Vv-oraiova 6/11
P< l j 0 B L J A K A
»Jedino onaj Uja je familija govorila kroz zadnja tri pokoljenja samo njemački, moie da se nazove Nijemcem, a oni, koji toga uslova ne ispunjavaju, nisu Nijemci.'«: — Dr. Schuschnigg, austrijski minu star pravde.
Broj 25«
Zagrefi, 23. juna 193f.
ISTRA
Pojedini broj sloj! 1.50 Dinar*
»Time hočemo da pokažemo kako ozbiljno shvaćamo pojam njemačke narodnosti i da prazne riječi nisu dovoljne, da bi se nekoga smatralo Nijemcem.«
Dr. Schuschnigg, austrijski ministar pravde.
OASI IO SAVEZA JUGOSIOVENSKUM EMIGRANATA U JULIJSKE KRAJINE
V.-.V
FAŠIZAM JE SVE KRVAVIJI
Medju našim vijestima iz Julijske Kra jine donosimo kratku bilješku o tragediji Valenta Eržena, kojega su milicioneri ubili iz pušaka U dvorištu njegove kuće. Nezna-mo ništa potanje o toj tragičnoj smrti, a ne mamo niti posebnih informacija o poginulo-me Erženu. Ali i samo ono, što je u toj kratkoj bilješci rečeno mora da izazove revolt kod svakoga onoga, ko ima u sebi i najmanje osjećaja za čovjeka. Ne treba stvar uokviriti u nikakvu nacionalnu ili političku ideju, da bi smrt toga čovjeka, bila tragičnija i veća. Šta više. baš ovako, bez tog okvira ta je smrt groznija i teža i krv Erženova još krvavije obilježava fašizam.
Eržen je ubijen u dvorištu svoje kuće. Bilješka, koja je sastavljena po talijanskim novinama, to jasno kaže. On je ubijen, jer je; navodno, htio da bježi preko granice. Njegova kuća je bila opkoljena od milicionara i on skače preko dvorišnog plota, ali ga pogadjaju puške milicionera, koji Čekaju u — zasjedi. On pada mrtav. A njegova žena, koja je čitavu tu tragediju svoga muža gledala, biva još i h a p š e n a!
Jednostavnije i groznije nije mogla fašistička štampa da opiše ovu zakonom opravdanu eksekuciju nad nemoćnim slovenskim čovjekom, kojeg može milicija da ubija i z zasjede. Dovoljno je bilo da se u izvještaju o toj groznoj smrti na koncu kaže, da je protiv Eržena postojala tjeralica Specijalnog Tribunala, pa da se opravda ovaj krvavi zločin Nije isključeno, da će milicioneri, koji su u čovjeka ispalili olovo, dok je prelazio preko plota svog dvorišta goloruk, biti čak i odlikovani i postati heroji, o kojima će štampa pisati kao o uzornim mili-cionerima. Ta oni su ubili čovjeka, koji je htio da pobjegne u tudju državu! Oni su spriječili zločin protiv države! A tim će ih Mussolini s većim, pravom i većim zadovoljstvom odlikovati, kad se uzme u obzir, da su oni ubili — Slavena. Pa zar nije baš ^Mussolini medju najzakletijim progonitelji-
m,	a. Slavena? Po njegovom se nalogu provodi čitav onaj krvavi sistem u našoj zemlji, on je dao ubiti Oprtana, Miloša, Bidovca, Marušiča i Valenčiča. A njegov je brat Arnaldo (koji je govorio u Benitovo ime) tim povodom naglasio, da su Slaveni »stjenice, koje treba zgnječiti.« —
Ovo »zgnječiti« fašistički sistem ne tumači u političkom smislu, nego doslovno: treba to provesti tako, da se i ljudi »zgnječe«, u-nište, istrijebe, jer će jedino tako jedna zemlja postati čisto talijanska. Ovakvo mišljenje najviših djeluje u doslovnom smislu sugestivno i na one najniže, na profesionalne, u-niformirane zločince, brave, u milicionerskoj uniformi. Ti »vitezovi puni straha i mana«, junaci su u borbi protiv golorukog Slavena, a pogotovo, ako su u — zasjedi.
Samo se od sebe nameće pitanje: Zar je bilo potrebno, da milicioneri ubijaju Eržena? Nisu U oni mogli tog opasnog slavenskog čovjeka da ulove i bez pucanja?
Teško je to ustanoviti, ali kao indirektan odgovor na to pitanje mogla bi da posluže ova opažanja:
U fašističkoj Italiji se danas na čovjeka općenito drugačije gleda nego u ostalom ci-vilizovanom svijetu. Čovjek je> tamo toliko vrijedan, koliko služi fašističkom sistemu. Onaj, ko tome sistemu ne služi, « svakom je Pogledu bezvrijedna stvar, prema kojoj nema milosti. To se drugim zavijenim riječima, filozofskom terminologijom, tumači u Mussolinijevo! definiciji fašističke doktrine, djelimo oficijelnog fašističkog filozofa Genti-lija, a to se dnevno ističe i u čitavoj fašističkoj štampi.	, , j, x «i
Svi napredni pojmovi o slobodi čovjeka, o njegovoj funkciji u društvu, u državi i čovječanstvu izvrnuti su na glavu i fašizam je vrijednost čovjeka u Italiji srozao na onu razinu, na kojoj je ta vrijednost bila u dale-kim stoljećima nasilia i strahovlada, o ria se sa zgražanjem čita u historijama. Na
n,	,aj se način tumači vrijednost čovjeka u škofoma, tako se prikazuje uloga čovjeka vojnicima, i milicionerima. Svi su vjerni i Plaćeni službenici Mussolinijevi zadojeni tim Pazadnjačkim, shvaćanjem.
I kad se danas ispituje zašto može mili-vionnr da bude svirep, divlji, brutalan i krvoločan prama svom bližnjemu, prama, čovjeku. koji nije fašista, treba se samo sjetiti toH novog fašističkog naučavanja o vrijedno-Hi čovjeka u fašističkoj državi.
S Italijom se dogadjaju čudne stvari. Kao je u divljačkim krajevima kanibalstvo, mdožderstvo opravdano nekim religijoznim Uplivima, tako se danas u Italiji istrebljivanje, ubijanje, mučenje čovjeka opravdava noveri doktrinama, koje se obavijaju mističnim Velom religije, ma da su stvarno zasnovane s jednim jedinim ciljem: da bi krvavi sistem ^eilja što dulje trajao.
MIUCIOHERI UBIJAJU MIRNOG SLOVENSKOG ČOVJEKA
Da li je postojala tjeralica specijalnoga tribunala
Trst, juna 1933. Fašistički listovi donose vijest iz Gorice, da je prošle noći jedna patrola fašističke pogranične milicije ubila Valenta Eržena pok. Jakova, na koga je pala sumnja, da je htio da prebjegne u Jugoslaviju. Eržen je ubijen kod svoje kuće u selu Sukovu kod Cerkna. Fašistički milicij oneri opkolili su njegovu kuću koja se nalazi na osamljenom mjestu na kraju jedne šume. Eržen je nešto poslije pola noći htio da izadje iz kuće, ali je na vratima susreo dva milicij onera. Dok su mi-
lici j oneri obijali vrata i ušli u kuću, Eržen je na stražnja vrata pobjegao u dvorište, ali tu su ga čekali milicijoneri u zasjedi. Eržen je htio da preskoči to dvorište. Milicijoneri su za njim pucali i tako ga ubili. Odmah je izvršen očevid. Sudska komisija i zapovjednik 62. legije fašističkih milicijonera došli su na lice mjesta i poveli izvide, žena Erženova je uapšena. Fašistički listovi tvrde, da je tribunal za zaštitu države za Erženom bio raspisao tjeralicu.
VELIKE ARETACIJE V RENČAH
Naročnike in čitatelje našega lista obveš. čamo, da naša podružnica uredništva in up. rave v Ljubljani posluje odslej stalno v svojem lastnem prostoru. V vseh zadevah, ki se tičejo slovenskega dela uredništva In uprave se lahko obračate na podružnico. Zlasti opozarjamo na to vse naročnike v Ljubljani in okolici, ki lahko plačajo tu na. ročnino in prispevke za naš list. Naslov: Podružnica uprave in uredništva »Istre«, Ljubljana. Erjavčeva cesta 4a. dvorišče.
R e n če, 19. junij 1933. (A g i s). Pretekli teden so aretirali v Repčah mnogo fantov in mož. Čez noč se je sredi vasi pojavila velika slovenska zastava. Kdo jo je izobesil.
nihče ne ve, a aretacije se še vedno nadaljujejo. Sumijo, da so izvršili to delo fašisti sami, da se lahko znesejo nad našimi ljudmi. O poteku zadeve, bomo še poročali.
JUGOSLOVANSKI DRŽAVLJAN S SILO ODVEDEN V ITALIJANSKO VOJSKO
Slučaj Danila Pregarca
Ljubljanskem »Jutru« poročajo:
Pred dnevi se je na italijanski obmejni postaji v Postojni pripetil incident, kakršni so tudi v današnji,' politično precej razr-vani dobi vendarle redkost na mejah evropskih držav. G. Danilo Pregare, bivši prometni uradnik pri naših državnih železnicah, je že več ko pred desetimi leti emigrira! iz Trsta v Jugoslavijo, si pridobil naše državljanstvo in bil dalje časa aktiven jugoslovenski državni uradnik. Njegova soproga se je z otrokom pred nekim časom vrnila v Italijo in je živela v Trstu, kjer ima g. Pregare, ki je iz znane slovenske tržaške rodbine, tudi več drugih svojih sorodnikov. Medtem je g. Pregare
že večkrat povsem legalno in brez vsake neprilike pripotoval iz Jugoslavije v Ita lijo, da obišče svojce. Tudi pred dnevi se je pripeljal v Postojno z legalno propust nico. Na njegovo veliko začudjenje pa so mu karabinjerji v Postojni nenadoma napovedali aretacijo, ga odvedli s seboj v Trst, kjer je ostal zaprt v znani Via Co-roneo, nato pa so ga odpeljali na vojaški tabor, ga potrdili v italijansko armado in ga takoj poslali k 50. infanterijskemu polku v Cremono blizu Milana.
Ta svojevrstni incident je v vseh nacionalnih krogih Julijske Krajine in med vso našo emigracijo vzbudil razumljivo ogorčenje.
FAŠISTIČKA STAMPA I JADRANSKI DAN U ZAGREBU
Bijes na "Novosti" zbog predloga, da Jadranska Straža uzme u svoj program i brigu za Julijsku Krajinu
,,.Ovi psihološki momenti, koji tumače faši-’čko divljaštvo prama svima onima, koji AV1 fašisti s jednog općeg stajališta, u slu-;aju Julijske Krajine upotpunjavaju se još j, hekim naročitim psihološkim, momentima: Mistički se bravi stalno odgajaju u mržnji
Trst, juna 1933. — Pretprošle nedjelje održan je u Zagrebu »Jadranski dan«, manifestacija Jadranske straže. Ta manifestacija nije ostala nezapažena u fašističkoj štampi. Sve talijanske novine bez razlike donose opširan telegram, koji je o toj svečanosti razaslala službena Agencija Stefani. U tom se telegramu kaže, da je ta manifestacija biia uperena protiv, Italije, a to se moglo ustanoviti i po tome, što su na manifestacijama padali poklici «Smrt Italiji!« »Dolje Mussolini!«. »Hoćemo reviziju i granicu na Soči« itd. Zatim se u tom telegramu Agencije Stefani citira pisanje zagrebačkog dnevnika »Novosti«, koje u povodu Jadranskog dana donijele uvodnik, u kojem je rečeno medju ostalim i to, da bi bilo dobro, kad bi Jadranska Straža uzela u svoj program i Julijsku Krajinu, jer je jedino u slobodnoj Julijskoj Krajini sigurnost za slobodu Dalmacije. Kaže se, da »Novosti« pišu kako se u Jugoslaviji premalo galami o Jadranu, dok se u Italiji mnogo viče.
Sve su to. pojedini listovi popratili svojim komentarima u kurzivu, pa tako donose poseban komentar »II Piccolo«, »II Giornale d’Italia«, »II Popolo di Trieste« itd, Svi se ti listovi uzbudjuju zbog zagrebačkog jadranskog dana i upozoravaju Evropu na »opasnost, koja prijeti miru«, ako se u Jugoslaviji nastavi s ovakvim metodama. Naročito se u tirt komentarima ističe pisanje »Novosti« i naglašava imperijalisičke namjere Jugoslavije, koja želi da joj Italija vrati Julijsku Krajinu, tu zemlju koja ie »italianissima*... Po načinu i tonu kojim su napisani ti članci u talijanskoj štampi, može da se zaključi, da u Italiji lako gube nerve i da ih jako peče svaki glas iz Jugoslavije, koji govori o Julijskoj Krajini.
Ovakvo pisanje talijanske štampe me-djutim dobro dolazi našoj propagandi u Julijskoj Krajini, jer po neko od naših ipak to čita u talijanskim novinama, pa se u našim selima zna, da se u Jugoslaviji misli na nas.
STUDIJA 0 ŠKOLAMA U JULIJSKOJ KRAJINI
Što piše Mario Todechini u ,,Porta Orientale"
Trst, juna 1933. — U poznatoj imperijalističkoj reviji, koja izlazi u Trstu i koja se bavi nacionalnim i vojničkim problemom Julijske Krajine. Jadrana i Dalmacije, izišao je (posljednji broj) opširan članak, koji je napisao Mario Todeschini pod naslovom »Osrtovna škola u Julijskoj Krajini u prvom deceniju od oslobodjenja«. (»Da scuola primaria della Venezia Giulia ne. primo decennio della redenzione«). T° Je zapravo prvi dio te rasprave. Taj članak ima svoje značenje, jer su u njemu mnogi statistički podaci, mnogi dokumenti i mnogi momenti, koje je mogao Todeschini opazi i istakne kao fašista i je u vezi sa
da
„„	. čovjek, koji
školom i reformama, koje ie
prama našem narodu To je prvi od tih momenata psihološkog karaktera. Već ta propaganda mržnje bila bi dovoljna da od niskih stvorova, koji tvore redove milicije
skih stvorova. ....	----- ... _
čini najogorčenije mrzitelje Slavena. Ati pored mržnje, njih se odgaja i u uvjerenju, da su Slaveni općenito inferiorni, da su om u uporedjenju s Talijanima stjenice, da su barbari, da su »schiavi«, robovi za koje ne važe nikakvi obziri.
Sve su momenti, koje treba uzeti u oo*ir,
doživjela škola u Julijskoj Krajini pod Italijom.
»Piccolo« kaže, da je taj članak »duhovni testament« osnovne škole u Julijskoj Krajini. Todeschini u tom članku kritikuje loše strane škole (loše u političkom smislu, razumije se), i nepovoljne za talijanstvo Julijske Krajine i preporuča, kako da se škola «usavrši« takjo, da bude doista pret-stavljala instrumenat najčišćeg talijansL/a i fašizma u Julijskoj Krajini.
Ta će knjiga dobro doći i našim stručnjacima, koji se bave problemom Julijske Krajine, jer će u njoj naći podataka od vrijednosti, koji dokazuju, kako je Italija bila bezobzirna u svojim metodama protiv našega naroda u Julijskoj Krajini.
kad se pomišlja na slučaj Valenta Eržena, kad sc pomišlja i na tolike druge slučajeve divljačkog nasilja, koje su organi fašizma bilo kada počinili u našim krajevima.
Mnogo zla učinjeno je našem narodu, a mnogo je od' toga zla izišlo iz ovakvog učenja. I kad se govori o stanju, u kojem se nalazi danas naš narod u Julijskoj Krajini ne treba nikada zaboraviti, da su mnoge stvari; čak i. kad su lišene neposrednih političkih i nacionalnih karakteristika, poslje-
SEJA SAVEZA JUGOSLOVANSKIH EMIGRANTSKIH UDRUŽENJ
V smislu 12. člana zveznega pravilnika sklicuje zvezni predsednik sejo zveznega direktorija za dan 29. junija ob 9. uri dopoldne v Ljubljani, v prostorih Branibora (bivša Jugoslovenska Matica), šelemburgova ul. 7-II, s sledečim dnevnim redom:
1.	Poročilo predsednika o delu vodstva ter o zunajni politični situaciji s posebnim ozirom na revizij onizem.
2.	Poročilo statističnega odseka.
3.	Poročilo organizatorno-propagand-nega odseka.
4.	Razne politične struje v emigraciji (glej poslednji komunistični procesi) .
5.	Razni predlogi in zadeve posameznih emigrantskih društev.
6.	Predpriprave za jesenski emigrantski kongres.
7.	Slučajnosti.
Ako bi bil kateri izmed članov direktorija zadržan, se naproša, da javi do 24. junija zveznemu vodstvu, ker mora vodstvo pravočasno vedeti, aJco bo seja direktorija sklepčna.
Opozarjamo vse člane direktorija, da se vrši na predvečer seje, to je 28. junHa akademija istarskega Sokola III. iz Zagreba, s sodelovanjem naših ljubljanskih emigrantskih društev ter koroških Slovencev.
Predsednik.
ONOREVOLE SCODNIK NADZIRE RAD
»DANTE ALIGHIERI« U JULIJSKO.!
KRAJINI.
Gorica, juna 1933. — Dne 14. o. mi. došao je u Goricu odbornik centralne uprave imperijalističkog društva »Dante Alighieri« u Rimu Onorevole Scodnik (Škodnik i Škodnik u pravom smislu...). On je došao da pregleda rad te ustanove u Goričkoj i dalje u ostaloj Julijskoj Krajini. U govoru, koji je prestavnik »Dante Alighieri« za Goricu Miagostovich (dalmatinski renegat) održao pred Scodnikom on je rekao da ta ustanova ima da se bori za održanje i širenje talijanstva u ovim krajevima uz granicu, da širi talijansku kulturu i jezik, jer »dove vive la lingua italiana, ivi e l’Italia«. Zaključeno je na jednoj konferenciji sa Scodnikom što se ima poduzeti, da bi se talijanski jezik medju »drugorodcima« u Goričkoj što uspješnije širio, jer dosadanji rezultati ne zadovoljavaju...
TRŠĆANSKI KVESTOR LAINO ODLAZI U MILANO.
Trst, juna 1933.	— Po naređjepju
vlade dosadanji kvestor ili šef policije u Trstu premješten je iz Trsta u Milano. Dosadanji kvestor u Milanu postao je prefekt, pa je njegovo mjesto ostalo prazno. Laino je bio u Trstu tri godine, došavši u naš grad po umorstu prijašnjeg kvestora, koji je bio ubijen na ulici. Još se nezna ko će doći na vodstvo kvesture u Trstu. To interesuje tršćane, jer često i o čovjeku ovisi, da li će sistem nasilja biti blaži ili teži.
PROCESI RADI DEZERTERSTVA Trst, 17, junij 1933. (Agis). Pred kratkim so prijeli in zaprli v Postojni Rudolfa Dilenardija iz Sv. Križa. Obdolžen je. da je brez potnega lista prekoračil mejo in se po. leg tega z begom odtegnil vojaški službi.
V pondeljek 19. t. m. bo v Trstu pred vojaškim sodiščem proces proti Sedmaku Ferdinandu. Imenovani je obdolžen dezerterstva.
TRŠĆANSKA LUKA I DALJE PROPADA-
Trst, juna 1933. — Izišle su statistike prometu tršćanske luke u prvih pet mjeseci ove godine. Ukupan promet u tih Tvlh pet mjeseci iznosi 12.522.104 kvintala, dok je u prvih pet mjeseci lanjske '-•'dine iznosio 15.527.739. Nazadovanje za 20 posto!
dica ovakvog shvaćanja o vrijednosti našeg čovjeka.
Hoće li sva ta krv, koja pada prolivena od fašizma, jednom ipak toliko dirnuti svijet, da se digne na obranu čovjeka, koji je danas u Italiji ponižen do najnižeg stepena? Hoće li ta. ljudska krv dirnuti savjest svijc-ta i upozoriti taj svijet, da je svaka sarad-nja s fašizmom, ujedno i ortaštvo u krvavom, zločinu, koji taj sistem počinja nad čovjekom? \
rr-""	---------------------------- -------- «	------ ,	--------
BROJ 25.
=9
Italija sprema rat!
KAKO JE UTVRDJEN ZADAR?
T Mjerilo 1:15,000
mocleTntjrty ftpa^	ii*	,bcjt 3patrnju jise
• i	t A?*-*	* p-* & •y ~ ~
^Q^{€3+2<2 Ot'oj )
ITALIJA UTVRDJUJE GRANICU KOD RIJEKE
Sušak, juna 1933. Kako se saznaje iz Rijeke, Talijani nastavljaju sa izvodjenjem svoga opsežnoga plana utvrdjivanja granice prema Jugoslaviji na čitavoj graničnoj liniji od Triglava do Rijeke, odnosno Rječine. Ovi radovi vrše se najbržim tempom na cijeloj granici danju i noću. Oni nisu ni u najnovije vrijeme poslije svih miroljubivih uvjeravanja ni za čas prestali. Izvode se i na sektoru Rijeke, gdje su iskopani rovovi posebna skladišta za municiju, kaverne i artiljerijske pozicije. Već mjesecima odjekuju eksplozije mina na brdu sv. Katarine, gdje se užurbano vrše vrlo
KRAŠKE JAME U
Trst, juna 1933. — 10. o. mj. održan je u Trstu prvi kongres svih talijanskih speleologa, to jest istraživača podzemnih jama. Tom je kongresu prisustvovao i član savojske kraljevske kuće Duca d’Aosta. Od strane ministarstva rata bio je prisutan podsekretar u tom ministarstvu Manaresi, koji je održao i prigodan govor. Poznato je, da danas kraški podzemni svijet prestavlja za Italiju veliku stratešku vrijednost, pa je i zato došao na kongres podsekretar u ministarstvu rata. To ministarstvo nadzire i finansira istraživanje podzemnih jama na našem Krasu i do sada su postignuti veliki rezultati. Kako je iz izvještaja podnesenih na kongresu vidljivo g. 1914. bilo je otkrivenih u Julijskoj Krajini samo 700 podzemnih jama, a sad ih ima već 3000 i sve su ispitane i katalogizirane. U izvještaju se kaže, da je fašizam i u tom pogledu pokazao svoj veliki smisao za napredak. (Za sve drugo nema nova-.a, ali kad se radi o ratnim pripremama, o-.da se nadje i novaca i — »smisla za napredak« ...).
KO SE SEPIRI PO NAŠOJ UČKI.
Rijeka, juna 1933. — Dne 15. o. mj. priredjena je na našoj Učki velika ceremonija: predane su i krštene zastave raznih organizacija mladih fašista, avangardistič-kih odreda itd. Toj je ceremoniji prisustvovalo na hiljade mladih fašista, pokrajinski fašistički prva<;i i puljski te riječki prefekt. Priredjena je i misa... Održali su borbene govore mnogi, a govorio je naročito izazovno i sekretar istarske faš. federacije Re Hi.
VELIKE VOJNE VJEŽBE ISTARSKE MI-LICIONERSKE LEGIJE.
Pula, juna 1933. — Sve snage mihcio-nerske legije »Istria« ^ pozvane su pod oružje za dane od 18. do 25. o. m. Ta je naredba izdana u svrhu velikih manevara, koji s? već vrše, da bi se istarska milicija usposobila za slučaj rata. Istarska legija sprema se za naročitu službu: ona mora da suzbije svaki eventuali^ iznenadni napadaj s Istoka, pa su vježbe u tom pravcu i orijentirane.
UTRDBE SREDI VASI
ŠiPeter na Krasu, maja 1933. (Agis). Ce greš iz postaje v našo vas. se na desni strani za Habjanovo hišo dviga
opsežni vojnički radovi. Talijani na utvrdjene pozicije odvlače topove. U noći izmed ju srijede i četvrtka oko 1 sat iza ponoći pogašena su sva svijetla na brdu sv. Katarine osobito u ulici Vàsasri, kroz koju se u to doba nije nitko puštao. Kada su sve te mjere provedene prevezena su tim putem tri topa najtežeg kalibra i smještena na prire-djene pozicije na brdu sv. Katarine. Drugi isto tako važni nadzemni i podzemni utvrdni radovi vrše se na čitavom sektoru Rijeke, a tako isto nà čitavoj graničnoj liniji.
VOJNIČKE SVRHE
hrib, znan pod nazivom »Habjanov hrib«. Ves ta hrib, ki se takorekoč nahaja na sredi vasi, so ogradili z leseno ograjo, visoko nad tri metre. Notranjo stran ograje so obložili z vejevjem tako. da se nič ne vidi. kaj se godi v ograjenem prostoru. Poleg tega pa je ograja pestro pleskana v raznih barvah m jo vsak«} toliko časa znova prebarvajo. Kaj delajo za to ograjo, ne ve nihče. Kaj dobrega in pametnega gotovo ne pripravljajo, ker drugače ne bi tako skrivali!
MLADO IN STARO SE VEŽBA VOJAŠKO
Na Punti Grossi na istrski obali so se zaključile praktične vaje zračne obrambne milice, ki so trajale od aprila. Miličniki so streljali z obrambnimi topovi na fingirana letala, že septembra in oktobra so se vršile podobne vaje v tem kraju. Pozimi, to je od novembra do marca, so priredili častniki teoretne tečaje za zračno obrabno milico. Zadnjim vajam na Punti Grossi je prisu-stvoval general Brandi, ki je obenem poveljenik armadnega zbora. Ob zaključku vaj je čestital poveljnik zračne obrambne legije konzulu Zamagnl, češ, da so miličniki pokazali vso svojo spretnost.
Peta legija zračne obrambne milicije obstoji že sedmo leto v Trstu. Iz njenega pravilnika lahko razbereš, da je ta milica namenjena predvsem tistim mladeničem, ki ne morejo še služiti v redni milici in pa tistim možem, ki so že preveč odrasli, da bi se mogli vpisati v redno milico. Nadalje zbira zračna obrambna milica tudi prostovoljce, ki radi invalidnosti ne morejo služiti v redni armadi ali milici. Njen glavni namen je ta, da omogoči obrambo proti zračnim napadom, ne da bi bilo treba odtegniti redni vojski na bojišču sile, ki jih tam potrebuje. Streljanje z obrambnimi topovi ne stavi na topničarja prevelikih zahtev in pretežkega telesnega napora. Zelo važno je teoretično znanje. Zato tudi tem rajši vpišejo v to milico izobražene ljudi, prevsem tehniki. Prostovoljec opravlja še nadalje svoj poklic, kajti vaje se vršijo samo ob nedeljah in to v jutarnjih urah. Miličniki so tako izvežbani, da se lahko prištevajo k redni armadi; seveda Italijani v Ženevi tega ne povedo...	(»Slovenec«)
0 ONIH, KI IZZIVAJO NOVO VOJNO
Italijanske žrtve v svetovni vojni
Ljubljana, juna 1933. (Agis). Zanimivo bi bilo pogledati malo številk, ki jasno pričajo o velikih izgubah, ki jih je trpelo ital. ljudstvo v prejšaji vojni. Važno se nam zdi v prvi vrsti zato, da vidimo kakšne ne-dogledne posledice bi imela šele bodoča vojna. v prvi vrsti za njih, ki oborožujejo celo mladino.
V vojno je bilo poklicanih 5,903.000 mož-kih, poleg prostovoljcev in ostalih, ki so prišli pomagat in jih tu ne moremo šteti.
Število onih, ki so umrli v vojni in na njenih posledicah se računa na 680.000 oz.
750.000.	Od teh je 6.000 pripadalo mornarici in jih je večji del požrlo morje. Največ jih je padlo in umrlo 1. 1917. in sicer 29.21%, •to je četrtino vpoklicanih. Srednja starost umrlih je bila 25 let in 6 mesecev. Od teh je bilo okoli 56% poljedelcev in kmetov, a 31% poročenih.
Ranjenih je bilo v bojih okoli 1,050.000, a invalidov, ne pod 10% delovne zmožnosti, je ostalo 463.000. Popolnih invalidov pa ie ostalo 14114 ljudi in sicer od teh samo jetičnih 9.040.
Obolelo je v tej vojni (zaradi vojne) gotovo do 2,500.000 ljudi.
Težko bi bilo na dolgo in široko govoriti o drugih posledicah vojne, kot na pr. o padcu rojstev in drugo.
Svetovna vojna je stala Italijo skupno okoli 64 miljard in 120 miljonov. Največ je stalo orožje in priprave za topništvo m strojne puške (31.8%). Tako je stal dnevno vsak vojak 1.1915-16 v zlatih lirah 7.72, celo leto pa 2.819. Leta 1917-18 pa dnevno 10.10. a celo leto 3687. Zanimive so še končno številke, ki kažejo koliko je stal vsak kilometer fronte v letu 1917. Tako je stal vsak kilometer fronte na zgornji Piavi — zgornji Soči (skupaj je tu 120 km) 4,479.000, na gornji in .srednji Soči) skupno 90 km
55.673.000,	a na Krasumorje (25 km) 82,028.000 lir.
Če bi hoteli dodati k tem številkam še komentar, bi zašli predaleč. Iz vsega bi pa
sledilo le eno: italij. narod od nove vojne gotovo ne bi imel koristi. Vse bogastvo in moči, ki so bile zgubljene vprešnii vojni bi se gotovo dale izkoristiti v veliko večji meri v korist kot v škodo. Te številke glasno svare pred vsako tako pustolovščino, pri kateri trpi le ljudstvo.
VSE ZA DOSEGO NOBLOVE NAGRADE
NOVA VOJAŠKA DELA NA DULAH
Postojna, junija 1933. (Agis). V kratkem bodo pričeli zidati novo vojašnico za topništvo na Dulah pri Košani. Kot izpopolnilo k tej vojašnici se zida že veliko m«-nicijsko skladišče, o čemer je naš list že poročal. Ostala poslopja namenjena smodniš-nici in bog zna čemu vsemu,, so že skoraj končana. Kot zgleda, niso že izvedli vsega načrta za vojaško kolonijo na Dulah, ker vedno odkrijejo kako novo vojaško potrebo.
TAJNA NAŠIH GOZDOV
Postojna, junija 1933. (A g i s). Sicer stvar ni tako nova, je pa zato toliko bolj zanimiva. vsled česar jo tudi objavljamo. Naš lis^t je že mnogo poročal o utrjevanju Trnovega. II. Bistrice in okolice, bolj malo pa o Postojni in Št. Petru na Krasu, ki je od vseh strani obdan od utrdb in vojaških naprav. Ko je posetnik po domače Mrkulin iz Gradca (vas, ki je 'A ure oddaljena od Št Petra na Krasu) poslal svoje domače grabiti listje, je moral prositi za tozadevno dovoljenje pri postaji milicije. Pismeno dovoljenje so prinesli miličniki Mikulinu na doni. Pa to ni zadostovalo, odšli so tudi z grabljicami, da jih spremljajo na lice mesta. Ko se prišli do gotovega kraja so vsem zavezali oči, jih tako peljali dalje, dokler niso prišli do označene parcele. Tu so jim odvezali oči in ostali poleg grabljic, dokler so se vrnile. Nazaj grede se je ponovil isti proces. Dogodek ni razburil samo Mrkulinove, ampak vso vas in tudi okoliške. Saj kot zgleda, mislijo na ta način popolnoma onemogočiti ljudem vsako gibanje in jih izriniti iz njihovih domačij, ki so obdane skoro že od vseh strani od utrdb.
NIČ NI TAKO SKRITO...
Vipavski dolini, kakor mnogim našim krajem, ni bilo prizanašano od strani objestnih Lahov.
Vsem bodo ostala v spominu strahovanja in grožnje ob priliki pogreba medicinca Dragotina Bajca, ki je padel žrtev fašističnega nasilja. Nikoli ne bo mogoče pozabiti strahotnih dni, ki jih je preživljala Vipavska dolina ob priliki umora zloglasnega učitelja Sottasantija. Takrat si nihče niti pri belem dnevu ni upal na cesto, da niti oken si niso upali odpreti, vse je bilo kot izumrlo, kot da ni ljudi v vaseh. Oboroženi miličniki pa so tekali po trgu in okolici kot obsedene zveri.
Vipavska kronika je črna kronika, polna kazenskih pohodov. Kako tudi ne! Neštetokrat so se pojavile sedaj v enem sedaj v drugem kraju, posebno na Slapu, rdeče zastave, na Lozicah pa celo rastrgane italijanske trobojnice. Posledica tega je bilo pretepanje in mučenje našega ljudstva po italijanskih zaporih. Pravih krivcev, pa nikjer: vedno le nedolžne žrtve.
Nič ni tako skrito, da ne postane očito...
V Vipavi je živel dični komisar g. Tazi.
Lansko leto je g. komisar izročil neki dek-
lini iz Vipave p. d. Potorovi. raztrgano ita. lijansko trobojnico, ki naj bi jo podtaknila pod okno nekega zavedenega dekleta v Slapu. Vendar se je v Potorovi nekaj zganilo, ’ da se je na pol poti proti Slapu vrnila v Vi- : pavo in vso zadevo naznanila na karabinjerski postaji ter tam v dokaz izročila raztrgano it. trobojnico. Deklini so strogo zabičali. da mora o stvari molčati, razume pa se. da so jo tudi pretepli, da je imela od samih udarcev zatečen ves nbraz. .	... a
G. komisar se je hotel maščevati nad našimi poštenimi dekleti, hotel je nazbrž tudi napredovati v svoji službi pa čeprav na podlagi tako podlih dejanj, kakor je podtikanje rdečih zastav in rastrganih it. trobojnic po naših mirnih vaseh.
Ljudski glas o tej zadevi dolgo ni hotel molčati in končno ni preostajalo drugega kqf fanatičnega fašističnega predstavnika premestiti iz Vipave v njegove domače kraje.
Ta dogodek v marsičem sliči onemu o zažgani šoli v Čezsoči. Oba dogodka pa sta zelo značilna in jasno prikazujeta dušo it. funkcijonarjev in kulturonoscev v vsej nji' hovi pokvarjenosti.	(rob)
STO DVADESET I SEDAM NOVIH TALIJANSKIH PREZIMENA
Trst, juna 1933. — Tršćanski prefekt Tiengo još je ekspeditivniji nego njegov predšasnik u rješavanju »molbi« za pretva-tvaranje naših slavenskih prezimena u talijanski oblik. Ovih dana objavljeno je, da je rješio 127 novih »molbi«, a objavljen je i dugačak spisak tih novih pretvorenih ili falsificiranih prezimena. Medju ostalim prezimenima pretvoren je jedan Sardoč u Sardo ... Žerjal je postao Seriani.. (Riječ, koja je stvorena od jedne slavenske i jedne talijanske riječi, koje su, po smislu, jedna veoma blizu drugoj...) Zupančič je postao Zuppani. A ima i drugih lijepih primjera, ali predaleko bi nas odvelo nabrajanje. Interesantno je, da je prefekt odbio tri »molbe« za promjenu prezimena, jer se konstatovalo, da $u imena Cain, Cuzzot i Mian talijanskog perijekla. Interesiralo bi nas znati, po kojem je kriteriju ustanovljeno, da su ta prezimena talijanska, a po kojemu da, naprimjer, Zupančič nije slovenskog porijekla? To bi bilo doista interesantno!
ČIJA JE JULIJSKA KRAJINA?
Trst, juna 1933. __ U Rimu su održana neka natjecanja balila i avangvarista. Vrhovni šef te organizacije. Ricci, pohvalio je i odlikovao nekoje tršćanske balile i avangvardistc. Naredio je, da se odlikuju ovi avangvardisti i balile: Stefanelli, Ce-
covini (Čehovin), Supcrina (Šuperina), Ta-san (Tašan), Kussel (Kušelj) i Valentiuis-
Kako vidimo pretežno naša imena, a mogli bismo reći, da je i ono Stefanelli po* stalo, u novije vrijeme, od Stepančič, 3 Valentinis od Valentinčič.
Ma da ^u avangvardisti fašistički odgO' jeni, ma da je već mnogo prezimena pt®' tvoreno na talijanski oblik, još se uvijek 1 po prezimenima može da konstatuje, da i® Julijska Krajina doista slavenska zemli3* SUVIĆ, A NE MAGRINI NA LONDONSKOJ KONFERENCIJI.
Trst, juna 1933. — U talijanskoj del«' gaciji na londonskoj konferenciji nalazi s® podsekretar u ministarstvu vanjskih P°' slova Suvich rodom iz Trsta. U izvještajima čitave svjetske štampe, a pogotovo talijanske, njegovo se ime ovih dana često spominje.
Interesantno je, zašto taj fašistički ..fun^' cioner nfc promijeni svoje ime u Suvi j!l Magrini, kad se to traži od svih naših ljudi u Julijskoj Krajini i kad oni mani1 fašisti demonstrativno čine?
Bit će da taj renegat, koji je sve drug® zatajio, ipak zna, da je ime sveta stvar... koju se iz političkih razloga ne smije niii®' njati.
Kako bi bilo, da on to malo rasturnač1 svom dragom šefu Mussoliniju, s kojim je tako intiman.
NA CESTAH SE NI VARNO SESTAJATI!
Št. Peter na Krasu, junija 1933. (A g i s). Pred nedavnim časom je prišel v Radohovo vas na obisk domačin, ki biva že več let v Jugoslaviji, grečaval je na cestah znance in prijatelje, ki so ga. kot ie povsod navada, pozdravljali in radovedno spraševali o tem in onem. Ko so se tako razgovarjall pred neko hišo. so prišli po cesti trije možje. ki bi jih Človek na videz presodil kot brezposlene delavce. Vstavili so se in se počasi približevali. Nato pa ie Prišel k njim
cuon izmed pnseijenin Italijanov in opozo*; može naj pazijo, ker so oni trije, na vi®6 brezposelni, preoblačeni policijski agentje. Razgovor so takoj prekinili, a domači
Razgovor so takoj prekinili, a so se žalostni poslovili od došlega znane Tako sledijo v Italiji vsakemu/človeku,
Pa pazijo na ljudi, ki pridejo iz Jugoslavi) Saj so znane sitnosti, ki jih more presta vsakdo do prestopa italijanske meje, pa v! do izstopa iz Italije
BROJ 25.
»ISTRA«
STRANA 3.
VELIČANSTVENA KOMEMORACIJA VJEK. SPINČIĆA U BEOGRADU
Ssoja se pretvorila u pravu naeijoatalnu svečanost
Senator dr. Dinko Trinajstič govori
^Qne^i-el3’U -1-8 jun-a u J1 sati prMe ljubavlju obuhvaća sve Jugoslovene i
podne održana je svečana komemoracija pok. Vjekoslava Spinčića, koju je or-ganizovalo naše udruženje Istra-Trst-Gorica u Beogradu, kome se pridružilo i udruženje Istra-Trst-Goriea—Zadar u Zemunu sa Savezom Sokola, Narodnom Odbranom, Kolom Srpskih Sestara, Jadranskom Stražom, našim ženskim odborom za podupiranje izbjeglica iz Julijske Krajine.
Ovu proslavu uveličali su pretstav-hici vlade, Senat i Narodna skupština sa svojim pretstavnicima.
Poznato Beogradsko Akad. pjevačko društvo Obilić otpjevalo je »Svjati Bože« pd St. Hristića i »Jugoslovane« od M. Miloj evića.
Naročito zbog ove svečanosti došao je u Beograd naš
Dr. Dinko Trinajstič senator, počasni pretsjeđnik ovog skupa.
Malo prije jedanaest sati velika dvorana Novog Univerziteta puna je. Radio mikrofopi postavljeni. Još stižu vidje-hiji Beogradj ani, senatori i poslanici.
Medju prisutnima
primjećuje se ministar poljoprivrede g. Dr. Tomašič, biv. ministar Velimir Ma-žuranić, Uroš Krulj i g. Tugomir Alau-pović, admiral u penz. g. Dragutin Pri-' ca, potpretsjednik senata g. Altipar-■: 'Maarkovič i senatori g. Krsta Smiljanič, Mileje Jovanovič, dr. Šilovič, dr. Emilo Gavrilo, dr. Mica Mičič, Pavle Vujič, Glušac, Vaša Bogojević, Ljubibratić, Milutin Dragovič, dr. Dožič. Narodni poslanici: gg. Sokič Franjo Markič, Milan Božić, Milutin Jelič, Kurtovič, dr. Sava Radovič, general Cvetkovič, naš poslanik u Ziirichu g. Milojević, zamjenik starešine Saveza Sokola g. Djura Panu-kovič i dr. Središte pažnje bio je dr. Dinko Trinajstič vjeran drug vel. pokojnika Spinčića.
. Za pretsjedničkim stolom iznad koleg visi slika pok. Spinčića ukrašena Palmovim lišćem i crnim velom na na-rodnoj zastavi uzimaju mjesta: dr. Trinajstič, dr. čok, pretsjeđnik Saveza, Albin Radikon, pretsjeđnik ITG Sokić Pretstavnik Nar. skupštine, g. dr. Pešić 2a Kolo Srpskih sestara, gdja Stefano-Vlć za ženski odbor, dr. Ivo Mogorović 2a Nar. odbranu, svećenik g, Lukič za “adransku Stražu, Cerovac za ITGZ u fetnunu i Josip Mohorovičić, pretstav-nik JTG u Beogradu.
.. U svečanoj tišini otvara komemora-Gju Abin Radikon, koji sa nekoliko to-Puh riječi govori o Spinčiću, o njegovom i čeličnom karakteru i njegovoj borbi za Istru. poziva prisutne u znak pijeteta na jedan minut ćutanja.
Zatim dobije riječ dr. Ivan Marija Ćok, koji je kazao:
. lužna Istra zaplakala je ovih dana, jer !?5 je andjeo smrti odnio njezinog najbo-beg sina. Prestalo je kucati srce, koje je takoreći od samoga početka pa do posljed-■beg momenta kucalo samo za nju. za svoju niaiku, za svetu Istru.
Ali ta Istra, koju je on više volio nego koje parče zemlje na ovom svijetu, taj ‘’arod, za kojega se on borio i žrtvovao cio ,voj ?ivot. mora danas da krije svoje suze [ ae smije da javno manifestuje svoju du-°ku bol, svoje veliko poštovanje, svoju ®IJboku harnost svome borcu, svome vodji, v°me ocu.
t. Zato smatramo mi emigranti iz Julijske rjajine kao vjerni sinovi one nesretne ze-ć1 lie' koju smo samo privremeno zamjenili va azil ovdje kod svoje braće, mi, kao ui,?rni pretstavnici 600.000 naše braće, s°)a živi tamo preko granice, smatramo za u’°iu prvu dužnost i čast, da se ovdje j, ed ponosne prestolnice velike Kraljevine lim Navije, u bratskoj zajednici sa osta-tjć1 nacionalnim udruženjima, sastanemo, čLSe, odužimo uspomeni Vjekoslava Spin-2 a, kojemu dugujemo neizmjernu zahvalu nj njegov rad, za njegovu požrtvovnost, za m ®?vu vjernost njegovim i našim ideali-do smrti. Naš današnji glas je glas cje-ha* PnTe Jugoslavije, ali ie ujedno i glas Cem Istre- naše Julijske Krajine. Time ho-ho?*0 manifestiramo nacionalnu solidar-ie<š: svih Jugoslovena, hoćemo da mani-noi^amo, da je Beograd centar cjelokup-K lugoslovenstva, da Beograd svojom
. svakog Jugoslovena bez razlike, i da nema te granice, koja bi mogla da sprečava, da naša bratska ljubav dopire i do one braće, koja se nalaze izvan granica ove države.
Drugi govornici prikazat će vam sliku Pokojnika, ali dozvolite, da istaknem dvije njegove osobine: Prava slovenska skrom nost s iedne strane, i prava slovenska bezgranična širokogrudnost s druge strane »Sve za drugoga, ništa za sebe«, to je bila glavna karakteristika pok. Spinčića. Sretan je bio, kad je mogao da učini dobro za svoga bližnjega, a sam za sebe nije nikad imao nikakvih pretenzija. U tome je ležala tajna njegovih velikih uspjeha, uslijed čega su se ga protivnici bojali, a njegov ga je narod obožavao.
Bio je ne samo duboko prožet nacionalnom sviješću i vjeran svome rodu, nego je bio i uvijek pravedan i objektivan prema svima is vakome, prijateljima i neprijateljima. ^ Baš zato je njegova borba za prava našeg čovjeka u posljednjim decenr jama prošlog vijeka pa sve do početka svjetskog rata, u današnjoj Julijskoj Kra, imi, bila ne samo nacionalna borba, nego i borba za socijalnu pravdu, borba potištenih i bezpravnih Slovena protiv ostataka austrijske i bivše venecijanske oligarhije. Njegova borba za prava Hrvata i Slovenaca u Istri i Julijskoj Krajini, bila je istovremeno borba za čovječanska i gradjanska prava bezpravnih i potištenih, kao i borba za uskrs Slovenstva i njegovu ravnopravnost sa Germanima i Latinima.
Bio je u tome vjeran nasljednik velikog Dobrile i Vitezića, vjeran drug i suradnik Manđića, Laginje, Trinajstića, Kurelića, vjeran drug i saradnik Nabergoja. Rybara, Gregorina i drugih naših narodnih prvaka narodnih vodja.
Ti naši prvaci na teritoriji današnje Julijske Krajine stvorili su već decenijama prije svjetskog rata primjer prave Jugoslavije: Slovenci, Hrvati i Srbi su u potpunoj harmoniji i najljepšoj bratskoj ljubavi složno radili i žrtvovali za zajednič,ke ideale: nikakve razlike nije nikad bilo međju nama, bili smo si zbilja prava braća. Bilo je čisto naravno, da je medju ostalim Hrvat Spinčić pretsjedavao slovenačkom političkom udruženju »Edinost« u Trstu. U ovakovim prilikama razumljivi su veliki uspjesi, koje smo pred rat postizavali u Trstu, u Istri, uspjesi, koji su zadivili naše prijatelje, a preplašili Talijane i Nijemce.
Kolika ironija sudbine! Baš ta »Jugoslavija u miniaturi«, čim se je stvorila prava velika Jugoslavija, morala ie da plaća račun ujedinjenja ostale svoje braće, i ostala je izvan okvira one države, kojoj pripada po etnografskim, ekonomskim i geografskim principima, kao i po volji ogromne većine naroda.
Poslije rata 1919 godine, Vjekoslav Spinčić pokušao je još posljednji napor, da spase svoju Istru j da je privede u zagrljaj majke Jugoslavije. U tu svrhu organizme ekspediciju jedne naročite deputacije članova Privremenog Narodnog Predstavništva — svih njegovih članova iz okupiranih krajeva — u Pariz na mirovnu konferenciju, da sa ličnom intervencijom kod mjerodavnih postigne pravičan rezultat. Smatram za veliku sreću što sam mogao biti sekretarom one deputacije, kojoj .je pokojnik bio dostojni vodja. Razočarani smo se vratili iz Pariza: naš glas se nije čuo, jer nije bio u skladu sa interesima velikih sila i njihovog »sacro egoismo«.
Dne 6. septembra 1930 g„ kad su na Banjici zamjenjene našim pukovima dotadanje slavom ovjenčane zastave novim ju-goslovenskim trobojkama, došao Ie pokojnik u Beograd, da učestvuje u toj proslavi. Na večer toga dana naše emigrantsko udruženje Istra-Trst-Gorica priredilo ie poseban prijem svojim počasnim članovima Vjekoslavu Spinčiću i dr. Dinku Trinajsti-ću. Onda smo doznali za bazovičku trage-diiu, koja je bila u jutru tog istog dana. U strogoi ozbiljnosti i teškoj atmosferi redali su se govori mnogih učesnika. Najva-treniji su bili govori prof. Spinčića i dr. Miče Anića. Obojica su se već pridružil: herojima iz bazovičke tragedije...
Kod uspomene na sve ovo možemo spokojno i ponosno da kažemo: ne plači Istro! Ne tuguj narode! Narod, koji je dao Spinčića Mandiča, Laginju, Rybara i toliko
druge narodne vodje, ne može da propadne. Zemlja, koja j'e dala heroje Gortana, Bidovca, Marušiča, Miloše, Valenčiče, nije »tužna«, nije »sirotica« Istra, ona je zemlja neroja, zemlja ponosa, neoborive vjere, ne-pokolebljive sile i upornosti protiv nepravde, zemlja budućnosti i pobjede. Uspomena na te naše velikane mora samo da nas hrabri, da nam da • nove snage nove vjere.
Zavjetujemo se. da ćemo i mi, kao i oni, raditi neumorno, ustrajno, predano, požrtvovno, sa svjetlim idealima pred očima i sa nepokolebivom vjerom u budućnost do sigurne i konačne pobjede.
Kud je dr. Č3ok završio svoj govor »Obilić« je intonirao veličanstveni »Sviati Bože«.
Svi su prisutni ustali i pobožno s: slušali ovu himnu pokoja.
Govor dr. Dinka Trinajstića
Bura od aplauza dočekala je pojam našega Trinajstića. Sam, vrlo uzbudjen teško je mogao da govori o svom vjernom drugu. Njegove se riječi slušale u grobnoj tišini i izazivale uzbudjenje do suza. Drhtajućim glasom počeo je: Gospodje i gospodo!
Rado sam došao na ovu lijepu i brojnu manifestaciju u spomen moga druga, prijatelja i vodja Vjekoslava Spmcića. Rado sam došao u Beograd u nekadašnju prijestolnicu naše Srbije, u prijestolnicu Jugoslavije, jer se ovdje danas ovom manifestacijom odaje priznanje čovjeku koji je radio u drugom kraju, koji sada, nažalost (Trinajstič je vrlo uzbudjen), ne spada u našu Kraljevinu. Većim dijelom radio je Spin-cic tamo, ali nažalost, njegov napor ni-: e urodio plodom. Nemoguće je ovdje iznijeti sav njegov rad u narodu, jer je on bio i suviše velik.
Istra, krajnji branik, naš narodni posjed, pripao je našem narodu ne oružjem, jer ml nismo kurjačkog porijekla. Došao je tamo naš narod kao kulturan svijet i, stopu po stopu, motikom i ra-".om> zaPosjeo onaj dio, donio kulturu. Narod naš je očvrsnuo i zauzeo svoje položaje. Još od IX vijeka započinje borba izmed ju našeg Slovenskog življa i tamošnjeg, tudjinskog. Ta borba, započeta tada, traje još do današnjega flana- Nas narod je došao tamo ne da grabi, nego da radi. Taj narod je bio
Narodna skupština klanja se heroju Vjekoslavu Spinčiću. Slava mu!
Govor Josipa Mohorovičića imao je zadatak da ocrta Vjekoslava Spinčića kao velikog Istarskog borca. On je bio inkarnacija svoga kraja, rodnog Kastava. Govornik kaže, da je on vjerovao u sebe i u svoj narod i taj ga je narod digao na površinu. Vlast ga je šikanirala i progonila ipak on nije šuštao. Govornik se osvrće na pisanje talijanske štampe, koja govori, da je Spinčić bio prvi koji se nije htio služiti tudjim jezikom, na porečkom Saboru.
Upućuje nekoliko toplih riječi pok. Spinčiću, kome imamo da zahvalimo, što se na trnovom vjencu Istre, Trsta 1 Gorice blistaju kao svjetli rubini imena naših žrtava.
Dr. M. Dragič
govorio je u ime Saveza Sokola Kralj. Jugoslavije. Njegov vatren govor slušan je vrlo pažljivo i sa velikim interesom. Govorio je o Spinčiću kao velikom' jugoslovenskom veteranu, sa velikim poznavanjem naše historije 1 ličnosti Vjekoslava Spinčića kao 1 njegovog rada. Zatim su govorili u Ime Kola Srpskih sestara gdja Pešić, u ime Jadranske Straže g. Lukič i u Ime Narodne Odbrane
g, dr. Ivo Mogorović čije su Isklesane riječi lapidarno pret-stavile veličinu narodnog borca. Nakon svega »Obilićev« muški zbor otpjevao je monumentalno muzičko djelo »Jugo-sloveni«.
Komemoraciju je zaključio dr. Ćok sa: »Vječna mu pamjat!«
*
KOMEMORACIJA V.I. SPINČIĆA U ZAGREBAČKOM GRADSKOM ZASTUPSTVU.
Vjekoslava Spinčića komemoriralo je na svojoj posljednjoj sjednici zagrebačko gradsko zastupstvo. Govorio ie gradonačelnik g. dr. Krbek. — Isto tako komemoriralo je pokojnika i varaždinsko gradsko zastupstvo.
KOMEMORACIJA I MISA ZADUŠNICA ZA POK. PROF. VJEKOSLAVA SPINČIĆA U SUŠAKU.
Jugoslovanska Matica u Sušaku daje u subotu dne 24 o. mj. u 7, i pol sati služiti misu zadušnicu u crkvi sv. Križa, a u nedjelju 25 o. mj. priredjuje svečanu komemoraciju u 10 sati prije podne u dvorani kina.
KOMEMORACIJA U MARIBORU.
Društvo »Nanos« in »Jadran« priredjta v četrtek 22 t. mj. ob 20 uri zvečer v mali dvorani Narodnega doma komemoracijo po pok. Spinčičti. Predaval bo notar g. dr. I. Šorli, ki je velikega narodnega delavca in borca prav dobro poznal. Na sporedu so tudi deklamacije in pevske točke.
FAŠISTIČKAŠTAMPAOBEOGRADSKOJ KOMEMORACIJI V. SPINČIĆA
'Piccolo« kaže, da je komemoracila najteža uvrijeda pokojnom Spinčiću.
Trst, juna 1933.
Komemoracija Vjekoslava Spinčića, koju je priredilo naše društvo »Istra-Trst-Gori-ca« u Beogradu prošle nedjelje, izazvalo je bijes fašističke štampe. Sve talijanske novine donose vijest Agencije Stefani u kojoj se kaže, da je na univerzi u Beogradu održana komemoracija poznatog »antitali-
vremenima razdijeljen na razna" eošpot- Lanskog. agitatora' Vjekoslava Spinčića. -stva. pa inak je živio svojim narodnim fP°™nju s? govori dra Coka, pretsjednika životom. Kad bismo pogledali povijest,	ernigranata:, senatora Trinajstića i
VI Hl i pii Vn	/"»	______I I 
vidjeh bismo, kako se u pojedinim momentima pojavljuju naši ljudi i kako se god. 1848 odaziva narod na poziv Ljudevita Gaja, Naš je jezik poprimao zvani-can i diplomatski karakter,, što se vidi i u »Razvodu Ista'rskom«.
Nije bilo narodnih škola. Prva je bila Riječka gimnazija, koja je počela da širi svijetlo u našem narodu. List »Nasu Slogu« čitalo se u najzabitnijim seljačkim kućicama, nju su čitali i pastiri pasući svoja stada.
, _ U našem narodu nije bilo organizacije. »Istarski Trolist« nočeo je i na tome da radi. Matko Mandič uzeo je u ruke rad oko »Naše sloge«. Lasdnja ekonomsku organlzaciiu, a Spinčić. natlje-uši. ali i nalteži dio. nrosvjetni rad u našem narodu, rad školstva čiji je i nadzornik oostao.
Danas vidimo sav ta j napor porušen. Junaci su u grob legli jedan pored drugog u starom gradu Kastvu, neka Im je Slava!
Kraj govora dočekan je ooet burnim aDlauzom. koti traje nekoliko minuta. Dr. čok grli TrinaMIća I čestita mu. Govor nar. Poslanika ir. MiloJa Sokića ostavio ie na nrisutne dubok utisak njegove lijepe riteči zvonile su u slavu Vjekoslava Spinčića. Viteški nacionalni borac, veliki sin naše zemlje i neimar bio je 'Inteza raznih vrlina našega naroda. On je pred sobom Imao samo nacionalnu budućnost za kolega Je bio raj viši zakon predani i velikodušni rad va svoi narod i svoju državu.
, istarski heroj, naš sin voljene bra-no iz Istre. Vjekoslav Spinčić bio je na-da've dragi sin našeg ujedinjenog naroda.
ostalih govornika i citira prisutne ministre j Parlamen|arcc- te pretstavnike društava. I ojedini listovi donijeli su uz tu vijest Agencije Stefani i svoje posebne komentare, pa tako na svoj način komentira komemoraciju u Beogradu i tršćanski »Piccolo«, koji kaže, da se u Jugoslaviji iskorištavaju sve prilike da bi se demonstriralo protiv Italije, pa da se tako spekulira i sa mrtvima Za Spinčića kaže, da je bez sumnje bio jedan od najupornijih propaga-tora slavizma u Istrj prije »oslobodjenja« od strane Italije. Ali, kaže »Piccolo«, ovu komemoraciju organizirao je Beograd, da bi odvratio pozornost javnosti s teških prilika, koje u Hrvatskoj vladaju. Demonstracije protiv Italije organizira vlada, da bi svratila pažnju nezadovoljnog pučanstva u Hrvatskoj na drugo polje. Nastavlja se sijanje mržnje prama Italiji na onaj način kako je to činila Austrija. U tom članku »Piccola« međjutim kulmen je dosegnut ovom rečenicom:
»AH mi ne vjerujemo, da bi monslnjor spinčić, da Je živ dozvolio, da služi ovako žalosnoj Igri, protiv svog naroda I svoje vjere.«
»Piccolo« kaže u tom članku za komemoraciju, da je to »najveća uvrijeda uspomeni tog Hrvata i svećenika«
Interesantni su ovi detalji, da se v/di sva zloba ili ignoraciJa fašističke štampe. Cini se, da je »Piccolo« u svom bijesu za-boravio, tko je bio Spinčić. Taj je list zaborav,o i Spinčićev politički testamenat i sve drugo o pokojniku. Ili je pak namjerno stvari ovako preokrenuo. I to je moguće, jer fašistička štampa obično izvrće cmjenice. onako, kako joj konvenira. Iz-gJeda naime nemoguće, da o Spinčiću u redakciji »Piccola« nemaju točnih informacija.
VELIKI USPJEH AKADEMIJE DJACKOG INTERNATA
Afirmacija istarske itiladcsfL *—» Uspjeli programa* —» Oduševljenje
u publici*
Akademija istarskog internata imala je sjajan uspjeh. Mnogo veći, glavmji i spontaniji nego što se moglo i smjelo očekivati — kraj poznate naše skromnosti, kojoj je u stanovitoj mjeri bila pridružena pomalo i izvjesna skepsa. Uspjeh akademije, već od prve točke razbio je svaku malodušnost — i na li cima sviju sudjelujućih kao i kod publike rastao je zanos i volja, kod prvih da se dade maksimum izvedbe — kod publike opet da program prime s interesom, s užitkom koji je nametao elan i pcžrtvovnost mladih protagonista na pozornici, u pojedinačnim i skupnim izvedbama, koje su se redale jedna za drugom, svaki put kao malena nova senzacija, nov doživljaj za sve prisutne.
Bio je to u prvom redu uspjeh naj-mladje generacije, uspjeh istarske mladosti (kako je već netko rekao) dokaz zrelosti i odgoja naše srednjoškolske omladine, koja je te večeri bila subjekt zbivanja, središte interesa. Naši naj mladji te večeri ne samo da su svojom solidnom izvedbom programa posvema ispunili nego su i nadmašili očekivanja. Priznanje koje je iskazala publika te večeri u neobičnoj razdraganosti i oduševljenju, ide u prvom redu našu mladež koja je pokazala da u njoj, u njezinoj mladosti i njenom iskrenom zanosu počivaju mnogi pravi dosad nažalost dovoljno neocijenjeni i neiskorištavani elementi, za koje su potrebne samo spretne ruke onih kojima je mladež povjerena, da ta mladost izbaci vrednote, zdrave i pozitivne, koje su značajne i važne za njezin daljnji odgoj i razvitak, ali i više — te njihove mladenačke vrednote mogu već i sada biti takve da iz naše mladosti učine važan i sastavni pomoćni dio u radu koji ima za cilj što jaču, snažniju afirmaciju današnje Istre u vanistarskim redovima. S te sirane, izvedba i izvadjači programa ove akademije ulijevaju ne samo zadovoljstvo nad postignutim uspjehom nego i povjerenje, nadu za daljnji rad.
Za uspjeh akademije jednako su zaslužni svi izvadjači. Tiče se to pjevačkog zbora, ženskih i muških gimnastičkih odjela, onih mladjih kao i odrasli-jih, skupina kao i pojedinaca koji su deklamirali pjesme. Ako bi se moglo štogod možda primjetiti poslije nesumnjivog uspjeha svake točke, onda naša primjedba može značiti jedino to, da su izražajne mogućnosti mladih intetpre-,tatora još veće nego su na akademiji iskočile. To na pr. vrijedi u slučaju Ermana (stihovi Mate Balote) vrlo darovite i upotrebive sile, što je već u par navrata dokazao... Ne smije se kod ocjene izvedbe mimoići trud i zasluga onih koji su uvježbali program — no o tom je više govora u nastavku referata kod pojedinih točaka.
Priznanje ide i sastavu programa. Ako smo istakli odlike izvedbe, mora se priznati takodjer da zaslugu za uspjeh kod publike treba pripisati i programu. Ako je program odgovarao ukusu publike iz prvih redova, mora se istaknuti da je bio vrlo bliz duši i shvaćanju najšire naše istarske publike. Pjevačke točke, od tih dvije istarske od Brajše — jedna sentimentalno-tugaljiva druga koračnica, i šaroliko izražajna, melodijozna a po tekstu šaljiva Lhot-kina: Hrvatski svatovi — zanijele su publiku. Originalni duet Erman-Tanković sa pučkim pjevanjem bio je za goste no-vum, a našu publiku, brojno zastupanu na akademiji, prenio je u rodna mjesta, u večernje raspoloženje našeg istarskog sela. Gimnastičke točke dozvale su joj u pamet akord predratnog r školskog bujnog života u Istri. I nije onda čudo da je zanos, oduševljenje izbijalo spontano, od srca, da su padale ograde konvencionalne razdraganosti i da je cijela dvorana osjećala u sebi jednodušno zadovoljstvo. Poklici: Sjajno, divota! miješali su se sa konstatacijom: Bilo je sve baš onako, kako gre, sve iušto kako je bilo triba.	a. r.
Mjesto daljnjeg svojeg izvještaja prenosimo ono što je o priredbi napisao popularni zagrebački reporter »Enes« (g. Nikola Smolćić) u »Novostima«. Njegov je izvještaj interesantan, već i po tome jer se iz njega vidi kakav je utisak akademija ostavila na njega. Neis-tranina. Evo tog izvještaja gotovo u cijelosti:
U Zagrebu, 18 juna. Akademija istarskog internata, koja je održana sinoć u dvorani u Bogovićevoj ulici, bila je zaista vanredna, osobita priredba! Njen uspjeh? Odlični istarski književnik g. Ante Dukić je, sav razdragan, oduševljen uskliknuo: »Sjajno! Divota! 3ve iznad svakog očekivanja. Iznena-Ijenje za iznenadjenjem! Nezaboravno!« _ Dojmovi i svih ostalih, — dupkom pune dvorane Istrana sviju stale-ia i zagrebačkog gradjanstva, — bili su :ako duboki i silni, da će zaista estati nezaboravni, neizbrisivi. Vjerujte, rijet-io je kad vidjeti, da bi se izvadjanje nrograma jedne akademije pratilo tako sivim i napetim interesom; — teško je, skoro bismo rekli nemoguće zamisliti
srdačniji topliji, iskreniji kontakt izme-dju slušateljstva i izvadjača, nego što je sinoć bio izmed ju istarske omladine i slušateljstva ; — i malo se kad vidi, da bi baš kod svih učesnika, od prvog do posljednjeg čovjeka, pro gram akademije i njegova izvedba tako spontano izazvali onakvu neodoljivu plimu zanosa, oduševljenja i ganuća, kakvu smo sinoć vidjeli i osjetili. Masa od više stotina duša slila se u jednu dušu, da urnebesno kliče i plješće, da odobrava svim svojim bićem — u znak suglasnosti, jednake vjere imade... Tu silnu snagu i ljepotu sinoćnje priredbe dala je istarska mladost — njeno srce i njen polet, njena ljubav za — Istru! .. I njena vjera.
Otkad postoji u Zagrebu Istarski internat, ovo je njegova prva javna priredba. U posljednje vrijeme zavladao je u ovoj ustanovi novi duh. Provedene su reforme u duhu suvremenih pedagoških načela. Na upravu zavoda došao je profesor učiteljske škole g. Josip Demarin, odličan pedagoški stručnjak i čovjek velike kulture duha i srca, te poznati nacionalni borac ne na riječima nego na djelima. U izvještaju spominje se zatim kuratorij zavoda kome stoji na ćelu Dr. Fran Brnčić. Ekonomiju zavoda vodi stručnja k g.Frane Poščić, bivši ratni dobrovoljac.
(žensko odjelenje u Zavodu vodi go-spodja Antica škarpa, iz Istre, vrlo spremna i savjesna, s mnogo razumje-vanja za istarsku žensku omladinu. — Op. ur. Istre«.)
Dalje se kaže: U prvim redovima dvorane u Bogovićevoj ulici bili su sinoć: zastupnik bana g. prof. Fabiano-vić, zastupnik komandanta armije g. general J. Damjanovič, komandant savske divizijske oblasti general M. Bodi, gradski načelnik g. dr. Ivo Krbek s gos-podjom, pročelnik kuratorij a istarskog internata g. dr. Fran Brnčić s gospori j om, pretsjednik Društva Primoraca g. banski inspektor Juraj Kučić, pretstav-nice Jugoslovenskog Narodnog ženskog Saveza gdje Zlata Kovačević-Lopašić i Danica Bedekovič, zamjenik starješine Sokolske župe i gradski zastupnik g. Vižintin, sveučilišni profesor g. dr. Zu-glia, pretsjednik »Istre« g. Stari, pret-stavnici Jugoslavenske Matice gg. Mlcić i Baf, pretstavnici »Istarskog doma«, članstvo Istarskog akademskog kluba, tajnik Društva Sv. Save g. Andrijašević, pretstavnik učiteljskog društva »Jedinstva« g. Pestiček, u ime Podmlatka Crvenog Križa g. Zaninović, zastupnici Jugoslavenskog novinarskog udruženja sekcije Zagreb i dr.
Odmah je zapaženo da se medju publikom nalazi Barba Rike, popularni naš omladinski i nacionalni pjesnik g. Rikard Katalinić-Jeretov, te odlični istarski književnik g. Ante Dukić. Obojica su bili predmetom opće pažnje i iskrenih simpatija.
Rekosmo: dvorana je bila dupkom puna — bolje reći premalena. A bila je ukrašena likovima svetim svakom Istraninu: Dobrila, Laginja, Mandić, Spinčić, Neumrli duh lebdio je nad ovim narodnim skupom ljudi, otjeranih s rodjene grude, koji su nosili ovaj čas u svojim grudima samo jednu ljubav i jedan zavjet...
U 9 sati usred najveće tišine, izreče simpatični
direktor internata g. prof. Demarin pozdravni govor.
Govorio je tako toplo, lijepo — da se upravo gutala svaka njegova riječ. »Iz-nenadjeni smo i razdragani vašim mnogobrojnim posjetom. Tb je najbolji dokaz, koliko vam na srcu leži dobrobit naše Istarske omladine.
To je znak duboke ljubavi prema
Istri i žive vjere u bolje dane porobljene i nesretne zemlje naše«.
Ove riječi su elektrizirale publiku i u znak da takva vjera postoji, digno se orkan odobravanja. G. direktor zatim poimence i redom pozdravlja odličnike. Zahvaljuje zatim pretstavnicima škola, u koje polaze istarski pitomci i pi-tomice, pozdravlja kuratorij Djačkog internata, pretstavnike raznih kulturnih i nacionalnih ustanova i društava, napokon sve Istrane i ostale gradjane. Posebno ističe pjesnika Barba Riku, koji je za ovu priredbu ispjevao ^ prigodnu pjesmu, a publika burno plješće. Priopćuje i brzojavku odličnog istarskog književnika g. Viktora Cara Emina, te direktora krčke gimnazije Nakica-Votno-vića, koji žele akademiji najbolji uspjeh. Zahvaljuje toplo svima, koji su na bilo koji način pomogli da se ova akademija održi. Napokon izrazuje srdačnu hvalu svima, koji moralno i materijalno podupiru ovaj toliko potrebni zavod. Naš je program skroman — nastavio je g. direktor Demarin — to su prvi rezultati našeg rada od nekoliko mjeseci i mi se nadamo, da će naša mladež u nedalekoj budućnosti da stvara i pruža nešto bolje i jače. Mi istupamo danas prvi put pred javnošću i nemamo nikakvih umjetničkih pretenzija, nego nam je cilj da pokažemo da se u našem zavodu radi na kulturno-
prosvjetnom polju izvan škole. Preuzevši upravu internata početkom II semestra ove školske godine uočio sam, da su zavodu potrebne reforme, koje . treba provesti u duhu suvremenih pedagoških zahtjeva, te u svrhu da se naša mladež uputi pravcem zdravog nacionalnog uzgajanja. Osnovali smo pjevački zbor, održavaju se kulturno-prosvjetna sijela, omogućili smo djacima da polaze sokolsku gimnastiku i igralište. Kod djaka se razvija aktivnost i samorad, kult Istre gaji se uvelike, sve to u pravcu da se uredi nacionalni, moralni i estetski uzgoj., te da se uspjeh u školi popravi.
Naročitu pažnju treba posvetiti uzgajanju istarske mladeži zbog naših specijalnih prilika i potreba.
Našu djecu upoznajemo na sijelima s duhovnim i kulturnim vrednotama našeg naroda i s njegovom historijom nadahnjujemo ih vrlinama naših preporoditelja i vodja:	Dobrile, Spinčića,
Mandiča i Laginje, predočujući im strašnu golgotu naše uže domovine. Oni treba takodjer da znadu da su se i Istrani borili, i perom i mačem, za ovu državu i kao jugoslovenski ratni dobrovoljci i stradajući po zatvorima. (Pljesak).
Svijesni smo si velike odgovornosti i teške misije koja nam je povjerena ali mi vjerujemo, da će naše iskreno i čestito nastojanje uroditi plodovima. Najbolji dokaz da smo krenuli pravim putem je poboljšani uspjeh naših djaka u školi i rad na kulturno prosvjetnom polju koji će se pokazati i na današnjoj priredbi.
Naša je dužnost da uzgajamo značajne ljude, buduće pobornike za pravdu i čestite nacionalne ideale. (Pljesak). U čvrstoj vjeri i zdravom optimizmu da će sinuti bolji dani ne samo našoj Jugoslaviji nego i našoj tužnoj i porobljenoj zemlji, uzgajat ćemo našu đjač-ku omladinu koja će biti spremna ra svaku žrtvu: za našeg Kralja i veliku Jugoslaviju.
Još se pravo nije sleglo odobravanje, a zavjesa se rastvori. Na pozornici se ukaže neočekivana slika: pitomice internata u istarskoj narodnoj nošnji, a iza njih pitomci. I svi zajedno, skladno i oduševljeno zapjevaju jugoslovensku himnu.
Dječak Kirac iz Medulina je zatim recitirao »Naš pozdrav« od Rikarda Ka-talinića Jeretova. Snažne patriotske riječi, zavijene u pjesničko ruho, koje je satkao naš majstor Barba Rike, unesle su duboku uzbudjenost i potresenost. Efekt je bio tim snažniji, što je dječak vrlo pravilno izgovarao pjesničke stihove i izvrsno naglašavao riječi, što inače nije uvijek lako postići kod Primoraca.
Na pozornicu je opet došao mješoviti zbor pitomica i pitomaca ! otpjevao pjesmu »Mažurano moja«, koju je spjevao J. A. Kraljić, a uglazbio M. Brajša-Rašan. Nježna, tužna ova popjevka, donesena po istarskim narodnim motivima, veoma se dopala publici i zbor je ubrao oduševljeni aplaus.
Nastup pitomaca Sokolića, koji pripadaju vrlo agilnom Sokolu III. (istarskom Sokolu) bio je odmah pozdravljen plieskom. Uz pratnju glasovira izveli su dobro, skladno lijepe proste vježbe za veliki ljubljanski sokolski slet. Uvježbao ih je načelnik Sokola III. g. Štromar.
Mila djevojčica Zlata Flego, učenica
I.	razreda gimnazije, sa toplim je shvaćanjem recitirala »Ne kloni majko« od
J.	A. Kraljića.
Srdačno je bio pozdravljen nastup pitomica Sokolića, koje su vrlo lijepo izvele vježbe za ljubljanski slet. Uvježbala ih je gdjica Sulčić-Rener, načelnica Sokola III.
Osobiti dar za recitacije pokazao je Mladen Lokar, uč. 3 razreda II klasične gimnazije. Dok je recitirao »U noći« od J,- A. Kraljića, tako se uživio u dramatske momente pjesničke vizije povratka u domovinu, da je izazvao ne samo sveopće udivijenje, nego i urnebesno odobravanje. Kad pljesak nije prestajao, dječak je još nadovezao »Prste k sebi«, izazvavši izvrsnom deklamacijom patriotskih stihova ponovno silno odobravanje.
Učenik 7 razreda treće realne gimnazije Erman upravo savršeno recitirao je dvije f>jesme Mate Balote, i to lirsku pjesmu »Lipi tići«, punu topline, pa »Sipe piva«, Više epsku pjesmu u južno-istarskom narječju (ikavštini). Obje pjesme su se tim više dopale, što obradjuju život istarskog seljaka.
Veoma su publiku raspoložile i razdragale istarske seljačke, pučke popjev-ke u dva glasa. Već u času, kad su se dva pitomca (Erman i Tanković) pojavila na pozornici u narodnoj nošnji, prešao je dvoranonm val radosti. A kada su zatim čisto originalno zapjevali istarsku • seljačku pjesmu, zavladalo je dvoranom neiskazano opće veselje! Kad su pitomci svršili publika je, vanredno raspoložena, burno pljeskala i još burnije klicala: »Još! Još!« I zapjevali su sad »Zaspal Pave«. No još ni to nije mo-glò zadovoljit publiku, pa su pitomci zapjevali u dva glasa: »Mala Mare ne
ženi mornare«. Ove su popjevke bile interesantne i za muzičare obzirom na staru istarsku ljestvicu, u kojoj su pjevane. — Još je lijepo raspoložio publiku mješoviti zbor sa svatovskom popjevkom od Frana Lhotke o debelom kumu (Hrv. svatovi). Tako se dopala da ju je zbor morao opetovati.
Naročito i osobito se dopala simbolička vježba uz pjesmu »Vrbniče nad morem« od Frana švarcvalda, koju su sjajno izveli pitomci Sokoli, uvježbani od g. Viktora Jurčiča, predratnog sokolskog radnika iz Pule. Ove vježbe su bile tako blizu duši Istrana i Primoraca uopće, jer imitiraju razne kretnje mornara na moru, veslanje, valove itd. Vježba svršava simboličkom slikom: mornar visoko uzdignut, gleda u daljinu, a zbor u pozadini pjeva »Tamo daleko, daleko kraj mora, Istra vaš naša zove. Sokoli dodjite!«
Dražesna je bila predzadnja točka. Učenik 4 razreda osnovne škole mali Ivica s lijepim je razumjevanjem recitirao pjesmu Rikarda Katalinić-Jere-tova »Slobodnoj braći’, a zatim je bio »tako slobodan«, da je — nadovezao i jednu svoju pjesmu »Oj Jadrane!« Naravno, da je mali pjesnik bio pozdravljen sa najvećim simpatijama.
Vrlo uspjela priredba završena je istarskom himnom »Predobri Bože«, koju je zanosno pjevao mješoviti zbor pitomaca pod vodstvom g. prof. Milana Gortana. Publika je istarsku himnu saslušala pobožnom tišinom i na koncu frenetički pljeskala.
Moramo još spomenuti, da je pjevače uvježbao prof. Milan Gortan, nastavnik na I realnoj gimnaziji, koji se lanjske i. ove godine najviše istakao kod natjecanja srednjoškolske omladine u pjevanju. Ma da je samo par mjeseci držao vježbe s pitomcima i pitomicama internata, ipak izvedba njihovih točaka na programu ove akademije bila je precizna, dinamički dobro izradjena;' pjevači su pjevali s razumijevanjem i može se reći, udovoljili svim muzičkim zahtjevima. Jednako moramo istaknuti van-redan uspjeh pitomaca kod izgovaranja stihova, naglaska riječi i naglašivanja misli, što je zasluga direktora g. De-marina.
Publika se razišla, ponijevši sobom zaista dragu i nezaboravnu uspomenu na ovu prvu akademiju istarskog internata, koja je tako sjajno uspjela.

ŠTAMPA 0 NAŠEM LISTU
»Slovenija«, tjednik, koji izlazi u Ljubljani, u svom broju od 16. jun^ piše o našem listu ovo:
V Zagrebu izhaja že neto leto tednik »Istra«. Ta list je glasilo Zveze jugoslovanskih emigrantov iz Julijske Krajine. Pod uredništvom g. Mihovilovića se je dvignil na vzorno višino.
Značilno za list je njegovo izvrstno organizirano dopisništvo. Zbrane in zabeležene so vse novice, ki zadevajo naravnost samo posameznike, ki pa imajo pod perspektivo, katero jim daje list, veliko večji pomen. Nabira se kronika, kjer bomo iskali gradiva za na? proces proti Italiji.
»Istra« prinaša tudi ideološke članke. Kakor pravi pravilno uvodnik od 12. maja. »vprašanje narodnih manjšin ni stvar za se«. Zato so članki, ki skušajo gibanje med emigranti ideološko osnovati, čisto posebnega pomena. S tega širšega vidika se hočemo z listom še posebej baviti.
GR UN JI
Niito se u noči sasvitlilo i živo se ništo porniče po stazi,
to Jakov po tmici priko skasi gazi, sada gre ubajtt, ča se ulovilo.
Feralič se klati u rukah čovika, noč je gusla puna mrtvih duša, Jakov sam svoje korake sluša, uza nj virno grede njegova prilika.
Treset špagi ima Jakov u moru kalano, od Zaloga punta do Belanovice, u sumnji od tmice sam gre kroz litice, do ponoči sve če biti jopet naješkano.
Spag za špagom vadi i hita u škraie, dokle ga no takne, on Boga priziva, kad udica prazna na špagu dopliva, ontar grdo kune, kad ješku natače.
Poli jene škrape, špag stoji nategnut, oho, sad drugače srce tuče, ruka je čvrstija kad špag vanka vuče, a ni tako lako grunja gori stegnut.
Ma već se spustija, i već je na slini duži nego Jakov, svi slinav i črn jak i žilav, nabreka i pun mlati naokolo, z usti krv se pini.
Jakov ga poklapa s čilim svojim tilon, stišće ga z rukami i z nogami steže, svaki od njih sad se do kraja napreže, sa život se svaki bori cilon silon.
Dva života tako na moru satkana, mež sobon se tuku, ma iovik je jači, već je borba finjem na Škrali i grunj će u vrići ustati do dana.
MATE BALOTA
BROJ 25
»ISTRA«
RAZGRANIČENJE CRKVENIH ADMINISTRACIJA U JULIJSKOJ KRAJINI
Značajno pisanje katoličkog lista »Idea del Popolo«
STRANA 5.
,	Trst, juna 1933.
Kako smo u svoje vrijeme već javili, 10 februara ove godine Papa je izdao posebnu eulu, kojom se uredjuje pripadnost nekojih župa i dekanata uz granicu u Julijskoj Krajini. Bilo je naime crkava, koje su i dalje ostale u formalnoj pripadnosti biskupijama, koje su izvan granica Italije. Tom bulom uredjuje se razgraničenje izmedju biskupija Videmske, Celovečke, ' Ljubljanske i Tršćanske.
Sad, 11. o. mj. došao je u svojstvu papinskog izaslanika videmski biskup Nogaro u Goricu i posjetio je Sirottija, administratora goričke nadbiskupije, da mu preda originalnu Papinu bulu o razgraničenju. — Uz bulu predao mu je i dekret o izvršenju odredaba, koje bula zadrži.
Ta bula kaže, da će od 1. jula ove godine dekanat Trbiž, koji je do sada Pripadao biskupiji u Celovcu (Koruška, Austrija), pripadati videmskoj nadbiskupiji. — Isto tako pripadat će od sada i župa Fužine, koja je pripadala dekanatu u Radovljici, u ljubljanskoj biskupiji, videmskoj badbiskupiji, i to trbiškom dekanatu. Iz bubljanske biskupije otkidaju se i deka-bati Idrija i Vipava i pripajaju se goričkoj nadbiskupiji. Dekanat Postoj-ba, koji je do sada pripadao ljubljanskoj biskupiji pripaja se tršćanskoj. Dekanati Vipava i Idrija pretstavljaju onaj teritorij, koji je prije pripadao administrativno austrijskoj provinciji Kranjskoj, a koji je u Crkvenoj administraciji od 1919. bio provi-
zorno administriran od goričke nadbiskupije. Od goričke nadbiskupije bio je provizorno administriran i dekanat Postojna, koji je pripadao uvijek tršćanskoj pokrajini, a sad će spadati i crkveno pod Trst.
U povodu ovog razgraničenja piše ,* .,e.a	Popolo«	katolički tjednik,
koji izlazi u Gorici, od 17. o. mj., da se tim papinskim aktom zatvara jedan period neosnovanih sumnja, nesigurnosti i — nada. ranice crkvene administracije u Julijskoj '■rajini su definitivno odredjene. Neće više b'ti uskrsavanja starih nada. Sveta Stolica još je jedamput pokazala svoju tisućgodiš-nju mudrost, svoj ravan pravac i svoj duh prilagodjivanja u smislu suglasnosti s civilnim vlastima Italije. Sad će pripojene župe biti u dvostrukom znaku Rima...
BISKUP FOGAR NA KRASU VELIČA DUCEA, KOJI SE BRINE ZA KRAS..
1'r s t, juna 1933. — Tršćanski biskup Fogar, bio je prošle nedjelje u Bazovici, Gropadi i Trebču. U Trebču je bio dočekan od fašista i prošao je kroz špalir balila, koje je blagoslovio. Tako piše »Piccolo«. U crkvi je misio i održao propovijed, u kojoj je veličao novu Italiju. Obavio je sv. Krizmu i pošao je u Casa Balilla, gdje je bio na fašistički način dočekan. Tu je odr žao govor, u kojem je istaknuo veliku pažnju koju Mussolini Duce ukazuje Krasu. Fašisti su njegove riječi dočekali s aplauzom, a nefašisti, koji su ih možda čuli, sa čudjenjem.
AKCIONI ODBORI ZA UNIVERZALNOST RIMA
Nova organizacija talijanskog imperijalizma
novi kongres članova dalmatinskih komi-
T r s t, juna 1933
Na kongresu talijanskih ratnih dobrovo-baca i članova komiteta za dalmatinsku Akciju, održanog 30. oktobra prošle go-jjbbe u Genovi, bio je osnovan »imperijalistički savez«, koji je po intencijama Evge-b'a Coselscog trebalo da obuhvati sve na-bionalističke i redentističke organizacije u •taliji j da, u jednom širem okviru omogući učestvovanje u imperijalističkom radu »e samo dobrovoljcima ! Dalmatincima, *ego i svima onima, koji se oduševljavaju takozvanim mediteranskim planovima fašističkog imperijalizma, u kome je jadransko pitanje samo dio takozvanih sredo-?emnih aspiracija. Kongres u Genovj bio 'e vrlo živ i neobično bučan. Coselchi je, “a umiri duhove, govorio, da se ekspedicija za Dalmaciju ne može da preduzme .Jez velikih ratnih priprema i da su ja-Cbnske rivendikacije fašizma samo dio ve-;kin fašističkih težnja. Koje su upućene u azne pravce Sredozemnog mora. Osnivale imperijalističkog saveza bilo je najmračnije pozdravljeno i dočekano od stra-,e. svih udruženja ratnih dobrovoljaca i Komiteta za dalmatinsku akciju. Ovo odu-Cvljenje došlo je do najjačeg izražaja pri-‘kotn takozvane Bajamontijeve proslave u 'taliji. Kao što se zna, ova proslava bila 'e organizovana protiv splitskih svečanosti aovođom desetogodišnjice narodne pobjede 1 splitskoj opštini.
Krajem aprila o. g. održan je u Livornu
teta i udruženja ratnih dobrovoljaca. — Izvještaji sa ovog kongresa bili su mnogo umjereniji nego izvještaji sa kongresa iz Genove, jzgleda čak, da su pretstavnici fašizma našli, da je organizacija »Imperijalističkog Saveza« nezgodna i da previše otkriva prave ciljeve fašističke politike, pa je_ Coselchi na kongresu u Livornu predložio, da se osnuju »Akcioni odbori za univerzalnost Rima«. U ovim odborima trebalo bi u prvom redu da budu začlanjeni svi ratni dobrovoljci i svi pristalice Komiteta za dalmatinsku akciju. I ova inicijativa Eugenija Coselscog bila je srdačno dočekana i pozdravljena od strane svih po-menutih organizacija, tako da »La Volontà d’Italia«, glavni organ dobrovoljaca, koji još uvijek u podnaslovu nosi naziv: »Imperijalistički nedjelni list«, objavljuje u broju od 28. maja 73 pozdravna telegrama glavnom odboru ratnih dobrovoljaca i komiteta za dalmatinsku akciju, u kojima se pozdravlja osnivanje »Akcionih ađbora za univerzalnost Rima«. Ovi pozdravi stigli su u prvom rodu od strane raznih pokrajinskih pdbora i pododbora komiteta i ratnih dobrovoljaca, ali ima i nekoliko telegrama od strane nekih istaknutih ličnosti u talijanskom javnom životu. Sem toga poslanik Meresca održao je u italijanskom parlamentu jedan govor, u kome je vrlo toplo pozdravio osnivanje komiteta za univerzalnost Rima.
KAKO ITALIJA SHVAĆA PAKT ČETVORICE
Rad Komiteta za dalmatinsku akciju
Trst, juna 1933.	_raspravljalo o daljnjem propagandističkom
, »Lb Volontà D’Italia«, Rim. donosi u J9ju ocj 28. maja opširan izvještaj o »ne-."jornom radu sekcija i grupa Komiteta za Jutnatinsku akciju i ratnih dobrovoljaca«, ako je komitet u Avelinu dao inicijativu “ Proslavu Anosta. Komitet u Bengaziu, .girici, priredio je jednu zabavu povodom Maiaska fašističkog funkcionara i iredenti-le Litore iz Bongazija u Rim. Litora je bio rtdsje(jnik Komiteta za čitavu Cirenaiku. h Inženjer Arturo Gregoretti održao je u „02enu konferenciju o Dalmaciji u prisu-j y,u školske omladine, političkog prefekta tla tutela za dalmatinsku akciju iz Bolca-v“- Gregoretti je u svome govoru prikazao d ''^ Dalmatince, koji su svojim radom lt iznijeli veličini Rima, Venecije i nove t) lle- Osvrnuo se na histqrijsku ulogu t|riLniaci‘ie u sudbini Jadranskog mora i u kazao rimske i venecijanske spomenike r-.Psltnaciji. Konferencija je primljena o.jui odobravanjem. Školska omladina Pjevala je 'fašističku himnu i dalmatinsku
i1") »El Si«.
radu. Pretsjednik sekcije referirao je_ o odlukama kongresa u Livornu i predložio, da se pristupi stvaranju »Akcionog odbora za univerzalnost Rima«, koji ima cilj, da ostvari ogromne zadatke fašističke Italije.
Inspektor udruženja dobrovoljaca i Komiteta Dr. Viktor Gentini posjetio je i pregledao rad komiteta u Nnoru i' u Sasari, gdje je bio svečano dočekan. Gentili ji izrazio svoje zadovoljstvo zbog rada i na predovanja ovih organizacija.
U prostorijama Komiteta u Palermu održao je iredentista Gaetano Falzona predavanje o temi: »Italija i Madjarska poslije rata«. Falzone ie rekao, da se Italija mora da interesuje za Madjarsku zbog istih političkih djeva. Pošto je objasnio ratnu ma-djarsku tragediju, zaključio je svoj govor željom, da Madjari dočekaju bolju budućnost, kao š(p im ubećuje Mussolini i fašistička politika.
Članice ženske fašističke organizacije u Scnigaliji pokloniše plavu dalmatinsku zastavu sa tri leopardove glave Komitetu za dalmatinsku akciju u Senigaliji. »La Volontà« veli. da će članovi Komiteta promije-niti svoju staru dalftiatinsku zastavu i da ■će znati da budu blagodarni fašističkim žena za ovu pažnju.
U kraljevskom teatru u Torinu bila je priredjena velika pomorska svečanost u prilog italijanske mornarice. Bile su prisutne sve vlasti. Dame, članice komiteta za dalmatinsku akciju djelile su prisutnima propagandistička djela o Dalmaciji i dalmatinske značke. »La Volontà« veli, da je i to bila vrlo dobra propaganda. U prisustvu mjesnih vlasti, bio je u Veneciji na svečan način otkriven spomenik takozvanom dalmatinskom mučeniku Francesku Rizmondu.
»ui oi«.
Vri .tT|itet za dalmatinsku akciju u Cezeni jft ie aktivan. Izmedju ostalog priredio
sand ne dru5tvene izIete u ci'iu ProPa"
Ko^ta Oskar Maino održao ie «|„ania^zk oCCžMm kun, predavanje o rimskoj i venecijanskoj' teta •	t3'1' su Prisutni svi članovi komi-
Va»' ratni dobrovoljci. Poslije toga osno-v je sekcija Komiteta u Brunato. dral V Maino održao je predavanje o Ja-$lijes*r°iTi moru u Meranu. I ovdje je po-tiii(..Malnova govora osnovana sekcija Ko-CamA "z opće oduševljenje prisutnih i kli-^ Mussoliniju i fašističkoj Italiji. la^Mvač Komiteta za dalmatinsku akciju Vor °erto Fabi održao je u Koridomji go-bosn? Propagandističkom radu »modrih".
Bal-)e njega govorio je profesor Spiro ---------------
tiiA o temi: »Dalmacija u historiji i kul-f Općinska uprava u Puli, u Istri, pro-A ' ‘La Volontà« veli. da ie ova mani-J zvala je jednu gradsku ulicu imenom ovoga izazvala najveće oduševljenje, j »splitskog mučenika Rjzrnonda«. u^pravnj odbor Komiteta i dobrovoljaca I Tako se, eto, J Italiji odrazuje Pakt u ehionj održao je sastanak, na kom« se * četvero-
S CESTAMI SE FAŠISTI NE MOREJO PREVEČ HVALITi
Koliko cest je zgradil Mussolini
. Trst, junija 1933. (Agis.) — Oni, kl imajo priliko, da jim lepe ceste lahko koristijo, hvalijo današnji režim v Italiji zaradi čudovitih del, ki so jih naredili z ureditvijo cest. Zgleda, ko da prej v Italiji in pri nas ni bilo. kot nekaj kozjih steza...
Dobro bi bilo, da si ogledamo v ta namen par suhih številk, ki bodo povedale več ko vsi komentarji. Pred fašizmom je bilo v Italiji okoli 19.000 km prvorazrednih cest. Danes jih je- okoli 20.000 km. Torej je faš. režim zgradil v 10 letih le nekaj nad 1.000 km novih cest. Vsaka država, s še tako majhnim številom avtomobilov, mora in more zgraditi par sto kilometrov avtomobilskih cest v takom razdobju. Pomisliti pa moramo, da je treba zato plačevati v Italiji visoke zneske, da je treba plačevati še posebej razne takse za avtomobilske vožnje ter, da za vsakim kotom preži »contravenzione« — kazen. In če to upoštevano se lahko prepričamo, da je bilo narejenega zelo malo.
Edino delo izvršeno pod fašističnim režimom je popravilo 7.800 km cest. Toda tudi tu se ne smemo preveč čuditi faš. delu velikodušnosti. Predfašistični režim je
zgradil do 17.000 km železnic, a fašistični v celih 10 letih le par sto kilometrov. Nič čudnega torej, če je šel večji del fonda na-menjenesra za železnice, sedaj za popravo cest.
Anglija in Francija sta izvršili v tem času veliko večja dela. Nikomur pa ne pade v glavo, da bi to proslavljal kot uzvišen čin demokratičnega sistema. Nikoli ne more biti 7.800 km v diktaturi desetih let popravljenih cest v slavo Mussolinija. O kaki »battaglia delle strade« ne more biti govora! Tako ie tudi z drugimi »battaglimi«. kar bomo skušali v prihodnjih številkah razložiti in pokazati resnično sliko faš. samohvale.
Govora je bilo tu le o avtomobilskih, oz. prometnih cestah. Povsem drugo pa je vprašanje, kaj je z faš. vojaškimi cestami. O tem si bo mogoče ustvariti točno sliko šele v bodoče, ker je vse delo danes še v teku. Gotovo pa je, da te ceste le malo koristijo prometu in so speljane povsod tako, da jih ali ne morejo ali ne smejo uporabljati drugi kot zaposleni in vojaki. Iz posameznih poročil in primerov v »Istri« se da to točno razbrati.
TAJNA MUSSOLINIJEVE FINANCIJSKE OSNOVE
Što piše francuska štampa o tom misteriju
Mnogi se u čudu pitaju, kako državna uprava u Italiji može da raspolaže tolikim finansijskim sretstvima i njima izvadjati tolike javne radove, autoceste, bulvare, stvarati agrarne centre za »bonifikaciju« zemalja, davati subvencije brodarskim društvima, avijatičkim prugama, osnivati u inozemstvu škole, uzorne konzulate itd. Odakle toliki milijuni lira u te i u mnoge druge svrhe kao na pr. za izdržavanje ogromne vojske i milicije, za davanje čak vanjskih zajmova 1 slično. Istina je, u Italiji su porezi ogromni, ali pored toga još je nešto što Italiju ti finansijskom pogledu spašava.
Etienne Fournol u svojim člancima o fašizmu u pariškom »Tempsu« osvrnuo se Je na ovu okolnost, pa se i on pita, kako i odakle Italija smaže tolik novac. Pierre Lyautey je donekle odgovorio na to pitanje u Jednom članku u pariškoj »L,Information«.
On navodi, kako je tržište lire različno od tržišta svih drugih važnih monetarnih jedinica. Lira nije u svemu slijedila ni franak, ni dolar, ni šterling. Što sticajem prilika, što po svojoj volji Italija se je desoli-darisala od inostranstva i u monetarnom pogledu nacijonalizovala.
Lira ne ide u inostranstvo kao franak, šterling i dolar.
Nakon njene stabilizacije provedene 1927 god. Italija se ukazuje kao jedna zatvorena financijska ekonomija, zato je ona dobrim dijelom izbjegla darmaru, koji je nastao na općem novčanom tržištu. Ona je pored toga preduzela sve potrebne mjere, da oscilacije u tečajevima, a naročito struje uvoza i izvoza ne ugroze tržište lire. Druge su zemlje teško pogodjene te-za'iracij°m 1 nezaposlenošću kapitala.
U Italiji te pojave nema i zato tamo nije duo ni navala na banke. Tamo je'Sistemom unutrašnjih zajmova uklonjena mnoga opasnost i za banke i za državu. U februaru o, g. emisijona je banka u Ime konsorcija banaka lansirala 4.5 posto obligacije zavoda za industrijsku rekonstrukciju i upis je već drugog dana zaključen u iznosu od 1 mili-uirde lira Malj su štediše prinijeli svoje maKar čedne svote za finansiranje plana nacijonalne produkcije. Koncem 1931 g. osnovan je mobilijarni zavod, koji uz desetgodišnje zajmove ima da dodjè u susret novim i starim preduzećima. Stvoren je i zavod za industrijsku rekonstrukciju, koji ima dva odjeljenja, jedno za demobiliza-,C.!JU’. nrngo za finansiranje. Bivši zavod za likvidaciju nadomješten je tim prvim odje-uenjem, kojemu je zadatak da ustanovi Koja su Preduzeća i koji producenti korisni. potrebni, a koji nepoželjni. I odjeljenje za financiranje provodi selekciju.
Treba i to istaći, da je pred koju godinu povedena vrlo znatna deflacija plaća i nadnica. U Palazzo Venezia odlučuje se neopozivo o progresivnoj realizaciji svakog godišnjeg plana produkcije i odatle se
sve preduzimlje za eksaltaoiju nacijonal-nog rada. Štampa, govori, film, radio sve je u službi tog plana. Italija time provodi faktični petgodišnji plan kombinirajući državni socijalizam, kapitalizam i individualnu inicijativu.
. Naravski ova praksa i ove metode ostaju na snazi, dok ne nadodju takove okolnosti, koje će zahtjevatj njihovu promjenu ali su dotle, kako se vidi. svedene u jedan organski siistem, na osnovu kojega funkcijonira zamjerno dobro cio državni organizam.
lako piše francuski publicista.
Nego, pri svemu ovome treba spomenuti nešto, što je puno važnije od svega toga, a što je Pierre Lyautey-u izbjeglo.
Glavno Je za odgonetanje cijele tali-ske zagonetke ovo:
Italija na 42 milijuna stanovnika ima novcamcni opticaj od preko 13 milijardi ura. Kolik je nesrazmjer tih brojki vidi se najbolje kad ga se usporedi s jugoslavenskim novčaničnim opticajem i s brojem jugoslavenskog pučanstva. Jugoslavija na 14 mdijuna stanovnika ima tek 5 mili-jardi i 400 milijuna dinara novčan. opti-čaja. Proizlazi, ako se uzme da lira danas ima tečaj 4 puta jači od dinara, da Italija na 42 milijuna pučanstva ima u opticaju novca u vrijednosti od 52 milijarde dina-ra.',.. rema t0lne onjjeru Jugoslavija sa 14 milijuna stanovnika morala bi imati u opticaju 17 milijarda i 300 milijuna dinara, a kad tamo ima ih samo 5 milijardi i 400 milijuna.
‘0Ka,S» Yidi da ,ie 11 Kaliji na raspolaganju kud kamo više novčanica nego u Jugoslaviji, pa uza sve to deficit u državnom budžetu ove će godine doseći golemu sumu od 4 milijarde lira. Sav se taj novac ulaže skoro isključivo u zemlji, pa i pored svega toga u posljednje su vrijeme porasli javni dugovi, tako da prema suju „horendnu sumu od 96 milijardi lira.
Trgovinski Je bilans Italije u stalnom deficitu:
ona uvozi mnogo i mnogo više nego li izvozi i sve te manjke u svom gazdinstvu ona ublažuje novcem, koji u domovinu šalju njeni iseljenici.
Kad se sve to uzme u obzir, onda po-ftfj® .V mnogome jasan inače zagonetni financijski položaj Italije i njen financijski napor, naročito posljednjih godina. Drugo je pitanje hoće li taj napor moći i dalje »misAriiđrŽi Ix-h°lće '! Knancijski talijanski Z Jl* mt0Ć1- đa.ukaže S vremenom na A31"6 1 ponašanja vrijedne smjernice državnoga gazdinstva.
DEFICIT TALIJANSKOG PRORAČUNA
nhiT-A lun,a.J933- Ministar financija Hri AJe-lzvJešta3 ° stanju talijanskog
•proračuna za 11 mjeseci tekuće proračunske godine. Prema ovom prora-
F-nosi drìoÌCai talilansk0^ drž- Proračuna Ura d° 31' ma^a °' s' 3'937 mrdljuna

JEDAN „RADOSTAN DOGADJAJ”, KOJI I NAS INTERESUJE
.Trst, juna 1933. — Talijanska štampa naj'avijuje, da se u Miramaru, gdje stanuje već par godina Duca d’Aosta, član kraljevske savojske kuće, očekuje »radostan đo-godjaj«. Duchessa d’Aosta (ne doduše ona stara od »Italie Redente«, nego njezina snaha...) ima da rodi, ako nije već i rodila, dok ovo javljamo.
To porodjenje mora i nas da interesuje.
Bit će to u budućnosti možda jedan daljnji »motiv« za talijanske revindikacije Julijske Krajine. Pisat će se i propagirati: »U Miramaru rodjen je taj i taj naš Princ, prema tome, to je i zato naša zemlja!«
Izgleda, da je ovo naseljavani savojskih prinčeva u gnijezdo, koje su našli napušteno (kao kukavice...) bilo i u tom pravcu proračunano.
BEDA NA KRASU, V REŠKI DOLINI IN V BRKINIH
Postojna, junija 1933. — (Agis). — bhti najstarejši ljudje ne pomnijo take bede kot je zavladala v zadnjem letu v naših krajih. kajti nihče'ne pomni, da bi se kdaj zamenjavale dobrine z dobrinami (t. j. blago z blagom) mesto z denarjem. Mnogo trgovin ne prodaja več svojega blaga za denar, ampak vzamènj'avo za blago. Na ta način pa je j Jasno, da zapira trgovec za trgovcem svoje I lokale, ker ne more brez denarnih sredstev
je, da bo radi tega prišla v največjo kri-
terjati zaostalih terjatev in gledajo z naj-vecjim strahom v bližnjo bodočnost.

SOKOLSTVO ZA JULIJSKO KRAJINU
SOKOLSKO DRUŠTVO ZAGREB ILI RAZVITA BARJAK I PRIPREMA AKADEMIJU ZA IULIJSKU KRAJINU NA SLETU U LJUBLJANI.
Ovo sokolsko društvo koje je osnovano u maju 1930. sa zadatkom da prikupi u svoje redove u prvom redu sve Istrane, koji .živu u Zagrebu, a koji nisu do tada bili članovi Sokola, u drugom redu sve ostale iskrene lugoslovene, marljivo je radilo na svom zadatku i usprkos borbe sa raznim poteškoćama, lijepo napredovalo tako da se može staviti uz bok ostalim starijim zagrebačkim društvima kao ravnopravan brat.
Zadatak ie društva, osim da radi na širenju sokolske nacijonalne misli, da drži budnu misao na našu zarobljenu braću i da zato, da bi se mogao ostvariti cilj toga društva, pomaže jačanje Jugoslavije, koja će znati da zaštiti našu braću izvan granica naše domovine
U nedjelju 35 o. mj. obavit će društvo razviće društvenog barjaka, kojemu kumuje brat Dr. Ivo Perovič, ban Savske banovine Na novom društvenom barjaku utkani grbovi naših zarobljenih krajeva, a rub barjaka izradjen ie od imena svih onih mjesta, u kojima su bila sokolska gnijezda, a koja mjesta su ostala izvan granica naše domovine. Traka, koju će privezati kum na bar jaku nosi ove značajne riječi:	»Jačajmo
MOŽNOST ZAPOSLITVE BRICEV PRI LUPLENJU ČEŠPELJ V SRBSKIH KRAJIH JUGOSLAVIJE
Jugoslaviju«, Osim ovog traka privezat će
i »Istra« društvo jugoslovenskih emigranata iz Julijske Krajine u Zagrebu svoj trak znak priznanja društvu, koje radi za iste ciljeve.
Razviće zastave obavit će se točno u 17 sati u dvorištu nove gimnazije u Solovje-voj ulici (produžena Hatzova), a nakon raz-vića zastave održat će se javna vježba, kojoj će sudjelovati i ostala zagrebačka so kolska društva te bratsko društvo Stenje-vec sa vježbačima i muškim pjevačkim zborom u narodnim nošnjama. Sve vježbe pratit će vojna muzika, a osim ove bit će i fanfara bratskog sokolskog društva Zagreb I. Na ovu sokolsku i nacijonalnu svečanost pozvana su sva nacijonalna udruženja iz Zagreba i okolice. Ulaz je slobodan,
Na Vidovdan 28 o. mi. priredit će naše društvo u Ljubljani u okviru sletskih svečanosti »Akademiju« posvećenu braći izvan granica Jugoslavije. Akademija će se održati u velikoj dvorani bratskog sokolskog društva Ljubljana I na Taboru u 8 sati na večer. Program ove Akademije ie slijedeći:
1)	Jugoslavenski zbori (dramatski otsjek društva »Tabor«)
2)	Svečanosnj govori (br. E. GangI, br. Fellac’.ier i br. dr. Čok).
3)	PopuhnuI je tihi vetar (naraštajke Sokola III Zagreb)
4)	Primorske pjesme (pjeva mješoviti zbor Tabora)
5)	Oslobodjenje Istre (vježba muški naraštaj Sokola iz Raba)
6)	Karei Širok: Kako je bilo Tebi, Marija. pri srcu takrat... (recitacija)
7)	Koroške narodne pjesme (pjeva muški zbor Kluba Koroških Slovenaca u Ljubljani)
8)	Žetelice (vježba ženski naraštaj Sokola iz Raba)
9)	Dr. Ivo Pregelj: Ubit zvon (recitacija)
10)	Vrbniče nad morem (simbolička vježba članovi Zagreb III)
11)	Istranke (ritmičke vježbe po istarskim motivima izvadiaju članice Sokola Zagreb III)
12)	Oj Slaveni (alegorička slika, izva-djaju članovi i članice Sokola Zagreb III).
Pozivaju se Sokoli svih bratskih društava kao i ostalo rodoljubivo gradjanstvo da svojim prisustvom uveliča ovu nacijonalnu manifestaciju.
DRUŠTVO »ISTRA« I RAZVIĆE BARJAKA SOKOLA III.
Pozivaju se članovi društva »Istra« da u što većem broju prisustvuju svečanom razviću društvenog barjaka bratskog sokolskog društva Zagreb III. koje će se obaviti u nedjelju 25 o. mj. u 5 sati popodne. Priredba će se održati u dvorištu Nove gimnazije u Solovljevoj ulici (produžena Itotzova).
Vsak naš človek ve, kako važen kmečki produkt so za Bosno in veliki del Srbije češplje (šljive). Na jesen so preplavljeni ti kraji p,o trgovcih jz Avstrije in Nemčije. Pa tudi domači trgovci so se že lotili izvoza s češpljami. Bosanske in šumadinske šljive se izvažajo v severne kraje Evrope v svežem stanju V velikih količinah se pa tudi pripravlja in nato izvaža češpljina marmelada, takozvani pekmez.
Posebno velik obseg je zavzel izvoz s češpljami v poslednjih leti, ko se se začele baviti z izvozom posamezne srbske zemljo-radniške zadruge ter podjetnejši srbski kmetje in trgovci. Brez prave prakse v izvozni trgovini so seveda napravili polno pogreškov, konkurirali med seboj, odpošiljali dostikrat prezrelo sadje in podobno tako, da je bilo s tem kar tako improviziranim izvozom povzračeno v mnogih slučajih dosti več izgube kod pa dobička.
Zato se je ministerstvo trgovine in industrije potom svojega urada za pospeševanje trgovine ter potom centralne komisije za sadje začelo brigati, kako bi sistematiziralo izvoz češpelj iz naše države ter kako bi izvoznike češpelj naučilo sodobnejših načinov pravega modernega izvozni-štva. Radi pobijanja tuje konkurence ter rad boljšega plasiranja domačega produkta je začela centralna komisija za sadje agitirati med srbskim prebivalstvom luplenje češpelj na goriški način.
Skoraj že vsa leta po svetovni vojni
prihajajo v one kraje Jugoslavije, kjer dozorevajo češplje v velikih množinah slovenski izvozni trgovci iz Gorice. Sposobni in spretni izvozničarji s sadjem pokupavajo v srbskih krajih velike množine češpelj, jih pakirajo v zabojih po okusu severnih evropskih trgov, ter odpošiljajo na poznana trgovska podjetja s sadjem. Ti slovenski goriški trgovci s češpljami so prinesli s seboj tudi' misel luplenja češpelj na goriški način. Nekateri so s tem tudi poskušali. — Toda vsi ti poizkusi so propadli, ker niso imeli na razpolago potrebnih spretnih delovnih sil za luplenje, žveplanje, sušenje, pakiranje in odpošiljanje lupljenih češpelj kot jih imajo v obilici po vaseh goriških Brd.
Na pobudo ministerstva trgovine se je »glavni Savez srpskih zemljoradničkih zadruga« obrnil na naš emigrantski Savez s prošnjo, da bi mu navedli imena onih naših emigrantov ali sploh naših ljudi v Julijski Krajini, ki bi bili' pripravlieni lupiti češplje v srbskih krajih naše države, učiti domačine kako se to delo vrši ter po možnosti delo in izvoz tudi organizirati.
Vsak naš emigrant ali pa naši ljudje, ki se žive v Julijski Krajini, ki bi se hotel pečati z lupljenjem češpelj ter s poučevanjem domačinov v tem poslu, naj se obrne po informacije na: Glavni Savez Srpskih Zemljoradničkih Zadruga, Beograd, Fran-kopanova 15. Odelenje za zadružnu prodaju hrane.
NA RAZMIŠLJANJE SVIMA ONIMA, KOJIH SE TIČE!
Vi primate Istru i čitate je.
Ako ste poslali već svoju pretplatu za čitavu godinu 1933 ili bar jedan obrok, učinili ste svoju dužnost i mi Vam zahvaljU’ jemo.
Ako pak primate list, a niste za ovu go dinu podmirili niti jedan dio pretplate, VI ne samo da niste učinili ono što bi moralii ne samo da ne podupirete list, koji je potreban. jer ie jedini list našega naroda pod Italijom, nego naprotiv Vi škodite našim nastojanjima, otežavate naš rad. ugroža' vate opstanak našega lista.
Stupite iz reda pasivnih i štetnih u red aktivnih i korisnih prijatelja naše stvari.
NASI KOLONISTI U JUŽNOJ SRBIJI
ONE. KOJI SE NA SVE NAŠE OPOMENE NE JAVLJAJU
a duguju znatne svote upozoravamo, da ćemo ih predati advokatu. Moramo to učiniti u interesu lista, koji se baš njihovom krivnjom nalazi u opasnoj situaciji.
ŽELITE LI, DA LIST IZLAZI
redovito, na šest stranica, pošaljite odmah
bar jedan dio svote koju dugujete. ______ Bit
ćemo inače primorani da format lista smanjimo i da rijedje izlazimo.
U FOND ..ISTRE"
IZ ISTARSKE NASEOBINE NA CRNICANSKOM POLJU
Mi smo jednom pisali o kolonizaciji naših Istrana u južnim krajevima naše države. Trideset je porodica iz Istre dobilo zemlju i kuće na Crničanskom Polju, selo Dušanovac, p. Valandovo, od kojih se je već naselilo 13 obitelji, šteta što je zapelo podizanje kuća, pa se ne mogu još svi naseliti, ali nadajmo se, da će se i to pitanje riješiti na potpuno zadovoljstvo naših stradalnika iz Istre.
Pišu nam naši naseljenici, da je već pokrivenih 17 kuća, ali jošte nije niti jedna potpuno gotova. Mjerodavni faktori morali bi uznastojati, da se to pitanje dovrši, kako bi naši naseljenici mogli biti u svojim novim domovima sretni i zadovoljni, zahvalni državi.
U pismu, koje smo primili, kaže se: Dne 8 juna o. g. doživjeli su naši Istrani, da im je došao u posjete Dr. Franjo Gnidovec, biskup iz Skoplja, sa svojim tajnikom gosp. dr. Fr. Ivanom Zupan. Istoga dana uveče skupili su se na ispovjed, tako i djeca, kojoj je biskup održao prigodni govor i ispitao ih vjeronauka. Gosti su spavali kod is-
tarskoga emigranta Ivana Prkačina.
Drugoga je dana u pet sati ujutro g. biskup misio i pričestio odrasle. Drugu misu misio je monsignor Dr. Fr. Ivan Zupan i podijelio trojici djece prvu pričest. Iza drurge mise biskup je držao propovjed i podijelio osmero djece sv.
Kruizmu i to u kući Istranina Alberta !	!
Srbljina. Iza sv. Krizme svratili su se p “	^
svi sa biskupom u kuću Ivana Prkačina.	u	^	^
Kod obih je misa dvorio istarski emi-	formatu.*
grant Krećko Udovičić, Što je vanredno darovatelja	^ plement *
obradovalo g. biskupa, da je u Macedo-	J '
niji našao našega čovjeka, koji znade Obitelj Krmpotii — Beograd din otpjevati sv. misu. Biskup je pošao u | Ivo Varljen — Gjenovit . . din
Ova rubrika nastavlja se i ove godtn»
svaku kuću naših Istrana, informirao se potanko o našim prilikama, sa svakim se ljubazno razgovarao, tako da je napravio dobar utisak. Pokazao je nacrt crkve, koja se kani graditi. Graditi će se i škola. Dne 9 juna u 9 sati ujutro otpratili smo gosp. biskupa u Stari Doj ran, gdje su gosti objedovali kod jednoga seljaka, a 10 juna podijelio je bi skup sv. Potvrdu u Dojranu, pa poslije podne krenuo je po svome crkvenom poslu u Đevđeliju.
Ing. A. Ružič — Karlovac, u počast velikoga dobrotvora blag. pok. prof. Vj. Spinčiča . . din Da počasti uspomenu smrti pok. Vj. Spinčiča polaže Jugosl. dru-itvo >Kras< — Split . . din Umjesto vijenca na grob nezaboravnog istarskog narodnog borca Vj. Spinčiča, šalje porodica Dr. Ivo Božič, konzul u Braili din Jugoslavenska Matica — Zagreb za rasprodane blokove . . din
50.-4
20.^
100.-
100,-

200.-
100.-
EMIGRANTSKI TABOR V BELOKRAJINI
U prošlom broju objavljeno din 22.846.-
Delo nadaljuje in zanimanje stopnuje tako, da se bode manifestacija ’ razvila v pravi pokret naše emigrantske misli. Nastalo je razumevanje domačih društev, da nam skušajo s vsem pomagati k čim večjemu uspehu našega Tabora. Da pa tudi mi pokažem^ našo solidarnost poživljamo vsa emigrantska udruženja, da nam prej kot je mogoče javijo svoj nastop, oziroma število udeležencev in imena delegatov.
Združimo se v prelepi Belokrajini, ki je tako slična našemu ozemlju, da preživimo med seboj nekaj prijetnih trenutkov v spominu na naš bezpravni narod. S svojo ča-stao udeležbo bodimo vzor požrtvovalnega dela. Bližnja društva, kakor tudi ona iz Ljubljane in okolice vabimo, da pričnejo z
ukupno din 23.416.-^
HIMEN V EMIGRANTSKI DRUŽINI V LJUBLJANI.
Iz ugledne družine Česnikove iz Kne* I žaka na Pivki je stopila v zakon gospo-
dična Vida in dala roko gospodu dr Karlu Petriču, ravnatelju državnega higijenskež*
delom za čim večjo udeležbo. V tem prav-1 zf.y°^a v Ljubljani. Novoporočencema če'
cu vam kličemo: čji uspeh!«
Vsi na deio za čim ve-|s^*atT,f> emigrantski rojaki in prijatelji.
GLASOVI STAMPE
Restauracija Habsburgovaca i Rapa liski ugovor
SEKCIJA ZA MED.IUSOBNU POMOĆ ČLANOVA DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU,
Poziva se članstvo Sekcije na konstituirajući sastanak, koji će se održati u nedjelju dne 25 o. mj. u 9.30 sati prije podne u društvenim prostorijama, sa slijedećim dnevnim redom:
1.	) Izvještai akcionog odbora o osnutku Sekcije.
2.	) Čitanje poslovnika.
3.	) Izbor redovitog poslovnog odbora.
4.	) Eventualija.
Poziva se i ostalo članstvo društva »Istra«, da prisustvuje ovome sastanku, kako bi se ova humana akcija raširila.
Akcloni odbor.
MjfrURANTI MUŠKE UČITELJSKE ŠKOLE U KASTVU IZ GOD. 1913.
Od nekolicine kolega izražena je želja, da se -prigodom dvadesetgodišnjice naše mature, sastanemo u Zagrebu.
Molim stoga da mi se jave svi kolege, koji žele tom sastanku prisustvovati.
Sastanak održao bi se u Zagrebu koncem mjeseca jula ili početkom augusta, te bi pozvali i svu gg, profesore.
Spavanje u istarskom internatu. Trošak za banket po osobi oko 30 Din. — Uz drugarski pozdrav dr. A. Frlić, Zagreb, Beo-tradska 10, Ili.
Poznato je, da Mussolini mnogo radi na tome, da sjedini Austriju i Madžarsku pod vladavinom Habsburške dinastije. To mu je potrebno, da spriječi pripadanje Austrije Njemačkoj i da umanji značenje Male antante. On bi bio stvarno gospodar te nove tvorevine. Bez obzira na prošlost i na rat, koji se vodio i od strane Italije protiv Au-stro-Ugarske, Mussolini iako sada nastupa. U povodu novih glasova o toj Mussolinije-voj akciji zagrebačke Novosti od 20 o. mj. pišu na uvodnom mjestu pod naslovom »Restauracija i Rapallski ugovor« — medju o-stalim i ovo:
»Kad je več riječ o tom uspostavljanju Austro-ugarske monarkije, u vezi s našim stavom, ne bi bilo zgorega, kad bismo Mussolinija upozorili na jedan detalj najdaleko-sežnijeg karaktera, koji bi mogao da izazove razmišljanje. Radi se o Rapallskom ugovoru, koji se baš ovom Mussolinijevem akcijom u korist habsburške Austro-Ugarske, gura neopaženo, Mussolinijevom zaslugom i bez obzira na kompleks vcrsailleskih utana-čenja, koja gotovo i nemaju veze s Rapall-skim ugovorom, — u fazu revizije! Dobivamo sasvim opravdani razlog, da eventualno postavimo zahtjev o reviziji toga ugovora, i da tražimo vračanje Julijske Krajin e! Ova tvrdnja nije isisana iz prsta.
Eto: u svojoj knjizi »Brača neprijatelji« (prema prevodu iz njemačkog izdanja »Die feindlichen Brilder«) bivši talijanski ministar vanjskih poslova grof Carlo Sforza piše, u poglavlju o odnosu Italije i Francuske, i o talijansko-jugoslovenskim odnosima, pa na jednom mjestu govori doslovno ovo:
»Ako je pak meni v Rapallu beogradska vlada lojalno i svojevoljno priznala, da pola milijuna Slavena imaju da postanu po-
litički Talijani, za to što živu na našoj strani Alpi, to se moglo desiti jedino tako, što je meni uspjelo, da im razjasnim, da je za sve nas još uvijek postojala — habs-burgovska opasnost i da prijateljstvo i dobrohotnost velike sile Italije zaslužuje, da se iskupi i nekojim žrtvama.«
U tom svom dijelu grof Sforza tumači značenje i praktičnu korist ovog fronta prema intencijama restauracije. Ali več je‘ova jedina rečenica puna historijskog sadržaja i ne može biti^ jasnije i riječitije rečeno, da sadašnja Italija (kojoj Habsburgovci nisu opasni) krši jednu svoju historijsku moralnu obavezu, na kojoj je sazdan Rapallski ugovor. Nemamo li, dakle, u o-
Posetnikom Ljubljane za časa velesejma in sokolskega zleta se priporoča znana restavracija
„OPERNA KLET"
(M. LOZIC)
nasproti opere, Gledališka 2.
Izborna kuhinja. Izdatno kosilo treh jedi Din 10— Kosilo banket Din 12.—. Prvovrstna dalmatinska (viška) in ljutomerska vina.
Lep sončen vrt
Morske ribe
SMRT SLOVENSKEGA »SKVADRISTA' Sv. Križ. 19. junija 1933. (A g i s). Prf
vom momentu pravo, da postavljamo pred te-1 kratkim je umrl v Sv. Križu Franc" 'Svab' zu o Austro-Ugarskoj Rapallski ugovor?« petindvajsetleten mladenič. Omenjali ga n.e
Naša kulturna kronika	nišhnjjudem/imeSa^
I je nil prvi. ki sc ic v nsši sicer z&vedni
PREDAVANJE O GREGORIČU IN NJE- si, i predal fašistom i njim služil že v Pr GOVI ZEMLJI V PRAGI.	vih njihovih pohodih pri nas kot »skvadrist‘I
povabilo »Jednote savanskih žen« |	ilmJe ostal zvest kot miličnik ,1,
je predavala v Pragi dipl. phil. Vera Do-stalova o pesniku Simonu Gregorčiču, uvodoma orisala položaj našega naroda v Ju-lijski. Krajini in končno recitirala pesem »Soči«. Praški listi so simpatično registrirali to predavanje.
isaaaEaflHBiffi'aanBnBijBanHBa*.
«
Ig«	g
Trgovina kave t čaja. — Vlastita elektropržlona i elektromlln za mljevenje.
ZAGREB. ILICA BROJ 65 Telefon 7657
a
^avisitatiiaeagiKirs^fsHiEiaaBast
-	- .iv/ woiiii	V ^ l	Hillih***	t
kot vohun. Škodoval je našim ljudem ki® le mogel. Za vsako malenkost ie ovajal1' znan je bil zaradi tega ne samo v Sv. or, zu. ampak tudi daleč po Krasu. Okoli *’ 1924. je bil že v zaporu radi nekega nrn°,\i brj razdeljevžinju vina so se namreč SP1! miličniki med sabo in so enega Pri ten ustrelili.
V zadnjem času pa mu tudi njegovo ^ velikp podrepništvo ni mnogo več korist' in fašisti sami so se ga pričeli otepati. Ka ,[, ne bi. sa le na primer ljudem ob C°t0 jj prilikah potrgal z okna nageljčke in jlb J®" nageljkov naznanil kot antifašiste itd. ”a,i sikdo se ho oddahnil ko bo zvedel o sn")f tega človeka. Tudi domačinom je odleg'0 dal Bog. da bi bil Franc Švab zadnji. .
•Istra« izlazi svakog tjedna godine 25 dinare; za Inozemstvo dvostruko; za Amorlku Mlhovllovli. Jukićeva ni. 36. — Za uredništvo odgovara:
petak. - Uredništvo 1 oprava nalaze tJ u Zagrebu, Masarykova ulica 28., II. - Broj čekovnog računa 36.78a. ~ Prntnli.»».. 7o ITuZ IIZ	ZT-----------
o dvostruko: za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaiu po cjeniku. — Vlaanii, i iJriaoa*. KnNxnnp.iT riUU*'	cijelu 8°<}tnn 50 dinara;
2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. - Vlasnik i izdavač: KONZORCIJ . ISTRA. M * «n rvkn « » i.1 oo/tt d !rar j’iv" l*e Dr. Tren Brndld,	dngo.lovooske štampo	«Ce « zT iK^