SLAVJAN. Časnik slovstven i uzajemen za Slavjane književne i prosvčtljene. Vreduje i na svetlo dava Matija Majar v Celovce (Klagenfurt). /i-,i.. Izhadja desetput v lštš po jednoj celoj listinš i Ift^Pi IvlSlU IV. velja g poštninoj 3 fiorinte ali 2 rublja. Kako izgleda obce-slavjanski književni jezik? Slavjani imamo naj menčje osem književnih jezikov i osem literatur i literaturic, namreč jezik ruski, horvatsko-serbski, bolgarski, ilirsko-slovenski (za Slovence), ugorsko-slovenski (za Slovake), češki, poljski i lužičko-serbski, nčkoji pripočitaju ješče semo malo-ruski; mi imamo dva alfabeta cirilski i latinski, dva kalendarja julijanski i gregorijanski. Književnoga obče-slavjanskoga jezika si pa do sada ješče nismo uredili i ustanovili, akoli nam je neobhodno potrčben, da nam nauki, včde i prosvčta naležito procvčtaju i ves narod naš se povzdvigne i prosvčti. To se može učiniti, jednom po obče-slavjanskom književnom jeziku; on nam se nedvojbčno razvije v ne dalekom vremeni naravnim putem, tako rekuč, sam po sebč. Naj važnčjša naloga prosvčt-ljenim spisovateljam vsčh plemen slavjanskih obstoji sada jednom v tom, da se skerbno trude urediti i obrazovati obče - slavjanski književni jezik tako, da bude vsčm slavjanskim narečjam zajedno, koliko moguče, podoben, vslčd toga vsčm slavjanskim plemenam zajedno, koliko moguče lehko ponjaten, razumljiv i kako domač. Sada je tomu naj prikladnčjše i zlatno vreme, da ga tako blagopulučno uredimo i obrazujemo, da se nam s svojem obče-slavjanskim jezikom ne primčri tak neprijetni slučaj, kako se je primčril Fran-cusam i Nčmcam pri uredovanji i obrazovanji njih književnoga jezika. Obrazovali su namreč spisovatelji francuski jako izverstno svoj jezik, pa jednostrano, ozirajuč se samo na nčkoliko francuskih narečji, ne pako na vsa, vslčd toga se je francuski književni jezik stal nčkterim narečjam francuskim nepodoben i nčkterim plemenam fran-cuskim neznan, težko ponjaten i težko razumljiv. Od 3(5 miljonoV Francusov se mora 14 milijonov francuskomu književnomu jeziku trudno i mudno učiti, ker se je jednostranim obrazovanjem da-leko oddalil od govora nčkterih plemen francuskih. Isto se je slučilo i Nčmcam, izbrali su si za književni jezik osobito jedno narečje Mišensko i obrazovali ga oziraje se samo na hochdeutsche Џ naiečja, nimalo pako na narečja plattdeutsch severne Germanije, zato je nemški književni jezik narodu plattdeutsch govorečemu jako težko ponjaten, skoro kako nčki tudji jezik. Take pogrčške dolžni mi slavjanski spisovatelji se varovati, ostregati. Uredovaje i obrezovaje občeslavjanski književni jezik na-dobno nam unimateljno paziti ne samo na jedno slavjansko narečje , nego na vsa narečja slavjanska, da nam on stane podoben vsčm narečjam našim, lehko ponjaten vsčm plemenam slavjanskim. Dčlo uzvišeno — a pri vsčm tom dčlo netežko, samo da spi-savatelji raznih plemen slavjanskih složno deržimo se nškterih stalnih pravil. Taka pravila su: 1. Govoreči govorimo razločno i po malu, polagano po časč, tčm se mnogo lehče ponimamo i porazumimo, akoli bi razna narečja govorili. Poterpimo s različnostjami, ktere se nahode v narečjah slavjanskih; ne čudimo se, da se naša narečja znatno razlikuju: naš narod se je razselil po ogromno prostornih, od sebe jako oddaljenih, zemljah i plemena naša su tako razsčjana uže več od treh tisuč lčt, točno skazati od У060 lčt: ako bi pri tom mi hoteli čemu čuditi se, bi se morali čuditi jednom tomu, da po osobitoj milosti božjej slavjanščina ni razpadla na nškoliko scčla različnih jezikov, kako je razpadel latinski jezik na jezik italijanski, hispanski, francuski, furlanskimi tako dalčje, slavjanščina se je porazdčlila jednom na nekoliko narečij, ktera činivaju samo jeden jezik slavjanski i ktera su si ješče podnes tako podobna, da i neknjiževni Slavjani različna narečja govoreči se nerčdko dosta dobro porazume, na primer Slovenci se porazume govoreči s Slovakami, s Hervatami, s Serbami i s istimi Rušami. O čase francuske vojne pod Napoleonom I. su prišli Fran-cusi i v slovenske kraje na Koruškoj, za njimi opet neznana vojska ruska, zaveznica avstrijanska, i Slovenci neknjiževni su v kratkom časč se s vojakami ruskimi porazumeli i su se hvalili govoreči: No glej! to su pravi Francusi, s njimi se možeš človek vsaj porazumčti. — Govori slavjanski su si mnogo podobnčji, nego naši književni jeziki s različnoj pisarijoj i s različnimi pravopisami i krivopisami, ktere su si napravila razna plemena jednostrano ne gledeč na ostala narečja. Cto su pako naši nesložni i neuzajemni predniki neuzajemuoj pisarijoj pokvarili, to dolžni mi uzajemnostju opet poravnati i vladiti. 2. Ne zametujmo niti cirilice niti latine, nego včdečko obra-zovani Slavjani navadimo se obojega alfabeta; to čine uže od nekada Slavjani cirilski: Rusi, Serbi i Bolgari; večja strana Slavjan uže sada zna cirilicu i latinu, isto mogu učiniti i Slavjani latine se služeči i dčjstviteljno se najde nemalo Slavjan latine se služečih, kteri čitaju i knjige cirilicoj tiskane. Nčmci se služe nemčckoga svabaha i bez potrčbe takže latinskih i gotičkih pismen, začto bi ne mogli obrazovani Slavjani naučiti i navaditi se cirilsko-slavjan- skoga i latinskoga alfabeta, nas k tomu sila sili i slavjanska uzajemnost vabi. 3. Ne pipajmo se po detinski o kolendare, ne zametujmo niti julijanskoga niti gregorijanskoga, nego služimo se, kdč potrčba kaže, vsi občh kalendrov, na primčr v važnih spisah, v doležitih listinah, pri kterib se ima točno znati den vesti. Cislo (datum) navadimo se pisavati po julijanskom in po gregorijanskom kolendru; do sada nije bilo tako potrebno to činivati po tomu, čto su slavjanska plemena živela jedno od drugoga dosta odtudjeno i oddeljeno, i se je uže samo od sebe včdelo i podrazumčlo, da je čislo napisano po kolendru gregorijanskom, ako je pisal Slovenec, Slovak, Ceh, Poljak ali lu-žički Sorb i da je čislo po julijanskom kolendru, ako je pisal Slavjan pravoslaven. Sada je to jinače, nastupila nam je doba slavjanska i uzajemnost dejanska! Sada ne može obstati nijedno pleme slavjansko, sovšem oddčljeno od slavjanstva, sada se neredko v onoj istoj knjigč. v onom istom čislč novin navadjaju vesti iz raznih pokrajin Slavije, od raznih slavjanskih plemen, od spisovatelj ev služečih se julijanskoga i jini gregorijanskoga kolendra. Jako netočno bi bilo v takom slučaji ne poznamenovati den zajedno po julijanskom i gregorijanskom kolendru. Do sada su bili v tom Slavjani pravoslavni mnogo uza-jemneji, oni su mnogo častčje pisavali čislo zajedno po občh kalen-drah, nego Slavjani latine se služeči. Kto ima čislo po julijanski naj dodii ješče 12 dni i to je čislo po gregorijanski, gregorijanskonni naj odpočita 12 dni i to je čislo po julijanski, na primčr 1./13. januarja, to je pervoga po julijanskom, 13, po gregorijanskom kolendru. Nemalu štetu i škodu bi si lehko nanesli, ako bi pri važnih včstih ali doležitih ukazah, na primčr vojničkih i v obče, kde je točnost potrčbna, samo jedno čislo (datum) napisali, da bi se ne včdelo ali velja po julijanskom ali po gregorijanskom kolendru. 4. Vsako slavjansko slovo običajno, budi v kteromkoli slavjanskom narečji, spada v obče slavjanski jezik; izvčrstneja slova su pako ona, ktera su znana vsemu narodu ali večjej stranč naroda. — Tčm stava občeslavjanski književni jezik bogat, vsčm plemenam prijeten, lehko ponjaten, razumljiv i kako domač. 5. Odstranimo po malu, polagano, po časč iz slavjanščine tudja, neslavjanska slova i zamčnimo jih s slavjanskimi. Ne budimo v tom lčnivi, ne nosimo bez potrčbe jigo tudjinstva i jinostranstva! 6. Deržimo se spisovaje pravopisa slovoizpitnoga (etimologič-noga); samo po slovoizpitnom pravopisu se može obče - slavjanski književni jezik veljano urediti i ustanoviti; slovoizpitna pravila su jednaka vsem slavjanskim narečjam, po njih se narečja naša sbli-žaju v jeden obče-slavjanski jezik, pomčn slov se razjasni, pravila grammatična se pokratjuju i polehčaju; slovoizpitni pravopis ustanovi i osnova književni jezik. ^ 7. Pišimo glede besednje '(Stili), koliko moguče, lehko razumljivo i ponjatno, ne nekako zavito i naduto, pišimo v kratkih po- vedih ne v dolgih zamotanih periodah, ne stavljajmo glagolja vsčgda na konci povčdi, ne stavljajmo bez potrčbe preveč nevidljivih stat-nih slov; slavjanščina je jezik glagoljni (Zeitworter-Spracue); tčm se ona osnovno razlikuje od jezikov zapadno-evropejskih, kteri bi mogli imenovati se jezikami statnih nevidljivih slov (Sprachen der abstracten Substantiva). 8. Včdečko obrazovani Slavjani imamo si prisvojiti vsaj kratek obzor slavjanstva, obzor slavjanskih narečij, zemljepisa, zgodovine i prosvčte slavjanske, da nas vse zanima, čtogod zadeva kterokoli pleme slavjansko. — Ruskim Slavjanam je te lehko, na ruskih vse-učiliščah se podučuje i uči kako poseben predmet slavjanoveda; na neruskih vseučiliščah se te predmet ne prednaša, obzor črez slav-janstvo, akoli kratek, nam je jednako potrčben, k tomu je ne rus-komu Slavjanu potrčba naj menje slčdečih knjig i zemljevidov: J. P. Šafarika Narodopis slovanski s zemevidom, Karla Vladislava Zapa: Wšeobecny zemčpis. Prag 1850. Ta knjiga je uže malo postarana, v Nemčiji i Francuskoj se je od leta, v kterom je se izdala ta knjiga, mnogo osnovno spremčnilo, pa za neruskoga Slavjana, je ješče to naj lčpši zemljepis, koliko včmo, zatojerje spisan iskrenim slavianoljubjem; dalčje je obrazovanomu Slavjanu potrčba: H. Kie- / pert s Landkarten von europaeischen Russland i Landkarten von " r Asien: dalje Matija Majarja Ziljskoga: Узајемт правогнс славјанси to je uzajemna slovnica ali mluvnica (grammatika) slavjanska, obseže slovnicu cerkveno-slavjansku, rusku, horvatsko-serbsku, česku, poljsku i uzajemno-slavjansku", za hrestomatiju k toj slavjanskoj gramatikč služi časnik „Slavjan," od kteroga su izišli, trije zvezki. Grammatika i pojedi zvezki Slavjana se dostanu vsaki po 2 fl. pri spisovatelju v Celovcč (Klagenfurt, Ausiria). 9. Razlikujmo dosadajne književne jezike pojedinih plemen slavjanskih od obče-slavjanskoga književnoga jezika. 10. Cto je namčnjeno ljudstvu samo pojedinoga plemena slavjanskoga, dajmo tiskat v književnom jeziku dotičnoga plemena, to je, za Slovence po ilirsko-slovenski, za Slovake po ugorsko-slovenski, za Čehe po češki i tako dalčje. 11. Strogo včdečka dčla i spise namčnjene i važne obrazova-nim Slavjanam vsčh plemen dajajmo na svčtlo obče - slavjanskim književnim jezikom. 12. Književni ruski jezik budi nam vsčm Slavjanam književnim obče-slavjanskim jezikom. Tomu imamo mnogo uzrokov prevažnih. mnogo pričin predoležTtffi, navodimo samo nčktere. — Ruski jezik je krasen i jako bogat po slovah, naj bogatčjši v cčlom slavjanstvč po slovničkih obdobah (an Grammatikal-Formen), on je začuval izmed vsčh slavjanskih narečij naj presnčjše i naj popolnčjše sklanja i časovanja on je živa staroslavjanščina i ima daleko naj bogatčjšu literature i čto je naj doležitejše, več od 60,000,000 Slavjanam služi ruščina uže dčjstvitcljno za jezik književni. 13. Kto bi ne znal po ruski naj piše pako v svojem narečji uzajemno, to je približevavno ruščinč. Pisavajmo v svojim naročji pa deržimo se pri tom vsi predstoječih pravil, kromč toga pisavajmo, hoteči pisati obče-slavjanskim jezikom, ješče slčdečih pravil: Uže je v tom sostavku rečeno, i se važnosti radi, ovdč ješče jedenkrat ponovi za vsa naša narečja: Pišimo j (ali fi) i pisme в vsčgda po sebč, kako posebno pisme, ne slučujmo te dvč pismeni niti s samoglasnikami, kako činivaju Kusi, nekada i Čehi in Poljaki, niti s soglasnikami, kako činivaju Serbi. — 14. Vsa statna (substantiva) sklanjajmo v množniku 3. pad na ам, k рабам, д-Елам, 6. na ax, upi рабах, д^лах, 7. na aMi, c рабамц c д£ла5п. To bi bilo blizo vse, čto nam je učiniti, da si priskerbimo jezik obče-slavjanski. Ostalo bi, to se vč, ješče nemalo razlik i ne-jednakostij, pa te bi se po malu same od sebe izgladile i poravnale, na primčr: Slovenci, bi mčsto o, mož, si videl mojo sestro, oni neso, bi pisali, u, muš, si videl moju sestru, oni nesu itd. pridavna (adjektiva) tverda bi sklanjali na oga, omu, om, velikoga, velilcomu velikom. Čehi bi se pomalu, pišuč po občeslavjanski, odvadili pregla-ševanja, to je spremenjevanja slavjanskoga a v e, u\ i; da bi pisali na primčr: tajno, javiti mčsto: tejno jeviti-,' jutro, jug mčsto: jitro, jih. — Poljaki da bi po malu ostavili prečesto pomehčevanje slov. Obširnčje je to razloženo v mojej uzajemnoj slovnicč ali mluvnicč. Obče-slavjanski književni jezik dobimo jamačno, nesomnjeno : ako se budemo deržali navedenih pravil, se nam bude obrazoval obče-slavjanski književni jezik vsčm plemenam slavjanskim lehko ponjaten, razumljiv in kako domač — ako se teh pravil bi ne deržali, dobimo obče-slavjanski jezik jednako, samo da on bude nčkterim plemenam težko razumljiv, težko ponjaten, nčkako tudj, kako je težko ponjaten nčmečki književni jezik Nčmcam govorečim „plattdeutsch," ali književni francuski jezik Francusam govorečim razna francuska narečja (pathois). 0 СЛЂДАХ ПРАСЛАВЈАН. (НадалБеванје.) 1з 1ндце cy ce донесле в Европу i Јгбктере растлгае: Перец = пепер (по санскрггсш: nnra.ii, piper longum, der schwarze Pfeffer) cmo добш i3 1пд!је c isieneM вред. 21) 21) Lassen 1, 278. Дв£ растлшб liliji властнб, Фажол o6i4iii (faseolus vulgaris) i o r y p e ц (окурка) ctž npim.ie o часб Александра M. в Македо-шју i в Геладу i ctž ce разпрострашлб i удомачиб по Гелад£ i ио осталој Европ^. Б 6 p je в 1нд1Ј1 познал уже o часб Александра М. Онес1кр1тос. „0 6epi (bosmoron) roBopi Онесшрјтос, да је то жгго нЈколшо Menije од пшешце i да ce cžje в дежелб мед piKaMi." 2а) „Ерато-стенес каже, да се 1нд1ја повлажј по дежеBanji подбтном i да се равшне поноре. Мед тЈм дежеванјем ce cije лен i нросо; далбје сесам сорочЈнско просо i бер." 23) 0 час£ ILiiiiija је бер пр!несел се в 1талјју; on ninie o том: „Бер ce je i3 1нд1је в 1талцу впе-ЛБал, је чернкласт iMa на стебл£ главку (палјчку, ццшку, Kolben) богато зернјем — всега ж1та је најродовггнбјше. Једно зерно наспе no Tpi Mepii;e (terni sextarii). Cijari ce 1ма в землБипче влажно."24) 1нд1 Apiji су уже в давповекост1 знал1 оченБ јзкусно i јзверстпо .m е д e и i н у (Messing) талт i случеват, что знају i в наше време i то тако јзкусно, да се меденша од злата једва разпозна. Модтал јменован по шрско-словенси брон, помешштелБно бропец iMa iMe iaaipiio славјанско, корен слова брон i бронец од 6epneTi (tonen). Како су CTapi acijcKi народ1 в давновекскт i3Kycno i Јзвсрстно случевал! брон i бропец (iio cancKpiTCKi: KancacTbi) i многе jine слученше медталов, BicoKO образован1 Евроиејц! iiicMo заслбдш niri до днецпњега дпева. Славно јс также шдачко јекло.25) Б a к p a ce je уже в стародавпа времена унотрЈбовало в Iiwji много, то се в5д1 на пагодах, на светЈшчах, ктера су нокр1та c KonaiiiM Јзд^лјем бакретм. Сумпор iMa i поднес шд1чко iMe, no cancKpiTCKi ce зове: с у л в a p i i знач1 совражшк бакра, одтуда латшско : sulphur i слав-јанско: с у м п o p. G в i n е ц je i3 1ндце; прЈважевал ce je i3 Јнд1чке iiOKpajine iMeHeM Мулва i iio ineni те нокрајше су га Старогелеш iMeHoeaji јменем в геленшшнб шчеса не значеч1м /.lohflos i iiolvfidog. 1нд1Ја je пребогата сребром i златом, сама нокрајјна Пендшаб је дајала Дарцу лЈтне Ka3iii 360 талентов злата. I в новЈјем вре-MeHi су Магомедаш i осталј завојевателБ11ндце чудно i уд1вггелБно мпого злата, сребра i драгога каменја одт1рш i однесл1 i3 землве.26) ПодЈвугодно знаду 1нд1 Apiji KOBiiie, медтале, обдЈлават1 i то с нај једнодупппјм орудјем. Ц£ла творшца, д£лшца, завод подаву-годно јзкуснога i ум^лога златарБа apijcKora cocToji i3 једие чре-шшце м^сто нлавне печ1 is једне цевј, трубе, mžcto меха i ј*з про-crix дурнјх (плохјх, nniaTnix i хатершх) клешч: але предце шкто nije превшцл златарБе арјјске в златарсшх нбжшх i дробностшх 22) Страбо 692. — 23) Страбо 687. — ") Плш. Н. N. 18, 10, 3. — 25) Bohlen 2, 117. — 26) Bohlen 2,- 118. 119. јзд$лјах i Hbix утло i мелко лштоије на глат£ (крјстал®) i на jinix твердјх i крехкјх гмотах.27) Oco6iTi доказ вшоке иросвбте уметностч i ci.re народа apijcKora нам дајају стародавне i сада обстојече apijcKe градвевЈне, скалната светјшча i твердваве Јзкресане i3 Ж1ве скале, то је, Јз лвутога камена, i3 камене горе, ктере се најду по веч иокрајшах 1ндце, како(их neiMa шједна землва на вес-олвном св£т£; to су сграде унраво горостасие, доказујуче необ1чајну млу, по-стојанство i вггорвалост арјјскога народа, KTepi jix je соградм. Европејц'1 су најпред напш окалнате пешчере (јесшнје, шшлје, Grotten) на остров^ ЕлеФантшб бл1зо Бомбаја; објвателм је зову Г o p i п у p a, no славјансш Горномбсто; мотреч jix су ce jiM д!вом д!вш i над iibiMi остермелц акол1 npoTi остал1м градвевшам те версте се могу iMeiioBaTi једном невелшмК В ropi is жула (иор-4'ipa) камена су најцш i3 скале isTecano светшче 135 чревлвев (штревјц, Fuss) долго i скоро icTO тако iuip0K0 c jicnaMi i ходбамј, в ктер1х су 6ui че-ripi редј столбов (слупов, Saulen), како да 6i иод1прал1 ц-£лу гору. Все стбне тога светшча су окрашлвене Bi-nyicmii ropocTaciiiMi слшам1 BŽpoBiiiMi i нравонауппзп (mit dogma-tischen und moralischen Albbildimgen). Вечј! cuoMiiiim тога сиособа су на островЈ; Salsette славне пешчере Kenneri. Гора, в ктерој се најду, је подобна сериу i je i3BOTii,cna на способ иолоокруглога гледалшча, од задја је на-редБен веЛж воднјак, велшо куиалииче, јакоже језеро, чрез ктерога је бјл ионред созјдан мост 100 чревлвев долг, ио ктером ce је хо-дио к раз.пчшм светшчам; CTe6pi HteroBi i тенерво (сада, ншб) стоје. Главно светшче, ктеро је овд£ i3 лвутога камена норфЈра i3Kpecano je велшанско Bicoiп i те скал.не су се морале, јербо каменолома тјебл1зо, семо npi-ripiTi 50 hž-мечшх јилб далеко . . . в србд^ градвевше npoTi 1зходу солнца разнростЈра ce вслшо купалшче; далЈје велјк окрог с слупоходамг обдан ст^ној марморној, ктера је олшана i окрашлвена слп;ам! i ni-пукл1м1 цв£то-оздоба1>п (Arabesken); онда, памЈгигодно! јешче једно светчшче с т е м н i м i jicnaMi oBajaHjaMi (mit Sculpturen bedeckt) Bipoiiay4HiMi i нравонаучтм1, кд^ cy ce сватт светковалв Оздобе знотрајне су в обче пршчне ташм градвевшам, на npiMip в једној трамјд^ стоје на об£х странах главне дворане ред! столбов (слупов) i од главт 4exipix слуиов (von Sanlenka-pitalen) Bice славјвнс Bepire (рстежц Kettenfestons, Kettenguirlanden) скупа 548 чревлвев долге i та Bepira je на Д1ВН0Д1ВШ сиособ ц$ла јз ж1вс скале јзкресана (]'здоблвена, јзсекана, ausgemeiselt) i всака 1ма 29 чланков (кругов) Bci скупа јз једнога куса i je 60 чревлБев долга i OKpyri верјжш (ретежовј, Kettenglieder) су тако велшансш, да Јма всаш по 32 цолов (палцов) в објем'1 i су тако олшаш, да се св-бте како зеркало . . . Једна од Ttx двбх Bepir je шнЈ> пре-ломлвена i Bici навдол но столб^. Оиет јша сграда тога способа је иагода (богјшче) в Cheriug-hame на иоморском побр$жЈ1 Короманделвском, ктеро је обегнано, обдано, с седмјју здан, по чем обсеже та пагода објем једне мечке иплве. Зјдше су овд-Ј; 26 чревлвев вЈсоке i су једна од друге 350 чревлвев оддалвене, тако, да т£м постане седем четвероугелн!х дворшч, i3 срЈдпича KTepix стерм1 светшче. ЧетЈре главне стране градвев'не су обернБене точпо прот! четчрјм странам св^та, како је то навадно повсуда в liliji upi таих сградах. Тому подобно светшпе noniine Sonnerat. ШрамЦа je 300 до 400 чревлвев Bicona i богато окрашлвена; в двор1шч^ CToji в е-л1канск! 6iK иод стрехој na Bicoi