SOKOLSKI GLASNIK €L A S I lO SAVEZA SCKOU KRALJ EVI ME JUGOSLAVIJE MESEČNI Iti LOG S O KOLŠKO SELO Čuva |fe Jugoslavifu ! Ljubljana, 1 decembra 1935 God. VI - Broj 45 «»аЦиД«П1Ш1ИтИ||| '| " I I—1 Izlazi svakog petka — Godišn}n pretplata 50 Din — Uredništvo i uprava nalazj se u Učiteljsko; tiskari, Frančiškanska ulica broj 6, telefon broj 2177 — Račun poštanske štedionice broj 12.943 — Oglasi po ceniku — Rukopisi se ne vraćaju Jugoslovenskom Sokolstvu Braćo I sestre! Na dan Prvog decembra 1918 izvršeno je svečano proklamovanje našeg najvećeg istorijskog dela — stvaranje naše slobodne i ujedi-njene narodne države. Ova naša najveća narodna tekovina pretstavlja težnju prošlih i sadašnjih generacija našeg naroda. Prvi decembar jeste visoki simbol tih narodnih težnji i žrtava, podnetih za stvaranje našeg današnjeg državnog i narodnog jedinstva. I Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije, s celokupnim svojim organizovanim članstvom, proslavi ja jući velik dan narodnog Ujedinjenja, oda je danas puno svoje poštovanje svetim žrtvama, palim za ideju našeg jugoslovenskog narodnog i državnog jedinstva. Za ovu veliku ideju, zajedno s ostalim narodom, podnelo je i naše Sokolstvo svoje dragocene žrtve. Ali sokolski ideali uče nas da idemo dalje. Jugoslovenski Sokoli moraju i dalje biti prekaljeni čuvari naše jugoslovenske narodne i državne ideje. Ova sokolska misija mora imati svoj najviši idealizam, udružen s čistim, realnim radom na svima poljima za dobro i korist naroda i otadžbine. Braćo i sestre! Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije na današnji dan narodnog Ujedinjenja upučuje Sve svoje misli i osećanja Prestolu Njegovog Veličanstva Kralja Petra Г1 Karadorđevića. Naša sokolska srca ispu-njena su danas molitvama za srećan život i veliku buducnosi našeg Mladog Kralja, dičnog Sokola, koji u Svojim Pretcima i Roditeijima ima sjajne primere uzvišenog rada i plemenitog žrtvovanja za dobro naroda i otadžbine. Upučujuči svoje misli i osećanja Njegovom Veličanstvu Kralju Petru II, Njenom Veličanstvu uzvišenoj Kraljici Majci Mariji i celom kraljevskom Domu narodne Dinastije Karadordeviča, budite ujedno ispunjeni dubokim pijetetom prema svim svetim i velikim žrtvama, prinesenim na oltar neše narodne i državne ide je. Najbolnija naša žrtva, Blaženopočivši Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj, prolio je Svoju dragocen« plemenitu krv za veliku ideju jugoslovenskog naroda i države. Za cvu svetu ideju proliveno je ujedno mnogo krvi cefog našeg naroda. Лтека vas, braćo i sestre, misao na ovu prolivenu krv i žrtve sačuva od svega onoga, što bi i najmanje moglo oštetiti interese našeg naroda i naše domovine Jugoslavije. Neka vam misao na ovc svete žrtve bude najbolji čuvar i savetnik u svim vašim delima za dobro i napredak naše zemlje i naroda. Braćo i sestre! U duhu sokolskih shvatanja i tradicija mi vas, na današnji dan Ujedinjenja, pozivamo, da i dalje solcolujete i da svojim radom služite najvišim intereeima našeg jugoslovenskog narodnog i državnog jedinstva! Neka živi Njegovo Veličahstvo Kralj Petar II! Neka živi ceo Dom Karadordeviča! Živela Jugoslavija! Živelo Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije! Beograd, 1 decembra 1935 god. SAVEZ SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Prvi decembar i Sokolstvo Zašlo slavimo državni i sokolski praznik Sokolstvo na Slovcnskom Jugu Evrope va; je pred svetskim raftom izvršilo početno pripre m e za svoje ujedinjenje bez obzira na političke gra-nice, koje su delile Srbe, Hrvate i Slovence. Ove granice nisu aa sokolske duhovna i idejno veze imalc nikakav negativan učinak. Ideja se je visoko uzdigla preko svih zapreka i u sme-lom je poletu našla Slobodan put od srca k srcu. Same pripre me presekao je krvavi mač, koji je nato neusmiljeno gospodovao zemljom, keja je sada naš zajednički dom. Odmah posle rata, dok je još dim sukljao iz popaljenih kuča, kada su či-tavo sokolske porodiec bile prognane i uništene, kada se je zemlja još pušila otl prolivene krvi, brača su se prihva-tila novog rada za ostvarenje predrat-nih ideala. I naš prvi vidovdanski sabor u Novom Sadu god. 1919 proglasio je ujedinjenje jugoslovenskog Sokolstva. Opustošenu zemlju trebalo je preorati, sve rane na ispačenom na-rodnom telu ozdraviti, prihvatiti se pera i pluga tamo, gdo je ratni vihor odigrao svoj strahoviti iples. Preko ne-brojenih grobova i ruševina prostrujao je novi duh, idealno živ i pomladen, koji je tcžio za pozitivno uamerenim životom. U Novom Sadu su se sastali brača predratni Sokoli, koji su dospeli tamo takorekuči upravo iz streljačkih jaraka, ispod vešala, iz tanpica i za-tvera, sa svih fronta: iratnici, dobro-voljci, četnici. Samo onih ni j e bilo, koje su pw>gutali grobovi, čije su kosti razneli vihori i vukovi. Bog zna gde i kada. Svi ovi — živi i mrtvi — negovali su mladu Jugoslaviji! na svojim ru-kama, iz svojih su rana pretakali svoju krv u nju, iz svojih su muka presadi-vali u nju klice svoga života. Kada je smrt obavila svoju strašnu žetvu, do-šlo je vreme setve, za koju je novosadski eatbor odabrao prva zdrava semenja gradanske, nacionalne i sokolske svesti i duhovnog ujedinjenja. Sva ta brača, koja su se očeličila u napo-rima i strahotama svetskog požara, visoko su uzdignula barjak sokolsko« bralstva i svečano se na njega zaklela, da svi jugoslovenski Sokoli u svojoj slobodnoj otadžbini dobrovoljno stu-peju u službu svog naroda i svoje države sa svim telesnim i moralnim sna-gama. Kada je ua.š nrvi sabor sve ovo stvarno i objektivno utvrdio i udario smernice svom novom radu, na tom je temelju istine i radnog načrta nagla-sio, da moraju »država i Sokolstvo kročiti istim putem i da su. dakle, povezani jedilo uz drugo — ne po pro-laznoj simpatiji ili po trenutačnom razpoloženju, nego po osnovnom zakonu težnje za napretkom, prosve-tom. blagostanjem i sreči naroda, jer obe ustanove postoje samo zbog njega... Sam rad države oko čuvanja i tacanja narodnog zdravi j a morao bi da osnuje Sokolstvo, kad ono još ne bi poštojalo.« (Novi Sad dne 28 uma 1919). Na ovim temeljima i s ovih gledi-šta prihvatili smo se rada. I več tri go-dine iza toga pokazali smo prve uspehe svog zajedničkog nastajanja. To je bilo na prvom jugoslovenskom sveso-kolskom sletu god. 1922 u Ljubljani, gde smo bili deonicima priznanja s najautoritativnijeg mesta u našoj državi: »Prvi sokolski slct, koji je tako sjajno uspco u ovom biseru jugoslovanskih gradova, doka/ao je sve najlepše vrline ... Očekujem, da čete na ovom poprištu slovenske uzajamnosti i nadalje vršiti svoje blagotvorno delovanje ... Sokoli, budite i otsada či-tavom našem narodu primor duhovnog jedinstva ... Na tom temelju jedinstva i Sokolstva razvijače sc daljnji napredak narodnih i državnih snaga.« (Kralj Aleksandar I u Ljubljani dne 15 avgusta 1922.) I kada je naše Sokolstvo od tog vremena zauzimalo sve jači zamah po čitavoj državi i medu svim slojevima narodnim, sastao se je god. 1924 u Zagrebu drugi naš sabor, koji je na osnovi stečemh iskustava svog rada i obzirom na sve bistrije poglede u svo grane svojih uzgojnih zadača, zauzeo je svoj stav prema svim pitanj im a jav-nog, društvenog i državnog života. I na ovom je zboru u Zagrebu, kao i na onom 1919 god., Sokolstvo naglasilo iste poglede na sva ta pitanja i razmotrilo ih po načelu državnog i narodnog jedinstva: jugoslovensko Sokolstvo želi da ostane svojima celokupnog jugoslovenskog naroda u jednoj ujedinjenoj slobodnoj državi. Jedan narod, jedna država, jedno Sokolstvo! To je za naše Sokolstvo gotov čin! — Sokolstvu je bivstvo ideja slobode i ta nvu ideja na-laže težnju, da mirnim putem duhovno ujedini čitav naš narod bez obzira na granice, koje su umetno podignute. Napredak, demokratizam i socijalna pravda vodeča su gesla sokolskog delovanja, koje ima pred očima jedino državne i narodne koristi. Prvi december preglasuje se sokolskim praznikom kao spomendan na narodno i državno ujedinjenje. (Zagreb 18 avgusta 1924). I kako je bila г! Zagrebu naglašc-na potreba ujedinjenja čitavog sloven-skog Sokolstva — »u to j težnji pruža-mo bratsko ruku svemu ostalome slovcnskom Sokolstvu i pozivljemo ga na zajednički sokolski rad« — za nepunu godinu dana (13 i 14 avgusta 1925) sastali smo se u domu brata Adama Za-mojskoga u Varšavi i tamo smo osnovali, up ra v o obnovili Savez slovenskog Sokolstva, koji je početkom svetskog rata zatrla austrijska vlada i našeg starešinu brata dr. Šajnera bacila u bečke tamnice. Prokletstvo se je pretvorilo u blagoslov. U našoj domovini zahtevale su unutarnje rastrovane prilike — ne našem krivieom! —- da je dne 5 decembra 1929 god. objavljen Zakon o osni-vanju Sokola Kraljevine Jugoslavije i da je Jugoslovenski sokolski savez na svojoj izvanrednoj glavno j skupštini, održanoj u Beogradu 15 januara 1930, po prethoduim savetovanjima, odlučio, da u celini prestupi u ovaj novi sklop. U okvir zakona prenelo je Sokolstvo sve svoje materijalne aktive i pasive i — što je glavno — sve svoje tradicije. Potrcban je bio podvostručen rad, da smo s tim tradicijama smisaono i smišljpno oživeli mrtvo slovo zakona, posvršavali organizacione poslove i nastavili i privoli delu prekinutc pripre-mc za prvi svesokofeki slct u Beogradu, koji je bio več utvrden za dane od 6 do 30 jun a 1930. Čudim se danas, kako se jo mogao izvršiti tako ogroman •rad. I danas tvrdim, da ga osim sokolske ustrajnosti i požrtvovanja nc bi niko drugi mogao da izvrši. A uspeh? »Od Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji je nedavno stvorcn pod starešinstvom M o ga prvorodenog Sina, Naslednika prestola Petra, očekuje se, da bude zdravi vaspitač omladine, pobor-nik bratstva i ljubavi, zatočnik velike jugoslovenske misli, nosilae viteškog i nacionalnog duha. On ima da kod svojih pripadnika razvija i jača plamen iro-doljublja i plemenitog oduševlje«ja, da im bude škola gradanskih vrlina. Pored toggi, on ima da bude spona s veliko m sveslovenskom sokolskom za-jcdnicom. U znak Svoje vladalaeke pažnje iprema tim velikim zadacima i njihovem izvršenju podarujem Sokolu Kraljevine Jugoslavije ovu zastavu i razvijam jc sa željam: Da bi se uvek gordo lepršala na čast i slavu Kralja i Otadžbine! — Pod ovim znamenjem, Sokoli i Sokolice Jugoslavije, čeličite vaše mišico, oblagorodujtc vašu du-šu, naoružavajte sokolskim vrlinama vaše srce! I nikada nc zaboravitc, da vaš sjajni polet i sve vaše odlike uvek dugujete velikoj i ujedinjenoj Jugoslaviji, da njoj pripadate svojim mislima i svojim delima! — Od kolevke do groba dužni ste služiti samo Jugoslaviji i jugoslovensko j ideji; njene en vaše mišice i vaša srca, njene imaju da su sve vaše radosti i ideali, vaše težnje i sva vaša pregnuča. ‘- To tra-žc od vas vaše sokolske tradicije,^ to jc amanct onih, koji padoše za veličinu otadžbine, to vam jc Moj kraljevski pozdrav. Zdravo!« (Kralj Aleksandar J u Beogradu dne 28 juna 1930). A naš odgovor? — »Od te zastave može da nas ra-stavi samo smrt!« Vezani smo zakletvom na tu za-stavu u državnim bojama, koja nam svojim trožarnim plamenom pokazuje put nap red i gore. Da li ima igde iko-ga, koga naša jugos-lovenska domovina miluje sa svom svojom lepotom i blagotvornošču, sa svojom snagom i slavom, s grobovima junaka i mučenika i s Božjim hramom na Oplencu, koji bi izdajnički prekršio svoju zakletvu i bojazljivo pobegao od nje? Ne! Svi svesni i verni ustrajemo pri njoj u ra-dosnim i naj težim časovima, jer od nje može da nas rastavi samo smrt. Ta je zastava jugoslovenska i sokolska, ona je simbol jedinstva^ države i naroda. Ona je naša i naša če i ostati! (Proglas Savcza SKJ od 6 septembra 1935.) 1 još iste godi ne (1**30) dne 6 septembra pokojni je Kralj Aleksandar I zamenio svim pukovima naše vojske stare zastave s novim jugoslo-venskim zastavama, rekavši: »Od ovo-ga trenutka naše stare, slavom ovenčane zastave pripadaj u našoj svetloj nacionalnoj istoriji. Pod tim zastavama naši su proslavljeni pukovi kroz duge ratove letili iz boja u boj, s fronta na front, iz pobede u pobedu, kroz najžešče i najteže patnje k največoj vojničkoj slavi. — Njihovim kopij im a obeležene su granice Kraljevine Jugoslavije, iz njihovih bojnih napora za-vejao je snažno i zauvek zavladao duh nacionalnog oslobodenja i ujedinjenja. — Muškim srcem i s tlubokom postom i ljubavlju svijmo, junači, naše stare zastave, one su najsjajnije ispunile svoj zavet. — Neka nove zastave, koje vam predajem, budu od sada sveta znamenja vaših pukova, znak junačkog zborista i zaloga vaše vojničke časti!... Njima dugujete poslednji dah i poslednju kap krvi svoje ...« I godinu dana nakon beogradskog sle ta (29 marta 1931) Savez Sokolai Kraljevine Jugoslavije sabrao se jc u Beogradu na svoju prvu redovnu glavnu skupštinu, gde je dao konačni oblik svim onim pitanjima, o kojimai smo raspravljali u Novom Sadu i Zagrebu. Plod intenzivnog, svestranog, promiš-ljenog i preispitanog rada naši su »Pu-tevi i ciljevi«, koji su merodavni za svakog u njegovom privatnom, dru-štvenom i jav'nom životu. U zbijenom okviru ovog istorijskog pregleda samo čemo ukratko upo-zoriti na odnose Sokolstva prema državi, gde je izraženo naše mišljenje, »da je jugoslovenski narod u slobodnoj i nezavisnoj, jednoj i nedeljivoj Kraljevini Jugoslaviji, uređenoj unut-rašnje bez obzira na ranije plemenske i pokrajinske granice, koje su uvek bi- le smetnja pravilnom nacionalnoin o. miranju i razvoju, dobio svoja Ml lishodniju, istorijskom nužnoscu pr*-odredenu državnu organizaciju, na jem je stvaranju ono saradivalo ne sam svojim idejama, nego i krvi ja cs^\ najbolje brače.« Stoga to isto stvo »smatra za svoju svetu duzno> . da i nadalje utiče na izgradnju > ut ščenjc te države u duhu sokolski 11* čela: napretka, demokratizma i jalne pravednosti, i da nepokolcbivo stoji na braniku njene nezavi_ ■ slobode i jedinstva.« — SokolsK movi (vežbaonice) moraju niti gradanskih vrlina, da sc razvija > ma nacionalna i gradanska eves , 0 državljanskim dužnostima i P j; 1 osečanjc zajedničke . odgovor™^ kad sc odlučuje o sudbint пол žave, čija jakost proizlazi iz s ^ naroda i čija bi na j veča slabost nesvesiiim, neprosvečenim i n V tvovnim građanima.« , Na osnovi ovoga, što sam ov navco, počiva opravdanost našeg ljenja Prvog decembra, kojeg Jc. Jsv0. slovensko Sokolstvo 'proglasilo .f jim praznikom. To je naše Pra . ’ in jc Sokolstvo prema državi JsPl*J i savesno ispunjuje sve duznose-. . ževno otklanjamo danas Priz® j. pohvale, jer nas svest o učmjpn® j nostima dovolj no teši, a ujedno. ^ potstrekava na uvečanu delati • dobri, odvažni i junački muzevi s^ . st upa ju s narna prema novim i ma ali i tprema lepšim uspešne E. L. Gangl Dan Ujedinjenja Danas se navršava 17 godina od onog dana, kada je u Begradu Regent Aleksandar Karadordevič proglasio U-jedinjenje našeg naroda u jednu sa-mostalnu, slobodnu narodnu državu. Naše jugoslovensko SokolstvTo sakup-lja se i danas, na dan 1 decembra 1935 godine, da se pokloni ideji velikog jugoslovenskog datuma Prvog decembra, kada je zapečačeno največe istorijsko delo jugoslovenskog naroda. Naše Sokolstvo podržava svesno kult Prvog decembra, želeči da ideja proslavljanja Prvog decembra preoku-pira i prožme sve duhove našeg naroda. Proslavom Prvog decembra naše Sokolstvo želi ujedno da pokaže, da ideja Prvog decembra pretstavlja našu veliku istorisku tekovinu, da je do te tekovine narod došao posle strahovito velikih žrtava i da nas naše dalje duž-nosti vode nc samo tome, da odbranimi) i očuvamo tu tekovinu, več i da je unapredimo i usavršimo. To su osnovne misli, koje moraju danas rukovoditi nas jugoslovenske Sokole kao pripadnike naše jugoslovenske države i naroda. Ovu našu največu istorijsku tekovinu, oličenu Prvim decembrom, sa-gradila je, uz najvišu Promisao, volja i velika žrtva naroda. Ovu tekovinu, kao izraz naše narodne volje, primarno s tim da nama Sokolima kao i svima sinovima ove zemlje, mora biti i svetla narodna volja. Ovu narodnu volju vidimo izraže-nu u svima velikim istorijskim pokrc- tima, koji su .prethodili Prvom decembru. U svim thn velikim, istorijskim dogadajima, nerodne mase vodene su instinktivnim osečajem o našoj širokoj narodnoj zajednici, i o potrebi da isto-riski dogadaji jednog kraja ili dela naroda nadu odjeka i u dušama drugih krajeva i drugih naših narodnih delo-va. Svi ovi veliki istoriski dogadaji odjeknuli su u narodnoj duši i došli do svog punog izražaja u narodnom ponašanju i u tvorevinama narodne duše. Oni delovi našeg naroda, koji su se nalazili pod vladavinom Otomanske imperije, vršili su svoje specifično po-krete i akoiju, s težnjom da njihova narodna volja bude na pun način ostva-rena. Sličnu akciju, samo na drugi način, vodio je onaj deo našeg naroda, koji se jc nalazio na teritoriji bivše Austro-Ugarske. Pokreti i težnje jed-noga dela našeg naroda odjekivali su uvek na najživljt način kod drugog narodnog dela. O ovomc imamo obilje istoriskih dokumonata. O svima ovim dokumentima mora se voditi računa, poštujuči na taj način narodnu volju. U toplim otkucajima narodnog srca za sve oslobodilaoke narodne po-krete, koji su sc u raznim obličjima pojavljiv’ali u svima krajevima naše zemlje i našeg naroda, ogloda se nepisani statut narodnih težnji za izgradnju našeg narodnog jedinstva. Naše Sokolstvo želi da se u punoj meri povede za tim narodnim osečajinia, kao što jc to uvek i do sada einilo. I da ukaže na te' pozitivne činloce, koji da-ju moralnog opravdanja svima radnja-ma, koje su dovele do našeg državnog i narodnog jedinstva, kao i svima težnjama i naporima, da se to naše narodno jedinstvo po svojim oblicima i po svojoj sadržini unapredi i opleme-ni. — Iz velikog niiza istoriskih činjenica, jugoslovensko Sokolstvo treba da na dan sedamnaeste proslave Prvog decembra izdvoji dve takve činjenicc, dva krupna istoriska dogadaja, kojima naše Sokolstvo ove godine želi 4^rj. sveti specijalnu pažnju. Te dve ske činjenicc grupišu se oko aoK‘ pre koji su se dešavali u našem n.ar?^v0 s punih sto godina. Naše Sokoisi ^ ostalim narodom misli ovre ta dva dogadaja. . . Jedan od ta dva dogadaja Pr' ^ no jo mali, lokalan i mnogo nezapv .e. To je smrt jodnog siromašnog ^ ^ ka seljaka i slepog guslara, ^ 0. skromno spustio kapke na eju tamnelc oči u jednome malome , Srema. Mislimo na smrt s^eP°A-?nijća nog pesnika i pevača Filipa Visi U momentu kada je umira° °'ge slepi narodni pesnik i pevač, rao ,ni na drugoj strani jedan veliki na , dogadaj koji je svojim značenjcni p plinom svoje ideje zagrejao nar,c]0rf intelektualne, školovane sinove L našeg naroda. Taj naš veliki na dogadaj nazvan je Ilirskim р№Ге Prc sto godina, dakle, u^.r°jić. slepi, nepismeni seljak Filip У\е|е1с-Pre sto godina rodio se veliki m ; tualni narodni Ilirski pokret. Jc£ „ druga stogodišnjica proslavljet^v 3 .c našoj jav-nosti. Obe ove stog^p"7*"^, proslavlja i naše Sokolstvo. Jer u g0. proslavama i uspomenama i nase ^ kolstvo vidi krupne istoriske <či»Jei koje spadaju u veliki venac dogat ^L. kojima je izražena narodna volja i nja za stvaranjem našeg najširef, rodnog jedinstva. ^ Što jc odjekivalo dušom i б^[иПц;1-sa gusala slepog Višnjiča? Duboka ^ eionalna religija i vera u volju j^vt r0 J gučega, koji je odlučio da naš ? je-otpočnc svoje herojsko delo os*oD 0j. nja I kroz gusle slepoga VišnjlcaaV. jekuju moral i principi socijalne P ijC de, u ime koje »usta raja ko iz/ sjCc trava«. Kada prostruje kroz nase ^ reči slepog Višnjiča i naše n.ar°seti' pesme, onda tek u punoj men ® ^ mo, kako naš narod i narodni P shvata i razume duboku etiku u oslobodilačke nacionalne revoluc'J kojoj je »krvca iz zemlje provreia<<’fla. bi se izvršio zakon istorije nflse rodnog oslobodenja. Iz naše_nar pesme i iz pevanja Filipa ViSnJ^^t erpemo snagu i veru u etičnu v.rcnašc^ našeg narodnog oslobodenja i п‘лГу-ujedinjenja u jednu zajedničku 'c. dnu jugoslovensku državu. Jer> jflinn du ostalog u svima našim ,nar^,j5itc, i« : verenjem sve krajeve naše gto. pesmama nailazimo na široku | (r koja vezuje dubokom ljubavlja. s(o' verenjem sve krajeve naše gto, venske zemlje i našeg naroda-zbog toga je naše jugoslovensfc 0. kolstvo unelo u svoj ovo gram secanja na stogodisnjieu oCl-Filipa Višnjiča i proslavu nase cflS)co nc pesme. Zbog toga se jugoslov ^ Sokolstvo i na današnji naj^ ® ge-Narodnog Ujedinjenja s piie“v. : na' ča slepog seljaka Filipa Višnji® rodne pesme, smatraj uči, da st'in0sti' tvorevinama nalaze punc v rvoj!e koje pretstavljaju dokumente P Šareda za moralnu sadržinu nas rodnog ujedinjenja. . o Drugi dogadaj koji ^ J? Sok°l' pre stotimi godina i koje nas > ,,as stvo takode želi da proslavi, .1 veliki Ilirski pokret. I ovaj 1^ ujr pretstavlja dragocen dokumen . srti stvovanju narodne voljo, sv5Sir^avn°!'’ u izgradnji našeg narodnog » с ај0> i’3 jugoslovenskog jedinstva. 1 Ф' dan proslave simboličnoga 1 ^ ki‘l’ šega narodnog jedinstva, in* • u n jamo uspomeni ljudi i угсп.1с’,‘' nc' jc je postao Ilirski pokret. 4 n°v pismeni i slepi seljak pror«-»0 doba našo narodne istorije i početak svarahja slobodne narodne države, otle je na drugoj strani počela da se nstališe Tnisao medu narodnom ško-ovanom inteligenci j om o potrebi i.sti-anja ideje o najširem etničkom jedin-Лп-fci Slovenskog Juga. To je bio .Irskl Po'krct. U tome ima i poezije » romantičarskog oduševljenja. Ali u • lrsk°m pokretu na najvidniji način aknuta je kulturna misao o našem aroclnom jedinstvu. Ova misao dala ^,sv°je pozitivne, realne rezultate u jasti književnog jezika i književne mture Ovi rezultati snažno su po-uzih ideji našeg narodnog jedinstva. nrjia,nar°dna pojavila se kroz Ilirski L ,re, sn.agom instinkta. Ilirski pokret stv značajan faktor u istoriji aranja našeg duhovnog jedinstva. j- varaoci i nosioci llirskog pokreta da-r„SiU ™®оап prilog, našoj današnjoj na-ounoj i državnoj ideji. n? ЦеЈа naše široke narodne zajed-r c Jasno je očrtana u »Proglasu« Ljudevita Gaja od 1836 god. Tu stoji: /V Ova Europe lira jeste Ilirija p. I. , u2le med Skadrom, Varnom i 'jakom osnovana. Odapete nesložne r- unS na ovoj liri jesu: Koruška, Go-vafV e/a’ Kranjska, Štajerska, Horni]/ o ^avoiaiJa. Dalmacija, Dubrov-cV.,“osna, Crna Gora, Hercegovina, sk da v Eulgarija i Donja Velikougar-„I ' sta možemo sada gde svaki- za n S^uzdiše, bolje želeti, nego da se Ve“koj Europi liri sve nesložne aRe °pet slože i slašču ugodnih glade & Pros^ave vekovitu mladost sedeče . e' ^ može li se igda pomisliti sv i- veliki cilj postignemo dokle se ei‘ . str.una po sebi tuđemu skladno- * s ,JU. Prilagoda? Prestanimo svaki na i ,1°J struni brenkati, složimo liru u S02ksje ... Otvorimo staru naga naroda knjigu ...« n , ^ako je Ljudevit Gaj i ceo Ilirski kret zamišljao svoju Iliriju. Ilir idealističkog oduševljenja skog pokreta nastupaju teški dani, .nar(.)čit° u onim oblastima u koji-r ,Je Ilirski pokret i ponikao. Ali po-j Pozitivnih tekovina u oblasti knji-žev110^ iezika i' našeg zajedničkog knji-0Jn.°g i kulturnog rada, Ilirski pokret un atJe ,ka° veličanstven dokumenat o nutrašnjim težnjama za duševno pri-'zavanje i stvaranje našeg jugoslo- venskog narodnog jedinstva. I kao sto je narodni pesnik vizionarski pretska-zivao narodnu slobodu, koja ima da ponikne iz bune balkanske faje, tako je i Ilirski pokret vizionarski ukazivao na potrebu vezi vanj a svih n^ših. isto-rijskih pokrajina u kojima živi naja etnička celina. Višnjič je prorekao da če narodna revolucija prebroditi Dri-nu, plemenitu medu »izmed’ Bosne i izmed’ Srbije«. U ovim rečima instinktivno je izražena duboka ideja poste-penom stapanju naše narodne celine u jeđnu državnu zajednicu. Ta ista misao instinktivno je izražena u »Proglasu« Ljudevita Gaja o jedinstvu naše zemlje i naroda od Koruške, Istrije, Kranjske, pa dalje preko Hrvatske, Crne Gore, Hercegovine, Srbije na is-tok. Naše jugoslovensko Sokolstvo sve-sno je, da su za naše narodno jedin-stvo priložene najdragocenije snage i težnje našega naroda. Naša je sokol; ska dužnost da budemo stalni čuvari ideje narodnog jedinstva i našeg op-šteg i državnog napretka. Svesni smo dragocene krvi, koja je na oltar jedinstva prolivana vekovima; svesni smo da je i u poslednjim ratovima — bal-kanskom, koji je vodila Srbija, i u svetskom u kome je učestvovao ceo naš narod -—- prolivana obilna krv za političko ostvarivanje našeg današnjeg jugoslovenskog ujedinjenja. Svesni smo, da je za ovu ideju prolivena i najdragocenija krv herojskog zatočni-ka naše jugoslovenske narodne i državne ideje, Blaženopočivšeg Kralja Aleksandra. Svesni svega toga, jugoslovenski Sokoli sakupljeni su danas u celoj našoj zemlji da se zavetuju jugosloven-skoj ideji narodnog i državnog jedinstva, kome naše Sokolstvo služi svim svojim moeima i metodama svoga rada. Okrečuči danas svoje poglede ideji jugoslovenske države jugoslovenskog naroda, Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije s punim poverenjem u narodnu volju i snagu želi i radiče na tome, da Mladome Kralju, Njegovem Veličanstvu Petru II Karađorđeviću, posluži u završavanju velikog dela, ko-je su izveli Njegovi Pretci i Njegov Veliki Roditelj. Jugoslovenski realizam i stvara-lačka snaga jugoslovenske misli ost r.v.°8a decembra 1918, kad su se parili vekovni snovi, stremljenja i sfojanja prominentnih duhova naše ac'Je, izgledalo je, da jugoslovenska jf Sao likuje u punoj pobedi. Izgledalo sv’K P°einje era rada na uklanjanju v elemenata koji smetaju jugoslo-nskoj misli, a koje je naturio nama i ^Prijateljski istorijski razvoj. Tako je Sledalo; medutim život jedinstvenog ar°da u jedinstvenoj svojoj državi n ,a Putem razjedinjavanja, i potreb-sa Je čvrsta vera, da jugoslovenska mi-a°> kao nacionalni stvaralaeki) faktor, iye i opet biti oborena. Teško je ne ’h pokoleban, kad se vidi, kako se u Novama greši. , Mi Sokoli, koji smo prvi uzdigli na par svetinje jugoslovensku misao i na Jenoj osnovi izgradili našu sokolsku Porodicu, verujemo, da če ona ipak izi-1 kao pobednica i ukazati se i najza-rUcanijima kao puna realnost. To ve-ruJemo, ali kao nacionalni radnici mo-аШо sve svoje sile staviti njoj u služ-,ц i raditi na ostvarenju sokol-ških ide-s a> koje predvodi jugoslovenska mi- stvaj Hez Jugoslovenstva, nema Sokol- n > To je za nas Sokole aksiom, to je as,a dogma, ali ni j e za sve, jer mnogi Jugoslovehskoj misli gledaju smetil/11 .Plemenskom afirmiranju i ne mo-p da napuste gentilizam, nasleden još šaC iV'-e ot* kiljadu godina. Zato je na-dužnost da našu veru u stvarnost, Peophodnest jugoslovenske misli enosimo metodama i sredstvima do-°Jnim sokolske ideologije i sokolske r6anizacije. Sokolstvo u današnje vreme teške Pie Vimenske zatrovanosti mora stupiti u K?iju tla i njegovi redovi ne bi bili Ik 'ni. Naše osnovno geslo: Je-■Г? Kralj, jedna država, jedan narod, (lip 0 Sokolstvo — treba da odzvanja tr Jem cele Jugoslavije. Zato je po-Da jugoslovenska nacionalna pro-nafanda, koja treba da se povede iz Po t redova, jer samo mi možemo da „i^demo idealnu bo-rbu: čistu, plemc-j 11 i nesebičnu, samo mi možemo da ,n,IRo borce oduševljene i poštene, sa- lod ^i smo kadri da izaberemo me- ђ. R kojima se s ni jedne Strane ne pr:Ze zameriti. Svojom verom, svojim treherom, sna2om zdravog razuma, јг a mi da nastavimo vekovno delo kon-ivanja jugoslovenske misli do načnog j, punog njenog ostvarcnja. b-i ^ reba apelovati na um i srce, trc- tla> jPučivati na prošlost, koja je bila 1°.više žalosna nego slavna, ali Uzj° Vr.^° Poučna. Iz naše istorije treba baIT*aIj. °ne bezbrojne primere iz bor-clokZa jugoslovensku misao, da bi se azalo, da je jugoslovenska mi misao bila stvarnost i onda, kad je izglodala kao utopija, da je ona pokazala svoju vekovnu vitalnu snagu, da je ona uvek bila spas i da mora doci vreme kad če ona biti u svim svojim manifestacijama živa i delotvoma. Jugoslovenska misao nije vrše san, ona je puna realnost, to če, u to čvrsto verujemo, uvideti i oni koji su danas krenuli da je obore. Jugoslovenstvo kao nacionalna sinteza južnih Slovena bilo je realnost još u srednjem veku. Ono je živelo tokom cele naše istorije, i onda, kad su ga geografski i geopolitički položaj, negativne karakterne osobine našeg naroda i spoljašnji uticaj potiskivali i ugrožavali. Naš srednji vek pun je ubedljivih nagoveštaja našeg narodnog jedinstva i težnji za državnim ujedi-njenjem; on je pun dokaza realnosti i životne snage jugoslovenske misli. I naš romantizam, pored sve svoje romantičnosti, u svojoj nacionalnoj po-litici ima, i te kako, karakter realnosti. Za vreme buđenja nacionalne svesti i formiranja nacionalne psihe u XIX veku vizija, himera, romantizam i realizam toliko su isprepleteni i medusob-no povezani, da ih je često nemoguče razdvojiti. Buden je nacionalne svesti1, nastalo iz unutrašnjih pobuda, dikto-vano prekim životnim potrebama, za-pljuskivano naprednim idejama sa Za-pada, vehementnom je snagom obu-hvatilo sve jugoslovenske krajeve i sve delove jugoslovenskog naroda kao jednu nacionalnu zajednicu. Bila je to realna činjenica, iako je mnogim sa-vremenicima izglodala utopija. Dok je realnost svakome postala očita, moralo je proči stotinu i više godina pu-nih želja, težnja i nastojanja, prepunih peripetija i kataklizama. Nije nikakvo čudo, kad i1 danas, kad je Jugoslavija ostvarena, i kad su Jugoslovenstvu dani osnovni uslovi za život, da još ima onih kojima je Jugoslovenstvo^ romantizam, a rešavanje nacionalnog unitarizma prepuštaju docnijim generacijama, ukoliko nisu protivnici jugoslovenske misli i slepo vezani za tradicije. Kroz ceo XIX vek Jugoslovenstvo je puna realnost. Prva faza, moglo bi se reči, završena je 1 decembra 1918, druga tek god. 1930 dobiva jasnije obeležje. Uzroke, što Jugoslovenstvo nije potpuno ostvareno, moglo bi se ovalčo obeležiti: difuzni elementi, nametnuti dualističkim razvitkom istorije, negativne karakterne osobine naše rase, predrasude, lažne svetinje, slabe osobine onih ljudi koje su razni sticaji stavili na vodstvo. Možda su baš ti i takvi ljudi najviše i škodili, jer im je Jugoslovenstvo bilo pojam ili nerazumljiv ili mrzak. Borba još nije završena, ali po stoje svi uslovi za potpuno ostva- renje Jugoslovenstva u svim njegovim manifestacijama, postoji i preka potreba te pobede. Sokolska nacionalna dužnost nalaže nam da se predano stavimo u službu jugoslovenske misli, jer mi smo za puno narodno jedinstvo i znamo što to jedinstvo znači. Znamo što ono znači danas u surovoj utakmi-ci naroda i država, a svesni, smo kakvu važnost ono ima za mir i napredak Jugoslavije. Mi Sokoli dužni smo uči u suštinu jugoslovenske misli, mi moramo dobro uočiti njen razvitak tokom veko-va, mi moramo uočiti sve smetnje i sve opasnosti koje joj danas stoje na putu. Za nas je jugoslovenstvo pojam na-cionalan, jer smo ubedeni Jugosloveni, ali mi moramo postati propovednici, pobornici i borci Jugoslovenstva i zato ga moramo ne samo voleti, nego i dobro poznavati, da bismo mogli ne samo održavati vekovni kontinuitet, nego i u punom smislu presaditi u život, što živi u našim srcima. Mi Sokoli smo nacionaliste, koji kao jugoslovenski nacionaliste ulazimo u slovensku porodicu, a preko nje u čovečanstvo —- u duhu Tirševe nauke. Kao istinski nacionaliste zastupamo jugoslovenski nacionalizam, koji soa-ja i ujedinjuje, protiv plemenskog nacionalizma, koji cepa i razdvaja, jer u njemu leži opasnost šoven-stva i netrpeljivosti, dva poroka za nas veoma opasna. Mi Sokoli znamo, da u plemenskim nacionalizmima deluju strana, našoj psihi tuda strujanja: vi-zantijska i romanogermanska, koja za nas, kao nacionalnu celinu, mogu imati katastrofalne posledice. U jugosloven-skom nacionalizmu za nas Sokole nema kompromisa, jer kompromis i najbolju stvar može da kompromituje. Jedan od uzroka što jugoslovenska misao nije do sada u celosti pobedila leži i u tome, što nije istovremeno sve jugoslovenske mase zatalasala. Zato je baš Sokolstvu, koje vije svoja gnezda u svim krajevima Jugoslavije, namenjena zadača da ono povede; borbu za' pobedu jugoslovenske misli, jer je jedrno Sokolstvo može voditi u celoj našoj domovini. Jugoslovenska misao je stvaralač-ka snaga,-to-je.bila uvek, to je i danas. Akcije uperene protiv nje uvek su ugrožavale opstanak i napredak našeg naroda, a ugrožavaju i danas. Uticaj Rima i Vizantije, pa uticaji germanski, italijanski i madžarski, koji su razdvajali naš narod, treba da sasvim nesta-nu iz naših duša, jer ti uticaji još i danas postoje i oni su bili i ostaju ne samo štetni nego i opasni: oni su ne-prirodni. Jugoslovenstvo je realna pojava u političkom, kulturnom i ekonomskom smislu, imperativ za izgradnju bolje budučnosti. Jedino Jugoslovenstvo, u celini sprovedeno, može da nam osi-gura ono mesto medu drugim narodi-ma i državama, koje nam pripada. Jugoslovenska misao, prilagođena vreme- nu i potrebama, imala je uvek i danas ima jedan isti realan cilj. Sprovoditi jugoslovensku misao u život stvarno znači sprovoditi je u svim pravcima, sprovoditi je bez obzira na tradicije i tobožnje svetinje. U slobodnoj i svojoj državi svi preduslovi postoje da se započcto delo i dovrši, ali se jugoslovenska politika ne sme komprom.m-vatt. Jugoslovenska nacionalna misao ima se prvenstveno sprovoditi vaspit-nim metodama, dobrim primerom i do-brom primenom. Tim je otvoreno široko polje sokolskog rada. Ljudi iz vodstva treba da su ljudi uma, karak-tera i srca, jer treba vaspitati nove generacije. Postavljanje svakoga na svoje mesto, ispunjavanje preuzetih duž-nosti, kultiviranje pravde i istine, da-vanje, ali i poštivanje slobode — to su osnovni uslovi bez kojih se ne može ostvariti 'ni državno ni narodno jedinstvo', bez kojih se ne može ostvariti Jugoslovenštvo. Bez njih ostače Jugoslovenstvo i nadalje samo težnja, pa i utopija, daleko od realnosti. Sokolstvo počiva na jugosloven-skoj misli, Sokoli su dužni da se zalažu za nju, oni su dužni da jugoslovenskoj misli osiguraju potpunu pobedu. To svi naši Sokoli dobro znaju i mislim, da ih je nepotrebno pozivati na duž-nosti, ali je potrebno delovati i izvan sokolskih redova. U tom pravcu, sestre i bračo, na posao za jugoslovensku misao! Franjo Melin, Novi Sad Naša narodna epika i Filip Višnflć Sećanje na 100-godišnjicu njegove smili Čudnovata je činjenica, a može biti i žalosna, što se mi, Jugosloveni se-timo o stogodišnjicama, ili' dvestogo-dišnjicama da veličamo nešto što je po našu nacionalnu svest, naš ponos, naše kolektivno vaspitanje —- najvažnijc i najbitnije. Pa kada i nadodu takove svetle stogodišnjice, proslave se obič-no sporadično, ili tek propisno službeno, ali nikada zajednički, dobro orga-nizovano, da bi njihova blagodat osvežila, potstakla celu našu naciju, a oso-bito omladinu i šire narodne slojeve. Jednom več treba da se prekorimo kako nemarno organizatorskoga smisla i podele rada u najlepšim prigodama koje nam se same nameču da ih isko-ristimo za opštcnarodni potstrek i za naše duhovno jedinstvo! To nam jasno govore dve svetle uspomene, dve stogodišnjice: Ilirski pokret i Filip Višnjič. Ilirski pokret — jedna od najepo-halnijih stranica naše istorije iz jed-nog dela naše nacije — Hrvata; F. Višnjič— utelovljenje — pvapločenje naše junačke, narodne poezije, ujedinje-ne sa šumadinskim, Karađorđevim us-tankom, pretočenim u klasične stihovc od slepca, Seljaka, genijalnog pučanina pesnika, kao što bijaše genij alan i topolski pučanin i osnivač nacionalne dinastije i niza heroja duha, državničke spreme i junačke desnice, u drugom delu naše nacije — kod Srba. Priznajmo — kako proslavismo te dve, stoletne, epohalne pojave, pa se zamislimo, i ako Bog da, prenimo> se ako smo za takav posao — sposobni! Ko ispeva prvu zapisanu narodnu baladu »o Kraljeviču Marku i bratu Andrijašu«? Kako ju je čuo hrvatski pesnik P. Hektorovič (1556) tako je on doslovce naštampa u svom ribar-sko - idilskom epu »Ribanje«; čija je druga »bugarštica« Majka Margarita, koju zapisa Zadranin Juraj Barakovič (1548—1628), a izričito veli da ju je »jadovitno bugarilo dite mladolitno« na piru ...? Dakle prve zabeležene narodne pesmc, i to o srpskom legendar-nom Marku, pevaju Hrvati na dalmatinskim ostrvima! I to, kako veli Hektorovič, »na srpski način!« Ko ispeva опс tisuće narodnih pesama* što ih nauka podeli na cikluse: pretkosovski, kosovski, Kraljeviča Marka, hajdučko-uskočki, legendarni i t. d.? U naše romantično doba rckoše: narod! Ali ni jedan narod, celi narod, na svetu, nije pesnik! Dakle? Te divne, bogoduhe Štihove, ispevaše pojcdinci: Homer — kod Grka, bard ili bardi — kod drugih naroda, a kod nas: pre Filipa Viš-njiča — valj da koji, Petrovič ili Popo- vi — svakako suvremenik Kosovske pogibije, svakako pesnička duša daro-vitog pojedinca Srbina ili Hrvata iz Srbije, Bosne, Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, ili po još starijim nazi-vima geografskim, iz Duklje, Servije ..! Je H takav pojedinac bio pismen ili nepismen, je li bio kaludcr ili čobanin, teška su pitanja! No — što je glavno, te pesme su jedan deo, važan deo, jugoslovenske istorije; one su svedočan-stvo naših jada i krvavih Kalvarija; one su dokumenta: vere, morala, psi-hičkih dispozicija, folklora, jezika — u svojoj originalnoj klasičnosti, jezika srpskohrvatskoga koji je temelj našem današnjem književnom jeziku, svim našim savremenim gramatikama ii reč-nicima; te pesmc odnegovaše i naučiše pevati:’Gunduliča, Kačiča, Branka Radičeviča, Petra Petroviča - Njegoša, Ivana Mužuraniča, Zmaj-Jovu, P. Pre-radoviča, Kranjčeviča i Vojislava Iliča, Ivu Vojnoviča i Vladimira Nazora, pa sve do Jovana Dučiča, Panduroviča, Ive Andriča! Iz tih pesama učio je jezik: Miho Pavlinovič, Natko Nodilo, August šenoa, Kozarac i Veselinovič — " ...... ч* 4 i da ne nabrajam imena, odatle učismo jezik — svi nii koji hočemo da pišetno i govorimo pravilno maternjim jezikom! Kakove elemente nacionalne svesti, čovečnosti uopšte, morala, ljud-skog ponosa — napo.se — izdejstvova-še ti stihovi u našim dušama, rekoh našim, misleči na nas, bivše roblje au-strougarsko, a osobito misleči ria nas profesore i učitelje u bivšim c. kr. srednjim i učiteljskim školama, u našim sokolskim društvima, u našim ku-čama, pa se one nazivale — srpske ili hrvatske — samo ako je našla pri-stupa u te kuče koja Vukova sveska narodnih pesama, ili krasni izbor tih pesama, što ih izabra Miho Pavlinovič, a naštampa zadarska »Matica Dalmatinska« još pred šezdeset godina. Ko je — kroz .decenije i decenije širio svest jedinstva, bratstva izmedu Srba i Hrvata, kad naši gospodari! — tudini sejahu medu nama mržnju protiv »za-šlaca, heretika«, protiv »riščana«, na-zivajuči nas katolike »krščanina.« C ona vremena, kada je sami ulaz u pra-voslavnu crkvu bio ožigosan kao bez-verstvo, otpadništvo! Obrana nam_ bi-jahu ti nebesni stihovi koji nam šap-tahu da smo brača, Srbi i Hrvati, i po srcu, i po duši, i po jeziku, i po onoj mističnoj sveži koju može vanjska sila da izvana zabrani, ali ne može da ubije ono najbitnije u ljudskoj duši ljubav prema bratu! Kakovu je pak božaii^tvenu, sud-bonosnu misiju izvršila narodna pes-ma kod naše brače Srba, ne šgmo u Srbiji, več u Bosni, Hrvatskoj, Dalmaciji, gde je »srpstvo« bilo pod osobi-tom kontrolom policije austrougarske, osobito tamo, gde je manjina bila »pravoslavna«, to je tek delomično osvetljeno i čeka svojega ispitivača. U dčlovima gde bijaše Srbin gospodar svoga praga,’ to nru je kroz vekove njegova narodna pešma bila skoro je^ dina vaspitateljica, j edina uteha i pot-strekač na nova, junačka dela. To vekovno vaspitanje najlepše je izražio Zmaj - JoVa u ona četiri stiha: I j a j, što, Srbin još se drži, Kraj švih zala — Pesma ga je održala, Njojzi hvala! Čija pesma? Pučka, narodna! Koga pesnika? Filipa Višnjiča od vremena Karađorđeva ustanka, a pre njega, onih nepoznatih — Višnjiča! Zašto je narod prigrlio te pesme, zašto ih sma7 traše svojnna, a nikada i ne upita. ko ih je ispevao? Stogajto, u zbiljno-sti, i bijahu njegove; ispevane od brata,’čoveka koji mišlj,aše i osečaše kao. sav njegov narod; od čoveka koji bijaše odraz duše ccloga naroda; zrcalo u kome se ogledale lice duše koja je, trpela, koja je bila propeta, duše kojp je pcslc smrti uskrsavala i opet pati-la! Takav pesnik bijaše uzdah, vapaj, kletva, krik bola poniženih obešenih, na »lipov krst«; bijaše i poklic sreče, noklič pobede, trublja vaskrsnuca! Bi-. ja=e žica na harfi kolektiva svoga naroda, bijaše srčika, bitnoet — ono ne-, što najlepše u kolektivno) psihi pokla-. ne i vaskrsle raje; vaskrslc svojim, handžarom i svojom diijkom i heroj-, skim zamahom i poletom, kada »u jed-nim grudima po dva srca zakucaše!« Stoga su pesme tih nepoznatih, stanjih drugova Filipa Višnjiča, pa onda pes-, me što njihov sadržaj proživešc tisu-če nekadašnjc raje, kasrujih osvetnika, i ^SLOVENSKO OOKOLSTVO Prvenstvena lakmičenja poljskih felovežbačkih drušlava U jednom od naših prošlih brojeva objavili smo, da poljska gimnastička udruženja nameravaju da prirede dne 10 novembra ove god. u Varšavi prvo prvenstveno takmičenje u telo-vežbi. Ova su takmičenja stvarno i održana i njima je u prvom redu učestvovalo u velikom broju poljsko Sokolstvo, koje je zapravo jedina veča telovežbačka organizacija u državi. Ova takmičenja imala su potpuno sokolski karakter, jer ih je Sokolstvo i vodilo. Učestvovanje je bilo vrlo lepo. 0 prvenstvo borilo se je 29 članova i 24 članice. Priredbu je otvorio savezni načelnik br. Jan Fazanovič, a prisutan je bio, razume se, i savezni starešina br. Zamojski. Izmedu službenih pret-stavnika, koji su pokazali svoje zanimanje za takmičenje, moramo da spo-menemo pretstavnika Visoke državne škole za telesni uzgoj, Saveza sport-skih naveza, olimpijskog odbora i mnogo članova pfetsedništva Poljskog so-kolskog saveza. Vežbo članica obuhva-tale su sve, što če članice morati da izvode na takmičenju o slovensko prvenstvo. voljne vežbe na vratilu, raz-boju, preskocima ртеко konja u du-žinu, dočim su članovi takmičili u pro-pisanim vežbama na vratilu, razboju, krugovima, konju u širinu i preskocima preko konja uzduž te, razume se, 1 u voljnim vežbama na sve četiri glavne sprave. Takmičenje je započelo u 10 čaeova, a završilo je u 19; prisutan je bio veliki broj Sokola i mnogo-brojno opčinstvo. Prvo mesto osvojio je br. T. Dolovi iz Varšave, a od se-stara postala je prvakinjom s. Skirlin-ska iz Krakova. Drugo mesto medu članovima i članicama osvojila su br. Bregula iz Šleske i s. Sieronska, isto tako iz Šleske. Teškoće 'poljskog Sokolstva »Lidove novini« iz Brna javlja ju: Život u sokolskim društvima Saveza poljskog Sokolstva nekako je zastao, jer se ne zna, kako če poljska vlada urediti svoje odnose prema Sokolstvu. Čuju se glasovi, da bi Sokolstvo tre-balo da postane nekakav sastavni deo državne središnje organizacije za telesni uzgoj i vojničku pripremu, ili da bi čak postalo poluvojnička organizacija. 0 evim ovim pitanjima vodili su ee zadnjih meseci poduži razgovori u saveznom pretsedništvu i odboru, gde se je o svemu raspravljalo, kako bi se na jednoj strani udbvoljilo zahtevima države i ujedno sa-čuvala i samostal-nost sokolske ’organizacije. Sve ove teškoče donose, što je i razumljivo, nemir u sokolske redove, nerazumevanje, a delomično i neraspoloženje prema saveznom vodstvu. Mnogo ih je, koji nisu saglasni s današnjom razdeobom saveza na 6 velikih župa, koje imaju svoje granice povučene nekako ipo hi-Btorijskim granicama predašnje razdeljene Poljske; oni zahtevaju, da se moraju granice popraviti, dati žup-skim napravama veča prava i gledati i na bolje saobračajne veze. — Unatoč svim tim teškoeama savezno vodstvo namerava i nadalje da prireduje vezne teeajeve za prednjake i pTednja-dice, kako bi se podigao broj sposobnih vodnika po raznim sokolskim d>ru-štvima. Tečajevi se vrše večinom na imanju saveznog starešine br. Adama Zamojskoga u Kozlovki, gde se pri-premaju i najbolj i poljski vežbači i vežbačice za naredne olimpije u Berlinu. Da li će ČOS učeslvovali na olimpijskim igrama u većem broju? ČOS več je odavno odlučila da na olimpijskim igrama 1936 god. u Berlinu učestvuje sa svojom vrstom članova i članica. Medutim pojavilo se je još jedno pitanje, koje treba rešiti na narednoj sodnici vibora ČOS. Radi se 0 torne, da H če češkoslovačko Sokolstvo sodelovati na olimpijama u Berlinu u večem broju. Namičc se pitanje 1 o tome, da li bi bilo potrebno da češkoslovačko Sokolstvo tamo javno nastupi s ovečim brojem vežbača i vežbačica te da na svojstven način pokaže svu lepotu i svestranost sokol-skog telasnog uzgoja. O svim ovim pitanjima raspravljali su u nedelju u Pragu pretstavnici glavnih organizacijskih odbora ČOS, t. j. pretsedništvo, članovi muškog i ženskog načelništva, prosvetni odbor i t. d. Sednicu je yo-dio starešina br. dr. Bukovski, našto su podneli svoje referate brača L. Jan-dasek iz Brna, potstairešina dr. Slavik, načelnik dr. Klinger i prof. dr. K. Vaj-gner. Na ovom sastanku palo je mnogo lepih novih misli, iskristalizovao se je mnogokoji poj‘am i osvetlio ovo pitanje s raznih uledišta: telesnouzgoj-nog, gospodarskog, nacionalnog, držav-nog, pojitičkog i t. d. Zadača ove sed- nice nije bila da donese kakvu od-luku, več se je samo htelo u razgovoru s a širim krugom brače utvrditi glavne poglede na ovo pitanje. Odlučiče, kako smo več spomenuli, vibor ČOS, koji če se sastati dne 14 i 15 decembra u Pragu. Prigodom 25-godišnjice raspušianja ČOS Za svetskog rata bila je središnja organizacija češkog Sokolstva dne 23 novembra 1915 raspuštena po austrij-skim policijskim organima s motiva-cijom, da je njen daljnji opstanak i rad opasan po opsitanak austrijske države. Bila su navedena dva razloga: prvo, da je Sokolstvo pre rata podupi-ralo bratsko mišljenje češkog naroda u Rusiji i Sr*biji i da je podržavalo bratske veze s američkim sokolskim organizacijama, koje su uvek i odluč-no bile protuaustrijski orijentisane. Iz ovih razloga započele su i lične perse-kucije poznatijih sokolskih radenika. — Sokolstvo je zaista bila ona organizacija, koja je sa svojom velikom mo-ralnom snagom i zdravim etičkim osnovama u nizu godina ipripremala narodno mnoštvo na pravilno razumevanje velikog dana obračuna i u ogromno j je meri potpomoglo izgrad-nju samostalne, slobodne češkoslovač-ke Republike. Da je to zaista tako priznaj u s vi objektivni povcsnici, i s vi oni istaknuti narodni vode, koji su do sada objavili svoje uspomene na teški ali i odlučni boj češkoslovačkog naroda za svoju slobodu. Medu njima na-ročito se ističe tvrdnja socijalno - de-mokratskog senatora i jednoga izmedu voda češkoslovačke socijalne demokracije, pretsednika Senata, dr. Fran-tiška Soukupa, koji bez ograda prizna-je Sokolstvu, da je bilo jaka sila, ar-mija, koja je bila sposobna da igra vrlo važnu ako ne i naj važni ju ulogu za oslobodenje češkoslovačkog naroda. Razne vesli iz slovenskog Sokolstva U nedelju dne 13 novembra imala je Sokolska župa u Prostjejovu radni zbor svih društvenih odbornika. Na zboru je bilo 350 lica iz 44 društva. Pre podne zborovali su razni župski otse-ci, medu njima u pr v o m redu župski odbor, stručni odbor i prosvetari, posle podne pak bio je zajednički zbor svih učesnika, koji je vodio župski starešina u prisustvu odaslanika ČOS. Svake godine na dan godišnjice smrti br. Fignera podeljuje ČOS sta-rijim sjromašnim sokolskim radnicima potpore iz Fignerovog fonda. Ove godine primio je fond 180 molbi; medu najstarijim molitelj.ima bio je neki 84-godišnji starac, najviše pak sokolskih »službenih godina« ima neki drugi mo-litelj, koji je 62 godine svog života posvetio sokolskoi organizaciji. Iz ovog fonda je podeljeno 17.000 Kč. Na dan smrti suosrovača Sokolstva, Jindržiha Fignera, poklonilo se je odaslanstvo ČOS grobu Tirša i Fignera. Odaslanstvo je vodio starosta br. dr. Bukovski. Naredne • godine vežbače sve češkoslovačko Sokolstvo u svakom ode-ljenju jednoobrazne vežbe i to po svim župama. Praksa je, naime, pokazala, da se mogu postiči mnogo veči uspesi, ako Savez propiše svake godine za članstvo, naraštaj i decu jednoobrazne vežbe za sve župe. Pri izletima, koje če naredne godine prirediti sve češke i moravsko - šleske župe u Slovačku, vežbače članice vežlje, koje je nastavila s. Buirgerova na skladbu br. Austa, a naraštajke vežbače vežbe s. Slamove. češkoslovačka savezna prednjaki-nja s. M. Sebankova otići če, po svoj prilici, u Bugatsku kao savezna pred-njakinja Saveza bugarsikih Junaka. Župa Jana Mahala u Brnu, priredila je 10 novembra poseban tečaj za vodnice ženske dece. Na ovom tečaju učestvovalo je 70 sestara. U jedno-dnevnom programu obradilc su tečajnice sve gradivo, koje je najpotrebnije u vodenju devojčica. 30-godišnjicu načelmkovanja slavila je ovih dana u Plznju s. Marija Kohmutova, koja je nekoliko godina vodila plzenjsku župu, a u društvu Plzenj I navršila je 30-tu godinu teš-kog načelničkog rada. Društvo Plzenj I može da bude ponosno na ovako sia-vesnu i predanu radnicu! Dne 21 novembra o. g. priredilo je Sokolsko društvo Prag — Krč slovensko veče, kojemu je učestvovalo vrlo mnogo pretstavnika Jugoslovena, Bu-gara, Poljaka, Rusa i Ukrajinaca. Razne telovežbene točke i slovenske plc-sove uvežbao je marljivi prednjački društveni zbor. Poset opčinstva bio je vrlo velik. I Sokolska župa Miličova u Vis-kovu sazvala je na z,ajedni6ki zbor sve glavne društvene funkcionere. Zboru je učestvovalo 122 lica iz 51 društva. Ovaj zbor održavan je 24 novembra o. g. Zbor je pretresao položaj u župi, odredio radni program za narednu godinu i odlučio da priredi veliki župski slet. Sitan rad sokolskih radenika u slo-vačkim sokolskim društvima dao je bogat plod1. Zanimanje medu stanov-ništvom raste, dočim za orlovska društva nema toliko zanimanja. Zanimivo je, da je napredak Orla več pred duže vremena potpuno zastao. Ova činje-nica kao i neprestani sukobi sa sre-dišnjim vodstvom Orla u Brnu, organi-zaciju su veoma oslabili. U Londonu je sokolsko društvo zadnjih meseci ojačalo i pokazuje mnogo veču radinost, nego što je to bilo ranije. Pod vodstvom načelnika br. Kučere sabralo se je u vežbaonici toliko vežbača, koliko ih nije bilo niti u predratno vreme, kada je londonski Soko bio jedno od najjačih čeških za-graničnih društava. U nedelju diie 17 novembra proslavilo je češko sokolsko društvo u Klivlendu u Severnoi Americi 40 - go-dišnjicu- svoga opstojanja. Proslavi su učestvovala sva 4 klivlendska sokolska društva; 11 januara prirediče zajed-ničku sokolsku zabavu. U letu godine 1936 biče na sokolskoj farmi blizu Klivlenda velika sokolska priredba. Oko 5 sati posle podne 10 novembra izvršilo je agilno društvo u Prše-rovu u Moravskoj, uzbunu čitavog (Nastavak s 3 stranice) rodenih po Šumadiji ili prebeglih u Su-madiju, prodoše kroz dušu Višnjica i protekoše kroz gusle njegove, pesme te opet sc nadoše u srcima supatnika u suboraca Filipovih i postadoše opšte narodne s onima o kosovskoj katastrofi. Tako narodna, kolektivna duša istih patnia i istih pobeda, istih nada i istih podviga pcdigla je preko jed-nog svog odabranika, u doba Karador-deva ustanka, večni, divni, netimrli spomenik, svojim neumrlim delima, u pesmama Filipa Višnjica. Dobri je udes liteo da se u srpskom delu nase nacije porodi drugi samouk - genije Vuk Karadžič, sakupljač naših narodnih pesama, pa da ih, iz usta samoga Višnjica čuje i popiše. Tako, da dva pučanina, jedan pesnik, drugi otac na-šeg današnjeg književnog jezika i pre' poroditelj nove srpskohrvatske književnosti, ujediniše se u simbol duševne dinamike najlepših književnih tvorc-vina celokupne nacije naše. Buducnost če naša, nova če pokolenja dostojno da ocene rad, velik rad, te dvojice, ge-nijalnih ii kongenijalnih Hercegovaca poreklom, a radom i životom neimara našega Oslobodenja i Ujedinjenja. — Rad h j ih dvojice, odnosno literarne vrednote Vuka i pesnika Višnjica, tako su temeljci tvrdo udareni u zgradu našeg duhovnog, preporodnog, nacionalnog Ujedinjenja, da ih sve tajne i javne sile naših neprijatelja ne mogu pokolebatš. U njihovim tvorevinama jezika i pesme srpskohrvatske sačuva-na je duša naša, karakter naš, prošlost mša ii buducnost naša. * Filip Višnjič rodio se je 1767, a umro 1834. Ugleda svetlo Božje u Trnovi, podrinskom selu, u kuči Vinca. Kako su mu majku Mariju nazivah Višnja, ostade mu prezime^ Višnjic. Otac mu umre dok Filip bijaše nejak, a majka mu se preuda. U osmoj go-dini života oboli od boginja i postade zauvek — slepac. Slepilo ga onemogu-či za materijalni rad i on postade gu-slar-pcvač da time zaraduje hleb svaki-danji. Kad mu bijaše 20 godina zadesi strašna nesreča njegov rod. God. 1 /87 dodoše rodbini Filipovoj neki_ begovi u goste i obesni Turci oskrnuše Dur-cliju, Ženu Luke Viliča, strica Filipova. Viliči, najstrašnije uvredeni, poubija-še begove turske, a turska osveta i be-zakonje pohvata Vilice i svih poubija-še i tako sc pleme Viliča ugasnu. ri-lipa spasi — njegova slepoča. Filip se dadne tada na putovanjc — s guslama bogaradeči — da priživi. Obišao je Srbiju, Bosnu, Backu, Banat, Srem i Slavoniju — pevajuči i proseči! Kada je 1809 Karadordeva vojska prodrla u Bosnu, i posle poraza na Kamenici, povratila se u Srbiju, s njome je došao i Višnjič. Otada živeo je s voj-skom Karadordevom po logorima. U kasnijim Karadordevim ratovima Filip je, u najljučim okršajima, bio uz voj-sku i. pesmom s gusala hrabrio srpsku vojsku! U Badovineima je ispred sa-kupljenih vojvoda Lukom Lazarevičem, Stojanom čupičem i Cincar-Jan-kom, koji bijahu izranjeni u boju na Ložnici, pevao svoje pesme o oslobo-denju Srbije. Tu se je prvi put susreo s Voždom Karadordem, kome je isto tako pevao svoje pesme. Tako je život toga pesnika - slepca prolazio u neprestanom putovanju, u patnjama, u pogibli života — zaslu-živajuči koru hleba — »guslama javo-rim«. Kad je glasoviiti Vuk Karadžič g. 1815 boravio u Sremu, doznao je za ovoga genijalnoga guslara i pesnika i pozove ga u šišatovac. Tako Vuk po-beleži sve ono »narodno blago«, što ga je sam Višnjič ispevao s onom glaso-vitom uvodnom pesmom »Početak bu-nc protiv dahija«. Tako Vuk spasi pes-ničko delo Filipa Višnjiča, pučkog pes- svog muškog članstva, U 8 sati na veče morali su se svi muški članovi sakupiti pred sokolskim domom. Več pre odredenog časa postrojilo sc^ je pred sokolskim domom preko 400 članova, 17 automobiTa, 4 lekara, sanitet-ska skupina od 6 članova i lep broj biciklista. U 20 časova izvršili su pohod prema odredenom programu. Vratih su se u svoje mesto oko pola noči. Proslava i decemiira u Češkoslovačko! Prema vestima mnogih novina češkoslovačka če društva i javnost i ove godine na svečan, vidan i bratski način proslaviti naš praznik Ujedinjenja. Po školama održaee se predavanja o našoj zemlji, njeno j istoriji i o znače-nju našeg ujedinjenja, u mnogim gra-dovima prireduje češkoslovačko-jugo-slovenska liga naročite akademije, a i sada u tome prednjači Sokolstvo. Vzdjelavatelj (Prosvetar), organ pro-svetnog odbora, doneo je več jedan članak pod naslovom »1 prosinec take naš svatek«. U listu »Zahraničnji Sokol« piše o značenju Prvog decembra naš veliki prijatelj brat Josip Truhlarž, prvi zamenik starešino ČOS. Naročito svečanu tproslavu priprema uz surad-nju praškog Sokolstva, a pod protektoratom pretsednika Republike brata dr. T. G. Masarika, češkoslovačko-ju-goslovenska liga, koja priprema svcca-ni koncerat u Smetanovoj dvorani prezentacijskog doma. Sarađivaju j i praška Jadranska straža, Jugoslovansko kolo i Jugoslovenski savez akaae-mičara. Veče če otvoriti svečanim г. vorom ministar inostranih dela br. • Eduard Bencš, a koncertni deo izvesce operna pcvačica Marta Krasova i zemljak i čuveni tenor Tino l'atiera, orkestar praškog radiožumala i praških učiteljica. Čitavu priredbu ‘I)rt-nosiče sve češkoslovačke radiostan • Iz svega ovoga vidimo, da su braca hoslovaci uvek uz nas i s nama, u , nima našeg veselja, naših Pravzn, „ sedanja i u teškim danima nase radio - predavani** Radio slanice ~ Пеодгап - ЖадгеЗз - Ljubl/ana Dne 5 o. m. predavače sestra Lju bica Jankovič, Beograd, o temi: » rodne igre u sokolskoj propaganai«-Predavanja u okviru nacionalnog-časa trajače unapred 20 minuta, a 30 kao ranije. v , Popularna predavan ja održavace preko Radio - stanice Beograd sva druge i četvrtc nedelje u mesecu. nika, čije se pesme takmiče s najlepšim pesmama kosovskoga ciklusa. Tu je opevan ustanak protiv Turaka pod Voždom Karadordem, kada su posle paše Hadži Mustafe, koji je u Srbiji mirno vladao (1796—1801), dahije počeli tlačiti srpski narod i poubijaše sve knezove opština i druge srpske pogla-viee. Karadorde srečno umaknu u pra-šume šumadinske i podigne ustanak... »Podigla se raja ko iz zemlje trava«, pa tim divnim ustankom, koji polraja od 1804—1807, Karadorde sa svojim Šumadincima oslobodi čitavu Srbiju od Turaka! Divna ta pesma završava: A kad Dorde isiječe Turke, Isiječe Turke zalumčare, Onda Dorde u gradove ude; Što bi Turak’ po gradovima bijclim, Što bi Turak’ za sječe, isiječe, Za predaje što bi, to predade, Za krštenje što bi, to iskrsti. Kad je Dorde Srbijom zavlado. I Srbiju krstom prekrstio I svojijem krilom zakrilio Od Vidima pak do vode Drine, Od Kosova te do Biograda, ’Vako Dorde Drini govorio: »Drino, vodo, plemenita medo Izmed’ Bosne i izmed’ Srbije! Naskoro če i to vrijeme doči, Kada ču ja i tebeka priječi, I čestitu Bosnu polaziti!« * Je li to Karadorde rekao, ili Je^ snik Višnjič, vidoviti slepac, pre“ deo? Bilo jedno ili drugo — Karaok devi potomci, ne samo Bosnu, vec s naše krajeve, gde živi jugoslovens nacija, oslobodiše i ujediniše! Stvor še Jugoslaviju! Slava Filipu Višnjiču! Dr. Mirko Perkovič, Knin- 100»godišnjica Prvog decembra Očiti paradoks, zar ne? Dok se naše Sokolstvo sprema da svečano proslavi 18-ti dan našeg stvar-nog i političkog ujedinjenja, ima nas — istina, malen i neziiatan broj — koji, ma kako to u prvi mah izgledalo paradoksno, u svojim dušama pomt>-ramo taj datum za punih osam deceni-ja unatrag. Dočaravajuči vizije prošlo-sti, mi, taj mali broj, slavimo danas 100-godišnjicu toga svečanog datuma bez zazora, nepopravljivo svesni i pr-koseči pozitivnoj nauči, aritmetici. Na-zovite nas, ako hočete, rdavim račun-džijama, ali nam saino ne recite da ne poznajemo istorije svoje Nacije! Več punih sto godina struji kao opojni i ncvidljivi fluid ta velika i za-razna misao rodnim krajevima našim. Več punih sto godina krči ona sebi pu-ta kroz strahovite spletove džbunja i šipražja, kroz tamu i mrak, svetlucaju-či uvek toplim sjajem ivanjdanske kresnice. Začeta je negde daleko van naših strana, u prestonici jedne velike, nesrečne i nečovečne carevine, u doba kada je jenjao huk velike revolucije — njene dadilje, i kada je počela da caruje reakcija — njena sablja kr-vopojka. Nosila su je preko naših rodnih polja krila razgrejane mašte, zamah su joj davala ustreptala srca sve-snih rodoljuba, a hranila ju je topla slovenska osečajnost. Blagodareči njoj, mi se nismo izvrstali iz reda ostalih probudenih slovenskih naroda; veru-juči u nju, mi smo duše punili intim-nošču bratstva i velikim nadama za-jednice. Ona je zamenila Karadordeve višnjeve topove, vodila je, u majeste-tičnoj pozi, Gajeve narodnjake na Krvavi most i Kničaninove dobrovoljce na madžarske šančeve i glasno je klik-tala u junačkom stisku Jelačičeve i Rajačičeve desnice. Rodena u praskozorju slovenske svesti i ustajanja na noge, u nju su slovenski preporoditelji udahnuli deo svoga mučeništva i svoje besmrtnosti. Austrijska mačeha slala joj je ne samo zmije u kolevku, nego je uporno, stalno i s računom htela da joj od te kolevke sazida grobnicu. Na njenom životnom putu retke su joj ruže cve-tale — bajno je bilo samo proleče nje-nog života. I u tom proleču svoga života čuda je činila od jednog dela Nacije, dovodeči ga do delirija zanosa i žrtve. Kaenije joj je svaka i najskrovi-tija staža njenog hoda bila posipana trnjem. Krv joj je šiktala iz ranjenih nogu, išla je u ritam kao najbednije siroče, vrištala je na Bogovičeva 11 . iz memljive tamnice, sumnjičili su..)e izvrgavali ruglu, ali su je odabra*11 novi Nacije ipak i uvek nosili u . plom kutku svoga srca i podri^ , njenu besmrtnost. Glas joj se ^uoja. Preradovih gusalia s obale plavoga drana, skromni bosanski franjevci krivali su je u bore svojih surih >n* ti j a, o njoj se šuškalo i u kneževSk1^. dvorovima gordoga Beograda, a Njegoš pružao joj je balčak svoga -vavog jatagana. Lomljena i ona je u sebi imala toliko životne i votodavne snage, da je nije mog‘a skrši ni prkosna sila jedne močne ■ revi ne ni nacionalni bes nemačko-irr džarskih siledžija. Živela je пеУ kao fantom, a ponosno kao olimP Titan. U tihoj naučničkoj sobici PlS ^ je sigurnom rukom Historiain ,vn. rum meridionalium, na pitomoj s}aV° • skoj ravnici zidala je umetnički za dnu a verski neshvatljivu gorostasn. dakovačke katedrale. U carskom ° ^ ona je prva iz studentskih redova P zdravila prvog jugoslovenskog KralJj a u Sarajevu je — niko nego on? ^ kapnula u srce strelčevo kap svoje važnosti, da mu ne bi zadrhtala r ^ i da bi mu oko ostalo muški no. Gazila je čak i po širokim step^ ma prostrane Rusije, da bi okupn3 ^ trkanu decu svoju pod zastavu slave i slobode. Groktala je zaglus mitraljezima na visovima Dobrog ^ Ija i Kajmakčalana, gruvala top0^ u zabarikadirana vrata Poro^.^enev0ga bije i svojom rukom posadila s ^ najsvesnijeg sledbenika na tr0 ju,' prestol je u stonome gradu Be0Av]ju, da bi i Njegovom dragocenom da Di i lNjegovom ^ radi svoje večnosti i besmrtnost > . prskala kaldrmu dalekog i JeZ° Marselja. i ovij a. ^ Da je ovo sve u svojoj та.^*ј^о- gao da vidi jedan rimski pcsn>K što je bio VcTgilije, bez surnn) uskliknuo: Tante moliš erat Deeembrem Primum! I kad to svo znam, ko inifl mi prigovori, Sto ja u danaSnjcm ^ j kom Prvom decembru vicilm. .» ,. veličam ravnu stotinu r«, to ne beznačajnijih prvih ^ Jer, znajte dobro, to Je jedan <■ jo sokolske vere, to je pun ponos jugoslovenskog nacionalizme- Stevan Žaki»i0< ^ео^гаЈ' Pre sedamnaesi godina V misiji Narodnog veća u Zagrebu Regentu Aleksandru u Beograd Vit- se da ću polako i zaboraviti 'V0 °’ pa zato ov° sada pišem. Vjsrodno veče u Zagrebu došlo je da f kmvnovembra 1918 do zaključka, • treba što pre i neposredno potražiti postaviti veze sa srpskom vojskom ' jeiiim glavnim komandantom tada:* Jim Regentom Aleksandrom. Odlučilo Zap >KSC Strane Narodnog veča iz u ч^к--а Ppšalje po poverljivom čoveku mo, i Ju jedno pismo na glavnog ko* mandanta. P0 predlogu Sv. Pribićevića, JLrari sam bio ja za taj posao. Bio vori Г • n°^a. ,u Narodnom veću i go* n 0 ' s I ribićevićem i s Paveličem, i fjj to^a Pristao sam da idem. Pro* i, . Sl| mi pismo koje sam imao da 'm P°,red opštih reči, glavni je sa* *J da se od strane Narodnog t a Predlagalo i tražilo od glavnog mandujijčeg; da srpska vojska od# daš ^ u. Hrvatsku i Slavoniju. Ta? j ПЛ V°.W ministar Narodmog veča dn - r^n^°vič dao je takoder je* j ■ Popratno pismo te je i on pred* ’ da srpska vojska ima da ude u Vatsku i Slavoniju i da ide odmah Hr « 2apad sve do linije Osijek —Bos. dalje ne! Isto to mi je tv !?• . t usmeno nekoliko puta po* Surcll°- Pismo Narodnog veča potpisali Pr ??mcnu^ potpretsednici i meni ga o„ i da ga odnesem i da ga predam l ‘^entu Aleksandru. Za put iz Zagre* da U ^iju dobiču naročiti voz (u te ne vozovi su vrlo neredovno saobra* žel*’ • izostajali. a u zemlji je vladao n kadar). Dobiču još i jednog voj* Izaslanika, oružanu pratnju, te u j v^u 1WH) kruna. Kada i kako sve to t>ude, treba da svršim s jedne straha) S ., *nkovičem. te s maršalom Mi* te °^em i njegovim'adutantom Kva* ^rnikom, a s druge s ostalim otsecima s ar°dnoga veča. Pre polaska ponovo - me Pri mili potpretsednici Narod* p •? ,Yeča i zajedno i svaki za sebe. bieevič me je ovako uputio: To što oji u pismu o liniji Osijek—Bos. Sa* Pr ril -iedno, a usmeno imam da id s ™ * trazim da srpska vojska do 7° v^e moze na zapadi Pa to je Magreba, — rekao sam. Razume se, odgovorio je Pribičevič, — najma-do Zagreba! U toku jednoga dana ^remio sam se za odlazak, obišao do* j^bransku vojnu komandu, željeznič* u upravu, pokupio punomoči i bio go* дУ da se sutra krenem. Gde se Regent Q®ksandar nalazio, to se nije znalo. Паа^ђа linija puta bila je: Zagreb, pa inf u i na granieu! Tamo se onda ‘ 0rmirati, i iči dalje kuda treba. n , Koliko se sečam, krenuo sam na Ije 6:Xl 1918 godine. Na glavnoj že* Zničkoj stanici, a na severnom delu JSfo*. stajala je u jutro rano kompo* Se ’;!a itoga posebnoga voza. Sastojala k>1U b?* Za automobil koga smo iz Zagres lon'i J°komotive i tendera, jednih sa* l .slcih kola, jednih otvorenih teretnih tu ^°.ncli sobom, te dva vago-na. za če* st vJ>inika i dva mitraljeza. Kao vojni ; Uc»jak sa strane Narodnog veča bio j mnom major Perko. Vojnicima tan •mand°vao Jedan rezervista kape* cin’ ‘na5c profesor gimnazije. Priklju* Se i, Val. Pribičevič. Krenuli smo dalkle 6=XI 1918 iz Zagreba ujutro oko 7 sati prema Sisku. Do Siska smo išli odlično i stigli za nešto preko jednog sata. Tamo nas je dočekao šef stanice, došao u naš vagon i ipodneo izveštaj, moleči da^gai ostavimo na istom mestu u službi. Že* Ijeznička pruga bila je u redu i u miru. To u glavnom, — kako šef reče. Ne zna se šta je oko Blinjskog Kuta, jer tamo je navodno bilo puškaranja sa zelenim kadrom. Hteo sam da se žu* rimo, pa da što pre stignemo na Savu. Na kome mestu da se isikrcamo. to ni* smo znali. Ali smo se žurili. Osečalo se u Zagrebu nešto nesigurno i muklo. No od Siska, išli smo mnogo pažljivije i sporije. S nama je pošao iz Zagreba i jedan viši saobračajni činovnik. Sta* jali smo na svakoj stanici, i onda bi taj činovnik pregledao stanje stanice i izdavao odredenja za dalji red i rad, i o torne izveštavao natrag u Zagreb. U Brodu smo bili tek posle podne, a u Vinkovcima duboko u veče. Cesto, a naročito na večim stani* cama, dolazili su nam mnogobrojni iza* slanici narodnih veča, odbora, straža, i Sokola, izveštavali nas o svemu i sva* čemu, i ljubopitno tražili podatke o to* me, kalko je u opšte u zemlji, a naro* čito u Zagrebu. Kao što su oni nama, tako smo i mi pričali njima. Ja sam uveren, da je taj put i to zastajkivanje na svima staniea,ma, i ti naši razgovori i obaveštavanja, da je to sve doprino* silo, da se bar duž toga glavnoga puta širi osečaj neke sigurnosti, poverenja i optimizma. Osobito se to sve lepo i jasno minifestovalo u Vinkovoima. Ka* da bi mi s naše strane pitali kako je na željezničkoj pruzi dalje, — obično bi nam se reklo, da je sve dobro i da možemo iči, bar do iduče stanice. Mi smo dabogme i telefonski raspitivali unapredak, i tako kretali dalje. U Šidu smo bili noču oko 10 sati. Staniča je bila loše osvetljena i sasvim pusta, a šef stanice, mislim s jednim pomagačem na dužnosti, davao je uti* sak zabrinutosti i nervoze. Kada smo pitali, kako pruga izgleda dalje, — on* da je on telefonirao do Kukujevaca. Odande je javljeno ssi stanice, da je baš pre kratkog vremena jedna četa zelenog kadra udarila na Kukujevce, ali da je staniea u redu, dakle da mo* žemo iči dalje, a. da je četa zelenog kadra otišla pucajuči uz prugu dalje. Put do Kukujevaca je slobodan. Oko pola 11 sati noću stigli smo u Kuku-jevce. Staniča je bila pusta, na službi samo šef, prozori- porazbijani, nešto nameštaja pobacano napolje, a sve osvetljeno jednom petrolejskom lam* pom. Šef stanice nešto bled i uzrujan, savetuje da se dalje ne ide, nego da se tu noči. U nočnoj tišini se lepo čula učestala puenjava pušaka, negde sa* svim u bližini. Odlueili smo da idemo dalje, bar do Mitroviče. Pitali smo telefonski u Mitroviču, ali je vod bio nejasan i sva* ki čas se prekidao tudim glasovima i odjecima pucnjavc i dreke. Rekli smo mašinisti, da on potera voz, a da se zakloni iza ograde lokomotive. Naša četa uperila je mitraljeze desno i levo Lav Nikolajevič Tolstoj i Slovenstvo Prilikom 25-godišnjice njegove smrti Ž5 (pne 20 novembra o. g. navršilo se tiisp40. na od smrti največeg ruskog J-Ociil ‘.'itislioca L. N. Tolstoja. Ove 1oSt nvJ.ice setila se je kulturna jav-!)0s, cl'tavog sveta, a slovenska jav-11-Pose. Sokolstvo je takoder Roeli-^-.da se seti ove dvadesetpeto-(l.j snjicc. Tolstoj je. naime, bio nie-0snivačima. najstarijeg »Ruskog gimnastiičeskog obščestva« u Rusiji, koje je osnovano 1883 god. u Moskvi. Ovo se je društvo docnije, nakon dugotrajnih nezgodnih političkih prilika, pretvorilo u moskovski Sokol I. Pre svega valja istači onu veru u svet-sko poslanstvo celokupnog Slovenstva, koje je postalo polazna tačka Tolstojcvog doživotnog rada. U naše vreme, kad su se tako duboko potresli temelji naše kulture, odaje svet dosta malo pažnje Tolsto-jevomu anarhizmu, dok medutim pra-vedna ocena njegove filozofije ne sme zastati, pred običnim podsmevanjem »oca, koji samo prigovara ubici vlasti-tog deteta«. Tolstoj je konačno »najviše u jednom samom primeru iz mi-liona njih« dozvolio mogučnost oprav-danog otpora. A filozofski smisao nauke o neprotivljenju nasilju dublji je od tog nutarnjeg protivrečja. Tol-.stoi ie učio samo, da nije zlo nikakva samostalna bitnost, nego posledica naših misli, i radnja. Stoga je otpor protiv nasilja bez ikakvog značaja i zlo če nestati kao što mrak nestaje pred jutarnjim suncem samo tada, kad se promeni naša duševnost. 'I ol-stojeva je istorijska zasluga u torne, što je rušio dugotrajnu vlast pozitivizma, koji je zagovarao mogučnost vanjske preosnove života. Tolstoj je konačno dokazao neophodnost nutarnjeg preporoda te obnovio evandeosku zaipovest: »Ako te ko udari na jeuno lice, okreni mu i drugo«. Tolstojeva zabluda je u onoj pogrešnoj nauči, ko-ja ne odgovara toj uzvišenoj zamisli i zbog koje je postalo kobno i njegovo apostolstvo. Državu je smatrao smišljenim ubijanjem »poglavitih čo- iz sredine vojničkih vagona i spremila se za paljbu. Nismo se odmakli od sta* nice Kukujevei ni dva kilometra, a ono se osu brza paljba na naš voz. Izgle* dalo mi je kao da pada tuča. Odmah otpoče paljba i naših mitraljeza. To je trajalo nekoliko minuta. Prvo je pre* stala puenjava na nas, a onda učuta* smo i mi. Međutim voz je nesmetano jurio kroz mrklu noč. Tako uletimo u stanieu Martinci. Skretnice samo ner* vozno klopoču. Nigde nikoga. Cela staniea i zgrada sve je pusto, prazno i ostavljeno, prozori svi polupani, svet* lost ugašena, i polomljen nameštaj ba* can napolje. Nesmanjenom brzinom projurimo kroz stanieu Martince. Opet skretnice klopoču j voz otskače. Svi se nadamo, da čemo se dočepati Mitro* vice. Neko reče ili mi se to pričinilo, da su u Mitroviči več srpske komite koji idu pred vojskom. Pred ponoč stignemo u Mitroviču. Staniea je lepo osvetljena i potpuno u redu, i ima dosta sveta. Nekako je sve mirno. Naš voz brzo staje, a dr. M. Ko* stič i dr. A. Roknič pritrčavaju našem vagonu. Oni su več znali za incident iza Kukujevaca. Srečom niko od nas nije ranjen. Izgleda, da je zeleni kadar niško gadao, i zasuo kuršumima donje delove vagona. Ili su ga u po posla po* plašili naši mitraljezi. Na vagonima se lepo i jasno vide belege od udaraca. Obaveštavam Mitrcvčane kuda sam se krenuo, i zašto. Odlučeno je da noči* mo u Mitroviči. Sastajemo se pre spa* vanja u nekoj restauraciji. Dolazi više ljubopitnih Mitrovčana, a nešto i sta* rih drugova i poznanika. Javljaju nam se i dva komite. S puškama, fišeklija-ma, bombama, noževima, cvečem i pe* škirima. Jedan sc pretstavlja kao ka* petan koji ide u izvidnici vojske. Dru* gi je običan četnik, ali je isto junaoki opremljen. Ne znaju gde se nalazi srpska vojska, ni gde je glavni koman* dant, nego se izražavaju vrlo optimi-stički, ali sasvim uopšte. Čini mi se, da rekoše, da je Regent negde oko Kragujevca ili u okolini njegovoj. 7*XI krenemo rano u jutro u Ru* mu da tražimo' i da hvdtamo vezu za dalje, bilo za Zemun, bilo za Klenak. Govore ljudi, da tamo več ima komita u Rumi, a da je preko puta od Klenka več nešto srpske vojske. Pred Rumom vidimo veliki logor austrijske vojske, cco bataljon, sa štabom, s muzikom, mitraljezima, lepo ureden, dobro ode* ven i miran. Otsedamo kod dr. Ž. Mi* ladinoviča. Po Rumi jure pešači, a i konjanici glasnici i nose neke vesti. Ima i narodni odbor, i narodna straža, a sve to vodi Miladinovič. Ja sam znao. da u Zagreb treba što pre da stigne nešto neke redovne vojake, i da tamo ppdigne autoritet vlasti i održi red. Znao sam i video sam. da je to bila želja i Narodnog ve* čai Rekao sam to Miladinoviču. Taj austrijski bataljon koji je logorovao pred Rumom, to su bili sami Česi. Ho* če natrag kuči. Pregovaram s njima. Da idu kuči, e to im naše lokomotive do Zagreba. U Rumi ima vagona: praz* nih koliko hoče. Mi tražimo od njih da idu preko Zagreba i da tamo osta* nu u Zagrebu pet do šest dana. Raču* nali smo, da če se dotle ili napraviti red, ili če još drugo neko doči. No bataljon hoče da ide kuči u Česlku pre* ko Zagreba, ali za dangubu traži nekih 75 hiljada kruna. Drukčije ne pristaju. Valjalo je u Rumi podiči pare na me* nicu i platiti bataljun. večjih svojstava: uzajamnog milosrda i Ijubavi«. Svoj ideal je tražio u pro-šlosti, kad još nije bilo vlasništva na zemlji, več je svaki slobodno obradi-vao zemlju koja mu je bila potrebna, kad još nije bilo novca, vee je žito bilo plaeevno sredstvo, a grešne kupoprodaje nije bilo. Veliki verski filozof Vladimir Solovjev odmah je od-bio Tolstojevu utopiju, jer je prva zada'ća krščanske države da zaštiti nejake te »nijedna vlast neče stvoriti raj na zemlji, več joj je jedini cilj da sprečava da se zemlja ne izvrne u — p a kao«. Zbog toga Tolstoj nije mogao da dode do ostvarenja pravednosti, ali nutarnja pogrešnost njegovog anarhizma nadmašena je njegovom mrž-njom prema nasilju. Nije objavljivao političku več samo moralnu borbu protiv države i nije mogao ni da zamisli revoluciji! bez religije. Odbijao je one »sujetne slepe fanatičare, koji žele da usreče čovečanstvo bombama i revolverima«; verovaše, »da bi sc več odavno otopilo kao sneg na žarkim suneanim zrakama ono zlo, koje revolucionari uzaludno pokušavaju da unište, kad bi za nutarnji duhovni život žrtvovali bar stoti deo onih napora, koje ulažu oko vanjskog nedo-stiživog cilja«. Na taj se je način Tolstoj mnogogde ipribližio filozofiji moskovskih slovenofila, premda je svaki rat proglasio nasiljem; odbijao je i ona j dobro volj ačrci pokret, koji je prouzročio slovensku borbu 1877 godine; taj je pokret bio za njega izve-štaeen. Kao i ostali slovenofili i Tolstoj je bio ubeden, da če Rusija iči svojim razvojnim putem bez pripomoči one izvanjski ugladene, a u su-štini prijave p&litičke borbe, »koja je zapadne narode več dovela u očajan položaj«. Odbijao je borbu oko ustava i nije se interesovao za Dnmu, koja je bila plod prve ruske revolucije iz 1905 god. 1 Tolstoj je rnislio kao i Valerijan potpiše menicu u ime svoga manastira Jaška, a ja u ime Na* rodnog veča. Ne znam šta je koristilo, ali smo pare dobili, i več toga dana pred podne taj se bataljon ukrca i ode u Zagreb. Muvali smo se po Rumi i razgova* rali. Svako je hteo da nešto glavnoga dozna. Dobro je bilo, da je Miladino* vić u Rumi uveo red i održao ga. Nje* gova kuča bila je kao neki glavni štab, i neprestance su sa sviju strana ljudi dolazili i odlazili. Bilo je i komita. Ne mogu da zaboravim kako smo se po* vukli u neku posebnu sobieu, gde me je Miladinovič pitao: šta je po bogu brate s Hrvatima i sa Zagrebom, i šta ja o svemu tome mislim? Svi su nam u Rumi sa sigurnošču tvrdili, da se re* dovna srpska vojska nalazi več na Savi kod Šaip'ca. Žurio sam da sastavimo je* dan mali voz. Ukrcamo naš auto, pa krenemo iz Rume preko Budanovaea u Klenak na Savu. Pored stanice u Kleriku, baš na obali Save, udaraju cigani srpsku him* nu i neki veseljači pevaju i viču. Jedan vojnik reče nam, da je preko na snp* skoj obali potpukovnik D. Dordevič, komandant konjičkog odreda srpske vojske, koja je več stigla do granice. Odmah nademo skelu, ukrcamo auto* mobil i zaveslamo preko u Srbiju. A dan lep i sunee sija, i sve je nekako veselo i radosno. Stignemo br* zo preko, izguramo kola napolje, i po* sedamo unutra. Sava je bila mala i penjalo se gore na obalu, usponom. Pre toga neko je preko toga puta našega zategao žicu. Mi to nismo videli. Žica ošine našeg zastavnika Stefanoviča, koji je šofirao, preko čela i ozledi ga, dosta krvavo, ali ne teško. Na obali se nađemo s Dordevičem, izgrlimo se i izljubimo, prodemo da razgledamo malo razrušeni i porobljeni Šabac, a posle odosmo na ručak u go* stoljubivu kuču apotekara Kušakoviča. Tu se sastalo dosta veliko društvo i sve privremene vlasti; čak su dolazila izaslanstva da nas pozdrave i dobivali smo i zdravica i cveća. Upučuju nas po našem poslu u Valjevo. Po podne, oko tri sata krenemo na* šim autom u Valjevo. Put nije dobar, a osim toga nije nam dobro ni poznat. Stižemo u Valjevo pred veče. Upravo s jedne strane ulazimo mi, a u isto vreme s druge strane ulazi pulk. K. Smi* ljanić s drinskom divizijom. Posetio sam posle Smiljaniča u jednoj privat* noj kuči. Nešto je bio slab i tužio sc-na groznicu. U sobi je založena- peč. Ni on ne može tačno da mi kaže, gde je glavni komandant, lnformirao sam ga o svemu tačnije. Predložio mi je da se obratim na njegovog načelnika šta* ba puk. Lj. Mariča. Maric je telefoni* rao ovamo j onamo, i posle reče. da treba sutra da idemo u Beograd i ta« mo da. se javimo vojvodi Bojoviču. U veče smo bili na banketu, gde je o slo* bodeno Valjevo pozdravljalo povratak svoje vojske. Nešto komplimenata pa* lo je i na naš račun. 8 XI krenemo u jutro iz Valjeva za Beograd. Put je i dalje bio loš, čini mi se da je bilo i nešto 'kiše pre toga, a osim toga nismo tačno ni znali puta. Pored ostaloga imali smo nezgodu, da nam je puklo črevo u gumi. Vezivali smo točak užetima, punili črevo sla* mom i zemljom, i mučili se svakojako, te jedva pred veče ispetljamo i nekako dodemo do Save. To1 je bilo na Ubu. Ovde nađemo p. p. D. Simoviča i M. Antonijeviča. Ponovo smo telefonski tražili Beograd. Tamo je vojvoda Bo* jovič. Ovde čemo nočiti, a sutra u jutro idemo za Beograd. Zorom 9 XI dobi* jemo dobar vojni zatvoren auto iz Beograda i odemo u Beograd. Tamo se javimo odmah kod vojvode Bojo* viča. Njegov adjutant puk. E. Belič nas odmah primi i odvede vojvodi. Vojvo* da je bio nešto boležljiv. Lepo nas je primio i razgova rao se s nama, Svršili smo da oekamo u Beogradu. Regent Aleksandar če usikoro doči ovamo iz Kragujevca, pa če nas odmah primifi. Noeili smo kod M. Vuletiča. Beograd prazan, norušen i pust. Savski most prelomljen i potonuo skoro. U prista* ništu ima dve, tri ladiee, i njihovi dim* njaci sc puše. Vreme je ponovo sun* čano i lepo. 10 XI dobijemo obavest, da Regent Aleksandar dolazi toga dana, po podne u Beograd. Ima da se nademo oko 5 sati _pred Krsmanovičevom kučom. Otišli smo još ranije. Sleglo se dosta sveta. Bilo je mnogo i ženskih. Našao sam se i govorio s I. Sekuličevom. Više smo se gledali, nego što smo govorili. Polako sunce sedaše. Onda se ceo taj svet nervozno usikomeša. Začu se ras« kidana vika, pa nastade mrtva tišina. Svi se okretosmo u pravcu levo prema Starom Dvoru. Sredinom široke i puste ulice do* lazila je pešiee grupa srpskih oficira. Iz daleka su svi jednaki i u polutami nejasni. Vide se dugi sivi ogrtači, i stare, glomazne ratne kape. Bez ika* kva sjaja i nakita, večinom brlkati i bradati. Ide njih oko petnaest, A is* pred sviju korača jedan naš mlad ofi* eir, jednako odeven kao i ostali, malo mršaviji, crnpurast, nasmejan i žustar. Za njimi u polukrugu kasaju ostali. Eno ga! Eno ga, eno Aleksandra! Prvo uzrujan šapat, pa onda prigušena cika, i najposle gromoglasan uzvik. Cela se gomila uslkomešalai kao da vri. Pravi se prolaz kroz tu našu go milu i otvara se put za Njega. Pa tek planu drhtavi, ponosit i bolan uzvik: Živeo, i sretan bio i -blagoslovljen bio! Dok se naši glasovi ore. On, pravo' a medu njima največi deo pokrece svaki rad pobuda mržnje i zlobe Prv^ ma suparniku. Sve je obremenjeno te kim slutnjama, mislima i čudnim vr menima. Svaki nešto traži, ali sJa nalazi. Svaki veruje u forme i spolJ11-’ nja čuda. Istina, neko i puteve ,n0' iznalazi, ali uslcd opštih zabluda >zll\ ne nalazi. Neče niko da prizna se saučesnikom opštih nevolja i z'oc11?. Niko neče da prizna istinu i pespe S vu pepelom. Jedni vele i porućuju: natrag u rodicu i život starog morala! Drug1 v le: iračajmo se Bogu j napuštenim mačim običajima! Medu njima ima od svetskog glasa. Njima se savreI^n. niči klanjaju, — dok oni o dobru vorc _______________________ . .r . — ali isti čim počeše proricati^ je »zlo radenje gotovo suđenje« JV "f.lKJ I4UVI1 |l U OUUV...I- . čuči da nastupaju vremena naroti strahote, medunarodni užasi, surovi s kubi. teški dani za svakoga. o rusPnL evropskih spomenika, o obustavi uvek električnih centrala, motor a i t11 bina, odmah proglasiše ih sanjarima. U ovakvim vremenima ni Sos . .stvo nije moglo ostati pošteđeno savremenih zabluda, mana i nevoU • Zato ulaskom Sokolstva u selo rC5C'0, su mnoga teška pitanja ne samo s kolska več i opšte narodna. Jer je -J kolstvo u svom kružnom letu došlo mo odakle jc rodenje ugledalo. Op0 . ulaskom u selo izvršilo kružno sPaiarl-i narodnog hoda i omogučilo raznol život malih i velikih, slabih i jakih ‘ • upozna i ujedini, zbog medusobn И pomaganja i dopunjavanja, moralno korist bogatih, a ekonomski u kori siromašnih. . Ovaj povratak u selo nije tako posao. Jer ovde je dužan jaki da pregne nejakome. Time se ispolJ41. cilj Sokolstva u služenju i žrtvovanj ■ a ne vladanju i nasladivanju. Da^ ’ sokolska je služba u narodnom živ davati a ne uzimati. Služiti a ne zaP ■ vedati. . .. Istina, savrcmenici i prets'tavn napretka svako kretanje staži san"!0 ,:u ricanja, trpljenja i služenja, naziv ^ nazatkom i povračanjem natra„ mračno doba neznanja. poljske nacionalne erte dugo su, pored drugih vodečih ruskih pisaca, odbijale i Tolstoja. Tako u »Ratu i miru«, gde opisuje prelaz preko Njemena, pripisuje puk. Poljaku, što su se njegovi ula-ni bez potrebe utopili u mrzloj reci. Se-gur u »Histoire de Napoleon 1812« (odakle je uzet ovaj dogadaj) pripoveda, doduše, da je morala konjiča preplivati reku na carevu zapovest i za njenu pogibelj okrivljuje Napoleona. rPoI-stoj je prebacio odgovornost na pu-kovnika samo zbog toga, da bi dokazan, kako je Poljacima tobože toli svojstveno naduveno herojstvo nepotrebno. Tolstoj je zatro u sebi ovo nasleđeno preziranje tek posle dugo unutarnje borbe te je u drugoj polo-vini života zamenio mržnju i prezir nežnom ljubavlju. Inače je davao Poljacima, koji su se obračali na njega s raznim žalbama, uvek iste filozofske savetc. Kad je god. 1895 prof. M. Zdziehovski napisao pregled savremenih poljskih verskih i političkih struja, napisao mu je Tolstoj, na nje-govu molbu, predgovor o potrebi poljsko - ruskog zbliženja. Knjiga je po-stigla svoju svrhu, jer je odjeknula u međunarodnoj javnosti. Ali Tolstojevi dnevnici svedočc, da sc je nerado oda-zvao pozivu Zdziehovskoga, koji ga nije mogao ubediti o krščanskom idealističkom karakteru poljskog nacionalizma. Sienkievič, koji jc godine 1907 zamolio Tolstoja, da bi se pridru-žio protestu protiv nasilne germanizacije u Poznanju, opet je primio kao odgovor, da če nasilje državne vlasti onemogučiti jedino duhovno usavrša-vanje. Na kraju je Tolstoj neočeki-vano pridodao, da ne treba žaliti pro-gonjcne poljsko Seljake, jer če »i na drugoj grudi ostati ono isto što su i bili«, nego treba žaliti dušmanske Pruse, koji če izgubiti svoju dušu«. U zanosu večnosti Tolstoj sc nije mogao u tom političkom sporu da odluei niti za Nemce, niti za Poljake. Sienkievič pak, pisac očajnog dela »Bartola pobeditelja«, morao je taj odgovor uzeti na znanje s gorkim oseča-jima. Valja napomenuti, da se u Tolstoju istovremeno nije poklapao umetnik s moralistom. Mučeništvo poljskog visokoškolca, osudenog na dvanaest tisuča šiba, najtragičniji je trenutak njegovog »Hadži - Murata« iz g. 1904. Tužna istorija neuspelog begstva Poljaka ustaše iz sibirskog progonstva »Zašto?« (1905 god.) naročito je zanim-ljiva kao uverljivo opravdanje i obrana istog — za Tolstoja inače nepri-hvatljivog poljskog nacionalizma. Kad je izbio rat 1904 god., izjavio je Tolstoj na telegrafsko pitanje američke štampe, da nije na strani ni Rusije, ni Japana, nego da je na strani onog nesrečnog -naroda, kojega u obema zemljama teraju na takav rad, koji je protivan čovečjoj prirodi. Ali majo zatim napisao je u svom dnevniku: »Predaja Port Artura ogorčila me jc, boli me«. Naravski da se je sečao vla-stitog sudelovanja kod herojske obrane Sevastopola, kad jc govorio zetu: »Za mojih vremena bi sc ovo smatra- lo sramotom: predati tvrdavu, premda je bila dobro snabdevena. i brojila 40 tisuča momaka«. Tolstoj je bio sve-stan sirnje nedoslednosti te je zabeležk) u svom dnevniku: »Ovo je pa-triotizam u kome sam odgojen i ne mogu da ga bacim. Ali svestan sam Božijeg zakona i ova svest obuzdava u meni sebičnost«. Jako Tolstojevo domoljublje borilo sc jc sa svim njegovim mislima; Tolstojeva kritika nije se odnosifa na Rusijo samu nego na omraženu vlast. 1 u »Uskrsnuču« vidimo, da autoru nije medu navedenim rcvolucionarima naročito drag Kon-dratjev, proleter i vod štrajka, kad su radniei zapalili tvornicu i ubili direk-tora, več da mu je mio seljak Nabatov koji je bio mišljenja, da revolucija »nije smela da .uništi ovu zgradu, nego da se moralo drukčije raspodeliti nu-tarnje prostorije ove divne, jake, silne, vruče ljubljene stare zgrade«. Tolstojev duh dizao se je do kraja života i uvek se je. odmicao od nestrpljivosti. Antiinilitarista Tolstoj odgovorio jena pismo pitomca kadetske škole, koji ga je pitao, da li ne bi bilo najbolje da nanusti zavod, da su vanjske prilike bez značaja, a da je glavno rad duha, ovako: »ako imate mogučnost da produžitc sadašnji način života, proiiužite ga«. Iznenadna smrt nije okončala, več samo prekinula taj razvoj. Tako je ostavio oko 1911 godine nauku o neprotivljenju zlu i Tolstojev prijatelj Masarik, koji je i do sada ostao veran svome idealizmu. Poslednji Tolstojev nastup u javnosti bio je odgovor na pismo Poljakinje iz god. 1909, koja mu je pred-baeivalu, da o Poljskoj čuti, dok o Bosni daje izjave. Tolstoj je opet po-novio, da zatiranima neče doneti slo-bodu nikakav patriotizam, nego žametna nasilne borbe sa zakonom ljubavi. »Ova če se zamena ostvariti vrlo sko-ro,« zaključio je Tolstoj te dodao: »Poreil toga ja imam maštu. Ova ma-šta jeste u torne, da čc ogromni /prevrat u čovečijem životu otpočeti oso-bito posred nas, posred slovenskih naroda, koji su manje od drugih rato-borni, a više od drugih krščanski. Zašto ne bi otpočeo-taj pokret, koji je tako sudbonosan po čovečanstvo, u ras-parčanoj Poljskoj? Ako ne u Poljskoj, to onda u Rusiji? Ako taj pokret ot-počne u jednom od slovenskih naroda, prirodno bi bilo, da se pridruže i ostali narodi. Obuhvati li ovaj pokret Slovenstvo, to čc on neizbežno^ zara-ziti i sve krščanske narode«. Godinu dana pre toga pisao je Tolstojev lcč-nik i tajnik Slovak dr, D. Makovicki malone iste reči jednoj Supkinji na njeno pitanje o okupaciji Bosne. On kaže: »Štovana gospodo! Vaše pismo potsetilo je Lava Nikolajeviča na iz-javu. kojom je rckao. da kad nam se čini, da je več sve izgubljeno, često biva, da jc baš sve spašeno. Lav Nikolajevič misli tako i zbog toga, jer nije važan politički položaj Kraljevine Srbije nego duhovno-religiozni položaj celoga naroda. A to je naročito važno za narode slovenskog roda, koji su po mišljenju Lava Nikolajeviča religioz-niji od ostalih naroda, a time i pozvani, da zavedu posvc novi odnos prema političkoj vladi, posvc odvojcn od onoga u drugih naroda«. Navešču još jedno pismo, koje je uputio moskovskom društvu »Slavija« god. 1909. U njemu Tolstoj veli: »Draga bračo! Ne mogu a da ne verujem u iskljueivo poslanstvo Slovenstva za ujedinjenje ne samo krščami nego i •svih^ ljudi, kao što jc ta misao divno izražena i u Kolara«. Tolstoj nije poznavao nikakvo svesno razdvajanje. Povfemeno su se samo sukobile jedna s drugom, — kako svuda, tako i u njegovom slovcn-skom osvedočenju, — obe polovine njegove duše. U sličnim primerima iz-vijao mu se uzdisaj: »Hteo bih živeti, a ne stati kao vojnik na. straži svoga života!« Njegovi uzvišeni snovi ne mogu se ostvariti u naša vremena. Samo budučnost, koja nam je tako skrivena, mogla hi opravdati njegovu nepokole-bivu veru u netaknutu versku moč ruskog naroda. A ipak možemo tvr-diti, da Tolstoj nije pogrešio, kad jc pota godine pre svoje smrti pisao na poziv slovenskoga kongresa u Sofiju, kako su mu bliži Sloveni od ljudi drugih naroda, i da čc osnovu svetskog verskog ujedinjenja prihvatiti slovenski narodi pre nego bilo koji drugi narod. Sada, kad nema na zemlji slie-nog ovapločenja medunarodne svesti, kiakvo jc ovapločenje pretstavj Tolstoj, nema više sumnje, da nR*.^,. propoved nije mogla ostati bez tr bz Morala je da prene čovečanstve* sna, premda jc ovo mimoišlo savre . nike. Nova knjiga prof. V. LednicNr« 0 Tolstoju i Poljskoj (Krakov * nesumljivi je dokaz nutarnjc vvcZCtv0-; medu Tolstojevog moralnog sadu' s . vanja s Poljskom te one deklar^ : privremene luske vlade iz g°cL. o3t. koja je proglasila njenu ncj!.aV1:,l0ča' 1 Sripska kraljevska akademija ^ ■ stila je Tolstoja svojim članstvorni ; god. 1910, dakle skoro posle nic=- ’i(l-' — toli neznačajnog stanovišta , ne politike -— nastupa u vezi s. .■ jc cijom Bosne. Dr. J. Badalič °hja\ r0ja u poslednjem novembarskom 0 »Hrvatske revije« dirljive P()C.1 ,nh' kultu Tolstoja na ostrvu Brad1- mu podigoše pola godine Рге n • цД’ je izbio svetski vat spomenik, P 0^{a-svetu. Dr. J. Slavik je počeo u(),cJa« barskom broju »Slovenskog Prchn0sti; ob javljivati raspravu o mogu^^a-istorije Slovenstva kao celine- v up-cuje dosadašnje prigovore glct ^ za-caja Istoka i Zapada i drži, da c .„t0-meniti, istoriju pojedinih država plt-rija, medunarodnog zbližan ja L ,oV.en"; rolom opčečovečanskih istina. ,иђ}|с( stvo je zastupano u ovom broLpna, * nom ujedinjenju doduše kao cNzjtna Tolstoj jc medu prvim Pu 0 opčeg bratstva. ,cpu Ako Slovenstvo u borbi za s' g-v. budučnost nc zaboravi na si nj vno» Tolstoja o ncophodnosti t U _c ,)П preporodaja, onda seme tl°; posejao nije palo na kamd sfTirt» Dvadcsetpetogodišn.jica v0di 11 jeste kao ognjen oblak, koji obečeno carstvo. i • !ektoC' Dr. N. PreobraženskJ, Ljubljana e Ош ne znaju da nikakva zajedni-nc može se održati niti istinski us-Pel‘ doživeti bez trpljenja i služenja '■e 1 manjim, jačih nejačim i bogatih ®ioma§nim. Mcdiitim, nas je ohrabrio naš ras-"i seljak, koji zna da, kad putnik za-' J* s puta, mora da se vrati natrag. n. *-to P°vračanje sa stranputiee on ne aziva nazadovanjem več napredova-!cm. »Okreni se pa podi napred, pa s imej put pravi«, — tako seljak veli. . i?ma torne, sve današnje tegobe, zdrazenosti, mržnje, zloče i bremena ^ut^na vremena nalaze kako u 0 ,vu, tako i u narodu svoj uzrok ' i.0vc'ku, koji je bahato pogazio večni Г V'0l\ ‘Jubavi i službe narodu, a uzeo /iii i prolazni mržnje i nasladivanja. Pl'°izilazi da se Sokoli nisu fl.a 1 !’ se*° z^og sunea i čistog vaz- ■ \ a> več zbog službe i saginjanja ne-•; »m ' zaboravljenom bratu — da bi ■ ° se'be duhovno uzdigli, a Seljaka W 'vredno podigli. Naši stari domačim davno su iznašli kamen mudrosti za rešavanje svi-ju čvorova ma kakvi oni bili, a to je: Vera u Boga, istrajni rad i malene potrebe. Rad bez štednje kao i štednja bez rada sakata je družina, a oboje mrtvo bez žive vere u večnoga Boga. Na koncu da rečemo: Sve nevolje, zla, nedače, sukobi, borbe i mržnje u narodu samo od sebe se smanjuje uko-liko čovek jače ostvaruje u sebi ovc tri moralne vrline ispisane na kamenu mudrosti starih seoskih domačina. Zato kliče stari1 guslar neumorno: Nema škole bez doma, ni doma bez domačina, a države bez Kralja, a sveta bez sve-mogučeg Boga. Eto, to su naši pogledi i duhovna snaga, koja nas sili i goni pripremanju i održavanju prvog sabora sokolskih četa. Č. Milič, Mostar Naše Sokolstvo se prijavilo za olimpijske utakmice 1936 i> nekoliko promišljenih i dobrih i,';1 brat načelnik i sestra načelni-oaveza Sokola Kraljevine Jugosla-n4f.. stvorili su raspoloženje i kostur ‘S!n olimpijskih odeljenja za utak-i 1^36 godine u Berlinu. Savez So-slii'”] aHev’ne Jugoslavije prijavio je Jzbeno jugoslovenskom olimpijskom Jit>oru, da če učestvovati na XI olim-si k? -igrama 1936 u Berlinu. Svi koji ’l 2' “ili na toj važnoj sednici Jugo-| ovenskog olimpijskog odbora, na ko--,c tajnik izvestio o ovoj prijavi a’ Д naročitim zadovoljstvom -mo osetili ovo iskreno i puno prizna--*■ s ;k°jim nas pretstavnici. svih ^portskih saveza u kraljevini pozdrav-ldJti za ovu veliku pomoč. Jer baš Sokolstvu duguje jugoslovenski rp°,rt’.. *li odredeno: Jugoslovenski j^Pijski odbor svoje — sportske po-iof i nam to malo čudno, ali In sada su Jugosloveni sude- . 'ah na olimpijskim igrama 1912 u ^uktmlmu, 1920 u Anversu. 1924 u afizu, 1928 u Amsterdamu i 1932 u > • , ^Selešu. Na svima ovim nastu-'jjfta bilo je skoro 130 jugoslovenskih .»tnpijskih boraea ovih grana obilnog Srestranog olimpijskog rasporeda. Il — jedini uspesi Jugoslovena na ^tskim olimpijskim igrama bili su, g Jada, uspesi naših odličnih sokol-I ,*Vvežbača na igrama 1924 u Parizu •8 u Amsterdamu! Tamo je Sokol-~i.v° osvojilo Jugoslaviji prve i jedine Z "Opijske pobede i počasne nagrade. vSa’^o zahvaljujuči Sokolima jugoslo-rv'11.. .trobojnica se opetovano vijala ki °tSU Kokoli, tako je Sokolstvo ste-, Jugoslaviji do sada najlepše sport-40 Pobede: olimpijske! Velike zasluge zato ima odlični i učitelj jugoslovenskog Sokol-brat dr. Viktor Murnik, koji je 1 Sokolstvo davno pre ovih pobeda V smerom razvijanja i negovanja :*‘Uene kakvočc; vodio u posečivanju ^»delovanju na medunarodnim utak-Jtcurna, i u sticanju onog iskustva, j'1 ; nja, odlučnosti i samopouzdanja, .J* kojih nema uspeha. Ali mnogo je za ovc pobede imaju i sami ,st ?dnici. sjajni vežbači, svetski maj-brača Leo Štukelj s tri zlatne v-lajne, kao trostruki i jedini jugoslo-, ‘; !tjki prvak, brat Josip Primožič sa _‘chrnom kolajnom i brat Stane Der-S brončanom kolajnom za pojc-’"ačne pobede i uspehe, a odeljenje je I ' 4lo 1928 godine na IX igrama 8 ■'< nčanih kolajna, tako da je čisti , ri>ios Sokolstva našem olimpijskom -Portu; > zlatne, I srebrna, “ brončanih olimpijskih kolajna. Ovo treba istaknuti ne zato, da rV ,u*. Sokoli pohvalimo pred drugima '^ipijskim boreima iz Jugoslavije, za ()U'a i do sada bez olimpijskih nagra-иа> v-yeč da se setimo onoga, što mi ,'; ieimo za Jugoslaviju i za jugosloven-''4(' troboinieu u olimpijskom stadio- uri 1 zato se Sokolstvo čvrsto i ozbilj-n° Pphvatilo posla: članovi vežbaju (jf'ljivo zadane i slobodne vežbe za -;,iVlpijske utakmice. Vodi ih podu-V'.' f!.> sokoli i nadzire uz saveznog na-'Uika brata prof. dr. Alfreda Pihle-.'a i dr. Viktor Murnik, naš dragi ,-VL l’ nc'mar tolikih medunarodnih 4'eha našeg Sokolstva. MarljivcHii spremanju pristupili su oni, koji smalraju, da .su sposobni k odeljenje osmorice majstora; za |1(Г|а "a svako mesto u odeljenju ima četici — pet boraca. Taj broj, ta „ 1аУа široka osnovica najlepši je od-. uspeh: spremanje za olimpijske ’ 0 nijc stvar najuže izabranc četice 4 ovc teške, naporne, složenc, ali ta-'epe i uz nosite borbe. Treba nam več J V to pametno sredstvo opčeg po- , ‘^'ija vrednosti vežbanja na sprava-^ ^ stručnosti i kakvoče. I ta se širi-r,’u r.asProstrla po celoj zemlji. I u to-pijJc velik napredak! Danas se olim-\;0' c vežbe vežbaju u Beogradu, u °m Sadu, u Somboru, u Subotici, n Splitu, u Zagrebu, u Mariboru, Celju, Trbovlju, Kranju, Jesenicama, i u Ljubljani, matici i izvoru svih tih sokolskih uspeha. Brat dr. Viktor Murnik s bratom načelnikom obišao je sve vežbače. Sa svima se upoznao i sve je video. Pokazali su mu šta znadu. On je video i ono, što još ne znaju, i po-magao im da baš to nauče. Pokazivali su vežbačima usporeni film sa zadanim olimpijskim vežbama, koji jc do-šao iz Nemačke. I dogovorili su se za nastavak vežbanja. Svi mi, celokupno jugostovensko Sokolstvo s mnogo bratske ljubavi i srdačnog odušcvlje-nja prati ovaj rad. Ali još jc jedna polovica sudelo-vanja Sokolstva na olimpijskim utak-rnieama: na igrama 1936 godine u Berlinu po prvi put če se takmiti i naše članice. To .jc njihov ne samo prvi olimpijski, več uopče prvi medunaro-dni uspeh. Njihova je zadača i teža i lakša od one naših članova: teža zato što ulaze u borbu bez onog dragocc-nog iskustva, s kojim su oboružani naši članovi, ali lakša zato, što ne mo-raju braniti več osvojene prve i istak-nute položaje. One idu po prvi put u borbu zato, da steknu svoje mesto u medunarodnoj lestvici vrednosti. Idu zato, da' pokažu celom svetu, kako se Sokolstvo razvija uporedo, jednako dobvo i medu ženama, kao i medu mu-ževima. jer su obe dconice sastavni deo naroda! velikog i prvog zadatka, radnog i odgojnog područja sokolskog dela. Sokolstvo jc pristupilo priprema-ma za olimpijske igre 1936, svi su zato zadovoljni u Jugoslaviji. Vežbačima vcžbačicama i njihovim vodstvi-ma: Zdravo! H. M., Zagreb. Znak XI olimpijade 1936: olimpijsko zvono i na njemu lozinka „Zovem omladinu svela" Stanovanje i prehrana z a poseliose olimpijskih igara u Garmlšu i u Berlinu Za zimske olimpijske igre od 6 do 16 februara 1936 god. ima dovoljan broj soba na vaspoložcnju u Garmiš-Partenkirhenu i okolini. Cene sobama i za potpunu opskrbu kreču se ovako: grupa I od 12 do 18 RM, grupa II od 9 do 12 RM, grupa III od 7 do 9 RM, grupa IV od 5 do 7 RM, grupa V RM (u privatnim kuča- ma). 1 za Berlin je predvideno dovoij-no soba. Za sada utvrdenc su sledeče cene: hotelske sobe od RM 4.— na više, privatne sobe od RM 3.—, 4.50 i 6.—, skupni stanovi od RM 1.—. Sobe u Garmiš-Partenkirhenu i Berlinu mogu se kod prethodnog plačan ja več sada poručivati. Plačati se može u Registermarkama (po 13.50 d mara). Informacije daje Nemački saobra-čajni biro, Beograd, Knežev spomenik broj 5. Nedoslaci savremene higijene kod provođenja sokolske telovežbe U našim prednjačkim tečajevima predaje se o higijeni, postoje društveni lekari, sagradeno je dosta lepih i modernih domova, ali ako posmatra-mo uslove, pod kojima se provodi naša telovežba obzirom na propise higijene, ne bismo mogli, biti s njima zadovoljni. Ni je, naime, dovoljno da sc s mnogo novaca sazida lepi dom, ako se i kasnije stalno ne vodi briga o tome, da se u njemu održi red i čistoča, a još je večc zlo, ako ljudi, koji u ta j dom zalaze nisu na barem tolikom stepenu higijenskog odgoja, da sami paze na red i čistoču, ili barem toliko uvidavni, da usvoje ono, što im pamet-niji i iskusniji u toj stvari razloži i protumači. Naša se telovežba još uvek večim delom vremena provodi u dvorani, da-kle u zatvorenim prostoiijama, iako je to več odavna u vanjskom svetu za-staa-elo i nesavremeno. Osobito u ma-njim društvima. Teško je protumačiti ne samo širem bratstvu nego i samim prednjacima, da zrak u zatvorenoj prostoriji nije nikada i neče nikada biti ono, što je zrak na slobodnom, otvorenom prostoru, čak ni onda, kad bi se tačno i savesno provodilo skupo čiščenje dvorane za vežbanje — a kako se ono provodi u večini naših dvorana, poznato nam je svima vrlo dobro — samo što smo se mi na to več odavna privikli i za naše neevropejske pojmove nam se jedna dvorana, koja več dva tedna uaprkos največeg prometa nije bila mazana uljem ili maš-ču — čini posve čistom, ako nema baš velikih smetova ili otpadaka. A kako je sa strunjačama? — na koje se pada telom, na kojima se prevrču deca i igraju — jeste li možda č\ili kada, da se one čiste i mažu tankim slojem masti da se fiksira prašina? Dvorane nam u večini slučaj e va služe istovremeno za razne pretstave, priredbe, škole i t. d., a da se posle ove — šilom prilika — nevoljne upo-trebe, ne stavljaju u ono stanje čistoče, što ga zahteva savremena telovežba u dvorani, ne samo što bi to bilo m n.o.; o s k u no, več dobrim delom i zato, ier se niko zbog toga ne uzrujava. Istina: mi barem ne vidimo slučajeva, da bi koje dete ili odrasli zbog toga ozbiljno nastradao — ta i ciganin živi u smeču i bacilima, pa je evo itekako otnoran i zdrav! Blago nama, kad jc tako, ali sada čujte malo i drugu stra-nu: kako i odakle biva, da neki prvaci naše sokolske telovežbe imaju tuber-kulozu pluča, odakle večini starih sokolskih prednjaka i nastavnika telovežbe gotovo redoviti kronični bron-chitisi. Tko može da rasudi još neprc-brojene slučajeve umanjenc otporno-sti nluča kod starije brače, koja su prošla dvoranu? Koliko ima u članstvu brače, čija pluča nisu zdrava, te oni tu zarazu prenosu neonazice na svoje drugove, a kod ovih sc to oštečenje pokazuje tek onda, kad su jedilom prestali da vežbaju, kada jc po zakonu reakcije umesto vežbanjem podignute otporno-sti nastupila umanjena otipornost, t. j. osetljivost za bolesti bilo iznutra, bilo izvana. Ova pitanja svakako još nisu dovoljno osvetljena. Premda naše dvorane nisu, dakle, ni čiste, a kamoli idealno čiste za te-lovežbu, ipak je daleko veča_ nevolja sa samim vežbačima i vežbačicama, u kom slučaju začudo vežbačice imaju prednost. Ima tu pojava, na koje niko ne pazi, počevši od prednjaka pa do društveno!? lekara (koji inače marljivo slaže birokratske statistike). Stu-nite li u garderobu članstva ili prednjaka. zadaviče vas odmah strahoviti smrad, ukoliko sc ona stalno ne zrači ili je na kratak čas zatvorite. Čini sc, da sc. ovaj smrad smatra nužnim in-ventarom svake garderobe, ali tome nijc tako. Ovaj zadah dolazi: 1) Sto brača i sestre obiače papu-če direktno na bose noge, bez čarapa, ipa kako se noga stalno znoji (iako nije baš vlažna) osobito kod pojačanog gibanja, nema sredstva (čarape) koje bi taj znoj upilo; on se ugrize u papu-ču. izjeda kožu, stvara smrdljiva nogu i papuču. Zatim se ove papuče ture jedna u drugu i bace u ormarič. odakle se kroz otvore na vratima širi smrad po celoj garderobi, dvorani i zgradi. Od jedne papuče malo, od više njih više. od mnogo papuča — mnogo smrada. 2) Odelo za vežbanje — trikoti i trenirke, ne paru se dosta redovito, impregnirani su zadahom tela, — umesto da se obese u ormariču, obično se smotaju ili naprosto bace i polagano puštaju svoj zadah. 3) Još veče zlo su crne gačice, koje se nose ispod vežbačeg odela, »jer se ne vidi na ernom, kao na belom svaka zmazanoča«. — Ovo je vrlo duhovito opravdanjc: iako se ne vidi, ono je tu i baš stoga valja zabaciti sve crno pododelo, jer sc na belom sve vidi i ono se onda mora oprati. 4) Naš Savez, želeči verovatno prisiliti naraštaj na higijcnu nogu. dao jc bose noge za telovežbu, iako je to za sprave skroz nepodesno, a inače deluje vrlo neestetski. Nije se računalo s ogromnim nedostatkom- kupaoniea, tuseva i korita za pranje, jer bi u tom slučaju svaki naraštajac morao da ima svoj sapun i ručnik — pa se postiglo obratno: naime da se prijava noga kratkim putem uvlači posle vežbe u čarapu i cipelu. Boso vežbanje je vrlo neprikladno, a za gradsku decu, ko-ja nisu vična da budu bosa, čini oset-ljive smetnje u dvorani, još veče na igralištu, a nije ni lepo ni ukusno videti od tla prljavu nogu, obično defor-misanu cipelama. Mekana panuča i kratka čarapa odgovaraju jedino za tu svrhu. 5) Dvorne za telovcžbu su obično visokih zidova: kada se je poslednji put čistila i otirala prašina i paučina sa stropa vaše dvorane? Sitna nevid-ljiva prašina je najopasnija — ona se trčanjem u dvorani uvek uzvitlava>, a vežbanje u prašini ne može biti od koristi. O tim pojavama, običnim u gotovo svakom našem društvu, treba da vode brigu u pi vom redu prednjači, prvo za sebe, zatim svaki za svoju ka-tegoriju, a za čistoču dvorane pred-njački zbor u celini, sve skujpa treba da nadzire, upueuje i daje savete društveni lekar — biče to uz solidnu prc-gledbu vežbača ra.cli dozvole vežbanja od daleko veče koristi za nas i naš sokolski ugled — od merenja bicepsa. Dr. Branko Mudrinič, Zagreb. K SMUČARSKA TAKMIČENJA SAVEZA SKJ U MARIBORU Po zaključku Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije imaju se održati u god. 1936 smučarska takmičenja za prvenstvo Saveza SKJ, i to u Mariboru i na Pohorju. Organizacija ovih takmičenja poverena je Sokolskoj župi Maribor, koja svojim radom nastoji da se ovo takmičenje razvije u prvi slet sokolskih smučara i u do sada največu manifestaciju smučarstva u Sokolstvu. Kao takmičarski dani odredeni su: petak 31 januara, subota 1 februara i nedelja 2 februara 1936. Program takmičen ja biče, kako se predvida sledeči: dne 31 januara po podne: takmičenje članova na staži od 18 km, i tak-mičenje članica na staži od 8 km; dne 1 februara ujutro: ‘uspon na Pohorje do Ruške koče (1250 m), a po-podne smuk članova na 5 km i članica na 2 km, sastanak u Rušama; dne 2 februara po podne: takmičenje u Skokovima na skakaonici u Mariboru, a navečc pozdravno veče u čast takmičara. Za ovo takmičenje osnovan je i počasni odbor, u kome su pretstavnici Saveza SKJ i mariborskog Sokolstva, pretstavnici lokalnih vlasti i organizacija. Takmičenja vodi priredivački odbor pod pretsedništvom brata Komca Slavka, načelnika Sokolske župc Maribor. Odbor ima i svoje podotseke, i to tehnički, propagandni, nastanbeni i redateljski. Priredivački odbor izdače i propagandni plakat veličine 65 X 95 prema načrtu inž. arh. Vičiča iz Zagreba. Izdače se takoder i jedna propagandna brošura o smučarstvu u Sokolstvu s opisom i relijefima smučarskih staža, s opisom i slikama Pohorja i t. d. Po-sebice iziči če i popis takmičara. Prilikam ovih smučarskih takmičenja izdače se i posebna sokolska smučarska značka iz kovine. Prijave za ova takmičenja treba poslati što pre moguče, a najdaljc do 15 januara 1936, da se pravovremeno priskrbe prenočišta. Priredivački odbor umolio jc več Ministarstvo saobračaja za što veču povlaščenu vožnju u Maribor i natrag. Za učesnike ovih takmičenja nastojače se pribaviti i prenočišta po mogučnosti besplatna i što jevtinija prehrana. IV)-sle takmičenja organizovače se izleti na zapadno Pohorje, gde su krasni smučarski tereni i staže. Daljnja uputstva za ova takmiee-nja objaviče sc pravovremeno u »So-kolskom glasniku«. Sokoli smueaii, pripravljajte se več sada na vaš praznik, na ova smučarska takmičenja Saveza SKJ u Mariboru. Neka niko ne izostane s te manifestacije sokolskih smučara, koja ima da pokaže njihov silan razmah! Sokolska župa Maribor Odbor za smučarska takmičenja Saveza SKJ РлтаШе i širite sokdUku, štampu! Vežbanje slarijih vežbača Po našim društvima imamo vrlo mali broj starijih vežbača, koji redovno posečuju časove vežbanja. Pod sta-rijim vežbačima podrazumevamo vežbače starije od 35 godina. U pojedi-nim društvima postoje takozvanc »grupe starije brače«, ali broj takvih društava je vrlo mali, a još je manji broj društava u kojima ta grupa vež-ba redovno. U večem broju društava gruoa starije brače počne rad obično kada je pred nekim sletom i posle slc-ta grupa ide opet na odmor, bolje rečeno ona se opet rastura do idučeg sleta ili javnog časa, kao da i starijoj brači nije potrebna telovežba. Retko se vidi na našim slctovima i javnim časovima pri nrostim vežbama članova vežbača starijih od 35 godina, ali za to nije redak slučaj, da se u grupi starije brače vidi »starae« od 30 godina — po neki put i mladi. — To su »starci«, koji vežbaju samo prili-kom sleta. Pred sletom dolazc na nekoliko časova u vežbaonicu, nauče lake proste vežbe, odu na slet i tamo odvežbaju — po neki put i ne odvež-baju — odredene vežbe, a posle sleta ih opet nema. S takvim »starcima« trebalo bi da se prekine. Trcbalo bi odrediti godine starosti za grupu starijih vežbača. Drugojaču sliku vidimo prilikom sletova u Pragu tpi'i nastupu brače Čehoslovaka, gde s mladim članstvom nastupa i veliki broj vežbača starijih i preko 50 godina. Od njih svaki želi da nastupi s mladima iako ga vreme pregazilo, jer se oseča još mladim i trudi se da savlada i teže vežbe, ali za to takav vežbač mora redovno dolaziti i na časove. Mcdutim kod nas takvih vežbača ima vrlo mali broj. Kod nas u večini kad neko prekorači 25 godina starosti, on se odmah oseča starcem, a svakojakih izgovora nade da ne može dolaziti n» vežbanje. I još je gore kada se vežbač oženi, taj je obično za uvek izgubljen za sokolanu, jer mu žena ne da da ide na časove, šta je najčešči izgovor mlado-ženje, ili odmah nrelazi u grupu starijih vežbača. Sestre Sokolice ne bi trc-bale da ovo svojim muževima-Sokoli-ma krate, več bi trebale da svoje mu-ževe nateraju da i posle svadbe pola-ze na vežbanje. No, pored ovih mladih »staraca« mi u našim rtdovima imamo veliki broj bivših dobrih vežbača, koji su uopšte prestali s vežbanjem ili prelaze u grupu starije brače, ili se mogu videti u sokolani saano pred nekim sletom gde za dva tri časa nauče proste vežbe za stariju braču, a posle opet idu. Za takvu braču ima več donekle opravdanja zašto redovno ne vežbaju, ma da bi trebali i oni sami da znaju, da je i njima potrebna telovežba da bi očuvali orfo što su ranijim redovnim vežbanjem stekli na svome telesnom uzgoju. Za mlade vežbače mi imamo raznih priredbi s kojima ih vežemo uz sokolanu i uz redovno pnhadanje časova. To su razne utakmice, spremanje za javne nastupe u prostim -vežbama i vežbama na spravama, spremanje za akademije i t. d. Svaki od mladih vež- 'ROSIJЛ - FOJSfSIEM • društvo sza osiguranjG i reosiguramfe • Reograd buča želi da sc pokaže na javnom času, akademiji ili da odnese pobede na utakmicama, a to im je i cilj u večini slučajeva. Medutim kakav cilj ima ju pred sobom stari ji vežbači? Vreme ih je pregazilo, oni se više ne mogu tak-mičiti s mladim članovima, oni ne mogu vežbati ono šta vežbaju mladi i za to napuštaju vežbaonice. Jeste da ima-ju cilj da održavaju pohadanjem ča-sova svoju telesnu sposobnost, kako sam več napred rekao. Još im je samo jedini cilj da povremeno nastupe ns kojem sletu u prostim, lakim vežbama i to je sve. Šta da se dakle, tu poradi da u našim vežbaonicama zadržimo i dalje starije vežbače i da dovedemo nove? Odgovor je lak. I starijoj brači treba odrediti neke priredbe, koje bi ih vezale uz sokolanu, a pripremajuči se za te priredbe, stari ji bi vežbači morali dolaziti redovno na časove da bi postlali uspeh. Po našem mišljenju, najbolje bi bilo da se i za starije vežbače propisuju svake godine i prilikom sva-kog sleta utakmice bilo na spravama, lakoj atletici, odbojci i t. d. Naravno prilikom sastava programa utakmica i sastavljanju vežbi moralo bi se voditi strogo računa o telesnoj sposobnosti i godinama starosti takmičara. Za utak-micu u grupi stariiih ne bi se smeo pustiti ona j, ko ji ni je navršio bar 35 godina života. Pored toga morala bi se i sama grupa stari j ih podeliti, po mome mišljenju, u dve kategorije, jer se mora praviti razlika izmedu vežba-ča starog 35 godina i vežbača od 50 godina. U prvu kategoriju bi dolazili vežbači od 35 do 45 godine, a u drugu kategoriju vežbači od 45 godine na više. Proste vežbe za obe kategorije bi bile iste. Takode program iz lake atletike bi za obe kategorije bio isti, ali lestvica za ocenjivanje bi bila drugo-jača za I i drugojača zas II kategoriju. Ako bi se priredile utakmice i na spravama tu bi se morale sestaviti teže vežbe za I i lakše za II kategoriju. Nama je vrlo dobro poznato, da medu naišim starijim vežbačima ima veliki broj onih, koji bi voleli da se takmiče. Ima vežbača koji su nekada bili dobri takmičari, a koji bi s rado-šeu dočekali da se i sada takmiče sa sebi ravnim. Moguče je, da če neko primetiti, da ovakav pokušaj s utakmicama sta-rijih vežbača nije do sada učinila ni Češka opština sokolska, ali mi ne smemo da uvek čekamo na: upute sa Strane i da prosto kopiramo, nego treba i sami da uvodimo u naše Sokolstvo ne-što novo. Neka se učini pokušaj s utakmicama starije brače, a ja verujem da če biti odziva i uspeha. Josif Prohaska, župski načelnik, Kragujevac. Sednica prosvetnog odbora Saveza SKJ Dne 24 pr. m. održana je u Beogradu vanredna sednica zbora prosvetara našega Sokolstva. Ovome zboru, kome je pretsedavao zamenik starešine Saveza brat Dura Paunkovič, uče-stvovali su članovi prosvetnog odbora Saveza i župski prosvetari, odnosno njihovi zamenici iz 20 župa. Svoj izo-stanak opravdale su 4 župe. i to: Celje, Skoplje, Split i Šibenik-Zadar. Pored pomenutih, zbor su posetila i mnoga brača iz savezne uprave, a i druga. Otvarajuči zbor, zamenik starešine brat Paunkovič toplo je pozdravio sa-kupljenu braču i poželeo im uspešan rad. Nakon što je upučen pozdravni telegram prvom zameniku starešine Saveza bratu Ganglu, zamenik starešine brat Paunkovič održao je sledeči govor: — U trenutku, kada su se u sedištu našeg Saveza našli na okupu glavni no-sioci prosvetnog rada u našem Sokolstvu, a naročito njegovi odgovorni pret-stavnici po našim župama, da uzmu u razmatranje prosvetne prilike koje da-nas vladaju u našoj organizaciji, — pri čemu če se neminovno dodirnuti i op-šte stenje u kome se Sokolstvo nalazi — smatram za umesno i potrebno da i od svo je strane iznesem nekoliko misli 0 sokolskoj prosveti uopšte. Sokolski prosvetni rad, zaslugom onih koji su ga za poslednjih pet godina s toliko ljubavi, požrtvovnosti i razumevanja sprovodili u život, postao je danas važan, pored tehničkoga rada, svakako najvažniji, integralni deo naše sokolske aktivnosti, koji je bitno i nerazdruživo vezan za samu sokolsku ideju. Široki osnovi na koju je taj rad postavljen, smišljenost, metodičnost i elan s kojima je on ostvarivan te uspe-si koji su do sada postignuti, doneli su sokolskoj prosveti opšte priznanje i uvaženje, pa i kod onih koji nisu uvek pokazivali dovoljno razumevanja za njezinu važnost i ulogu s obzirom na zedatke pred kojima se naše Sokolstvo u sadašnjim vremenima nalazi. Moje je duboko uverenje, da je avo priznanje u punoj meri opravdano 1 da pravilno shvačeni interesi Sokolstva i njegovog zdravog rezvitka u bu-dučnosti neminovno zahtevaju, da se učini sve što je potrebno da se sokolski prosvetni rad neumanjenom šnagem produži onako kako je zamišljen, i do sada i stvarno sprovoden. Sokolstvo, i po svojoj suštini i po Svojim najsvetijim tradicijama, pret-stavlja nacionalni i slovenski pokret, koji po svojim duhovnim, moralnim i kulturno - političkim težnjama daleko prelazi uske granice isključivo telesnog vaspitanja i fizičke kulture uopšte. Imajuči ovo potonje za svoju čvrstu i nezamenjivu osnovicu i služeči se vežbanjem tela kao svojim glavnim vas-pitnim sredstvom, Sokolstvo, da bi postalo doista odluč&n činilac našeg na-cionalnog živeta, ne može i ne sme da se zarobi u uske mede obične gimna-štičke organizacije, nego ima da se shvati i sprovodi u svom obimu njegove idejne sadržine. Samo tako shva-čeno, moči če ono da u punoj meri is-puni svoje zadatke naročito na selu, u koje se poslednjih godina tako pobe-donosno počelo da ulazi. A na ovako postavl jeno j domeni sokolske aktivnosti, vidici sokolskog prosvetnog rada široki su i jedva dogledni, a njegovi za-datci teški i veliki. Telesnoj snazi, zdravlju, izdržljivosti, okretnosti i ot-pornosti, treba da se pridruži i visoko razvijena sokolska svest, koja nije samo nacionalna i slovenska, nego u istoj meri i socijalna i moralna. Treba da se pridruži ljubev, velika i jaka, za Sokolstvo i njegove ideale, ljubav koja može da nade svoga izraza samo u bes-kompromisnom vršenju sokolske duž-nosti i pripravnosti na sve žrtve, pa i največe, za sokolsku misao i njezino ostvarenje. Ovakva svest, ovakva ljubav i ovakva požrtvovnost, treba da prožme sve one koji se Sokolima na-zivf ju, i u sokolani i van nje. Pored stalnog i smišljenog obaveštavanja naše javnosti o Sokolstvu, njegovom ra-du i njegovim težnjama; pored snažne i istrajne idejne borbe protiv svih ne-prijatelja Sokolstva; pored intenzivnog staranja za stvaranje i širenje sokolske knjige i sokolske štampe; pored naj-predanije brige na prosvečivanju naše-gt sela kroz naše s0ko!ske čete i pored drugih brojnih zadataka, — na toj tač-ci treba da se usredotoče sve snage sokolskog prosvetnog rada, imajuči naročito pred očima i onu nsšu braču i АШт sa 60 odlično reprodukovanih slika na umetničkom karton -papiru s poslednjim snimcima i sa snimcima prenosa Kralja-Mučenika iz Marselja u otadžbinu te sa poslednjeg ispraćaja iz Splita, Zagreba, Beograda do Kraljevske zadužbine na Oplencu Najelegantnije i tehnički najdoteranije izd a nje Cena Din 100-— Naručuje se kod JUGOSLOVENSKE SOKOLSKE MATICE LJUBLJANA — NARODNI DOM naše sestre, koji ostaju van domašaja vaspitnog uticaja sekolane. I ako naši prosvetni radniei budil sve svoje duhovne i moralne snage stavili u službu ovako visoko postavljenih sokolskih ciljeva, steči če za našu sokolsku stvar tako velike zasluge, koje če im priznati ne samo uprava Saveza, nego i celokupno naše Sokolstvo. Da bi tako bilo, moja je najiskre-nija želja, a za takav rad može sokolska prosveta računati na puno razumevanje, potporu i pomoč uprave Saveza. Nakon što se je zatim prešlo na dnevni red sednice, zbor je najpre jed-nodušno izrazio puno i ncograničeno poverenje svom dosadanjem pretsed-niku bratu dru Vladimiru Belajčiču uz najiskrenije bratsko priznanje svemu njegovom sokolskom radu, a naposc na požrtvovnom i uspešnom vodenju sokolsko prosvete. Izloživši dalje i na-glasivši od kolike je danas važnosti i potrebe da se u vodstvu našega Sokolstva koncentrišu najbolje sokolske sile, zatim naglasivši potrebu što inten-zivnijeg rada i harmonije medu svim komponentama naše velike organizacr-je, zbor je i ovoga puta na jedan ma-nifestantan način izrazio svoju naj življu želju, da brat dr. Vladimir Belajčič treba i nadalje da ostane u prvim i predvodničkim redovima našega Sokolstva. Kako je tada sednica zbora radi poodmaklog vremena bila prekinuta, to je nastavljena rano posle podne. Tada je na sednicu stigao i brat dr. Vladimir Belajčič, koji je bio od sve brače oduševljeno pozdravljen. Zahvaljujuči sc na toplom pozdravu, brat dr. Belajčič rekao je, da u tim iz razi m a bratskih simpatija prema njegovoj skromnoj ličnosti vidi veliku moralnu podršku u svome sokolskom radu. On veruje, kao i sva brača, da Sokolstvo svojom sna-gom može da izdrži svaku borbu za svete sokolske ideale. Teško bi mu bilo da u svojoj današnjo j životnoj dobi stane na obalu reke života k.oja teče i samo posmatra njen tok. a da i sam ne udari ni ime i da sc svojim silama ne uhvatj u koštae s naporima, da se ne prihvati veljkog sokolskog rada. Zato on ukepčava sve svoje sile u nastavak tog po naš narod blagoslovljenog sokolskog rada i nada se, da če ovaj sokolski iad biti rukOVoden potrebnom unutrašnjom harmonijom sviju, koja če jedino i omogučiti siguran uspeh torne radu, koja če dati poleta torne radu, dati svakome bratu i sestri hrabrosti za taj rad i pcitrebne odlučnosti da se sprovedu veliki sokolski zadaci, koji čekaju naše Sokolstvo. On stoga izjavljuje, da se tome radu predaje i u buduče celom svojem dušom i svim svojim srcem za dobro i uspeh našega Sokolstva, kao i naše nacionalne misli. Reči brata dra Belajčiča bile su primljene s oduševljenjem. Zatim sc prešlo na izveštaje o sokolsko - prosvetnom radu u pojedinim župama. Pri toj tačei župski prosvetari redom su izneli u sažetim prikazima sliku i stanje sokolskog prosvetnog rada u župama, oertavši i prilike pod kojima se taj rad sprovodi i razvija. To su bila vrlo zanimljiva zapažanja, iz kojih se inogu da crpe mnoge korisne pouke. Posle ovih izveštaja zamenik starešine Saveza brat Paunkovič obečao je župskim prosvetarima, da če uprava Saveza nastojati koristiti se svim onim sugestijama, koje su dali brača župski prosvetari u cilju, da bi sc u buduče sokolski prosvetni rad mogao da sprovodi još uspešnijo, a time ujedno i uspešnije širi i jača naše Sokolstvo. Na koncu izražava svoju radost, što čc brat dr. Belajčič i u buduče biti na čelu prosvetnog rada u našem Savezu. Zatim je uzeo reč sam pretsednik prosvetnog odbora Saveza brat dr. Belajčič, koji je rezimirajuči ukratko što je izneseno u toku ove sednice, preci-zirao u krupnim potezima gleilište, koje če i u buduče zastupati prema svim važnim pitan jima našega Sokolstva. Nakon što je razvio glavne misli za buduči sokolski rad, naglasio je, da se u svakom radu prednjači samo prime-rima, jer primeri vuku. pa zato treba da i u našem sokolskom radu bude više otstojanja od reči do dela. Na taj način samo našoj sokolskoj organizaciji dače se ona toliko potrebna dinamika. I zato poziva na delo! Rcčima saveznog prosvetara brata dra Belajčiča pridružio se je i savezni načelnik brat dr. Pihler u istom smislu, izjavljujuči, da veruje, da če sc razviti sokolski jedinstveni rad. Time je bila završena ova lepa i uspešna sednica zbora prosvetara našega Sokolstva. И Vežbe za II svesokolski slei Saveza SKJ u Beogradu Vežbe, ispravljene, za II svesokol-ski slet \i Beogradu, za članove, članice, muški ii ženski naraštaj,^ zatim partiture za klavir i duvalačku glazbu, mogu sc nabaviti kod JugoslOvenske sokolske matice u Ljubljani (Narodni doin). OLYMPIA Nova knjiga 11 ш HRVOJA MACANOVIĆA 1 9 J 6 Potpuno delo o savremenim olimpijskim igrama na našem jeziku Veliki oktav, 150 stranica, 60 slika, 6 tablica Cena u pretplati 30-— d i na ra Izlazi uskoro iz štampe! Narudžbe slati na adresu: —o- H„ 8/lacanović, Zagfeb, Medulićeva ul. 18® Novac na ček. račun kod Pošt. štedionice Zagreb, br. 37.864 I Ti i Tvoja sokolska jedinica nabavljaćete u buduče sve potrepštine lelovežbu, smučarstvo i ostale sporto\'e ivornici felovežlienib sprava, »potisk® po repšlina i smueaka SPORTSKE T R G O V I * £ đCPIHA £JUn£JANA TVRŠEVA СЕ5ГЛ7 Sokolska društva i čete uživaju 5°/opopust^ Z. a Q t e v a j 1 e simslci cenovniK Saveraa izbirna takmlčenja članica za olimpijska iakmlčenja u Berlinu 1936 0- 36.7 Dne 24 novembra o. g. bile su u Ljubljani u vežbanici Ljubljanskog Sokola izbirne utakmice članica, koje če nastupiti na olimpiiškim takmičenjima u Berlinu 1936 god. Prijavila se je 21 sestra. Osim jedne sestre iz župe beogradske, sve su ostale učestvovale takmičenjima. Se-stara jo bilo iz župe Beograd 7, iz župe Ljubljana 5, iz župe Zagreb 1 i iz župe Novo Mesto 1. Takmičenja su započela u 8 časova. Sestre su takmičile u prostim vežbama, u propisanom sastavu na gredi i razboju te u propisanom preskoku preko konja. Sastavi na spravama bili su prilično teški. Nekoje sestre pokazale su vrlo lep uspeh. Naročitu je pozornost pobudila s. Tuša Hribar, koja je izvodila vežbu na razboju. Zavladala je potpuna tišina, koju je na koncu prekinuo, pilan aplauz svih pri-sutnih. Največi uspesi bili su na razboju, a najslabiji na konju. Postizivih točaka bilo je 40. Uspesi su sledeči: 1) Pustišek Marta, Ljubljana, -j, točke; 2) Rupnik Lidija, Ljubljana• 3) Hribar Tuša, Ljubljana 32.8; 4) V šec Maja, Zagreb 31.9; 5) Kržan A®* Ljubljana 31; 6) Hofman Flora, » , grad 30.4; 7) Trajkovič Mira, Bcog 30.1; 8) Stefanini Zulcjka, Zagreb 9) Ris Gerka, Zagreb 29; 10) Radi jevič Duša, Beograd 28.8; 11) Gupo«!P® ko Angelina, Beograd 28.3; 12) Jo' čevič Danica, Beograd 28.1; 13) Om. Lojzka, Ljubljana 27 (bez konja); Sambolič Tonka, Zagreb 26.7; 15) ^ ljanšek Vida, Novo Mesto 26.2; 16) vokmet Ivka, Zagreb 25.1; 17) žan Katica, Beograd 21.9; 18) Ј^ЦГ Jožica, Zagreb 21.6; 19) Karakaševi Seka, Zagreb 19.4; 20) Krajinovic ka, Beograd 16.8 točke (bez konja)- Sudkinje su bile savezne; sudilc sU blago. Takmičarke če od sada vežbati tri skupine, i to: u Beogradu, u bu i u Ljubljani. Otprilikc nakon 4 meseca biče ponovne izbirne utakm1 TPismo is Sarajeva Na Palama kod Sarajeva osnovana je pr^a sokolska zdravstvena zadruga u državi Sarajevo, 23 novembra 1935 Sokolstvo u svom delovanju na selu ovih krajeva otkrilo je poraznu sliku zdravstvenog stanja u narodu. Podaci, koje su sokolski radniei pri-birali prilikom obilaženja sokolskih četa, bili su jedno otkrovenje koje je svojom strahotom i suviše uzbunilo sokolsku savest da bi se prema takom stanju moglo ostati skrštenih ruku. Sokolska župa je u ovom pravcu po-duzimala razne akcije: održavala je predavanja iz podrueja higijene, pravila s lečnicama-Sokolicama ekskurzije u sela, održavala točajeve za prvu pomoč za seoske devojke a za vreme strašne epidemije pegavca u istočnoj Bosni, Sokolska župa je slala ne samo upute i naredbe nego i čisto rublje, sapun i sredstva za dezinfekcij u. Međutim, pokazalo se da su ta sredstva nedovoljna za jedan znatniji uspeh u podizanju zdravstvenih prilika na selu. Stoga je župa došla na misao da u ovom pravcu zaseče odluč-nijc i temeljitije. Pred dve godine, sokolske čete su upoznate s prednostima i važnosti zdravstvenih zadruga. Pošto je izvršen prvi propagandni deo, pristupilo sc osnivanju prve zadruge i taj se mučan posao stavio u dužnost jednom od najnaprednijih dfuštava, na Palama kod Sarajeva. Več prvog dana videlo se da se taj posao može s uspehom vršiti ako se zadruga osnuje pod sokolskim imenom, jer Sokolstvo jedino uživa puno poverenje na našem selu, razočaranom svim dosadašnjim akcijama. Na izričiti zahtev Pala i čitavog naroda opštine, zaf\nll je dobila ime Sokolska zdravst' zadruga, piva sa sokolskim imenom iit Jugoslaviji. Odmah je otpočela propaganda u kojoj su uzele živa šča društvo i čete u Podvitezu, ,r, krom i Javličima. Pred dve godine ^ Žana je osnivačka skupština zau ■ Ali sad dolazi ono što bi slonn*0 j.0j„ ku drugu volju i uipornost osim s 0. ske. Kad je zadrugu trebalo_ refi . vati ispostavilo se, da zadružno j nodavstvo ovih krajeva ne P°Zjf,„ ao-tip zadruge, Trebalo je čitave d dinc uporne borbe s birokracijorn* fC. nije uspelo da se zadruga kona^11 gistruje. Napori uloženi u taj bi dovoljni da se obrazuje jos J takva zadruga. . ršcno Konačno, prošle nedelje »zv je svečano otvorenje ove zadru^-^^j je bilo vrlo rdavo vreme seos:ki i narod ispunili su punu dvora j,a£j likog sokolskog doma na Paiai ’g^rić je starešina društva br. Božidar sja-otvorio svečanost i pozdravio gaIjSlce nike medu kojima i načelni-ka . so- uprave br. dr. Sunajkovica, st j0C kolskog radnika. Pretsednik g0- Pale br. Stjepan Lučič zahvalio kolima u ime naroda čitavc P soKolskil) rcisglednica so Bošić i Novu goelinu Naručuje se kod sokolskih društava i četa ili izravno kod 1000ШШ1 SOKOLSKE MIK LJUBLJANA — NARODNI DOM 240-1 I I Sošla vozarsRa zadmoa prevozno preduzeće SUŠAK —, DELTA JURAJ GALOVIĆ, Sušak TOMISLAVOVA ULICA Odlikovana tvrtk« u Parizu 1928 floo- Izvoz i uvoz svakovrsnog juž-nog voča i zemaljskih proizvoda 4? r' Telefon 156 278—1 ‘telefon br. 196 Brzojavi: Svevoće o-i CVJETARNA I.Smokvina SUŠAK - Korzo * Izradjuje: kite cvijeća, v i j e n c e, trakove sa natpisimaita. Sviježe cvijeće uvijek na zalisi 27Б-1 Brodarsko akcionarsko društvo »OCEANIA; SUŠAK. TELEFON br. 131 1 323 podržava sledeče redovite pruge I. Jadran - Marseille - Španija - Nord Afrika “ Kanarska Ostrva i povratak II. Jadran - Malta - Španija - Maroko i povratak Ш. Jadran - Nord Afrika - Valencija - Marseille i povratak IV« Jadran - Nord Evropa Za sve informacije obratiti se na upravu društva u Sušaku SOIĆ I BROZIČEVIĆ SUŠAK-DELTA veletrgovina žitaricama, brašnom i kolonijalnom robo”) TELEFON BR. 180 Brzojavi: CEREALE 279-1 I I Brata Mosković Veletrgovina z usnjem Ljubljana, Jurčičev trg 2 Strojila — strojarske maščobe in kemikalije 263-1 | BAČ1Ć 1 SORTA elektro - tehničko trgovačko poduzeće SUŠAK TELEFON 317 skije«oružje »g FOTO « RADIO |||||||||||||||||||IIIIIIIIIIVI№ <>82—1 L Priporoča se TUŠAR Ferdinand PARNA PEKARNA Manufaklur a ________ BRAČA MARTINOVIČ ^ Sušak, Radičeva ulica Veliki izbor muških i ženskih štofova, krzna, platna i ^ uz umjerene cijene gj^ LJUBLJANA VII MEDVEDOVA ULICA 30 TELEFON 23-98 259-1 241-45 1UGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA 204-1 svakoj je mapi 25 papira za pisma i 25 kuverata američkog formata sa sokolskim monogramom Cena mapi 32 3)in — fNarudžbe prima Jugoslovenska sokolska matica, Mjubljana, ZHarodni^dom^ KlliARNAfTDl цииушштивуА1 Trgovina leljeznom rob0"1 MILAN FORST SUŠAK, Trg Kralja Aleksandri Samoprodaja „ZEPHIR" Pe<< 276- Širite Sokolska štamnu »Sokolski glasnik«, »SoUOu> »Sokolska prosvetu«, »Sokolsko selo«, , ф »Sokolić« i »Sašu radost* f Kovčegfe za potovanje v največji izbiri in najnižji ceni priporoča MARIBOR ALEKSANDROVA 13 206—1 iv. Sctmeider & Verovšek * r ц o v i n a z železnino i|ubl)ana — Tyrševa cesta priporoča svojo bogato zalogo vsakovrstne železnine, poljedelskih in drugih strojev, orodja, stavbnega materiala, kuhinjske posode itd. V s 2IH-1 DENAR naložite najbolje in najvarneje pri domačem zavodu Kmetski hranilni in POSOJILNI DOM registr. zadrnga z neomejeno zavezo v Ljubljani, Tavčarjeva (Sodna) ul. 1 Telefon št. 28-47 ® Račun pošt. hran. št. 14.257 Brzojavi: „KMETSKI DOM" © Žiro račun: Narodna banka VLOGE na knjižice in tekoči račun sprejema proti najugodnejšemu obrestovanju — večje stalne vloge po dogovoru 9 Jamstvo za vse vloge presega večkratno vrednost vlog. Strankam nudi brezplačno poštne položnice za nalaganje denarja Stanje vlog: Pia 35,800.000'—e Rezerve: Din 1,560.000'— Blagajniške ure: Ob delavnikih od 8—I2V2 in 3—4V2, " le ob sobotah in dnevih pred prazniki od 8—12 V* ure e Fabiani & JurJovec Ljubljana • Stritarjeva ulica 5 Priporoča se pri nakupu manufakturnega blaga za dame in gospode —sm—»iiiiiiiiinw шиитим" Velika zaloga modnega in športnega blaga. — Blago za sokolske kroje Specialna izbira pristnega tirolskega lodna IVAN ZAKOTNIK «ESTNI tesarski mojster n zapriseženi izvedcsec fer. eodi'ča - LJUBLJANA ■OBARiDSKA Ul K A St. 45 arna žaga — tovarna furnirja TELEFON INT. 23-79 Ustanovljeno leta isso HOTEL П|,'""'11'1вВВШНВИН№1111!!Ш111Н1 »METROPOL« Miklič nudi lepe tujske sobe, dvovrstno restavracijo in Moderno urejeno kavarno. ®tadalje je ravnokar otvorfl najna-У S^.ln najmodernejše kegljišče Rasi državi. Za razne prireditve, ve, seje inkonference ima svoje salone društvom na razpolago 2(55-1 OBLEKE zimske suknje in plašče za dame in gospode — nudi v veliki izbiri in nizkih cenah FRAN LUKIČ Ljubljana, Stritaijeva ul. 25(5-1 258-1 Priporoča se fcODNA KROJAČNICA JV. ŽIGON LJUBLJANA gRadišče ŠT. 4 KRANJSKE KOBASICE priznate kao „SPECIJAL1TETA“ sa zaštiinim znakom na šibici od stare čuvene, već godine 1823 osnovane firme Miroslav URBAS LJUBLJANA, SLOMŠKOVA ULICA 13 (pored Mestne elektrarne) Brzofav: „URBAS LJUBLJANA" • Telefon 33-22 240-1 isz naše ®aklade Unjige: FIZIOLOGIJA TELESNOG VEŽBANJA, dr. A. R. Pichler Din 35'— GRAĐEVINE TELESNOG VEŽBANJA, inž. K. Petrovič broš. Din 170'—, vezana........................... 200'— METODIKA SOKGLSKOG VASPITANJA, M. Ambrožič „ 36'— SOKOLSKI SUSTAV, D. Sulce....................... . . „ 55'— SOKOLSKA PESMARICA, F. Juvanec ....... 10'— STROJEVE VEŽBE, St. Trček............................... 12'- SOKOLSKA KNJIŽNICA: I svezak: 0 sokolskoj ideji, E. Gang-1 .... II „ Sokolsko prosvetno delo, L. Bevc III „ Nas z;; da tak, smer i cilj, dr. M. Tyrš IV „ Đr. Ivan Oražen, V. Bučar .... V „ Sokolska gesla, dr. M. Tvrš . . . VI „ Dr. Miroslav Tyrš, Jan Pelikan . . VII „ Cilj sokolskih teženj, J. Kren . . . VIII „ Tyrševo Sokolstvo, E. Gang-1 . . . IX „ Pogledi i misli dr.M.Tyrša, dr. N. Mrvoš X „ Tyrševo poslanstvo, E. Gangl . . . XI „ T. G. Masarik i Sokolstvo, A. Krejči „ VEŽBE NA SPRAVAMA ZA ČLANICE I ŽENSKI NARAŠTAJ, Trdinova-Skalarjeva..................... 20'— PROSTE VEŽBE ZA ČLANOVE, ČLANICE, MUŠKI NARAŠTAJ, ŽENSKI NARAŠTAJ — komad po „ 1’50 ,, 3'- rasprodano „ 3-- rasprodano rasprodano „ з— „ 3 „ 3 „ 3 „ 3 - 3'- Prodaja odora sviju kategorija Poirepštine za te lov e ib u i laku atletiku Zahtevajte cenik, koji dobijete besplatnoi 240-45 JUOOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA Ljubljana — narodni ČEKOVNI RAČUN LJUBLJANA BR. 13.831 DOM TELEFON BR. 25-43 250-1 FRANJO DOLŽAN — CELJE X, A KRESIJO Telefon štev. 245 kleparstvo, vodovod.inštalacije,atretovodne naprave Se priporoča vsem br3tem in bratsk’ra edinkam v slučaju potrebe za cenjena neročila. — Prevzemam vsa v zgoraj __ navedene stroke spadajoča dela in popravila. — I Cene zmerne — Postrežba točna in solidna g Pri znani domači tvrdki IVAN ЈДХ in SIN Ljubljana, Gosposvetska cesta 2 kupite najugodneje najboljše šivalne in pisalne stroje, kolesa, motorna kolesa „Diamant" Popravila v lastni delavnici Ceniki zastonj in franko — Daje se tudi na obroke! 253-1 SMUČI in vse športne potrebščine B. Kolb & Predalič, Ljubljana Sedaj smo se preselili v lepše prostore na KONGRESNI TRG 4_____________________. Zahtevajte ponudbe. — Društva popust! 271—1 Telefon 23-92 Poštno čekovni račun št. 14.199 Kemično-fgmngceufska fvomiea Mr. Ph. J. Kolar Ljubljana VII, Žihertova ulica 26 Izdeluje lastne specialitete, injekcije, kemično farmaceutske preparate, kemikalije za tehnično uporabo, vsa des-infekcijska sredstva, mazlava mila itd. £(»-1 Papir sa pisani« i kartoni sm sokolskim emblemom! Izradili smo više vrsta papira za pisanje i kartona sa sokolskim emblemom na papira i kuverti Prva je naklada uspela izvanred-no lepo, zato po-žurite s narudž- bama! Cena je mapi (10 papira, odnosno kartona i 10 kuverata) od Din 8'— do Din 11’— KNJIZARA »UČITELJSKE TtSKARE« LJUBLJANA, FRAM&iVANSKA 6 MARIBOR, TYRŠSVA CESTA 44 239—1 268—1 L. MIKUS LJUBLJANA, MESTNI TRG 15 DEŽNIKI Na malo ‘llslonovlj. 1839 Na veliko ‘Gelrfon št. 22-82 Priporoča se cenj. članstvu JANKO SPREITZER ŠPECERIJA - KOLONIJALE ■ DELIKATESA 1 LJUBLJANA 9 GAJEVA 5 9 NEB0T1ČVIK Ш Telefon 39-38 • T e l e f o n 39-38 2J5-1 884-1 ŠPEDICIJA TURK LJUBLJANA prevzem a OCARINJEN J E ШШШШШЈШ—Ж PREVAŽANJE vseh uvoznih in izvoznih pošiljk, in to hitro, skrbno in po najnizji tarifi. Revizija po njej deklariranega blaga in vse informacije brezplačno. Telefon interurban 2459 V t LH AR JE V A CESTA 33 (nasproti nove carinarnice) vsakovrstnega blaga, bodisi kuriva, strojev, selitve itd. v Ljubljani in izven Ljubljane z vozovi na konjsko vprego kakor tudi s tremi najmodern. avtomobili. Telefon interurban 2157 MASARVKOVA CESTA • (nasproti tovornega kolodvor«) II HII IIIIII Hll IIIIII III! IIIIII 217—1 Ini. arh. JELENEC & Inž. ŠLAJMER тшшшнннпнмишшмшшшнтшиишншпни gradbeno podjetje In tebtiiina pisarna, družba z o. z. TELEFON 22-13 MARIBOR, Vr**ev* ulica (pri mestnem parku) RHREHORK manufakturna veletrgovina LJUBLJANA Ty rševa cesta 28 Telefon 24-04 RAČUN POŠTNE HRANILNICE ŠT. 15.104 272-1 »2-1 POKROMANJE GA L V A N I Z AC I J A N I K L A N J E ZAŠTITA PROTI H R D J A N J U za sve gimnastičko oružje i orudje IBUlf fiC D'z migNjgg UNI 1 o. Z. Ljubljana, Celovška cesta 90. Ш Hffil : h jesenske deževne dneve! 27-30 Din. 59. Obvaruj mo naše otroke pred vlago 27-30 Din 45.—, 31-35 Din 49,— Zdravje je več vredno kakor bogastvo. Obvarujte vaše otroke prehlada. Za zimske dneve najprikladnejši čevelj Elegantne in poceni. Zelo elegantni. Kupite jih za časa, dokler so še poceni. Topli praktični čevlji, za zimske dneve, z močnim gumijastim podplatom Za dame Elegantni, praktični lahki ^ čevlji, izdelani iz najboljšega maferjjala Za gospode Otroške 39.— 49 „Diplomatke" čevlji v katerih bodete imeli vedno tople noge. Damske 29.— Otroške 25.— 29 Izdale Save* Sokola Kraljevine Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Čel ar • Ureduje Redakcijski olsek • Tiska Učiteljska liskama (prelstavnik Francč Štrukelj); *vi 11