original scientific article	UDC 75.033.5(497.5lstra)
received: 2007-09-24
GOTICKO ZIDNO SLIKARSTVO U ISTRI (NOVI PRILOZI JEDNOJ BUDUiOJ SINTEZI)
Željko BISTROVIC
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Puli, HR-52100 Pula, Ul. Grada Graza 2 e-mail: zeljko.bistrovic@gmail.com
IZVLEČEK
Zadnji celoviti obravnavi sredneveškega stenskega slikarstva iz Istre sta bili objavljeni že davnega leta 1963 (razen Ghirardijevega dela vprašljive kakovosti). V vmesnem času so bile odkrite nove freske, nekatere so restav-rirane, izšlo pa je tudi nekaj nove literature. Velik del znanih ciklusov, scen in fragmentov je še vedno neobjavljen, čeprav nekatere lokalitete zaslužijo obravnavo v monografiji. V luči te ideje je napisan tudi pričujoči članek, ki obsega enega od segmentov istrskega zidnega slikarstva - njegov gotski del. Prispevek je zamišljen kot eden od delov nastajajoče sinteze. Avtor v tem besedilu nima namena podati zaokrožene slike, ampak načenja nove teme in problematizira nekatera ustaljena prepričanja. V zgoščenem pregledu so povezane zidne slike iz cerkve sv. Katarine v Lindaru s tistimi iz Butonigle, slike iz cerkev sv. Frančiška Asiškega iz Pule in sv. Marije Zdravja v Medulinu ter slike iz cerkev sv. Silvestra v Oprtalju in sv. Štefana v Zanigradu. Obravnavane so na novo odkrite zidne slike iz cerkve sv. Ivana v Lovranu. Stenske slike iz cerkve sv. Jelene v Oprtalju so bile doslej pripisane Kleriginu iz Kopra, v članku pa so pripisane furlanski delavnici. Načeti in aktualizirani so tudi mnogi drugi problemi.
Ključne besede: gotsko stensko slikarstvo, furlanske delavnice, sv. Ivan v Lovranu, sv. Jelena v Oprtalju, sv. Silvester
v Oprtalju
PITTURA MURARIA GOTICA IN ISTRIA (NUOVI CONTRIBUTI PER UNA FUTURA SINTESI)
SINTESI
Le ultime due sintesi sulla pittura muraria medievale sono state pubblicate nel lontano 1963 (tra cui il saggio di Ghirardi di dubbia qualita). Nel frattempo sono stati scoperti altri affreschi di cui alcuni sono stati restaurati e le pubblicazioni in merito sono aumentate. Gran parte dei cicli, delle scene e dei frammenti noti e ancora inedito, sebbene alcune localita meritino un'analisi monografica. Il presente saggio abbraccia una parte della pittura muraria istriana e cioe la parte gotica e vuole essere un contributo per una futura sintesi. L'autore non intende dare una visione completa bens) introdurre nuovi temi e ridiscutere opinioni radicate. Il saggio mette in collegamento gli affreschi della chiesa di santa Caterina a Lindaro con quelli a Butoniga, quelli della chiesa di San Francesco d'Asisi a Pola con quelli della chiesa della Beata Vergine Maria della Salute di Medolino e quelli di San Silvestro a Portole con quelli di San Stefano a Zanigrad. Il saggio discute delle pitture murarie scoperte a San Giovanni a Laurana. L'autore attribuisce gli affreschi della chiesa di Santa Elena a Portole, che finora erano attribuiti al maestro Kleriginu di Capodistria, all'officina friulana.
Parole chiave: pittura murale gotica, officine friulane, San Giovanni a Laurana, Santa Elena a Portole, San Silvestro
a Portole
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
Gotički sloj zidnog slikarstva u Istri najobimniji je tj. najbolje očuvan. Možemo ga grubo omediti dvama sto-ljecima, 14. i 15. Osnovni problem kod odredivanja korpusa zidnog slikarstva 14. stoljeca je koja djela u njega uvrstiti. Mnoga djela koja su datirana u 13. st. mogla bi svojim postankom biti kasnija, tj. iz 14. st. Nasuprot tome postoji odreden broj djela koja datiramo u 15. st. a stilski su trečentistička. Stoga je bitno razlikovati ove dvije kategorije: trecento i quattrocento kao stilske poj-move te vremenske periode 14. i 15. stoljeca. Unutar korpusa gotičkog slikarstva najviše je sačuvanih djela iz 15. st. posebno iz druge polovice. Mogli bismo reci da je to zlatno doba istarskog zidnog slikarstva.
Uvriježeno je mišljenje o provincijalizmu Istre, tj. zaostajanju u stilskim nastojanjima koja se uočava u nje-zinoj umjetničkoj produkciji. U literaturi se često navodi problem databilnosti koji je vezan uz ovaj provinci-jalizam (Mohorovičic, 1957; Karaman, 1963). S ovakvim problemom susrecemo se kod naših prvih primjera koji su datirani u kraj 13. st. To je nekoliko djela, vjerojatno lokalne provenijencije, koju je obradio Fučic u svojim člancima (Sv. Elizej u Dragucu, Sv. Marija Magdalena u Bazgaljima, Sv. Kuzma i Damjan u Boljunu, Sv. Petar u Trvižu, Sv. Marija "od Sniga" u Maružinima). Fučic ih po najmladim ikonografskim detaljima smješta u kraj 13. st. no ostavio je i mogucnost da pripadaju 14. st. U ovom kontekstu ladanjskog i rustičnog slikarstva, svrstavajuci ih u skupinu, spominje i slikarije u Butonigi na koje ce-mo se kasnije osvrnuti.
Kronološki prvo djelo koje sigurno možemo smjestiti u okvir 14. st. ostaci su z. slika u Sv. Martinu u Bičicima. Datiramo ga prema poznatom natpisu u kojem se spo-minje župan Boboš i godina 1315. Da nema ove godine i ovo bismo djelo datirali u ranije razdoblje.1 Jedina čitljiva slika sačuvana je na južnom zidu. To je scena Raspeca na kojem se uz Krista sačuvao i prikaz Bogo-rodice. Iako tek fragmentarno sačuvan vrijedno je svje-dočanstvo. Tipološki još uvijek romaničkih oblika, gra-fički oblikovanih likova, jasnog crvenog i zelenog crteža sa zelenim sjenama. Na tamno crvenoj pozadini teško odzvanja tamno plava boja Bogorodičine haljine i drve-ta križa. Gotička komponenta očituje se tek u ekspre-sivnosti krajnje izvijenog Kristovog tijela
Prvo stilski karakteristično djelo trecenta poznati je primjer iz grobljanske crkvice Sv. Nikole u Rakotulama. Otkrio ih je 1925. godine poznati istarski narodnjak, pop Luka Kirac. U starijoj se literaturi spominje kako su u crkvi radila dva majstora, jedan legendu o Sv. Nikoli u brodu, a drugi svece u svetištu (Fučic 1963, str. 8 kataloga). Ovo su ipak slike jednog majstora. Likovi su opisani tamnim linijama, dok je volumen naznačen svijet-lim linijama, "lumegiaturama". Brade i kose izvedene su valovitim, kaligrafskim linijama. Plastično oblikovane
draperije svojom mekocom podsjecaju na draperije Jacobella di Bonomo. Oblikovanje volumena lica postiže se komplementarnim akordom crvene i zelene boje. Posebno je lijepo oblikovana ruka sveca u apsidi, u ele-gantnom pokretu kakvog manekena. Karakterističnih su fizionomija i svetice, lica prikazanih u 3/4 profilu, jakih, gušastih vratova. Mesnate donje usnice i mesnata uha karakterističnih valovitih linija pojačavaju dojam tjeles-nosti likova. Ova tjelesnost i izvjesna Giotteskna stame-nost likova možda su najveci razlozi koji su Fučica naveli da majstora traži blizu Giottu. Enrica Cozzi povezala je ove slikarije sa slikarstvom Paola Veneziana i njegovih sljedbenika. Ovo djelo se iznimnom kvalite-tom izdvaja iz korpusa z. slika 14. st. u Istri.
Tradicionalno se smatra da su i u crkvi Sv. Antona u Zminju slikala dva majstora. Vještijem se pripisuje Kru-njenje Bogorodice i sveci na apsidalnom zidu, dok se slabijem pripisuju ostale sačuvane slikarije. Slike su do sada dva puta bile restaurirane i na scenama u brodu postoje velike lakune s ranijim retušom koje umanjuju čitljivost. Scena Poklonstva kraljeva na južnom zidu usporedbom s prikazima na svetišnom zidu potvrdit ce nam da je slike izradila ista radionica. Isti kolorit, tipologija likova s krupnim, široko otvorenim očima i tamnim zjenicama, isti likovni senzibilitet, te rustična komponenta koja se uočava u slabijoj umješnosti prikazi-vanja ruku. I na samom Krunjenju Bogorodičinom možemo primijetiti različitu pažnju koju je slikar posvetio slikanju pojedinih likova, no i to je možda rezultat kasnijeg retuša. Uvjetno možemo slikarije pripisati dvojici majstora, ali iz iste radionice. Za ocjenu ovih slika uvijek moramo imati na umu da je na slikama izvršen retuš za vrijeme Zentral Kommissiona. Zanimljivo je da su poslije rata restauratori na svodu crkve skidali žbuku tražeci stariji oslik pouzdavajuci se u podatak o dva vremenski različita majstora. Ispod sloja fresaka u svodu nisu pronašli stariju žbuku Tek nakon dobre analize restauratorskih zahvata moci cemo bolje prosuditi o navedenom problemu.
Dva odavno poznata lokaliteta, ali nepublicirana su Sv. Marija Magdalena u Soricima (sl. 1) i Sv. Trojstvo u Labincima (sl. 2). Dva primjera zidnog slikarstva koji su na nižoj umjetničkoj razini, ali u skladu s onom likov-nom baštinom kakva postoji u okružju Venecije, u njezinoj Terra Fermi. Ovo nisu veliki ciklusi, odredeni su veličinom arhitekture. Zajednička im je jednostavnost ukrasa, skoro isti sustav bordura i način dočaravanja prostornosti, te jednostavnost radnje i impostacije liko-va. Samo ono najpotrebnjije. Postoje i neke opce slič-nosti u minimalnoj upotrebi ukrasa. Sustav bordura je jednostavan, minimalan, bez bogatstva ukrasa kakav je prisutan u vrhunskim djelima talijanskog trecenta. Sustav bordura, pa čak i prostora u kojemu se nalaze scene, isti
1 Nažalost, od ovog natpisa danas je očuvan samo jedan siču šan fragment jer je crkva dugo vremena bila bez krova.
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 17 • 2007 • 2
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO U ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
SI. 1: Sv. Marija Magdalena, Šoriči (foto: Z. Bistrovič). Fig. 1: St. Mary Magdalene, Šoriči (photo: Z. Bistrovič).
je u Soricima i Labincima, iako se njihov formalni izraz razlikuje. Ovakav minimalan ukras prisutan je i u ve-netskoj provinciji, u Terra Fermi (Friuli i Belluno) gdje možemo pronaci najvece analogije sa istarskim zidnim slikarstvom. Skoro da možemo ovo slikarstvo svrstati u jedan kulturni krug. Uočio sam sličnosti izmedu slikarija u San Vincenzo u Thiene i onih u Soricima. Ovima bih mogao dodati i slikarije na Isola Vicentina, u Santa Maria del Cengio (pogotovo u liku Sv. Ivana evandelista).
U novije su vrijeme u crkvi Sv. Katarine u Lindaru otkriveni novi fragmenti z. slika. Do sada je u literaturi ova crkvica bila poznata uglavnom po sačuvanom prikazu "Zivog križa" (Stele 1960; Fučic 1963; Perčic 1963). Usporedbom novootkrivenih fragmenata s pozna-tom z. slikom uočena je različitost u slikarskoj izvedbi i koloritu, sto možemo objasniti restauratorskim zahva-tom. No zanimljivija od ove usporedba je sa z. slikama u Butonigi. Ove slikarije su dosta ispacene dosadasnjim restauracijama, te ovo moramo imati u vidu prilikom usporedbe. Najkarakterističniji detalj je patronirani uzo-rak na haljini Sv. Katarine s prikaza Zivog Križa. On se jos jednom ponavlja na novootkrivenom fragmentu i na ostatku draperije Krista u konhi apside u Butonigi. Po-
navlja se i drugi, vitičasti ornament kojim je ispunjeno tlo na prikazu Zivog Križa. U usporedbi nam mnogo po-maže i detalj novootkrivene glave u Lindaru, u kojoj ot-krivamo istu fizionomiju kao i u nekih apostola u apsidi crkve Sv. Križa u Butonigi. Ove freske zbog svoje rustič-nosti Fučic stavlja čak u 13. st.
Zidne slike čiji je ostatak sačuvan u crkvi BDM od Zdravlja u Medulinu nastale su oko godine 1400. Terminus ante quem za dataciju glagoljski je zapis iz 1410. godine. Scena je ikonografski zanimljiva, prikazuje ne-kog sveca na pramcu broda (sl. 3). Ove slikarije povezao sam s ostatcima z. slika u prezbiteriju crkve Sv. Franje Asiškog u Puli. Ova crkva dovršena je u 14. st., a z. slike nastaju neposredno nakon dovršetka gradnje.2 Od tri lika najočuvaniji je prikaz Sv. Joba. Lice mu je išarano olovkom, ali kada se to zanemari vidimo sličnosti sa sačuvanim likovima iz BDM od Zdravlja u Medulinu (sl. 4). Prva i najočitija je način na koji je izvedena aureola: četiri koncentrične kružnice uparane u žbuku i radijalno postavljene kratke linije izmedu glave i najuže kružnice. Na svecu iz Medulina i na Sv. Jobu vide se tri linije pod okom koje opisuju zaobljenje nad kosti zigomaticuma. Primjecuje se i sličnost usnica. Ramena se oblikuju istim
I ovdje, kao i u Medulinu, postoji glagoljski grafit, s godinom koju je Fučic pročitao kao 147?. Meni se čini da je ova godina s početka 15. st. (141 ?), tj. da je glagoljsko slovo I krivo protumačeno kao N. Danas su čitljiva samo prva dva slova.
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
zaobljenjem. Prsti ruku takoder su slični, s karakteristično oblikovanim, dugim noktima. Ovo su zanatske sličnosti koje moramo pripisati i stoj radionici.3
U crkvi Sv. Ivana u Lovranu u novije su vrijeme pri-likom postavljanja električne instalacije otkrivene z. slike koje možemo datirati u kraj 14. st. Ovo su slike dvaju majstora. Prvi i kvalitetniji na sjevernom zidu slika scenu Krštenja Kristova (sl. 5). S lijeve strane nalazi se Sv. Ivan Krstitelj kojemu lijeva ruka počiva na Kristovoj glavi a desnom ga polijeva vodom. U sredini je Krist koji stoji u vodi do koljena. Lijevom rukom pokriva genitalije, a desnom blagoslivlja. S desne strane stoje dva andela okrenuta prema Isusu koja drže njegove haljine.
Pozadina prizora je tamno plava. Pejzaž je naznačen tek shematiziranim valovima rijeke Jordan u kojoj Krist stoji. Prostornost je postignuta različitom veličinom l i kova. Tako su andeli u pozadini manji od Sv. Ivana i Kri-sta, a i jedan u odnosu na drugoga.
Scena se nalazi unutar okvira koji čini bordura jedin-stvenog oblika. U tipologiji bordura u istarskom zidnom slikarstvu ovakva je prvi put uočena. Središnje polje bor-
dure uokvireno žutom trakom podijeljeno je na manja trokutasta polja izlomljenom, cik-cak trakom crvene boje. Unutar ovih trokuta nalaze se koncentrični polu-krugovi, naizmjenično ružičaste i zelene boje. Ovaj element možda je izveden iz motiva "Božjeg oka". Aureole su iznutra žute, uokvirene crvenom kružnicom. Gusto postavljene radijalne linije na žutoj podlozi aureole završavaju točkom. Gornji andeo ima zelena krila, a donji ružičasta. Kose su izvedene podlogom od crvene boje na kojoj je volumen naznačen žutom bojom.
lako je oblikovno dominantna linija koja obrubljuje likove, volumen je naznačen blagim stupnjevanjem to-nova, što se najbolje uočava na Kristovom tijelu i glavama andela. Lice Krista mladoliko je, s paperjastom bra-dicom i brčicima. Bademaste oči, stiliziran nos i usta, uz hijeratsku Kristovu ukočenost još uvijek pripadaju likov-noj kulturi trečenta. No, oblikovanje bočnih likova Sv. Ivana Krstitelja i andela u tričetvrt profilu svjedoče nam o utjecajima bolonjske slikarske škole početka 15. stoljeca. Njezini rimineški odjeci u slikarijama crkve Uznesenja u mjestu Riofreddo, koje je od Bolonje gotovo jednako
SI. 2: Sv. Trojstvo, Labinci (foto: Z. Bistrovič). Fig. 2: St. Trinity, Labinci (photo: Z. Bistrovič).
3 Oba fragmenta zidnih slika do danas su nepublicirani.
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
SI. 3: BDM od Zdravlja, Medulin (foto: Ž. Bačič). Fig. 3: St. Mary of Health, Medulin (photo: Ž. Bačič).
udaljeno kao i Lovran, govore nam o snazi ovih utjecaja i veličini prostora na koji se ovaj utjecaj širio.
Drugi slikar, koji je oslikao sve ostale zidne površine pripada drugom likovnom senzibilitetu, koji rustičnim izrazom ponavlja oblike alpske gotike. Prikaz Sv. Margarete nalazi se desno od prizora Krštenja Kristovog. Sv. Mar-garetu prepoznajemo prema atributima: križu, kruni i palminoj grani mučeništva. Svetica gleda prema sceni Krštenja, tj. po hagiografskim izvorima, prema svome zaručniku. Njezin je prikaz, kao i ostale scene, rustičniji od scene Krštenja Kristova. Oči velikih, širokih zjenica i nespretno izvedeni prsti neki su od morelijanskih detalja koji če nam pomoči u atribuiranju ovih djela. Od scene Navještenja na trijumfalnom luku djelomično je sačuvan tek lik andela na lijevoj strani trijumfalnog luka. Tijelo andela rastegnuto je preko cijele površine zida. U drugog slikara izraženija je težnja prema linearnosti što se najbolje vidi na sceni Glavosijeka Sv. Ivana Krstitelja (sl. 6). Svi volumeni naznačeni su grafičkim sredstvima, linijom. To je najočitije izvedeno na nošnjama vojnika, na njihovim pletenim, žičanim košuljama. Crtež je izveden crnom bojom. Na haljinama Sv. Ivana Krstitelja i kralja Heroda volumen se gradi tako da se tamnijom nijansom zelene boje prati iscrtani rub, no i to je opet više grafizam
nego slikarska modelacija. Nespretnost je uočljiva i u nesposobnosti dočaravanja prostornosti. Likovi su jednakih veličina iako su prikazani u dvije ravni. Učestalo korištenje patroniranih uzoraka kojima ovaj slikar ispunjava velike površine takoder pridonosi dojmu plošnosti, grafizma i dekorativnosti ovog slikarstva.
Oba majstora oslikavaju crkvu u isto vrijeme, počet-kom 15. st. Istovremenost dvije slikarije može nam potvrditi tehnički element spoja dviju slikarija. Postavlja se pitanje u kakvom su odnosu bila ova dva majstora. Čini se kao da je vještiji slikar započeo oslikavanje crk-ve, a nedugo zatim ga rustičniji majstor dovršio.
U crkvici Sv. Jelene kod Oprtlja nalaze se zidne slike koje su, iako male po količini očuvanog oslika, bitna ka-rika u razumijevanju i tumačenju fenomena istarskog zid-nog slikarstva (sl. 7). One nam pričaju o likovnim pobudama koje dolaze iz drugih sredina i koje se uklapaju u mozaik veza i utjecaja, kako likovnih, tako i gospodarskih, u kojima se onodobna Istra nalazila. Več se tradicionalno ove freske pripisuju majstoru Klereginu. Ova atri-bucija izvodi se prema podatku iz članka Nicolo del Bello (Del Bello, 1905). U njemu autor citira izvor (kronika oca Maria Cargnattia umrlog 1789.) u kojem za ovog Kleregina piše da je slikao u Oprtlju.4 Ali nigdje u izvoru
4 "Ser Clerigino di Pietro Clerigino, figlio dell1 accenato medico fisico, segui la carriera del nonno, fece lavori a Portole, a Montona, a Costabona nella Chiesa di S. Andrea, ed il SS. Crocefisso che adorna la Chiesa di S. Tommaso nella citta di Capodistria e opera sua ... " (Del Bello, 1905, 7).
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
SI. 4: Sv. Franjo, Pula (foto: D. Štifanič). Fig. 4: St. Francis, Pula (photo: D. Štifanič).
izričito ne piše da je to baš u crkvici Sv. Jelene. Ovo je po meni tek domišljanje kasnijih povjesničara. U Oprtlju je bilo više oslikanih crkava zbog čega dvojim o navedenoj atribuciji. Kleregin je mogao oslikati i druge crkve umje-sto Sv. Jelene. Podatak o tome da je navedeni slikar slikao i u crkvi Sv. Andreja u Koštaboni pomaže nam njihovom usporedbom. Janez Hofler Koštabonske freske stavlja u zadnju trecinu 15. st. što nam je potvrda da ova dva ciklusa ne pripišemo istom autoru (Hofler, 1997, 105).
Crkvica je nekad u cjelosti bila oslikana, o čemu nam svjedoče sitni fragmenti zidnih slika na sjevernom zidu, ostaci bordura sačuvanih izmedu greda krovišta. Očuvane su samo slike unutar apside i na trijumfalnom luku. Na trijumfalnom luku nalazi se scena Navještenja. Andeo kleči na desnom koljenu uzdižuci desnicu na pozdrav i držeci ljiljan u ljevici. Raširena krila prila-godena su trokutastom formatu isječka trijumfalnog luka. Na desnoj strani Bogorodica kleči pred legilom na ko-jem se nalazi otvorena knjiga i bijela golubica Duha svetoga iznad njega. Iza nje je rastegnut kao paravan zeleni zastor žutog gornjeg ruba. Pozadina je bijele boje, a tlo tamno žutog okera. U konhi apside nalazi se scena Deisisa. U središtu scene Krist sjedi na dugi u mandorli duginih boja. U lijevoj ruci drži otvorenu
knjigu, a ljevicom blagoslivlja. Mandorla je okružena zoomorfnim prikazima četiri evandelista sa uzvijorenim svicima. Nad mandorlom se nalazi okrugli medaljon s uskrslim janjetom. S lijeve strane Krista nalazi se stojeci lik Sv. Lucije, a s desne lik svetog biskupa sa štapom, možda Sv. Nazarija, zaštitnika koparske biskupije. Pozadina je plavozelene boje, a tlo crvene s tamnocrvenim vegetabilnim ornamentom. Donji dio slike umjesto uobičajenog velarija ima pravokutna marmorizirana polja. Gornja bordura i bordura podlučja kozmateskni je ornament u crvenim rombovima na bijeloj pozadini. Donja bordura kombinacija je ornamenata crvenih, zelenih i žutih listova.
Paleta našeg slikara je ograničena na četiri osnovne boje: bijela, žuta, crvena i plavozelena uz detalje izvedene ljubičastom bojom. lako crvene boje ima najviše optički dominira plavozelena koja je karakteristična za ovog slikara. Ona svojim pastelnim tonom daje mekocu slici i atmosferu nadrealnog i transcendentnog.
Za analizu ovih slikarija bitno je uočiti oblikovanje detalja. Prevladava dojam stilizacije i geometrizacije oblika. Dekorativnost je naglašena obilnom upotrebom ornamenta, na tlu, na zastoru iza Bogorodice i na halji-nama likova. Tek ornamentom slikar razbija plošnost. Cjevasti oblici ponavljaju se kako u oblikovanju čitavog tijela, tako i u oblikovanju ruku i nabora na haljinama, pa čak i krila andela. Anatomski i portretni detalji, pogo-tovo ona jajolika, blaga, ljupka, tipska lica koja kao specifičnost navodi Fučic. Valovito stilizirana žuta kosa.
Pokušavajuci pronaci paralele u obližnjem Venetu primijetio sam likove u, Santa Maria dei Caminesi u Soligu nastale oko 1350-62. koji nas svojim anatomskim i portretnim karakteristikama navode na pomisao o zajedničkim izvorima ovog slikarstva (Gibbs, 1992, 222, sl. 272). Robert Gibbs ih smatra djelom friulanske radionice. Ove slikarije svjedoče o infiltraciji bolonjskih utjecaja prema sjeveru i stvaranju lokalnih botega.
Slične paralele možemo naci na još nekim mjestima u Venetu. no najvece sličnosti nalazimo na više loka-liteta u obližnjoj pokrajini, Friuliu. Postoji čitav niz pri-mjera izmedu koji h pronalazimo i najvecu analogiju našem primjeru, ostatke fresaka iz crkve S. Francesco u Cividaleu (Rizzi, 1975, sl. 394 i 395). Na navedenoj usporedbi osim detalja fizionomije, najsličniji su orna-mentalni motivi bordure, aureole i mandorle, te opci dojam jednostavnosti kompozicije, oblikovanja i prostornosti (sl. 8). Ovo slikarstvo rezultat je djelatnosti emilijanskog slikara, Vitale da Bologna u Friuliu. Govo-reci o borduri i Sanja Grkovic uočava friulanske inpute, tj. citira Vilmu Prapotnik: "... V drugi polovici 14. stoletja se s slikarstvom "furlanske" smeri tudi pri nas pojavi kozmatski ornament ..." (Grkovic, 2005, 18.). I u Istri možemo pronaci paralelu našim slikarijama. U obližnjoj crkvi Sv. Primusa i Felicijana u Cirkotima nalaze se dva sloja fresaka. Na mladem sloju vide se isti oblikovni detalji kao i na zidnim slikama u Sv. Jeleni: plastično
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 17 • 2007 • 2
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
SI. 5: Sv. Ivan, Lovran (foto: Z. Bistrovič). Fig. 5: St. John, Lovran (photo: Z. Bistrovič).
oblikovana aureola nastala utiskivanjem u žbuku, man-dorla duginih boja i zrake koje iradiraju iz Krista (sl. 9).
Ostatke fresaka u crkvi Sv. Jurja "Starog" spominje Fučic (Fučic, 1953, 77). Na mladem sloju uočio je trag bordure sa žuto-crnim kozmatesknim motivom koji danas više nije vidljiv. Crkva je bila oslikana u dva navrata. Fragmenti mladih fresaka zanimljivi su jer je sačuvan niz s glavama tri sveca i svetice (sl. 10). Glave su plastično oblikovane tonskim modeliranjem boje. Uočljivi su anatomski detalji i bore. No, osim bojom slikar je modeliranje završavao i crtežom. Aureole su slikane žutom bojom i modelirane su konkavno, dok je njihov obrub sa-stavljen od dvije kružnice, od koji h je unutrašnja bijele boje, a vanjska crne boje s bijelim točkama. Pozadina je tamne crvenosmede boje. Izmedu glava likova sačuvani su i detalji arhitekture: dijelovi konzola koje su slikane karakterističnom plavozelenom bojom.
Tražeci komparativno gradivo u istarskom slikarstvu usporedba me dovela do jednog, jedinog lokaliteta, a to je crkva Sv. Antona u Barbanu. Fučic ove freske smješta u prvu četvrt 15. st (prije 1420, kada je na njima datiran najstariji glagoljski grafit). Za majstora kaže da je provin-
cijski, talijanskog smjera: "U tipovima punih, robustnijih lica, u nasmiješenim očima, u punom plasticitetu podat-nih nabora zrcali se kasni trečento bolonjskih tragova" (Fučic, 1963, 18). Freske u Barbanu spominje i F. Stele. Kaže: "Freske v ti cerkvi spadajo med najboljše v našem Primorju. Ostanki so na stenah in oboku prezbiterija. Na vzhodni steni je naslikana Madona s svetniki in angeli, na stenah posamezne figure, pokop sv. Antona Pušcavnika v puščavi in prenos njegovega trupla v Aleksandrijo. Že ikonografski sistem z Marijo na prvem mestu govori proti domnevi da gre za severnjaško slikarijo. Slog ustreza beneškemu provincialnemu slikarstvu quattrocenta. Slike so nastale pred letom 1463." (Stele, 1960, 70)
Svi detalji navedeni u opisu plominskih slikarija nala-ze se i na zidnim slikama crkve Sv. Antona u Barbanu. Ista tamna crveno smeda podloga iza likova, karakteristična plavozelena boja, slične konzole i aureole i jednak način modeliranja glava, kao i završavanje modeliranja crtežom. Isto je i oblikovanje očiju. No takoder su uoč-ljive i neke razlike. Sumnju da su freske na oba lokaliteta djelo bliskih radionica pojačava nam i relativna blizina ovih lokaliteta.
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO U ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
> . i'4u ''■'VM.1 iS.»,-»
.'i.fc/t.1
SI. 6: Sv. Ivan, Lovran (foto: Z. Bistrovič) Fig. 6: St. John, Lovran (photo: Z. Bistrovič).
Zanimljive i do sada nepublicirane zidne slike nalaze se u Sv. Silvestru u Oprtlju. Freska na sjevernom zidu prikazuje skupinu vojnika pred zidinama i sveca koji pridr-žava tijelo nekog mladica na vjesalima, sto nas navodi da scenu prepoznamo kao dio legende o Sv. Jakovu (sl. 11). U pozadini scene nalazi se arhitektura grada sa zidinama i dvjema kulama U desnom rubu slike nalazi se grade-vina s kupolom. Ispred arhitektonske scenerije u sredini kompozicije dominira skupina naoružanih likova u uniformama koje, poznavajuci legendu, možemo odrediti kao pripadnike gradske straže. Njih prati skupina likova u civilu koja zavrsava likom djevojke u crvenoj haljini. Cijela gomila okrenuta je prema liku sveca u zelenoj haljini koji pridržava lik mladica na vjesalima.
Nasuprot ovoj sceni, na južnom zidu naslucuje se scena s brodom u oluji. Nakon čiščenja uočeno je da se radi o sceni Jone u ustima kita. Na desnoj strani tri -jumfalnog luka nalaze se ostaci Bogorodice sa scene Navjestenja. Zanimljivo je kako ikonografija ovih fre-saka nema nista s titularom crkve, Sv. Silvestrom.
Ostaci zidnih slika na sjevernom zidu najcjelovitiji su. Očuvana je skoro cijela scena s njezinom bordurom i velarijem podno nje. Na slici prevladavaju žuti i crveni
5 Terminus ante quem glagoljski je grafit iz 1437. godine.
okeri, uz upotrebu zelene i, rijetko, ljubičaste boje. Bor-dura se sastoji od patroniranog uzorka crne boje na bijeloj pozadini obrubljenog s obje strane crvenom trakom. Kvadrati na sjecistima bordura, na kutovima slike, zasjenjeni su.
Z. slike crkve Sv. Stefana u Zanigradu najveca su analogija Sv. Silvestru. Opci dojam slikarija je isti kao i mnostvo oblikovnih detalja od fizionomija do impo-stacija likova i arhitektonskih detalja. Prisutan je i isti tip bordura. Postoje i kolorističke sličnosti, paleta je u tonovima istih valera, osim sto je dojam da su slike u Sv. Silvestru blijede. Slikarije u Zanigradu datirane su go-dinom 1418. koja je nekada bila vidljiva na rubu scene sa Sv. Jurjem (Hofler, 1997, 105) te nas upucuje da i slike u Sv. Silvestru stavimo u prvu četvrtinu 15. st.
Sv. Barnaba u Vižinadi nedavno je restaurirana crkva koja je ubrzo nakon restauracije dobila i svoju mono-grafiju (Matejčic, 2002). Relativno obimno sačuvan ciklus donosi nam deset scena kristoloskog ciklusa. Freske nastaju početkom 15. st.5 Svijetla paleta daje prozračan dojam. Iako postoje stanovite nespretnosti u prikazi-vanju likova scene su pune narativnih detalja i svjedoče o dobrom poznavanju onodobnih predložaka. Razraden
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
Sl. 7: Sv. Jelena, Oprtalj (foto: V. Barac). Fig. 7: St. Helen, Oprtalj (photo: V. Barac).
je i ornamentalni repertoar, tj. sustav bordura. Primje-cujemo složenu široku borduru crvene pozadine, s ve-getabilnim ornamentom i okruglim i kvadrilobnim me-daljonima s likovima svetaca.
Izvore ovog slikarstva najbolje možemo opisati Ma-tejčicevim riječima: "Odredena ikonografska rješenja, jasni i zatvoreni obrisi krupnih likova, pregledne mno-goljudne kompozicije, te jasna impostacija protagonista u kulisni prostor, s više nego jasnim asocijacijama na post-giottesknu slikarsku retoriku, uz dozu artificijelne dinamike i naturalizma, vodi prema emilijanskim ili toč-nije bolonjskim majstorima kasnog trecenta." (Matejčic, 2002, 28). Matejčic ostavlja mogucnost da su majstori mogli doci i posredno, preko venecijanske lagune.
Zidne slike Sv. Nikole u Pazinu datirane su oko 1460. U svodu se nalaze ikonografski zanimljive scene stvaranja svijeta. Veliki dio slika kasniji je talijanski retuš nastao dvadesetih godina prošlog stoljeca. Slike su tre-nutačno teško čitljive jer se preko njih nalazi magličasti sloj. Još ih Stele povezuje uz južnotirolski, briksenški krug dok svi kasniji autori prihvacaju ovu stilsku identi-fikaciju. Fučic je utvrdio korištenje predložaka Biblie Pauperum koje je autor slobodno koristio i preradivao. Ovaj ciklus važan je jer se pretpostavlja da je ova radi-onica djelovala na razvoj lokalnih istarskih radionica no ova tvrdnja nije dovoljno obrazložena. Ipak, sigurno je da ova crkva postaje tipološki uzor za druge slične na-rudžbe u Grofoviji.
Freske Sv. Trojstva u Žminju datirane su godinom 1471. na velariju na apsidalnom zidu. Na ovim slikama Fučic uočava alpske utjecaje i stavlja ih u kontekst kranjskih slikarija u Crngrobu, Goropeči nad Ihanom i Mače nad Preddvorom (Fučic, 1963, 22). Ciklus slika u Crngrobu datiran je 1453. godinom a potpisao ga je majstor Bolfgang. Medu njegove učenike Hofler stavlja majstora prezbiterija crkve Sv. Marije na Bledskom otoku za koga smatra da je oslikao crkvu Sv. Trojstva u Žminju (Hofler, 1996, 23). Smatram da najvece sličnosti
SI. 8: San Francesco, Cividale. Fig. 8: St. Francis, Cividale.
Željko BlSTROVlC: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO U ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
Sl. 9: Sv. Primo i Felicijan u Čirkotima i Sv. jelena u Oprtlju, usporedba detalja aureole i mandorle (foto: Ž. Bistrovic).
Fig. 9: St. Primo and St. Felician in Čirkoti and St. Helen in Oprtalj, details of aureola and madorla in comparison (photo: Ž. Bistrovic).
sa slikarima ovoh kruga postoje s Maškim majstorom (Sv. Miklavž, Mače nad Preddvorom). Skolu majstora Bolfganga prepoznajemo po lirskoj noti, tipičnih lica okruglih obraza, draperija "zmečkanih gub", izdatnoj upotrebi grafičkih listova, prije svega Majstora E.S. i nizozemske četrdesetolistne Biblie pauperum što su sve karakteristike koje susrečemo i u Sv. Trojstvu.
Postoji veči broj z. slika u Istri koje se prema nekim svojim likovnim osobitostima, slikarskoj tehnologiji i upotrebi sličnih grafičkih predložaka mogu svrstati u jednu skupinu. Ovim slikama zajedničko je to što ih stvaraju lokalne radionice, tj. domači ili udomačeni slikari (za razliku od Sv. Trojstva u Zminju i Sv. Nikole u Pazinu, koje su pak kvalitetni import). Ovoj skupini izvor je u alpskom kulturnom krugu, a najznačajnija ličnost Vincent iz Kastva. Uz njega možemo uočiti dje-latnost još nekih majstora kao što su Ivan iz Kastva i tzv. Sareni majstor. U korpus slikarija ove skupine uvrstit čemo slijedeče lokalitete: Sv. Marija na Skrilinah kod Berma, Sv. Juraj u Lovranu, Sv. Marija podno Oprtlja, BDM na Božjem Polju kraj Vižinade, Sv. Jakov u Bar-banu, Sv. Trojstvo u Hrastovlju, Sv. Magdalena kod La-binskog groblja, Sv. Ivan Glausič u Brovinju kod Koro-mačnog, Sv. Petar i Pavao u Vranji, Sv. Rok u Roču, Sv. Fabijan i Sebastijan u Kastvu, Sv. Antun u Jurčičima kod Kastva, Sv. Helena u Gradišču pri Divači i Sv. Helena u Podpeči kod Črnog Kala.
Do sada su najbolje obradeni i najbolje poznati lo-kaliteti crkva Sv. Marije na Skrilinama kraj Berma i Sv. Trojstvo u Hrastovlju. Ove dvije crkve imaju obimnu bi-bliografiju i lijepe monografije koje su uredili Branko Fučič i Marijan Zadnikar.6 Uz njih monografski je obra-dena i crkva Sv. Jakova u Barbanu u članku Ive Perčič (Perčič, 1962) i BDM na Božjem Polju u inspirativnom članku B. Fučiča (Fučič, 1975b). Isti autor napisao je i manji članak o freskama u Sv. Roku u Roču (Fučič, 1990). Ostali lokaliteti su tek spomenuti u raznim pre-gledima. U novije vrijeme izvršena je restauracija slika u BDM na Božjem Polju koja nam donosi nova saznanja i koja če biti zasebno obradena u monografiji koju pri-prema autor ovog teksta. Jedno od najbitnijih otkriča je pronalazak tipoloških uzora koji potječu iz srednjoeu-ropskog kulturnog kruga (sl. 12). Uočljivo je da večina lokaliteta nije publicirana. Rezultat je toga što ove freske nisu niti bile restaurirane te je o njima teško bilo što reči. Ipak Sv. Juraj u Lovranu, Sv. Marija podno Oprtlja i Sv. Petar i Pavao u Vranji odavno zaslužuju monografsku obradu.
Vincent je voditelj radionice koja je 1474 oslikala crkvu Sv. Marije na Skrilinama. On je središnja figura pretpostavljene skupine. Uz Ivana iz Kastva jedini je koji se potpisao i datirao freske. Iz ovog ciklusa fresaka Fučič je u svojoj monografiji prema morelijanskim detaljima razdvojio ruke troje slikara. Samom Vincentu pripisuje sliku Poklonstva kraljeva, dok drugu dvojicu slikara naziva prema scenama koje su naslikali Majstor Plesa mrt-vaca i Majstor Pasije. Do sada još nije odgovoreno na
Sl. 10: Sv. juraj, Plomin (foto: Ž. Bistrovic). Fig. 10: St. George, Plomin (photo: Ž. Bistrovic).
6 Ova dva ciklusa zbog njihove obradenosti neču previ se spominjati. Važno je načeti problematiku formiranja lokalnih istarskih radionica i pokušati odgovoriti u kakvim su medusobnim vezama bili ovi slikari. Zainteresirane upučujem na : Fučič, 1992; Zadnikar, 1988.
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ B2D2ČOJ SINTEZI), 277-290
SI. 11: Sv. Sllvestar, Oprtalj (foto: V. Barac). Fig. 11: St. Sylvester, Oprtalj (photo: V. Barac).
pitanje gdje se formiraju ovi umjetnici. Važno je istak-nuti njihovu povezanost s alpskim i srednjoeuropskim kulturnim krugom te korištenje zajedničkih predložaka, grafičkih listova i Biblie pauperum. Vincentovu radio-nicu možemo uz navedene lokalitete spojiti u kulturni krug i s nekima u Kranjskoj, kao što su Sv. Andrej u Dole pri Krašcah i Sv. Lenart u Krtini pri Dobu koje su povezane s radionicom Majstora Leonarda.
Ivan iz Kastva potpisao je ciklus slika u crkvi Sv. Trojstva u Hrastovlju i datirao ih godinom 1490. Ni on nije crkvu oslikao sam te se primijete ruke drugih sli-
ka ra. Iz njegova slikarskog kruga proizišle su takoder freske u crkvi Sv. Helene u Gradišču kraj Divače i crkvi Sv. Helene u Podpeči kraj Crnoga Kala u Sloveniji.
Potrebno je spomenuti da Kastav, kao mjesto iz kojeg potječu oba imenom poznata slikara, zaslužuju da se poznati, ali do sada neistraženi lokaliteti Sv. Fabijan i Sebastijan u Kastvu i Sv. Antun u Jurčicima kod Kastva istraže, restauriraju i dostojno prezentiraju javnosti.
Sareni majstor ime je koje B. Fučic daje anonimnom gotičkom majstoru kojega je prvi put uočio u Sv. Mariji od Lakuca. Osim navedenih fresaka u njegov je opus
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
Sl. 12: Božje Polje - Hrastovlje, usporedba: Hluboka nad Vltavou (krajnje lijevo), tipološki uzor lica svetica u Sv. Trojstvu u Hrastovlju (u sredini) i Sv. Mariji u Božjem Polju (desno).
Fig. 12: Božje Polje - Hrastovlje, comparison, Hluboka over Vltavou (far left), typological examples of the faces of saints in the church of St. Trinity in Hrastovlje (middle) and in the church of St. Mary in Božje Polje (right).
uvrstio zidne slike u Sv. Antunu Pustinjaku kraj Dvigra-da, zidne slike Sjevernog broda i donjeg niza južnog broda u Sv. Mariji u Oprtlju, zidne slike u donjem dijelu prezbiterija župne crkve Sv. Jurja u Lovranu, u Sv. Jerneju u Seničnom, Sv. Lenartu u Bregu kraj Preddvora, u Ladji kraj Medvoda i u samostanskoj crkvi Sv. Danijela u Celju (Fučic, 1963; 1975; 1998). Natasa Babic ovaj opus razlaže na dva slikara. Uz Sarenog majstora (Pisani mojster) predlaže i Dvigradskog majstora (Babic, 1996). Smatram da su slike iz Sv. Jurja u Lovranu najkvalitetnije i da ih možemo izdvojiti kao djelo zasebnog slikara. Iz njegove radionice oblikuju se slikari koji rade na ostalim lokalitetima. Smatram i da se ostatak opusa treba podi-jeliti na vise radionica. U Sv. Mariji od Lakuca i Sv. Antonu kod Dvigrada radi jedna a u Sv. Mariji kod Oprtlja druga radionica. Sv. Juraj u Lovranu stoga je važan lokalitet na kojemu se susrecu radionica Vincenta iz Kastva i radionica koja je utjecala na formiranje tzv. Sarenog majstora koji slika u Dvigradu. Slikara koji slika na Raspecu u Sv. Jurju možemo sa sigurnoscu poisto-vjetiti sa tzv. Majstorom Plesa mrtvaca iz Sv. Marije na Skrilinama. Zanimljivo je da se i u Oprtlju susrecu ove dvije radionice ili slikarske struje. U Sv. Mariji veci dio oslikava tzv. Sareni majstor dok sliku Sv. Kristofora, Sv. Jurja i Sv. Petra s prikazom donatora slika radionica Vincenta iz Kastva.
Uz ove slikare moramo spomenuti djelatnost Alberta iz Konstanza kao zasebnu i jednu od značajnijih umjet-ničkih pojava s kraja 15. st. Udomaceni umjetnik koji se uklopio u glagoljaski ambijent svojim opusom je naj-produktivniji slikar epohe (BDM u Plominu, Sv. Juraj u
Brseču, Sv. Trojstvo u Lovranu, Sv. Duh u Balama, Sv. Anton u Balama, Sv. Mihovil u Picnu, Sv. Kvirin u Ja-senoviku, Sv. Vid u Pazu, Sv. Martin u Prodolu kod Labina). O ovom slikaru i njegovim djelima postoji vec op-sežna literatura (Greblo, 1997; Fučic, 2000; Ratkovčic, 2004) a i prof. Ivan Matejčic priprema monografiju o ovom slikaru (Matejčic, 2007). Potpisao se na dva mje-sta, u Plominu i u Pazu. Iako slikar dolazi iz dalekog Konstanza na Bodenskom jeziku savrseno se uklapa u istarski glagoljski ambijent.
Pred kraj stoljeca nastaju freske u crkvi Sv. Flora u Pomeru. U apsidi je sačuvana scena Deisisa s Bogoro-dicom i Sv. Florom biskupom. Za vrijeme Zentral Kom-missiona ove slike bile su restaurirane. Nedavnom re-stauracijom koju je izvrsio restaurator Radovan Ostric utvrdeno je da su veliki dijelovi slike austrijski retus. Usporedujuci lik Bogorodice uočio sam sličnost s likom svetice u apsidi crkve Sv. Margarete u Gubavici kraj Barbana, jos jednom od neistraženih i nepubliciranih lokaliteta. Na oba lokaliteta nalaze se svetice blagih lica vec renesansnog oblikovanja. No tek nakon buduceg restauratorskog zahvata u Sv. Margareti moci cemo po-drobnije usporediti ova dva ciklusa.
Postoji jos primjera koje nismo opisali zato sto ih je potrebno podrobnije proučiti.7 Niti ove koje smo spo-menuli nismo do kraja iscrpili. U ovom prikazu dvo-umio sam se koje lokalitete podrobnije obraditi. Ruko-vodio sam se novim spoznajama i lokalitetima koji nisu publicirani. Jos nas čeka veliki broj zidnih slika za koje znamo da se nalaze pod kasnijim slojevima naliča i žbuke, a koji jos nisu restaurirani. Pogotovo je bitno
7 Sv. Margareta kod Vodnjana, Sv. Martin u Bermu, Sv. Marija u Gologorici, Sv. Petar u Sorbaru, Sv. Marija Magdalena u Sculcima, Sv. Blaž u Svetlovreču i mnogi drugi.
Željko BISTROVIČ: GOTIČKO ZIDNO SLIKARSTVO 2 ISTRI (NOVI PRILOŽI JEDNOJ BUDUČOJ SINTEZI), 277-290
sustavno istražiti sve potencijalne objekte koji su sred-njovjekovni ili imaju srednjovjekovne strukture. Bez ovih radnji svaka ocjena i sinteza srednjovjekovnog zid-nog slikarstva Istre je paušalna. Naši zaključci mogu biti tek opčeniti i nije nemoguče da nam rezultati naših budučih istraživanja promijene trenutačne stavove.
Istra je specifično područje u kojemu se prepliču raz-ličiti stilski utjecaji. Dosadašnje izdvajanje samo jednog (venecijanskog) u talijanskoj literaturi, a zanemarujuči ostale, mogu objasniti samo ideološkim razlozima. Po-gotovo treba uočiti da su u razdoblju kada se šire ve-necijanski utjecaji u Istri Venecija i njezin dominij preplavljeni umjetnicima koji u nju dolaze iz različitih krajeva s područja današnje Italije (Bolonja, Firenza ... ovime možemo protumačiti neke slikarske osobine djela kao što su slikarije u Sv. Antonu u Zminju, Sv. Barnabi u Vižinadi ili još uočljivije u Sv. Martinu u Bermu). Do sada je nedovoljno uočen utjecaj regionalnog slikarstva Friulia na Istru. Alpski i srednjoeuropski utjecaji najuoč-ljiviji su u drugoj polovici 15 stolječa. Osim Friulia važne su nam Kranjska i Južni Tirol. Unutar svih ovih utjecaja stvaraju se lokalne radionice.
Možemo zaključiti kako 14. stolječem, u zidnom slikarstvu, počinje znatniji umjetnički poticaj iz Venecije, ali ne toliko iz samog središta lagune, koliko iz Terra Ferme, njezinog zaleda, s kojim istarski prostor tvori zajednički kulturni krug. Ovo se najviše odnosi na Friuli, Kranjsku i primorsku Sloveniju, no i na Veneto, tj. pri-rodno zalede Venecije.
Navedene slikarije različite su kvalitetom. Do sada smo ih dijelili na kvalitetan import i retardirani lokalni
izraz. No ovo pojednostavljenje bi trebalo nadiči. Niža kvaliteta izvedbe i retardacije ne znače time da su autori sigurno lokalni. Umjesto pejorativnog izraza retardacija predložio bih blaži izraz: nespretnosti u izrazu. One se uočavaju na mnoštvu zidnih slika u Istri. Možda bi se nekim od ovih fresaka mogli baviti etnolozi a ne po-vjesničari umjetnosti. No ne smijemo se baviti samo vrhunskim izrazima stila. Moramo zaokružiti sliku o li-kovnoj kulturi vremena te uočiti umjetničku svakodne-vicu. Stoga svaki od ovih spomenika zaslužuje mono-grafsku obradu. Mnoge atribucije podložne su reviziji tako da nas još čeka veliki posao.
Zidno slikarstvo gotičkog doba u Istri večinom je sakralno. Tek u dva primjera oslikani su profani prostori. Labinska loža čije nestale freske spominje Fučič (Fučič, 1958) i jedan nepublicirani lokalitet, palača Betiga u Vodnjanu u kojoj se nalaze ostaci gotičkih fresaka, još uvijek nerestauriranih i neistraženih.
U budučim istraživanjima treba posvetiti veču paž-nju ulozi naručitelja z. slika. Oni su u početku samo feudalci i crkva. Stoga ne smijemo zanemariti feudalne veze i feudalnu pripadnost teritorija na kojima se freske nalaze. Razvojem feudalne zajednice jačaju komunalna društva, naručitelj je lokalna zajednica, putem bratov-ština ili zajedničkog napora cijele župe.
Korpus istarskog zidnog slikarstva nudi nam još uvijek mnoštvo nenačetih i nedovršenih tema. Od kulturno-povijesnih, socijalnih, tehnoloških do temeljnih povijes-no-umjetničkih kao što su katalog bordura, patroniranih uzoraka, grafičkih predložaka ili ikonografskih scena.
GOTHIC MURAL PAINTING IN ISTRIA (NEW ADDITION TO A FUTURE SYNTHESIS)
Zeljko BISTROVIC
Ministry of culture, Directorate for protection of cultural heritage, Conservation Department of Pula,
HR-52100 Pula, Ul. Grada Graza 2 e-mail: zeljko.bistrovic@gmail.com
SUMMARY
The present survey of Gothic mural painting in Istria includes discussions about newly discovered mural paintings, some unpublished localities and their associations and suggestions of new interpretations regarding well known cycles of paintings. Examples are presented chronologically, beginning with the oldest reliably dated monument - the mural paintings in the church of St. Martin in Bicici. In contrast with other interpretations the mural paintings in the church of St. Nicholas in Rakotule are attributed to a single painter. The same is argued about the mural paintings in the church of St. Anthony in Zminj. Newly discovered remains of mural paintings in the church of St. Catherine in Lindar are associated with the mural paintings from the church of St. Cross in Butoniga. The mural paintings from the church of St. Mary of Health in Medulin and the church of St. Francis of Assisi in Pula have not yet been published. Both are attributed to the same workshop. New frescoes have been uncovered in the church of
Zeljko BlSTROVlô GOTlCKO ZIDNO SLlKARSTVO 2 ISTRl (NOVl PRILOZl JEDNOJ BUDU^OJ SlNTEZl), 277-290
St. John in Lovran and they are attributed to two different painters. The more skilled of the two painters painted in the spirit of trecento under the influence of Bolognese painting, while the other painted in a rustic style, which associates him with the Alpine painting influences. The mural paintings in the church of St. Helen near Oprtalj, which were traditionally attributed to Kleregin's workshop, are considered to be the work of a Furlan workshop in this paper and are associated with the mural paintings in the church of St. Francis in Cividale. Previously unpublished remains of frescoes of the church of St. George in Plomin are associated with mural paintings in the church of St. Anthony in Barban. Another cycle of paintings, which has not yet been published and is currently under restoration, is located in Oprtalj as well. It is painted on the walls of the church of St. Sylvester and the paintings are associated with the ones found in the church of St. Stephen in Zanigrad. Several other localities are mentioned and the establishment of local late Gothic workshops, associated with renowned painters Vincent of Kastav, John of Kastav and the so-called Colourful Master, is discussed.
Key words: Gothic mural painting, Furlan workshops, St. John in Lovran, St. Helen in Oprtalj, St. Sylvester in Oprtalj
LITERATURA
Babic, N. (1996): Pisani mojster (diplomska radnja). Ljubljana, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za umetnostno zgodovino.
Del Bello, N. (1905): Il presunto maestro di Vittore Carpaccio. Pagine Istriane, III, nr. 1 (gennaio). Capo-distria, 6-8.
Fučic, B. (1952): Živi križ u Lindaru. Pazin, Istarska Danica.
Fučic, B. (1953): Izvještaj po putu u Istri 1949. Ljetopis JAZU, knjiga 57. Zagreb, JAZU.
Fučic, B. (1958): Freska u labinskoj loži. Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, VI, 3. Zagreb, JAZU. Fučic, B. (1963): Istarske freske. Zagreb, Zora. Fučic, B. (1964): Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri (doktorska disertacija - tiskopis). Ljubljana - Rijeka. Fučic, B. (1975a): Pisani mojster na Bregu ob Kokri. Kranjski zbornik. Kranj, Mestna občina Kranj, 197-198. Fučic, B. (1975b): Božje Polje. Bulletin JAZU XV-XXII/ 1-3. Zagreb, JAZU.
Fučic, B. (1990): Ročke freske i majstor Ivan iz Kastva. Buzetski zbornik 15. Buzet, 33-38. Fučic, B. (1992): Vincent iz Kastva. Zagreb - Pazin, Krščanska sadašnjost/Istarsko književno društvo "Juraj Do-brila".
Fučic, B. (1998): Sareni majstor. Kanfanar i kanfanar-ština: zbornik radova sa znanstvenog skupa povodom 900 obljetnice prvog pisanog spomena Kanfanara (Kanfanar, 5. listopada 1996). Kanfanar, Dvegrajci. Fučic, B. (2000): Albert iz Konstanza. Zagreb - Brseč, HAZU - Udruga Jenio Sisolski.
Ghirardi, G. (1972): Affreschi istriani del Medioevo. Padova, Stediv/Aquila.
Gibbs, R. (1992): Treviso. U: Lucco, M. (ed.): La pittura in Veneto. Il Trecento. Milano, Electa.
Greblo, S. (1977): Freska Majstora Alberta (1475.) u Plo-minu. Peristil, 39. Zagreb, 57-68. Grkovic, S. (2005): Ikonološko stilska analiza zidnih slika u kapeli sv. Jelene u Oprtlju. U: Izvještaj o konzer-vatorsko-restauratorskim radovima na zidnim slikama u kapeli Sv. Jelene od 2000. do 2005. (pohranjen u arhivi Konzervatorskog odjela u Puli)
Hofler, J. (1996): Srednjeveške freske v Sloveniji: Gorenjska. Ljubljana, Družina.
Hofler, J. (1997): Srednjeveške freske v Sloveniji: Primorska. Ljubljana, Družina.
Karaman, Lj. (1963): O djelovanju domace sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva. Zagreb, Društvo historičara umjetnosti N.R.H.
Matejčic, I. (2002): Freske crkve Sv. Barnabe u Vižinadi. Poreč, Erata corrige.
Matejčic, I. (2007): Freske u crkvi Sv. Duha u Balama. Poreč, Erata corrige (u tisku).
Mohorovičic, A. (1957): Problemi tipološke klasifikacije
objekata srednjovjekovne arhitekture na području Istre i
Kvarnera. Ljetopis JAZU, 62. Zagreb, JAZU.
Perčic, I., Neškovic, J., Medic, M. (1960): Konzerva-
torski radovi na kapeli Sv. Križa u Butonigi. Zbornik
zaštite spomenika kulture, knj. 11. Beograd.
Perčic, I. (1962): Legenda o hodočasnicima sv. Jakova
na zidnim slikarijama u Barbanu. Peristil, br. 5. Zagreb,
52-60.
Perčic, I. (1963): Zidno slikarstvo Istre (katalog izložbe). Zagreb.
Ratkovčic, R. (2004): Zidne slike u crkvi sv. Duha u Balama. Peristil, 47. Zagreb, 15-24. Rizzi, A. (1975): Profilo di storia dell'arte in Friuli -dalla preistoria al gotico. Udine, Del Bianco editore. Stele, F. (1960): Umetnost v Primorju. Ljubljana, Slovenska matica.
Zadnikar, M. (1988): Hrastovlje: romanska arhitektura in gotske freske. Ljubljana, Družina.