K 'DT'« 'àem&Q tj I Dvorakova o/ - « Ii J 'J 1 ' ^ V. Broj 20. Zagreb, 19. maja 1933. Pojedin! broj stoji 1.50 Dinari Tragičnog maja 1921 pali su; Ivan Sabadin, Ivan Babič, Jožef Vodopivec, Peter Vodopivec, Jožef Krašovec, Matej Hrovatin, Rok Slavec, Viktorija Smotlak, Peter Tul, Marija Tut, Andrej Zorjul. Sječajmo sel S,______________________________________ Tragičnog maja 1921 pali su: Ivan Sabadin, Ivan Babič, Jožef Vodopivec, Peter Vodopivec, Jožef Krašovec, Matej Hrovatin, Rok Slavec, Viktorija Smotlak, Peter Tul, Marija Tul, Andrej Zorjul. Sječajmo se! GIASILO SAVtZA JUGOSILOVENSKIH EMIGRANATA IZ JMEUSICE KRAJINE ■ V ' •/____________■ ''-V FAŠIZAM, GLAVNI NEPRIJATELJ MANJINA Rema sigurno nijednog našeg čovjeka, koji nije čuo za Lužičke Srbe, za tu malu slavensku manjinu u Njemačkoj. Kad se govori o evropskim narodnim manjinama i o njihovom problemu uvijek se spominju Lužice i Lužičani, jer su oni možda najtipič-nija slavenska manjina i po svom položaju i po svojoj vitalnoj snazi. Lužički Srbi u-zimlju se obično kao primjer slavenske otpornosti i kao dokaz, da se nacionalni karakter naroda teško uništava i briše. Oni obitavaju kraj sjeverno od Češke uz rijeku Sprevu sve do okolice Berlina. Narod se sam naziva Serbje, ili po zemlji Lužici — Lužačani, pa tako Lužički Srbi. Ovaj je narod danas jedan otočii u njemačkom moru, koje ga kroz vjekove zapljuskava. Prema njemačkoj državnoj statistici od godine 1926. im.ade Lužičkih Srba još oko 71.000 ■— prema 111.167 po statistici iz god. 1910. To bi značilo u 15 godina za 40.000 Lužiča-na manje! Ali mi znamo kako se prave te državne statistike ... Poznati historičar prof Dr. Bidlo u djelu: »Dejiny Slovanstva* (godine 1927.) navodi, da Lužičkih Srba imade još 150000. Zajednički život sa Nijemcima, mješoviti brakovi i škole čine doduše svoje, a ne manji upliv na opadanje broja Lužičkih Srba vrši industrijalizacija krajeva, obitavanih po Lužičkim Srbima, a i gospodarske prilike sile na seobu iz sela u gradove, gdje se po malo gubi narodni karakter. Tu činjenicu žalimo, no to je prirodni proces, koji če se teško zaustaviti i s kojim se mora računati. Medjutim sve to ne bi moglo nikako da izbriše Lužičke Srbe sa lica zemlje. Da slika današnjeg stanja Lužičkih Srba bude potpunija, treba navesti još i ovo: Lužički Srbi su po vjeri podijeljeni u dvoje: u manji dio (oko 20.000) koji su katolici i veći dio, koji su protestanti. Po jeziku se dijele Lužički Srbi u Gor-njo-lužičane, sa svojim narječjem i svojom •Jfaticom u Budgšinu i Donjo-lužičane sa svojom Maticom u Chesebuzu (Cettbus). U Pismu se takodjer dijele oni u dvoje: Katolici pišu latinicom a protestanti goticom, no danas se več i ovi priučavaju na latinicu. Kako bi tragični usud Lužičkih Srba bio Potpuniji podijeljeni su oni i u dvije državne uprave. Gornje-lužičani potpadaju većim dijelom pod Sasku upravu, dok su Donje-lu-žičani svi pod Pruskom vlašću. Taj narod svojom vlastitom snagom očuvao je svoju narodnu dušu, svoju tisućgodišnju kulturu: jezik i običaje i još imade sinova, koji rade na znanstvenom, književnom, umjetničkom i. gospodarskom polju. Lužički Srbi nemaju svoje vlastite Matice-države prirodno su im najbliži Česi i Poljaci po jeziku i geografski, no simpatije za taj narod postoje kod svih slavenskih naroda a i cijele kulturne Evrope. Simpatije i kulturne veze Jugoslavena sa Lužičkim Srbima sižu još u doba narodnog preporoda t. j. početak . . ' stoljeća, kada su se i Lužički Srbi javili u kolo slovenskih naroda. Ilirski prvaci: Ljudevit Gaj, Stanko Vraz i Bleiweis održavaju prijateljske veze sa lužičkim bu-diteljima Arnoštom Smelerom i drom P. Jordanom. Veliki vladika Strossmayer »dopisuje se sa prvacima Lužičkih Srba Arnoštom Smelerom i Mihajlom Hernikom. Poznata su kod nas djela najvećeg jugoslavenskog po-pularizatera Lužičkih Srba prof. Josipa Mi-lakovića, koji nas ]e upoznao sa Jakubom Bari čišinskim, najvećim pjesnikom Lužičkih Srba i drom Arnoštom Mukom, velikim naučenjakom, koji je nedavno umro. Dr. Muka održavao je veze naročito s nama Istranina, preko nekih naših nacionalnih i kulturnih radnika, sve do svoje smrti i bio je više puta u Istri. Lužički Srbi nisu se pod Nijemcima nikada suviše dobro osjećali. Ni u daljoj ni u bližoj prošlosti. Oni su uvijek stradali. Njihova dosadanja stradanja ne daju se dodu-' ® uporediti s onima što doživljava naš narod pod Italijom, ali ipak nije im bilo dobro. Njemačka im nije davala ono, što bi im riorala dati po ljudskom pravu . Lužički Srbi uvijek su bili, a to su i da-nas, lojalni gradjani njemačke države. Pre-ria. svom neznatnom broju oni ne mogu ima- * nikakvog utjecaja na njemačku nutarnju Politiku, cijelim svojim organizmom vezani ®u za politički i privredni život mnogobrojno vladajućeg naroda i jedino su tražili a se zaštite njihova prirodna kulturna pra- * u okviru Njemačke. Oni, medjutim, nisu * daleka uživali ona prava koja u dru-fri državam imaju njemačke manjine. Lu-Jfki Srbi nemaju nijedne osnovne škole sa rioterinjim nastavnim jezikom. Ograničava /h «e u služba božja na lužičkom jeziku, a i hhdleštvima ne mogu da se služe svojim jes>tkom. 'n fako je bilo i prije nego je u Njemačkoj ijbdao Hitlerov fašizam. Medjutim s dolcu t0m fačizma na vlast situacija se naglo i t \ Pogoršala. Kao i u Julijskoj Krajini • ( n ..°J manjini pred Italijom bilo je zlo i l0,le fašizma, ali je to zlo poraslo, posta-'rvavo i upravo nesnosno naročito, kad ENA IZMED MNOGIH ŽALOSTNIH OBLETNIC SPOMNIMO SE ŽRTEV PADLIH TRAGIČNEGA MAJA 1921 Osapeška dolina. Dne 16 maja je preteklo 12 let od krvavih dogodkov, ki so se vršili ob priliki pohoda fašistov v naše kraje. Dvanajst let je minilo, odkar so prišli nad naše ljudi s streljanjem, zažiganjem domov, zapori, pretepanjem... Osp. — 16 maj bo ostal zabeležen v naših domovih kot dan žalosti in poznim rodovom v spomin. Ni je družine v vasi. da ne bi tega dne. pred 12 leti. prenesla ene ali druge žrtve. Vsa vas Pa se spominja onih, ki jih je fašizem spravil v grob: Vodopivec Jožef, Vodopivec Peter in Krašovec Jožef. M a č k o v 1 j e so vas, ki je največ pretrpela. Pred 12 leti so zažgali fašisti 8 hiš, štiri so tal pogorele (skupne škode je bilo 145.000 lir). Uničili in razbili so mnogo pohištva (do 40.000 lir) in oropali ter odnesli mnogo s seboj (v vrednosti do 15.000 lir). Radi tega napada so padle tudi žrtve in sicer: Hrovatin Matej, Slavec Rok, Smotlak Viktorija, Tul Peter in Marija. Še nekai številk. Vas ie štela do 400 ljudi; zbežalo je radi preganjanja v 12 letih pet ljudi, poleg drugih, ki so se preselili radi bede in radi preganjanja. Političnih aretacij je bilo 37, od teh je bilo 30 obsojenih od mesec do pet let zapora in kon- T r s t. maja 1933. Vedno težji je položaj našega kmeta pod fašistično vlado, ki s svojimi rednimi in izrednimi davki in dokladami sistematično uničuje naše gospodarstvo. Prodaje posestev se množijo in se prodajajo za čimdalje nižje cene. V juniju gre v okolici Doline na dražbo posestvo:, ki je bilo pred časom uradno cenjeno na 107.000 lir. Zadolženo je za 35.000 lir, a za dražbo je določena najnižia ponudba v znesku 6.000 lir. Prizadeti kmet, oče desetih otrok, se je moral iz posestva izseliti že pred letom dni in se je naselil kot kolon na posestva, ugrabljena našim ljudem od »Istituto di Credito di Venezia Giulia«, ki pleni eno posestvo za drugim za smešno nizke cene. Ta posestva potem ali da v najem našim, nekdaj dobrostoječim gospodarjem, ki postanejo s tem koloni, ali pa naseli ljudi iz Italije. Naši kraji se vračajo v srednjeveško dobo fevdalizma. Naš kmet mora delati kot finacije. Preiskavo je imela skoro vsaka hiša in pretepeni so bili skoro vsi mladeniči. Marezige. O preganjanju v tej vasi, je naš list že pisal, zato ne bomo ponavljali še enkrat grozot, ki jih je prizadejal prvi banditski naval fašistov. Č e ž a r j i. Ta vas je občutila vso kulturo fašizma že 15 maja. Koliko je tu žrtev za katere ne vemo? Koliko je moralo ubogo ljudstvo pretrpeti gorja, ki se še danes nadaljuje. O tem priča danes prazna vas, zapori, kjer sede naši fantje, mnogi begunci. ki so raztreseni po svetu in — žrtev, oče. ki so ga fašisti prvi dan ustrelili. Gabrovica. Dne 16 maja je padla v naši vasi prva žrtev — Andrej Zorjul. Od tedaj fašizem ubija, napada, obsoja in uničuje. Na tà način so si hoteli in si hočejo pridobiti naklonjenost! — Klement Purger je še vedno zaprt, a njegova usoda je neznana. Amnestije torej ni bil deležen! Kaj bi še vse lahko povedali sosedje iz Prebenega. Oreha in drugod, ki so gledali in tudi sami občutili vse to početje. Kaj bi lahko povedal ves istrski narod, ki je občutil in čuti bič krvavega fašizma! (Agls) suženj, da potem v jeseni spravi gospodar — tujec — ves pridelek v svoje kašče. (Agls) DRAŽBE Posestniku Andreju Dovganu iz Šembij št. 7 (pri Knežaku) je bilo na dražbi prodano posestvo za 1.200 lir, uradne pa ie bilo cenjeno na 17.000 lir. Ob takih prilikah si za 4 lire lahko nabaviš omaro, za 15 lir je že kolo, za 150 pa celo krava. Ravno tako je < bilo v bližnjih Koritnicah prodano na dražbi posestvo Lekčinovih. Tako v prvem kakor v drugem slučaju, je vzrok dražbe prevelika davčna obremenitev. Dražbe so vedno številnejše in boben poje: »Danes meni, jutri tebi!« (rob) Šempas, aprila 1933. Pred kratkim je bilo prodano na dražbi veliko posestvo last pl. Zuccatiia v bližini Ozeljana. Mala in velika posestva, vsa so zapisana isti usodi. Res. prava »battaglia!« (Agis) ARETACIJE V TRSTU ARETIRANI SO DANICA GOLJEVŠČEK, MIRKO STOPAR, S. REBEC IN DRAGO MILIC. Tržaška kvestura je pred petimi tedni aretirala v Trstu Danico Goljev š-ček in Mirka Stoparja, zasebnega uradnika. Domači nimajo o omenjenih ni-kakih vesti in niti ne vedo kje sta zaprta. Nadalje so aretirali Rebca S., znanega kritika pri svoječasnih naših športnih prireditvah. Drago Milič, ki ji bil pred tremi leti konfiniran. se je pred kratkim vrn‘1 iz konfinacije v Trst, ker je bil deležen »amnestije«, toda oblasti so ga kaj hitro aretirale in se sedaj nahaja v zaporu. Vzrok aretacije je popolnoma neznan. (rob) V PODBRDU SO ARETIRALI HLOD Podbrdo, maja 1933. Tukajšnja javna varnost je, ni dolgo od tega, opazila na nekem hlodu pred hišo sredi vasi napis »živela Jugoslavija«. Takoj so pričeli s preiskavami in zasliševanjem. Lastniku dvorišča kjer se je nahajal hlod so naročili, naj zbriše napis, kar je tudi storil prepričan, da je s tem zadeva rešeng,. A javna varnost je le nadaljevala s poizvedbami, toda prez-uspešno. Da ne bi vsa stvar končala tako žalostno, je poveljnik tukajšnje orožniške postaje čez par dni dal nalog, da aretirajo — hlod, ki je bil v spremstvu karabinerjev prepeljan na dvorišče orožniške postaje (Agis) MILIČNIK GA IE RANIL. Na Otlici ie obmejni miličnik zaukazal Vincenciju Likarju naj se ustavi; toda ta je streljal proti miličniku. Tako poročalo miličniki. Miličnik Armando Milano ie nato streljal proti njemu, toga Likar se je zgubil v gozdu. Za njim so se opazili 'sledovi krvi, znamenje, da ie bil ranjen. TALIJANSKE ŽELJEZNICE U VELIKOM DEFICITU. Trst, maja 1933. U fašističkom parlamentu govorio je u povodu diskusije o proračunu za ministarstvo saobraćaja ministar Ciano, pa je medin ostalim iznio, da gubitak talijanskih željeznica u prošloj poslovnoj godini iznosi 650 milijuna lira. Nisu, dakle, pomogli svi specijalni vlakovi i svi forsirani izleti, da bi se manjak snizio, nego naprotiv vidimo, da svake godine deficit talijanskih željeznica raste i raste, dok se jednom sve ne sroza. SLIKA IZ ŽIVLJENJA NAŠEGA KMETA NAŠI KRAJI SE VRAČAJO V SREDNJEVEŠKO DOBO FEVDALIZMA je fašizam došao na vlast. Fašizam je po svojoj biti, po svojoj »filozofskoj» sadržini nosilac nasilja. Nasilje u svim pravcima to je osnovna karakteristika fašizma. A nasilje prema manjinama takodjer. čim je došao Hitler na vlast bili su udareni jače i Lužički Srbi. Pred nekoliko dana izašao je u Pragu proglas na sve prijatelje Lužičkih Srba, u kojem se iznosi nova teška situacija te bratske manjine i taj su proglas donijele skoro sve češke novine, a i mnoge novine u ostalom slavenskom svijetu. Taj je proglas objavilo »Društvo prijatelja Lužice» u Pragu. U njemu se uvjerljivo i kratko, bez nepotrebnih deklamacija, iznosi težak položaj ovog najmanjeg bratskog slavenskog naroda. »17 susjednoj Njemačkoj državi, veli a® u prolgasu, burno se razvija nacionalna revolucija. Mi smo svjedoci iznenadjujučih dogadjaja čije posljedice još nisu jasne. Cijeneći dobre odnose sa našim susjedom nije nam uopće namjera da se miješamo u nove prilike u novoj njemačkoj državi, ali budno pratimo razvoj dogadjaja u Njemačkoj pod čijom vlašču živi 150.000 naših slavenskih saplemenika — Lužičkih Srba, — koji su se tu nastanili u davna vremena na svome tlu i koji su u toku tri stoljeća bili gradjani češke države, a s kojima mi od doba preporoda gajimo kulturne veze. Današnja situacija u Lužici izaziva kod nas velike brige i strepnje*. U tom proglasu kaže se medju ostalim i ovo: »Sadašnja narodna revolucija u Njemačkoj oštro i surovo j® istupila protiv ovog najmanjeg i nezaštićenog slavenskog naroda. Zbog sadašnjih prilika obustavljen je rad lužičkih društava, na prvom mjestu Sokola, zvani č no j e ograničena djelatnost Lužičke izdavačke knjižare i Lužičke banke, izvršeni su iznenadni pretresi i uhapšeni su narodni prvaci. Ovome je cilj da se zada smrtni udarac najmanjem slavenskom narodu u Njemačkoj i njegovoj kulturi. Lužički Srbi ne mogu da se b r an e. O ni nemaju mogućnosti ni da protestu ju. Njihov jedini dnevni list je obustavljen i može biti objavljivan samo u njemačkom duhu. Kao najbliža slavenska braća izjavljujemo Lužičkim, Srbima naše iskrene simpatije. Mi skrećemo pažnju na sadašnje izuzetne priliko u Lužici i pozivamo u pomoć sav prosvjećeni svijet, pošto Lužički Srbi sami ne mogu i ne smiju zvati u pomoč. Uzdamo se u akciju svih prijatelja Lužice, a vjerujemo da će Lužički Srbi, svojom olpornošću i energijom, proći i kroz sadašnja iskušenja ... Molimo za pomoć i sve pravedne Nijemce, sjećajući se riječi njihovog velikog pjesnika Góthea, koji je rekao da se samo dobrotom i plemenitošću čovjek razlikuje od ostalog svijeta». S bratskim osjećajem i bolom, a i s najvećim razumjevanjem uzimljemo do znanja novu situaciju, u kojoj se nalaze Lužički Srbi pod fašističkom Njemačkom. Solidarni, jer dijelimo s njima jednaku sudbinu, dižemo i preko našega lista glas protesta u njihovo ime. To ćemo činiti i u buduće, stalno, svjesni da se borimo za primarna prava čovjeka, kad se borimo za braću Lužičke Srbe. A moramo voditi računa o novoj teškoj situaciji Lužičkih Srba, i zato, jer njihov slučaj potvrdjuje tezu, da je glavni neprijatelj manjina fašizam i da se manjine u svojoj borbi moraju postaviti na izrazitu antifašističku bazu. Dok se do sada moglo da govori samo o odnosu naše i njemačke manjine u Italiji prema fašizmu, danas su i narodne manjine U Njemačkoj pred jednakim neprijateljem: — fašizmom. Manjinski pokret u Evropi, koji je, baš u povodu dogadjaja u Njemačkoj, došao u razumljivu krizu, morat će možda takodjer, da se postavi na bazu otvorenog antifašizma, želi li postići išta. V previranju, koje je nastalo u, posljednje vrijeme u Evropi jasno se ocrtavaju dva fronta: na jednoj je strani fašizam., njemački i talijanski, oko kojega se okupljaju neki sateliti, a na drugoj su strane one nacije, koje se bore protiv fašizma, koje se odupiru fašizmu. Ta se borba ocrtava sve jasnije i u Ženevi. Ona dojučerašnja srednja linija, linija kompromisa, sve se više gubi, sve je blijedja. Ko će pobjediti fašizam ili antifašizam? To je pitanje, na koje je danas još teško odgovoriti. A kad bismo znali odaovor na to pitanje, znali bismo u isto vrijeme i odgovor na pitanje: hoće li manjinama u Evropi biti doskora bolje ili gore? Pobjedi li u sukobu, koji je nastao fašizam, manjinsko pitanje neće nikada biti riješeno, pa ni u slučaju, da se provede revizionizam, koji propagiraju fašistička Italija i Njemačka. Pobjeda fašizma znači samo pobjedu onoga revizionizma, koji ne znači nikakve koristi za manjine nego za fašističke imperijalizme. Izidje li iz ovog sukoba fašizam poražen, manjinsko pitanje doći će u povoljniju situaciju. Onda će se tek moći govoriti o pravoj zaštiti manjina u državama. Samo pobjedom antifašizma moći će doći u diskusiju zaštita manjina u Italiji, na primjer. A moglo bi, pobjedi li antifašizam u Evropi, da dodje i do revizije onih ugovora, koji su krivi, da ima manjina u nekim državama, gdje ih ne bi trebalo biti. Pravi revizionizam moguće je zamisliti samo u antifašističkoj Evropi. Jedino antifašistička Evropa moći če, da uzme u pretres pitanje revizije Rapallske granice izmed ju Italije i Jugoslavije. Dok traje fašizam svaka pomisao o tom pravednom revizionizmu znači rat, koji niko ne želi. Ove nas misli salijeću sad u povodu do-godjaja u Lužici. Tragična sudbina braće Lužičkih Srba, koju možemo mi najbolje da shvatimo, upozorava nas, doduše, u prvom redu nato, da je fašističko načelo o nepriznavanju manjina, spojeno s hitlerovskim brutalnim rasizmom, proširilo teren svojeg upliva. I s te strane moglo bi se pomišljati na nazadovanje u rješavanju pitanja manjina. To je istina. To je udarac, koji čitav problem baca unatrag, ali u isto vrijeme moramo pomišljati na to, da će reakcija, koju fašizmi izazivlju u svijetu svojim postupkom prema manjinama biti od sada veća nego do sada. Već je svojim postupkom prama našem narodu u Julijskoj Krajini fašizam izazvao toliko mržnje prema sebi u civilizovanom svijetu, a sad će i njemački hitlerizam svo-jim postupkom prama lužičanima, provocirati reakciju. I možda će sve to (ma da je teško za one, koji neposredno trpe) biti i od koristi. Civilizovani svijet, prije ili kasnije- preći će iz samilosnog gledanja i platonskog saosjećanja, i na akciju i sve će to pospješiti ono. što čekamo; pobjedu čovječnosti u svijetu. — \ STRPLJIVOST TALIJANSKIH MASA JE ISCRPLJENA ! DOGOĐAJi, KOJI SVJEDOČE, DA JE TALIJANSKI NAROD NEZADOVOLJAN, DA ČEKA DAN KONAČNOGA OBRAČUNA One. koji pod utiskom fašističke štampe vjeruju, da je fašizam ipak uspio, da pridobije sve talijanske mase za sebe, kao i one. koji tvrde, da talijanski narod nije sposoban da se buni, nego da mirno snosi sve zlo, koje mu nanosi fašizam, deman-tovat će ovo par događaja iz posljednjeg vremena: U Monte San Giacomo u provinciji Salerno masa seljaka došla je pred općinu da demonstrira. Demonstranti su vikali svu svoju mržnju prama fašizmu, koji ih je doveo na prosjački štap i tražili su, da se ukinu veliki porezi, koji su im upropastili gospodarstva. Zatim su demonstranti otišli u Sasano. da demonstriraju sa seljacima iz Sassano, da demonstriraju sa seljacima iz razloga. Seljaci iz Sassana pojačani za nekoliko stotina seljaka iz Monte San Giacomo demonstrirali su pred općinom. Po-deštat prestrašen, zatvorio je što je čvršće mogao vrata i prozore i zatražio je telefonski pojačanje karabinjera. Kad su došli karabinjeri u velikom broju, medju seljacima je bijes još i porasao. Karabinjeri su htjeli da rasprše demonstrante, ali oni su se odupirali i branili su se kamenjem, vičući uvrede na karabinjere. Karabinjerima je bilo naredjeno da pucaju na seljake i nekoliko je hitaca odjeknulo. Tri seljaka ostala su mrtva na mjestu, a mnogi su drugi ranjeni. Razumije se, da seljaci nisu mogli da prkose oružanoj snazi mnogobrojnih karabinjera, koji su pucali. A poslije toga bili su mnogi aretirani. No to nije sasvim preplašilo i umirilo seljake onoga kraja, štaviše uzbudjenje raste i vlada je naredila da se milicija i karabinjeri pojačaju u čitavom onom kraju. Situacija je napeta. Režim je zabrinut i nastoji na sve moguće načine da predusretne nove nemire. Tako smo mogli čitati nedavno u novinama, da je Mussolini odredio 2 milijuna i 370.000 lira za uredjenje općinskih proračuna u provinciji Salerno. To znači, da su porezi, zbog kojih su seljaci protesto-vali, bili ukinuti i da su općinama nadok-nadjeni gubici ovom svotom iz državne blagajne, samo da se narod ne buni i da se spriječi opasnost za režim. To je znak, da se fašizam boji, da bi ovakav pokušaj bune mogao da se proširi na čitavu Italiju i da izazove opću revoluciju. Interesantan sluča] pobune dogodio se nedavno u Genovi. Medju mornarima i radnicima u genoveš-koj luci bilo je podijeljeno mnogo letaka, koje je izdala tajna organizacija mornara »Organizzazione dei marittimi«, koja pripada velikoj brganizaciji Confederazione generale del Lavoro. Ti su letači učinili veliki utisak. Nekoliko dana prije toga ge-noveški su mladi fašisti, većinom studenti, manifestovali po genoveškim ulicama protiv Francuske i Jugoslavije. Narod ih doduše nije slijedio u tim demonstracijama.. 1 kojeg li čuda, kad su nekoliko dana iza te manifestacije, kao da odgovaraju na te protufrancuske i protujugoslavenske manifestacije izišli na ulicu mornari i lučki radnici, u prvom redu oni nezaposleni, da pro-testuju i traže kruha. Povorka, koja se formirala u luci i u kojoj je bilo oko 400 radnika, prošla je najglavnije genoveške ulice, a zaustavila se u Via Roma pred palačom prefekture. Demonstranti su nosili napise »Vogliamo pane e lavoro!« »Hoćemo kruha i rada!« Za vrijeme demonstracija, dok je povorka prolazila ulicama, ona se povećala, jer su joj pristupili i mnogi drugi gradjani, koji nisu nimalo zadovoljni s fašizmom. Uostalom i oni, koji nisu imali kuraže da se iz bilo kojeg razloga približe, s trotoara ili sa prozora sa simpatijom su pratili i odobravali ovu demonstraciju. Policija nije intervenirala, dok ie povorka prolazila ulicama, ali je oštro nastupila, kad su demonstranti pred silom morali da napuste položaj. Aretirano ie bilo mnogo lučkih radnika i mornara, a i ostalih gra-djana. Da se pak ne bi ponovile demonstracije vlasti su odmah naredile, da se nezaposlenim dodijeli hrana i inače da im se izidje ususret, kako ne bi bili opasni. Me-djutim jedna nova demonstracija dogodila se u povodu dolaska u genovešku luku prekooceanskog parobroda »Rex«, koji se imao popraviti u Genovi. Brodogradilište »Cantiere Tireno« nema posla, pa je otpustilo skor sve radnike. Brod se imao da popravlja u »Consorzio del Porto«. Radnici »Cantiere Tireno« organizovali su demonstracije i vlasti su odmah naredile, da se dade jedan dio posla na »Rexu« i tom brodogradilištu, jer je inače postojala opasnost težih dogođaja. U Vidmu je takodjer došlo do ozbiljnih nereda i demonstracija nezaposlenih. Pred uredom za smještanje nezaposlenih sakupilo se nekoliko stotina nezaposlenih. Jt-đan izmedju njih viknuo ie: »Idimo na općinu, da tražimo kruha!« U trenutak ljudi su se svrstali i uputili prama općini. Ali nisu učinili ni tri štotine koraka, kad li se pojavi četa karabinjera. Oni su najprije pokušali, da na lijepi način odvrnu nezaposlene radnike od namjere. Jedan fašista, koji je bio s karabinjerima, zapitao je iro-nički demonstrante, ne kane 11 možda dignuti revoluciju. Jedan mu je odgovorio: »Ti govoriš ovako bahato zato. jer imaš puni želudac, ali ja nisam jeo ni danas ni jučer, a imam kod kuće dvoje djece bez kruha.« Policajci su zatim pokušali da uhapse one glavne i najbučniie demonstrante. »Uhapsite nas!« vikali su nezaposleni. U zatvoru ćemo bar imati što da jedemo!« A dok se to dogadjalo nadošle su daljnje grupe besposlenih i kad su vidjeli, da ih ima mnogo, dobili su kuraže. Cak je bilo i fašista medju nezaposlenima, koji su demonstrirali. Jedan komesar policije opazio je jednog mladog fašistu radnika, medju demonstrantima, pa ga je oslovio: »Bar bi se ti morao stidjeti toga što činiš, kad si fašista!« On mu je odgovorio, da ne zna što je fašizam, ali zna, da već godinu dana ne radi i da je gladan. Policijski kve-stor uspio je ipak da silom stjera nezaposlene pred ured za namještanje, gdje su im održani neki govori, u kojima im se obećalo, da će odmah biti za niih poskrbljeno, samo da ne prave nereda. To je omelo demonstraciju. Vijest o demonstraciji je doprla do okolnih sela i odanle su se uputile naskoro nove velike grupe nezaposlenih u Videm da demonstriraju. Ali bilo je kasno. Videm je bio zatvoren i karabinjeri su spriječili svaki daljnji pokušaj. Organizacija demonstracije bila je slaba i zato nije uspjela. Ali već sam ovaj pokušaj pokazuje kakvo je stanje u Furlaniji i kako je svijet tamo spreman na sve, kad zato dodje vrijeme. U gradiću Trani došlo je mediutitn do jačih dogođaja. Nekoliko hiljada besposlenih priredilo je demonstraciju i uspjeli su da na juriš zauzmu sjedište fašističkih sindikata i da ga devastiraju. Sve su razbili i uništili. Fašistički funkcioneri jedva su spasili glavu. Demonstranti su došli do zastave sekcije bivših ratnika, pa su pod tom zastavom demonstrirali ulicama vičući: »Rada i kruha!« »Dolje fašistički sindikati!« i slično. Sve policijske snage bile su alarmirane protiv demonstranata, ali teško su ih ipak rastjerale i to tek onda, kad su karabinjeri nastupili oštrim oružjem protiv golorukih radnika. Bilo je mnogo aretiranih, od toga tvar desetaka zadržanih u zatvoru. Odmah, poslije ove demonstracije podeštat je smislio neke javne radove, koji nisu bili uop-| će ni projcktbvani, samo da bi dao posla j onim najopasnijim besposlicama. Zaposle-| no je nekoliko stotina ljudi, koii se redaju radeći svaki tri dana u tjednu. U Andriji je došlo do demonstracija protiv podcštata i fašističkih prvaka, koji vode tako zvanu »Assistenza inver-j naie«, iz koje se navodno pomažu besposleni. Demonstraciju su organizovali nezaposleni poljodjelski radnici i učestvovalo ih je u demonstraciji oko hiljadu. Oni su se pobunili zato. jer ih ta »asistencija« nije pomagala onako kako bi morala, nego je sve to samo jedan veliki bluff. Pučanstvo je uvjereno, da sve novce, koje asistencija sakunlja za besposlene pograbe fašistički prvaci. Došla je jaka četa karabinjera i jedva je uspjelo raspršiti demonstrante. — Mnogi su aretirani. Poslije toga vlada je naredila, da se seljacima toga kraja podijeli veća količina hrane i novaca, kako ne bi opet došlo do nereda. Interesantni su se dogodjaji zbili u Savoni. Tamo je nedavno održan proces protiv jedne grupe uhapšenih, koji su bili optuženi, da su se pobunili u zatvoru Final-borgo u provinciji Savona, da su čak premlatili čuvare zatvora. Istina je, da su uhapšenici u tom zatvoru istukli neke čuvare, ali to je bilo zato, jer se nad uhapšenim počinjalo nasilje. Pred sudom bilo je 28 svjedoka policijaca, koji su optuživali, ali njihova su optužujuća svjedočanstva bila puna protuslovlja, pa je sud morao da riješi optužene. Ali kad su uhapšenici provedeni iz suda ponovno u zatvor, narod je čekao u velikim masama po svim ulicama. Karabinjeri su bili jako naoružani i tjerali su narod, ali je ipak došlo do velikih manifestacija za uhapšene. TALIJANSKA RADNIČKA OMLADINA PROTIV FAŠIZMA , Pariški list »Humanite- od 14 maja, javlja da talijanska radnička omladina svakodnevno sve odlučnije manifestuje protiv fašizma, i da je svoju akciju uspješno počela sprovoditi i u vojsci. Fašističke mani- TRZAVICE U VRHOVIMA FAŠIZMA ZAŠTO JE ARPINATTI IZIŠAO' IZ VLADE % Trst, maja 1933. U prošlom broju »Istra« je javila, da je iz vlade izišać. podsekretar u ministarstvu unutarnjih poslova, dakle prvi čovjek iza Mussolinija u unutarnjoj politici, Leandro Ar-pinati. Na njegovo mjesto došao je advokat Buffarini Guido. I do sada je bilo promjena u vrhovima fašističke uprave ili u fašističkoj stranci, ali ova se promjena po mnogo-čem razlikuje od običnog »cambio di guardia«, kako se fašistički to nazivlje. Ovaj put fašistički listovi nisu spominjali »cambio di guardia«, nego su jednostavno donijeli bilješku, da je Arpi-nati izišao iz vlade iz ličnih razloga. »Per motivi personali«, kaže štampa. Isto tako, zapaženo je, da štampa nije tim povodom donijela običajnog članka u kojem se hvali zasluge onoga, koji silazi s vlasti. O Buffariniju su izišli članci, koji ga uzdižu, ali ne o Arpi-natiju. To se jako opazilo i mnogo se to komentira. Znači, da je Arpinati izišao »zalupivši vratima«, a Mussolini ne voli one, koji <■ odu zalupivši vratima, kako se jednom izrazio. Tako je »zalupio vratima« i Augusto Turati, pa znamo kako je svršio. Konfiniran je na otoku Rodu. Već je u posljednjem broju »Istra« pisala, da su se pronijeli glasovi, da bi festacije na dan 2. aprila izvedene su gotovo bez učešća omladine, a tamo gdje su mladji radnici uzeli učešća u tim manifestacijama, oni su to učinili samo za to da (bi demonstrirali, zalitjevajući hljeba i rada. Arpinati bio navodno došao u sukob s generalnim tajnikom stranke Staraceom, ali pored toga ima sigurno još koješta na stvari. Po Italiji se pronio glas, da su neke korupcije po srijedi. I Arpinati je navodno imao takvih ambicija, pa se na jaslama posvadio s nekim, koji je htio ono, na što je on ciljao da zagrize. U Bolonji odakle je Arpinati, izlazi list »Resto del Carlino«, koji je do sada važio kao lično glasilo Arpinatijevo. Taj je list još pred nekoliko dana, u povodu referata, koji je držao Arpinati u parlamentu o radu ministarstva policije, donio članak, u kojem hvali velike sposobnosti Arpinatijeve. A sad u povodu njegovog skidanja s vlasti, niti taj bolonjski »Resto del Carlino« ne donosi ni jedne riječi simpatije, nego samo suhoparni službeni telegram. Torinski listovi bili su najavili, da će 14 maja Starace i Arpinati prisustvovati velikim svečanostima posvećenja novog športskog stadiona u Torinu. Medjutim u nedjelju 14 maja Arpinati nije došao u Torino, ma da je on bio ne samo podsekretar u vladi, nego i pretsjeđnik Olimpijskog komiteta. Znači, da je svadja tako duboka, da će i s tog položaja biti dignut. ,,OVRA“ NA DJELU APŠENJE U MASAMA U MILANU I GENOVI T rst, maja 1933. — Kad se čita fašističku štampu, dobiva se dojam, da je u Italiji sjajno, da svi plaču od milja, kad čuju riječ Duce da su svi ljudi zadovoljni, siti i da pjevaju od veselja po ulicama. Izgleda, da niko i ne pomišlja, da bi mrzio fašizam i da bi zlo želio sadašnjem režimu. Dodje li kakav fašistički list u ruke neupućenom strancu, koji nikada nije bio u Italiji pod fašizmom, on će postati odmah veliki simpatizer fašizma. Medjutim stvari stoje daleko drugačije. Ni izdaleka nije stvarnost onakva, kakvu prikazuju fašistički listovi, kori pišu po naredjenju. Evo. naprimjer. nedavno, po čitavoj Italiji bezbrojne aretacije Pohapšeno ie na stotine ljudi, koji se ne slažu s režimom i koji su režimu opasni. To znači, da stvari ipak ne stoje sjajno kako se dnevno u fašističkoj štampi piše, da bi se zavarao domaći i strani svijet. Naročito ie bilo mnogo ljudi pohapšeno u sjevernoj Italiji u Milanu i Genovi. Računa se, da je u Milanu uhapšeno oko stotinu ljudi, medju ostalima nalazi se u zatvoru novinar Luciano Magrini, pa advokat Roberto Verratti. bivši organizator sindikata Broggi. trgovac Ballabio. tipograf Anteimi itd. Većina ih pripada raspuštenoj socijalističkoj stranci, nekoji demokratskoj stranci, nekoji klerikalnoj stranci, a ima ih, koji nisu prije pripadali nijednoj stranci, danas su odlučni antifašisti, spremni dà se bore za slobodu Italije. Nalaze se u zatvoru već nekoliko tjedana, a da im familije neznaju za pravu sudbinu. Ispituju ih i muče na način, koji je svojstven istražnim organima u fašističkom policijskom sistemu. Organi fašističke policije sposobni su da jednog uhapšenika muče istragom od četiri, pet sati bez prestanka na inkvizitorski način. Nekoji su doduše pušteni na slobodu, a'i su sad ood najstrožom paskom koja ie teža gotovo nego i sam zatvor. U Milanu ip medju ostalim aretiran i bivši kazališni kritičar bivšeg socijalistič- kog lista »Avanti!«, koji je bio svoje vrijeme u konfinacijj pod sumnjom, da je po- : mogao bijeg pokojnog Filipa Turatija iz Italije u Francusku. U kući bivšeg poslani-. ka socijalističke stranke Agostinija obavljena je najstroža premetačina, a premetačine su izvršene i u mnogim drugim kućama-Traži se. navodno, neki teški optužujući materijal, da bi se dokazalo, da su navodno uhapšenici spremali protudržavnu akciju revolucionarnog karaktera- Interesantne su i aretacije u Genovi. Tamo je aretiran advokat Cirenei, prof. Poggi, obojica socijalisti, te republikanac dr. Carlini. U zabuni policijski su organi aretirali medju ostalim i dvokata Cobianchia, za kojega se medjutim odmah dokazalo, da je stopostotni fašista, pa je bio odmah naj-učtivije pušten iz zatvora, dok su ostali podvrgnuti strogoj istrazi. U zatvorima ie veliki broj lučkih radnika iz Genove, pa se sumnja, da je ovo masovno hapšenje u vezi s nekom prevratnom akcijom, koja se u Genovi spremala. Ove aretacije u Milanu i Genovi izvr- ; šene su na inicijativu zloglasne tajne fašističke policije »Ovre«, koja je opet počela življe da radi pa su u posljednje vrijeme hapšenja u Italiii doista vrlo česta i brojna. ARETACIJE U ITALIJI ZA PRVI MAJ. Trst, maja 1933. — Kao i svake godine do sada, tako su i ove godine za 1. maja policije u Italiji imale mnogo posla, jer su ' izvršene opet aretacije u masama. U svitu gradovima Italije, toga su dana zapravo dan prije, 1 maja i dan zatim, bile sve tamnice, pa čak i kasarne a negdje i škole pune uhapšenih antifašista, za koje je postojala sumnja, da bi mogli na koji način demonstrirati svoje nezadovoljstvo sa sadašnjim stanjem u Italiji. NOVE OSUDE PRED SPECIJALNIM TRIBUNALOM. Trst, maja 1933. — Fašistički Specijalni tribunal, koji je bio u doba oko amnestije prestao s radom, sad je opet vrlo aktivan. Procesi su na dnevnom redu. Iz naših krajeva doduše nije u posljednje vrijeme niko osudjen, ali su zato mnogi Talijani na redu. Dne 25 aprila osudjen je na 7 godina tamnice Guglielmo Germoni. kovač, iz Rima, koji je bio optužen, da >e opet ustanovio raspuštenu stranku. On je putovao iz Italije u Švicarsku, pa je falsificirao putnicu, a i neke druge dokumeure. kao što je, naprimjer, identitetna legitimacija. TKO JE BUFFARINI, NOVI VRHOVNI INKVIZITOR li ITALIJI? Trst, maja 1933. Novi šef čitave talijanske policije, podsekretar u ministarstvu unutarnjih poslova Buffarini. koji je naslijedio Arpinatia, bio je 11 svoje vrijeme mali provincijski advokat, koji je studije svršio za vrijeme rata na brzu ruku. U prvim danima fašizma u Pisi i okolici bio je na glasu kao terorista i razbijač. Postao je Sef pisanskog fašizma. Pod njim je »radio' glasoviti masakrator Garosi, koji se hvalio, da je u »nacionalne svrhe« ubio sedam ljudi. Na koncu je taj Garosi, vjerni sluga Buffarinijev i eksekutor njegovih naloga, nastavljajući tradiciju jednog dana ubio, razrezao na komade i zatvorio u kovčeg, spreman da je još i zapali, svoju ljubavnicu. Garosi je bio uhapšen, ali budući je on bio nacionalni heroj i glavni saradnik Buffarinijev, koji je u Pisi bio bog bogova, o toru slučaju štampa nije smjela da piše, da ne bi ljaga pala i na Buffarinlja i na fašizam uopće. Garosi se sad doduše nalazi u zatvoru i čeka proces, dok je njegov kolega Buffarini bolje sreće, te je eto, postao podsekretar u ministarstvu unutarnjih poslova. Možda će sada s tog mjesta moći nešto više učiniti Garosija, pa će ga možda pustiti iz zatvora s obzirom na »velike zasluge fašizam«. Tako vam, eto, izgleda taj fašizam iz bližega. SVETA GODINA I TURIZAM U ITALI# Stampa u Italiji vodi u posljednje vrijeme veliku kampanju za novu turističku sezonu. Listovi donose statističke podatku o unapredjenju turizma od stupanja fašisj® na vlast do danas. Milanski »Corriere dell'1 sera« objavljuje uvodni članak, u konj® brani talijansku vladu od prigovora, sprovodi turistički dumping na osnovu ije' lojalne konkurencije. List veli. da ItaliJ* osim svojih prirodnih ljepota i neobično* bogatstva umjetničkih starina može da kaže strancima izložbu fašističke revoluc1' le,^ veliku privrednu izložbu u Milanu i i2' ložbu mode u Torinu. Osim toga fašizunj Je organizovao takozvani firentinski ma!' ženevski juni i sicilijansko proljeće sa klu* sičnim pozorišnim pretstavama u staroP* grčkom pozorištu u Sirakuzi, na otvor®' nom. Na kraju turisti mogu da se dive u Italiji divnom razvoju fašističke partije, fr vide veliki rad na melioraciji i o presuši' vanju močvara, kao što je Agro pontino kod Rima, itd. »Corriere della sera« smatra. d‘ ie i Sveta godina koju je proglasio paP" razlog za veliki priliv turista u Italiji- »ISTKA« STRANA 3. NE DAJU PUTNICE ZA JUGOSLAVIJU Golać, maja 1933. — Već je duže vremena što su nekoji pokušali na našoj općini da bi dobili putnicu za Jugoslaviju, da posjetimo svoje rodjake, ali naše molbe u tom pogledu ostale su glas vapijućeg. Svakog puta, kada smo došli na našu općinu da pitamo za putnicu, uvjeravali su nas naši općinski činovnici, da će nam se dati putnica, ali do sada mi do putnice nismo još došli. Moguće je da se naši gospodari boje izdati nama putnicu, da nebi mi svojoj braći u Jugoslaviji ispričali stanje, u kojem se nalazimo i u koje su nas naši gospodari dotjerali da smo danas svi od dobrih gospodara pali na prosjački štap, i to samo krivnjom politike naših gospodara. Cić. ITALIJANSKA ORGLARSKA ŠOLA UMRLA Samih latinskih maš se moralo še angelci naveličati! V Trstu se je pred dvemi leti odprla z velikimi nadami cecilijanska orglarska šola pri cerkvi sv. Antona Novega. Namen ie bil, kakor smo že takrat vedeli, izučiti laške organiste, da bi izpodrinili po deželi domačine ter vrgli slovensko besedo s kora. Toda občina in dežela sta se naveličali dajati podporo in prvotni zagon je zelo popustil. Gregorijansko petje tudi Lahom ni močno všeč, figuralno petje pa je slovensko veliko Popolnejše od laškega, torej je težko »reformirati». Samih latinskih maš se morajo še angelci naveličati. (»Slovenec«) ŽELEZNIŠKI PROMET V ISTRI ENAK NIČLI. Trst, maja 1933. Čeprav ie po vseh železniških progah v Jul. Krajini promet zelo padel, je gotovo najbolj v Istri. Na progi Trst—-Puli vozi vlak s par vagoni in prevaža le nekaj potnikov, nikoli ne preko deset. Vlak na progi Trst—Devin vozi dvakrat na dan, navadno z enim vozom in še ta je po navadi prazen. Promet na avtobusih pa se je v primeri znižal z lanskim gotovo za nad polovico ali celo več. Ljudje nimajo denarja in če morajo kam na opravkih, gredo le peš, kot takrat ko železnic in drugih prometnih sredstev še ni bilo. (Agls) TIHOTAPCI Št. Viška gora pri Tolminu, maja 1933. Pretečeni mesec se je pojavil v Št. Viški gori neznanec in ponujal po vasi ka-.vo. Trgovka. 28 letna Marija Rijavec, ljubica tolminskog komisarja Vicchija, je neznanca takoj ovadila. Komisar je zaradi tega poleg že itak ostre obmejne straže, alarmiral tudi vso okoliško financo. Prirejen je bil velik »lov«, toda tihotapca vendarle niso našli. (rob) ŠPIJUNAŽA U TALIJANSKOJ RATNOJ MORNARICI STRIJELJANJE JEDNOG Tr^t, maja 1933. Fašistički listovi donijeli su službeno saopćenje, da je specijalni fašistički tribunal osudio na smrt streljanjem u ledja prvog podoficira ratne mornarice Uga Traviglia i neku Camillu Agliardi. Oboje je priznalo krivicu. Osuda nad Travigliom izvršena je 11 o. mj. u 5 sati ujutro u unutrašnjem dvorištu tvrdjave Braschi, dok je osuda nad Agliardi Camillom odgodjena jer je stavljen predlog za njezino pomilovanje. Osudu nad Travigliom izvršio je odred mornara dok je na dvorištu bila po- strojena jedna polupukovnija mornara ardi. M ORNARIČKOG PODOFICIRA naročito sastavljena za ovaj čin iz raznih jedinica. Prije streljanja Traviglia je upitan ima li kakvu želju, na što je odgovorio, da moli da ne bude vezan i da bude streljan u prsa. Ova njegova želja odbijena je. Pošto mu je to saopćeno, Traviglia je, prema izvještaju fašističkih listova, zatražio da govori, te je rekao: »Mornari, molim Boga i domovinu da mi oproste zlo koje sam počinio«. Odmah poslije toga osuda je izvršena. O kakvoj se izdaji radi fašistički listovi ne pišu, tako isto ne donose ni potankosti o Traviglinoj sukrivki Agli- STRAH PRED SLOVANI VSI SLOVANSKI ČASTNIKI DEGRADIRANI Znano je, da v novejšem času skoraj noben Slovan ne postane častnik v italijanski armadi. Poprejšna leta jih je veliko avanziralo. ker so se odlikovali z izobrazbo, znanjem jezikov in smislom za subordinacijo. Fašizem se je spravil zdaj celo na te rezervne častnike. Izšla je naredba, da treba vse slovenske častnike degradirati. Vlada si vendar ni upala tega kratko-malo odrediti na splošno in javno, ampak dala ukaz, naj se proti vsakemu posamezniku vpelje običajna diciplinarna preiskava pred vojaškim oblastvom. Tam si zdaj zmišljujejo vsakovrstne traparije, da jih stavijo v obtožbo. Tako očitajo enemu, da govori z ljudmi slovensko v domači posojilnici. drugemu, da je bil dopisnik nekdanje »Edinosti«, spet tretjemu, da sodeluje pri cerkvenom pevskem zboru, in podobne reči brez glave in repa. Sicer se da vsakemu formalna možnost, opravičiti se radi očitkov, ki se mu navajajo, toda vse nič ne pomaga, ker je že naprej določeno, da bo degradiran. Vsekako bi bilo za fašizem bolj častno in manj zamudno, če bi nastopil kar naravnost in brez hlimbe. Saj ga že poznamo. — (»Slovenec«) VATIKAN I FAŠIZAM Pariški list »Ere Nouvelle« objavio je jedan članak g. Artura Labriole, vodje talijanskih antifašističkih emigranata pod naslovom »Vatikan i fašizam«. U tom članku g. Labriola kaže, da je Vatikan zauzeo prema hitlerizmu isti stav koji je zauzeo i prema fašizmu. Pisac potsjeća na to, da je hitlerovski ideolog dr. Rosenberg vršio jaku propagandu za stare bogove germanske mitologije i čudi se, kako je Vatikan mogao zauzeti stav tako pomirljiv prema hitlerizmu. Zatim g. Labriola izlaže »nekršćanska djela« koja su izvršena u fašističkoj Italiji i u rasističkoj Njemačkoj i završava svoj članak ironijom: »Vrlo je udobno biti s onim koji je najjači. Nije manje udobno ni usvajanje svih ispada vlasti. Medjutim, zašto se crkva žali, kada se stvari izmijene i kad joj se ot-kažu usluge kao na pr. u Mexicu, Rusiji, Španiji i drugim zemljama?« TALIJANSKOJ KATOLIČKOJ AKCIJI BIT ĆE OPET DOZVOLJEN RAD. Govori se, da će talijanska vlada dopustiti »Talijanskoj katoličkoj akciji«, da razvije ponovno djelatnost i da prilikom idućih parlamentarnih izbora postavi svoje kandidate. Slične odluke značile bi da iz-medju talijanske vlade i svete stolice postoji vrlo prijateljske veze. PORIJEKLO FAŠISTIČKOG RIMSKOG POZDRAVA U CIRKUSU _ TAKO KONČAJO RENEGATI Grahovo pri Gorici, maja 1933. Mno-SJo- šuma in komentarjev je dvignila med domačini obsodba proti Kristini Lapanje, hčerki gostilničarja pri postaji. Lapanjeva ie bila uradnica na občinskem uradu. Kot se ie izkazalo je sleparila z občinskim denar-iem in sicer tako, da ie ponarejala podpise strank na pobotnicah. Na ta način si je Pridržala več tisoč Lir. Goriški tribunal jo je_ zaradi sleparij obsodil na 3 in pol leta Ječe. Imenovana ima brata Jožeta, ki je Podoficir pri it. avijatiki in brata Avgusta, ki le bil aretiran od čeških oblasti, ker je kot uradnik talijanskega konzulata v Pragi vršil špijonažo v korist Italije. Naše ljudstvo ima ponoven dokaz, da kdor zataji svoi narod, je tudi v vsakem drugem oziru zmožen vsakovrstnih podlih dejanj, za kakršna ie bila obsojena tudi rašistkinja Lapanjeva. (rob) FAŠISTIČNI SINDIKATI V GORICI IN BREZPOSELNOST Gorica, maja 1933. Ruševine velike enonadstropne stavbe na Piazza Rotta, kjer ie bila svoj čas dvorazredna trg. šola so odstranili in na tem mestu se dviga danes lepa moderna trinadstropna palača. Tu imajo svoj sedež »Sindicati provinciali«. Kakor smo doznali, je v zadnjem času vpisanih v sindikatu okrog 9.000 brezposelnih. Poleg vpisanih je še ogromno število brezposelnih. ki niso včlanjeni nikjer. Po teh številkah si lahko vsak predstavlja kako velika brezposelnost vlada v našem mestu. Brezposelni oblegajo dan z-a dnem sindikate. a le redko kdaj dobi kdo izmed Piih delo in še to le za par dni. Pred kratkim se je pripetil slučaj, da je dal sindikat možu .staremu okrog 45 let, ki vzdržuje številno družino listek za brezplačno brano za eno osebo, češ, da ie itak prestar in nesposoben za kako delo! (Agis) •TALIJANSKA VZGOJA IN ČRNE SRAJCE Vipava, maja 1933. Ljudskošolski Ptrocj po vaseh v spodnji Vipavski dolini So Primorani nositi črne srajce, kar store Da zelo neradi. Vsak otrok ki se ne udeleži Podpisanih manifestacij, je okaran, če manjka dvakrat pa mora plačati kazen v fPeslcu 50 lir! Gentiliieva reforma je res lepa! (Agls) KAJ VSE JIM PRIDE PRAV Postojna maja 1933. Garzaroli. last-^ znane restavracije v našem mestu, je Peznanih vzrokov odslovil neko nataka-Ker ji ni hotel dati od nje zahtevane Dravnine v znesku do 15.000 lir, se ie rt>ila na oblastva. Da bi pa lažje dosegla p)® zahtevo, je izjavila fašističnim ob'*?: “m. da so se ?birali pri Garzarohievib lužbenci jugoslovanskih železnic. V ko-:° se bo obnesel ta način maščevanja uza-;ne natakarice, je še vprašanje. Fašistrc-* .oblasti so radi tega »zločina« uvedle Piskavo, katere rezultati pa še niso znam. (Agls) Pariški list »Ere Nouvelle« objavljuje na uvodnom mjestu članak Artura Labriole o rimskom pozdravu. Historija tog »rimskog pozdrava« zaista je smiješna. Pa čak i simptomatična Ona otkriva koliko je fašizam mistificiran, jer, pozdravljanje ispruženom rukom i otvorenom šakom nije nikada bio pozdrav starih Rimljana. Š. Daremberg i g Saglio i Fotti, u svome »Riječniku grčkih i rimskih starina« pišući o pozdravu (»Salutatio«, knj. 4. II. dio) kažu da je i rimski i heleuski pozdrav bio zagrljaj, ili bacanit. poljupca rukom. Istu stvar može sr naći i u »Enciklopedija Bri-tanica«. Taj rimski pozdrav, bacanje poljupca rukom, nalazi se na mnogim starinskim spomenicima. ali uvijek je reprodukovan u momentu kada onaj koji baca poljubac is- pruži ruku, a ne kada prste prinosi ustima. Engleski glumci, koji su to vidjeli na mnogim starinskim spomenicima, povjerovali su da je to nekakav »rimski pozdrav« i počeli su upotrebljavati ga kadgod su glumili u Shakespeareovim rimskim tragedijama. Sa engleske pozornice taj pozdrav je prešao na kontinent, gdje su ga počeli primjenjivati u cirkuski - arenama. , Fašistički Rim — kao što se vidi — začet je na cirkuskoj areni. Njegov »rimski pozdrav«, pozajmljen je od lakrdijaša, kao što je i čitav fašistički romanizam velika lakrdija. Pa ipak, još uvijek ima ljudi, koji to shvaćaju ozbiljno i koji, da bi se uli-zall fašizmu pružaju svoju ruku i otvaraju šaku. Ta gospoda se ljuto varaju. Taj pozdrav nema ničega zajedničkog sa starim Rimom. MUSSOLINI MISLI NE SAMO NA DALMACIJU NEGO I NA KORSIKU Trst, maja 1933. Kako fašistički listovi javljaju, dne 3 maja primio je Mussolini u audijenciju rektora univerze u Cagliarima na Sardiniji Gina Botiglionija te profesora univerze u Pa- yiji Coluccia, koji su mu svečano izručili prvi svezak svog djela »Lingvistički i etnografski atlas Korzike«. — Ova vijest će sigurno veoma obradovati Francuze. ITALIJA SPREMA RAT! VOJAŠKE ŠTEVILKE S KOZARŠKEGA „ POLJA Na Kozarškem polju so do sedai zgradili že Pet vojaških skladišč. Vsako skladišče je 30 m dolgo, 8 m široko, nad zemljo meri 3 m. pofi zemljo tudi 3 m. Sedai ie pripravljen teren še za nadalina 4 skladišča. 'K vsaki teh zgradb vodi 2 m široka betonska pot. Kozarško polje ie najlepše tolminsko polje, leži na desnem bregu Soče. pred Sv. Lucijo (rob) VOJAŠKE NAPRAVE OKOLI SV. PETRA NA KRASU Sv. Pete,- na Krasu, maja 1933. Na našo železniško postajo prihaja dnevno po 15 in Še več vagonov cementa. Vsa ta količina cementa gre le za vojaške namene: zidanje vojašnic, smodnišnie, za napravo cest in kavern. Poleg cementa in orožja prevažajo skozi našo postajo tudi ogromne jeklene stolpe, ki jih rabijo, da vanje p0-stavijo strojne puške in lažje topove. Kljub veliki teži (do 15 top), se dajo ti stolpi premikati na vse strani. Ob cesti Hruševje --Postojna ie postavljenih že več takih stolpov, ki so tako dobro zakriti, da se iib komaj opazi. Pri teh delih so zaposleni večinoma samo Italijani. Malo je Slovencev a še te tako priganjajo in izkoriščajo, da kogar sami ne odslovijo oddide prostovoljno (Agls) MUSSOLINI VOZI NA MEJO — MIRI Tolmin, maja 1933. Zaščitnik svetovnega miru je zašel dovažati tudi prebivalcem na Petrovem brdu nad Pod h dom svojo miroljubivost, v zna- menju topov največjega kalibra. S težkimi automobili prevažajo dan za dnem razen material in naprave (železne oklepe, jeklene stolpe itd.), vse samo za izražanje večnega miru prebivalcem to i onstran meje. Takega prometa kot je danes, ni bilo v Podbrdu že od leta 1917., ko se je slavna italijanska armada pripravljala na osvobodilni pohod Iz Kobarida. (Agis) PREVAŽAJO TOPOVE, ŠPANSKE VITEZE. BODEČO ŽICO... Gorica maja 1933. Res »očetovsko« skrbijo za ceste Pri nas. Vedno gledajo, da so v najlepšem redu. Polno je na njih velikih valjarjev, ki tlačijo gramoz. Pa zakaj tolika skrb? Zato, da lahko ponoči mirno prevažajo proti meji orožje in druge potrebščine za vojake in vojne naprave. Avtomobil za avtomobilom drdra po zaprašenih cestah pozno v noč. Prevažajo najraz-novrstnejše stvari: topove, španske viteze, bodečo žico in drugo. Vzdolž ob meji je vse prekopano, vse v luknjah, kaverna ob kaver. ni. Nekatere so celo tako velike, da gre vanje lahko največii avtobus. (Agls) RATNI BUDŽET PRIMAJU SE S ODUŠEVLJENJEM. U talijanskom parlamentu vodi se ovih dana budžetska debata Značajni su govori ministra Ciana o unapredjenju talijanskog saobraćaja, ministra avijacije Balboa o ogromnom napretku italijanske avijacije i ministra mornarice Sirianija o razvoju ratne mornarice. Budžet* ministarstva mornarice i avijacije bili su primljeni općim odušev- ljenjem. Talijanski listovi donose članke, u kojima povoljno komentarišu govore pome-nutih ministara ističući značenje velikog napretka talijanske oružane snage na moru i u zraku. BEGANJE LJUDSTVA S Krasa, maja 1933. Ljudstvo ris Krasu je vse zbegano, v prvi vrsti radi stalnoga poročanja laških časopisov c vojni nevarnosti, že marca meseca je bilo vse prepričano, da bo vojna; no, pa so jo odložili do maja, in danes morajo še malo počakati. Take in slične govorice se stalno širijo od ust do ust s kraja v kraj in begajo ljudi. Vse to pa morda ne bi tako vplivalo, če ne bi bili vsi vsak dan priča o stalnemu dovažanju vojaškega materiala v te kraje Vedno, ponoči in podnevi, drdrajo avtomobili z municijo skozi vasi. Ceste so povsod tako uredili, da železniški prehodi prav niš ne ovirajo tega prevažanja ker so zgradili ah podvoze ali nadvoze. Poleg tega pa so zgradili tod (okoli Sežane, Divače, Lokve...) tudi mnogo kavern, vojaških skladišč, letališče itd., kar še bolj bega ljudstvo. Dobro pa spliva zdaj vsekakor dejstvo, da se, kljub bojevitemu raspoloženju in ponavljajočim se vojnim napovedim potom laških časopisov in plačanih agen-tov, do zdaj ni še nič zgodilo. Tako ljudstvo danes ne verjame več temu takozvanemu junaštvu, ki že zdaj skrbi, kam se bo skrilo in kako bo bežalo Na cesti Povir — Lokev nameravajo baje graditi vojno skladišče in potrebne kaverne. Za strojnice in druge slične priprave delajo posebne, pol v zemlji, pol nad zemljo^ zidane kaverne, katerih stene so iz do štiri metre debelega in močno armiranega železobetona. Takih naprav je vsepolno na važnejših strateških točkah, zlasti pa ob meji, ki pa so, šetudi se nahajajo tu pa tam v neposredni bližim javnih cest, tako postavljene in obložene z raznimi stvarmi, da se jih skoraj ne opazi. — Vse to je pač jasen dokaz, kako velik ljubitelj miru je ~ Mussolini! (Agls) MSTRA. Trst, maja 1933. Povsem nepričakovano je prispel v Trst italijanski minister za javna dela Crollalanza. Prišel je na kratko inspekcijsko potovanje po v katerih s zrastla v zadnjih letih na prizadevanje fašistič-J1111 •n vojaških oblasti velika javna dela, ki sluzijo, kakor znano, izključno vojnim svrbam. V tržaški pokrajini sl je minister ogledal poslednje gradnje v tržaškem pristanišču »Duca d’Aosta« preurejeno pristanišče v Tržiču in prenovljeno državno cesto Trst—Reka. Naslednjega dne je otpotoval na Reko, bil je v Opatiji, posebno pa se je zanimal za ceste, mostove in regulacijska dela okrog Ilirske Bistrice, Bukovice in pri Trnovem. Iz reške pokrajine je končno odpotoval v Gorico, kjer si je ogledal več javnih del v mestu in okolici. Potoval je tudi po deželi nakar se je vrnil v Rim. KRIŽEV POT POŠTENEGA ITALIJANA UČITELJA V JULIJSKI KRAJINI Za terorizem, ki vlada v Julijski Benečiji je značilna dogodba nekega laškega učitelja Učitelj Jannacone je prišel po vojni službovat v slovenske kraje. Kot dostojen človek je bil z ljudstvom prijazen, se priučil slovenščine in celo poročil Slovenko. Dasi italijansko misleč, vendar ni maral za fa-šistovsko rogoviljenje. Zato so ga prestavljali iz kraja v kraj. Služboval je n. pr. v Povirju, potem v Gorjanskem na Krasu; od tod so ga prestavili v Porro na Furlansko, potem pa v Cepovan. Z ljudstvom se Je sporazumeval tudi po slovensko in se celo predrznil šolskim otrokom pojasniti to ah ono s slovensko besedo. To edino pravilno pedagoško načelo so mu najhuje šteli v greh Neposredno pred Božičem 1932 je prejel brzojav, da je suspendiran od službe. Iako zna fašizem voščiti božične praznike, v Gorici so mu na njegovo odločno zahtevo povedali kot razlog suspenzije: »Lei e diventato già mezzo allogeno« (postali ste že napol drugorodec. t. j. Slovenec). Po enem mesecu suspenzije so mu odkazali službo v Južni Italiji, da se zopet poitalijani (»Slovenec«) aiAmt'c« u u ALIJI. ....TL5*- .maja 1933- — Nedavno je u Italiji izišla ledna knjiga pod naslovom »Cavour«. U toj se knjizi opisuje život i djela velilcog talijanskog državnika iz doba Ri-sorgimenta. Cavour je stvarao današnju jedinstvenu Italiju. To veliko djelo, luksuzno izdano bilo je medjutim zaplijenjeno i ne smije se prodavati u nijednoj talijanskoj knjižari. Zato, jer se na jednom mjestu hvali državničke sposobnosti grofa Sforze bivšeg talijanskog ministra vanjskih "poslova. koji živi u emigraciji kao antifašista KAKO “s'““s«Us»AoInf0rm,r;. T r 5 t, maja 1933. — Achile Starace sekretar fašističke stranke, zaključio je da će se u Rimu osnovati ured, koji de se zyatj »Centro per gli stranieri d’informazioni sul fascismo«. Bit će to ured. koji će uisriet, ,ažne mfofmafcije o stanju u Italiji, kako bi svijet dobio dojam, da je fašizam spasio Italiju, a ne naprotiv, upropastio. A osim toga, — još će neki gladni dobiti posla i masne plate. • OBČINA SV. LUCIJA IMA PREKO 1,700.000 LIR DOLGA 25. MAJA DAN FAŠISTIČKE PROVO- ! KACIJE U ISTR! Pula, maja lydó. — laa 01 pred Rimom spasio »čast« istarsko« fašizma, koji. proživljava tešku krizu sekretar Reili dogovorno s prefektom Foschijem naredio je svim fašjiina u Istri, da organizuju za 25 maja velike (!) zborove u svim sjedištima općina. Ti »raduni« moraju biti po broju veliki i manifestacioni. Tako glasi naredje-nje. Kako će biti, to će naš svijet po istarskim varošicama i selima najbolje znati... HUDA VREMENSKA NEPRILIKA Tolmin, maja 1933. Pretekli teden je po vsej tolminski kotlini razsajala toča. Naredila je veliko škodo, ker je poklestila cvetje na drevju, ozimino in vse, kar je vzklilo letošnjo pomlad. Kmetje so zelo obupani in bojijo se kaj še bo, ko je že začetek leta pokazal tako slabo. (Agis) BIVŠI NJEMAČKI PRESTOLONASLJEDNIK DIVI SE FAŠIZMU. T r s t, maja 1933. Ma da je Italija u prošlom ratu bila protiv Njemačke, ma da postoji i problem Nijemaca u Južnom Tirolu, oni, koji su na čelu današnje Njemačke sve to zaboravljaju i sklapaju naj-nježnije prijateljstvo s fašističkom Italijom. Ne samo Hitler, nego i ostali, pa čak i bivši njemački Kronprinz, koji ie u ratu bio zapovjednik vojske i koji je onda mrzio Italiju. On se sada nalazi u Italiji na izletu, obilazi po Italiji, a najviše se zadržava u Rimu, oko Mussolinija. Bio je čak i na famoznoj velikoj fašističkoj izložbi sa svoja dva sina i ostao je veoma dirnut svime onime, što je na toj izložbi vidio. Vidio je, doduše, medju ostalim i slike, koje svjedoče o terorizmu fašizma u južnom Tirolu, ali to ga nije nimalo smelo, da bude »dirnut« i da izrazi svoje »divljenje« Mussoliniju i fašističkoj revoluciji, koja ie obnovila Italiju i valorizovala — pobjedu nad Austrijom i ... Njemačkom. TRŠĆANSKI SAN GIUSTO VLASNIŠTVO TALIJANSKE DRŽAVE. Trst, aprila 1933. Fašistički listovi donose izvještaje sa sjednice talijanske vlade održane 19 o. mj. Izmedju ostaloga je odobren zakonski dekret o ustupanju kaštela San Giusto u Trstu, koji je bio vlasništvo tršćanske opčine, talijanskoj državi. San Giusto je neke vrsti nacionalni spomenik, ali tršćani nisu nimalo oduševljeni sa ovom odredbom, jer su i previše ponosni na svoj San Giusto. BESPLATNI TELEGRAMI U ITALIJI Trst, maja 1933. Nigdje se toliko ne nazdravlja i ne šalje toliko pozdravnih telegrama kao u fašističkoj Italiji. Dnevno su novine pune tih pozdravnih telegrama. A i inače telegrafira se mnogo na račun države, beskorisno i besplatno. Nije ni čudo, da je deficit poštanskog saobraćaja onako velik. Sad su nedavno izišle službene statistike u »Journal Telegraphique« u Bernu o broju plaćenih i neplaćenih telegrama u Italiji i ostalim zemljama, pa vidimo, da Italija godišnje ima 133,208.143 besplatna državna telegrama, dok ih ni jedna druga država, osim Engleske, nema više od jednog milijuna... »La battaglia telegrafica...« OSUDA KAPETANA. KOJI JE UBIO FAŠISTIČKOG PODEŠTATA, Trst, maja 1933. — Pred sudom u Aleksandriji u gornjoj Italiji vršio se prošlih dana proces protiv kapetana Livia Cattila iz Casalnoceto, koji je bio optužen, da je ubio 22 maja 1932 iz revolvera fašističkog podeštata Luigia Baraldija. Bio je osudjen na 12 godina tamnice. Sv. Lucija pri Tolminu, maja 1933. Leta 1931. meseca marca je prišla v št. Viško vas, občina Sv. Lucija pri Tolminu, četa alpincev in začela spravljati sneg v zato skopane rove. Skrbno so skrili sneg pred solncem, da bi jim ostal do spomladi, ali celo do poletja, za vojaške vaje. Toda sneg je sneg in solnce je solnce. Ker jim ta poskus ni uspel in ker hočejo pri nas vsekakor imeti velike vaje bodo letos pričeli v ta namen graditi vodovod. Vodo nameravajo napeljati iz Davrščka, ki izvira izpod griča Kermenk. Struga bi bila dolga približno 4 km. V zadnjem času hodijo tod inženirji, oficirji in drugi kompetenti, si ogledujejo teren in ga merijo. Proračun za vodovod znaša 4 milijone lir. Kar nas zanima pa je, da bo za to delo prispjevala država le s 75% medtem, ko odpade razlika na našo občino, čeprav je vodovod namenjen v vojaške svrhe. Zupan Marega je na to razliko že pristal. Znano je dejstvo, da so bile po vojni vse naše občine proste vsakega dol- Idrija, aprila 1933. Znani industrijalce in posestnik Fortič je pred kratkim prodal svojo elektrarno Brunnerjevi družbi, ki ima svoj sedež v Podgori pri Gorici. Ker je ta elektrarna že precej zastarela, je omenjena družba preurejuje in modernizira ter jo priključila na svoje, že obstoječe, električno omrežje. V ta namen namerava speljati elektrovod iz Vipavske doline, čez črni vrh v Idrijo. Še preden pa je družba pričela z preure-jevanjem elektrarne, je poslala okrog prejšnjih naročnikov svoje inkasante za pobira- ga, da, razpolagale so celo z likvidnim denarjem. Danes pa, v razdobju 15 let, so vse naše občine, brez razlike, prekomerno zadolžene. Res je mnogó kriva gospodarska kriza, toda v prvi vrsti je krivo slabo upravljanje naših občin. Svojčas, ko smo mi sami volili svoje župane in občinski svet se je upravljalo tako, da je odgovarjalo potrebam, koristim in zmožnostim občanov. Danes se o tem ne more govoriti. Tuja oblast, nam je postavila komisarje in podeštate, ki jim je dobrobit našega ljudstva deveta briga. Dobe se sicer tu pa tam časne izjeme, toda te so zelo redke. Podeštat ima pravico delati sam na svojo pest, in pa po ukazih fašističnih predpostavljenih, brez svakega sodelovanja Občinarjev. Naša občina, ki je bila prva leta po vojni visoko aktivna šteje danes preko 700.000 lir dolga. K temu pa je treba prišteti še 1 milijon lir katere bomo morali prispevati za vodovod v. št. Viški gori. Kje bomo vzeli ta denar pa nam je nerazrešljivo vprašanje. (rob) nje dvomesečne kavcije, na račun zamenjave števcev in sličnega. Ta kavcija ostane družbi, dokler se naročnik ne zbriže. Ker se pa to le redko kdaj zgodi, ostane kavcija dejansko za vedno njena. Naročniki prejšnje Fortičeve elektrarne so se sicer temu protivili, a končno so mogli popustiti in se vdati. Fortič prodaja tudi ostalo posestvo z žago. Vse cenijo na pol miljona lir. Govori Pa se, da je prodal elektrarno zato, ker so mu oblasti odvzele dovoljenje za obratovanje! (Agis) FILM „CAMICIA NERA" V JULIJSKI KRAJINI NE USPEVA PISMO IZ IL. BISTRICE. Aprila 1933. — Že dolgo časa opazujemo in se čudimo našim fašističnim kolovodjem, njihovi slepoti in obenem njihovi brezprimerni vztrajnosti. Kljub temu, da doživljajo neuspeh za neuspehom ne nehajo, da se te prikupijo svojim predpoetav-Ijenim. Nedavno se je predvajal v tukajšnji kinematografski dvorani film »Camicia nera« (Črna srajca). Namen filma je bil prikazati našemu »nevednemu« ljudstvu velik pomen fašistične revolucije, ki je za vse uspehe na kulturnem, gospodarskom in političnem polju dolžna zahvalo edinole »du-čeju«. Okoli »dučeja«, kot glavne osebe tega filma, se je razvijalo vse dejanje. Ker so smatrali predvajanje tega filma za važen politično-propagandni dogodek, so storili vse, da bi zvabili čim več ljudstva k predstavi. Znižali so v prvi vrsti vstopnino od 2.40 na 1.— liro in osredotočili z veliko reklamo zanimanje prebivalstva okoli tega filma. Uspeh pa ni odgovaral njihovemu trudu in pričakovanega prerivanja za sedeže ni bilo. Drugega dne so se poslužili že sile. Vse delavstvo, zaposleno pri domačih In drugih podjetjih je bilo prisiljeno udeležiti se te predstave, kdor pa se je ni udeležil, je moral vseeno odriniti lirico. Po končani predstavi, je politični tajnik Vigilanti javil prisotnem, da se bo naslednjega dne vršilo predavanje v istih prostorih, za katero pa ne bo vstopnine. Pozval je, naj se predavanja udeležijo vsi, ker bo prisotna tudi neka osebnost iz Reke. Prišla je ura, doložena za predavanje, a dvorana je bila prazna. Iz zadrege si niso znali pomagati drugače kot da so telefonirali po vojaštvo, ki je napolnilo dvorano. Od domačinov se je udeležilo predavanja, reci in piši, osemnajest oseb. Razočarani Viglianti je otvoril predavanje in izrazil svoje veliko nejevoljo češ, da je upal, da bo udeležba, vsaj od strani članov faš. stranke, večja. Brez vzklikov in brez običajnega navdušenja je bilo zaključeno predavanje. Kdo naj bi vzklikal, saj 90 posto prisotnega vojaštva ki ni niti razumelo predavateljevih fraz, je navajeno vpiti le na ukaze prestonikov! V eni izmed prejšnjih številk smo poročali na kratko o slavnosti, prirejeni ob priliki narodnega praznika »Natale di Roma«. Bil je napovedan velik spored na prostem, ki se je pa radi slabega vremena predvajal skršen, v kinematografski dvorani. Prisotni so bili vsi oblastniki. Delavstvo, so kljub narodnemu prazniku pozvali na delo in ga od tu odgnali na slavnost. Kot običajno, je imel tudi za ta praznik uvodni govor učitelj in posl. tajnik Viglianti. Del govora je naslovil na delavstvo in ga prepričeval, da njihovo sonce ne vzhaja tam, kjer ga pričakujejo, ampak ono vzhaja v Rimu. »Ballili« in »mladim fašistim« pa je povedal, da fašizem vzgaja v ljubezni in miru. (Pri tem je gotovo mislil na utrdbe, ki jih grade pred našimi očmi...) Ko je končal svoj govor z besedo »duce«, je nekoliko prisotnih zavpilo »a noi«, za ker je prosil, še predno je pričel z govorom. Ljudstvo se je nato razšlo z vidno ogorčenostjo. — (Agis.) FORTIČEVA ELEKTRARNA PRODANA GOSPODARSKI RAZVOJ JOLIJSKE KRAJINE IZVLEČEK IZ PREDAVANJA V K. J, P. A. Zgodovina gospodarskega udejstvovanja našega naroda v J. K. od vseh početkov pa do danes je neprestano delo in boj za gospodarsko osamo-svojo in zboljšanje gospodarskega in socijalnega položaja. Domača zemlja je revna skozi in skozi in domača produkcija ne zadostuje za domačo potrebo. Vsled tega je moral naš človek že davno v tujino in si tam iskal dela in zaslužka, oni pa ki je ostal doma je z vstrajnostjo in ljubeznijo obdeloval košček rodovitne zemlje. Pred letom 1848 je bil naš kmet tlačan in šele to leto mu je prineslo nekoliko svobode. Postal je lastnik zemlje toda bil je prepuščen sam sebi in ob-delaval zemljo tako kakor so jo njegovi predniki. Delitev posestva in pa pre-obljudenost sta tirala naše prednike v še večjo mizerijo. Avstrija ni imela smisla za našega kmeta in vse karkoli je storila na naši zemlji je storila radi expanzije nemštva proti jugu in pa iz vojaških ozirov. Liberalni gospodarski sistem je pustil močnejšemu da izrablja slabejšega, nešteti oderuhi so odirali našega kmeta in ga tirali v propast. V takih razmerah je naš kmet preživel dobo najhujšega liberalizma, ki ga je tlačil poleg ogromnih davščin za vzdržavanje nesmiselnih avstrijskih vojsk, ki so se borile za veličino gnile dinastije. Okrog leta 1880 smo prebili najteže dni. Samozavest in volja naroda sta se pričela prebujati z njima je prebil naš človek vse trpljenje in upal v boljše čase. V pravem času se je otresel s samopomočjo vseh tujih okov in se oprijel združevanja. Z zadružnim zakonom je prišla rešitev za našega kmeta. Pričela je doba zadružništva katere začetki pa segajo daleč nazaj v srednji vek, ko so se naši tolminski ži-vonorejci združevali v skupine, imeli skupne planine in skupno izdelovali mlečne izdelke. Iz tega smo dobili že 1. 1872 prvo zadrugo planšarjev v Po-IJubinu. Z zadružništvom nastopi za naš narod nova doba, ko se je po zaslugi prvih organizatorjev organiziral mali kredit in se zbirali prihranki v rajfajznovkah in dehcekah. Tako se je ohranilo malo posestvo, pospešila obrt in narod se je gospodarsko osamosvojil. Od leta 1880 ko smo dobili prvo zadrugo v Skednju Pri Pa ‘J’3 leta 1900 so se usta- navijale po vseh krajih sosnodarske or-ganizaclje s katerimi sm“P se Hr^f vseh oderuhov. Cim bolj so se ustanavljale zadruge po deželi tim večja je bila potreba po centralni organizaciji. Dobili smo gospodarsko zvezo v Pulju, goriško zvezo v Gorici, i sta se naslanjali na zadružno zvezo v Ljubljani. Druge zadruge pa so se naslonile na zadružno zvezo v Celju in pozneje na Z. S. Z. v Ljubljani. Pojavila se je tudi ideja ustanovitve denarne centrale, i se je pa uresničila šele leta 1905 ko se je osnovala Jadranska banka, i se je silno razvila in zbi-fal?nredak ? Ova je knjiga napisana nakon osamgo-dišnje neograničene vladavine talijanskog fašizma, u vrijeme,kad se i u nekojim drugim zemljama, u većoj ili manjoj mjeri, pokazuju sklonosti za imitaciju fašizma. Doduše nijednom čovjeku na svijetu, koji zna čitati, nije nepoznato ime »fašizam«. ali — isključivši klasnom borbom i marksizmom školovanu radničku klasu na jednoj strani, te kapitaliste l njihove pristalice s druge strane — vrlo ih je malo. koji su dublje razmišljali o biti fašizma, a od tih mnogi to i neće da' čine, jer njihovom klasnom položaju odgovara, da shvataju i prikažu fašizam baš u stanovitom svijetlu. I talco ispravnom shvaćanju fašizma stoje na putu mnoge krive predočbe, jer se kod njegova prosudjivanja njemu podmeće ono. što on ne sadrži i ne može sadržavati. Na kojim dakle činjenicama gradi stranac svej sud o fašizmu. Velika štampa javlja mu nekoje dogodjaje i objave. Iz kojih on misli, da može zaključivati o snazi i uspjehu fašističke vlade. Da li taj uspjeh nešto znači i na koje se on psihološke i socijalne faktore ima da svede, — o tom se javno mišljenje ne brine; što ono naknadno o fašizmu dozna, mjeri to pjema pre-dočbi, koju si je samo o fašizmu stvorilo. A sve što ima za svrhu, da ta) uspjeh fašizma stavi u svijetlo kauzalnog zakona i da ga odvagne na onome, što se na osnovu subjektivnih dojmova smatra kao objelcti-vno, to sve javno mišljenje odbija kao neobjektivno. Da se shvati bit i razvoj fašizma mora se biti upućen u »mehanizam« klasnog društva, što ne mora biti identično sa zauzimanjem stanovišta za jednu ili drugu klasu. Time hoću da rečem, da ovaj moj rad nije nikako namjenjen nekoj pfopagandi. f Fašizam je jedna potpuno izgradjena klasna pojava: bilo bi isto tako naivno očekivati od vladajuće klase, da kritika fašizma i otkrivanje njegove strukture od nje učini neprijatelja i borca protiv fašizma, kao što bi .bilo suvišno radnicima dokazivati. da je fašizam njihov smrtni ne- prijatelj i da je njihova najelementarnija dužnost boriti se protiv njega. Ako klasno svijesni radnici iz jedne fašizmu posvećene knjige povlače drugo zaključke, nego pripadnici ostajih društvenih klasa, to onda razlog toga leži i u jasnoj socijalno uslov-Ijenoj raznolikosti sposobnosti prosudjivanja, prama kojoj se iz jednog te istog činjeničnog stanja povlače različiti zaključci t. j. prama klasnoj pripadnosti dotičnoga, koji prosudjuje. ... * fašizam, osokoljen uspjesima talijanskog fašizma, u svim zemljama otkriva svoju boju, onda su za klasno svi-jesne radnike svi propagandistički napisi suvišni. Što se tiče onih proleterskih i lumpen-proleterskih elemenata, koji stoje u službi fašizma, to su većinom ili zaostali Individui, koji nisu pristupačni nikakvom objašnjenju, li su oni uslijed rata, privredne krize, neuposlenosti, nesigurnosti egzistencije, sistematske korupcije i teroriziranja tako duboko pali. da oni jednostavno počinjaju izdajstvo i umorstvo na svojoj klasi i na samima sebi. Srećom u oba slučaja radi se samo o malobrojnim, koje nije moguće privesti k svijesti. Ali osim ovih dviju klasa, o čijoj se medjusobnoj ogorčenoj borbi ovdje radi, ima ’Oš jedan veliki broj članova društva, koji prama svojoj klasnoj pripadnosti ne pripadaju ni jednoj ni drugoj društvenoj klasi, to su t. zv. »izvan stojeći«. Većina od njih ili uopće nije nikada razmišljala o socijalnim pojavama i o klasnim suprotnostima, ili misle, da oni stoje izvan tih suprotnosti i da ne trebaju prama dogadja-jima zauzimati nikakovo stanovište. Oni nisu nikada pomislih, da će na svršetku ova borba vršiti odlučujući uticai i na njihov materijalni i moralni položaj. Ti će ma njihove pasivnosti. Jer pasivno držan neminovno ide u korist napadača i mome tano jačeg. I ako« a (pasivna) je većii javnog mišljenja, keja misli, da se neutre no snosi prama fašizmu, a medjutim j ona u stvarnosti pomaže time, što ga i pobija, j što o njemu podržava i širi takoi pretpostavke, koje on nikako nema-premda ta većina javnog mnijenja drži, < u fašizmu ima mnogo toga što se nikal ne slaže sa modernim pravnim pojmor sa _ demokracijom i sličnim, ipak ona c fašizma prividno zavedeni red i poreda S^tTu ,tak°vorn begovom tečevinom, c odmah traži argumente, koji bi joj da mogućnost, da opravda teror, nasilja, fiz fknnšini f 1J.mora,ne muke. koje je zada i Poemio fašizam u interesu onog svo navnHnf c a5‘ ,A taf »veliki cilj« je om uvedeni nn0nđak' koii ie Estranio nere ?LP°fJiie J3*3 u ItaIiii od komunist čkog radništva i radničkih vodja. nv(vii»e^rtt?^av^i3’ đa fašizmu uspjelo, d “K red- razlog je radi kojega najrazlič hIL ?mentl zagovaraju fašizam ili se dc i P,rama njemu snose. Ta ie prel postavka doprinijela, da se fašizmu pripi sum vrline i osebine, koje on ne posjedujf Vjera ih bolje umišljanje, koje u fašizm vidi stvaraoca reda 1 poretka, sakupilo I u inozemstvu najraznovrsnije slojeve u je oan reakciionarnl blok, koji u inozemstv podržava fašizmu kičmu i stvara mu pre atiž koji on i, Italiji nikada nije uživao-Medju ovim elementima sigurno ih Imi dosta, koji bi fašizmu odmah okrenuli le •i ,,ac! ^ ** iz bliže2 upoznali i kad b vidjeli kako cn nikako nije stvorio red n »umirenje« radničke klase, ni ublaženi« klasnih suprotnosti, ni stabilizaciju kapita Iističkog društva, već nasuprot sve obra1 potrebščine. Za blagajno pa jl Je složila Centralna posojilnica v Gorici. Domača zemlja ni mogla rediti vedno številnejšega prebivalstva, ker se pa naš človek ni rad izseljeval zato si je skušal pomagati na drug način. Pojavijo in razvijejo se obrti In vsak kraj; dobi obrtnike, ki so skrbeli za vse potrebe domačinov. V nekaterih krajih pa sé razvijejo nekatere obrti prav posebno, tako dobimo zidarje v Renčah, čevljarje v Mirnu, mizarje v Solkanu, kamnoseke v Nabrežini etc. Te obrti so se zelo razvile in so dobile trge svojimi izdelkom tudi v inozemstvu. Pozneje dobimo druge obrti kot prehod iz rokodelstva v industrijo, dokler se ne pojavijo obrati s strojnim pogonom ki postanejo eden glavnih eksistenčnih pogojev naših vasi (mizarstvo in čevljarstvo). Pojavi se tovarna mizarstva vi Solkanu in čevljarstva v Mirnu, hi sd je razvila v največje zadružno podjetjei Jugoslovanov v Italiji. Tudi nabrežinski kamnolomi so bili važen činitelj v našem gospodarskem življenju. Podjetja so prešla v domače roke m zaposljevala mnogo domačih moči. Naše delavstvo je iskalo dela v ladjedelnicah v Trstu, na severu pa je idrijski rudnik preživljal mesto in okolico. Tujski promet ni prinašal velikih dobičkov, saj se je jel komaj raz- Poleg denarnih zavodov smo imeli pred vojno tudi okrog 130 nabavnih zadrug, izmed katerih je bilo največ mlekarskih na tolminskem in notranjskem, ki so izvažale svoje pridelke tudi v inozemstvo. Od vinarskih zadrug so bile najboljše na Vipavskem, poleg teh pa imamo tudi razne druge kmetijske zadruge, ki so pošiljale pridelke v druge kraje. V okolici Trsta smo imeli tudi konzumne zadruge, ki so delovale tudi na prosvetnem polju. Tudi v Istri se je jelo ljudstvo prebujati. Ustanavljajo se hranilnice In posojilnice katerim je največ pomagal dr. Laginja. Denarno pomoč so v pričetku dobivale iz Ljubljane po 1. 1908 ko se je osnovala Gospodarska zveza v Pulju pa od tam. Največ je bilo v Istri kreditnih zadrug, nekaj konzumnih in produktivnih. Vseh zadrug skupaj je bilo pred vojno v Istri. 109, povprečno je prišlo na 2117 prebivalcev po 1 zadruga v čemur nismo zaostajali za Ita- Naše zadružništvo je pred vojno storilo svojo nalogo. Organiziralo Je mali kredit in varčevanje do zadnjih vasic, ohranilo malo posestvo, pospeševalo delitev veleposestev ter povzdignilo gmotno in socijalno stanje našega človeka. Naš vinski predelek je bil zaščiten, prav tako tudi sadje, v gorah je bila v raz-maho živinoreja in gozdarstvo, v mestih pa so tovarne nudile dovolj zaslužka. Naš narod se je rešil pred suženjstvom in se vsestransko silno dvi- Gospodarsko stanje naše dežele ob Pričetka vojne je bilo na severu povoljno in ustaljeno v južnem dplu pa znosi j ivo. Tudi v Istri se je živelo z raznimi dohodki. Dolgovi, ki niso bili več Pri oderuhih ampak pri zadrugah so se ispo odplačevali. , , Vojna je z devalutacijo in z dviganjem cen kmetskih produktov izbrisala dolgove in prihranila miljone. Dežela je bila polna denarja, zavodi so sprejemali denar le še brez obresti. Izjemo je tvoril samo zapadni del dežele, ki je bil uničen in katerega prebivalstvo je moralo v tujino. Vojna pa Je uničila vso obrt in razgnala vse obrate po svetu, delavnice je posedlo vojaštvo, obrtniki so bili v vojni in v begunstvu v katerem se je vzdrževala edinole čevljarska zadruga Iz Mirna. -e. ino od toga. Kod pobližeg posmatranja stvarnog stanja, koje je fašizam u Italiji stvorio, mora svaki obožavaoc reda i po- retka da se upita, da !i nisu privredni temelji zemlje baš uslijed fašističkih ekspre- rimenata katastrotalno poljuljani, i da li fa- šizam nije red. koji Je on htio spasiti, definitivno poništio, i da li socijalno obračuua- vanje. koje je prema strahovanju vladaju-čjh klasa neposredno pred uvadjanjem fašizma predstojalo, i koje je uzrokom postanka fazima,, dakle da li to obračunavanih ne predstoji danas u još strašnijci i bezobzirnijoj formi. Što se danas zove red. a što nered i gdje je medju njima granica, 9 tome ne£u dg govorim. I baš nasuprot ja |elim. da se postavim na stanovište onoga, se danas općenito naziva redom i sa '°K stanovišta hoću temeljito da od-g°* * * * vorim na pitanje ie li fašizam taj red uveo , °no, što se zove socijalni red 1 socl-Ja,ni mir. to je u Italiji poslije rata — 'alida više i u jačoj formi, nego u ostalim ?emljama bilo ugroženo i narušeno, ali ne Oo|jševičko-komunističkirn vodstvom, već asističkim organizacijama i njihovim vo-mama, medju koje od stanovitog vremena *Pa(ia i Mussolini. 0 periodi nastajanja ta-•'2,na u inozemstvu je vrlo slabo poznato neupućeni, koji tu periodu ioš ne znadu, da stoje pred jednom zagonetkom, j'^n pogled u socijalne odnose, koji su ‘ S|?-am doveli na površinu, i pogled u pro-u'„ene- koie je on proživio, razbija ,-ltavu l ^-'du o tome kako je fašizam ili Musso-tj spasio od boljševizma rasklimani red; 1.> činjenično stanje, a u interesu brniške istine, učinim pristupačnim i 2emnom čitaocu objelodanjujem ovu sp [NAŠA KULTURNA KRONIKA LITERATURA 0 JULIJSKOJ KRAJINI I NAŠEM PROBLEMU ; Naš dr. Lavo Čermelj objavio je u »Glasniku jugoslavenskog profesorskog društva« (april 1933) na 7 stranica popis literature o Julijskoj Krajini i našem problemu. Mi čemo taj interesantan rad prenijeti u »Istru« u nastavcima. Donosimo danas prvi dio o službenim statističkim podacima 1 drugi o važnijim jugoslavenskim spisima o Julijskoj Krajini. A) službeni statistički podaci 1. Spezialrepertorlum der òsterreichi-schen Lànder, bearbeitet auf Grund der Ergebnisse der Volkszahlung vom 31. Dezember 1910. V. Kàrnten. Statistische Zentralkommissian. Wien 1918. VI. Krain. Stat. Zentralkommission. Wien 1919. VII. Oesterreichisch-niyrisches Kusten-land. Stat. Zentr. Wien. 1918. 2. Censimento della Popolazione d’ Italia al 1. dicembre 1921. ttt Venezia Giulia. Instituto Centrale di stat. Roma 1926. XIX. Relazione generale. Istit. Centrale dl stat. Roma 1928. 3. La Popolazione del Comune di Piume al 1. gennaio 1925. Istit. Centr. di stat. Roma 1926. 4. Censimento generale della popola-zolne del Regno al 21 aprile 1931. Supplemento alla »Gazzetta Ufficiale del Regno dTtalie« del 20 aprile 1932. 5. L’economia della Venezia Giulia nel 1926. Istituto statistico-economico, Trieste 1929. 6. Fegiz P. L.: La popolazione di Trieste (1875—1923). Istituto statistico-economico. Trieste 1929. B) VAŽNIJI SLOVENSKI, HRVATSKI I SRPSKI SPISI O JULIJSKOJ KRAJINI (izuzeti su spisi, koji su nastali za vrijeme rata u ovim zemljama i koji djelomice navedeni pod C), te spisi, koji se odnašaj u na sudbinu jugoslovesnke manjine pod Italijom i koje ćemo navesti jednom drugom zgodom). 1. Slovenska Zemlja. Izdala Slovenska Matica v Ljubljani. I. del. Poknežena grofija Goriška in Gradiščanska, spisal Simon Rutar. 1. sn. Ljubljana 1892. 2. sn. Ljubljana 1893. H. del. Samostojno mesto Trst In mejna grofija Istra, spisal Simon Rutar. 1 sn. Ljubljana 1896. 2 sn. Ljubljana 1897. 6. Čermelj Lavo: Julijska Krajina, nacionalno-kulturni pregled, uredio L. C., Ljubljana 1930. 7. Cerny Adolf: U italskych Slovanu. Zvlastni otisk z »Kvgtu«. 1906. V. a VI. Praha 1906. 8. Erjavec Fran: Zgodovina katoliškega gibanja na Slovenskem, Ljubljana 1928. 9. Gabršček Andrej: Goriški Slovenci, narodne, kulturne, politične in gospodarske crtice. I. knjiga od leta 1830-1900 g., Ljubljana 1932. 10. Gruber Dane: Povijest Istre, s dodatkom o narodnom preporodu u Istri od Vjekoslava Spinčiča, Zagreb 1924 g. 11. Gruden Josip: Zgodovina slovenskega naroda. 1. do6. zvezek. Celovec 1910—1916. 7. do 11. zv., spisal Josip Mal. Celje 1928—1932. 12. Lončar Dragutin: Politično življenje Slovencev (od 4. jan. 1797. do 6. jan. 1919 1.) (zelo obsežno literaturo), 2. izdanja, Ljubljana 1921. 13. Malecki M.: Przegled slowiànskich gwar Istr ji. Prače Komis. jez. 17. Akad. Kraków. 1930. 14. Nezaboravna Istra. Zagreb 1932. 15. Ramovš Fran: Dialektološka karta slovenskega jezika. Ljubljana 1931. 16. Sila Matej: Trst in okolica, zgodovinska slika. Trst 1882. 17. Slovenačka. Srpsko književna zadruga. Kolo XXX. br. 202. Beograd 1927. 18. Spinčić Vjekoslav: Crtice iz hrvatske književne • kulture Istre. Zagreb 1926. 19. Tuma Henrik: Imenovanje Julijskih Alp. Ljubljana 1929. 20. Wagner Rudolf: Poglejmo v Beneško Slovenijo (zbirka spominov na Beneško Slovenijo za mladino). Mladinska knjižnica III. zv. Ljubljana 1932. Bogato statističko, prigodno, političko, gospodarsko i kulturno gradivo sabrano je u slijedećim zbornicima: 21. Poljudno - znanstveni zbornik »Luč«. I.—V. uredil Lavo Čermelj. Trst 1927—1929. VI.—VIII. uredil Fran Bevk. Trst 1930—1932. 22. Edinost 1876—1926. Popolnjen in preurejen ponatis jubilejne številke »Edinosti«. Trst 1926. 23. Jadranski Almanah za leto 1923. Uredil Alojzij Res. Trst 1932. Jadranski Almanah za leto 1924. Uredil Janko Kralj. Trst 1924. Jadranski Almanah za leto 1025—1930 Uredil Rado Bednarik, Gorica 1930. 24. Spomenknjiga Jugoslavenske Matice u Splitu prigodom proslave prve 10-godišnjice 1020-1930). Split 1930. TTT. del. Beneška Slovenija, spisal Simon Rutar., Ljubljana 1899. IV. del. Vojvodina Kranjska, spisal Fran Orožen, Ljubljana 1901. ♦ VI. del. Vojvodina Koroška, spisal Matko Potočnik. 1. zv., Ljubljana 1909. 2, zv., Ljubljana 1910. 2. Barbarič Fran: Pučke škole u Istri. Statistični prikaz stanja neposredno pred početkom svjetskoga rata. Pula 1918. 3. Barbalič Fran: Jugosloveni i školsko pitanje na Rijeci. Sušak (brez letnice). 4. Barbalič Fran: . Vijerska sloboda Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici, Zagreb 1931. 5. Bednarik Rado: Goriška in Tr- žaška pokrajina v besedi in podobi. Gorica 1932. radnju o razvoju talijanskog fašizma. Historija o njegovom razvoju ne samo da prikazuje fašizam kao narušitelja mira, več ujedno njegovu bezidejnost i njegov pravi karakter — avanturizam. 1 baš radi toga imaju gradjanske i malogradjanske stranke u Italiji, monarhija i papinstvo, velikog interesa na tome, da razvoj fašizma sakriju, jer su oni njegovi stvaraoci, a fašisti i Mussolini su njihovo orudje. I čim je privredni položaj Italije kritičniji tim su vla-dajuće klase Italije još više primorane, da sakriju porijetlo fašizma, jer bi inače one ispale kao gla-ni uzročnici privredne ruine svoje zemlje. T jer razvoj fašizma odviše jako svijetlo baca na njegovu bit i na izglede njegovog budućeg razvoja, i ier ih sve ono. što tašisti danas tvrde o svom postanku, obraćenju, programu i idealu, tjera u laž, — nastoji se sa svim sredstvima te dokaze o razvoju fašizma odstraniti sa svijeta, kao što se nastoji bez biranja sredstava učiniti neškodljivima sve one svjedoke, o kojima se znade, da se neće obratiti i da se neće dati ušutkati. Opće- SLIKAR PIETRO PARENTINO U najnovijem broju zagrebačke muzičke revije »Sveta Cecilija« izašla su dva članka koji se odnose na istarskog slikara Pietra Parentina, rodom iz Poreča (1437—1531). U jednom članku Dr. Artur Schneiđer poznati historičar umjetnosti prikazuje slikarski rad Parentinov, a u drugom, muzikolog dr. Božidar Sirola opisuje neke muzičke instrumente koji se nalaze na slikama ovog porečkog slikara, od kojega su dvije slike reproducirane u »Svetoj Ceciliji«. Kako Dr. Schneiđer iznosi Pietro Parentino (Paren-zano) vrlo je mlad otišao u Italiju, gdje je najprije ušao u red Sv. Benedikta u Padovi, a kasnije u red Sv. Augustina u Vicenzi gdje je i umro. Inalče se o njegovoj mladosti ne zna ništa pouzdano, kao što se ništa ne zna niti o njegovim učiteljima slikarstva. Od njegovih djela sačuvano je danas nekih 30. Tako su u Padovi sačuvane njegove freske ali tek fragmentarno. Ostali njegdv slikarski rad nalazi se u raznim galerijama i muzejima^ po Italiji i u ostalom sujetu. Kako je spomenuto, u istom' broju Svete Cecilije« reproducirane su dvije Paréntinove t. zv. »cassone«-slike na kojima su naslikani putujući muzikanti i pelivani. Na te dvije slike (preuzete iz jedne njemačke revije) upozorio je Dr. Schneiđer Dra. Sirotu, pa se ovaj dao na potanje ispitivanje instrumenata na njima naslikanima, misleći da će u njima naći oblike muzičkih instrumenata koji su još i danas u muzičkoj uporabi u Istri 1 ako u tom smjeru nije došao do pozitivna rezultata, Dr. Sirola konstatira da su. Parentinovi ikonografski podaci zamašni, to više što iz XV. stoljeća nema sačuvanih primjeraka ni za koji od instrumenta što ih je naslikao Parentino. Dr. Sirola zatim daje potanji stručni opis: lutnje (nešto nalik našoj tamburici), jodne dvostruke puhače sviraljke, triju cinka, jednog malog bubnja i triangola — instrumenata naslikanih na ove dvije slike. nito je poznato, da je Giacomo Matteotti, neslomljivi i neustrašivi neprijatelj fašizma, bio umoren po nalogu Mussolini-a. jer se je spremao, da u parlamentu iznese činjenice o financijalnom stanju zemlje, te o nasiljima i strahotama, koje je fašizam počinio za vrijeme izborne kampanje. Manje je poznat još jedan isto tako važan poticaj. Matteoti je bio jedan od najmarlji-vijih i najsvjesnijih sakupljača optužnog materijala protiv fašizma kao i dokaza njegovog uistinu osebujnog razvoja, čime ie fašistima i onima, koji su im kumovali i koji su im dali sredstva i oružja, bilo onemogućeno. da se tobože opravdaju kako su oni boljševistički nered zamjenili sa fašističkim redom i poretkom. DRAMSKI ODSEK »SOČE« Družina »Soča«, dramski odsek društva »Soče« iz Ljubljane, nam je znana že izza lanskih in predlanskih gostovanj po raznih podeželskih odrih. Pravkar je začela ta družina spet redna gostovanja po deželi. Njena prejšnja gostovanja so bila povsod simpatično sprejeta, pa bodo gotovo tudi zdaj. Prvo gostovanje je bilo na Vrhniki. Spored je bil naslednji: eno dejanj^ iz Cankarjevega »Hlapca Jerneja«, spremljena recitacija Gregorčičeve »Soči«, Čehova tragikomedija v enem dejanju »Labodnica« spremljena recitacija Zupančičeve »Pomladne epistole« in groteska v enem deianju »Maska satana«. Režijo vodi Košuta. ŠPAROGE Svako pramaliie budi stare šparožine. U koruni, po oblogih, ispod siine, kadi niče poljsko c viče, dižu se nove šparoge. I digod su stare žile, probijaju glave, meke, zelene i bile. Uza more gren i šparoge beren. Drača mi grebe ruke, Glog i smrika bodu prste. . I dokle kroz kupine i grme naheren malu ručicu, ruke su mi izbodene i črne nagrišpane i krvave. Ma svaki put ča se od krvi koža zacrleni, kroz tilo prolazi milinja. I sve ča mi ruke postaju črnije i tržlje, ja više znan da san bliže materi i bliže zemlji i životu, ki je jedini pravi. _ MATE BALOTA. IZDANJA »SIGME« IN »KATOLIŠKE KNJIGARNE« V GORICI Pisatelj Fr. Bevk je izdal v Gorici v založbi Sigme pravljico »Kozorog« obsegajočo 122 strani z ilustracijami Milka Bambiča. V založbi Katoliške knjigarne je izšlo v obliki molitvenika »Zdravje bolnikov«. »Molitvenik z obrednikom in šmarnicami za naše drage bolnike«. Spisal dr. I. Tul, spiritual. NAŠI U AMERICI Zabava istarskog društva »Franina i Jurina« U subotu 1 aprila obdržalo je Istarsko dobrotvorno društvo »Franina i Jurina« u Hobokenu svoju redovitu godišnju zabavu. Veliki broj naroda prisustvovao je istoj. Iz udaljene Philadel-phije stigao je veliki broj Istrana da se pozabave u društvu braće. »Jugoslavenski Soko« i »Jadranska Straža« prisustvovaše u velikom broju, a bilo je I pretstavnika »Junao«. U polovici plesa nastupile su dvije omiljene pjevačice gdjice Margarita Antičić i Marija Vi-došić koje otpjevaše (duet) tri lijepe naše pjesme: »Moja mila Istra«, »Dalmatinski šajkaš« i »Kjer so moje rožice«, dok ih je na pianu pratila dražesna gdjica Marija Andrić. Zabava Je trajala do kasne ure i svatko Je bio zadovoljan, tim više što su dobrovoljno za ples svirali Istrani koji tu skoro organiziraše svoju narodnu glazbu. Svaka neka je čast g. Vidošiću, koji je, ako ćemo biti iskreni, sam sve to organizirao i predvodio. Da napreduje »Franina i Jurina«. Istrani u Phiiadelphiji Istarsko dobrotvorno društvo »Bratsko Složno Društvo« u Philadelphia, Pa. priredilo je veliku proslavu i ples u subotu 22 aprila u dvorani »Hrvatskog Pjevačkog Društva. TEŠKA SU VREMENA kriza Je, koju osjećaju živo svi, pa 1 naši pretplatnici, medjutim to nipošto ne Isprl. ča va sve one naše pretplatnike, koji nam duguju pretplatu, a koji se nisu odazvali niti na našu posljednju opomenu. Kad pregledavamo splsak tih naših dužnika. koji nije malen, opažamo, da se veći-na, velika većina naših dužnika ne može Ispričavati krizom, jer su to pretežno oni emigranti, koji imaju službe, čak nekoji 1 dobro službe, i kojima ne bi bilo naročito teško platiti pretplatu. Medju našim dužnicima ima doduše 1 takvih, koil se ne mogu pohvaliti dobrim položajima all ima ipak vrlo malo takvih, koji ue bi bili u stanju da plate maar u ob. rocima pretplatu. Mi ne tražimo od manje imućnih, da plate sve najedamput. Neka plaćaju u obrocima, koliko mogu. Bit će im tako lakše. Pokazat će svoju dobru volju i nas će podupre!! i pomoći će nam da nastavimo s ovom vrlo važnom i potrebnom acijom. Molimo sve naše dužnike, sve one, koji nisu za ovu godinu ništa poslali na račun pretplate, da učine svoju dužnost. Već le krajnje vrijeme. Ovaj naš list mora da živi, jer ima da se bori za jednu veliku ideju. »Istra« se bori za vas. poduprlte |e. ako ne drugačije, a ono bar pretplatom. Ova rubrika nastavlja se t ove godine pod devizom: >Da bi bistra* izlazila svakog tjedna redovito u normalnom formatu.* Bilježimo ova nova imena plemenitih darovatelja: Sokolsko Društvo — Preko Din 10.— Brgii Ivo, ravn. gimn., Sušak Din 150— Cijan Vjekoslav, Crikvenica Din ' 10— Derenčin K., Koprivnica Din 10— Ferdo Jelušić, Strmac Din 30— U prošlom broju objavljeno Din 19.110— Ukupno Din 19.320— GLASOVI ŠTAMPE PRIMJER I USPOREDBA U američkom listu »Hrvatska«, koji izlazi u Calumet, Mioh-Chicago (20. IV. 1933) piše Boris Butković ovo: Jevrejsko pitanje u Njemačkoj pročulo se širom svijeta. Jevreja ima u Njemačkoj oko 600.000, dakle manje nego što imade Slove-omea i Hrvata u Italiji, nairrfence u Istri, Gorici i Videmskom okrugu, te gradovima Trstu, Rijeci i Zadru. O slavenskom pitanju u Italiji tek koji pojedinci i to u stanovitim državama znadu, a da se o šiiirc masama i ne govori, dok je ievrejsko pitanje postalo pitanje civilizova dih naroda čitavog svijeta. Zašto slavensko pitanje u Italiji nije došlo na dnevni red, ispred čovječanstva krivi su sami Slaveni u svojim narodnim državama i oni živući na strani. Hrvati i Slovenci bi osobito trebali da mnogo nauče od ovog primjera kog su im Jevreji pokazali. kako treba zajednički braniti narodna prava. Slavenski narod u Italiji iskusio je par-lamentarnu izrabljivalačku Italiju, a kroz zadnjih nekoliko godina jedva bitiše u fašističkoj tiranskoj Italiji. Jevreja iz Hitle-rove Njemačke ima prognanih, izmučenih, izbijenih, porobljenih, pozatvaranih i poubijanih i to sve u sredini civilizovane Evrope, a tako isto ima i Slavena u Italiji, sa dodatkom i rastrijeljanih te nasilno odnaro-djivanih. tako isto u sredini civilizovane Evrope. Nijemci i Talijani ponose se sa svojom dugovjekovnom kulturom, ali ta oba naroda svijesno mimoilaze Slavene i Jevreje, koji su kroz stoljeća gradili, te posredno ili neposredno pomogli dizati ono Čime se oni danas ponose. Da i ne govorimo o materijalnom dobru kojim se Nijemci i Talijani koristili i koja su im bogatstva dozvolila posvećivanje pažnje pojedinim predmetima, kao što su znali tražiti doprinose, otimati gotovine i svega čega bi se mogli dočepati, što najbolje svjedoči opustošena obala Jadranskoga mora, te izrabljivanje ljudske snage nasilnim radom potlačenih naroda. Jevreji su dali i velikih umova Njemačkoj, a tako isto su dali i Hrvati Italiji. Da se i ne upuštamo u staro Ilirsko doba pa na-vadjamo imperatore, pape, kulturne radnike kao što je sv. Jeronim, koji je svojim prevodom Zavjeta zadužio čitavi kršćanski svijet svome narodu, dakle danas Hrvatima u kojima kola i ilirska krv u slavenskim žilama. dosta, nam je spomenuti samo nekoje od mnogih koji su u svijetu poznati kao Talijani, kao što je Marko Polo, Clovio, tač-no Klović i Tertanj ili Tartini kao što je on u svijetu poznat. Ni jedan narod našega doba nije prošao i ne prolazi kroz groznija nasilja bez ikakva uzroka od Hrvata i Slovenaca, Austrijanaca i Grka pod fašizmom u Italiji, a od sada imadu supatnike narodnih manjina u fašističkoj Njemačkoj. Ako itko razumije i gaji simpatije prama Hitlerovim žrtvama to su istarsko-gorički Slaveni, tirolski Austrijanci i dodekaneski Grci, koji su po svojoj nesreći doživjeli da budu vladani Mussolinijem, tim najgorim sebičnjakom našega vremena. Ovi najpotlačeniji narodi dvadesetoga stoljeća, trebali bi da zajednički dignu glas čovječanstvu protiv nasilničkih banda, organiziranih nesvjesnika, pod vodstvom tirana Mussolinia i Hitlera i proti njihovim nečo-vječanskim postupcima i nesavremenim načelima. Vapaj Jevreja. iz Hitlerove Njemačke trebao bi da osokoli talijanske manjine da dig nu svoj glas a odjek Jevreja u inostranstvu imao bi da posluži za, primjer njihovim sunarodnjacima, da zaborave na razmirice i plemenske razlike, a tada će i oni od ostaloga svijeta biti pomognuti da izvojuju svoju narodnu slobodu i čovječanska prava. PROSVJETNO I POTPORNO DRUŠTVO „ISTRA" U NOVOM SADU Počev od 1. maja 1933. prostorije društva »Istra« nalaze se u Ljubljanskoj ulici broj 19 u domu poštanskih službenika. Zahvaljujući simpatijama i pažnji, koje Novosadska sekcija Poštanskih i telegrafskih službenika gaji ne samo prema našem društvu već i našoj nacijonalnoj stvari uspjelo je našoj upravi da u njihovom Domu dobije prostorije, koje u svakom pogledu odgovaraju potrebama našeg društva. Osim vrlo lijepe i ukusne klupske prostorije, koja može da nam posluži n kancelariju, čitaonicu, članske sastanke te odborske sjednice. stoje nam na raspolaganju za veće sastanke, svečanosti, zabave predavanja, skupštine i priredi e i ostale prostorije, mećju kojima i velika svečana dvorana. Time je poslije 5 godina definitivno riješeno i ovo pitanje, le više nettu nikakvih zapreka za rad i razvitak našeg društva u svim pravcima. Pozivaju se stoga svi članovi, da što češće posjećuju društvene prostorije, u kojima će poslije dnevnog rada naći odmora i razonode i u medjusobno-n prijateljskom razgovoru tretirati probleme, koji se tiču naše emigracije i braće pod Italijom. Do daljnje obavijesti uprava ureduje svakog utorka od 6 do 9 sati poslije podne i nedjeljom prije podne. Toga dana primat će tajnik želje i molbe ćlanova koje će dostavljati upravi na riješenje. a koja će se redovno sastajati na sjeumcama svakog prvog utorka u mjesecu. Nedjeljom prije podne je članski sastanak, obvezan za sve članove, koji se pozivaju, ua u što većem broju prisustvuju tim sastancima. Ostale dane u sedmici mogu članovi takodjer doći u prostorije, gdje će poreć novina i knjiga naći i ostale zabave. Potrebno je, da se barem svake nedjelje i blagdana nadjemo u što većein broju na okupu, kako bi naše prostorije oživile i da Si v;ai interesova-nje članova za društveni rad. STATISTIKA EMIGRACIJI: IZ JULIJSKE KRAJINE. Pozivaju svi oni člaucvi, koii se još nisu upisali u Statistički list za emigrantsku statistiku, da se čim prije jave sekretaru, kako bi i naše društvo pored ostalih moglo na vrijeme svršiti taj posao Mole se članovi da o tome obavijeste sve naše emigrante, makar oni i ne bil naši članovi, jer svaki emigrant mora biti upisan. Sve naše ljude treba upućivati na sekretara u označeno doba (utorak i nedjelja) VIJESTI DRUŠTVA „ISTRA" U ZAGREBU PRAVILNIK O OPROSTU ZAOSTALE ČLANARINE. U tumačenju § 10 tačka 4. društvenih pravila, koji glasi: »U obzira vrijednim slučajevima može upravni odbor po prijavi, da oprosti u cjelosti ili djelomično zaosta- uprosu u cjerosti m djelomično zaosta- u posijeanje vrijeme dešava se da lu članarinu«, prihvaćen je na sjedni-;naši ljudi traže za razne intervencije lir» ra tmrvrr /■»/■TV*. T «. cl P fi nnrvcjlovo io» Jlj r-11 A v« „ n i ii mogu potvrditi vjerodostojnost podane izjave. 4. Za zaostalu članarinu do konca aprila 1933. rok oprosta ističe 30. VI. 1933. Odbor. OPOMENA ČLANOVIMA. U posljednje vrijeme dešava se da POKRAJINSKA ŠTAMPA 0 NAŠEM PROBLEMU U posljednje vrijeme opažamo, da provincijska štampa u Jugoslaviji posvećuje sve više pažnje našem problemu i sve češće donosi članke, kojima informiše široke narodne slojeve o Ju-lijskoj Krajini. Možemo tako da zabilježimo, da je u »Glasu Podunavlja« (od 14 maja), koji izlazi u Smederevu u Srbiji izišao uvodni članak »Naša Istra, Trst i Gorica«, koji je napisao Rad. Borković s lijepim poznavanjem našeg pitanja i s osjećajem. Taj čanstva«, u kojem se govori takodjer u nečovječnom postupku s našim narodom u Julijskoj Krajini. — U »Dubrovačkoj Tribuni« (Dubrovnik, 11 maja) izišao je pak uvodnik iz »Istre« »Posljednji naš biskup«. AMERIČKA STAMPA I JULIJSKA KRAJINA Stampa jugoslavenskih iseljenika Americi vrlo rado donosi vijesti iz Julijske Krajine Iz našeg lista. To čini ne-koliko_ listova, čine time nešto, što tre-jer je to propaganda na- list donosi pored toga još jedan članak ba pohvaliti, pod naslovom »Mussolini protiv čovje-lšeg problema. MAŠA PROPAGANDA IZLET EMIGRANTOV NA SV. GORO. Kakor smo v Istri že poročal' ima namen prirediti Klub emigrantov v Litiji širši Izlet na Sv. Goro nad Litijo. Ker ie propagandna akcija med bratskim! društvi našla dovolj odziva se bo ta izlet vršil v nedeljo dne 21 t. m Zbirališče izletnikov je na postaji Sava (pri Litiji) od koder je odhod v hrib ob 9. uri. Iz ljubljanske smeri naj so izletniki poslužijo vlaka, ki gre iz Ljubljane ob 7.27 in pride ra Savo ob 8.20 oni iz linije Zidani most pa naj se poslužijr vlaka, ki gre iz Zagreba ob 5.35. pride v Zidani most ob 8 uri in na Savo ob 8.39, Sv. Gora je krasna izletna točka, z krasnim razgledom, katere se poslužujejo posebno radi izletniki iz Zagteba. Zato smo prepričani, da se bodo našemu pozivu odzvali tudi naši rojaki ir Zagreba, zr. katere smo tudi zaprosili polovično vožnjo. Izlet se ne bo vršil samo v slučaju prav slabega vremena. Direkcijo drž. železnic smo zaprosili za polovično vožnjo in upamo, da nam bo prišla odobrena Zato naj si vsakdo na postaji Sava ohrani listek, da mu bo služi tudi za brezplačen povratek. Dobra je turistična oprema, vendar pa ni nujna. Vsakdo naj si prinese s seboj hrane za celi dan, vendar pa bo lahko dobil tudi v koči »SPD« potrebno hrano in pijačo, ki ni draga. Z upanjem na veliko udeležbo — na svidenje na Sv. Gori! — Klub emigrantov v Litiji. Predavanje u ljubljanskom »Taboru« o revizionizmu. Na zadnjem članskem sestanku je predaval član kluba Primorskih akademikov g. Uršič o revizionizmu. — Predavanje ie bilo zelo zanimivo m tudi poljudno podano. — Kot uvod. nam ie g. predavatelj orisal položaj, ki je nastal v Evropi po sklepu raznih pogodb nato je lepo prešel k revi cijonističnemu vprašanju. Emigrante iz Julijske Krajine nas najbolj zanimajo revizi-jonistične težnje Italije, ki pri svojem pohlepu kratkomalo pozablja, da je zasedla velik kos slovenske zemlje in teži le za tem kako bi si osvojila še Dalmacijo in si pridobila yso oblast na Jadranskem morju. Sanje Italije so sanje o tretjem rimskem Imperiju. Makjavelistična Italija, je že zdavnaj zavrgla enega svojih največjih si nov — Mazzinija. V Italiji se vzgaja danes mladina v strogo bojnem duhu, kot narodu, ki se je zgodila krivica! Zvesto ji sekundirala v tem pogledu tudi Nemčija in Madžarska. Ker sloni bodočnost na mladini je tudi naloga emigracije, da se z vsemi silami ... sredstvi, ki so ji na razpolago loti propagande v velikem stilu, da bo na ta način pripomogla do edino pravilnega umevanja teženj našega naroda, ki ječi pod Italijan sko oblastjo. TRST PROPADA - BENETKE NAPREDUJEJO Trst, maja 1933. V zadnjem času se vrši musd tržaškim in benečanskim tiskom zanimiva polemika glede podpiranja Benetk v škodo Trsta. Nenadavno je nazadoval tržaški promet posebno pa promet po morju. Leta 1913 je znašal ta v Trstu 1.135.711 ton, medtem ko je v 1. 1931 padel na 660.929 in v I. 1932 na 525.388. Nasprotno se Benetke lahko ponašajo z nenavadnim napredkom Pomorski promet v Benetkah )e znašal !. 1913 375.060, 1. 1931 473.204 in I. 1932 se je pr! vsej krizi ohranil pri 457.482 ton. Silen udarec je bil zadan Trstu z ukazom da se morajo vsi potniški parniki ki odplujejo iz Trsta ali pa tudi na povratku v Trst ustaviti v Benetkah-Radi tega se večina potnikov vkrca oziroma izkrca v Benatkah. V 1 1932, se je n. pr- v Benetkah vkrcalo 14.950 potnikov, v Trstu pa samo 2576! Jasno je, da radi tega silno trpita tujski promet in gostilniška obrt v Trstu. V januarju tega leta je v Trstu silno nazadoval promet blaga, in sicer je bil promet za 469.208 stotov manjši kakor preteklo leto. Za toliko blaga bi morali uporabiti 12 velikih parnikov, katerih vsaki lahko nese 4000 ton blaga. Silno je bil prizadet Trst radi tega, ker je moral kmalu po aneksiji opustiti tudi tovorne direktne linije z inozemstvom, tako da morajo tudi tovorni parniki prej pristati po italijanskih lukah in šele nato odpluti v inozemske. S tem zamudijo silno mnogo časa in ne morejo konkurirati več Hamburgu in drugim severnim lukam. To velja posebno za daljne proge proti vzhodu. Edjno direktna veza Trst-Palestina je še aktivna. Prav radi tega ker je hitra. Tržaški tisk zahteva naj se trgovinska politika napram Trsta popolnoma drugače usmeri In naj se ne protežiralo Benetke in druge italijanske luke. cl upravnog odbora društva »Istra« održanoj dne 25. IV. 1933. slijedeći Pravilnik o oprostu zaostale članarine: 1. Oprost članarine mogu tražiti jedino oni članovi, koji su nezaposleni ili su inače spriječeni u privređjivanju. 2. članarina ne oprašta se u cijelosti, već se taj oprost ima shvatiti tako, da je član, za one mjesece u kojima ne privredjuje u smislu ovog pravilnika dužan platiti u ime članarine mjesečno Din 1.— (jedan). 3. Oprost članarine imade član zatražiti najkasnije 30 dana iza onog mjeseca, u kojem nije privredjivao, uz glede uposlen ja ili slično privatna lica. Društvo upozorava sve ovakove članove (ili nečlanove) da se u buduće obraćaju u svakom pogledu tj. radi uposle-nja, raznih informacija itd., samo na društvo »Istra« ili Jugoslovensku Maticu, koji će im uvijek na svemu biti na ruku. TRAŽI SE starija žena, koja bi bila voljna ići k jednom starijem gospodinu sa sinom od 12 godina. Obavljala bi sve kućne poslove. One koje reflektiraju na spomenuto mjesto neka se jave u društvenim prostorijama uvečer od 6—7 i pJč uw,"> ““1 EMIGRANTSKI IDEOLOŠKI TEČAJ U LJUBLJANI Prošle nedjelje, na 14 maja, priredio je Propagandni otsjek Saveza emigranata iz Julijske Krajine, koji ima sjedište u Ljubljani, konferenciju svih naših organizacija, na kojoj se raspravljalo u prvom redu o nekim ideološkim pitanjima od osnovnog značenja za emigrantski pokret, a takodjer i nekim pitanjima praktičnog djelovanja emigracije. Bio je to zapravo tečaj, koji je trajao čitavi dan i na kojemu je učestvo« vaio oko trideset društava, koja su bila zastupana po jednom, dvojici ili više delegata. Pristup su imali samo ovlašteni delegati Sastanak je održan u dvorani Hotela Miklič Otvorio je konferenciju pročelnik propagandnog otsjeka g. Štrekelj, a zatim su pojedini referenti pročitali svoje referate pripremljene za tu prigodu. Pretsjednik Saveza dr. Ivan Marija Cok iznio je svoje mi- sil 0 Sledaniu eiIlizraciie na problem Julijske Krajine s obzirom na sadašnje i buduće internacionalne odnose. Matko RojniC iznio je u svom referatu mogućnosti rješenja na-šeg problema, dr. Lavo Čermelj govorio ic o pomanjkanjima i potrebama naše propagandne akcije u emigraciji, u Jugoslaviji i u inostranstvu. Pročitan je interesantan referat o odnosu naše emigracije prema domaćem jugoslavenskom pučanstvu. Ive Mi-hovilović referirao je o značenju naše štampe za naš pokret i naš problem. Poslije tih referata razvila se diskusija u kojoj su učestvovali delegati raznih organizacija. Diskusija, koja je bila na visini, dokumentova-la je zrelo rasudjivanje naše emigracije o vitalnim našim problemima i bila je vrlo plodna. Zaključaka nije bilo nikakvih, jer to ?,!J® n,'. bila zadaća ljubljanske konferencije ih bolje reći tečaja. BILANCA DELA KLUBA PRIMORK rT-i 4 /i i /->1 tt n«J st 1 4 . ... Klub Primork je imel v pondeljek 15 maja popoldne pod predsedstvom ge. Maše Gromove svoj občni zbor, ki se Je spominjal preminilHL' članic ge. Prane Pfeifer j e ve in ge. Bajčeve ter se Je bavll s pregledom delovanja v prošlem letu. Društvo je v pogledu moralne In materialne pomoči nudilo primorskim rojakom kolikor je bilo mogoče, In se zahvaljuje raznim ustanovam, raznim podjetjem, zavodom In zasebnikom za pomoč pri Izpolnjevanju te svoje velike naloge. Tajniško poročilo, ki ga je podala ga. Olga Zajčeva, izkazuje uspešno sodelovanje pri raznih socialnih prireditvah skupno s Kolom jugoslovanskih sester, s CMD in raznimi dobrodelnimi društvi. Po poročilu blagajničarke ge. Milke Guštmove je imel Idub precejšen denarni promet in se je tudi v tem pogledu lahko prišteva med naša naj-agilnejša društva, s splošnim odobravanjem je bilo Izrečeno zahvalno priznanje odboru in blagajničarki. Piri volitvah je bil izvoljen ves dosedanji odbor z go. Gromovo na čelu, novi odbornici pa sta ge. Mira žnidarčičeva in Milka Martelančeva. SMRT UGLEDNOGA TRGOVCA Iz tolminskih hribov nam poročajo, da so 17. t m. položili k večnemu počitku veleposestnika in trgovca Ivana Kenda, brata pok. učitelj'a Josipa iz Kneža pri Podmelcu. Pokojnik je bil znan širom dežele kot značajen in ugleden mož. Saj je bil tudi on tisti, ki ga je spravilo v prerani grob fašistično nasilje Pred tremi leti so mu zaprli najstarejšega sina uglednega in znanega lesnega trgovca, ker so ga obdolžili, da je nasprotnik fašizma. Vzeli so mu takrat tudi gostilno, katero mu niso več vrnili. Na stara • ■» leta ie ostal brez opore, saj sta morala oba m sinova ubežati čež mejo, ker nista imela = tamkaj obstanka. Neprestano so ga zadnja leta šikanirali radi narodne zavednosti cel® «Vrh•ln®• i", Se ,im uklonil’ pač Pa so 2a sKrm m bolezen spravile v prerani grob-vsemu prebivalstvu bo ostal pokojnik v nepozabnem spominu, saj so ga vsi visoko spoštovali radi njegove poštenosti in trgovske sposobnosti in dal jim je veliko zašlo* zit s svojo lesno trgovino. Naj mu bo lahka domača zemljica, a ostalim naše sožalje. PROMOCIJA Iz Istarskog akademskog kluba. Clanica kluba gdjica Stana Leban promovirana ie na zagrebačkom sveučilištu na čast doktora sveukupne medicine Najsrdačnije čestitamo! BAD JOaOMATICE U BAŠKI .. •favljaju nam Iz BaSke. na otoki’ Krku- Dan* SO aprila, na obljetnicu mučeničke smrti na»'*1 kon^1nraho/»b0rnlka t>r' ff“.PriBOđno, Preni*L0 , *' Gr’’r,dIl! Zvonko 1, Hr®' BlrbalM Frin SIn * D,nk° 4’ Barba,i''' Ig. Breznikar Trgovina kave 1 čaja. — Vlastita elektropržlona 1 elektromlin za mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 Telefon 7657 »Istra« Izlazi svakog tjedna o petak. — Uredništvo 1 oprava nalaze ee u Zagrebu. Masarykova altea 28., II. — Broj čekovnog računa 36 789. — Premi.i« godine 25 dinara; za inozemstvo dvostruko: za Ameriku 2 dolara na godinu. - Oglasi se računaju po cjeniku. — Vlasnik i izdavač’ KONZOBOl T tsutoa Mibovllovlč. Juklćcvs ul. 3B - Za uredništvo ndp.nvarai Dr Pran Brnčlć. advokat, Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslovanske Stamno d a »**•» Kudolt Polanovlć Zagreb Ilica bro) 131. " viagren Za cijelo godino 50 dinara; za P«1 Masarykova ni. 28/11. - Urednik: Iv« Masarykova 28a. — Za tiskaru odgo-