Za načelno, ne osebno borbo! Izjava. Glede na članek »S a d a š n j o s t i budučnost« z. Vlade K. Petroviča. priobčen v 12. številki »Učiteljskega Tovariša« smatram za potrebno. da konstatiram nastopno: Dne 8. februaria t. 1. ie prispel v Ljubliano avtor omenjenega članka podnredsednik UJU e. Vlada K. Petrovič v zadevi novih razmer v ljublianskern poverreništvu UJU in v zadevi demisije podpisanca in tov. Dostala. Pn tei priliki ie stopil srosp. Petrovič ob navzočnosti Drič % nama osebno v stik. naiu ie. prieovarial k preklicu demisije. se ie decidirano izjavil proti deklaraciji in ie dal prvo pobudo, da se odvzame zIvanu Dimniku redakcija »Učiteljskega Tovariša«. Navel ie več sredstev. ki ijb lahko uporabimo. če hočemo udejstviti svoio namero. To v vednost vsem čitateliern zgorai omen.ienegra članka. V Liubtiani. dne 26. marca 1926. L. .lelenc 1. r. Protiiziava. Na stvaren članek e. Petroviča v zadnti številki ie ooslal e Jelenc eoren.io iziavo. kj ie naoeriena osebnn nroti Ł• Petroviču s pripombo, ako list te izjavc ne prdobči, da bo primoran druarim potom iskati iasnosti. Taka ie bila borba proti načelom deklaraciip od nasprotne stranl doslei ves čas in mesto ©roti nacelom. Sp ie vodila borba oroti osebam na »Jutru« h bi se sedai rado od nasprotne strani preneslo to osebno borbr> tudi v »Učiteljskeera Tovansa«. O. Jelenc hoče izpodbiti z osebirim naoadom vtis. ki ?a mora nanravitii članek x. Petroviča na vse. ki iim ie resničen dobrobit našega stanu na srcu. Nc da sp več Drikriti. da ie tudii hrvatsko in srbsko učiteljstvo pričelo uvidevati zgrešene rnetode, ki smo iih v preteklosti uporabljali. To učiteljstvo priznava sedai pravilnost nove smeri. ki se uveliavFa med slovenskim uaitelistvom. kar mi nričaio doplsi. ki fib iimam v rokah. Rad verjamem. da se ie e. Petrovič izjavil prvi moment proti deklaraciii, ker se mu ip zadevo slikalo kot osebno, kakor se ie to vršilo splošno od nasprotne strani tudi v slovenški javnosti, Slikalo se mu io ie le s političnostrankarskeea vidika. Ko ie e. Petrovič zasledoval in uvidel v »Učiteliskem Tovarišu« ideino In načelno smer in iedro naše borbe. so pričelii tudi pri niem padati osebni in strankarski predsodki in ie sooznal. da ima naša borba zdravo iedro. ki ia edim spas zdrave bodočnosti našega stanu. Je na gosp. Petrovič v mnoeih člankih »Narodne Prosvete« prei tudi povdaril to smer. Prepričan sem tudi, da so drugf imeli več interesa na nasilnem deian.ii' napram meni; kot urednfku kakor e. Petrovič in da so iih do tega vodili več strankarsko - politični. ne t>a stanavski interesi. Kakor pri »Jutru«. tako ie tudi v tem slučaiu krivda na strani informatoriev. V LjktbHani. dne 26. marca 1926. Ivan Dlmnik. »UČITELJSKOM TOVARIŠU«. I preko svoje volje moram učiniti sledeču izjavu: Februara 8. bio sam u Ljubljani. Išao sam da se lično informišem o raz« likama u mišljenju dvaju grupa učiteljs skih. Sasvim prirodno da sam odmah našao g. Jelenca. On je nama svima po» znat, mi ga svi cenimo, volimo i poštu« jemo, te sam želeo da se najpre od njega informiram. Bez obzira na sve sadasnje prilike u Povereništvu — Ljubljana — mi nečemo prestati poštovati g. Jelenca i ceniti nje^ov rad za Udruženje. A tada sam s g. Jelencem puno govorio. Ja sam iznosio puno načina koji bi se mogli upotrebiti da se do redovnog stanja dodje. Povlačenje demisije g. Jelenca bilo je i moje mišljenje tada iskazano. Uklananje g. Dimnlka sa položaja »Uč. Tov.« pretpostavljalo se u tom slučaju ako j€ vecina učiteljstva za to. Ništa nasilno, ništa bez saglasnosti večine. Tada sam obecao učiniti još neke ko» rake i učinio sam ih ali uvek predhodno razgovarajuči sa g. Flereom koji se sma* tra kao najpozvaniji da o tim stvarima da svoju reč. G. Jelenc je, rekao sam, prenaglio s demisijom i ja uvidjam, da su ovde u pitanju ne razlike u mišljes njima, več u taktičkim potezima. Ja imam u rukama jednu izjavu — Dekla* raciju — koju mi je dao g. Jelenc i ja ni danas ne uvidjam velike razlike iz« medju nje i zvanične deklaracije. Pa šta je onda? Tako isto činio sam i g. Dim* niku (pošto nisam mogao g. Gnusu i g. Lapajneu jer nisu bili tu) neke predloge a svi su se svodili na to da g. Jelencu bude data zadovoljština, jer je on te ob« zire svojim dugogodišnjim radom zaslu* žio. U tome sam se toliko eksponirao da je g. Dimnik s pravom mogao posumnjati, da sam ja eksponent g. Je= lenca; zbog toga sam od sadašnje uprave Povereništva — Ljubljana — imao i ne* kih neprijatnosti. A ja sam bio samo okupiran željom za jednim istinskim staleškim radom i jednom velikom paž= njom i poštovanjem prema g. Jelencu. I eto priznajem da sam na svoju ruku činio dosta da se stvari u Ljubljani raz= bistre. Ako toga ne može 'biti — šta sam ja kriv bio ja za deklaraciju ili protiv nje; ako se ne ostvare sve reči koje sam rekao i g. Jelencu i g. Dimniku zar to mora biti znak večitog nerazumevanja medju nama i stalnog polemisanja o stvari, koja mesto polemike traži borce, traži pregnuča. Ja sam i g. Jelencu kazao idite u zborove učiteljske, posejte ttlmo: što ko poseje to če mu niči. O ovoj stvari neka presudjuju učiteljski zbo= rovi. Ipak na njih se moramo cJsloniti. Ali zašto da ovde pričam svoje pri= vatne razgovore, zašto da diram u ma čiju osetljivost, jer ja te privatne razgo* vore nikom, pa ni Izvršnom Odboru, nc saopštih, zašto da ih pričam kad se mogu reči u dve reči: m o j a j e ž e 1 j a bila da se g. Jelenc vrati na svoje mesto. I mogu li ja biti sad predmet polemike ako te moje želje nisu ostvarene ! ! Druga je stvar mog načelnog shva* tanja. I pre deklaracije pisao sam u »Nar. Prosveti« o našim staleškim smes rovima, i pre deklaracije ja sam se iz= javio protiv unošenja partizanstva u Udruženje (mi vidimo sad gde nas je dovelo ono iz Subotice, te smo sad pcx deljeni u pitanju srestava, načina i pp teva za pomoč drugovima koji se danas premeštaju), a pre i posle deklaracije ja sam bio i ostao van Udruženja član one stranke kojoj pripadaju i gg. Jelenc, Gnus i Dostal i Dimnik. Zašto da par* tija može da nas sjedini a ne može da nas još više približi stakško dobro ? ! Ni ja, ni g. Jelenc, ni g. Gnus, g. Dims nik, svi, ne možemo biti protiv doforih smernica za naše Udruženje. Možda se možemo razlikovati u putevrma i meto« dama rada za nju. Ja sam i g. Jelenca shvatio da je protiv stvaranja Udruže= ženja na partijskoj osnovi; to neče ni druga strana, pa ne bih želeo ni ja. De* klaracije i jedne i druge strane su slične; otkuda ispada*sad da sam ja protiv njih. Ova tema traži više obaveštenja i ja ih moram dati kad se na mene dU rektno obrača. Ako bi Povereništvo Ljubljana htelo, ja bih pred učiteljskim zborom ljubljanskim govorio duže o ovoj temi, samo mi treba reči. U tom bi slučaju mnoga gospoda dobila puno obaveštenja koja bi ih morala namiriti i zadovoljiti. Uvažena ličnost g. Jelenca, koji piše ovde štampanu izjavu, meni je veoma draga, da ibih ja mogao, posle ovoga, misliti drugojačije o njemu, jer ja vje« rujem da če on i hteti, i umeti, i moči dati svoju potporu za sve što Udruženje dobra vodi. Ja u»to ne sumnjam. Po zdravljam svačiji rad ako on služi sta^ ležu. Ja ne kažem da tom dobru ne služe svi: i g. Jelenc, g. Gnus, g. Dostal, g. Dimnik, g. Laipajne i druga brača naša. Svi cni dobru služe. Samo ih molim za složan rad. To je moj odgovor. Beograd. Vlada K. Petrovič.