Poštarina plačena u gotovom Goi X. Broj 39. Uredništvo 1 uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a U Zagrebu, 3«. septembra 1938. Pojedini broj Din Duhovna veza izmodju pojedinih di- lelova naroda je najjača reza. Naš list te duhovna veza izmedju nas u emi¬ graciji i naših U Julijsko) Krajini. Sa- čuvajmo i proširimo ovaj naš list da sačuvamo i proširimo tu vezu. Naj- manje što možemo učiniti je to, da uredno plačamo svoju pretplatu. J GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH E M (GRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE APEL ROOSEVELTA ZA MIR MUSSOLINIJEV GOVOR U TREVIZU O 1 napretku Julijske Krajine, slavenskim resama i o milicione- rima slavenskoga porijekla« ROOSEVELT Predsjednik Roosevelt uputio je drama- tičan i zdvojan poziv na sporazum kance- laru Hitleru i predsiedniku dr. Benešu. U svojoj poslanici ističe predsjednik Roose¬ velt da prijeti opasnost rata koja ugrožava živote milijunima ljudi medju kojima tolikim ženama i d ječi- Amerika želi mir, ali u slu¬ čaju rata nitko ne če moči izbječi posledi¬ cama te katastrofe. Sve se može sporazu¬ mno riješiti. U ime 130 milijuna državljana Sjedinjenih Država apelira predsjednik Roosevelt na Hitlera i Beneša da ne pre- kidaju pregovore, jer dok pregovori traju postoji mogučnost sporazuma, a kada se oni prekinu nestaje mogučnosti sporazu¬ ma. Roosevelt apelira na Hitlera i Beneša da se sporazume u interesu vlastitih naro¬ da i cijeloga čovječanstva. DRUGA POSLANICA ROOSEVELTA HITLERU Washington, 28 sept. Roosevelt uputio je novu poslanicu Hitleru. Te¬ legram predstavlja odgovor na tele¬ gram ko ji je Hitler uputio Rooseveltu posli j e njegove prve poslanice. Ovaj od¬ govor pretstavlja apel upučen Hitleru u ime načela čovječnosti, a u cilju da se spasu milijuni ljudskih života. Vodja i kancelar Hitler u svom telegramu upučenom pretsjedniku Rooseveltu na¬ pada »nepravdu Versailleskog ugovora«. Roosevelt mu odgovara: »Ne radi se o torne da se raspravljaju zablude i ne- pravde koje su mogli biti počrnjene u prošlosti. Ono što je sada u pitanju, to je sudbina današnjeg i sutrašnjeg svijeta«. APEL ROMAIN ROLLANDA NA ČLA¬ NOVE PEN KLUBOVA U ITALIJI I NJEMACKOJ Prema vijestima iz Pariza Romain Rolland, predsjednik svjetskog PEN klu¬ ba uputio je na adresu talijanskih i njemačkih pisaca poslanicu, u kojoj me¬ dju ostalim veli: »Pet hiljada pisaca, ko ji su članovi PEN klubova, a osobito francuski, engleski i čehoslovački pisci, upučuju na Vas talijanske i njemačke pisce apel, da se otkloni primjena sile, koja može Europu ugušiti u krvi tim strašnije, kada je več bio postignut spo¬ razum za mirno rijcšenje spora. Ako Vi ne ustane za mir, Vi čete preuzeti strašnu odgovornost za budučnost«. P OS LJ ED N JA VIJEST SASTANAK DALADIERA, CHAMBER¬ LAINA, HITLERA I MUSSOLINIJA U MUNCHENU U dvanaestom času, kada se očekivalo da če započeti vojnička akcija koja bi do- vela do novoga svjetskoga rata, došia je vijest, da je Hitler pozvao na sastanak u Miinchen Daladiera. Chamberlaina i Mus¬ solinija. Daladier i Chamberlain odletjeli su u Miinchen avionirna, dok je Mussolini otišao posebnim vlakom. Konferencija je počela u tri sata po Podne u četvrtak. Do sada se još ne zna što se zaključilo. To je posl jedil ja mogučnost da se spasi mir. Glavna zasluga za saziv konferencije Pripada pretsjedniku USA Rooseveltu koji ie svojim dvjema poslanicama uticao da •e nastoji nači mirno riješenje spora. 21 o. mj. prije podne Mussolini je održao s tribine na trgu u Trevizu krači govor pred ogromnom masom svi¬ jeta. U početku svoga govora Mussolini je rekao, da ovim svojim i suviše kratkim boravkom u toliko ponosnom Trevisu završava svoj put po venecijanskoj oblasti. Iz Tre viša i iz ove' zemlje, koja je imala sreču da vidi kako talijanske armije dobivaju jednu od največih po- bjeda, zabilježenih u histeriji svijeta, želi da pozove sve Talij ane koji ga u ovom času slušaju, da i bez dvadeset- godišnjice bitke, poduzimaju hodočašča od obala Piave do padina Krasa. Tali- jani če tamo naiči, rekao je Mussolini, u prvom redu na spomenike u znak sje- čanja na naše mrtve, spomenike divov- ske arhitekture, a majke naših heroja moči če vidjeti imena svojih mrtvih i dragih ispis'ane u metalu, koji če prko- siti vijekovima. Zatim če vidjeti ono, što je Italija u oslobodjenoj zemlji stvo- rila za vrijeme od dvadeset godina. U ovim krajevima kuca snažan život. Od Trsta do Gorice nalaze se tvornice, Prag, 26. sept. CTK javlja: Državni radio obavijestio je dne 24. o. mj. u 12.30 sati ovaj izvještaj: »Neprijateljska propaganda prema čehoslovačkoj širi na svim jezicima naj- različite klevete o čehoslovačkoj da bi nas se u svijetu predstavilo kao ru¬ šitelje mira. Sada se ta propaganda, provodeči svoju kampanju, služi našim mobilizacionlm mjerama koje očrtava kao pokušaj prekida pregovora izmedju engleskog premij era i njemačkog kan- celara u Godesbergu. Odbijamo te in¬ sinuacije na najkategoričkiji način po¬ što su apsolutno lišene svake osnove. Cijeli svijet zna da se ne služimo takovim sredstvima za izvrtanje istine i zavarovanja javnog mnije¬ nja kao što je to navika propagan¬ de neprijateljske prema čehoslovač¬ koj i da naše izjave uvijek počivaju jedino na neospornim činjenicama. Dakle ne bi bilo potrebno naročite isti- cati, da se ove izjave apsolutno vjero- dostojne i lišene svake sumnje, no ipak još jednom naglašujemo, kako zbog čehoslovačkog javnog mnijenja, tako i zbog svjetskog javnog mnijenja, da ono što čemo sada saopčiti u pogledu toka dogadjaja predstavlja stvarnost, koja se oslanja ne samo na službena akta čeho- slovačke vlade nego i na službena saop- čenjs, i korake engleske i francuske vlade. Konstatiramo da je stvarnost u koju nitko na svijetu ni najmanj e ne sum- nja, da je čehoslovačka vlada u noči izmedju utorka i srijede 21. IX. ove god. službeno prihvatila projekat engleske i francuske vlade za ozbiljne pregovore o provodjenju plana, kojim se Reichu ustupaju izvjesni čehoslovački teritoriji, večinom nastanjeni njemačkim stanov- ništvom. Taj pozitivni odgovor dan je od čehoslovačke vlade, mada je ona pri tom išla i preko granica, koje su malo prije tog bile označene čak i od Sudet¬ skih Nijemaca kao pogodna baza rje- šenja. čehoslovačka je vlada prihvatila te teške uvjete pod izričnim preporu- kama dviju vlada, koje su uzele na seb® ulogu posredovanja t. j. Velike Britanije i Francuske da ne bi bili optuženi, da smo omeli stvaranje mogučnosti za uspostavu mira u Eu- ropi, a time i u cijelom svijetu. Ministar predsjednik Chamberlain je odputovao zatim kancelaru Hitleru s po¬ zitivnim čehoslovačkim odgovorom. Me- djutim tek što je predsjednik engleske vlade u Godesbergu podnio taj pozitivni odgovor, odmah je primio sasvim nove prijedloge, koji u velikoj mjeri prema- šuju ono, što je prije bilo ugovoreno u Berchtesgadenu. Tu se ponovno manifestirala pozna- taktika, koja se za jednu ugovara- juču stranu sastoji u torne, da pri- kom svakog uitupka druge ugova- rajuče strane, postavlja veče za- htjeve. Engleski premier je iz Godesberga donio novi projekat i nove uvjete Nje¬ mačke koji su saopčeni čehoslovačkoj vladi. Več je prilikom primanja ovih novih uslova Chamberlainu bilo jasno, da ni engleska ni francuska vlada ne bi mogle brodogradilišta i električne centrale, j edinstvene u svijetu. Osim toga vidjet čemo, da i sta- novnici drugog jezika, malene rese — ogranci (piccole frangie della grande masso slavo) velike sla venske mase, koji su nekad došli u ova brda, svojim spontanim manifesta¬ cijama dokazuju, da potpuno sudje- luju u životu talijanske nacije. Niko od Stanovnika drugog jezika u do¬ lini Soče nije bio natjeran da izadje pred mene. Jedan bataljun črnih košulja, sastavljen isključivo od mi- licionera ovoga porijekla, defilovao je predamnom u Trstu na Trgu »Unita« na naprosto veličanstven način. Ovo stanovništvo osječa se ponosnim, što sudjeluje u našem carskom i nacionalnom životu. Otuda se nekim žučnim polemičarima s druge strane Alpa može primijeniti, da za rješavanje izv j osnih problema treba utvrditi historijske okosnosti, tre¬ ba da problemi dobi ju izvjesne odre- djene razmjere. preporučiti čehoslovačkoj da prihvati ove nove uvjete niti da i dalje savjetuje čehoslovačkoj da ostane pasivna i da se ne priprema na obranu. Stoga su u petak 23 o. mj. u 18.15 sati ministri Vel. Britanije i Francuske u Pragu po službe- noj uputi svojih vlada izjavili čehoslo¬ vačkoj vladi da ni Engleska ni Francuska ne mo- g u primiti na sebe odgovornost sa- vjetujuči čehoslovačkoj pasivnost i da ne mogu više savjetovati čeho¬ slovačkoj da ne poduzimlje potreb¬ ne vojne mjere. Istodobno su nas upozorili na to, da nam je istina novi memorandum iz Godes¬ berga dostavljen preko njih, ali bez ika- kovog savjeta o daljem tečaju stvari. To je značilo da čak ni velike sile nisu smatrale nove uvjete ozbiljnom bazom sporazuma. čehoslovačka vlada sastala se u pe¬ tak u 20 sati odmah posli j e ovog saop- čenja obojice diplomata i došia je do zaključka da medjunarodna situacija apsolutno iziskuje da se izvrše odbram- bene mjere za svaku eventualnost. To u toliko više što se sada na našim grani- cama manifestirala povečana aktivnost naoružanih bandi, snabdjevenih oro¬ žjem stranog podrijetla, koje su dolazeči sa stranog teritorija vršile napadaj e na naše usamljene carinske i stražarske po¬ staje. čehoslovačka je vlada prije toga naredila svima vlastima i organima na granici, da se strogo uzdržavaju svakog akta, koji bi mogao biti krivo shvačen, a naročito da se ne pribjegava vatre- nom oružju, pa ni u slučaju teške opa- snosti. Da smo takovo stanje stvari pasivno promatrali, ono bi se samo po sebi pre¬ tvorilo u sukob. Otuda je čehoslovačka vlada iz razloga samoodržanja svojstve- nog svakom čovječjem stvorenju, a još više državi koja je upravo dala nečuve- nog dokaza u povijesti o svojoj krajnjoj volji za mirom, došia do zaključka, da bi njena da¬ lja pasivnost mogla postati uzre- j kom sukoba i da bi joj se jednogs j dana moglo prigovoriti, da je nedo- voljnim zaštitnim mjerama dozvcli- la pa čak i prouzrokovala povredu mira. Eto stoga je nekoliko časova poslije po- sjete ministara Velike Britanije i Fran¬ cuske čehoslovačka vlada u petak u veče odlučOa da proglasi mobilizaciju. čeho¬ slovačka vlada poduzela je ove mjere jedino u cilju ostvarenja uvjeta, koji če joj omogučiti, da se pregovori vode u miru i sigurnosti. Nijedno razumno stvorenje na svi¬ jetu zaista neče moči vjerovati, da bi mobilizacija ove male čehoslovač¬ ke mogla ma za koga predstavljati opasnost. Ponavljamo dakle, da do naše mobili¬ zacije nije moglo doči protivno savje- tima i uputama velikih zapadnih sila, pošto čehoslovačka vlada nije poduzela nikakav korak za cijelo vrijeme trajanja konflikta, a da o torne te velike sile ni¬ su bile obaviještene. Propaganda, koja stvari predstavlja na drugi način, je apsolutno lažna i ni u koliko ne ide za održanjem mira, nego naprotiv za njegovom povredom. — Vi gospodine Runcimane, morate naprosto predložiti Be¬ nešu plebiscit. Ne samo za su¬ detske Nijemce, nego za sve na¬ rodnosti, koje budu to zahtije- vale. Iz pisma Mussolinijevog lordu Runcimanu. POLJSKA IMA 131 POL MILIJUNA MANJINA PO PRIZNANJU POLJSKOG LISTA »NATIO« U Poljskoj izlazi časopis »Natio« koji se bavi inanjinskitn pitanjem te države. Obzirom na to, da je ta revija štampana u Poljskoj, ona iznosi pravo stanje manjina, tako da je da.ias Poljska jedina zemlja u Europi, koja ima preko jednu trečinu od svih svojih Stanovnika manjina i to u ukupnom broju od blizu 13 i pol milijuna Stanovnika. Poljska je medjutim sada ustala protiv Čehoslovačke zbog tješinskog kotara, gdje živi nekih 80.01)0 Poljaka. Medjutim, da se vidi kakav narodnostii mozaik predstavlja Poljska, evo podataka (prema službenoj državnoj statistici) koji uvjeravaju, da bi Poljska zaista imala naj- manje prava da na ovakav način ustaje na obranu šake svojih sunarodnjaka, koji su ostali u tješinskom kotaru. U pomenutom časopisu dr. Dimitr Le- wicki (iz Lavova) iznosi statističke podatke oslanjajuč se uvijek u tom na državnu statistiku — pa kaže, da je versailleski ugovor dodijelio Poljskoj 137.000 četvernih kilometara sa 7 milijuna Ukrajinaca. Osim toga, što Ukrajinci nemaju nikakovih pra¬ va, oni plačaju ogromne poreže (»ungeheu- ere Steuern«), U dijelu Ukrajine, koju je versailleski mir dodijelio Poljskoj, narnie- šteni su sami Poljaci, poljske škole, a tek tu i tamo koja ukrajinska. Ukupno je 2166 ukrajinska škola pre- tvoreno u — poljske, a preko 500 pravo¬ slavnih crkava zatvoreno. Bjelorusi se ne nalaze u ni malo bo- ljem položaju od Ukrajinaca. Poljska je dobila (versailleskim ugovorom o miru) ukupno 2 milijuna Bjelorusa, koji žive na području večem od 100.000 četvornih kilo¬ metara. Narodni zastopnik Sejma Fabian Jere- micz konstatira u toj reviji »Natio« (ona je štampana u Varšavi, Piekna 18). Poljska je mirovnim ugovorom preuzela na sebe oba- vezu zaštite manjina, ali Bjelorusi nemaju ni minimalnih prava: ni kulturnih, rii pri- vrednih ni političkih, tako da je sve Polj¬ ska ostavila na — papiru. Agrarna refor¬ ma oduzela je Bjelorusima sve, a Bjeloru- sima se ne dozvoljava ni kupnja zemljišta. O Židovima u Poljskoj piše Izaak Griin- baum (Varšava). Židova ima u Poljskoj nešto preko 2 milijuna, a kako ie njima to je poznato iz mnogobrojnih izvještaja u dnevnoj štampi. Senator Erwin Hasbach piše o Nijemci- ma u Poljskoj. Po državnoj statistici ima u Poljskoj nešto preko 2 milijuna Nijemaca. Konačno peta velika narodna manjina u Poljskoj su Litvanci, koji ima blizu pol milijuna. O njihovom teškom i bespravnom položaju iznosi podatke dr. D. Otsejko. Tu je iznesena čitava knjiga i svaki pretstavnik tih manjina iznosi nevolju svog bespravnog naroda. REZfMJGU I POLJSKE SCPETSKE OPOZICIJE Ljubljanski »Slovenec« prinaša: V Rzeszovu je fyil shod kmetov u Male Poljske in šlezijske vojvodine, ki pripadajo opoziciji. Shod je sklenil sle¬ dečo resolucijo: »Kongres izjavlja, da odločno obsoja početje neodgovornih elementov, ki ho¬ čejo zanetiti novo narodno klanje. Na¬ rod, ki bi z orožjem napadel svojega soseda, bi moral nositi vse posledice za tako zločinstvo nad kulturnim člove¬ štvom. Poljsk, zunanja politika, ki za¬ nemarja tragično usodo enega in pol miljjona Poljakov v Nemčiji in se ne briga za poljske koristi v Gdansku, je v nasprotju z življenskimi koristmi poljskega naroda in države. Združena ljudska stranka se upira taki politiki in ugotavlja, da stoji slovanstvo pred sil¬ nim naskokom svojega nasprotnika, ki bi ga mogel ustaviti samo združeni od¬ por poljskega in češkega naroda. Shod kmečke opozicije izraža bratskemu če- hoslovaškemu narodu, ki z občudovanja vredno odločnostjo brani svojo državno nedvisnost, svoje najtoplejše simpatije. Pravice poljske manjšine v čehoslovaški bi se lahko dosegle s pomočjo razsodišča, tako da bi te zadeve režim ne mogel izrabljati v svoje strankarske zamene. ZAŠTO JE ČSR MOBILIZIRALA! STRANA 2. »ISTRA« BROj j>j JURINA I FRANINA Franina: Znan Jure da ti nisi čovik ud velikih računi, ma biš li zna prištiti kad se lumeru 8 doda pet jaji. Jurina: A to bi bilo ništo više ud toje pameti. I ko nis hoževa u školu znan da je to osan sto miljari. Franina: A lipa krv moja a kad se lu¬ meru šest da pet jaji koliko zajde? Jurina: A ništo manje! šest sto miljari. Franina: A da na jenoj krasadi vidiš to¬ liko ovac, a na drugoj unoliko biš zna valje koliko je na jenoj, a koliko na drugoj ovac, i praži i ud kega je go- spodara to blago priz da brojiš. Jurina: A kako bih to moga znati. Ovce su ovce, ma i praži priž njih ne va- Ijaju. Franina: A da ti ki reče biš voli j a uve ili une ča biš ti na to? Jurina: Ma si pametan po soju. To bi saki volija kadi he je više, ma na prvu vištu ja bih uzeja i jene i druge, ašto čuda je jenih i drugih. Franina: A da ti ki reče: Vidiš Jure uve ovce na uvoj krasadi su ovce pravega gospodara i ki bi mu jenu ovcu ukreja valje bi ubija a z nima drugima more delati ča če ki, kresti he, gromičati i ca če. Jurina: A reka bih mu da mu si zakoliči nisu na mistu, aš i gospodaru vnih drugih ovac su drage njigove kakoj vnen prven njihove. Ma meni se para Frane da biš me ti danas pelja na špažiču, ča če vrag tolike ovce sku¬ piti. Franina: Rečimo da to nisu ovce, nego kuneliči je li breki je li ljudi. Jurina: A njih bi bilo još teže skupiti i ugnati he u tor. Franina: Pak da se jenin dade rabašpa- nja i ditelina, a drugin kupine i trnje. Jurina: A krepali bi, mašimo kuneliči! Franina: Ma ti si vajk bija štut čovik. Reči mi još uvu. Da su to sve težaki ki prikapaju smokve i komunale pah je¬ nin daš u jutro kafe z mlikom, a dru¬ gin samu čikoriju. Jurina: Hoj s vragon — hoj! Ti ne biš nikad finija zala te bo dopala. »KULTURNA BAŠTINA NE- KOG NARODA NAJUZVIŠE, NI J A JE TEKOVINA«. TRIBUNA (Rim) »PICCOLO 1 « O MUSSOLINIJE, VGM POSJETU JUGOSLAVIJI Trščansk; »Piccolo« donosi pod krup- nim naslovom »Apoteoza«, svoje utiske pri- likom Mussolinijevog posjeta Julijskoj Kra¬ jini. pa i7medju ostalog kaže: »Ko je imao prilike da prisustvuje do- čeku Ducea na državnoj granici, njegov susret sa banom Dravske banovine, koji mu je izručio pozdrav najviših državnih vlasti i pretšjednika jugoslavenske vlade, g. dra Milana Stojadinoviča, taj neče tako brzo zabotaviti ovaj rijetki momenat. U neobično iskrenoj ceremoniji moglo se osjetiti, koliko je jaka spona prijateljstva, koja u ovom času veže Italiju i Jugoslaviju. Najbliže pogranično stanovništvo iako u malom broju, sakupilo se oko Ducea. Ono je htjelo da proživi značajan čas, u kome je on, odvojivši se od krajnjeg dijela ta- lijanske gianice, ušao na jugoslavenski te¬ ritorij, pozdravljajuči zastavu puka ponos¬ ih Alpinaca, koji su na zapovjed generala g. Lukiča, odali počast premijeru fašističke Italije«. List zatim nastavlja ovom pri- mjedbom: »U jodnoj Evropi, u kojoj se strahuje od iznenadnih političkih komplika¬ cija, talijansko- jugoslavenska granica pret- stavlja zalog mira. Ona spaja dva naroda, koji se medjusobno poštuju i koji su umjeli. od časa kad se zbližiše. da se upoznaju, i da iz dana u dan uvide sve veču potrebu za zajedničkim istupanjetn. »Živio Mussoli¬ ni!« bio je uzvik, koji je navirao iz grla žena sa planina. »Bog ti pomogao!« bio je odgovor jugoslavenskih alpinaca, na gordi pozdrav kojim se Mussolini obratio vojnicima na srpsko-hrvatskom jeziku. Ova epizoda, nastavlja list, je učvrstila veze prijateljstva koje pretstavljaju jednu rijetku garanciju mira u novoj Evropi. Epizoda je ta čiju ljepotu i značaj osječaja Talijani Julijske Krajine«. . ENCLESKA, FRANCUSKA I RUSIJA BRANITI CE Službena engleska oba- Čehcslovačku ako bude napadnuta U Londonu je 27 o. mj. izdano službe¬ no saopčenje u kojem se veli, da se je pretsjednik vlade Chamberlain trudio u razgovorima s kancelarom Hitlerom da nadje put za mirno rješenje čehoslo- vačkog problema. Još je uvijek moguče pregovarati. Francuska, britanska i če- hoslovačka vlada primile su zahtjeve Njemačke za predaju sudetsko-njema- čkog područja. Ako unatoč svim napo- rima pretšjednika vlade Chamberlaina vijest Njemačka poduzme napadaj na Če hoslovačku, tada če direktna posije dica toga biti, da če Francuska prema svojim obvezama priteči pomoč čehoslovačkoj, a da če Veli¬ ka Britanija i Sovjetska Rusija sa- svim sigurno biti na strani Fran- cuske. Još nije kasno da se spriječi ovako velika tragedija i zadača je naroda svih zemalja da traže rješenje slobodnim pregovorima. DA LI JE NJE^AČKO STANOVNIŠTVO ČEH0SL0VAČKE PAUPERIZIRANO? Prag, (Ceps). — Iz statističkih poda- taka o ulozima u Čehoslovačkoj vidimo, da se teza o paupeiizaciji njemačkog stanov- ništva ne može održati. 31 decembra 1937 su štedionice u Čehoslovačkoj imale 22.050 miliona Kč uloga. Od toga otpada na češke štedionice 15.256 miliona, na slovačke 599 miliona i na mješovite 46 miliona. Na nje¬ mačke štedionice otpada dakle 26,17% cje- lokupnh uloga. Ulozi novčanih zavoda iz¬ nose ukupno 1.128 miliona kruna, od toga u njemačkiin štedionicama 231 milion ili 20,59%. U Moravskoj i Šleskoj postoje 113 šte- dionica, od toga 71 češka i 39 njemačkih. Ukupnj ulozj iznose 5.158 miliona kruna, od toga u njemačkim štedionicama 1.115 mi¬ liona ib 21,61% cjeloku-pnih uloga. Osirn toga možemo uzeti kao sigurno, da i one štedionice, koje se smatraju kao čehoslovačke imaju znatnu količinu uloga sudetskih Niiemaca i to besumnje u mnogo večoj mjeri nego štc Čehoslovaci imaju uloga u njemačkim štedionicama. JUG0SL0VENIMA U MADŽARSKOJ ZAGARANTOVANA SU SVA MANJ1NSKA PRAVA PIŠE SUBOTIČKI »NEVEN« Subotički »Neven« osvrčuči se na ne¬ davni govor ministra dra Korošca u Murskoj Suboti, koji je onda govorio o našoj brači, koji se još nalaze u Ma- džarskoj, kao i o odnosu prema Ma- džarskoj piše: »Ova naša brača kao ma- Madžari u prijateljstvo i s tim približiti če Ma- džarsku mirotvornoj organizaciji Male antante. Naša brača u Madžarskoj, ka ko se, dakle, vidi, nisu napušteni. Naša vlada se pobrinula prilikom sklapanja sporazuma na Bledu, da se naši Hrvati (Bunjevci), Srbi i Slovenci u Bajskom trokutu i uopče u Madžarskoj mogu nacionalno i kulturno razvijati. Mi smo učinili svoje. Sada neka naša brača Hrvati, Srbi i Slovenici stupe u akcij u Neka pokreču svoje novine, kalendare neka osnuju svoje čitacnice i diletant¬ ske družine, neka traže hrvatsku i srpsku nastavu u školama u koje šalju svoju djecu. Ako traže — dobit če!« — (?) POZICIJA SLAVE,NA U EVROPI Njemački nacional-socijalistički ča¬ sopis »Volk und Rasse« objavljuje in te resantnu statistiku i diagrame o slaven- skom učestvovanju u životu Evrope i o stalnom porastu Slavena. Na temelju službenih statistika daje spomenuti list ovaj pregled o brojčanom stanju triju glavnih evropskih rasa (u milijunima): God. Romani Germani Slaveni 1810 63 59 65 1910 108 152 187 1930 120 149 226 Proslijedi li naravni porast poj edinih rasa prema dosadanjem ključu, to za 50 godina, dakle god. 1980 broj Slavena iz- nositi upravo toliko, koliko je Romana i Germana zajedno. Citirani list piše-, dok su Slaveni god. 1810 sačinjavali je¬ dnu trečinu cijeloga pučanstva Evrope, danas oni čine več polovinu. Proslijedi li istim tempom oni če za niti punih njina imadu iste želje kao i --- —-- — - -- *-- Jugoslaviji. Uživanje ovih želja sa obje sto godina imati vec sitoro tri četvrtine strane otvrdit če nedavno sklopljeno ‘ Evrope. Na Češkem je umrl župnik dekan Josip Ve!harticky V Kolinu na Češkem je umrl 12. septembra bivši župnik in dekan v p. Josip Velharticky, star 73 let. V 90 le¬ tih prejšnjega stoletja ie bilo na češ¬ kem toliko kandidatov za bogoslovje, da niso mogli vseh sprejeti. Prišli so v skoraj vse naše škofije, kjer so se povsem poslovenili in večinoma pozneje kot duhovniki vzorno delovali. Eden najmarkant- nejših je bil g. Velharticky, ki je bil kaplan v Dolini, Ricmanjih in župnik skoraj 27 let v Jelšanah pri II. Bistrici. Tukaj je sezidal društveni dom, usta¬ novil hranilnico in jo dolgo vzorno vo¬ dil. Bil je mož diplomatskih sposobnosti, premišljen in resen. Bog mu bodi pla¬ čilo, kar je za ubogo istrsko slovensko ljudstvo dobrega storil. (Slovenec) Sctse so dobile novo cerkev Trnovo, septembra 1938. (Agis) — Vas Soze, ki spada pod trnovsko du- hovnijo, ni imela do sedaj svoje cerkve. Letos pa so z raznimi prispevki sezi¬ dali novo lično cerkvico in 8 t. m. so jo svečano otvorili in blagoslovili. Blagoslo¬ vitev in cerkvene obrede je opravil trnovski dekan, med tem ko je civilne oblasti zastopal bistriški podešta dr. Bordon in fingiral z ženo tudi kot bo¬ ter. Za to priliko se je na Sozah zbra¬ lo vse polno ljudi od blizu in daleč tako, da je slavnost res v vsakem oziru uspela. Posvečenje novog rijeekog hiskupa Sušak septembra. — Mons. Ugo Ca- mozzo posvečen je za biskupa prošlog tjedna u Veneciji u bazilici Sv. Marka uz nrisustvo pretstavnika vlasti i crkve, te ve- likog broia viernika. Novi riiečki biskup Ugo Camozzo do- lazi na Riieku tokom ove sedmice. te če na dan Krista Kralja odslužiti .svečanu misu u katedrali Sv. Vida i toni prilikom nodiieliti blagoslov svojim vjernicima Novom se biskupu spretna svečan doček. Nalezljive bolezni razsajajo Trnovo, septembra. (Agis). v oko¬ lici Trnovega se je pojavil tifus, pa tudi v Trnovem samem. Tako je v Sp. Bit¬ njah zbolela za to nevarno boleznijo vsa družina Janeza Dekleve, ki je bila prepeljana v reško bolnico. Radi iste bolezni sta bili prepeljani, v bolnico tudi Švigelj Marija in Benigar I. hčer¬ ka posestnika Janeza Benigarja iz Tr¬ novega. Ljudje upajo, da nevarna epi¬ demija ne bo zavzela širšega obsega. NESREČA NA CESTI M u n e. septembra 1938. — Na cesti koja se radi izmedju nas i sela Staredo, teško su nastradali Ivan Ovčarič i Josip Butkovič. Oni su več duže vremena radili kao radnici na ovoj cesti. Nadglednik je neki dan poslao njih dvojicu da idu oči¬ stiti minu. koja nije bila eksplodirala. Kada su je očistili do polovice, mina je nenadano eksplodirala i obojicu po cijelom tiielu teško izranila. Najviše su povredjeni po gornjem dijelu tijela. a Butkoviču je izbiieno i desno oko. — Prevezli su ih u riiečku bolnicu. DVE SMRTNI ŽRTVI AVTA II. Bistrica, septembra 1938. — (Agis). V začetku septembra je tovorni avtomobil, last Grka iz Male Bukovice, pokopal pod seboj 8 delavcev. Vozili so obdelan les po vojaški cesti na Gomanc. Na nekem mestu blizu Gomanca pa se je cestišče udrlo pod težo tovora, pod¬ porni zid je popustil in se podrl na zu¬ nanji strani ceste. Tovorni avto je zdr¬ snil pod zid. Na avtu in prikolici je bilo tudi 8 delavcev, od katerih sta dva na¬ šla smrt pod avtom, ostalih 6 pa je do¬ bilo težje poškodbe. Vs; ponesrečenci so domačini. Pogreb obeh žrtev je bil v Trnovem oh veliki udeležbi ljudstva. En ponesrečenec je bil doma iz Kastavščine in se je šele pred kratkim poročil. Popravilo trnovske cerkve Trnovo, septembra 1938. (Agis) — Vaško cerkev sv. Trojice v Trnovem, ki je za žel. progo, nameravajo po¬ praviti. Cerkev je bila vsa povojna leta zelo zanemarjena. Ob prihodu Ita¬ lijanov, so jo zasedli vojaki, ki so imeli v njej tudi nekaj časa skladišča sira in drugih živil. Cerkev sv. Trojice je trnov¬ ska vaška cerkev in samo podružnica farne cerkve sv. Petra. Trnovčani so se že neštetokrat zavzemali za temeljito popravilo in obnovo male cerkvice in zgleda, da so sedaj t, 0 tudi dosegli. Požar uničil skladišče sena II. Bistrica, septembra 1938. — (Agis). V Bistrici je v začetku septem- bra zgorela baraka z 2000 kg sena. Skla¬ dišče je bilo last nekega trgovce z Re¬ ke’, dobavitelja vojaških oblasti. Požar je trajal dva dni. Nesreča tcvamega avta Knežak, septembra Na neki cesti v bližini uollJa uuu Snežnikom se j e prevrnil tovorni avto last trgovca Lamfreda iz Matul j. človeš¬ kih žrtev ni bilo. 1938. (Agis). Mašuna pod Drobiž — Opčine — Pri želežniškem mostu je neznani avtomobil povozil 60 let sta¬ rega pismonošo Škabarja. Zlomil si jg roko in teško ranil na glavi. Zdraviti se bo moral 5 tednov. * — Trst — Pri delu je zemlja zasula 28-letnega Jakoba Jakca, zidarja.' Nje¬ govi tovariši su ga kmalu izkopali na srečo še živega toda z večjimi ranami po vsem telesu. Zdraviti se bo moral 3 tedne. ♦ — Trst — S kolesa je padel Brundula Franc, star 18 let iz Sežane. Pretresel si je možgane. — V žavlah je zletel z bicikla delavec Anton Čehovin star 28 let. V bolnišnico so ga pripeljali v ne¬ varnem stanju. — Pri Senožečah je pa¬ del z bicikla čevljar Ferfila Franc iz Potoč, star 25 let. — S kolesom se je zaleteia v zid Štoka Svetka, stara 18 let in se težko ranila. * — Trst — Otrok Marij štokovac, star 12 mesecev, se je opekel z močni¬ kom. Opekline si bo ozdravil v dveh tednih. * — Trst — Zaradi mleka pomešanega z vodo je bilo prijavljenih oblastem 16 mlekaric s Krasa in iz Istre. * — Trst — V bolnišnico so pripeljali Antonijo Krenotičevo, staro 60 let z zlomljeno roko in Marija čoka, starega 37 let s težjimi ranami na nogah. — Gorica — V Budanjah na Vipav¬ skem .ie umrl Jožef Ferjančič v sta¬ rosti 88 let. Pokojnik je bil med usta¬ novitelji »Vinarske zadruge« in »Kme¬ tijskega društva« pri katerih je bil dolga leta odbornik. Sožalje! * - »Obrambeno sfanje u Čehoslova- čkoi« prošireno je obvezatnom službom rada za sve gradjane, muškarcc i žene od 17 do 60 godina. * - Francuska vojska zapos.iela je sve položaie na Maginotovoj liniji. Započelo se ie zaposiedanjem pričuvnih dijelova. Francuske radio postaje stavljene su pod državni nadzor * — Vrlo velik broj aktivnih i rezervnih francuskih časnika nonudio ie Cehoslovač- ko.i svoiu službu u oviin teškim danima. Isto tako se neprestano iavljaiu mnogi do- brovolici iz slovenskih zemalja. — Francuski general Faucher, šef fran¬ cuske vo.ine misije u Pragu, dao je ostav- ku na svoj položaj i primio čehoslovačko državljanstvo, te se stavio na raspolaga- nje voinitn vlastima. — General Faucher dao je jednotn praškom listu iz.iavu, u koioi kaže da če on svojom gestom do- prinijeti da se spase dostojanstvo Fran¬ cuske ❖ — Izdato ie službeno saopčenje. da je Papa stavio na indeks službeni talijanski rasistieki časopis »La difesa della razza«. Glavni organ Vatikana »Osservatore Ro¬ mano«. koij donosi tu vijest. veli. da časo¬ pis »La difesa della razza« svojim hapa- daiima na hebrejsku rasu potkapa ljudski moral. * — Angleški učenjak zgodovinar Mau- rice Davie je prešel vso zgodovino od 1. 1500 pred Kr. in seštel vse mirovne ugovore ter ugotovil, da jih je bilo okoli 8.000, ki so vsi »garantirali« mir za večno... ❖ — Univ. prof. dr. Luigi Salvini, ravnatelj orientalnega zavoda v Napo- liju, je imenovan za prvega direktorja kulturnega krožka v Beogradu. V zad¬ njem času je dr. L. Salvini postal znan posebno pri nas v Sloveniji zaradi svo- . ega literarnega delovanja. ❖ - Vrhovnim komandantom svih obram- beiiih snaga u Čehoslovačkoj postavljen je general Kreiči. * - _ Pitanje ruske i ukrajinske niatijine u Poljskoj ppkretiuti če sovjetska vlada u Londonu i Parizu. * — Uz potporu Italije. Niemačke i Polj¬ ske nada se madžarska vlada, da če ple¬ biscit biti protegnut i na niezine sunarod- niake u Celioslovačkoi. * — Neraspcloženje Francuza prema Poljacima očituje se u sve večem otkazu rada poljskim radnicima i namješteni- cima te njihovu izgonu iz Francuske, ako su i malo sumnjivi. * — Izraze simpatija i divi jen ja pret- sjedniku čehoslovačke Republike dru Benešu upruvilo je brzojavnim putem 70.000 američkih gradjana sa velike skupčtine u Chicagu. * — Rumunjcki divizijski general Ana- stasiu stavio se na raspoloženje čeho¬ slovačkoj vladi. * — Sve glasine o smrtnim osudama u čehoslovačkoj najodlučnije se deman- tuje sa službenog m jesta. s — Bojišta u Španiji ovih su dana relativno mirna, jer operacijaa smetaju kiše i medjunarodna situacija. BROJ 39. »I S T R A« STR A NA 3. NAŠA OMLADINA OMLADINA I ESPERANTO Od jedne srednjoškolke-lstranke primili smo ovo pismo uz članak o esperantu. Donosimo i pismo i čla¬ nak sa žejlom da i ostali omladinci kažu o torne svoju riječ: Iako sam stalna čitateljica »Istre« nišam još u omladinskoj sekciji i to zbcg izvjesnih razloga kojima nišam mogla izbječi. Medjutim sada želim da pristupim organizaciji te da radim u njenom krugu i da saradjujem u omla¬ dinskoj rubrici našega lista. U članku: »Uoči prve naše konfe- rencije« od 5 augusta o. g. Ivan črnja kaže: »Ogromna večina naše intelek¬ tualne omladine nije još stupila u naše redove. Iz ovoga se može razabrati, da je vedi dio naše intelektualne omladi¬ ne potpuno asimiliran prilikama u koji¬ ma živi, dok je naša seljačka i radni- čka cmladina pokazala u tom pogledu više svijesti i razumijevanja«. Medjutim ja mislim da je razlog to¬ rne, taj, što je djacima zabranjeno da budu organizirani u nekom društvu koje nema svoje podružnice u dotičnoj školi. Kad bi društvo dobilo dozvolu išlo bi drukčije. Mislim da bi bilo dobro da provedete akciju za što življu saradnju naših omladinaca u našoj rubrici. Možda neki ješ nemaju dovoljno interesa i ne po¬ znaj u stvar, zato neka im organizirani članovi razlože potrebu organizacije. Ja -sam uvjerena da je esperanto jako oružje u borbi za našu stvar, pa S 'm zato napisala ovaj članak i mislim cla če zanimati sve naše omladince. * »La Suda Stelo« mjesečni organ espe- rantskog pokreta u Jugoslaviji donosi ovaj članak: Sušak — Odbor hrvatske i slovenske emigrantske omladine iz Julijske Kra¬ jine odlučio je da upotrebljava espe¬ ranto u svim odnesima sa inostran- s .vem. Omladinci, emigranti dobro zna- ja da veliki narodi uvijek nameču svoj jezik manjim narodima, ti omladinci zna ju to dobro jer su oni sami još kao necmigranti morali govoriti tudi jezik. I zato jer je esperanto jedini jezik po¬ rniču kojega se može pestiči mir i zbli¬ žan je naroda, omladinci iz Julijske Kra- j ‘c uče i upotrebljavaju esperanto, t bor hrvatske i slovenske omladine j slao je iz Sušaka drugem omladin- sk m kongresu u Nev/ Torku pozdravno p m i na esperantu, u kpjem emigrant- s’"i emir diha pospravlja drugi svjetski 1 g.es omladine i rad svih mladih, po- r n'h i napv.ednjačkih sila iz cijelog s,.j:la za mir i slebedu. Dalje se u pi¬ smu opisuje stanje hrvatske i slovenske narodne grupe u Italiji i specijalno ži¬ vot tamošnje omladine«. Hoče li se i ostala emigrantska omla- dina (ona izvan organizacije) povesti za primjerom svojih drugova? Mi, ko ji smo ostavili svoju domovinu i svoje ro¬ ditelje zato, da možemo iči u hrvatsku školu, zar čemo i dalje gledati kako se naš jezik zapostavlja u svim meduna- rodnim odnosima? Zar čemo i dalje tr- pjeti da se recimo na sastanku balkan¬ skih naroda ne govori niti jedan jezik tih naroda? I konačno da se naš jezik zapostavlja i u vlastitoj domovini? I mi, omladinci, u doba svjetskih tr¬ zavica i kulturnog izgradivanja svih na¬ roda umjesto da učimo u najsim škola- ma (kao recimo sretni Englezi ili Fran- cuzi) nešto što je potrebno za naš život i čime bi mogli koristiti našem narodu i čovječanstvu, tratimo svoje vrijeme i svoju mladu energiju u dugotrajnom učenju stranih jezika, što je uostalom sasvim beskorisno, jer u školi nije još nitko naučio niti jedan, a kamo li četiri ili više stranih jezika. Zar nečemo rade učiti esperanto koji je tako logičan i jednostavan da se mo¬ že naučiti za četiri mjeseca, te je pri- stupačan i ljudima s manjom naobra- zbom, što je vrlo važno danas, kad u medunarodne odnose stupaju i sire ma¬ se, i to preko radia, tonfilmova, kon¬ gresa, utakmica, putovanja i slično, a koji je ipak tako elastičan, da se može prilagoditi svim savremenim potrebama i koji ima toliko izražajna sredstva da se mogu najpreciznije izraziti sve mo- guče nijanse govora (naučnog, pjesnič- kog i slično) i koji nadmašuje brojem riječi sve ostale jezike (400.000). Zar nečemo rade uvesti neutralni me- dunarodni jezik, to jako sredstvo za zbliženje i saradnju svih naroda i koji nije nikada imao za cilj da istisne na¬ rodne jezike (kako neki misle). Napro- tiv, on znači najuspješniju garanciju za mirni i daljnji napredak svih na¬ rodnih jezika. I on če omogučiti svakom narodu i svakom pojedincu da svu svoju kulturu i sve svoje znanje i iskustvo stavi u službu čitave ljudske zajednice i da se isto tako posluži znanjem i isku- stvom drugih naroda I zato mi, emigrantska omladina, pri j e nego iko drugi, moramo prhniti esperanto, te da se preko njega upozna- mo s omladinom cijelog svijeta, da nju upoznamo s našom stvari, te da zajed- nički radihio za bolju budučnost čtrvje- čanstva. L. Z. £ I s h •» “ . Jluirii' „MALOG ISTR ANINA ii c.ih dana je izašr.o 1 broj »Malog I za cvu škoišku godinu. Tim i ..eni uiaSi »Mali is'ranln« u desetu ! či ra iziaženja. Tim povodom spome- j u.. ib 1 n i iubilej u uvodnom članku oviro rijočima: : p ii is.ranim mezi ov:m brojem u j '!tu. deseui godinu svog iziaženja u .'ugoš!rvin. K?d ;t' prijfc 33 godins ugledao u I ' m L6$hru' svuetio svijeta. u doba i p dela nerodno?, mi nijesmo ni i ■ a eka slutili da če evo punih deset gutlina morati živ jeti daleko od svoje sulnčane Istre, daleko od svog plavog n:"ra, ctrgnut od svog rodnog kraja, is 'ni u svom glavnom gradu, al opet u pregonstvu. A eto cn se cdj'žao i drži se, da ma¬ kra- uz velike žrtve, nastavi djelo svo¬ jih redoljubnih otaca, da i nadalje bu¬ di i nagaja djecu nebrojenih tisuča prognanika s rodne grude, kao i djecu onih koji ostadoše dolje nod Učkom na mrtvoj straži, u plemenito) ljubavi do slatkog jezika materinjeg, do roda i Do¬ movine S toga puta nije ni za tren skrenuo. Vole ga djeca, vole ga učitelji, vole ga roditelji. On nije list, kao toliki drugi, koji podražuju dječju maštu svim mogučim i nemogučim efektima. On spaja školu sa životom i stvar- nošču. Informira svoje male čitatelje o svemu što se u svijetu dešava i što je potrebno da j oni znaju. Donosi kratke i zanimljive prikaze iz prirode, stranih zemalja, zdravlja, iz područja tehnike, najnovijih izuma, povijesti, zemljepisa. Ne zaboravlja ni športa, ni filatelije, ni zabave, ni zagonetke. Učiteljima je draguejeno pomagalo u školi i izvan nje. Djeci je on dragi pra- tilac j ugodno štivo. Pisan je s ljubavlju za plemenite ideale koje zastupa, s ljubavlju za mla¬ di naraštaj, kome je namijenjen. Zato se je eto i mogao održati pune 23 godine u Istri, a evo sada i daljnjih 10 godina u Jugoslaviji. Idemo dakle naprijed jasno začrta¬ nim putem! * Iza uvoda piše Ernest Radetič: Tri slike, Šime Fučič: Braco pod jabukom, Zašto vrapci ne pjevaju, Bo¬ gu mil Toni: Mrtav leptir, Marko M ir osa v: Rana jesen, Škole u Abesi- niji, Klok i Jožič, Juričev kutič, Zdrav- ije. Naši mladi saradnici, Dječje novine. Iz stranih zemalja, Razno, Zagonetke itd. »Mali Istranin« izlazi jedamput mje- sečno. — Pretplata iznosi 1? dinara na godinu. — Pojedini broj stoji 1 dinar. — Uredništvo i uprava nalaze se u Kra- jiškoj ulici broj 12. — Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik: Ernest Radetič, Za¬ greb, Krajiška ulica 12. PROFESORSKI GLASNIK O ..FLACIUSU U 10 broju »Profesorskoga glasnika« izašao je prikaz »Flaciusa« dra Mije Mirkoviča. Izmedju ostaloga kaže se u tom prikazu: — Iako se izvinjava da nije mogao da dodje do izvjesnih dokumenata na osnovu kojih bi do kraja osvijetlio lik i djelo Flaciusovo, g. Mirkovič je svo- jom knjigom uspio ne samo da spase kod nas od zaborava svoga velikog zemljaka, nego da nam svojim »Fia- ciusom« učini i zauvijek bliskim i sim¬ patičnim ime Vlačičevo i njegovo »dra¬ matične borbe za nezavisnost duha i ljudske misli«. Jer je g. Mirkovič pot- Puno u pravu kada, u predgovoru svo- joj knjiži, kaže da približavati Vlači- cevu ličnost našem vremenu i našoj ?> problematici, znači upoznati misli, pro¬ bleme i situacije koje su nam uz svu vremensku i geografsku udaljenost bliske i intimne. Spominjuči glavnije momente iz ži¬ vota Vlačičeva po knjiži dr. Mirkoviča, recenzent zaključuje: — Velika je zasluga g. dr. Mirkoviča što je, pred savremenošču, oživio Fla- ciusov lik na način koji je, nažalost, u našoj literaturi veoma rijedak. Znalac svoga posla, dr. Mirkovič je ovim histo- rijskim prilogom ukazao put i podvukac način kako treba tretirati ljude i do- gadjaje, savladjivati ogromnu materiju, i iz nje savremenosti dati ono što je bitno i u čemu je pravi interes. Začetki tržaškega iredentizma Zanimiva knjiga: C. Schiffrer, Le origini deli’ irredentismo trie* stino (1813—1860) H Schiffrer se tudi v ostalih poglavjih svoje knjige ponovno ozira na naš ži¬ velj na Tržaškem in upošteva njegovo vlogo v domači in širši politiki tiste do¬ be. Ko je vletih 1835-48’ izhajal v Trstu tednik »Favilla« (Iskra), so uredniki ne- domačini in orietirani v Mazzinije- v e m duhu za bratstvo in svobodo naro¬ dov večkrat priobčili v tem listu vesti iz siovenskega sveta in slovstva, o slovanski kulturi in celo politiki ter skušali na tak dopuščen način vzbujati zanimanje in simpatije Tržačanov tudi za svoje slovenske sodeželane, ki bi se morali tedaj skupno z Italijani osvoboditi av¬ strijskega jarma. S tem je pa prišla »Favilla« nekako v nasprotje z doteda¬ njo tržaško politiko, kakor sta jo vo¬ dila prej Rossetti in potem K a n ri¬ le r, oba uverjena nasprotnika vsega kar je bilo slovansko, a obenem vneta avstrijska patriota, ker sta si predstav¬ ljala bodočnost in procvit tržaškega me¬ sta samo v nerazdružljivem spoju z av¬ strijskim ozadjem. Setrudnik »Faville« je bil tudi takrat zasloveli # pisatelj in politik Nikola T o m m a* s e o, ki je brez dvoma upli- val na njeno politično smer. Ko je 1. 1847 izdal svojo knjigo »Intorno a cose dalmatiche e triestine«, imenuje v po¬ sebnem proglasu na ^ržačane Trst »dragocen prstan zaupanja m e d n a r o d i« in tolmači edinstvo juž¬ nih Slovanov v smislu, da jih le verske in politične razlike ločijo, pa ne toliko kolikor si to želijo nekateri ljudje. Ta zadnja opazka Tommasea je bila očito naperjena proti cesarskemu namestniku sicer liberalnemu grofu Stadionu, ker je leto poprej zaplenil svojemu gostu zna¬ menitemu italijanskemu zgodovinopiscu Cesareu Cantu v članku za »Favillo« pre¬ roško opazko, da je Trst prista¬ nišče bodoč e Slavij e. Ti »favilaši« so pa v listu »Precur- sore«, ki je izhajal v Benetkah, še obšir¬ no razpravljali o politični bodočnosti naših krajev ob Jadranu z narodnome- šanim prebivalstvom vedno v smislu Mazzinijevih načel in predlagali spo¬ razum med obema narodoma, da bi se skupno osvobodili i od nemških tlačite- ljen in vse ozemlje z Dalmacijo vred združili v nevtralno državo, nekako Švi¬ co, ki bi prospevala med dvema neod¬ visnima narodoma. Tudi Belgija jim je s svojim romanskim prebivalstvom v me¬ stih in flamskim na deželi služila kot vzor za njihove državniške načrte v ča¬ sih predno se je osnovala zedinjena Ita¬ lija. S tem primerom Belgije, ki se oko- riščuje s trgovino med Francijo in Nem¬ čijo, so skušali vplivati posebno na tr¬ žaške trgovske kroge, ki so bili najzve¬ stejši pristaši Avrstrije zaradi ogromne¬ ga trgovskega ozadja. To stremljenje za narodni in politični sporazum ob Ja¬ dranu pa so motili dogodki, ki jih Schif¬ frer gotovo napačno presoja. Tako ome¬ nja, da je tržaško ljudstvo hrvaške čete, ki so odhajale proti vstašem v Italiji v januarju 1848., burno pozdravljalo in da je uradni list »Osservatore Triestino« ta prizor posebno obširno opisal, češ da je imela vlada pri tem svoje prste vmes. Schiffrer je vendar sam dovolj dokazal, kako težko se je med tržaškimi Italija¬ ni razvijala ir udomačila iredentistična misel, da je vendar ne bo iskal v po¬ čet k u 1848. med narodnostno mešano množico, ki je v hrvatskih vojakih spo¬ znala predvsem svoje najbližje brate po krvi in jeziku! Dalje Schiffrer očita Ravnikarju, da je siaviziral vse tržaške cerkve in se sklicuje pri tem na pričo Kandlerja, ko opisuje veliko nezadovolj¬ nost Tržačanov, da so ti rajši zapuščali cerkev nego poslušali slovenščino mesto prejšnje latinščine. Trezen presoje¬ valec narodnostnih prilik, kakor se Schilfrer pokazuje v vsem, ima dovolj priložnosti, da se prepriča v tržaških cerkvenih arhivih, kako malo so osno¬ vane njegove trditve, če se sklicuje sa¬ mo na Kandlerja. če pa vpleta pri tem celo Primoža Trubarja radi po¬ hujšanja, ki ga je ta pridigar povzročil v tržaških cerkvah, je že bolj verjetno, da ima to pot Kandler prav, ko ne dvomi na tem dogodku ker se sicer ne bi drznil pomoliti pod nos tak oči¬ tek v pozdrav novemu škofu Legatu. Težko pregledna množina zgodovin¬ skih dogodkov 1. 1848., ki so zelo raz¬ burkali tržaško javnost, je dobila v Schiffrerjevih poučnih izvajanjih zani¬ miva pojasnila. Zlasti zapleteno narod¬ nostno vprašanje se le polagoma in s težavo uveljavlja kot političen princip, ker zadeva povsod na razna nasprotova¬ nja. Ob taki priliki razkrinka pisec ze¬ lo proslavljenega patriota Kandlerja kot nepopravljivega avstrijskega konzerva- tivca, ki s'e na eno stran boji, da bi vsa¬ ko popuščanje Slovanom ob Jadranu omogočilo že kar samemu carju zgraditi rusko luko v Trstu, ki bi pogoltnila se¬ veda italijanstvo Istre, a na drugo stran nasprotuje v svojem listu »Istria« še svobodnostnirr. težnjam mazzinijan- skih republikancev, ker nočejo verjeti, da le avtonomija Trsta pod habsburškim žezlom mu more zagoto¬ viti varno gospodarsko in politično bo¬ dočnost. Na koncu vendar prizna Schif¬ frer Kandlerju kot posebno zaslugo, da je osnoval mogočno tržaško liberalne stranko, ki je preko pol stoletja vodila nadaljno italijansko politiko v naših kra¬ jih ter dalje, da je znal uspešno odvrniti frankfurtsko strujo, s tem da je poka¬ zal, kako med samosvojim italijanskim Trstom in širšim germanskim ozadjem leži še slovanski pas, ki tudi ne spada v nemško območje. Poleg drugega so še trojne zaporedne volitve v Trstu 1. 1848., namreč v frank- furstko skupščino, v dunajsko konsti- tuanto in v občinski zastop povzročile, da so prišla tudi lokalna politična vpra¬ šanja javno v razpravo pri raznih se¬ stankih in v dnevnih časopisih. Med ostalim prihaja zlasti šolsko vprašanje v vseh stopnjah na površje. Priznano je bilo v komisijskih raspravah načelo italijan¬ skih osnovnih šol za mesto in slovenskih za deželo, da se izogne poskusu vlade, ki je hotela, obenem s predlogom za slo¬ venske šele vtihotapiti tudi nemško šo¬ lo v mesto. Ko potem ni mogel novo¬ izvoljeni občinski svet vsled načelnih nasprotij dolgo zasedati, se je začelo pretresati v časopisju vprašanje vi¬ soke šole v Trstu. Izredne važno¬ sti za nas je ugotovitev Schiffrerja, da je to pot dal inicijativo v tem proble¬ mu »neki obskuren Slovan« z imenom Blaži r. Ta mož se je že prej 25. avgusta 1848. oglasil v Lloydo- vem »Journalu« z zahtevo, da se mora državni zakonik prevesti v slovenščino. V uradnem »Osservatore Tristino« z dne 18. oktobra pa je predlagal ustanovitev posebne juridične fakultete v Trstu. Pri tem se je sicer oziral na prejšnji enak predlog z italijanske strani. Obrazložil ga je z dejstvom, da so vsled nemirov vse bližnje visoke šole v italijanskih in nem¬ ških deželah zaprte in da središče Pri¬ morske ima dovolj veliko območje za vzdrževanje take šale. Potrebna bi bila tudi za mnoge, ki nimajo sredstev za šolanje v drugih krajih. Schiffrer je mnenja, da je Blažir s tem mislil na slovenske dijake iz tržaške pkonce, Jasi jih izrecno ne omenja. Nadalje je pod¬ piral svoj predlog z razlogom, da bi se s pomočjo te šole vzgojilo domače višje uradništvo mesto tujega ter še pristavil opazko, da se ne sme ozirati na prigo¬ vore kakega »jezuita«, ki bi utegnil iz¬ raziti se. da je trgovinsko središče ne¬ primerno za višje učilišče. Svoj predlog je ponovil potem v istem italijanskem vladnem listu dne 27 oktobra z opombo, da tržaškim dijakom ni potrebno, da se naužijejo drugod tujega mišljenja. Za zadnje leto tega študija je Blažir po¬ sebej predlagal stolico za sodno proceduro v slovenske¬ mu jezikr, da svojim rojakom pri¬ pomore vsaj na političnem področju do znanja v materinem jeziku. Da Blažir ni tega storil na pobudo od vladne stra¬ ni, sklepa Schiffrer iz okclnosti, da je predlagal za glavne stolice juridične fa¬ kultete baš vodilne zastopnike tržaškega liberalizma pravnika Kandlerja in De Rina. Zaradi tega je treba smatrati Blažirov predlog kot izrazit pojav slovenskega nacionalizma v Trstu, ki pa nikakor ni bil naperjen proti italijanskemu značaju mesta, a morda ni izključeno celo, da se je to vršilo v duhu sporazuma z Italijani proti germanizatornim nameram vlade. Treba je namreč še vpoštevati. da se je isto¬ časno v dunajskem parlamentu bila hu¬ da borba Slovanov proti centralističnemu nadvladju Nemcev. Tako sedi Schiffrer. Vprašanje tržaške višje šole je dalo si¬ cer še povoda Kandlerju za polemiko z Blažirjem, vendar se je še sporazumno izteklo, koje potem muncipolna komisija soglasno usvojila predlog v katerem se je z ostalimi določilo baš Blažir- ja za docenta na slovenski stolici za proceduro. Toda kljub priporočilu cesarskega namestnika cen¬ tralna vlada n: odobrila predloga za tr¬ žaško visoko šclo, ker se mu je protivil iz političnih obzirov vojaški poveljnik v Trstu Gjulay. S tem nam je avtor odkril sijajen kulturen spomenik, ki ga je vzajemno zasnovalo iskreno rodoljublje obeh domačih naredo 1 r-enotku so¬ glasja in svobode. Upajmo, da ga ne po¬ zabimo več, ko je sedaj zgodovinsko ta¬ ko trdno zgrajen, da ga niti današnji viharji ne morejo več zrušiti.. O tem »neznanem« Blažirju vemo pa še, da je v »Jadranskem Slav- janu« marca 1850. priobčil »odprto pi¬ smo« staršem o koristi in potrebi šol¬ skega pouka v materinem jeziku ter po¬ seben poziv »za volitev ločivnih sodni¬ kov v soseskah«. Po gornjem mož goto¬ vo zasluži, da ne ostane pozabljen. — Vredno bi bilo slediti še marljivemu Schiffrerju ko je iz tržaškega časopisja beležil kako je odmeval pohod hrvat- skega bana Jelačiča na uporni Dunaj. Kakor so ga v oktobru 1848. obsojali kot strašilo trinoštva, tako ga že dva mese¬ ca potem poživljajo naj ne odneha v svojem plemenitem delu. Takrat so ita¬ lijanski listi prinašali tudi članke iz zagrebškega »Slavenskega Juga«, ki so jih jim prevajali v novoustanovlje¬ nem »Slavjenskem Družtvu« u Terstu«. Da bi ti lepi spomini zopet kdaj pri¬ šli do veljave! j p. »ISTRA« NOVA KNJIGA 0 JUGOSLOVANSKIH MANJŠINAH »Slo ver ec« prinaša: Dr. Trnjegorski: Jugoslovanske manj¬ šine u inostranstvu. — Beograd 1938, str. 139. — Založba »Narod i država« v Beo¬ gradu je v latinici založila prepotrebno delo dr. L. Trnjegorskega o naših narodnih manjšinah v zamejstvu. Zlasti v današnjem času, ko nacionalna ekspanzivnost neka¬ terih narodov dosega svoj višek in preti s popolnim iztrebljenjem vsem manjšinam, moramo zlasti mi, mali narodi, biti pozorni na naše rojake, katere je usoda pognala ali pustila izven meja naše domovine. Pri nas se v tem oziru še vse premalo vodi evidenca o našem življu v tujini in o nje¬ govi gospodarski in kulturni stopnji in po¬ trebi. V tem oziru nam morajo biti zgled resnično Nemci, ki imajo v Stuttgartu svojo veliko organizacijo za svoje manjšine ter v Vratislavi in Miinchenu posebne znan¬ stvene zavode za študij stanja svojih ro¬ jakov v svetu. Prav tako imajo Italijani, pa tudi Poljaki odlično organizirano skrb za svoje manjšine, dočim mi skoraj po¬ zabljamo, da krvavimo kot narodno telo na vseh straneh. Ce ne drugače, vsaj s poudarjanjem in poročevanjem naših manj¬ šin v zamejstvu moremo in moramo vzga¬ jati v narodnem smislu našo mladino ter zainteresirati ves narod, da se bo čutil eno vsaj v duhovni zvezi s svojimi brati ter iz tega izvajal tudi posledice. Danes se manjšinsko vprašanje rešuje navadno re¬ cipročno. to je, kakor se posoja eni manj¬ šini tam. tako se vrača drugi tu. Zato pa moramo najprej natančno poznati svoj po¬ ložaj, da vemo zahtjevati svoje pravice ln biti v oporo svojim odcepljenim udom. Zato je taka knjiga, kot jo je napisal dr. L. Tr¬ njegorski, naravnost potrebna vsem Slo¬ vencem, še posebej pa našim šolam, ki morajo skrbeti za narodno vzgojo bodočih rodov. 35 strani je posvečenih samo Jugo¬ slovanom v Italiji (o Slovencih se posebej ne govoril), kjer je na podlagi statistik dokazano pravilno razmerje med posamez¬ nimi narodnostmi obenem pa opisan ves razvoj oa prve delitve 1. 1866, ko so be¬ neški Slovenci ostali pod Italijo, do zadnjih let, ko je prenehalo vsako kulturno delo¬ vanje ter je celo cerkev pod vplivom po¬ litičnega nasilja. Nadaljnjih 28 strani je po¬ svečenih koroškim Slovencem, njihovi kul¬ turni zgodovini in pomenu v slovenski zgo¬ dovini ter njihovemu sedanjemu položaju. Obenem z usodo te naše manjšine, ki je prikazana v statistiki in grafični razpredel¬ nici, je obrazložen tudi položaj Nemcev na Kočevskem. Ker je jugoslovanska manj¬ šina v Italiji in na Koroškem pač največja, zato je prav, da je njima posvečeno pol knjige. Ostali del pa obravnava manjšine pod Madžarsko, Gradiščanske Hrvate, manj¬ šine v Rumuniji in Grčiji, v Albaniji in Tur¬ čiji. Tako je v tej priročni knjižici obdelano strokovno in pregledno celotno stanje na¬ ših manjšm v zamejstvu ter njihova pra¬ va zgodovinsko-kulturna podoba v prete¬ klosti in sedanjosti, toda žalostni sedanjo¬ sti. Tiskana je na lep papir ter stane samo 12.50 din. kar je prav, kajti pri taki knjigi se ne sme gledati na dobiček, temveč gre za stvar, ki je vredna največje popularno¬ sti. Naj sežejo po njej vse šole, vsa naša društva, orivatniki da bomo zrasli v eno z našimi narodnimi manjšinami v tujem svetu ter da bomo kot njihova matica v svobodni državi znali dvigniti svoj glas v primeru, da bomo z njim mogli kaj poma¬ gati njihovemu življenju in jim dati novih moči. STKANA 4 »Pravo nije materija, koja se može dijeliti na fragmente. Po< svom duhu i u praksi, pravo se ima smatrati kao jedno i nedje- Ijivo. Kada se ono u rješavanju narednosnog pitanja žeJjelo i že¬ li postiči za sebe i za svoje pri¬ jatelje, onda se mora dozvoliti njegova prim j ena i protiv samog sebe i protiv svojih prijatelja«. NEVILLE CHAMBERLAIN ASIMILACIJA MANJINA U MADJARSKOJ Češkoslovaški profesor Macourek u jed¬ mi svojoj nedavnoj raspravi napisao je, da Madžarska samo indogermanskim Madžari- ma, to jest pomadžarenim manjinama bivše austrougarske monarhije, dakle asimiliranim Madžarima može zahvaliti svoj napredalc i svoj razvitak. Madžari kao mongolsko ple¬ me, da to apsolutno ne bi mogli sami da provedu. Proti ovim izvodima ustao je sad Pavao Szvatko te se u reviji »Apollo« obara na ove izvode ieškog profesora. Szatko pri- znaje, da je i sam takav indogermanski, asi¬ miliran Madžar i da veliki dio madžarskog srednjeg, inteligentnog staleža vodi svoje po- rijeklo od Slovena i Njemaca, ali to što su ti indogermanski Madžari stvarali, to da je bilo (isto madžarsko i stvarali su kao (isti Madžari ... Ta asimilacija da nije sramota, nego dokaz konstruktivne sposob¬ nosti Madžara i njihove privlačne snage, i provelo se dobrovoljno a nije se dogodilo suprotno, da su ti indogermanski narodi privukli i asimilirali Madžare. Ta asimila¬ cija je bila u punom jeku i da nije bilo prevrata, u toku daljih 50 godina bi se u Ugarskoj stvorio nov definitivni indoger¬ manski madžarski narod od dvadeset milio- na. To da u historiji nije ništa novo i tako su bili stvoreni rimski narod i rimska svjet- ska imperija. Historija, medjutim, nije bila naklonjena Madžarima i nije im dala još tih 50 godina, koliko su trebali za asimi- laciju ejelokupnog stanovništva bivše Ugar- ske. Madžari su pali prije nego što su po- stigli cilj, ali su imali bar djelomičnih uspje- ha, stvorivši jako izmješani madžarski sre¬ dnji stalež. Najbrže i najlakše su se asimi¬ lirali Nijemci, koje je privlačio viši životni i kulturni nivo madžarske džentrije. Nijem¬ ci da su se asimilirali zbog sjaja madžarske džentrije, Slovaci i Rumunji zbog boljeg materijalnog položaja. Indogermanstvo je znadlo i za Madžare viši evropski niveau. Indogermanski Madžari su donijeli zapad- nu kulturu. Madžarski prosti narod je vrlo polako učestvovao u tom radu. Preokret u tom donio je nagli i nesitematski napre- dak Budimpešti, koju su posjeli Stranci i koja se nije brinula za madžarsku provin- ciju, za madžarski narod. Zbog tog je, do- šlo do boljševizma u Madžarskoj. Kao ot- por prema njemu javio se tunarizam. Po- slije toga je prestala dalja asimilacija, prestao je priliv njemačke i slovenske krvi. U Madžarskoj se čuju glasovi protiv indo- germanskih Madžara i radi sv na budjenju sitnog madžarskog (ovjeka, koji treba da zauzme mjestu tih lndogermana. Radi se o torne da do riječi dodje prost madžarski na¬ rod i da asimilanti nestanu iz madžarskog života. POROKA V Mariboru sta se poročila g. Grmek Alfons, tajnik društva »Nanos« iz Av¬ berja in gdč. Helena Zanutti iz Vipave. Našemu vrlemu društvenemu delavcu želimo obilo sreče in blagoslova. BORIS KALIN RAZSTAVLJA V LJUBLJANI V Jakopičevem paviljonu v Tivoliju razstavlja te dni svoja dela naš rojak Boris Kalin. Mladi, umetnik je napolnil paviljon s preko štiridesetimi deli ki¬ parstva. Kako je težko mlademu umet¬ niku, pa naj si bo kipar, slikar ali pesnik uveljaviti se posebno pri nas, je dandanes vsakemu znano. Zaradi tega moramo take prireditve mladih umetni¬ kov še posebno ceniti. Boris Kalin je izšel iz Meštrovičeve šole. Pri njemu prevladuje tendenca k naturalizmu. Naj naštejemo nekoliko najbolj uspelih del: Torzo, Sanjarjenje, Pomlad, Mati sli¬ karja Jakca, Madona, Nadangel Mihael itd. Kritika je zelo ugodna, saj se je nadejati od mladega umetnika, ki je ko¬ maj začel, še marsikaj dobrega in veli¬ kega. NOVO DELO NAŠEGA ROJAKA Ljubljana, septembra 1938 (Agis) - V založbi »Modre ptice« v Ljubljani je iz¬ šla napovedana knjiga našega rojaka (Vla¬ dimirja Bartola, in sicer roman »Alamut«. Knjiga obsega 454 strani navad¬ nega formata in vzbuja delo med sloven¬ skim občinstvom veliko zanimanje. Vladi¬ mir Bartol je znan po svojevrstnemu na¬ činu pisanja in se v slovenski literaturi čim dalje bolj uveljavlja. Svoja krajša dela je doslej objavljal v mesečni reviji »Mo¬ dra ptica«, pred časom pa je »Modra pti¬ ca« izdala tudi zbirko njegovih del pod na¬ slovom »Al Araf«. Z romanom »Alamut« je pisatelj obogatil izvirno slovensko pripo¬ vedništvo SODOBNOST, DVOJNA ŠTEV. 7—8 Prejeli smo dvojno številko revije Sodobnost v kateri so zastopani sledeči naši kulturni delavci. Vlado Vodopivec je spisal ob obletnici judenburških, mu¬ ranskih in radgonskih žrtev krajši spo¬ minski članek Slovenski uporniki v spo¬ min na slovenske vojake, ki so se uprli ob koncu vojne v avstrijski armadi. Igo Gruden sodeluje s pesmama Tuji gost in Pesmi natakarice Pepce. Naš sotrudnik Joško Žiberna je napisal daljšo razpravo o Trstu, katere prvi del priobčuje v tej številki. Clankar opisuje zgodovino tržaškega mesta od početka in vpleta narodnostni in gospodarski problem skupaj. A. Kos obravnava novo stanje v Avstriji z recenzijo knjige R. Ingri- ma »Der Griff nach osterreich«. »IZBOR« BR. 9 Primili smo 9 broj časopisa »IZBOR« sa- vremenih članaka od septembra s ovim sadr- žajem: Bombardovanje civilnog stanovništva, »Les Annales«, Pariš — O utlcaju sunca, R. G. Keyser — Zaljubljujte se razumno! »Ht- giea«, čikago — Savladjivanje starosti, Dr. VVilliam M. Malisoff — Fakir! i hadžije u borbi protiv Engleske, Wiliiam I. Makin — Pozadina ilalijanskog rasizma, »Nation«, Nju- jork — Sto godina Nove Zelandije, »Politi- ken«, Kopenhagen — Lice čehoslovačke de- mokratlje, »Pregled«, Sarajevo — Astrologija je blef, »The Commentator«, Njujork — Bak¬ teriološki rat, »Illustration«, Pariz — Današ¬ nja Sibirija, »Harper’s Magazine«, Njujork — Mažinovljeva linija, Robert Lerquin — Ras- prostranjenost engleskog jezika, »Better En- glish«, London, itd. VIJESTI IZ ORGANlŽAcijA PRIMORSKIM ROJAKOM IN EMIGRANTOM V MARIBORU Društvo »Jadran« v Mariboru, ki j e znano daleč ob severni meji in po vsel naši ožji slovenski domovini, prireja vsako leto spominski koncert v prosla¬ vo tragične smrti Blagopok. Kralia Aleksandra I. Zedinitelja. Tudi letos se bo vršil v soboto dne 8. okt. t. 1. ob 20 uri v Frančiškanski cerkvi spominski koncert! Kralj Aleksander I. Zedinitelj je pa¬ del kot žrtev sredi svojega največjega dela, da ohrani Evropi in svetu mir Baš v sadanji dobi čutimo bridko iz¬ gubo Njega največjo zahvalo za pod¬ poro, ki smo jo prejeli od Njega. Dolž¬ nost nas je da se oddolžimo Njegovemu spominu. V soboto 8. okt. mora biti prostorna cerkva polna emigrantov, da se poklonijo Njemu. Eventualni prese¬ žek koncerta gre za spomenik, katerega bo postavila mestna občina Njemu. Rojaki! Dolžnost do velikega heroja Vas kliče, da se 8. okt. zgrnete na spo¬ minski koncert. Sodelovali bodo gdčna. Joža Raiče¬ va obsolventka tržaškega konservatorija —vijolina. Gospod Karol Kamušič ro¬ jak iz Trsta in sedaj absolvent zagreb¬ škega konzervatorija — bariton. Nastop g. Kamušiča bo prvi v Mariboru. Na¬ dalje sodeluj : g. Milko Voglar kot orgla- nist bo spremljal soliste. Gospod, prof. U Vrabec bo skupno s Raičevo nasto¬ pil tudi kot vijolinist. Nadalje sodeluje celoten moški pevski zbor »Jadran« pod vodstvom g. prof. U. Vrabca. Na sporedu so samo klasične staro¬ slovanske skladbe navečjih svetovnih komponistov. IZ OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Omladlnska sekcija »Istre« u Zagrebu, pri- redjuje u subotu, 1 oktobra prve usmene no- vine poslije ljetnih praznika. Program biran i zanimljiv. Pozivamo emigrantsku omladlnu da prisustvuje usmenim novinama, koje če se održati u društvenim prostorijama, Zerja- vičeva ulica 7 (dvorište). Početak tačno u 8 sati na večer. — Odbor. —— ROJAK IVAN ŠEMRL 70-LETNIK V Lescah pri Bledu obhaja svoj sedem¬ deseti rojstni dan naš rojak upokojeni šol¬ ski upravitelj Ivan Šemrl. Rojen ie v Lo- meh pri Črnem vihu nad Idrijo in je do¬ vršil učiteljišče v Kopru. Služboval je v Dol. Logatcu, Grahovem in Št. Vidu nad Cerknico, zadnjih 32 let pa kot šolski upra¬ vitelj na Lescah ori Bledu. Tudi mi se pri¬ družujemo ostalim čestitkam in želimo na¬ šemu rojaku ob njegovem visokem življen- skem jubileju, da bi zdrav in zadovoliep preživel večer svojega življenja! (Agis). KNJIŽEVNOST NAŠIH MANJŠIH Ob času razstave slovenske knjige, ki jo pripravlja društvo slovenskih književnikov v Ljubljani bo organiziranih tudi nekaj pre¬ davanj. Med drugimi bo predaval tudi naš rojak dr. Lavo Čermelj o temi: »Književ¬ nost naših manjšin onkraj meja«, ki bo prav gotovo zelo zanimivo. Na razstavo samo, še posebej in na to predavanje, opozarja¬ mo naše čitatelje. — (Agis). PERO TREPOV, SPLIT: NA UNUTARNJEM FRONTU (REVOLUCIONARNO DJELOVANJE MORNARA JUGOSLAVENA I CEHA U AUSTRO-UGARSKOJ RATNOJ MORNARICI U ŠIBENIKU 1917-18 GODINE). III U Šibenik stigoh 20 marta 1917 god. I uskoro se dadoh »na posao«. Naj prije »izvidjanje«, upoznavanje terena, ljudi, raspoloženja. Naročito mi je bilo stalo do toga da se upoznam sa onim našim podoficirima, koji imaju upliva medju mornarima. Na oficire, pravo da ka¬ žem, nišam prvo vrijeme nikako ra- čunao, osim eventualno na rezervne, jer mi je bio poznat veliko - austrijski duh u kojem su uzgajani još kao pitom- ci vojne akademije, i pravo je čudo, ako se je, kod poznatog uzgojnog siste¬ ma oficirskog podmlatka, ipak našlo pojedinaca koji nisu zatomili svoje sla- venske osječaje. Još prije dolaska u Šibenik slučaj mi je poslužio da upoznam jednoga od kasnijih revolucionarnih drugova, Ivicu Tkalčeviča. žandarski narednik Guštin, sa službom u rednome mi Kanfanaru. zamoli me, da bih se kod Tkalčeviča — koji da je »mašinski« (upravitelj stro¬ ja) na torpiljaru »31« — zauzeo za njegovog nečaka Janka, mašinskog pod- oficira na istom torpiljeru. Sa Tkalčevi - čem sam se sve češče sastajao, u prvo vrijeme obično na njegovom torpiljeru. Kroz kratko vrijeme stekao sam uvje- renje da je Tkalčevič dobar poznava- !ac prilika i ljudi u šibenskoj ratnoj bazi. Bili su mu pristupačni i svi pla- novi minskih baraža. A sve je to bilo vrlo važno. Glavna tema razgovora na našim sastancima bila je obično: polo¬ žaj na ratištima, šanse za pobjedu kod jedne i druge ratujuče Strane. Zatim se — polako — uz obazrivo »sondira¬ nje terena« prelazilo na ulogu Slavena u ovom ratu, njihov položaj u monarhi¬ ji i težnju za oslobodjenjem. Ukazuj uči na neiserpive izvore Antante, mogao sam Tkalčeviča da uvjerim, da je i po- red svih uspjeha Centralnih sila, konač- na pobjeda Antante sigurna, i rasulo crno-žute monarhije neminovno. Pošto smo došli do takovog zaključka, nije bio dalek put do medjusobnog uvjera- vanja o potrebi stvaranja unutarnjeg fronta za rušenje monarhije, u cilju našeg oslobodjenja i ujedinjenja. III. Odmali po dolasku u Šibenik nastojao sam da u prvom redu upoznam raspolože- nje drugova u komandi, jer. sam preko njih mogao lakše da saznam i za sve uplivnije naše ljude medu mornarima. Razgovaram tako jednog dana s podoficirom Vilibaldom Kubecom. Izlažem mu opču situaciju. zatim prelazim. u prvi mah dosta uvijeno. na po¬ ložaj nas Slavena u monarhiji itd. — Ta vi ste pravi revolucionarac! — usklikne iznenada ushičeno moj Kubec — organizujmo revoluciju u mornarici! I ja sam vaš! — To rekavši zagrli me i izljubi. Stegnusrno si desnice. — Vjernost za vjernost! — uskliknuh. — Vjernost za vjernost! — uzvrati brat Čeh. Još dva dobra druga i kasnije revolucio¬ narna saradnika imao sam u mojoj koman¬ di: podoficira Ivu Biuk-Cvitkoviča i morna- ra Petra Benutiča. Preko ove trojice dru¬ gova upoznao sam se u kratko vrijeme sa situacijom i raspoloženjem ljudstva u Ši¬ beniku. Preko njih sam saznao i za podoficira Frana Petretiča. Petretič je bio ukrcan na ratnom brodu »Schwarzenberg«, gdje je vršio dužnost »disciplinskog«. U tom svoj- stvu bio je u stalnom dodiru sa cjelokup- nim ljudstvom na brodu, a pored toga imao je odlične veze sa našim ljudima na svim ostalim jedinicama i objektima u Šibeniku. Saznao sam, da Petretič potječe od emi¬ nentno patriotske splitske porodice, a jedan njegov brat da ie bio i dobrovoljac u srp- skoj vojsci za vrijeme Balkanskih ratova. Mornari su Petretiča jako voljeli i cijenili, i on je mogao da naše ljude predobije za revolucionarnu akciju. A posadu broda »Schwarzenberg«, kao uostalom i drugih jedinica i objekata sačinjavali su u ogrom- noj večini Slaveni: Jugosloveni i Češi. To je islo u prilog uspjeha revolucionarnog dje- ovanja i etretičevog i. kasnije, našeg revo¬ lucionarnog odbora. Medutirn, psihološki momenat za stvara- nje revolucionarne organizacije još niie bio nastupio. Naši mornari — kad sam ja do- u ^'benik — pod dojmom velikih po- bieda Centralnih sila u ono doba na svitna »Istra« izlazi svakog tjedna u petak. Broj na god In u. — Oglasi se račnn&Ju I'« d™ k J'' rova ulica 48 , III. kat. — Tisak: Stefajnlna čekovnog računa 315 . 789 . — Pretplata: za cijeln — Vlasnik 1 izdavač: Konzorcij »Istra«, Ho Jugoslovenske Stampe d. d., Zagreb, Masarv kova ulice broj 28 a bojištima, bili su izgubili samopouzdanje; medu njima je prevladavala neka mučna apatija i rezigniranost. Stoga je najprije trebalo ljude obaviješta.vatj o pravom sta¬ nju stvari, predočavati im prednosti u Sa- vezničkim zemljama, naročito daleko veču nadmočnost u materijalnim izvorima i ljud¬ stvu. Pa da se iz svega toga izvede logičan zaključak, da Centralne sile svakim dalj- njim danom ratovanja padaju u veče teško- če, dočim, obrnuto. Antanti rastu šanse za pobjedu. Ovakovim sistematskim obavije- štavanjem i propagandom dizao se duh na¬ ših mornara, povračalo im se pouzdanje i vjera u pobjedu Antante. Podizanjem ma- laksalih duhova medu našim mornarima, potstrekivala im se volja za borbu protiv ugnjetača. Ali sprovadjanje takove propagande izi- skivalo je dosta vremena. A taj rad nije bio rii lak ni bezopasan, pa je trebalo opre¬ zno postupati, pošto je vlast svuda imala svoje špijune koji su motrili svačije kreta- nje. Ja se i danas još čudim, da vlast u Šibeniku nije otkrila našu revolucionarnu propagandu. naročito u prvom. neorganizo- vanom periodu našeg djelovanja. (J prvom periodu revolucionarne akcije u Šibeniku nije postojala direktna saradnia iztnedu Petretiča, Tkalčeviča i mene. Svak ie radio na svoju ruku. kako je najbolje znao i umio, u krugu svojih veza medu mornarima: Petretič na »SchwarzenbergU' £ , hidroplanskoj bazi i radiostanici, na obal¬ nim baterijama itd., Tkalčevič na torpilje- rima. ja svuda, gdje stigoh, proširujuči iz dana 'u dan krug svojih poznanstva. (Nastavit če se) snrvkova ^iil h, P , ol , a ,", otline 24 — čin., za inozemstvo dvostruko, za \meriku Z dolara kova uHci' bro“ 28, °L tek :J 0 '’ : i 1 «‘-8»- ~ uredništvo odgovara IVAN STARI, Zvoniml- Za tlskaru odgov ara Rudolf Polanovič Zagreb, Iliča bro.j 131 ,