Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARYKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a Dtorakova 6/” ' LJU3LJaM ' ,T , Q i:o c - a ,roJ 27. U Zagrebu, 9. Jula 193’ n____ S RA Čitajte proglas »Borba za 6 strani!« GUŠILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Bilanca po sporazumu Pretekli so že trije meseci, odkar je bii Ciano v Beogradu. Dobro se še spominjamo, da je bil pri teh pogajanjih obravnavan tudi naš problem. Mi smo bili zelo veseli, saj je kazalo, da bo narejen v tem pogledu korak naprej, da bo nastopilo po tolikih težkih dnevih muke in trpljenja tako dolgo pričakovano olajšanje. Spominjamo se, da je bila četrta točka programa Pri pogajanjih namenjena našemu vprašanju. Kako so se stvari razvijale s te strani, ne bomo govorili, ker je vsakdo z velikim zanimanjem sledil vsem dogodkom. Rešeni sta bili dve plati gospodarska in politična med Jugoslavijo in Italijo. Na gospodarskem področju so bili doseženi veliki uspehi. Razne komisije bodo še proučile sedanje in bodoče trgovske vezi in postali si bomo če ne drugega veliki trgovinski prijatelji. O gospodarskem licu tega sporazuma nimamo namena govoriti niti reasumirati uspehov ali neuspehov. Važen je političen moment. Italija in Jugoslavija sta se približali in spoprijateljili. Nekdanje sovraštvo je bilo odstranjeno. Italijanski listi so začeli hvaliti Jugoslavijo, njene prebivalce, zemljo, voditelje-Tako imajo sedaj mnogo povedati o Jugoslaviji. Mario Nordio se je že kar specializiral. Toda za nas je najbolj važno naše vprašanje. Kaj se je za naše ljudi storilo? Mussolini je telegrafiral ob času pogajanj, da je izpustil iz konfinacije 28 Slovencev in Hrvatov. To so tako imenovana »veli- naših ljudi smo si ustvarili prej točno sliko o razmerih, ki vladajo v Primorju, da lahko opišemo razliko s prejšnim stanjem. Toda naša bilanca bo kaj skromna. Marsikdo si ni delal nobenih iluzij. Nekako olajšanje je nastopilo v tem, da se vršijo že redno potovanja in izleti na obe strani. To se je vršilo že picd sporazumom toda v manjši meri- Prej so tudi radi sekirali, sedaj je nekoliko popustilo. Potne liste izdajajo v večjem številu, kot so prej Ljubljanska opera je gostovala v Trstu in na Reki, s silnim uspehom. Italijanske oblasti so z grenkim občutkom priznale, da še ekzistirajo Slovenci... Komu se bi sanjalo pred leti, .da bo gostovala naša opera v »Politeama Rossetti? Nekaj je upanja, da bodo še prišli. Gotovo pa je, da bo jugoslovanska opera gostovala po italijanskih mestih. Čitajte, širite naročajte „ISTRO !“ . Čitajte, širite " ■ ! • naročajte „ISTRO!“ Čitajte, širite naročajte „ISTRO!“ | UHAPŠENI RADI PRENOSA BRAŠNA IZ RIJEČKE SLOBODNE ZONE Ž e j a n e, jula 1937. — U ovim našim krajevima zavladalo je teško stanje. Narod ne može. i nema gdje da zaradi liru, da si kupi soli. a kamo li drugo, što mu je za život potrebno. Mnogi su se dali na švercanje iz Rijeke, kako bi time barem nešto zaradili, ali ni tu nisu ljudi imali sreće, jer se u naše selo doselila finansij-ska straža od deset ljudi. Ove je dane uhvatila ta straža dvojicu naših ljudi, koji su nosili svaki dvadeset kilograma brašna. To su Popovič Anton i Sankovič Ivan. Financa im je ovo brašno zaplijenila, a njih otjerala u zatvor u Volosko. gdje će odležati Bog zna koliko, a još će k tomu biti kažnjeni visokim globama. CRVENA ZASTAVA U NOVOKRACINI. Rijeka, jula 1937. — Sa zakašnjenjem vam javljamo, da je 1. maja bila u Novo-kračini izvješena na jednom 'stablu velika crvena zastava. Nastala je uzbuna i pogranična milicija je bila uhapsila dvadesetak ljudi, ali ih je morala pustiti, jer nisu nikome mogli dokazati ništa. Dvije žene uhapšene radi pečenja rakije Golac, jula 1937. — Da se u zadnje vrijeme narod u našim krajevima počeo baviti svim i svačim, kako da preživi, nije ni čudo. jer u ovim krajevima narod ne može da živi od onoga, što mu dade polje. Narod se dao na kriumčarenje, ali kako je to ti posljednje vrijeme sve opasnije, narod je počeo tražiti druga vrela prihoda. Ove dane uhapšene su bile u našem selu dviie ženske, i to: Maglica Tereza i Rupena Tereza, jer su kod kuće pekle rakiju i prodavale je po selima, od čega nisu imale bogzna kakovog dohodka, nego toliko da se dobije kakova lira. Odvedene su bile najprije u Podgrad na ispitivanje, a potom u Bistricu u zatvor. kodušna dejanja«. Toda konfinirancev naše krvi je bilo več. Drugi so zopet mislili, da bodo izpuščeni tudi vsi naši politični jetniki. Verjetno je bilo, saj se je o tem govorilo na obeh straneh. Toda s tem ni bilo Davek na zemljišča vedno raste Od lanskega leta se je davek na zemljišča povečal za 42 posto nič. Inozemski listi so na dolgo komentirali sporazum. Povdarjali so važen političen in gospodarski pomen, ki ga je prinesel sporazum. Jugoslavija in Italija sta si postali prijateljici na Jadranu. Jadran bo sedaj spajal a ne ločil, kot je prej. S tem sporazumom je nastopilo pomirjenje v Srednji Evropi. Nekateri listi so stavili naš problem v prvo vrsto, čeprav so pritrdili, da se o njem ni direktno govorilo. Drugi so bili zopet uverjeni, da se bo za našo manjšino nekaj storilo. Pisali so, da bomo dobili šole, društva itd. Nekateri so bili skeptični. Morda so ti najbolj uganili. Z gesto gentlemana je Ciano zagotovil da bo našim ljudem boljše, da bodo dobili vsaj elementarne pravice vsakega naroda-Povedal je, da so (to je bilo takrat za časa sporazuma) bila dana vsem političnim in upravnim oblastem v Julijski Krajini Potrebna navodila »ki se tičejo učenja in uporabljanja srbohrvatskega in slovenskega jezika in glede bogoslužja v istih jezikih«. Kakšna navodila so bila dana? Zadnje dni pišejo italijanski listi mnogo o Jugoslaviji, Mat io Nordio je celo naredil nekako bilanco po treh mesecih, od kar je bil podpisan sporazum. Pa tudi drugi listi kaj obširno pišejo o jugoslovanskih zadevah. V »Corriere della Sera« je objavil uvodnik G. Tassinari. Vsi pišejo, da so se razmere spremenile, da so bili Jugoslovani uverjeni v skorajšnje prijateljstvo, ki je moralo priti, da italijanske novinarje Povsod lepo sprejemajo itd. itd. Pišejo koliko je bilo uvoza tedaj, koliko ga je sedaj in koliko je izvoza itd. Vsi podatki Podkrepljeni s številkami, ki pričajo o tesnejših in povečanih trgovskih stikih Uied obema državama. Govorili so tudi o kulturnih stikih in reklamirali svojo rim-sko kulturo. To nas je napotilo, da tudi ml rcasu’ Tiiramo vse kar se je zgodilo .v Julijski krajini z našim ljudstvom. Tako hočemo tedi mi napraviti bilanco, kot so jo naredili italijanski novinarji in prešteti vse ‘dobrote«, ki jih je prinesel sporazum. Od Trst. julija 1937. — (Agis). — Dobili smo nekaj plačilnih nalogov davčne uprave iz Julijske Krajine iz katerih lahko razvl-dinto, kako se je višal davek na zemljišča v teku zadnjih let. TI nalogi se nanašajo na zemljišče, k! meri okrog 9.000 kvad. metrov. Med tem. ko se je davek za leta pred 1937 bolj polagoma višal le za nekaj procentov, je v letošnjem letu zabeležiti zelo velik skok, kar za 42 posto. Davek je znašal: Trst. julija 1937. (Agis.)_— Znano je, da se v zadnjem času cene živilom v Italiji, kljub oblastnim odredbam o maksimiranju cen, zelo občutno dvigajo in skoro vedno gredo preko oblastnih odredb, ki le v redkih slučajih odgovarjajo dejanskemu položaju. Zlasti je občuten porast cene masti, ki je poskočila v zadnjih dveh mesecih več kot za 100 % od 8—9 lir na 20.—. Kar je pa še težje je to, da mnogo živil ni mogoče več dobiti, ali vsaj ne v zadostni meri. Zlasti je to slučaj pri mesu in mesnih izdelkih. S ve novosti koje u posljednje vrijeme čitamo o Lužici naliče mnogo na vijesti iz Julijske Krajine. U najnovijem Lužičkosrpskom Vjesniku, koji već 18 godina izlazi u Pragu nalazimo dvije rezolucije, koje su prihvaćene na 30. glavnoj skupštini Društva prijatelja lužičkih Srba u Pragu. Postupak njemačkih oblasti od proljeća godine 1933 pokazuje tendenciju potpunog uništenja sviju narodnih i političkih prava u njemačkom carstvu. Narodna društva se raspuštaju, narodni učitelji premještaju, novinstvo se germanizira, svaka slavenska literarna djelatnost spriječava, iz sviju škola izbačen je narodni jezik da mladi naraštaj nema prilike da se temeljito po-dučaje u materinskom jeziku. Iz crkve se takodjer tjera narodno bogoslužje, a Lužičani se proglasuju Nijemcima, koji slavenski govore. Mladeži iz Lužice je zabranjeno učiti u inozemstvu, a prave im se i kod kuće velike neprilike kod polaganja ispita te imadu posebne legi- 1. 1932 59,15 Lit. I. 1933 62,30 Lit. 1. 1934 62.95 Lit. 1. 1935 71.10 Lit. I. 1936 74.35 LU I. 1937 107.10 Lit. Prav tako so rastle dajatve raznim strokovnim organizjacijam, kot so sindikati, udruženje hišnih posestnikov, združenje poljedelcev itd. Med tem, ko so 1. 1932 vse dajatve znašale samo 5,08, so od tedaj neprestano rastle tako, da so dosegle za 1. 1937 12,95 lir. Poskočile so tudi cene industrijskim proizvodom. Razen svile in platna je porast cen pri ostalih industriiskih predmetih tako velik, da ni v nikaki meri s kupno močjo prebivalstva, kljub temu, da je država zvišala plače. Upoštevati je treba, da mora Italija, večino stvari uvažati in da je danes lira zelo nizka. Celo dežnike, ki so jih naši ljudje, ki so obiskovali svoje kraje, se ne bo splačalo več kupovati v Italiji, ker se je njih cena tako dvignila, da odgovarja našim razmenam in cenam. Pri tem ie treba upoštevati še to. da je kakovost novih industriiskih proizvodov zelo slaba. timacije kao Židovi i inozemci. Prema tome je hvalevrijedan intenzivni rad DPLS u Pragu koje se bori na sve načine da spasi Lužicu i da vanjskom svijetu prikaže nesnosno stanje slavenske lužičke braće. Na visokim školama u Njemačkoj uči ove godine ,34 studenta i to najviše katoličkih i evangeličkih bogoslova, koji će ali teško, kada svrše svoje nauke, biti namješteni u lužičkim župama. Lužičko-srpsky Vjesnik uvijek točno registrira djelovanje naših članova Društva Prijatelja Lužičkih Srba u Zagrebu, kao i djelovanje sličnih društava u Poljskoj i Francuskoj. Društvo PLS u Pragu priredju je dne 20 srpnja Lužički dan i izložbu u mjestu Jablky-nice uz Mladu Boleslavu, gdje je živio glasoviti češki skladatelj Smetana. Društvo u Pragu izdaje i Lužičku korespondenciju koja izlazi prema potrebi već 6 godinu te se šalje badava redakcijama i svima onima koji se zanimaju za Lu-žičane. Redakcija se nalazi u Pragu II, V Jamje, č. 10. Cene živilom v naših kraj ih rastejo POLOŽAJ LUŽIČKIH SRBA JE SVE GORI INTERES SLAVENSKE JAVNOSTI ZA SUDBINU NAJMA*. NJEIG SLAVENSKOG NARODA SLOVENEC PADEL V ŠPANIJI KOT ITALIJANSKI »PROSTOVOLJEC« V imeniku padlih italijanskih »prostovoljcev« v Španiji smo zasledili ime nekega Eržena Ivana od Srečka, ki ie gotovo iz Idrijskega ali Cerkljanskega. DOPOLAVORO PLEŠE... Trst, julija 1937. (Agis) Odkar obstoja fašistična organizacija Dopolavoro, se je po naših krajih omejila predvsem na prirejanje plesov in veselic To je tembolj ugodno, ker so veselice v okviru te organizacije privilegirane, oproščene raznih taks in jih oblasti zelo rade gledajo. V zadnjem času pa se je delovanje te organizacije po nekaterih naših krajih tako razvilo, da je kar čudno. Ena za drugo prosijo za dovoljenje za plesne prireditve, tako da bi lahko skoro v vsaki vasi vsako nedjeljo plesali. Nujno je bilo za to, da se pričelo to pospešeno »kulturno« društveno delovanje brzdati. * — Prisilna prodaja žita. Italijanske oblasti so določile kako naj se izvede prisilna prodaja žita državi. Kmet mora vse žito, razen 3 q za vsakega družinskega člana in 2 q semenskega žita za ha, oddati državi. Država bo kupovala žito po 125 lir q franko skladišče in zneski bodo takoj izplačani. Zato so morali do 30 junija izpolniti tiskovine z raznimi podatki o žitu. žito mora biti dobro čiščeno, 78 specifične teže in vsebovati mora samo 1 posto smeti. UPOZORENJE! Nekoji pretplatnici protestiraju što smo I njima poslali čekovne uplatnice, jer da su oni platili pretplatu. Ml smo na koncu prvog polugodišta priložili listu čekovne uplatnice i pozvali smo SAMO ONE KOJI SU DUŽNI da pošalju pretplatu, ier iz tehničkih razloga nije moguće prilagati čekove samo u listove dužnika, već se prilaže u sve primjerke. Molimo da se to uvaži i ioš jednom zahvaljujemo urednim pretplatnicma, a dužnike molimo da urede svoje obaveze. Dajemo mogućnost obročnog otplaćivanja — VIDI PROGLAS »BORBA ZA 6 STRANA!« — i molimo sve emigrante da prema proglasu i okružnicama Saveza podupru akciju za povećanje lista. MEĐUNARODNA SITUACIJA I ŠPANIJA Istupom Kalije i Njemačke iz Odbora za nemijesnnje i s Ume iz pomorskog nadzora I nad španjolskim obalama politička situacija \ se pogoršala. Italija i Njemačka iza pada I thtbaoa traže da se prizna generala Francai kao zaraćenu stranu, pa su podnijele Odbo-i m za nemiješanje predlog u tom smislu, i koji glasi: 1) Sve zainteresovane sile sporazumne I su da priznaju objema stranama u Španiji I prava zaraćenih sila. Takvo, odluka imala I bi diplomatski učinak koji bi pojačao poli-tiku nemiješanja, jer bi stvarno sve evropske sile osim svojih obaveza kao sile potpisnice sporazuma o nemiješanja preuzele i one dužnosti koje imaju neutralne države, i to na osnovu načela medjunarodnog prava, koje odgovara naročitom položaju 'u Španiji. Predložene mjere osigurale bi osim toga slijedeće koristi: a) Priznanjem medjunarodnog pravnog stanja obim stranama u Španiji 'preuzele bi te strane prema neutralnim državama punu odgovornost za način vodjenja rata u zraku, na kopnu i na moru. b) Pomorska kontrola od strane četiri sile, koja je sasvim neuspjela, kao i svaki drugi sistem pomorske kontrole postali bi suvišni. c) Velike praznine koje su se nalazile u ranijem sistemu bile bi uklonjene, jer bi brodove koji plove pod španjolskom zastavom ili pod zastavom neevropskih zemalja obje strane efikasno podvrgavale kontroli. 2) Izuzevši sistem pomorske kontrole, koji se, kao što je istaknuto, pokazao kao potpuno neuspio i koji zbog toga ne može da se produži, treba pridržavati i dalje sadašnji sistem kontrole kako je odobren od Odbora za nemiješanje. Njemačka i talijanska vlada predlažu u vezi s tim, da se održi i kontrola na kopnenim granicama Španije kao i sistem kontrole u lukama i sistem kontrole posmatrača koji bi se nalazili na brodovima sila pretstavnica Odbora za nemiješanje. Njemačka i talijanska vlada pozdravile bi svaku daljnju inicijativu na toj osnovi«. Kada bi se prihvatio predlog Italije i Njemačke general Franco bi izolirao španjolsku vladu i onemogućio joj nabavku namirnica i ratnog materijala iz inoslranslva. S druge strane Franco bi istovremeno postao gospodar mora i mogao li se nesmetano snabdijevati kod svojih saveznika vojnicima, municijom, avionima i svim onim što mu j.e potrebno, dok hi španjolska vlada bila potpuno blokirana, jer Italija i Njemačka traže da ostane nadzor na francusko-španjolshoj granici. Te makinacije Italije i Njemačke uzbunile su Englesku i Francusku, tako da su i engleska i francuska desnica potpuno promijenile stav i odlučno slale protiv Italije i Njemačke, naročito iza Mussolinijeva članka. u »Popolo d’Italia« od prošlog četvrtka, u kojem je ustvrdio da nilco nema prava da govori o povlačenju talijanskih »dobrovoljaca« iz Španije, već da njih može jedino Franco vratiti kući. Francuska i Engleska prijete da će uspostaviti normalne odnose sa španjolskom legalnom vladom, t. j. da će dozvoliti izvoz oružja, ako propadne sistem nemiješanja. Po nekim vijestima je već na francusko-špa-njolskoj granici nagomilano na hiljade tona materijala da se prebaci u Spaniju čim preslane nadzor. Da se vidi. kakav je odjek imao u svijetu otvoren rat Italije i Njemačke u Španiji i hvaljenje s »kažnjavanjem Guernice« i slavnim osvojenjem Bilbaoa s čime, da je osvećena Guadalajara, citiramo govor kojega je 5. o. mj. u Londonu održao američki poslanik Binghem. On je rekao: »Despoti su prisilili Veliku Britaniju i Sjedinjene američke države, da se ponovno naoružaju. Kad smo tako postupali, moramo bezuvjetno dobiti tu igru. Možemo se nadali, da oni, koji traže rat, moraju povesti računa o tom našem stanovištu prije nego što dodje do nove katastrofe, lako je sadašnji položaj dosta opasan, postoji još dovoljan broj razloga da budemo optimisti. Ako promotrimo položaj u svijetu, vidimo, da demokracije žive u blagostanju, dok su bijedni oni, koji su podložni režimu diktatura. Najpovoljniji, dokaz za diktature bio je uvijek taj, da diktatura znači najbolju metodu, da se priprema rat. Ali demokracije sa svojim tradicijama bit će u svakom slučaju nadmoćne i znat će prevladali. Kad se razgovara s ljudima koji su poklonici rata, onda se moramo služiti odlučnim argumentima. Moja nada sastoji se u tom, da će ovi despoti ipak imati razuma Ovi ljudi ipak će doći do spoznaje, da ne mogu doći do svog cilja takmičeći se u naoružanju s britanskom zajednicom naroda i Sjedinjenim američkim državama. Moramo dobiti ovu trku«. Govor je bio popraćen dugotrajnim burnim pljeshanjem., javlja engleska štampa. A u Engleskoj, osim toga, nije javnost zadovoljna s dosta pomirljivim stavom Engleske vlade prema Italiji i. Njemačkoj i traži oštre mjere protiv izazivača. Tako je prigodom nedavnog zasjedanja Društva naroda ženevski dopisnik nedjelinog lista »The Slatesman and N alio n« Ilobert Dell povrgao britansku delegaciju oštroj kritici, pa je izmedju ostaloga napisao: »Kad bi britanska i francuska vlada lačno ispunjale svoje obaveze prema Društvu naroda — veli autor — za njima bi se poveli i ostali, članovi; te dvije velesile su najviše krive za stanje u Društvu naroda i imaju u moći da od Društva naroda naprave efikasnu moć po tvojoj želji. Otsustvo TALIJANSKO-JUGOSLAVENSKI TRGOVINSKI PREGOVORI I BAZEN THAON Dl U Rimu se sastala jusroslavensko-taliian-ska komisija za trgovačke pregovore, koji su počeli u ponedjeljak. Šef jugoslavenske delegacije ie dr. Milivoj Pilja, pomoćnik ministra vanjskih poslova, a talijanskoj delegaciji pretsieda senator Amedeo Giannini, koji ie polovinom prošlog mjeseca bio u Beogradu, i usput se zaustavio u Trstu i posjetio Kras. Talijanska štampa je mnogo pisala, a i još piše, o toj konferenciji, a glavna nota u cijelom tom pisanju je pitanje — Rijeke. Kažu da ie i prije, po sporazumima od 1924, 1932, 1934 i 1936 — bilo uvjeta, da se Rijeka podigne iskorištavanjem sa strane Jugoslavije bazena Thaon di Revel, u vezi sa posebnim preferencijalnim jadranskim tarifama, ali taj sporazum — kažu talijanski listovi, — nije nikada ostvaren zbog posebne atmosfere, u kojoj su se godinama nalazili odnosi talijansko-jijgo-slovenski. Danas su odnosi talijansko-jugo-slovenski sasvim drugačiji i postoji veoma mnogo mogućnosti za jednu široku ekonomsku suradnju, koja se ne će ograničiti samo na trgovinske odnose i zato talijan-sko-iugoslovenska komisija, koja ie u ponedjeljak otpočela rad i ima karakter permanentne komisije za unapredjivanje općih ekonomskih odnosa, koja će se po potrebi periodično sastajati, Struktura privrede ie- REVEL NA RIJECI dne i druge zemlje ie, po mišljenju talijanske štampe, takva, da se obje ekonomski sretno nadopunjuju kao rijetko koji drugi par država, pa ie to najbolja garancija, da će se i ekonomski odnosi njihovi, u jednoj povoljnoj političkoj atmosferi, razvijati na obostranu korist. Mogućnost da bi se jedan dio jugoslo-venske izvozne trgovine skrenuo tim sporazumom na Rijeku i time spašavalo Rijeku na račun ostalih domaćih luka, pobudila ie već sada nepovjerenje i proteste kod domaćih privrednih krugova, naročito onih sa Primoria. Tako je Trgovačko industrijska komora u Splitu povodom toga uputila u Beograd ministrima inostranih poslova, trgovine i industrije, saobraćaja i gradievina slijedeći telegram: »Trgovinsko-industrijska komora Splita pozdravlja nastojanja Kr. vlade da prq-dubi trgovinske veze sa Kraljevinom Italijom. na koju smo upućeni susjedstvom i strukturom privrede obiju država, ali ie istovremeno uvjerena, da se ne bi apsolutno smielo učiniti nikakovih novih koncesija u pogledu Riieke i bazena Thaon di Revel, ier bi neminovno stradali interesi domaćih luka i nacijonalnog brodarstva, čime bi bilo najviše oštećeno naše primorje.« FUZIJA DVAJU TALIJANSKIH ANTIFAŠISTIČKIH POKRETA Fuzionirali su se »Giustizia e Libertà« i A. R. S. Pariz, 5 jula. 1937. — Već više vremena vodili su se pregovori izmedju talijanskog • antifašističkog pokreta »Giustizia e Liberta« i »Azione republicana e socialista«, skraćeno A. R. S., sa ciljem da se oba pokreta fuzioniraju. Sada je do toga došlo i nova stranka nosi naziv: »Giustizia e Libertà, movimento di unificazione socialista«. Izabran je zajednički centralni odbor i zajednički uži i širi egzekutivni odbor. Giustizia e Libertà i A. R. S. su novi pokreti. Giustizia e Libertà je osnovana 1929, a A. R. S. se razvila iz Talijanske republikanske stranke kao njezino lijevo krilo. I do sada su ta dva pokreta radila zajednički, a Carlo Rosselli je najviše radio na tome da se i formalno sjedine. To je, eto, nastalo iza njegove tragične smrti. To je prvi put u talijanskoj antifašističkoj političkoj povijesti da se razne grupe sjedinjuju. Do sada je uvijek išlo obratnim pravcem. Najprije su se komunisti odijelili od socijalista, kasnije su se socijalisti podijelili na maksimali-ste i reformiste. U posljednje vrijeme se iz talijanske komunističke stranke, odijelila frakcija trockista. Prema tome, ova fuzija izmedju lijevog krila republikanaca i »Giustizia e Libertà« pokazuje tendenciju da se talijanske antifašističke stranke i grupe u emigraciji ponovno sjedine, da stvore jednu jedinstvenu progresivnu stranku, kao što je bilo prije rata, kada je postojala jedino Socijalistička stranka sa centralnim partijskim organom »Avanti«, kojemu je bio urednikom Benito Mussolini. Sada, na primjer, samo u Francuskoj postoji nekoliko talijanskih listova, od kojih su najvažniji Giustizia e Libertà, Nuovo Avanti, Avanti, Grido del popolo, Unità, a sada će početi da izlazi i dnevnik La voce degli Italiani. Program nove fuzionirane stranke »Giustizia e Libertà, movimento di unificazione socialista«, ostaje u glavnim linijama ista kao i dosadanji program pokreta Giustizia e Libertà, o kojem je bilo u više navrata riječi u »Istri«. Jedino treba istaći razliku izmedju toga programa i programa ostalih stranaka. Taj program odbacuje centralizam i ima u vidu složenu državu od autonomnih i federativnih jedinica, koje se formiraju prema gospodarskim kriterijima. U socijalnim pitanjima tretira malog posjednika, zanatliju i malog trgovca kao radnika, jedino je za socijalizaciju krupne industrije, veleposjeda i banaka. U metodama je skroz revolucionaran, što se pokazalo velikim brojem osuda članova tih pokreta u Italiji, kao i time što je u Giustizia e Libertà prva otišla u Spaniju i što je dala relativno najveći broj mrtvih. — A i posljednje umorstvo braće Rosselli dokazuje da su oni nekome najopasniji. PLASIRANJE TALIJANSKOGA KAPITALA U JUGOSL. RUDNIKE Zagrebački »Jugoslovenski Lloyđ« do: nosi: Kako je poznato, u Rimu su započeli pregovori o pojačanju trgovačkih i privrednih veza izmedju naše države i Italije. Medjutim, neovisno od službenih pregovora, izmedju privrednika sa jedne i druge strane vode se intenzivno razgovori, naročito o jačem iskorišćava-nju našeg rudnog blaga i to specijalno željezne i bakrene rudače za potrebe talijanske privrede. Radi toga u Italiji već se formira jedna jaka industrijska grupa koja bi preuzimala našu rudaču. Prije nekoliko dana eksponent te grupe boravio je u Beogradu, gdje je došao u vezu sa privrednim i mjerodavnim faktorima i razgovori su se vrlo povoljno razvijali, pa će biti i nastavljeni. Kako bi se izvoz željezne rudače imao kretati iz rudnika Ljubije kod Banja Luke preko Splita u Italiju, u čitavom ovom poslu važnu ulogu igra i jedan splitski ugledni privrednik, koji je zajedno sa eksponentom talijanske grupe boravio u Beogradu. Kako se saznaje, još nije odredjeno da li bi se vršio izvoz rudače ili bi se u našoj zemlji napravila industrijska postrojenja, koja bi rudaču pre-radjivala u polufabrikat i u tom stanju izvozila bi se u Italiju. U koliko bi do toga došlo, ta postrojenja bi se napravila u okolici Splita i već šu povedeni razgovori oko osiguranja potrebite električne energije. Razgovori o organizaciji ovog posla bit će u najskorije vrijeme nastavljeni, da bi se došlo do definitivnih rezultata. ITALIJA ŠE VEDNO POŠILJA OROŽJE IN VOJAŠTVO FRANCU Pariz, julija 1937. Italijanski antifašistični listi prinašajo poročila iz vseh delov Italije, kjer se vrše na razne načine manifestacije proti vojni v Španiji, kakor tudi prisiljevanje s strani fašističnih oblast da se vpišejo med »dobrovoljce«. V Beliunu je ljudstvo protestiralo proti odpošiljanju čet Francu in zahtevalo kruha. Policija je manifestante razgnala in jih veliko število zaprla. V Speziji natovarjajo vojaki ponoči parnike, ki so namenjeni v Španijo, V tem času ne sme v luko noben civilist. Štirje razdiralci čuvajo vkrcanje vojaštva in materijala za Španijo v Livornu. Iz Napolija so 16 maja odplul! trije parniki polni vojaštva in orožja. Dan preje ie šlo v Španijo osem trimotornikov. V Spilimbertu (Modena) so delavci zbrali denar in si kupili radioaparate, da lahko poslušajo potočila valencijske vlade. Da bi zmamili delavce v Španijo na fronto so organizirali fašisti veliko akcijo, »da bi šli delat v Pireneje«. Toda ta namera se jim ni posrečila. — (Agis). POČAST DOBROVOLJCIMA PALIM u španjolskoj U Rimu se sastao 5. o. mj. direktori-jum fašističke stranke pod pretsjeda-njem glavnog tajnika stranke Staracea. Na konferenciji donesene su razne odluke, izmedju kojih i odluka, da se imena svih talijanskih dobrovoljaca, palih u španjolskoj, istaknu na počasnoj ploči vojnika palih za fašističku revoluciju i za izvojevan je carstva. Njemačke i Italije nije od štete, nego od koristi, jer olakšava rad. Šteta je što Italija nije 1935 isključena iz Društva naroda. Mussolini je nedavno izjavio, da iz Društva naroda nije istupio zbog toga, Što bi se tamo Njemačka spijesla vratila. Ali da to i nije rekao- sigurno je to mislio, jer je besumnje povoljno za Italiju i Njemačku da jedna od njih bude u Društvu naroda i smeta njegovom radu iznutra, dok ga drugi napada spolja«. Ne samo u Engleskoj i Francuskoj već i u ostalom svijetu je i ona javnost koja je do sada blagonaklono gledala na talijanski rat u Španiji, počela da rogobori * da traži neka se slane tome na put. Jer ako se to ne zapriječi, ne zna se šio će donijeti, sutrašnjica. A slučaj Guernice, Iruna, Guadalajare, Malage nam najbolje pokazuje što će nastali ako evropski fašizmi nesmetano počnu provodili svoje planove. čini se, da se Evropa polako budi. ISPRAVAK ZAGREBAČKIH ATLETIČARA Pod naslovom »Lahkoatletska iskrna v Trstu in še kaj«, bili smo donijeli na ovom mjestu vijest iz Trstu 0 natjecanju izmedju S. K. Concordile iz Zagreba i S. S. Giovinezza i> Trsta. Naša vijest je bila (isto informativne prirode, a slično su izvjestilì 1 tršćanski listom (Piccolo della Ser« od 14 juna). Primili smo povodom ti naše vijesti ovaj ispravak, pa ga donosimo u cijelosti & napomenom ds u našoj vijesti nije bio nitko napadan. Gospodine uredniče! — U Vašem cij. listu broj 25 izašla je notica o nastupu zagrebačkih atletičara u Trstu, gdje se poter-tava da sam ja položio kitu cvijeća na grol palih fašista. Za ljubav istine, bez poziva na zakon « štampi, molio bih Vas, da donesete slijedeći moj ispravak: Polaganje cvijeća na grobove palih n ratu je akt kurtoazije koji čine svi kulturni narodi pa i Talijani su to uradili kadgoi su kod nas bili. Ako u onim grobovima n Trstu leže neki drugi, a ne pali u ralu, tni to ne možemo kontrolirati, a najmanje sam za to odgovoran ja, koji sam bio kapetan momčadi i obični natjecatelj, a kapetan, kako je poznato, vodi brigu samo o tehničkim čisto sportskim stvarima. Sam vijenac je položio vodja puta i referent g. Rukavina, o glavni vodja i organizator cijelog puta ji bio dr. Valroslav bolničar, rodom iz Trsta-On je vodio brigu o svim, paradama. Fašistički nije pozdravila ekipa, nego samo neki pojedinci. Naše gostovanje u Trstu imalo je čisto sportski karakter te je velika neobaviještenost pripisati sportistiina, koji su ispravni Jugoslaveni — nedostatak nacionalne svijesti. Zahvaljuje se učtivo DR. VELJKO NARANČIĆ V SMISLU PRIJATELJSTVA Italijanski učitelj na ljudski šoli v Lokvi na Krasu, Erasmo Pennolino (že ime }• značilno!) je 30. aprila tega leta, torej mesec dni po prijateljskem sporazumu niei Jugoslavijo tn Italijo, narekoval učencem v šoli. sledečo izjavo, ki so jo morah učenci vpisati v šolske sveske, njihovi starši podpisati: — Il sottoscritto desiderebbe che al proprio figlio ... venisse impartito, in Chiesto da parte del Parroco l’insegnamento dello dottrina cristiana in lingua, italiana. (Podpisani želi, da bi njegovega sina..-učil župnik v cerkvi krščanski nauk v italijanskem jeziku). Ta goreti učitelj je šel torej korak dalji kakor same šolske oblasti. Vodim namrA te zabranjujejo verski pouk v maternem jeziku v šoli in so ga tudi pred prijateljski* paktom v cerkvi vsaj tolerirali, hoče omenjeni sedaj po samem paktu, v zvezi s katerim je bila jamčena raba našega jezika v cerkvi, na tak perfiden način onemogočiti slovenski verski pouk. v cerkvi. Zašto je ponestalo ulja u Italiji? Iz talijanskih listova, se vidi, deje u trgovinama ponestalo ulja. Pitanje: Zašto je nestalo ulja, 9 trgovinama? O d govor: Zato jer je sve ulje upo-trebljeno za podmazivanje osovine Rim-' Berlin. To, razumije se, u Italiji, jer u drugi* državama nema, valjda, ludjaka koji bi pode mazivali tu osovinu. DEMOGRAFIČNO GIBANJE V TRSTU IN PROVINCI: poroke maj 233 junij 191 več mafl) 42 živorojeni 296 302 6 mrtvorojeni 14 :2 2 umrli 282 209 — 73 ITALIJA POSJEDUJE NAJMODERNIJA I NAJBRŽE RATNE BRODOVE Talijanske novine donijele su prošli!1 dana slijedeću noticu iz Rima: — Medju novim jedinicama naš® mlade i moćne mornarice, obnovit će s® danas tri klase brodova, koje su po' siječnja riječ tehnike srednjih i laki!1 jedinica: Krstarica »Duca degli Abruzzi od 8000 tona, koji sa »Giuseppe GaB' baldi« ulazi u sastav, predstavlja sa' vršenstvo klase »Condotiera« sa 12 brzi!1 i dobro oružanih jedinica i to »Barbia' no«, » Giussano«, »Colleonl«, »Band® Nere, »Diaz«, »Gadoma«, Attenđolo*« »Montecuccoli«, »Duca d’ Aosta«, »EU' genio di Savoia« i gore spomenutih. Druga interesantna kategorija sa' stavljena je od torpedolovaca tipa »Sci' rocco«, koji po svojoj tonaži mogu ta' kodjer da zamjenjuju krstarice. O*1 brodovi ušli su u sastav tipa »OrianB* koji takodjer pretstavljaju savršenstv® i formiraju okretnu i jaku flotu. Tipom »Špica« vraćamo se starina.j slavnim »torpedinierama« (davno pfw® rata ušle su torpediniere u sastav tali' janske ratne mornarice i istakle su s“ osobito po okupaciji Dalmacije i Gor' njeg Jadrana. (Op. ur.) i snabdjeven® su nautičkim i ratnim spravama nar modernijeg kvaliteta. Takodjer i »SP1-ca«, koji su specijalno odredjeni za M®' diteran, najveće su brzine i najv®®5 autonomije, te tvore homogeni nar savršeniji sastav. BROJ 27. ŠIKANA 4. ♦io i. i.\A« PROSLAVA DVADESET I PET GODIŠNJICE JOŽA ROŽA MATURE PAZINSKIH ĐAKA PROSLAVA JE ODRŽANA, U ZAGREBU, A ZAPOČELA JE STAROSLAVENSKOM MISOM ZA UMRLE PROFESORE I DJAKE Tanak kako kolac I crlen kako roža. je bila Joža Roža. kad bi iz Pazina, mireći out z desna na livo. z šiljaron na krivo doma hodiia i puno srce i dušu nosila. Zagreb, 5 jula. 1937 — Danas, na | dan svetoga Ćirila i Metoda, proslavili su pazinski maturanti iz 1912 godine na svečan način dvadesetpetgodišnjicu mature. Ujutro u 9 sati održana je staroslavenska misa za pok. direktora Kosa, profesora Zgrablića, Luku Broliha i Josipa Rožu i druga današnjih slavljenika Ivu žmaka. Iza mise otpjevali su svi zajedno Tebe Boga hvalimo. Misu je prikazao dr. Ivo Dukić, župnik u šestinama kraj Zagreba, maturant pazinske gimnazije iz 1912 godine. Misi su prisustvovali djaci i njihovi profesori, a došlo je i nekoliko bivših djaka pazinske gimnazije koji nisu te godine maturirali, kao i nekoliko ostalih Istrana i prijatelja. Prisutni su bili profesori: Fran Frankola, Nikola ž i c, Zvonimir Doroghy, Rudolf Pregelj, Saša ša n t e 1 i Ivan Ivančič, a od 1.9 djaka koji su te godine maturirali bili su slijedeći: Ivo Aničić, sreski načelnik u Vinkovcima, dr. Ivo Dukić, župnik •u šestinama, dr. Andrija F u č i ć, liječnik u Szpolou (Bydgoszcz) u Poljskoj, dr. Vjekoslav Gortan, direktor Zadružne Zveze u Zagrebu, Vjekoslav Opatić, banski savjetnik u Zagrebu, dr. ing. Pio Pavlinič, viši polj. banski savjetnik u Zagrebu, Ivan Posedel, car. činovnik u Beogradu, dr. Frane Ran er, liječnik u Ložnici, Vlado Sironić, novinar u Zagrebu, Franjo Stanić, muzičar u Ljubljani i jedan koji je došao iz Italije. Proslavi nisu mogli prisustvovati: Franjo Bačić, predmetni učitelj zanatske škole u Sušaku, Zvonimir Blažič, prokurista osigur. driištva »Jugoslavija« u Beogradu, Milorad De far, potpukovnik u Banjaluki, Luka Kogoj, upravitelj poreznog ureda u Metkoviću, Franjo Hrova t i m, trgovac u Grazu, Otmar P a-vlinić, car. činovnik u Ljubljani, ing. Ivan Šorli, čin. Inspekcije rada u Skopi ju. Od djaka je mrtav Ivo žmak, asistent pariškog opservatorija, umro i pokopan 1922 u Francuskoj. Iza mise položili su vijenac na spomen ploču biskupa Mahniča, uzidanu u crkvu sv. Ksavera, a dr. Dukić je održao komemorativni govor o Mahniču kao svećeniku i političaru. Gvardijan samostana oo. glagoljaša, rodom iz Lošinja počastio je prisutne, a iza toga su svi otišli na Mirogoj da se poklone grobovima umrlih istarskih boraca. Položili su vijence na grobove bana Matke Laginje, prof. Ivana Mandiča, dr. Iva Zuccona, velikog župana zagrebačke oblasti i istarskog narodnog zastupnika, a na grobu Matka Brajše Rašana otpjevali su, pri polaganju vijenaca, istarsku himnu »Predobri Bože«, Brajšinu kompoziciju. Pri izlasku sa groblja, odali su prisutni počast umrlom drugu Ivu žmaku. Komemorativni govor održao je dr. Frane Raner. Istakao je vrline pok. žmaka i njegovu uspon u nauci. Sa nekoliko detalja iz zajedničkih uspomena iz škole i iz ratnih dana u Srbiji ocrtao je žmaka kao druga i čovjeka. Zajednički ručak priredjen je na Sljemenu, kuda su otišli slavljenici sa profesorima autobusom, a zajednička večera je bila kod Zenića u Zagrebu. Tom prilikom je u ugodnom raspoloženju održano više zdravica u kojima su evocirane lijepe uspomene iz školskih dana u Pazinu. Vesele bile su niegove večere, ma iutra bona. a nan ìe sveleno bija drag, zaš svaken je stila biti dobar I blag: zato je više put pomiša Platona i štorice iz Dekamerona z geografskom širinom Londona, i Za smih su ga zvali: geograf od Patagona) Ritko je ki kako on više naučila, a manje prigrlila tujega nauka. Zminska zemlja ie bila sva njegova muka. Vajk je gleda na grad kako nevirni Toma i zida kamik na kamik svoga seljačkog doma. On ie virova da ie lip daleki šari svit samo ontar, kad ie čovik napit i sit. A za siromaha, kakov ie naš paiižan. da je naibolle da ostane težak. Istrljan. Da pušti iz glave gospodske parade, i sve te bile grade, i sve uske štrade. I kako da ie vidiia pri sobon daleko, da nan u gradu ioš ne more biti meko. da će velike pokore vrime nan donesti. da će gradi iopet mrižu plesti uko našega vrata. I da će naše oružje biti matlka i lopata- Zemlju držati i brajdu kopati, pak se ne bojati. Graianskc ruke su male, grajane žulii pale. naša hrana njln bi slabo učinila, a naša nas le zemlia za se rodila. MATE BALOTA. Ova pjesma je bila već tiskana u našem listu, ali ie sada. prigodom proslave 25 godišnjice mature u Pazinu i zadušnica za profesora Jožu Kožu. ponovno donosimo. MATURANT PAZINSKE GIMNAZIJE IZ 1912 GODINE IVO ŽMAK IZ LANIŠĆA REMINISCENCIJE IZ PAZINSKE GIMNAZIJE Ovih dana slavili su maturanti pa- bi se svakih školskih ferija rasijali ši-Zlnske gimnazije iz godine 1912 svoj 25 ’r"* godišnji jubilej. Skupili su se sa svih strana u našem bijelom Zagrebu, čak jedan je došao iz Poljske iz jednog gradića blizu Gdinje. Lijep dokaz kolegijalne požrtvovnosti. Toj proslavi priključio sam se i ja, premda nisam spadao ovamo, jer sam kasnije maturirao , ^ - , .- ^ ^ na toj istoj školi ali i mene su povukle i akademskim društvima. Od akadem za sobom iste uspomene kao i njih, te skih društava postojala su »Hr v. Feri rom cijele Istre da organiziranim djač-kim radom šire po istarskim selima prosvjetu i da ju prilagode seljačkom shvatanju. Tako je vanšteolski rad Istarskih srednjoškolaca i kasnije visokoško-laca bio jednako ako ne i više, važan kao i školski njihov posao. Vanšteolski rad bio je organiziran u srednjoškolskim uspomene sam se pridružio proslavi. Dne 5. o. mj. u 9 sati ujutro sastali su se stari drugovi sa nekim svojim profesorima' pred crkvom sv. Ksavera da prisustvuju misi zahvalnici i da se sjete svog bivšeg starog direktora pok. Ivana Kosa. Ja sam nešto zakasnio i unišao u crkvu iza kako je njihov kolega započeo službu božju. Oni su sjedili u klupama, dok sam ja otraga ispitivao ove nešto ostarjele glave komu koja pripada. Bilo je tu prosjedih, onda glava sa prorjedjenom kosom, a bogme i ćelavih. Ali izmed ju jubilaraca jedan se je tako mladenački svježe isticao kao da je jučer izašao iz školskih klupa. On je danas muzičar i član orkestra opernog kazališta u Ljubljani. Odmah mi je pala misao da to valjda muzika pomla-djuje čovjeka. Dakle novo sredstvo za Pomlad j Ivanje. Stoga bi preporučio svizia da mnogo muziciraju i ostat će vječno mladi, ako ne tjelesno, onda bar duhovno. Tko ne vjeruje, neka dodje k meni da se osvjedoči. Razumije se samo po sebi da ova Proslava nije mogla proći bez našeg To-heta, urednika lista »Istre«. I novinar Uvijek kao novinar! Svuda zabada svoj bos i prevrće ne bi li našao štofa ža 5voj list. To je oznaka svakog pravog bovi nara. Ne znam koji ga je djavo baš ba mene namjerio, da mu napišem nešto 2a list »Istra«, jer da sam ja, onda pisao nekakve pjesme, pa da ću biti si-kUrno dobro upućen u »literaturu« — i baučni rad pazinskih djaka. Sve izbjegavam i otimam se da mu dadem od-‘‘cdjeni odgovor, jer nisam ni pjesnik ni Uopće nikakav pisac. Na koncu rekao Jam mu srdito da ja uopće ne znam Ferijalno akademsko prosvjetno društvo »Istra« i »Hrv. kat. ferijalno prosvjetno društvo — »Dob rii a«. Ova društva kolaborirala su u radu sa srednjoškolskim društvima. Djaci su bili podijeljeni po ideologiji u dvije grupe: katoličku (klerikalnu) i naprednjačku (liberalnu) grupu. Cilj je bio. i jednima i drugima isti, samo što su polazili sa raznih idejnih stanovišta. Gledajući tu borbu sa današnje perspektive, možemo reći da je bilo vrlo živo i veselo. Natjecanje je bilo veliko, a ta je konkurencija u koliko su joj bili plemeniti ciljevi, davala i dobre nacionalno kulturne rezultate. Rad, i školski i izvan škole na pazin-skoj gimnaziji bio je prava životna škola. To se je djelovanje upravo upotpunjavalo, jer škola nije nf onda kao ni danas mogla dati sve ono što život od nje traži i zahtijeva. U gimnaziji osnovan je literarni klub sa mjesečnim glasilom (šapirografiranim). Taj je klub bio javna tribina na kojoj su se borile dvije gore spomenute ideologije. Klub je pod nadzorom profesora priredjivao dja-čka literarna sijela, na kojima su se izmjenjivala predavanja iz svih mogućih literarnih i filozofskih područja, deklamacije i muzičke točke. Naročito su bile žive debate o pojedinim raspravama pripovijestima i pjesmama koje su izlazile u mjesečnom glasilu »Naprijed«. Od de-klamatora naročito istakao se Srećko Matanić, odlični glumački talenat, od muzičara Defranza, Fr. Stanić, J. Bernobić i dr., a od pisaca A. Cerkvenik (danas slovenski književnik) itd. Interesantne su bile tzv. učene filozofske rasprave. Darvin i darvinizam bisatim4mSo.da ^ otre^ AU Tone’^o Je u c popušta i pritište me sve više. Ist _ otvarali djaci katolički (klerikalno) ori- Inetffpre^miTcrUraJnSe mo| "^^rn^faSlS Sa^riS Jesihove iz srednjoškolskih klupa, —- dio grUpa djaka počela je potajno iz-Jbbi razoružan i na pola mu obećam lavati od vremena do vremena šaljivi cka dodje za par dana u »Corso«-ka- jlst »oaj naprijed« sa često puta ahu pogledati da 11 sam sto napisao. vrj0 USpjeijjn doskočicama i karikaturama. U listu »Naprijed« mnogo se je bio l., Hrvatska c. kr. gimnazija u Pazinu ?ua je jedina svoje vrsti na cijelom svikli. Nju su stvorile posebne prilike i Jhala je da posluži takvoj svrsi. Mirne mogli bi je i nazvati seljačkom gi-^azijom, jer su nju u ogromnoj ve-lrU polazili sinovi istarskih seljaka, ko.ii raspjevao neki »nadobudni« pjesnik A. Flego. Da mu se narugaju, neki je »huncut« u šaljivom listu »Daj naprijed« prikazao metamorfozu žabe koja se je konačno pretvorila u Antu Flega — pjesnika, a ispod toga stajalo je napisano: Poeta fit. U tom istom listu iza- šao je na latinskom jeziku jedan epos, u kojem je bio kao junak opjevan, ako se ne varam, neki Jakac koji je po rimskom uzoru bio potjeran preko jame Fojbe u progonstvo (Trans Foibam in exilium eiectos est.) Držim da je time dovoljno rečeno koliko su pazinski djaci bili spremni u latinskom jeziku. Osim literarnog djačkog društva osnovana je kao ustuk tomu djačka Marijina kongregacija u kojoj su bili članovi katolički (klerikalno) orijentirani djaci. I ovo društvo je imalo svo list (šapirografiranl) »U č k a«. Sastajali su se kod Franjevaca nedaleko gimnazije. Mnoge mališane su ovamo privukle i fratarske slatke kruške i jabuke, koje su tamo katkad dobivali, a bogme mnogi su se ih dočepali i na nedozvoljen način kad časnih otaca nije bilo u blizini. A to je voće, jer je bilo zabranjeno, postalo i najsladje. Naravno da ovo društvo nije imalo tako oštre opozicije kao školski literarni klub, jer su svi jednako mislili, odnosno mladji su morali slušati hoćeš nećeš one koji su bili stariji. Osim dozvoljenih društava bilo je i potajnih. Ovi su se sastajali u privatnim kućama, a u ljetno doba po šumama u bližoj okolici. Tu se je opet deklamiralo i predavalo. Jednom prilikom prisustvovao sam pjevačkoj probi u šumi na Kamuš-bregu, gdje smo se marljivo spremali za neku djačku priredbu. Mislim da je to bilo godine 1912 za Balkanskog rata, upravo na Vidovdan kad sam prisustvovao jednom potajnom đjačkom sijelu. Jedan je kolega recitirao pjesmu »Vidovdan«. I mnogima su se orosile oči suzama. Medjutim na kosovskim poljanama odvijala se je nad-čovječna borba za oslobodjenje od Turaka. Za Balkanskog rata sve je djaštvo ove jedinstvene gimnazije sa jednodušnim simpatijama pratilo borbu naše braće u tadašnjoj Srbiji, Crnoj Gori i Bugarskoj za oslobodjenje. Skupljali smo potajno med ju sobom novčane priloge za srpsku »Narodnu Obranu«. Jugoslo-venska ideja je u nama bila potpuno sazrela, ona je bila izvor iz kojeg smo nacionalnim zanosom napajali naše vedre duše i mladenačka srca, puna najvećeg optimizma, što je našlo punog odjeka god. 1914 kad je buknuo veliki svjetski požar. Naši vjerni drugovi doprinijeli su krvavu žrtvu za narodnu slobodu, ostavivši svoje mlade živote u gigantskim borbama na Dobrudži i solunskom frontu. A danas?! u to kalju-žno doba punim pravom postavlja se pitanje, jesmo li dostojni tih mladih života, paiih ne samo za narodnu slobodu i jedinstvo, nego i za opće ideje čovječnosti. Danas može pazinska gimnazija da s onim istim pravom, s kojim se je uzdigla nad gradom Pazinom, gleda mirno i zadovoljno na plodove svog nacionalno-kulturnog djelovanja i sa uzvišenim stoicizmom podnosi sve ono što se je kasnije dogodilo. — m. g. umro je u Francuskoj kao asistent pariškog Opservatorija Prilikom proslave 25 godišnjice mature pazinskih djaka cesto se spominjalo Ivu žmaka iz Lanišća, koji je svrsio gimnaziju 1912 u Pazinu i kasnije umio u Francuskoj. Svi su se s pietetom sjećali svoga druga. Da bude ovaj prikaz proslave i pazinske gimnazije potpun, donosimo sliku pok. ive žmaka jedinog mrtvog maturanta pazinske gimnazije od 1912 godine, i preštampavamo ovaj članak o žmaku koji je izašao u božić-njem broju 1935 našega lista. * U »Kritici« književno-umjetničkoj reviji koju je uredjivao Stevan Gaioga-ža, izašla je u svesci za januar 1921 god. pjesma Tina Ujevića »Zidovi tišine«. Izmedju četiri strofe te Ujevićeve pjesme posvećene pariškim kafanama. posljednja strofa spominje i žmaka: — Izmedju Lile i Doma pili smo slast haoma. — Poema. Boema. A kad pane mrak Pitam se iz svog gnezda što radi gore zvezda i naš gospodin žmak. »Naš gospodin žmak« bio je već mrtav. Već je dva mjeseca ležao u zemlji nekog malenog francuskog gradića, kamo je bio otišao da liječi svoja bolesna pluća. »Kritika« slijedećeg mjeseca donijela je kratak nekrolog Ivu Žmaku: »Krajem prošle godine umro je u Francuskoj asistent pariškog Opser-vatoriuma, Ivo žmak. Bio je rodom iz Lanišća u Istri. Kao neobično inteligentan 1 duhovit čovjek, jako je bio zapažen u inteligentnim krugovima ... Ime Ive žmaka ostaće u analima pariškog Opservatoriuma, gdje je vrlo napredovao i bio vrlo koristan. »Kritika« žali za smrću ovog neznanog čoveka naročito zbog toga jer je bio njezin idejni osnivač. To se desilo u jesen prošle godine, kad je I. žmak došao na neko vrijeme u Jugoslaviju, — da vidi da li se može ovdje položiti pozitivno znanje. Dobio je na »kompetentnom« mjestu odgovor da je to vrlo teško. Otišao je, poslije toga, u Francusku da tamo — umre. »Kritika« ovim urezuje spomen svom idejnom osnivaču i svom dragocjenom dopisniku«. Osim toga kratkog nekrologa bili su o žmaku napisali po topao članak Stevan Galogaža u »Riječi« i Mijo Mirkovič u »Obzoru«. Kasnije se o njemu nije pisalo. žmak je u pazinskoj gimnaziji sara-djivao u djačkom litografiranom listu. Iza mature, pred sam svjetski rat, prebjegao je u Srbiju. I tu je postao učiteljem. Onako kao što su u Srbiji tada BROJ 27. »ISTRA« STRANA 3. MALE VESTI — Na cuadalajarski fronti se je boril med drugimi italijanskimi »prostovoljci« tudi neki Karl Metelko iz Trsta, ki je nekdaj bil Slovenec. (Na Španskem si je nadel Postojna, julija 1937. (Agis.) — Preboli zvočni naslov Carlo Napoleone Metel- tekli mesec na nedeljo se je vršila, kakor to v Marangoni... ) Poveljeval je četi ysako leto. svečana otvoritev škocijanske fašistov kot nadporočnik. V guadalajarski iarnc. Jama je bila svečano razsvetljena z bitki se je komaj rešil. elektriko in vse poti vanjo so preurejene, — 10 mesecev zapora je dobil Peterneli 1,3 orn0!ročajo lahek dostop. Toda, ko je Peter, star 47 let, iz Cerknega, ker je grò- oriti do otvoritve, je .nastalo v ne- zil davčnemu izterjevalcu Karlu Orosovinu doli0 zjutraj po vasi in okolici nemajhno — Sodišču je bila izročena Pavla Ma- Ponoči. se ie n®mreč "e^d? vrič. stara 29 let, iz Kojskega, ker so do- Ivt,hotap,, v ljubavi za naš zavičaj u prvom redu nas samih. Ne znači da je zato Gorica možda manje slovenska ili Pazin manje hrvatski. Kako će se riješili unutarnje pitanje u Jugoslaviji ne možemo uzimati kao prvo i najglavnije posma-trajući ga sa stanovišta istarskog. Ja se ne mogu, na primjer odreći toga da je Istra i jugoslavenski državni problem. To je sveta dužnost svih vlada, i svih partija u Jugoslaviji, to traži i ponos i čast i slovenačlca i hrvatska i srpska! Ako ima jedinki, koje pretpostavljaju ekonomsko trgovački problem narodnom problemu, takve treba suzbijati, uvjeriti ih da su na krivom putu ma tko i ina gdje oni bili. Osjećamo da su apsolutno točne konstatacije da je naše razočaranje tu. Međutim mi. još živino. Mi ćemo živjeti i možda i umirati sa razočaranjem kao jedinke, ali ostat će drugi, i, svijest će biti uvijek jaka da je stvar Istre, stvar poštenja, — da je Istra i. jugoslavenski državni problem. PRIKODRAZAN »PICCOLO« SMIJE U JUGOSLAVIJU Ministarstvo unutrašnjih poslova je dozvolilo tršćanskom listu »Piccolo« i ostalim njegovim izdanjima (Piccolo della sera, Ultime notizie) ulazak u Jugoslaviju i slobodno raspačavanje JURINA I FRANINA Franina: Jeli ima ča novega potle se nismo vidili? Jurina: Ima i novega i starega i skoro je ono staro više od por tance nego novo. Franina: A ča to more bitV Jurina: Niki dan kad san doša doma, pitala me moja stara, kadi san bil tako augo vrime, pak san joj reka, da san s tobon, i pitala me je ča vajik skupa kušeljamo i govorimo za niki osi i zakoliće, rekla mi je da se i nan vrti u glavi. Ona da nezna štiti ni pisati ali na glav da zna bolje nego mi dva, zač ona ča jedanput vidi i čuje da je ne gre iz glave Franina: ča si ti na to reka? Jurina: Bome za brže finlt san reka neka ona ča meni povi. Franina: Jeli bilo ča tustega? Jurina: Dosta duga štorija, sve od oso-vin i zakoliči. Franina: ča ih jima i za ke nismo mi znali? Jurina: Ima, ima. Franina: Povidaj već želin čut. Jurina: Si pozna onega Mošćeničana ča je gonjeva luk i marune i ganbi-jevo za pirovicu. On je goni ja na muli, pak mu ni tribaia os ni zakolić i moga je hodit po svakoj stazi. Jedan put u Munci su se svi oko njega zgrnuli i počeli ga držat prkulo. NI zna ča će učinit, pa pregnija mulu za špag i se uhrnija, a mula je dignità zadnje noge i starega Baraka u trbuh, pak se je Mošćenlčan oslobodi ja i ša ča. Franina: Vidiš, da se i brez osi može udriti nikega u trbuh. Jurina: Ter će se tako dogoditi onima na osi, kad se najmanje budu nadali. Argentinski vicekonsul na Sušaku postao je Lošinjanin A. Martinolić osnivač lista »Materinska Riječ« u Argentini Dana 27 travnja t. g. potpisan je po pretsjedniku rep. Argentine dekret, kojim se postavlja za argentinskog vicekonzula u Sušaku gospodin Antun Martinolić, rodom iz Malog Lošinja, stariji brat dobro nam poznate rodoljubne braće Martinolića. U Malom Lošinju je bio svršio Nautičku akademiju, a iza toga odlazi u Argentinu gdje je ostao 23 godine. U Argentini je bio pokrenuo (u Rosario) list »Materinska Riječ«. Prvi je urednik lista bio Marin Bo-žiković, a iza njegove prerane smrti preuzeo je uredništvo Ante Belanić (naš saradnik), koji je upravo tada —-koncem 1909 doputovao iz domovine. Program »Materinske Riječi« bio je, buditi kod Hrvata i ostalih Jugoslavena rodoljubna čuvstva ljubavi do svoje stare domovine, koju se je pomagalo u mnogobrojnim njezinim potrebama, i gojiti slatku materinsku riječ. Naročito ,e pako »Materinska Riječ« živo pratila žilavu borbu našega naroda u onda jakoj habsburškoj monarhiji. Pod posebnim uredništvom Josipa A-Kraljića izašao je godine 1910 kad je Argentina slavila stogodišnjicu narodne slobode, veliki hrvatski iseljenički koledar »Jeka« za godinu 1910. Ovaj koledar spada medju najveće i najbolje što su ikada do sada izašli medju našim iseljeništvom, te služi na čast i ponos uredniku Kraljiću, svim onima koji su pomogli da do toga koledara dođje, u prvom redu braći Martinolić i ostalom ondašnjem naiem iseljenom svijeta u Argentini. Koledar imade do 500 stranica, sa 90 slika iz hrvatskih zemalja 60 slika iz argentinskog života, 53 slike iz našeg iseljeništva u Južnoj Americi. 10 slika saradnika koledara iz domovine, ukupno 213 slika. Duša tog rada bio je Antun Martinolić. Bio se 1913 vratio u domovina, gdje ga je zatekao rat i on je već prvih dana bio interniran i utamničen, što je imalo za posljedicu, da je izgubio gotovo čitav svoj imetak. Poslije rata spriječen obiteljskim pr1' likama, nije nikako mogao da ostvar1 svoju goruću želju i da se vrati u Argentinu. Ostajući tako u domovini P0' svećuje se knjigovodstvu, vrši dužnost' blagajnika, fungira kao direktor jedne banke u Primorju, kao direktor Agenci-;e Cosulich Line u Splitu, dok je kro» posljednjih pet godina bio tajnik Gen-Konzulata rep. Argentina u Zagrebu, 9 tog mjesta postavljen ie za vicekonzula u Sušak. Ivo Zmak postajali učiteljima siromašni sveučili-štarci. Da preživi i da spremi koju paru kako bi mogao dovršiti studije. I dobio je mjesto u Južnoj Srbiji. Negdje kod Kavadara. U tek oslobodjenoj zemlji oko koje su se još vodile ljute raspre. Zanimao se matematikom, astronomijom. U selu nije imao ni knjiga ni društva. Cijelo društvo mu je bio jedan stari polupismeni pop. I žmak je tom starom popu tumačio astronomiju i meteorologiju. A pop je od svega toga razumio tek toliko da se s tom naukom može predvidjeti kakovo će biti vrijeme. I kad bi pop imao da ide u susjedno selo ili u Kavadar on bi došao žmaku: »More, daskalo, kakovo će vreme? Mogu li da putujem?« A daskalo mu je tumačio i dalje meteorologiju. Sve tako do rata i do povlačenja. Kada su Bugari pritisli onaj kraj on je utekao u Solun. I tu je životario i kuburio. U nekom restoranu je bio konobar. Kasnije su i njega, s ostalim omladincima, prebacili u Francusku. Došao je tako u Pariz. Ali — bio je austrijski državljanin. Na srpskom poslanstvu nije odmah mogao da dobije potrebne papire. Po pričanju njegovih tadanjih znanaca proživio je tada dosta zla. Napokon mu je uspjelo da udje u pariški opservatorij. Domalo se istakao kao savjestan i spreman radnik. Tadanji direktor opservatorija ga je zavolio i time mu je bio osiguran daljnji raz- vitak. »Gospodin žmak« je postao »mon-sieur Jean Jemacques«, asistent pariškog opservatorija., Njegov otac u Lanišću nije, medju-tim, znao ništa o njemu. Od 1914, kada je pisao da se peče odazvati na ^vojni poziv, do 1919 nije se javljao. Kod kuće su ga oplakivali kao mrtvoga. 1919 se javio iz Pariza i najavio dolazak. U Jugoslaviju je došao u jesen 1919. Htio je da ostane ovdje — da ovdje iskoristi znanje stečeno u Parizu. U Zagrebu je pogledao i Zvjezdarnicu. Htio je da vidi šta se u njegovoj struci radi ovdje. Jedan njegov znanac priča da se uhvatio za glavu kada je vidio svu onu prašnjivu starudiju našeg »opservatorija«. išao je i u Beograd. Ali — ko je u državi Srba, Hrvata i Slovenaca 1919 godine — mislio da zvijezde i zvjezdar-ne. Ljudi su imali zamašnije stvari da rješavaju, a o astronomiji i meteorologiji su mnogi, možda, mislili onako kao što je mislio onaj pop u Kavadaru. I žmak se vratio natrag u Francusku, na svoje staro mjesto u opservatorij, svome direktoru Baillaux-u koji mu je mjesec dana prije toga bio dao laskavo preporučno pismo za naučne krugove u Jugoslaviji. I Baillaux i Jean Je-macques su mislili da će u novostvorenoj državi moći jedan mlad i spreman naučenjak da se zaposli. U Francusku se vratio preko Lanišća^ Kod kuće u Lanišću je ostavio neke rukopise. Ali njegova oca su kasnije zatvorili, a prigodom premetačine odnijeli su mu i Ivine rukopise. Tako je propao, možda, vrlo dragocjen materijal koji bi nam osvijetlio lik tog našeg mladog ćića — učenjaka. . Jer o njemu ne znamo mnogo. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio vrlo obrazovan i kulturan. Zanimao se i literaturom, a znao je nekoliko jezika kojima se mogao potpuno služiti. Znao» je engleski, francuski, njemački, ruski i talijanski. U svim tim jezicima se mogao izražavati pismeno i usmeno. Kao srednjoškolac pisao je sentimentalne novele i pjesme u djačke listove. A i kasnije — kako vidimo iz nekrologa u ^Kritici« — zanimao se za intelektualni Život ovdje, premda je živio i služio u stranom svijetu. Žmak je — po svojem životu i smrti tipičan Istranin. On je oličenje tragedije naše zemlje, živjeti i studirati s onakvim idealima — gledati ostvarenje tih svojih ideala u bijegu u Srbiju — Potucati se i probijati teškom mukom kroz život i stvoriti si vlastitom snagom Položaj i ime, to je karakteristika sve djece krša i siromaštva. A valjda naJJ?f dl i najotporniji pretstavnici tih ocvrslih 1 energičnih ljudi su naši ćići. Htjeti se Vratiti, sa dobra položaja, u svoju zemlju koja je bila još u nekom haotic-hom stanju, sanjati o naučnom radu u toj sredini i razočaran se vratiti u stra-M svijet i tamo umrljati od sušice, tp je Uspomene iz našeg Pazina Naći se poslije mnogo godina sa prijateljem iz djetinjstva i školskim drugom, daleko od rodnog zavičaja, najljepša tema razgovora jeste sjećanje na prošle dane. Nije tome davno, što sam se našao sa starim prijateljem iz Pazina, s kojim se inače u posljednje vrijeme češće vidjam. Naravski, predmet našeg razgovora bio je cijeli dan sjećanje na naše đjetinstvo, koje smo zajedno sproveli. I svaki put, kada se sastanemo, govorimo uvijek o istim doživljajima, kao da se sastajemo prvi put poslije mnogo godina. Govoreći o prošlosti, proživljavamo ponovo naše đjetinstvo, a kad je vrijeme rastanku, teško se rastajemo. Nije dakle ni čudo. što> svaki put zakasnim na vlak, po neki put i' do tri puta na dan. Najradje govorimo o našem lijepom Pazinu, srcu Istre, o našim zgodama i nezgodama od najranijeg djetinjstva, od dja-čkog doba, pa do onog kobnog dana, kada smo još gotovo djeca sa kovčegom u ruci napuštali naš lijepi Pazin. U tim sjećanjima nižu se slike ! doživljaji jedan za drugim. Postajemo opet djeca, zaboravljajući današnjicu. Franjevački samostan u Pazinu sa svojim Franjevcima ili »fratima« kako smo ili onda zvali, najmilija nam je uspomena. Tu smo imali najviše doživljaja. Školske praznike za vrijeme rata, jer je to bilo u glavnom za vrijeme rata, sproveli smo u »kloštru puli frati*. Jutrom rano našli bi se već u sakristiji, gdje smo oblačili fratre u misnička odijela i posluživali ih kod mise. Često bismo se svadjali, ko će biti s desne strane a ko s lijeve, dok nismo došli do kompromisa, da jedne nedjelje ja s desne strane a druge nedjelje Ivan. Poslije mise čekala nas je u samostanskoj kuhinji velika šolja kave, a zatim bi pošli na rad u veliki, prostrani i vanredno lijepo ure-djeni samostanski vrt, koji je bio ponos oca gvardijana, a i ostalih fratara. Ja kao stariji imao sam čak i nekoje privilegije nad ostalima, jer nas je bilo više. Imao sam čak i ključeve od samostana. Ivan je takodjer dobio ključeve. Ostali su nam zavidjali, ali smo im imponirali. Prije nas, naše pozicije u samostanu zauzimali su talijanaši i mi smo za kratko vrijeme uspjeli da ih sasvim potisnemo na •veliko zadovoljstvo o. gvardijana i ostalih. Jednom prilikom naredio nam je gvardijan, da očistimo jednu njivu od sitnog kamenja. Ja kao stariji imao sam raspodijeliti posao. Naravski, onaj dio, gdje je bilo najmanje kamenja zadržao sam za sebe i Ivana, a ostalo sam ostavio za nrladje i »potčinjene«. jer je gvardijan obećao nagradu onome, ko će najviše uraditi. Sjećam se, kako je Ivan, koga smo zvali Ni-nić, dok smo sakupljali kamenje, opazio ispod jedne loze jednu ogromnu bundevu, koju je počeo gadjati kamenjem, dok je svu nije raskomadao. O- gvardijan, koji je sve to promatrao sa prozora, za čas se našao na licu mjesta, a malo zatim Ninić je otf-šao kući plačući, držeći se za uši. Oduzeti su mu i ključevi. Mladji su tog dana trium-firali, ali ne za dugo, jer je Ninić opet stekao naklonost gvardijana. Ključevi su mu vraćeni na žalost onih. koji su se nadali, da će njima pripasti to odlikovanje. Rado se sjećamo i laika Teofila, odličnog orguljaša, koji je na orguljama bio pravi umjetnik. Jedne nedjelje za vrijeme svečane mise vukli smo mijeh na orguljama. Zadirkivajući se medjusobno. zaboravili smo pritisnuti mijeh, a crkvom se prolome neki neobični tonovi, nalik na sirenu koja spušta glas na niže. Teofil sav blijed od Ijutine što smo ga omeli u »fugi«, koju je baš izvadjao na orguljama, počeo udarati po nama i rukama i nogama, kao da svira po orguljama. Kasnije je nastavio svoju »fugu«, lupajući po tipkama i pedalima svom žestinom, kao što je malo prue po nama. U tome je bio majstor. U samostanu je bila jedna velika »to-varica«, koju su svi tako nazivali, a niko joj se nije smio približiti. Ninić i ja, nakon mnogih pokušaja i stradanja uspjeli smo da je ukrotimo. Skoro svake nedjelje još prije svanuća vozili smo gvardijana u Borut, gdje je u tamošnjoj, inače zapuštenoj crkvici služio misu. Sa tovaricom išli smo. u bližnja i daljnja sela sakupljati pšenicu i vino za samostan. Jednom smo na jesen išli u Kašćergu po vino. Tamošnji, župnik nas je lijepo dočekao i ugostio, a seljaci su nam natovarili već spremljenu bačvu vina, i krenuli smo kući. Bila je vrućina, a putem ožednili. Vode nigdje nema. Otčepi i smo putem bačvu i kroz slamu pijuckali fratarsko vino i gasili žedj. To se putem češće ponavljalo a napajali smo svakoga, koga smo sreli, dobrim kašćerganskim vinom. Kući smo se vratili u neko doba noći, naravski sa teškom glavom, a o gvardijan začudio se, kako to da bačva nije puna do vrha. Više puta išli smo u Cerovlje po sijeno ili na Rijavac prema Grdomselu. sudbina tog našeg ćića koji je mnogo obećavao. Doskora mu niko neće znati ni za grob A o njemu nećemo znati ništa, Jer i ono malo bilježaka koje je ostavio zaplijenila je talijanska policija. Cijela je životna linija — od pazinskog djakoya-nja i kuburenja do groba u Francuskoj i do tih zaplijenjenih rukopisa na nekom tavanu tršćanske policije, sve je to tipično naše, ćićsko i istarsko. A i još nešto je naše — tipično naše, Jedan njegov drug iz pazinske gimnazije i prijatelj s kojim je žmak bio utekao u Srbiju, s kojim je učiteljevao u Makedoniji i s kojim je živio u Francu- gdje su fratri imali svoje sjenokoše. Teofil nije bio samo dobar orguljaš, već i dobar poljski radnik. On je često išao s nama. Jednom prilikom kad smo na Rijavcu grabili sijeno, naišao je Teofil u jednom grmu na ptičje gnijezdo sa jajima, koje jc nepažnjom bacio na zemlju. Od očaja, jer je bio dobar čovjek, pojeo je ptičja jaja. 0 velikim praznicima igrali smo prvu ulogu u samostanu. O Velikom tjednu bili smo stalno u crkvi, a kod lamentacija gasili bi svijeće na velikom trokutu. Iz ogromnog brevijara pomagali smo pjevati lamentacije proroka Jeremije. Kad bi Teofil na koru udario štapom o pod. ugasili bi po jednu svijeću na trokutu, sad na le-voj strani, sad na desnoj. Noću smo čuvali Kristov grob. Na Veliku subotu pred večer slavili su naši franjevci uskrsnuće. Iz crkve bi pošla povorka do bivše hrvatske gimnazije, pa oko spomenika natrag u crkvu. Zadnje uskrsnuće slavili smo 1919, kada su Talijani i talijanaši kamenjem, psovkama i najpogrdnijim izrazima rastjerali narod. Malo zatim prognani su svi naši franjevci, a u samostanu su se smjestili vojnici, zaposjev-ši čak i sve hodnike i sakristiju. Kasnije su došli talijanski fratri iz Južne Italije, tu-djinci. Ostao je samo jedan, sin Istre, koji je pretrpio mnogo muka i nasilja, dok nije i on napokon morao prepustiti svoje mjesto tudjincu. Na dan 2 augusta svake godine na t. zv. »Porcijunkulu« slavio je samostan veliku crkvenu slavu. Tih dana sakupljali su se svećenici skoro iz čitave Istre, a narod je iz svih krajeva Istre dolazio na proštenje. Tog dana je znalo biti toliko naroda, da su mnogobrojni svećenici po hodnicima i pred crkvom ispovjedali narod. Mi smo imali pune ruke posla. Osim služenja kod mise, prodavali smo razne škapulare. krunice, sličice, medaljice i druge stvari, ali su nam zato i šestice kapale od dobrih istarskih svećenika. 1 u stolnoj crkvi sv. Nikole, kojom je upravljao danas pokojni prošt Ante Kalac, uspjeli smo da se uguramo i da potisnemo talijanaše. Pok. prošt je radi toga bio vrlo sretan. Nažalost ne za dugo. Došli su Talijani. a malo zatim umro je i prošt Kalac. Njemu je od tuge i bola puklo njegovo veliko srce, kada je čuo i vidio, što tudjinci rade sa njegovim stadom, koje mu je bilo povjereno ne samo kao duhovnom već i kao narodnom pastiru. Sjećam se njegovog gromkog glasa, kada je za vrijeme velike mise pjevao, da se crkva tresla ili na večernji kada je narodu propovijedao domaćim narječjem, da ga je svatko mogao razumjeti. »Kršćani moji dragi«, tako je uvijek počinjao propovijed. Imao je vrlo li- jep glas i kad je o Uskrsu zapjevao »Kraljice nebeska« svi bi zadrhtali od uzbudje-nja i pobožnog čuvstva. Njega više nema, a o Uskrsu ne pjeva se više »Kraljice nebeska«, već narodu tudja »Regina coeli«. Sjećajući se svega toga. postaje nam u duši teško i,moramo da plačemo, kad se sjetimo, kako je nekada bilo. a kako je danas. Lijep je naš Pazin, nekad veseo i bučan pun života i mladosti, bivši grad budućnosti. Divna i romantična mu je okolina. Vranica, gdje smo se kao djaci igrali, dok nas ne bi rastjerao »Stari« ravnatelj gimnazije. koga smo vidjeli kako se penje prema Vranici još od vile Dr. Kurelića, bivšeg pazinskog načelnika., »Starog« je uvijek pratio veliki pas »Bari«, koji je išao pred njim uvijek na desetak metara. Iznad Vranice je šumoviti Dražej, pa Lindar. Dubravica i Rijavac, gdje smo običavali pred ispite, još prije svanuća, da na svje-žem zraku uhvatimo još nešto iz knjiga u posljednjem času, ali smo od toga malo imali, jer smo svu našu pažnju posvećivali kolegicama, koje su takodjer dolazile ovamo sa istom namjerom. Ko se ne sjeća Valića i Kamušovog brega, gdje smo na »kapelici« blizu Berma ispisivali svoje osjećaje našim lijepim kolegicama, ili mosta kod Barake, na kojem je takodjer bila pošta, jer su stubovi bili išarani potpisima tadanje generacije. Svako zna za Štrangu nad Fojbom, za Stari Pazin, za Lovrin, gdje smo brali kostanje ili bolje reći krali,’ zatim Mečare. gdje smo se takodjer sastajali i igrali se vojske.. Davno je to bilo. pred dvadeset i više godina. I dok su naši očevi u ono doba vodili tešku borbu protiv narodnog neprijatelja i dok su uzimali u svoje ryke općinu za općinom i tako zauzimali sve važnije pozicije, i mi smo kao djeca vodili ogorčepu borbu sa djecom talijanaša, potiskivaju£ ih iz crkava i ostalih mjesta, kuda su se bili uvukli i gospodarili godinama, dok se naš narod nije probudio. Danas je sve drukčije. Nije Pazin više ono što je bio. Nije to više grad budučno-stil U njem vlada žalost i mizerija. Ne čuje se više djačka pjesma, na Uskrs ne ide više hrvatska glazba na Lindar. Okolina Pazina, nekad tako vesela i bučna, danas je mrtva, pusta. Nema ni ptica, jer su šume posječene. Ima jedino po koja zmija u pa-zinskoj Jami ili medju kamenjem »Zgora frati«. Hoće li se vratiti ikada stara vremena? Za nas starije nikada! Za naše potomke? Hoće, mora! I opet će se vratiti naši dobri »frati«. Opet će naši potomci ići »puli frati«, opet će oživjeti Rijavac, Vranica i Dubravica. Pazin će opet biti grad budućnosti, srce Istre! Hoće! Barba Lulo, IZ MOJIH USPOMENA! NA ARTURA GERVAISA često čitam u novinama kako se mnogi moji stari znanci, prijatelji, saradnici u našoj narodnoj borbi u onim danas za nas lijepim i davno, davno prošlim idealnim predratnim godinama malo po malo sele na drugi svijet i svaki puta dok se pomolim za 'pokoj njihove duše, promislim: doći će i za tebe vrijeme, kad ćeš otići iz ove doline suza ususret starim znancima i prijateljima i s njima uživati onaj pravi mir, kojega mnogima nije bilo dano uživati na svijetu. Tako je eto došlo doba kad čitam o smrti mojega vršnjaka, djeda kao i ja. Altura Gervaisa, i eto o njemu ovdje par riječi. Artur Gervais ostao mi je u najboljoj uspomeni iz jedne lijepe šaloigre, protkane živim rodoljubnim čuvstvima, živi odraz ondašnjih naših narodnih borba, napisane od dobro poznatoga našega istarskoga pisca i javnog nacionalnog radnika Viktora Cara Emina, a ime je toj šaloigri bilo »Kon-tra srcu se ne more«. Ovu smo šaloigru igrali tada mi nadobudni mladići, članovi diletantsko-dramat-skog društva u Volosko-Opatiji godine 1898 prigodom glavne godišnje skupštine tadašnje Družbo sv. Cirila i Metoda, čiji je bio tajnik Car Emin •— i on tada mlad i polp-tan učitelj u Voloskom, i već poznat na literarnom polju. Ja sam igrao ulogu nekoga stasom maloga Talijana, Sior Basilia, koji je došao cd Bog zna kud te pitaj da muti naš narod. Star jo bio već, ali ipak mu je oko zapelo bilo oko lijepe kćerke jednoga našega čovjeka, a ujedno i kandidirao za zastupnika »deputata«, što mu je sve jadno propalo. F čitavoj toj šaloigri odrazivao se duh ondašnjih naših narodnih borba. Prijatelj Ger- skoj, a koji ima lijep položaj i dohodak ovdje, i koji bi više znao o žmakovom životu, nije ni odgovorio na dva pisma kojima smo ga molili da nešto napiše ili da dade barem koji podatak. Eto i to je naše. I to je tačka na životopisu Ive žmaka, ćića i francuskog astronoma petnaest godina iza njegove smrti. Ovo nije životopis, čak ni skica za životopis. Ovo par redaka je napisano s nadom da će se ipak neko naći u ovoj našoj ustajaloj sredini koji bi mogao i htio da nam prikaže tragičnu figuru Ive žmaka. Možda će ovi reci biti sretan poticaj, (t. p.) vais igrao je ulogu brata one djevojke, koju je Šior Basilio zaprosio za ruku i u jednom je trenutku, baš kad je Sior Basilio klečao pred djevojkom, uletio u sobu njezin brat, dakle naš Gervais, i odnio sobom kao malo dijete noseći na rukama Sior Basilia, što mu nije bilo baš teško, jer je pret-stavljač Sior Basilia bio i ostao malen stasom. Tekom igre pjevao je Gervais par kitica slijedećeg sadržaja: Nesnam s kuda je prišal Jedan čovik jako mal, Neznam kako bin ga zval. Sior Basilio z napi pai. Pedeset je let pasal, Al joi bi se pofrajal, Moju sestru je pital, Ma je briian z napi pai. Sior Basilio z napi pai, Deputat bi rad poslal, Ma mu je slabo šal posai. Na palude je ostal. Naš Gervais — sjećam se kao da je to bilo jučer — nekako se zbunio u početku, naime zaboravio je treći i četvrti redak prve kitice, ali ipak nije izgubio prisutnost duha, i sve dok nije uhvatio naše riječi, koje smo mu šaptali iza zavjese, on je pjevao ovako.-Neznam s kuda je prišal Jedan (ovik jako mal, Tralala lalala; tralala lalala tralala, lalala; tralala. lalala i tako je to išlo sve dok nas nije dobro čim to nastavio u redu: Neznam kako bin ga zval, Sior Basilio z napi pai. Pretstavljali smo zatim »Šior Luku« kod »Bose« u Voloskom i drugo. Sve je to bilo pred skoro 40 godina! Ja sam otišao iz Vo-loskoga godine 1900, kad sam nastupio službu kod tadašnjega odvjetnika u Trstu Dr. Otokara Rybarža, a zatim dalje 1 dalje, čak i u Argentinu, kud me je sudbina tjerala, postao sam godine 1915 i »ratnik« — s Gervaisom nisam se kasnije nikada višo imao priliko sastati, dok nisam eto čitao pred malo dana vijest o njegovoj smrti. Počivaj u miru dragi Gervais! Doći ćemo malo po malo svi tamo gdje nema nikakve boli, nili razočaranja kakvih je pun ovaj svijet, a kakvih smo najviše đoživili mi stariji, koji smo se rodili u Istri i naši prijatelji iz vana koji su dugi niz godina radili za naš narod tamo gdje naša hrvatska majka, kakono lijepo po našu veli naš Barba Rike: »...goji sina — ča prije za Nimca — sada za Latin a«. Ante BelanU GLAS NAŠE OMLADINE Iz omladinskih redova primamo ove retke, pa ih vrlo rado objavljujemo sa željom, da naša omladina počne i javno tretirati svoje i opće emigrantske probleme. Omladinskih organizacija ima mnogo, ali je mali broj onakvih, u kojima bi omladina mogla nesmetano da se razvija i provodi svoje slobodno vrijeme u kulturnom radu, zabavi, tjelovježbi, smijehu i prijatnom životu. Takva je bila donekle omladinska sekcija društva »Istra« u Zagrebu. To je nekada bilo, kada su bile u emigraciji druge prilike, kada je dolazio veliki val istarske omladine u Jugoslaviju, a najviše u Zagreb. Tada je Omladinska sekcija imala zadaću, da okuplja tu omladinu. Ona ie uspjela, da u razmjerno kratko vrijeme okupi u svoju sredinu veliki broj istarskih omladinaca. Vrijeme prolazi, a rad O. S. mjesto da napreduje, on nazaduje. Odoše naša lijepa i poučna predavanja, bdoše naše vesele večeri, odoše naši zajednički izleti. To se moglo najbolje opaziti na nedjeljnom sastanku Omladinske sekcije. Taj sastanak je dokazao, da je u O. S. nastupilo mrtvilo, da je nastupio nerad. Omladina, koja želi rada, ne može da gleda taj zastoj. Ona je odlučila da prekine sa takovim neradom i da započne novim, koji će koristiti cijeloj našoj omladini 1 emigraciji. U nedjelju na sastanku O. S. je opet omladina došla do izražaja. Sastanak je dokazao, da istarska omladina nije zaboravila svoj rodni kraj, i da ona želi rada. Ona je dokazala da ne stoji tvrdnja »starih«, koji tvrde, da Zagreb nema istarsku omladinu i da ona nema ideala. Zagreb ima svijesnu istarsku omladinu, koja će. znati zastupati na svakom koraku interese istarske emigracije. Istarska je omladina otvorila oči. Ona je odbacila razna razmi-mollaženja i krenula putem, koji će koristiti cijeloj našoj emigraciji. Stariji članovi koji nisu zaboravili, da su i oni je-danputa bili mladi, pozdravili su taj naš pokret, jer »stare« i »mlade« vodi isti cilj. Omladinska sekcija je krenula novim putem. Zašto je ona krenula novim putem ? Zato. jer omladina želi da i ona jednom progovori. Do sada je govorio svatko o omladini, samo ne ona sama. Omladini se predbacivalo, da je izdala sebe, svoju mladost, svoj elan. Optuživalo je se da je loša, nepokretna, nesposobna i nekulturna, da imade misao samo za nogomet i zabave. Danas se vodi velika borba za omladinu, jer omladina nije tako pokvarena, nesposobna i nekulturna. Omladina ie u biti zdrava, poletna i puna životne energije. Ona ie najpoletniji i najagilniji dio svakoga naroda. Nju predobiti znači mnogo. Mi, omladinci, hoćemo svoje mladenačke energije i životni polet upotrebiti u korisnom, produktivnom radu i nastojanju za narodni napredak. Omladina se bori za slobodu djelovanja u svakom pogledu (kulturnog, umjetničkog, političkog, socijalnog). Ona traži samostalan i konstruktivan rad radi stvaranja uslova za bolji i ljepši život svoga naroda, a i čitavog čovječanstva. Istarsku omladinu u njezinu radu mora da vodi ta ideja vodilja. Kako će se istarska omladina okupiti ? Omladina se može okupiti samo pomoću slobodnih i naprednih omladinskih zajednica, jer u pomanjkanju zajednica, omladina je upućena na ulicu. Ulica postaje glavni odgojni faktor većeg dijela omladine. Svakako i istarske — šunt literatura, kriminalni filmovi, skitnja i zatvori su dobri pomagači ulice. Samo omladinska društva, u našem slučaju Omladinska sekcija mogu pružiti omladini zajednicu, koja će njoj odgovarati i koja će moći i znati pružiti omladini, preko kulturnog rada, umjetnosti, zabave i sporta, mogućnost plodonosnog razvoja, zdravu samosvijest i ponos, te sljedstveno tome uputiti djelovanje omladine u korist naroda i u korist naše emigracije. Braćo, omladinci, koji ste bili na nedjeljnom sastanku i koji uvidjate tragediju naše istarske omladine, pregnite odmah svojim mladenačkim žarom i poletom na društveno koristan rad, na rad oko stvaranja, ti. reorganizacije ove jedine naše zajednice — Omladinske sekcije. Time ne ćemo samo našu istarsku omladinu, našu braću, otrgnuti od raznih štetnih utjecaja, nego i uputiti njihovo nastojanje i rad u korist naroda, u korist naše emigracije, u smjeru sutrašnjice mira, slobode i napredka. Vama, starijima, ako nam u tom nastojanju pomognete, kažemo od srca hvala, a onima, koji nas neće pomoći molimo ih da nam u našem radu ne stavljaju zapreke. Borba za 6 strani V zvezi z okrožnico zveznega vodstva štev. 1160, začenjamo z borbo za šest strani našega glasila List nam je najpotrebnejše in najuspešnejše orožje. List na štirih straneh nam ne zadostuje. List na štirih straneh ne služi v čast naši emigraciji, ki šteje 70.000 duš. V listu s štirimi stranmi ne moremo zadostno propagirati našo idejo in ne moremo zadostno informirati čitateljev. Ker samo dve strani odpadejo na hrvaški tekst, a samo dve na slovenski, če bi bil list večji, bi mogli zadovoljiti sve čitatelje, tako one, ki čitajo samo slovenski del, kot one, ki čitajo samo hrvaški del. Da dosežemo povečanje lista smo sklenili: 1. LISTU ZMANJŠAMO LETNO NAROČNINO NA 48 DIN ZAČEVŠI OD 2. POSAMEZNA ŠTEVILKA NAŠEGA LISTA BO STALA OD 1. JULIJA DALJE SAMO I DIN NAMESTO 1.50 DIN. 3. Na sedežih emigrantskih društev so določeni poverjeniki za naš Ust. Društva ali poverjeniki bodo zbirali tedensko ali mesečno naročnino za naš list, zbirali in inkasirali oglase itd. 4. V večjih emigrantskih naseljih ali podjetjih, kjer dela mnogo emi- grantov, so določeni rajonski poverjeniki, ki bodo vsak teden dajali list naročnikom proti plačilu 1 Din. , ^ ____ 5. STARIM DOLŽNIKOM, ki so dolžni naročnino za leto 1936. In prej, dajemo možnost, da ostanejo še naprej naročniki in da poravnajo svoj dolg na sledeči način: Naročnik, ki je dolžan za leto 1936. v celoti ali samo delno in ne more plačati zaostalo naročnino na enkrat, bo plačal od 1. julija naprej 4 Din mesečno za tekočo naročnino, a 2_ Din mesečno na račun starega dolga, skupaj torej 6 Din mesečno. Kdor hoče, da to uredi tromesečno, bo plačal sorazmerno, to je 12 Din za tekočo tromesečno naročnino, a 6 Din na račun starega dolga. Število Starih dolžnikov znaša 1.100 (tisoč sto). Vsem tem starim dolžnikom dajemo možnost, da ostanejo še naprej naročniki in da z malenkostnim Izdatkom 2 Din mesečno uredijo svoje stare obveze. TTsti stari dolžniki, ki niti na ta način nočejo urediti svojih obvez, bodo črtani, a zaostala naročnina bo izterjana z drugimi sredstvi. 6. VSAKI NOVI NAROČNIK, ki pošlje naročnino direktno listu s poštno položnico št. 36789 najmanj^ 24 Din, to je za pol leta, bo dobil »Jadranski koledar« za leto 1937. brezplačno. 7. Zahtevajte v vseh kavarnah, gostilnah itd. nas list, posebno pa tam, kjer se zbirajo emigranti v večjem številu. Tako bo list prišel v roke tudi drugim gostom neemigrantom, ki se bodo tako seznanjali z našimi vprašanji in s polo-lajem našega naroda v Julijski Krajini. List moramo povečati na 6 strani čim prej, a pozneje še na 8 strani. List je naš: zastopa in propagira naše ideje, informira nas o stanju našega naroda v JuUjski Krajini in o nas v emigraciji, zato je potrebno, da ga tem bolj razširimo in povečamo. V tej borbi za šest strani naj sodeluje vsak emigrant. AKO BI VSAKI DRUGI NAROČNIK DOBIL PO ENEGA NAROČNIKA BI LIST MOGEL REDNO IZHAJATI NA ŠESTIH STRANEH. Pojdimo skupno na delo, ker edino z organiziranim in skupnim delom lahko nekaj dosežemo za naš narod v Julijski Krajini in za nas v emigraciji. Predsednik konzorcija lista »Istre« in podpredsednik Zveze JURAJ MIRKOVIČ, s. r. Predsednik Zveze DR. IVAN M. ČOK, s. r. Tajnik Zveze in tajnik konzorcija lista ANTE IVEŠA, s. r. Načelnik publicističnega odseka Zveze DR. L. ČERMELJ, s. r. Dakle: sjedinimo se. ostanimo sjedinjeni. zbijmo naše redove u borbam, koje će se morati da vode za našu Istru. Dani koji dolaze bit će teški, ali pobjeda pravde neće izbjeći. »Aktivni pokret omladine u emigraciji neka bude znak zore novog doba, koje se radia.« (d. t-ić) JOŠ JEDAN GLAS OMLADINE Sastanak Omladinske sekcije, održan u nedjelju 4 o. mj. dao je mnogima povoda, da po prvi put ovako bučno kritiziraju rad sekcije. Kritike su uglavnom postavljene na dobro mjesto i nakon medjusobnih objašnjenja, vatrenih diskusija i pomirljivih intervencija sa strane starijih došlo se do zaključaka. a) da dosadašnji rad sekcije nije uglavnom odgovarao cilju kojega ima sekcija, t. j. cilju, da se emigrantska omladina u Zagrebu skupi i poveže, te uputi u jedan aktivniji pokret. b) da je potrebno u mnogočemu upotpuniti program sekcije, kao: sa- kupljanje novih članova, održavanje članskih sastanaka, predavanja, diskusija itd., te proširiti djelokrug rada i izvan Zagreba, uspostavljajući veze sa ostalim bratskim sekcijama. Mislim da je nakon dosadašnjeg rada (ili nerada) sekcije sasma^ opravdano što naša starija braća polažu malo nade u tu omladinu, koja će ih jednoga dana morati zamjeniti. Ako se na vrijeme ne počne sa jednom življom akcijom i jednim planskim radom, onda je sav rad sekcije — jalov i omladina će ostati isto tako nepovezana i »mrtva«, kao što je bila i do sada. Na ovom sastanku moglo se primje-titi, da je došlo vrijeme, »budjenja« I da svi želimo raditi za zajedničku stvar. Bio je to bučan i ne svakidašnji sastanak. Trebalo bi, da se to dogadja često, jer se jedino na taj način obećaje jedna življa djelatnost (pogotovo nakon popunjenja krnjeg odbora novim, poletnim članovima). Nadamo se, da ćemo nakon ovog sastanka imati mogućnosti da se prikažemo kao prava istarska omladina, koja doprinaša svoj pozitivan udio za ostvarenje naših zajedničkih emigrantskih težnji. I. B. EMIGRANTSKOJ OMLADINI Zagreb, 6 jula 1937. U Zagrebu je pred 6 godina osnovana u okviru društva »Istra« Omladinska sekcija. Cilj ove sekcije bio je da okupi istarsku i ostalu emigrantsku omladinu u Zagrebu. Ona je u kratko vrijeme to uspjela i rad u njoj se lijepo odvijao. Održana su mnoga predavanja, čajanke, zabave i izleti. Budući da je u samom društvu nastao zastoj, djelovalo je to i na rad same sekcije. Ove je godine rad društva oživio te je trebalo naći načina kako da se oživi i rad same sekcije. Medju mla-djim članstvom razvila se težnja da Omladinska sekcija oživi i da razvije punu aktivnost. Ta težnja dobila je svo; konačni izraz u članskom sastanku O. S. od 4 o. mj. Sam sastanak bio je van-redno posjećen. Dokaz, za veliki interes koji vlada medju našom emigrantskom omladinom. Kao sredstvo našega pokreta fiksirano je prvenstveno organiziranje čitave emigrantske omladine bez razlike, privlačenja te omladine u zajednički rad i stvaranje pravog emigrantskog borbenog duha kod te omladine. U tu svrhu pomoći će se svima sredstvima koja stoje na raspoloženju. Na članskom sastanku od 4 o. mj. popunjen je stari, krnji odbor, tako da je sada njegov sastav slijedeći: Pročelnik: Benčić Ivan; zamjenici Milena Grakalić i Tumpić Dušan; tajnik Blažipa Ivan i Pirih (zamjenik); blagajnik: Petaros Stanislav, zamjenik Kalčić Božo; gospodar Pranović Darko. Nadzorni odbor: Renko, Tanković i Žerjal. Poziva se čitava emigrantska omladina da se bez obzira na zanimanje i društveni položaj učlani i s elanom priključi snažnom emigrantskom pokretu u Omladinskoj sekciji društva »Istra« u Zagrebu. Mnogo je vremena izgubljeno. Prilike su zrele, posljednja je ura da progovorimo odvažno 1 odlučno. Naša skupna volja mora doći do izražaja i do poštovanja koje joj pripada. Na našoj je strani pravica, na našoj strani biti će i simpatije našega naroda. S njegovom moralnom i materijalnom pomoći kročiti ćemo uspješno i brzo ostvarenju naših zajedničkih ideala. Odbor * Članovi se primaju i informacije se daju dnevno od 6—8 sati uvečer i u nedjelju od 10—12 ujutro u prostorijama društva »Istra«. — žerjavićeva 7 (dvorište). Odbor DRUŠTVO »TABOR« V LJUBLJANI RAZPISUJE NATEČAJE ZA LEPOSLOVNA DELA a) Mladinski spis iz življenja v Julijski Krajini oz. v emigraciji. Natečaja se lahko udeleži vsak emigrant pod 18. letom. Spis mora obsegati najmanj eno tipkano stran pole. Nagrajeni spis se nagradi s 100.— Din in se potem objavi v »Istri«. b) Spis odraslega, ki naj tudi zajame življenje naših rojakov v Julijski Krajini ali v emigraciji. Natečaja se lahko udeleži vsak član, kateregakoli emigrantskega društva včlanjenega v Savezu. Spis mora obsegati najmanj tri tipkane strani pole. Nagrada Din 200. c) Razglednice z isključno našimi motivi. Natečaja se lahko udeleže vsi umetniki-slikarji, ki se za to zanimajo. Sprejeti osnutki se honorirajo s 300.— Din. č) Društvo je pripravljeno založiti in izdati brošuro, ki bi obravnavala vsestransko življenje in preteklost kakega predela Julijske Krajine. Brošura naj bi imela obseg naše prve prošure »Naš idrijski kot«. d) Rok natečaja za točke a, b, in c je koncem avgusta za točko č pa do konca novembra t. 1. Natančnejša navodila daje društvo pismeno ali ustmeno. NAJNOVIJA KOMPOZICIJA IVANA MATETICA RONJOOVA U prošli petak naveče otpjevao je u zagrebačkom Radiu prof. muzičke akademije Lav Vrbanič Dukićevu pjesmu »Hram«, koju je komponirao za bas solo i glasovir Ivan Matetić Ronjgov. NAŠI V BEOGRAJSKI OPERI V preteklem mesecu so podpisali angažman za leto 1937-38 v beograjski operi: dosedanja članica gdč. Anita Mezetova in svetovno znani tenor g. Josip Rijavec DIPLOMA Na beograjski Slikarski akademiji je z odličnim uspehom diplomiral naš rojak in delavec Debenjak Rihard (Riko), doma iz Kanala ob Soči. K lepemu uspehu iskreno čestitamo! VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Obletnica požiga Narodnega doma Bratskim društvom in zaupnikom Prosimo Vas, da se na primeren naSin spomnite obletnice požiga Narodnega doma v Trstu. Vsak Jugoslovan mora vedeti, da 13. J ulij 1920. ne znači samo melnik v življenju Jugoslovanov ’ v Jull)skl Krajini', temvač vseh Jugoslovanov. Pošljite zato vse svoje zmožne predavatelje in govornike v domača društva in opozorite vse na to težko obletnico. Knjiga »C. i K. ratni logori« Vabimo Vas, da si naročite in priporočite vsem rojakom kakor tudi drugim knjigo »C. i kr. ratni logori«, ki Jo Je napisal naš rojak Joso Defrančeski. Knjiga bo imela približno 200 strani Stala bo 30 Din, v prednaročilu pa 25 Din. Prednaročila sprejema g. Joso De-irančeski — Osijek — Reiznerova 55. Ponovno prosimo, da nam poročate o izvršenem delu in o Vaših načrtih za bližnjo bodočnost. Organi/,, rop. odsek Saveza. Velika vrtna prireditev društva »Tabor« v Ljubljani ki bi se bila morata vršiti dne 4. julija t. 1., bo v nedeljo tl. julija 1937. ob 16. uri na vrtu pred bivšim hotelom »Tivoli«. Emigranti v Ljubljani, udeležite se prireditve, katere čisti dobiček je namenjen za Izpopolnitev zavetišča brezposelnih na Viču, polnoštevilno! NAŠI POKOJNICI t TOMŠIČ VDOVA MARIJA •V Sovodnjah pri Gorici je umrla gospa Tomšič Marija, vdova pok. bivšega sovo-denjskega občinskega načelnika. Uvedši na posestvu napreden način pridelovanja povrtnine, dosegli so pri njih, da je bila njih zelenjava po celi Furlaniji tja v Gradež dobro poznana. Eden od sinov e-Dinko nameščen je pri »Suzoru« kot uradnik. Rodbini naše sožalje. tLEOPOLD PAVLETIČ V Gaberjah pri Gorici je umrl pred kratkim gosp. Leopold Pavletič, sodnik v pokoju in posestnik nenadoma v starosti 75 let. Bil je svojčas pred vojno sodnik v Komnu ter je šel radi zdravja v pokoj na svoje posestvo še precej mlad. Dolgo let do smrti je bil odbornik občine Sovodnje. Zapušča vdovo in sina na posestvu Ohranimo mu trajen spomin! Čolc Albert, Zagorje . ... D Cok Anton, Ljubljana . . * D V prošlom broju objavljeno . D 40J UKUPNO D 40.: »Istra« izlazi svakog tjedna u petak. —Broj čekovnog računa 36.789. — Pretplata: za cijelu godinu 48.— din., za pola godine 24.— din., za inozemstvo dvostruko za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. — Vlasnik 1 Izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarvkova 28a, II, broj telefona 67-80. — Za uredništvo odgovara IVAN STARI Zvonimirova nllca 48, III. kat. — Tisak: stečajnina Jugoslovenske štampe d. d., Zagreb. Masarykova ulica broj 28a. — Za tiskaru odgovara Rudolf Polanović Zagreb Ilica ’ broi 13L