METROPOLITANSKE REGIJE U SISTEMU REGIONALIZACUE * Milan Vresk IZVLEČEK UDK 911.6:711.433 Avtor definira pojem planske regije s konkretnimi primeri v svetu in še posebej v SR Hrvatski. ABSTRACT UDC 911.6:711.433 METROPOUTAN REGIONS IN THE SVSTEM CF REGIONALIZATION The author defines the notion of planning region with essential world examples and especially of SR Croatia. Regija je, kako nam je poznato, relevantnim obilježjima izdvojeni dio prostora koji se odlikuje uniformnbšču fizionomskih obilježja ili funkcionalnem povezanošču. Preobrazbom svoje okolice i funkcionalnem organizacijom grad uvjetuje diferencijaciju prostora, te se s obzirom na njegovo značenje u prostoru mogu izdvajati dva tipa regija. Nodalna regija odražava značenje grada kao čvorišta prostorne cirkulacije ljudi, robe i informacija, odražava, dakle, njegovo značenje u funkcionalnoj organizaciji prostora. U ovom radu pažnja če, medžutim, biti posvečena regijama koje se izdvaja-ju na osnovi preobrazbe koju grad vrži u prostoru. Radi se o soeio-ekonomskim gradskim regijama za koje se u svjetskoj literaturi proši-rio američki naziv - metropolitanske regije. Što je metropolitanska regija? Metropolitansku regiju čini grad odredže-ne veličine i okolica, koja je pod utjecajem funkcije rada toga grada doživljela odredženu homogenost socio-ekonomske preobrazbe. S obzirom da se izdvajanje okolice vrši socio-ekonomskim pokazateljima preobrazbe, to se takvu regiju svrstava u tip socio-ekonomskih gradskih regija. Za preobrazbu okolica nužna su dva bitna preduvjeta: odredžena veličina (odnosno funkcija rada) grada i odredženi stupanj društveno- * Dr., izr.prof.. Geografski zavod, Prirodno matematički fakultet 41000 Zagreb, Maruličev trg 19. - 90 - M. Vresk_Metropolitanske regije ... - 91 - ekonomskog razvoja zemlje. Mehanizam kojim se vrši preobrazba okolica gradova ima dvije komponente. Jedna je dnevna migracija zaposlenih, a druga je spontana ili planska decentralizacija funkcije rada i stanovanja iz grada u okolicu. Prva komponenta svakako je primarna, dok se druga javlja u zrelijoj fazi razvoja regije. U izdvajanju metropolitanskih regija koriste se tri grupe relevantnih varijabli. Prvom grupom odredžuje se veličina grada (brojem stanovni-ka) ili njegova funkcija rada (brojem radnih mjesta, odnosno zaposlenih), Izdvajanje veličine grada je neophodno, jer se značajnija preobrazba okolice vrši pod utjecajem grada odredžene veličine. Drugom grupom varijabli utvrdžuje se stupanj preobrazbe okolice i odre-dženim parametrima okolica se izdvaja od okolnog prostora. Pri tome se najčešče koriste slijedeča relevantna obilježja: udio nepoljoprivrednih domačinstava, udio zaposlenog od aktivnog stanovniStva, stupanj dnevne pokretljivosti stanovništva, gustoča stanovništva itd. Trečom grupom varijabli utvrdžuje se integracija izmedžu grada i okolica, utvrdžuje se, naime, koji prostor oko grada doživljava preobrazbu pod njegovim utjecajem. U tu svrhu redovno se'koriste podaci o dnevnim migracijama zaposlenih u grad. Izbor odredženih varijabli i parametara u izdvajanju metropolitanskih regija mijenja se od zemlje do zemlje (Nellner, 70). Opčenito se može reči da se u razvijenim zemljama veča pažnja pridaje varijablama integracije, dakle, dnevnim migracijama zaposlenih, a manje socio-ekonomskim obilježjima okolice. To je zapravo razumljivo s obzirom na njihov stupanj ekonomske razvijenosti i urbanizacije. Metropolitanske regije izdvajaju se, dakle, na osnovi homogenosti socio-ekonomske i drugih oblika preobrazbe. Medžutim, spomenuta preobrazba posljedica je intenzivne interakcije izmedžu grada i njegove okolice koja je izražena u obliku dnevnih migracija eaposlenih. Bez evake - M. Vresk_Metropolitanske regije - 92 - je sumnje da je grad sa svojom okolicom funkcionalno najintenzivnije povezan. Upravo se zbog toga javlja dilema gdje je mjesto metropolitanske regije u sistemu regionalizacije.VaJja, medžutim, naglasiti da se metropolitanska regija izdvaja na osnovi formalnih obilježja koja pokazuju homogenost prostora, a da pokazatelji interakcije služe za odredživanje vanjske medže regije. S obzirom na to, u sistemu regionalizacije metropolitanske regije možemo uvrstiti u uniformne, odnosno homogene regije. Fizionomska i nodalna regionalizacija omogučava, kako nam je poznato, u taksonomičnom, odnosno hijerarhijskom slijedu, regionalnu diferencijaciju cijelog nacionalnog teritorija. Kod diferenciranja metropolitanskih regija to, medžutim, nije slučaj, pošto se metropolitanska regija javlja na odredženom stupnju ekonomskog razvoja i pojavom gradova odredžene veličine, odnosno funkcionalne snage. Da bi se ovaj nedostatak iz-bjegao u pojedinim razvijenim zemljama s visim stupnjem metropolita-nizacije uvodi se i kategorija nemetropolitanska regija. Ne-metropolitanske regije neki autori izdvajaju na osnovi slabije centralizirane migracije zaposlenih, koja je istovremeno jače ispoljena medžusobno izmedžu više naselja (Smart, 1974). Tako je npr. u Velikoj Britaniji 1971. go-dine bilo izdvojeno 13 8 metropolitansldh i 28 - ne-metropolitanskih regija, čime je bio izdiferenciran cijeli teritorij zemlje (Hali, Hay, 1980). Pojavu i razvoj metropolitanskih regija valja sagledavati evolutivno kroz dimenziju vremena i prostora. Metropolitanske regije se, naime, razvi-jaju u skladu s ekonomskim razvojem i urbanizacijom. To praktički zna-či da danas u svijetu postoje zemlje u kojima je proces metrppolitani-zacije daleko otišao, ali da u nekim zemljama i nije počeo. Metropolitanske regije javljaju se u industrijskoj fazi, da bi u tercijar-noj ili metropolitanskoj fazi društvenog razvoja postale dominantan oblik koncentracije stanovništva i radnih mjesta. Strukturne promjene u zaposlenosti s dominacijom u tercijarnim djelatnostima, socijalno prestruktu- M. Vresk_Metropolitanske regije ... - 93 - riranje društva s jačanjem značenja tzv. nove srednje klase, razvoj automobilizma, te porast i promjene u prostornom mobilitetu stanovništva pospješili su razvoj metropolitanskih regija. Proces metropolitanizacije najranije je počeo i najdalje odmakao u SAD gdje su se metropolitanske regije najranije počele izdvajati. Metropolitanska regija postala je u ovoj zemlji standardna prostorna kategorija, danas poznata pod nazivom SMSA (Berry, Horton, 1970). Na značenje metropolitanskih regija u SAD govori podatak da je 1980. godine u ovoj zemlji bilo 318 takvih regija u kojima je življelo 153.7 milijuna ili 68 % ukupriog stanovništva. Medžutim, i u ostalim razvijenim zemljama proces metropolitanizacije je stalno jačao. tako da su rasle potrebe za izdvajanjem in proučavan-jem metropolitanskih regija u svijetu. To je 70-ih godina rezultiralo konkretnim programima istraživanja i konkretnim rezultatim (Hali, Hay, 1980; Kawashima, Koreelli, 1982). Za ova istraživanja značajna su dva centra u Evropi: u Reading u Engleskoj i Liaxenburgu u Austriji. Regionalizacija 15 razvijenih zemalja Evrope na metropoli tonske i ne-metropolitanske regije vjerno ukazuje na značenje ovih regija u koncentraciji stanovništva i zaposlenih (tab. 1). Metropolitanske regije u svim zemljama, bez obzira koliko ih ima, postala su žarišta života. To po-tvrdžuju podaci o udjelu ukupnog stanovništva i udjelu zaposlenih u me-tropolitanskim regijama pojedinih zemalja. Kako vidimo (tab. 1), u me-tropolitanskim regijama udio nacionalnog stanovništva i zaposlenih u večini spomenutih zemalja iznosi iznad 80 %. Pri tome valja naglasiti da su ove metropolitanske regije izdvojene po blažim kriterijima nego u SAD. Osnovni kriteriji su, naime, slijedeči: jezgro regije mora imati najmanje 20. 000 zaposlenih, a u metropolitanski ring su uvrštene oko-Ine opčine s 15 % ili više dnevnih migranata u jezgro od ukupno zaposlenih. •M. Vresk_Metropolitanske regije ... - 94 - Metropolitanske regije prostori su stalne koncentracije stanovniStva i radnih mjesta. Tako je npr. 1950. u metropolitanskim područjima spomenutih zemalja živjelo 86,0 %, 1960. godine 87,0 %, a 197o. godine 88,3 % njihovog ukupnog stanovništva. Postavlja se pitanje kako daleko ide ovaj proces koncentracije u metropolitanske regije. Američko is-kustvo govori da ovakav razvoj teče do odredženog stupnja ekonomskog razvoja i urbanizacije kada dolazi do reversnog procesa ("Clean break" hypothesis). Tada, naime metropolitanske regije počinju gubiti stanovr ništvo u korist nemetropolitanskih. U SAD to se je dogodilo 70-ih godina. U Evropi do takvog razvoja još nije došlo, ali je došlo do značajnih pro-mjena u unutrašnjem razvoju regija. Tokom vremena mijenja se stopa koncentracije stanovništva i zaposlenih u jezgri i okolici, te dolazi do njihovog unutrašnjeg prera zrnje staja. U razdoblju 1950-1960. godine zapadnoevropske metroplitanske regije do-življavaju centralizaciju. Stanovništvo njihovih jezgara povečavalo se brže od okolica. Šezdesetih godina uslijedile su promjene, jer se stanovništvo počelo iz jezgara metropolitanskih regija preseljavati u metropolitanske ringove. Ovakav razvoj pojačan je 70-ih godina. Decentra-cija, odnosno dekoncentracija na razini metropolitanskih regija opča je tendencija njihovog razvoja u razvijenim zemljama (Hali, Hay, 1980). Proces metropolitanizacije nije, medžutim, prisutan samo u najrazvije-. nijim zemljama. lako u manjem izdvajanje metropolitanskih regija postaje sve aktuelnije. (Kawashima, Koreelli, 1982). Urbanizaciju Jugoslavije u cjelini karakterizira polarizacija, koja je op-denito izražena u zemljama u industrijskoj fazi razvoja. Migracijama selo-grad pospješen je populacijski razvoj gradova, a praznjenje sela. U takvim uvjetima raste vrijednost okolica gradova i njihova preobrazba. Medžutim, u skladu sa stupnjem društveno-ekonomskog razvoja u našoj zemlji postoje regionalne razlike u oblicima urbanizacije. U razvijenim krajevima migracije selo-grad su slabije izražene s time da su značajne dnevne migracije, pogotovo okolica-grad. To se odražava na M. Vresk_Metropolitanske regije ... - 95 - preobrazbu okolica i formiranje metropolitanske regije. U HjTvatskoj je polarizacija bila osnovno bbilježje urbanizacije. Koncentracija StanovniStva, stanova i radnih mjesta u gradovima, a populacijsko praznjenje i demografsko starenje sela njezini su glavni efekti. U takvim uvjetima proces metropolitanizacija došao je do izražaja najpri-je kod večih gradova (Žuljič, 1971). Medžutim, tokovi urbanizacije u Hrvatskoj se mijenjaju. Preseljavanje stanoviStva selo-grad jenjavaju, i ako su joS značajna, ali istovremeno jačaju dnevne migracije. U takvim uvjetima vrijednost okolica je u porastu, pogotovu okolica večih gradova. To se odrazilo na smanjenje nekih polarizacijskih efekata. Stanov-niStvo večih gradova sporije se povečava od srednjih i manjih gradova. Istovremeno, stope porasta stanovništva gradova su niže nego stope porasta stanova i radnih mjesta. Analize prostorne pokretljivosti stanovništva pokazuje da 70-ih godina dnevne migracije zaposlenih nadmašuje stope preseljavanja selo-grad. Valja, medžutim, istači da i unutar Hrvatske postoje regionalne razlike u oblicima urbanizacije. Pojačani proces dnevnih migracija zaposlenih u centre rada povečao je, kako je več rečeno, vrijednost okolice i njihovu jaču preobrazbu. Kod večih gradova javlja se spontana i planska suburbanizacija nekih gradskih funkcija. To je pridonjelo formiranju metropolitanskih regija. Analiza odnosa grada i okolice pokazala je da gradovi s 20. 000 ili više zaposlenih'formiraju manje-više kontinuirane urbanizirane okolice. Uzimajuči u obzir veličinu centara, odnosno njihovu funkciju rada te stupanj preobrazbe njihovih okolica u Hrvatskoj je 1981. izdvojeno 12 socio-ekonomskih gradskih regija (tab. 2). Kriteriji izdvajanja su bili slijedeči: centar regije mora imati 20.000 ili više zaposlenih, urbanizirana okolica, izdvojena na osnovi nepoljoprivrednog stanovništva, stupnja zaposlenosti i dnevne pokretljivosti zaposlenih u grad, mora biti kontinuirana, te da regija ukupno ima više od 50.000 stanovnika (Vresk, 1986). M. Vresk_Metropolitanska regija . . . - 96 - Broj gradskih regija u Hrvatskoj nije velik, medžutim, na njihovo značenje ukazuje podatak da je u njima 1981. godine živjelo 1.987.350 ili 43,2 % stanovništva ove republike. Udio zaposlenih iznosio je preko 50 % ukupno zaposlenih republike. U odnosu na naprijed istaknute zemlje razvijene Evrope udio stanovništva u gradskim regijama nije visok, iako je značajan. No, valja reči da su i kriteriji izdvajanja naših gradskih regija stroži. Pored toga večina gradskih regija nalazi se u počet-noj fazi razvoja. To sudimo po udjelu i razvoju stanovništva centra i okolice u regiji. Kod večine regija u Hrvatskoj največi udio stanovništva regije otpada na centar regije. Isto tako centri večine regija ima-ju više stope porasta stanovništva od okolice. Na osnovi razvoja stanovništva i radnih mjesta gradske regije Hrvatske mogu se diferencirati u tri tipia: relativna decentralizacija, relativna centralizacija i apsolutna centralizacija (tab. 2). U svojem razvoju najdalje je otišla metropolitanska regija Zagreba u razdoblju 1961-1971. stanovništvo grada Zagreba imao je veči porast nego njegova okolica. Medžutim, u razdoblju 1971-1981. porast stanovništva i radnih mjesta bio je veči u okolici (Vresk, 1985). Urbanizacija, kao svjetski proces, je zapravo proces koncentracije ljudi, radnih mjesta, stanova i drugih sadržaja na odredženom prostoru. U ranijim fazama urbanizacije koncentracija se vrši u gradovima, zbog čega se oni brzo razvijaju. Ovakav proces je posebno izražen u industrijskoj fazi razvoja. Medžutim, u kasnijoj fazi razvoja koncentracija se vrši u okolicama gradova, tako se stanovništvo i radna mjesta prelijeva-ju u okolicu. Metropolitanska regija je prema tome jedna historijska i svjetska kategorija, koja nastaje na odredženijem stupnju urbanizacije. S obzirom na to zaslužuje posebnu pažnju i u našoj zemlji. 1 S . o i „ 5 C t4 * o Se« o o A ^* 'fll +J DO 0) 0» 0) s: C A! pq ti v (U o g N oooooooooooooo t*- r- C- 05 05 OS 03 C- C- I> C-os O) O) CD i>cocommT} ooiocsjONOsinoooom^cOi-HCO Si bo E O) Ki M w) g ^ t; s "o! fci o. o rt o! .a )0 Cl! cii o o co os I rt ¦a O) C o ft o u 01 m > o (D -t-» rt > u bo U m TJ rt a o C o o o m rt 'o" rt u rt u rt H rt O* > a S) C- 2 rt 00 o a, M -< O C rt T3 rt O o 5 rt g ¦O a, ffj 3 rt o > C C rt •O rt Si O .15. § •r-l Q-bO 3 3 5 00 CU Q o o p u u Q K B3 K « < < tf co o m ^ iD U3 O O O Q U 1/5 co co i-H o co -»^ i-l co M .-1 fl co cd o rH t-( T—t C- os os CQ co co co p- t- to 0 co 01 CM CM r-l Cq —1 .-I co rH I> 00 T-( o .-H t-4 o co irt co irs tH o C- i-H co CM ¦»^ o ^ CM rl CM CM co CM co r- us in 05 O co co co t- in os CD CM r- co C- t- CD r- CD o o o o o o o o o o o o o Cr d) ti rt o. rt. rt > .5i .U? T3 rH Si :; o JD rt 3 .2 O K rt •1-3 O rt ti d) o