RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno 13 December 1979 Fase. 4 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDK 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radio!. lugosl. YU ISSN 0485-893X (kalcitonin-hormon tireoidne žlezde) Uspešno se primenjuje u lecenju: PAG ETOVE BOLESTI HIPERKALCEMIJE RAZNE ETIOLO GIJE OSTEOPOROZE Calcitar smanjuje katabolizam koštanog tkiva, cime povecava akumulaciju kalcijuma i fosfata u koštanoj masi, a snižava nivo neorganskog fosfora i kalcijuma u plazmi. Neželjeni efekti: nauzeja, povracanje, lokalne zapaljenjske reakcije prolaznog karaktera na mestu aplikacije. Kontraindikacije: graviditet i žene u fertilnom dobu. @· C. l E N I K. Farmaceutsko-hemijska industrija Beograd u saradnji sa ARMOUR ITALIA S. p. A. VERONA RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 13 DECEMBER Fasc.4 1979 Collegium redactorum: N. Allegretti, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. De­dic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sarajevo -S. Hernja, Ljubl,j.ana -D. lvanicevic, Za­greb -B. Karantilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Ko·stic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martinoi·c, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -L. Milaš, Zagreb ­ J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Petrovcic, Zagreb -S. Popovic, Za­greb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -š. špaventi, Za­greb -G. Šestakov, Skopje -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principa)is: L.Tabor, Ljubljana Secretarius redaction,is: J. Škrk, Ljubljana Redactores: T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -P. Sokl.ic, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana UDK 616-073.75+615.849+616--006--07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radio!. lugosL 1 YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet revije Radiologia \ugoslavica: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -M. Dedic, Novi Sad -N. lvovic, Titograd -M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Le­dic, Beograd -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesni­car, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -V. Stijovic, Tito­grad -l. Šimonovic, Zagreb -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Tajnica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: Onkološki ihštitut v Ljubljani Inštitut za rentgenologijo v Ljubljani Institut za radiolog·iju Klinicke bolnice u Novom Sadu Radiološki institut Medicinskog fakulteta Priština Klinika za nuklearno medicino, KC, Ljubljana Pomoc reviji: -Radiološki instituti iz Beograda -Sekcija za radiologiju i nuklearnu medicinu lekarskog društva BiH Institut za onkologiju, radioterapiju, Sarajevo Savez zajednica zdravstvenog osiguranja SR Bosne i Hercegovine Sekcija nuklearne medicine BiH, Banja Luka Klinicki bolnicki centar, Zagreb Narucnici reklama: BOSNALIJEK -Sarajevo GALENIKA -Beograd ELEKTRONSl · -.. -o -No·Tll11/2-18.1" J \. ... .. . .. . ., o •• N0·T4(811·125'1.) 20 . .. . ........... -O••····•"'C 10 ' 4 v•••• of tollow-uP Figure 3 -Surviral rates of breast cancer patients treated by radical radiotherapy (Stages T2, T3, T•, No). We have noticed a greater survival rate in PEV 1 group, by comparing biologically agres­sive PEV 1 forms with those which did not show signs of rapid growth (Fig. 3). It should be mentioned that in the cases showing no signs of rapid growth, there was a greater number with partly fixed lymph nodes in axilla (N2), while in the PEV 1 group there was a greater number with negative findings in axillary nodes (No) (Table 2). PEVO PEV 1 No 8 No 12 N, 19 N, 25 N2 14 N2 6 43 Total 41 Table 2 -Distribution of PEV O and PEV 1 within N classification From the second group, consisting of patients radically irradiated, 22.12 % (25/143) survived over five years. Groups No and N + did not show flADICAL flADIATION ALONE N+ 80 _ N.-T2 (1a/4-2!i.0'1.I -N.-TJI 59/1-13.5'11 ., 20 10 ' . v•••• of lollow-up . significant differences in the survival rate (Fig. 4 und Fig. 5). At the same tirne, only a small number (37) did not belong to the group sho­wing signs of biological agressivity. As expected, the tumors classified as PEV 3 show the worst prognosis. Significant differences exist between tumors whose size was classified as T2 and those cla­ssified as T 3 and T 4 without regard to N + and N In supraclavicular homolateral region N3 we had only 13 patients with palpable lymph nodes, consisting only 9 % Discussion -One should certainly be cau­tions in evaluating the results in the groups of preoperatively irradiated patients, PEV O and PEV 1 and the difficulties in obtaining the facts about rapid growth should be taken into consi­deration, because those data essentially on the outcome of questioning the patients, the sub­jectivity of whose assessment is well known. On the other hand, we have already mentioned the difference between the metastasis in the lymph nodes of axilla, which certainly aggravate the prognosis of the patients belonging in the PEV O group. Doses applied in preoperative irradiation are not so intesive as to cause complete steriliza­tion, but are certainly of great use because they decrease biological agressivity of tumors, and with fibrose proliferation and incapsulation pre­vent dispersement during surgical manipula­tions. In exceptional cases we had the opportunity to see the microscopic changes on the tumor leve! after termination of irradiation with massive doses. Beside considerable necrosis as well as oedematous stroma, smaller groups of tumor tissues are visible, which can certainly be the starting points tor recidives and metastasis. For this reason only in few cases can longer sur­vival be expected, ali resistent cases should be subjected to citostatics either locally or paren­terally, further hormona! treatment or exceptio­nally to spplemental surgical intervention. Conclusion -As well as other investigators, we have concluded that radiotherapy, as pre­operative treatment, has great significance and gives better chances as far as survival is con­cerned that radiation alone. Application of combined irradiation with very Figure 4 -Surviral rates of breast cancer patients treated by radical radiotherapy (Stage T2, T3, T•, N+l-high energy electrons is certainly an advance Radiol. lugosl „ 13; 485-488, 1979 Brzekovic P., Lj. Radoševic, B. Stamenkovic in radiotherapy. We shall be in a position to raport results for a larger group with inoperable mammary cancer and tor those tumors which show signs ot biological agressivity and which are ot smalier sizes, by the end of 1979 when the five year period tor the patients irradiated at the end of 1973 and during 197 4 ends. We stili think that inflammatory types of ma­lignant breast tumors as weli as advanced local cases wili stili cause problems which certainly can not be solved by further increase of tumor doses to 9 and 10.000 TD/rad, because in that case only enlarged radiosequelas can be ex­pected. lmprovement can be expected only in conjuction with combinational chemotherapy. Sadržaj PREŽIVLJAVANJE BOLESNICA SA INOPERABILNIM KARCINOMIMA DOJKE LECENIH PREOPERATIVNIM ZRACENJEM 1 MASTEKTOMIJOM I SAMO ZRACNOM TERAPIJOM Od januara 1970. do jula 1973. godine zraceno je supervoltažnom terapijom 227 bolesnica sa inopera­bilnim karcinomima dojke na Radiološkom institutu u Beogradu. Jedna grupa od 84 bolesnice preoperativno je zra­cena na telekobalt terapiji sa dozama 4500 rad/6 ne­delja na predeo cele dojke i na regionalne limfne cvo­rove. Posle perioda od 6-8 nedelja od završenog zracenja nacinjena je mastektomija sa disekcijom aksilarnih limfnih cvorova. U ovoj grupi se nalaze bo­lesnice koje su povoljno reagovale na preoperativno zracenje i kod kojih je u toku zracenja došlo do kli­nicke remisije, i kod kojih nisu postojale metastaze u supra i infraklavikularnom podrucju. Druga grupa od 143 bolesnice je zracena sa radi­kalnim dozama. Posle završenog zracenja na tele­kobalt terapiji kao i kod prve grupe, sprovedeno je dodatno zracenje brzim elektronima do 20 MeV na podrucje primarnog tumora i na predeo aksile. Doza na tumor je iznosila 3000-3500 rad/3 nedelje, a na aksilu 1500-2000 rad/2 nedelje. U prvoj grupi 40,48 (34/80) % preživelo je peto­godišnji period. Na tabelama se iznose rezultati prema TNM klasifikaciji, i može se zakljuciti da je u grupi No preživljavanje 50%, a u grupi N+ 37.5%. Zapaža se da ne postoji znacajna razlika izmedu grupa T 2 TJ. Medu biološki agresivnim formama, kategorije PEV 1 , je veci procenat preživelih, što se može ob­jasniti tirne šlo je manji broj medu njima bio sa pozi­livnim nalazom u aksilama i što je u toj grupi bio manji procenat sa delimicno fiksiranim limfnim cvorovima (N2). U drugoj grupi radikalno zracenih bolesnica samo je 22, 12 (25/143} % preživelo pet godina. Grupe No i N + kod ovih uznapredovalih formi ne pokazuju sig­nifikantne razlike u preživljavanju. Vecina bolesnica je imala !umore koji su okvalifiko­vani kao biološko agresivne forme (PEV +), i kao se i ocekivalo !umori klasifikovani kao PEV 3 imaju naj­lošiju prognozu. Postoji signifikantna razlika u pre­življavanju izmedu !umora grupe T2 i grupa T3 i T•, i to bez obzira na nalaz u limfnim cvorovima aksile. U clju poboljšanja lokalnih rezultata autori su po­celi sa primenjivanjem nove tehnike od avgusta 1973. godine, koja podrazumeva ozracivanje cele mlecne žlezde, a ne samo !umora, dodatnim dozama i to sa vrlo visokim energijama (e od 35 i 43 MeV). Smatraju da je ovo napredak i da ce rezultate objaviti 1979. go­dine kada istice petogodišnji period posmatranja bo­lesnica zracenih krajem 1973. i u toku 1974. godine. Za one grupe rezistentnih !umora autori smatraju da dalje povecavanje doza na 9000 i 10000 rad ne bi koristilo, jer bi sa njima bio samo povecan broj radio­sekvela, vec se mogu ocekivati poboljšar\ja u primeni kombinovane hemoterapije. References 1. Brown, F. R., Horiot, Y. C., Fletcher, G. H., White, E. C., Ange, D. W.: Simple mastectomy and irradia­tion for advanced breast cancer technically suitable for radical mastectomy. Am. J. Rentgenol. 120: 67-73, 1974. 2. Camp, E.: lnflammatory Carcinoma of the Breast, Am. J. Surg., 13: 583-586, 1976. 3. Grili, G.: Breast cancer. Relationship of the size of the tumor and the size of involved nodes to survival. Am. J. Surg. 124: 35---38, 1972. 4. Gros, Ch.: Cancer du sein: efficacite therapeu­tique et dimension de la tumeur, Senologia, 1: 9-12, 1976. 5. Neškovic, B., Djurc, Lj., Polic, Dj., Merkaš, z., Bekerus, .-. Cujnic, V.: Effect of Gamma Rays and High Energy Electrons on Development and Mitosis of Malignant Cells, IV United Nations lnternational Conference on the Peaceful Uses of Atomic Energy, Geneva, 1971. 6. Say, C. C., Donegan, W. L.: lnvasive carcinoma of the breast: Prognostic significance of tumor size and involved axillary lymph nodes. Cancer 34: 468-471, 1974. Address correspondence to: Brzakovic P., M. D., Institute of Radiology, Pasterova 14, YU 11000 Beo­grad. r 7 KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU KLINICKA BOLNICA »Dr MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB ODREOIVANJE NISKIH KONCENTRACIJA TSH U SERUMU Lukinac Lj. Sadržaj: Modificirali smo radioimunološku metodu za odredivanje TSH u serumu da bi mogli što tocnije mjeriti niske koncentracije tireotropnog hormona. Prema origi­nalnoj metodi odredili smo koncentraciju TSH u 183 seruma kontrolnih ispitanika (2,67 ± 1,03 µ.U/ml) i 189 seruma bolesnika s hipertireozom (1,71 ± 0,54 µ.U/ml). Pomocu modificirane tehnike izmjerili smo razinu TSH u serumu 154 eutiroidnih osoba (2,53 ± 1,20 µ.U/ml) i 208 uzoraka hipertiroidnih bolesnika (0,72 ± 0,26 µ.U/ml). Kada se tireotropin odreduje originalnom tehnikom dobivaju se rezultati sa širokim prekri­vanjem koncentracija eutiroidnih i hipertiroidnih ispitanika. Našim modificiranim po­stupkom izmjerene su koncentracije TSH koje dobro razlucuju obje skupine ispitanika. UDK: 616-01/074:612.44 Deskriptori: laboratorijske metode, radioimunološke metode, tireotropin, niska kon­ centracija. Radiol. lugosl., 13; 489-493, 1979 Uvod -Radioimunološko odredivanje TSH važno je u dijagnostici oboljenja koja su izazvana poremecajima u sistemu hipotalamus-hipofiza­štitnjaca (Odeli et all., 1965, Utiger 1971, 8roughton 1976). Upotrebom komercijalnih kompleta za radioimunološko odredivanje TSH moguce je pouzdano odrediti povišene koncen­tracije tireotropnog hormona karakteristicnog za stanje hipotireoze (Evered et all., 1973). Ve­cina tih postupaka, medutim nije dovoljno osjet­ljiva za mjerenje niskih koncentracija TSH što je i razlog da se vrijednosti ovog hormona na­dene u serumu eutiroidnih ispitanika preklapaju sa patološki niskim koncentracijama koje po­staje u hipertireozi, hipotalamicnoj i hipofiznoj hipotireozi (Hoffman et all 1977, Adams et all 1972, Yogesh et all 1973). Svrha ovog rada bila je pokušaj da se poveca osjetljivost originalnog komercijalnog kompleta za radioimunološko odredivanje TSH kako bi se normalne vrijednosti tireotropnog hormona mogle odvojiti od patološki niskih. Metode rada ­ a) Originalna metoda odredivanja TSH-Ria-, -mat-TSH (8yk-Mallinckrodt) _J Komercijalni komplet Ria-mat-TSH osniva se na tehnici dvostrukih antitijela. Princip metode sastoji se u torne da se neobilježeni TSH iz se­ruma ili standarda natjece s obilježenim TSH J 125 za specificni antiserum (antitijelo 1). Dodat­kom gamaglobulina (antitijelo II) nastaju kom­pleksi cija se aktivnost mjeri uz predhodno ukla­njanje slobodnog, nevezanog antigena. Inkubacijski medij u pocetnoj fazi odredivanja TSH sastoji se od seruma ispitanika ili standarda TSH, specificnog antiseruma i fosfatnog pufera. Poslije 24 sata toj se mješavini dodaje obilje­ženi antigen koji se u toku 24-satne inkubacije natjece s hladnim antigenom za mjesta vezi­vanja na antitijelu l. Suspenzija gamaglobulina vezana na cvrstu fazu reagira s antitijelom I za vrijeme rotacije od 1 sata. Sav nevezani antigen uklanja se iz medija, a novostvorenom kom­pleksu mjeri preostala aktivnost. Rezultati se izražavaju kao postotak vezi­ vanja (8/80). aktivnost vez. horm. 8/8 o = . X 100 aktivnost vez. stanci.o Koncentracija TSH u nepoznatim uzorcima odreduje se prema baždarnoj krivulji ciji je ras- Rad primljen: 3. 11. 1978 Lukinac Lj. pon koncentracija od 0,6 do 80 µ,U/ml. Granice normalnih vrijednosti tireotropina prema ovoj metodi krecu se od O do 3,8 µ,U/ml. b) Modificirana metoda Modifikacija originalne metode Ria-mat TSH sastojala se u povecanju osjetljivosti tog radio­imunološkog sistema kako bi se mogle tocnije mjeriti niže koncentracije TSH u serumu. Tre­balo je zato pomaknuti kapacitet citavog sistema prema nižem koncentracijskom podrucju i dobiti novu baždarenu krivulju. Prema podacima iz literature (Yogesh et ali 1971) to se može postici ako se upotrebi manja kolicina anti­seruma i obilježenog antigena i nade njihov povaljan koncentracijski odnos. Obilježivac smo razrijedili toliko da je upotrebljeni volumen sa­državao zadovoljavajucu kolicinu aktiviteta za tocno mjerenje. Ovo razredenje obilježenog antigena kombinirali smo s nekoliko razlicitih dilucija specificnog antiseruma (antitijelo 1). Dobivene braždarene krivulje razlikovale su se po obliku i nagibu i s tim u vezi u kvaliteti razlu­civanja bliskih koncentracija TSH. Optimalne karakteristike pokazala je krivulja koja je dobi­vena na ovaj nacin: 1. originalnu otopinu TSHJ 125 razrijedili smo s puferom u omjeru 1 : 3. 2. originalnu otopinu antiseruma (antitijelo 1) razrijedili smo puferom u omjeru 1 : 4, 3. primijenili smo koncentracije TSH za baž­darnu krivulju od 0,075 do 10,0 µ,U/ml. lzgled originalne i modificirane baždarne kri­vulje prikazan je na slici 1 a i 1 b. Osjetljivost i reproducibilnost modificiranog postupka ispitali smo na mješavini seruma (pool) ciju smo koncentraciju predhodno odredili kom­pletom Ria-mat TSH. Priredili smo 8 razlicitih 0/o B 100 80 60 40 Slika 1 -Baždarna krivulja za odredivanje koncentracije TSH. 20 a. Originalna metoda (Ria­ mat TSH). b. Modificirana metoda. o,os 0,15 o,3 razredenja tog poola (c 1 do cs) i njima testirali obje metode (tabela 1 ). Mješavina Ocekivana Orig. Modi!. seruma konc. metoda metoda TSH µ.U/ml TSH µ.U/ml TSH µ.U/ml C1 (i: i) 4,98* 5,0 6,0 C2 (i :2) 2,49 3,0 2,45 CJ (l :4) l,25 l,55 l,24 c. (i :8) 0,62 < 0,6 0,62 C5 (i: i6) 0,3i < 0,6 0,33 Cs (l :32) O, 16 <0,6 O, 18 C1 (i: 64) 0,08 <0,6 0,16 Ca (i: i28) 0,04 <0,6 < 0,075 Tabela i -Koncentracije TSH u razredenjima seruma odredene originalnom i modificiranom metodam. Koncentracija nerazrijedenog seruma dobi­vena je metodam Ria-mat TSH (N = 18, x = 4,98 µ,U/ml, sd = 0,32, KV = 6,3 %). Kon­centracije TSH u koloni III i IV prikazane su kao srednje vrijednosti od 5 odredivanja. Rezultati -Našim pokusima obuhvatili smo ukupno 744 ispitanika: eutiroidne osobe i boles­nike s hipertireozom. Prema originalnoj metodi obradeno je l 83 seruma kontrolnih ispitanika i i 89 uzoraka seruma hipertiroidnih bolesnika. Za obje populacije nadena je srednja vrijednost koncentracija TSH u serumu (Eu x = 2,67 ± ± l ,03 µ,U/ml, hiper x = l ,7 l ± 0,54 µ,U/ml) a na slici br. 2 prikazana je distribucija tih kon­centracija u relativnim postocima. Modificiranom tehnikom dobili smo u skupini od l 54 eutiroidnih ispitanika koncentraciju TSH 2,53 ± 1,20 µ,U/ml. Koncentracija hormona u serumu 208 hipertiroidnih bolesnika iznosila je 0,72 ± 0,26 µ,U/ml (slika 3). Da bi još bolje uocili sposobnost modificirane metode za odredivanje niskih koncentracija TSH b a o,s 1,25 2,5 5,o 10 20 40 ao JJU TSH/ml Odredivanje niskih koncentracija TSH u serumu 14 i.;.i hipertireoze N, 109 D eutireoze N= 1a3 12 • podrucje prekrivanja 15 10 Slika 3 -Koncentracija TSH odredene modificiranom metodom -eutireoze N = 154 x = 2,53 µ,U/ml, -hipertireoze N = 208 x = 0,72 µ,U/ml 1,0 •0 % 30 D originalna metoda . modificirana metoda • podrucje prekrivanja 20 10 3 µUTSH/ml Slika 4 -Koncentracije TSH u serumu hipertiroidnih bolesnika (N = 134) odredene paralelno sa dvije metode. -Originalna metoda x = 1,71 µ,U/ml. Modificirana metoda x = o,82 µ,U/ml. Radlol. lugosl., 13; 489-493, 1979 obradili smo l 34 seruma klinicki utvrdenih hiper­tireoza i to paralelno pomocu obje metode (ori­ginalna metoda x = i ,7 i µ,U/ml, modificirana metoda x = 0,82 µ,U/ml). Vrijednosti koncen­tracija TSH prikazane su u relativnim postocima (slika 4). U serumu 37 ispitanika s hipertireozom koji su imali negativan odgovor na stimulaciju s TRH odredena je bazalna koncentracija tireotropina pomocu modificiranog postupka. Srednja vrijed­nost nadenih koncentracija iznosila je 0,66 µ,U/ml (slika 5). Diskusija -Poreci klasicnih testova za ispi­tivanje funkcije štitnjace kao što su odredivanje tiroidnih hormona, kolicina i kapacitet vezivanja proteinskog nosaca (TBG), za ispravno tuma­cenje fizioloških i patoloških promjena u sistemu hipotalamus-hipofiza-štitnjaca treba poznavati Lukinac Lj. % 12 8 4 0.2 0.6 1.0 1.4 µU TSHlml Slika 5 -Koncentracije TSH (O,) u bolesnika s nega­tivnim odgovorom na TRH odredene modificiranom metodam -N = 37 x = 0,66 1-LU/ml. i koncentraciju tireoidnog hormona (Vagenakis et ali 1974, Hershman et all 1971). Postaji citav niz komercijalnih kompleta za radioimunološko odredivanje TSH u serumu cija je zajednicka karakteristika nemogucnost mjerenja niskih koncentracija. Buduci da u ne­kim stanjima treba precizno utvrditi vrlo male ko­licine tog hormona, do izražaja je došao problem nedovoljne osjetljivosti kupovnih kompleta (Brit­ton et ali i 975). To je bio razlog da smo pokušali modificirati metodu koju svakodnevno primjenjujemo u na­šem laboratoriju za odredivanje tireotropina. Željeli smo što bolje razluciti normalne od sni­ženih koncentracija TSH. Naša modificirana metoda ima promjenjeni oblik i nagib baždarne krivulje i leži u drukcijem rasponu koncentracija TSH. Ovu metodu smo testirali s nekoliko razlicitih koncentracija mje­šavine seruma i usporedili rezultate sa vrijed­nostima dobivenim originalnim postupkom. Po­kusi su pokazali da modificirana tehnika ima vecu sposobnost detekcije i razlucivanja malih· kolicina TSH u serumu. lspitivanjima smo obuhvatili ukupno 744 ispi­tanika od cega 347 eutiroidnih i 397 bolesnika s hipertireozom. Koncentraciju TSH u serumu mjerili smo originalnom i/ili modificiranom me­todam i sve ·dobivene rezultate izrazili u rela­tivnim postocima. Ako se usporede graficki prikazi rezultata do­biveni s obje metode jasno se primjecuju raz-like u velicini prekrivanja koncentracija TSH kod jedne i druge metode. Veliki raspon vrijed­nosti tireotropina i nehomogenost rezultata u skupini eutireoza i hipertireoza, posljedica je nepreciznog mjerenja nižih koncentracija TSH kupovnim kompletima. Buduci da smo modifici­ranim postupkom uspjeli preciznije izmjeriti niže koncentracije tireotropnog hormona u serumu bolesnika s hipertireozom, mogli smo bolje defi­nirati obje skupine ispitanika i znatno smanjiti podrucje prekrivanja rezultata. Da bi bolje uocili prednost modificirane me­tode za odredivanje niskih koncentracija TSH, izmjerili smo razinu TSH u serumu 134 hiper­tiroidnih bolesnika s obje metode. Usporediva­njem nalaza pokazalo se da smo modificiranim postupkom dobili niže koncentracije TSH i manju raspršenost rezultata. U serumu 37 hipertiroid­nih bolesnika kod kojih je dobiven negativan odgovor na stimulaciju s TRH izmjerili smo ba­zalnu koncentraciju TSH i modificiranom meto­dam. Srednja vrijednost koncentracije tireotro­pina koji smo odredili u uzorcima seruma prije aplikacije TRH, iznosila je 0,66 µ.U/ml i samo je u nekoliko slucajeva prelazila razinu višu od i µ.U/ml. Ovi rezultati pokazuju da je koncen­tracija TSH u serumu hipertiroidnih bolesnika uvijek niska. Pouzdano odredivanje malih koli­cina TSH koje se mogu utvrditi modificiranom metodam omogucuje da se nejasni slucajevi hipertireoza otkriju i bez primjene TRH-testa. Mislimo da bi našu modifikaciju mogli poboljšati i metodu uciniti još osjetljivijom kada bi priredili vlastiti antigen vece specificne aktivnosti zbog mogucnosti daljnje redukcije radioimunološkog sistema. Zakljucak 1 . Dodatnom dilucijom originalnog obilježe­nog antigena i antitijela i promjenjenog njihovog koncentracijskog odnosa izmijenili smo oblik i položaj baždarne krivulje. Time smo omogucili tocnije odredivanje nižih koncentracija TSH. 2. Koncentraciju TSH u serumu eutiroidnih ispitanika i hipertiroidnih bolesnika odredili smo prema originalnoj metodi (Eu x = 2,67 µ.U/ml, hiper x = 1, 71 µ.U/ml) i prema modificiranoj me­todi (Eu x = 2,53 µ.U/ml, hiper x = 0,72 µ.U/ml). 3. Utvrdili smo da serumi bolesnika s nega­tivnim odgovorom na TRH sadrže vrlo niske koncentracije TSH(0), (x = 0,66 µ.U/ml). Odredivanje niskih koncentracija TSH u serumu 4. Modifikacijam originalne metode postigli smo da se koncentracije TSH u serumu eu­tireoza i hipertireoza bolje razlucuju. Malo pod­rucje prekrivanja rezultata upucuje na moguc­nost da se modificirani postupak upotrijebi u dijagnostici nejasnih slucajeva hipertireoza i eventualno TRH-test zamijeni jednokratnim od­redivanjem TSH. Summary DETERMINATION OF LOW TSH CONCENTRATION IN SERUM The radioimmunological method tor the determina­tion of TSH level in serum has been modified in order to measure low concentrations of thyrotropic hormone as accurately as possible. According to the original method we have determined the TSH concentrations in the sera of 183 control subjects (2.67 ± 1.03 µU/ml) and in the sera of 189 patients suffering from hyperthyroidism (1.71 ± 0.54 µ.U/ml). By means of the modified technique the level of TSH in the sera of 154 euthyroid subjects (2.53 ± 1.20 µ.U/ml) and in 208 samples of hyperthyroid patients (0.72 ± 0.26 µU/ml) has been measured. When thyrotropin is being determined by the original technique the results with wide overlapping of con­centrations in euthyroid and hyperthyroid subjects are obtained. By means of our modified procedure well defined TSH concentrations are measured far each group. Literatura 1. Adams, D. D., Kennedy, T. H., Utiger, R. D.: Comparison of bioassay and immunoassay measur­ments of serum TSH and study TSH levels by im­munoassay of serum concentrates, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 34: 1074-1079, 1972. 2. Britton, K. E., Valerie Quinn, Brown, B. L., Ekins, R. P.: A strategy far thyroid function test, Brit. Med. J. 3: 350-352, 1975. 3. Broughton, A.: Clinical usefulness of radioim­munoassay of thyrotropin. South. Med. J., 69: 702-704, 1976. 4. Evered, D. C., Ormston, B. J., Smith, P. A. et al: Grades of hypothyroidism. Brit. Med. J., 1: 657-662, 1973. 5. Hershman, J. M. et al: Utility of the radioimmu­noassay of serum thyrotropin in man, Ann. lnter. Med., 481-490, 1971. . 6. Hoffman, D. P. et al: Response to thyrotropine releasing hormone: An objective criterion far the ade­quacy of thyrotropin suppresion therapy, J. Ciin. En­docrinol. Metab., 44: 892-901, 1977. 7. Odeli. W. D., Welber, J. C., Paul, W. E.: Ra­dioimmunoassay of thyrotropin in human serum, J. Ciin. Endocrinol. Metab., 25: 1179-1188, 1965. 8. Utiger, R. D.: Radioimmunoassay of human plasma thyrotropin, Brit. Med. J., 1: 582-585, 1971. 9. Vagenakis, A. G. et al: Hyperresponse to thy­rotropin -releasing hormone accompaning small decreases in serum thyroid hormone concentrations, J. Ciin. lnvest., 54: 913-918, 1974. 10. Yogesh, C. P., Burger, H. G.: Serum thyrotropin (TSH) in pituitary and/or hypothalamic hypothyro­idism: Normal and elevated basal levels and para­doxical responses to thyrotropin-releasing hormone, J. Ciin. Endocrinol. Metab., 37: 190-196, 1973. 11. Yogesh, C. P. et al: Radioimmunoassay of se­rum thyrotropin: Sensitivity and specificity, J. Ciin. Endocrinol. Metab., 33: 768-774, 1971. Adresa autora: Lukinac Ljerka, Socijalisticke revo­lucije 23/3, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl.. 13: 489-493, 1979 uredslla oprema radni llabineti pisaei stolovi uredslli ormani sedeci nameštal LJUBLJANA mestni trg 10 7 SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKI CENTAR U ZAJECARU ISPITIVANJE FUNKCIONOG TIREOIDNOG STATUSA BOLESNIKA LECENIH OD HIPERTIREOZE RADIOAKTIVNIM JODOM U KOJIH JE DOBIJEN NEDOVOLJAN ODGOVOR NA THYREOTROPIN RELEASING HORMON Paunkovic': N., O. Pavlovic:, R. Paunovic: Sadržaj: Izvršeno je klinicko i laboratorijsko ispitivanje 1 O bolesnica u kojih je TRH test bio negativan, a koje su predhodno lecene zbog hipertireoze radioaktivnim jodom. 1 pored klinickog utiska eumetabolickog stanja, u vecine su bile povišene vrednosti tireoidnih hormona, cime se tumaci i negativnost TRH testa. U svih je.posle 6 meseci od testiranja TRH testom, isti obnovljen, jedan, dva ili tri puta. Samo u jedne bolesnice Je došlo do normalizacije odgovora na TRH. U ostalih je ovaj test i dalje negativan, uz postajanje manje ili više povišenih bazalnih koncentracija tireoidnih hormona. Autori su mišljenja da se u ovakvih osoba radi o stanju blage, »subklinicke« hiper­tireoze. UDK 616.441-008.61-085-074 Deskriptori: hipertireoidizem, terapija z zdravili, jod radioizotopi, šcitnica funkcijski testi Radiol. lugosl., 13; 49.498, 1979 Uvod -Testiranje hipotalamo-hipofizo-ti­reoidne osovine je verovatno najosetljiviji nacin za ispitivanje funkcionog stanja štitaste žlezde. Test supresije tireoidne akumulacije radioak­tivnog joda (Werner et al., 1955) bio je jedan od najpouzdanijih metoda za iskljucivanje hiper­ireoidizma. U navije vreme testiranje tireoidnog »feed back« mehanizma se uglavnom obavlja aplikacijam sintetskog »thyrotropin-releasing hormona« (TRH), uz pracenje porasta koncen­tracije endogenog tireotropina (Ormston et al., 1971; Sawin et al., 1976) ili tireoidnih hormona, cešce trijodotironina (Shenkman et al., 1974). Nepostojanje znacajnog porasta koncentracije tireostimulantnog hormona (TSH) adenohipo­fize, nakon aplikacije TRH ukazuje na stanje supresije nadredenih centara {hipofiza, hipo­talamus), što se vida u hipertireoidizmu (Hersh­man, 1974; Besser et al., 1974). Medutim, dosta je izveštaja da može da se nade tzv. TRH test negativan i u osoba koje nisu klinicki hipertireo­idne. Predpostavke za objašnjenje ove pojave mogle bi da se svrstaju u tri grupe: a) da je ne­gativnost ovog testa moguca i u nekih eutireo­idnih osoba; b) da je negativan TRH test rezi- _J dualna pojava posle izlecene hipertireoze, i da je tranzitornog karaktera (Sanchez-Franco et al., 1974), ili c) da su osobe u kojih je ovaj test negativan granicno hipertireoidne, tj. da se na­laze u stanju »preklinicke hipertireoze« (Karlberg et al., 1973; Clifton-Bligh et al., 1974; Gemsen­jager, 1976). Zainteresovani za problem negativnosti TRH testa u klinicki eutireoidnih bolesnika sa pred­hodno lecenom hipertireozom, obradili smo 80 bolesnika, klinicki uglavnom eumetabolickih, koje smo ranije lecili radioaktivnim jodom zbog hipertireoze. Od ovih 80 testiranih, u 10 je iz­ostao odgovor sekrecijom TSH na stimulaciju sintetskim TRH, pa je ova grupa posl4žila za dalje pracenje. Cilj nam je bio da razjasnimo uzroke nega­tivnosti TRH testa u ovih bolesnika, posebno imajuci u vidu predpostavke predhodno nave­dene pod b) i c), jer ispitivanje nije imalo za cilj testiranje osoba bez obolenja štitaste žlezde. Metoda -Od 80 bolesnika lecenih radio­aktivnim jodom zbog hipertireoze izdvojeno je 1 O u kojih je TRH test bio negativan. Bolesnici Rad primljen: 19. 11. 1978. Paunkovic N., O. Pavlovic, R. Paunovic su dalje kontrolisani klinicki, odredivanjem kon­centracije tireoidnih hormona i TSH u krvi, kao i obnavljanjem TRH testa. TRH test je izvoden aplikacijom 200 µg sin­tetskog »thyrotropin-releasing hormona« (Rele­fact, Hoechst) uz odredivanje koncentracije en­dogenog tireotropina pre stimulacije i 30 min. od aplikacije TRH. Koncentracija TSH odredi­vana je radioimunološkom metodom, reagensi­ma firme Boehring. Normalne vrednosti za ba­zalne koncentracije iznose u našoj laboratoriji od 0,8 do 10,0 µIJ/ml. Kao negativan test racu­nat je onaj u kome je porast koncentracije TSH posle 30 min. bio do 1 µIJ/ml (Besser et al., 1974). Koncentracija tiroksina odredivana je radio­kompetitivnom metodam, sa normalnim vre­dnostima od 5 do 12,5 µg/dl, a trijodotironina radioimunološkom metodam (Boehring) sa nor­malnim vrednostima od 80 do 180 ng/dl. Od klinickih parametara posebno su registro­vani: frekvenca srca (preko 90/min racunata kao tahikardicna), kvalitet kože (topla i vlažna ocenjena kao jedan od znakova hipermetabo­lizma), i tremor prstiju ruku. Svih 1 O bolesnika je bilo ženskog pola, uz­rasta od 45 do 58 godina. U obzir su uzete samo bolesnice u kojih je od aplikacije posle­dnje terapijske doze 131 1 prošlo više od 6 meseci. Rezultati -Laboratorijske i klinicke podat­ke o ispitivanim bolesnicama prikazujemo ta­belarno (tabela 1 ). Rukovodeci se uglavnom klinickim parame­trima i anamneznim podacima (nedostatak gu­bitka na težini, relativno dobro opšte osecanje) ni u jedne bolesnice nije ordinirana dodatna terapijska doza radiojoda, niti tireosupresivni lekovi. Dve bolesnice su krace vreme tretirane propranololom (red. br. 1 i 6). Bolesnica u koje se i posle 26 meseci od terapije održavaju vi­soke koncentracije tireoidnih hormona u krvi (red. br 1 ), lecena je malom dozom radiojoda (3 mC). U svih bolesnica je povremeno obavljan kli­nicki i laboratorijski kontrolni pregled. Testi­ranje TRH testom obnovljeno je kroz 6 meseci od prvog testa još jedanput u 5 bolesnica, a još 2 ili 3 puta, u razmacima od po 6 meseci, u slede­cih 5 bolesnica. Rezultate retestiranja uz klinicke i laborato­rijske podatke prikazujemo na tabeli 2. Diskusija -Kao što je predstavljeno na ta­beli 1, od 1 O bolesnica klinicki uglavnom eume­tabolicnih, u 7 su koncentracije bar jednog ti­reoidnog hormona povišene ili granicno visoke. Ovaj podatak je dovoljan da razjasni negativ­nost TRH testa: suštinski se radilo o bolesni­cima sa aktuelnom hipertireozom, mada je u nekih ona imala »subklinicki« karakter. Tri bo- Bazalne vrednosti hormona Klinicki znaci Br. Dg Vreme Basal hormone values Clinical signs (mes) No. Dg Time Ts T• TSH tah. koža tremor (mos) ng% JLU/ml JLU/ml tach. skin tremor 1 M.B. 26 350 23,0 5,9 + + 2 M.B. 6 15,0 2,8 + 3 M.B. 19 255 13,0 6,6 4 M.B. 22 135 9,4 + + 5 M.B. 10 135 10,6 8,6 + 6 SNT 9 200 17,5 7 SNT 9 185 12,5 6,6 + 8 SNT 6 155 13,5 3,0 + 9 SNT 55 245 15,2 3,3 10 SNT 6 150 9,8 + + Tabela 1 -Laboratorijski i klinicki podaci o bolesnicima sa negativnim TRH testom. Table 1 -Laboratory and clinical dala of patients with negative TRH test. Skracenice: Abreviations: M.B.: Morbus Basedowi, Time (mos): Time in months from treatment to SNT: Struma noaosa toxica, testing, Vreme (mes): Vreme u mesecima od terapije do tah.: tahikardija (preko 90/min), testiranja, tach.: tachycardia (above 90/min). lspitivanje funkcionog tireoidnog statusa bolesnika lecenih od hipertireoze radioaktivnim jodom . Bazalne vrednosti hormona Klinicki znaci Br. Vreme Basal hormone values Clinical signs (mes) Time T3 TSH TRH test tah. koža . tremor No. (mas) ng% µ.g% µ.U/ml TRH test tach. skin tremor 84 3,7 10,5 normal. 2 10 230 14,0 2,1 negat. + 3 19 225 6,6 nega!. + 3a 36 280 14,0 nega!. + 4 40 180 13,0 5,0 negat. + + 5 18 130 10,0 1,3 negat. 6 15 190 16,0 8,6 nega!. + + 6a 27 210 13,8 4,0 negat. 7 12 225 11,0 6,6 negat. 7a 18 220 13,3 4,0 nega!. 7b 27 150 10,0 2,5 negat. 8 13 215 11,2 4,0 negat. + 8a 18 320 6,8 1,0 negat. + 9 59 236 11,8 2,3 negat. 10 11 175 7,8 4,6 nega!. + 10a 16 235 11,6 negat. 10 b 26 145 1,4 nega!. + + Tabela 2 -Laboratorijski i klinicki podaci i rezultati retestiranja TRH testom u istih bolesnica. Table 2 -Laboratory and clinical data and results ot TRH retesting in the same patients. lesnice (red. br 4, 5 i 1 O) imale su koncentracije oba tireoidna hormona u granicama normale. Od aplikacije terapijske doze 1311 do testiranja bilo je prošlo dasta vremena (22, 1 O i 6 mese­ci). Negativnost TRH testa u ovih bolesnica eventualno bi mogla da bude posledica duže suprimiranih nadredenih centara tireoidnim hor­monima u vreme dok su bili povišeni. Pošto kontinuirano ispitivanje koncentracija hormona nije vršeno, jasno je da ne mažemo da nave­demo kada su one dospele u eutireoidni opseg. Da bismo sagledali koliko je vremena potreb­no do normalizacije TRH testa, ako je pred­postavka o prolaznoj supresiji ispravna, izve­deno je jedno ili više retestiranja (tabela 2). Kao što može da se uoci, samo jedna bolesnica u retestiranju pokazuje normalan TRH test. Radi se baš o bolesnici koja je pre 6 meseci imala visoke koncentracije oba hormona, i koja je lecena malom dozam radiojoda (red. br 1 ). U ostalih je TRH test i dalje negativan. Jaš uvek su koncentracije bar jednog tireoidnog hormona povišene ili granicne. Skoro pod­jednako su povišene vrednosti trijodotironina i tiroksina. U retestiranju, tri bolesnice (red. br 5, 7 i 1 O) imaju koncentraciju tireodnih hormona u eutireoidnom opsegu, i to kod poslednjih retestiranja. Klinicki su sve bolesnice uglavnom eumeta­bolicne, tako da i dalje aktivna terapija nije pre­duzimana. Zakljucak -Izvršeno je klinicko i laborato­rijsko ispitivanje 1 O bolesnica sa negativnim TRH testom. 1 poreci nepostojanja izrazitijih manifestacija hipermetabolizma, u skoro svih bolesnica su koncentracije tireoidnih hormona bile manje ili više povišene. Ovaj podatak je u saglasnosti sa nekim mišljenjima iz literature da se u tih bolesnika radi o stanju blage, »pre­klinicke hipertireoze« (Karlberg et al., 1973; Gemsenjager et al., 1976). Eventualno u jedne ili dve bolesnice iz ove ispitivane grupe, moglo bi da se predpostavi da negativnost TRH testa uz eumetabolicko stanje i normalne koncen­tracije tireoidnih hormona treba da se tumaci nekim drugim mehanizmom (prevelika osetlji­vost hipofizo-hipotalamickih centara na nor­malne koncentracije tireodnih hormona i sl.}, (Clifton-Bligh et al., 1974). Summary THE FUNCTIONAL STATE OF THE THYROID GLAND IN PATIENTS PREVIOUSL Y TREATED WITH RADIOIODINE FOR HYPERTHYROIDISM ANO UNRESPONSIVE TO THYROTROPIN RELEASING HORMONE Clinical and laboratory investigations were per­formed in the temale patients in whom the TRH test was negative and who were previously treated tor hyperthyroidism with radioactive iodine. lnspite ot a clinically eumetabolic stale , in the majority ot the stu­died cases , basal values tor thyroid hormones were Radiol. lugosl., 13: 495-498, 1979 Paunkovic N., O. Pavlovic, R. Paunovic elevated. This could explain their unresponsiveness to TRH (negative TRH test). Six months later, the TRH test was repeated once, twice or three times. Only in one patient normalization of the TRH test was observed, while in others values for this test were stili negative but were combined with more or less high values of basal concentrations of one or both thyroid hormones. In such situations, it is believed, that a state of mild, »subclinical« stale of hyperthyroidism is existing. Literatura 1. Besser G. M., C. H. Mortimer: Hypothalamic regulatory hormones: A review, J. clin. Pathol. 27: 173---184, 197 4. 2. Clifton-Bligh P., G. E. Silverstein, G. Burke: Unresponsiveness to thyrotropin-releasing hor­mone (TRH) in treated Graves hypertyroidism and in euthyroid Graves' disease, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 38: 531-538, 1974. 3. Gemsenjii.ger E., J. J. Staub, J. Girard, Ph. Heitz: Preclinical hyperthyroidism in multinodular goiter, J. Ciin. Endocrinol. Metab.: 810-816, 1976. 4. Hershman M. J.: Clinical application of thyro­tropin-releasing hormone, New. Engl. J. of Med. 18: 886---890, 197 4. 5. Karlberg B. E.: Thyroid nodule autonomy: its demonstration by the thyrotropin releasing hormone (TRH) stimulation test, Acta. endocr. 73: 689-699, 1973. 6. Ormston B. J., R. Garry, R. J. Cryer, G. M. Besser, R. Hall: Thyrotropin-releasing hormo·ne as a thyroid-function test, Lancet, 2: 10-14, 1971. 7. Sanchez-Franco F., M. D. Garcia, L. Cacice­do, A. Martin-Zurro, F. Escobar del Rey, G. Mo­rreale de Escobar: Transient lack of thyrotropin (TSH) response to thyrotropin-releasing hormone (TRH) in treated hyperthyroid patients with normal or low serum thyroxin (T4) and triiodothyronine (T3), J. Ciin. Endocrinol. Metab. 38: 1098-1104, 1974. 8. Sawin C. T., J. M. Hershman: The TSH response to thyrotropin releasing hormone (TRH) in young adult men: lntraindividual variation and rela­tion to basal serum TSH and thyroid hormones, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 42: 809-816, 1976. 9. Shenkman L., Mitsuma T., Ch. Hollander: Methods tor detection of incipient primary hypothy­roidism: A comparative study, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 36: 107 4-1078, 1973. 1 O. Werner C. S., Spooner: A new and simple test tor hyperthyroidism employing 1-triiodothyroni­ 1311 ne and the 24-hour uptake methode, Buli. New York Acad. Med. 31: 137-144, 1955. Adresa autora: Dr Nebojša Paunkovic, dr. se., Služba za nuklearnu medicinu Medicinskog centra u Zajecaru. Naselje AVNOJ, C2, ulaz 1, stan 13, 19000 Zajecar. 7 INEP, ODELJENJE ZA FIZIOLOGIJU I RADIOBIOLOGIJU, ENDOKRINOLOŠKA LABORATORIJA, UNIVERZITET U BEOGRADU, ZEMUN TIREOGLOBULIN I DRUGI SOLUBILNI PROTEINI PAPILARNOG KARCINOMA I FOLIKULARNOG ADENOMA TIREOIDEJE: OSOBINE I BIOSINTEZA IN VITRO Sinadinovic, J., J. V. Micic, M. Krai1ncanic 1 Sadržaj: T-ireoglobulin (Tg) i drugi solubiln:i, prote,inli ·tireoideje i nj'ihoi\/a bio­ ,sinteza izucavani su u papilarnom karC'inomu, normalnom okolnom tkii\/u i1ste ,žlezde i u fol.,U tkivnom , ikularnom adenomu. ekstraktu oba tumora, mal1ignom i benignom, nadene su sve prote,inske fra,kC'ije: 27 S, Tg i 3-8 S. Procentualna zastupljenost ovih frakoija u adenomu je si'icna onoj u normalnoj žlezdi, 'a u karcinomu nešto izmenjena: veci je procenat 3-8 S frakoije dok je rela­tivna kol:ibna Tg nešto smanjena. U in vi.tro sistemu n:a .odresC'ima žlezde, tkivo karcinoma i· adenoma ugraduje "C-leucin u solubi1lne i' mikrozomalne prote1ine i sposobno je da sintetiše Tg i njegove podjedlinice. Solubi'1izaci1ja 1novosintetisan:i·h prote,ina je smanjena u fol'ikularnom adenomu tirno,i,deje. , Deskriptori: tireoglobulin biosinteza, papilarni karcinom, folikularni ,adenom, ti'reoideja Radiol. lugosl., 13; 499-501, 1979 _J Uvod -Priroda i karakter solubilnih pro­teina i njihova biosinteza in vitro izucavana je kod dve vrste epitelnih tumora tireoideje: benigni -folikularni adenom i maligni -papilarni karcinom. Uporedno sa ovim izu­cavani su i solubilni proteini u okolnom nor­malnom tkivu žlezde. Materija! i metode -Papilarni karcinom, velicine oraha dobijen je posle operacije bolesnice M. M., a folikularni adenom, te­žine oko 200 g od bolesnice L. Lj. Tireoidno tkivo, neposredno posle odstranjivanja i uzi­manja uzoraka za histološku pretragu, je stavljeno na led i odmah transportovano u laboratoriju. Za biosintetska ispitivanja in vitro uzet je deo tkiva, formirane porcije od po 200 mg koje su inkubirane u osnovnom Eagle-ovom medijumu, koji je sadržao 2.5 µCi 14C-leuci­na. Postupak inkubiranja, pripreme i analize novosintetisanih proteina detaljno je ranije opisan (Sinadinovic et al. 1975, 1978). Za analizu solubilnih proteina tireoideje po 1 g normalnog tkiva tireoideje, tkiva kan­cera i adenoma je usitnjen makazicama, a potom homogenizovan u staklenom ho­mogenizeru pomocu staklenog tucka. Dife­rencijalnim centrifugovanjem odstranjivane su subcelularne frakcije iz homogenata žle­zde. Koncentracija solubilnih proteina u 105 000 x g supernatantu odredivana je po metodi Lowry-a i saradnika. Analiza solubil­nih proteina tireoideje vršena je analitickim ultracentrifugovanjem (Kraincanic et al. 1970; Sinadinovic et al. 1973), elektrofore­zom na poliakrilamidnom gelu i dvostrukom imunodifuzijom u agar gelu. Makroimunoprecipitacija Tg vršena je razlicitim razblaženjima specificnog antise­ruma prema Tg pri konstantnoj koncentra­ciji solubilnih proteina precišcenog tkivnog ekstrakta žlezde (105 000 x g). Kolicina no­vosintetisanog Tg odredivana je preko ugra­denog aktiviteta 14C-leucina precipitiranog u tacki ekvivalencije sa specificnim Tg anti­telima. Merenje radioaktivnosti 14C-leucina vršeno je u tecnom scintilacionom brojacu Nuclear Chicago, a radioaktivnost izražava­na u DPM na jedinicu vlažne težine tkiva ili na mg proteina. Rad primljen: 20. 5. 1979 Sinadinovic J., J. Micic, M. Krain•canic Rezultati i diskusija -Kolicina solubilnih proteina po jedinici vlažne težine tkiva je skoro istog reda velicine u adenomu, kar­cinomu i okolnom normalnem tkivu žlezde. Ultracentrifugalni profili solubilnih proteina pokazuju da tkivo papilarnog karcinoma (Sl. 1) i folikularnog adenoma sad rži sve poznate proteinske frakcije kao i normalno, okolno tireoidno tkivo (Sl. 2). U odnosu na okolno normalno tkivo iste žlezde, ekstrakt papilarnog karcinoma sadrži povecani pro­cenat 3-8 S frakcije, dok je relativni sadržaj Tg nešto niži (Sl. 2). Jodoproteinska frakcija 12 S nije zapažena ni u tkivnem ekstraktu karcinoma niti adenoma. lmunodifuzijom ekstrakta žlezde na plocama agar gela pre- ma h-Tg antitela dobijena je samo jedna precipitinska linija. Intenzitet inkorporacije obeležene amino­kiseline u solubilne i mikrozomalne proteine papilarnog karcinoma je slican onom u nor­malnem, okolnom tireoidnom tkivu. Kod adenoma zapaža se relativno veliki proce- Slika 1 _:_ Ultracentrifugalna slika solubilnih pro­teina papiilarnog karcinoma (Ca) i susednog normalnog tkiva tireoideje (N) Figure 1 -Ultracentrifuga! patterns of soluble thyroid pro• teins from the papHlary cardnoma (Ca) and surrounding normal thyroi·d tissue (N) 20 2 7 S TG 30 20 10 Slika 2 -Relativna koncentracija solubiln, ih proteina tireoideje: N -normalno tkivo tireoi-de­je; Ca -papilarni karcinom; Ad -folikularni adenom Figure 2 -The relative concentrac-ion of so­luble thyroid proteins from. N -normal thyroid tissue; Ca papillary carcinoma; Ad -folHcular adenoma nat radioaktiviteta (21-23 %) koji ostaje vezan za mikrozomalne proteine tireoideje, što ukazuje na smanjenu njihovu solubili­zaciju. Od ukupne kolicine novosintetisanih solu­bilnih proteina 60 do 80 % se taloži sa spe­cificnim Tg antitelima. Ovo ukazuje da kan­cerozno tkivo in vitro sintetiše Tg koji se po fizicko-hemijskim karakteristikama i imu­nološkim osobinama ne razlikuje znatno od Tg normalne žlezde. Tireoglobulin i drugi solubilni proteini papilarnog karcinoma i folikularnog adenoma tireoideje: osobine i biosinteza in vitro Vreme inkubiranja Tlificance of iodine in the aggrega-tion of subuni1s i,nto thyroglobulin and in the formation of 27S iodoprotein. Acta Endocr. •(Kbh) 73 (1973) 43-58. 3.oSinadino\Aic, J., M. Jovanovic, M. Krai-ncanic: Dynam poceli s totalnim zracenjem gama zracima sa 20 uzastopnih dnevnih doza po 50 rada (140 rad/min) tako, da je ukupna doza dostigla 1000 rada. Životinje su bile zra­cene u šupljim kotacima iz pleksi stakla, koji su bili podeljeni u 16 odvajenih, 2, 7 cm visokih i 7 cm dugih prostora. Od stajice do mesta zra­cenja konfinirali smo i prevozili i nezracene ži­votinje tako, da su sve bile zatvorene u tim ko­tacima približno jedan sat dnevno (sl. 1 ). Zra- Rad primljen: 20. 12. 1978. Kališnik M., O. Vraspir-Porenta, M. Logonder-Mlinšek, M. Zorc, T. Lejko-Zupanc, A. Rus, D. Štiblar, J. !:;.ic diseases) 711 Stankovic D., N. Kapidžic, A. Lovrincevic, L. Lincender, F. škaljic, H. Alihodžic: Stenoze renalnih arterija na našem materijalu kod arterijalne hipertenzije (Rena! artery stenosis and arterial hypertension) 717 Miric S., L. Lincender, Dž. c':atic, D. Biilenjki: Anomalije položaja bubrega na urogramima (The radiological appearance of anomalies in kidney posiNons) 721 Goldner B., M. šeric: Medijastinalna lipomatoza kod nekih endokr-inih poremecaja pracen' ih gojaznošcu (Mediastinal lipomatosis in certain endocrinolog1ical disorders combined with obesity) 727 Stefanovic ž .. B. Jovanovic, D. Dugal'ic: Fistulozne komunikacije u medijastinumu (Esophageal fistulous communications in the mediastinum) 731 Bašic M., M. Kapidžic, B. Janac: Radiološke pretrage medijastinuma u ambulantnim uslovima (The radiological examination of the mediastinum in an out department health station) 735 Drndarski B., F. Dilberovic, F. Radovic, N. Fazlagic: Xeroradiografija kostiju, zglobova i mekih tkiva (Xeroradiography of the bones. joints and soft tissues) 741 Bašic M.: Poliostotska ekstraartikularna tuberkuloza kostiju (Polyostotic extraarticular tuberculosis of the bones) llic ž., M. Softic, F. Dalagija, Z. Medenica: Kompresija trupa kralješka kod senilne osteoporoze (Compression of cervical vertebrae in old age patients) 751 Petkovic P., H. Sadikovic, S. Stankovic, M. Softic: Profesionalna stigmata na kostima šaka kod radnika u drvnoj industriji (Vibration disease of the hands bones in wood industry workers) 755 Babic R.: Radiološko-hirurški aspekti nekih primarnih benignih osteolitickih tumora kosti (The radiologic appearance of some benign osteolytic tumors of the bones) 761 Karišik M., F. Radovic, J. 0ordevic, D. Vanicek: Primarne neoplazme koštanog sistema. -Desetogodišnja anai'iza lijecenih slucajeva (Primary neoplasms of the bone system: A ten years experience) 767 Konjovic M., S. Egorov, 2. JovanceV'ic: Hemangioperic'itom kosti (Haemangiopericytoma of bone) 773 lvanovic K., S. cikaric, ž. Jovancevic, S. Pendic: Doprinos scintigrafije ranam otkrivanju i terapij1i metastaza u koštanom sistemu, kod karcinoma dojke (The contribution of scintigraphy in the detection of bone metastases in patients with breast carcinoma) 777 Fazlagic N., L. Lincender, B. Drndarski: Komparacija dijagnostickih vrijednosti xeroradiografije i klasicne mamografije (A comparison of the value of xeroradiography with mammography) 783 Fazlagic N., A. Lovrincevic, M. Karišik: . Metoda xeroradiografije u dijagnostici oboljenja dojke (The use of xeroradiography in the diagnosis of breast diseases) 787 Mušanovic M., Dž. Softic, S. ldrizbegovic, J. Dizdarevic: Analiza mamograma 172 karcinoma dojke [An analys·is of mammographic findings in 172 cases with breast carcinoma) Mujagic H.: Pracenje blastoidne transformacije Vimfocita s 3H timidinom i mogucnost klinicke procjene rezultata (In vitro blastogenic response in malignant melanoma) 797 Vuckovic N., R. Simonovic, c. Stanisavljevic: Spondylosis et osteoarthrosis alcaptonurica (Spondylosis et osteoarthrosis alcaptonurica) 805 Miric S., A. Lovrincevic, D. Bilenjki, Dž. catic: Bifidni ureter sa slijep·im završetkom (Bifid ureter with ending in blind sac) 809 Nastic Z., Z. Matkovic, l. Svetic, J. Babic: Fibrosarkom nadkolenice (Fibrosarcoma of the thigh) 813 Simonovic R., N. Vuckovic, c. Stanisavljevic: Problemi lekarske tajne kod bolesnika koji boluju od malignih bolesti (The problem of the medica! information given to patients with malignant diseases) 815 INDEKS AUTORA Acetto B.: 2/529-534 Adamovic M.: 1 /37-38 Adanja G.: 2/497-498, 2/498-499 Alac M.: 2/383-388, 2/406-407 Albahari S.: 2/523-524 Aleksic N.: 2/539-544 Aleksic ž.: 2/450-451 Alihodžic H.: 1/15-18, 4/705-710, 4/717-720 Andrejevic Lj.: 2/506 Andrejevic M.: 2/505-506 Andrejic A.: 1/101-106 Andric S.: 1/211-213, 1/277-280 Anicic N.: 1/191-194, 1/199-201, 1 /223-225, 1 /233-236, 1 /237-240 Arandelovic J.: 1/101-106 Arneri G.: 2/448 Babic J.: 1/231-232, 4/813-814 Babic Lj.: 2/411-414, 2/441-444 Babic R.: 1/27-30, 1/55-59, 1/91-95, 1 /273-275, 4/761-765 Bajraktarovic M.: 1/241-243, 1 /257-259, 1 /261-263 Bajzer ž.: 2/373-376 Banovac K.: 2/383-388, 2/491-492, 2/492-493 Bašic M.: 2/578, 4/735-740, 4/747-750 Begovic D.: 1/147-150 Bekerus M.: 1/179-182, 1/195-198, 1/199-201, 1/219-221, 1/277-280 Bence Z.: 2/581, 2/582 Benulic T.: 1/287, 3/637-640 Beševic l.: 2/565-567 B'ilenjki D.: 4/721-726, 4/809-812 Bogdanova V.: 2/524-525, 2/535-537, 2/557-560, 2/573, 2/577-578 Bognar S.: 2/539-544 Boljanovic T.: 4/699-703 Borcke S. von: 2/429-433 Borko E.: 2/473-476 Borata R.: 2/359-363, 2/411-414, 2/419-421, 2/423-427, 2/441-444 Bošan N.: 1 /257-259, 1 /261-263 Boškovic M.: 1/191-194 Boškovic V.: 1/49-53 Bošnjakovic V.: 2/520-521, 2/565-567 Božinovic Lj.: 2/497-498, 2/498-499 Božovic B.: 2/497-498, 2/498-499 Bratic-Mikeš V.: 2/539-544 Breznik R.: 2/473-476 Brzakovic P.: 1/241-243, 1/257-259, 1/261-263 Budihna N.: 2/529-534 Buric A.: 2/545-549, 2/571. 2/577 Bušic l.: 1;201-210 Bzenic J.: 2/520-521 Bzik Lj.: 2/492-493 Cabassa N.: 2/342 Catino A.: 2/340, 2/403, 2/571-572 Cekov V.: 1 /245-248, 1 /253-256 Cerar A.: 3/686-688 Chapman R. S.: 2/429-433 Cvetanovic S.: 2/565-567 Cvetkovic S.: 1/37-38 Cvrtila D.: 2/586-587 cancarevic M.: 1/75-77, 1/81-83 cengic F.: 1/127-130, 1/151-155, 1/207-210, 4/699-703, 4/711-715 ceric l.: 1/169-171 cikaric S.: 1/179-182, 1/183-189, 1/191-194, 1/233-236, 1/237-240, 4/777-782 cohar F.: 2/545-549 cvoric J.: 2/520-521 Catic Dž.: 4/721-726, 4/809-812 Cirovic M.: 2/493-494 Dalagija F.: 1/169-171, 4/751-753 Damjanovic M.: 1/131-133 Danic M.: 1/9-13, 1/89-90, 1/265-267 Dapcevic B.: 2/377-382 Davcev P.: 2/557-560 Dedic M.: 1/107-111, 1/135-142 Diklic G.: 3/661-665 Dilberovic F.: 4/741-745 Dimcev l.: 3/689-690 Dimitrijevic M.: 1 /43-47 Dimitrijevic P.: 1/173-177 Dimitrijevic Z.: 2/351-357 Dizdarevic J.: 4/791-796 Djordevic 0.: 1/195-198, 1/215-218, 1/223-225 Djordevic J.: 1/227-230, 4/767-771 Djorclevic N.: 2/351-357, 2/481-483 Djurica S.: 2/493-494 Djurovic F.: 2/359-363 Djusic Z.: 1/147-150 Dodig D.: 2/334, 2/574 Dogan S.: 1/167 Dojcinov D.: 1/85-87 Dolgova-Korubin V.: 2/577-578 Domijan Z.: 2/574 Domonji S.: 1/173-177 Dorn G.: 2/435-456 Draganic M.: 1/43-47, 1/157-161 Dragojevic R.: 2/456-457 Dragovic M.: 1/131-133, 1/143-145 Draškovic R. J.: 2/588-590 Drndarski B.: 4/741-745, 4/783-785 Drobnjak D.: 1/9-13, 1/61-68, 1/75-77, 1/81-83, 1/89-90, 1/265-267 Dugalic D.: 4/731-734 Egorov S.: 4/773-776 Ekins R. P.: 2/429-433 Erjavec M.: 2/369-371, 3/645-648 Fabijanic H.: 3/603-607 Falappa P. G.: 2/575-576 Fazlagic N.: 1/127-130, 1/227-230, 4/741-745, 4/783-785, 4/787-790 Fettich J.: 2/401-402, 2/403-404 Fidler V.: 2/335-336, 2/337-338 Filipovic D.: 2/561-564 Focacci C.: 2/405-406, 2/575-576 Fonda U.: 2/401-402, 2/403-404 Franjic J.: 1/167 Freitag G.: 2/345-349 Freitag J.: 2/345-349 538 Gadže A.: 2/373-376 Gali D.: 2/415-418, 2/419-421, 2/435-439 Galli G.: 2/403 Gavrilovic R.: 1/131-133, 1/143-145 Genbacev O.: 2/457-458, 2/465-471 Georgievska B.: 2/569-570 GHšic Lj.: 1/123-125; 2/477-480, 2/506 Gluhbegovic L.: 4/705-710 Gojšina S.: 1/173-177 Goldner B.: 4/727-730 Golubovic S.: 1/163-166 Grbic R.: 2/502 Guna F.: 2/369-371 Gvozdanovic V.: 1/167 Han R.: 2/461-464 Hebrang A.: 3/603-607 Herzog B.: 2/454-455 Hiifer R.: 2/490 Hojker S.: 2/337-338 Horvath L.: 2/517-519, 2/578, 2/587 Horvatic N.: 1 /203-206 Hrastnik F.: 2/365-368 ldrizbegovic S.: 4/791-796 lgic M.: 1/101-106 llic N.: 1/19-22, 1/23-25, 1/31-32, 1 /33-35, 1 /69-70, 1 /79-80 llic R.: 1/113-116 llic S.: 1/69-70, 1/79-80 llic ž.: 1/169-171, 4/751-753 lvancevic D.: 2/334-335, 2/341, 2/572 lvanovic K.: 1/179-182, 1/191-194, 1/233-236, 1/237-240, 4/777-782 Ivanovski R.: 2/447, 2/451, 2/453-454 lvkovic T.: 1/85-87, 1/163-166, 1/253-256 Jacimovic Lj.: 2/445, 2/589-590 Jamakoski B.: 1 /97-100 Janac B.: 4/735-740 Janca K.: 2/359-363 Jancar B.: 1 /286 Janjic M.: 2/456-457, 2/496-497 Jankovic l.: 1/211-213, 1/219-221, 1 /223-225, 1 /241-243, 1 /249-252 Jašovic M.: 1/43-47, 1/157-161 Jeremic V.: 1/101-106 Jevremovic D.: 1 /27-30 Jezdimirovic M.: 1 /37-38 Jira L.: 2/491-492 Jirka J.: 2/401 Jonckheer M. H.: 2/568 Jonjic Z.: 1/131-133, 1/143-145 Joskowicz G.: 2/336-337 Jovancevic ž.: 4/773-776. 4/777-782 Jovanovic B.: 4/731-734 Jovanovic M.: 2/465-471 Jovanovic V.: 1/147-150, 2/411-414, 2/520-521 Jovanovic ž.: 1/19-22, 1/23-25, 1/31-32, 1/33-35, 1/69-70, 1/79-80 Jovanovski D.: 1 /203-206 l