ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9■1999 • 1 (16) POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSIONI / REVIEWS AND REPORTS, 256-265 i demografskih kretanja, za proučavanje hrvatskog je­ zika i stanja i razvoja glagoljskog pisma na Humštini u XVII stolječu. Kao najstarija matična knjiga iz Huma ona je nezamjenjivi izvor za proučavanje patronika. Milan Ivančič, dipl.ing. prikazao je Biljnu proizvodnju na So- vinjštini. Područje obuhvača k.o. Sovinjak, Pračanu, Sovinjsko Polje, Sovinjska Brda i Sovištinu. Prikaz ob­ uhvača ekološke uvjete: tla, klime, reljef i radno aktivno stanovništvo, opremljenost Strojevima a odnosi se na ratarsku, povrtlarsku, vočarsku i vinogradarsku proiz­ vodnju. Dr. Vido Vivoda osvrče se na povijest vino- gradarstva Istre u antičko doba, a Lino Vivoda za svoj rad Sovignaco neila bibliográfica storica Italiana (So­ vinjak u talijanskoj povijesnoj bibliografiji), koristio radove istarskih autora objavljenih na talijanskom jeziku navodeči manje radove ali i djela kao Camille De Franceschia "Conteo di Pisino". (Pazinska grofovija), jer je Sovinjak neko vrijeme pripadao Pazinskoj grofoviji. Dr. Krešimir Sakač, Etore Poropat dipl. oec i dr. Boris Sinkovič u prilogu Piritizirani boksiti Minjere u Istri, mineralno-kemijski sastav i geneza, pišu o postavljanju nove originalne interpretacije geneze tih boksita. Do sada je bilo uvriježeno stanovište o jednokratnom pro­ cesu stvaranja piritiziranih boksita u različitim područjima svijeta, za istarske je ustanovljeno da su nastali u dvije faze o kojima pišu autori. Doris Nežic zalaže se za hortikulturno uredenje Sovinjaka i predlaže da se prostor uz župnu crkvu zasadi raznim zelenim i cvatučim grmovima i trajnicama. Kako se radi o prostoru uz crkvu uredena površina podsječala bi na nekadašnje samostanske vrtove. Miro Rušnjak, danas sedamdesettrogodišnji umirov- Ijeni učitelj pripovjeda o djetinjstvu i životu u rodnoj Pračani. Napisao je: Zimi oko ognjišta i Sječanja na kosidbe u Dolini Mirne. O Ijiljanima sjeverne Istre pišu botaničari Angelina i Zlatko Petriševac. U okviru 50 godišnjeg postojanja Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagrebu, značajno mjesto zauzimaju folkloristička i etnološka istraživanja u Istri, Područje Buzeštine bilo je uvršteno u prva istraživanja 1951 i 1952 godine. Ruko- pisnu gradu s tih terena, a koju su prikupili ondašnji istraživači Olinko Delorko, Nikola Bonifačič Rožin i Vinko Žganec, priredila je za objavljivanje u Buzetskom zborniku dr Tanja Perič Polonijo. Priredujuči gradu na­ pisala je i komparativnu študiju o usmenoknjiževnim oblicima i njihovim varijantama na Buzeštini. O 40. obljetnici Mješovitog pjevačkog zbora Roč piše Ines Greblo, a Ivan Draščič "Beli Mate" pripremio je nekoliko priloga iz prošlosti Buzeta i Sv. Martina. Dr. Katarina Horvat Levaj, povjesničarka umjestnosti predlaže izbor kulturno povjesnih spomenika u Humu i piše tekstove za obilježavanje. Dva su autora obradila gospodarske teme. Zdravko Čurič, ing piše: PIVOVARA U BUZETU (1977-1998), a mr Stjepan Kraljevič u prvom prilogu piše: Izgradnja vodovodne mreže od 1993. do 1997. godine na pod- ručju djelovanja Istarskog vodovoda, a drugi je prilog: Proizvodnja i isporuka vode potrošačima na području djelovanja Istarskog vodovoda. S literalnim radovima jjavljaju se več dugogodišnji suradnici Fedor Putinja s pripovjetkom Bepi iz Sluma, a Miroslav Sinčič, Milena Draščič, Daniele Sirotič, Marija Ribarič, Snježana Mar- kežič i Ivan Draščič "BELI MATE" s pjesmama. Zabi- Iježene su sve kulturne manifestacije tijekom godine a neke su manifestacije i knjige prikazane: Hari Ivančič, GRADOVI I KRAJOLICI 1993-1998. (Gorka Ostojič Cvajner) MOST SURADNJE DUG ČETRISTOTINE PEDESET KILOMETARA (Gordana Čalič Šverko) LJEKOVITO BILJE BUZEŠTINE (Mirjana Pavletič) IZLOŽBA FOTOGRAFIJA O KOTLIMA (Vladimir Gudac), FOTOGRAFIJE HFS, PULA (Vladimir Gudac), 12. 13. 14. ANNALES (Božo Jakovljevič) NOVE BUZETSKE UDRUGE (Gordana Čalič Šverko), JUBILEJ ARMONIKE TRIESTINE (Gordana Čalič Šverko) KULTURNI PROGRAMI NA BUZEŠTINI TIJEKOM 1997. I 1998. GODINE (Mirjana Pavletič) UDRUGA HRVATSKIH SUDACA (Vesna Katarinčič Škrlj) Petar Pavel Vergerije ml, medunarodni znanstveni skup u Kopru (Alojz Jembrih) ZAŠTITA KULTURNE BAŠTINE 1998. (Zlatka Marži i Božo Jakovljevič) BUZETSKE MAŠKARE 1999. G. (Zlatka Marži) O sportskim dogadanjima u 1998. godini pišu Če- domir Žulič, Godina za pamčenje, prilog je uspješnoj godini bočara Buzeštine. Vlado Vodopija piše: Ruko- metni klub Buzet-Buzetska pivovara, Slavica Prokič Schuch prikazuje rad i uspjehe Odbojkaškog kluba Buzet, a Elvis Bašič napisao je priloge: Povratak no­ gometa u Buzet, Uspješna godina Taekvvon do kluba Buzet i Palaglaideri nad Buzeštinom. Najnoviji broj Buzetskog zbornika uredili su Antun Hek, Damir Sirotič i Božo Jakovljevič koji je glavni i odgovorni urednik. Izdavač knjige je "Josip Turčinovič" Pazin. Božo Jakovljevič Janneke Kalsbeek:T\-\E ČAKAVIAN DIALECT OF ORBANIČI NEAR ŽMINJ IN ISTRIA. Amsterdam, Rodopi, 1998, XXII + 608 strani. Znalcima problematike dobro je poznato da u Nizo- zemskoj djeluje nekoliko izvršnih poznavatelja hrvat- skih dijalekatnih osobina, a objavljivanje velike mono­ grafije o govoru sela Orbaniči kod Žminja u Istri prilika je da širi krug ljudi ukratko upoznamo s njihovim radom. Uglavnom su oni proučavatelji čakavskoga na- rječja, no, naravno, pojave valja promatrati kompara­ 264 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) POROČILA IN O CEN E/ RELAZIONI E RECENSIONI / REVIEWS AND REPORTS, 256-265 tivno, pa se uspješno bave i drugim hrvatskim govorima, a neki (Willem R. Vermeer i Han Steenwijk) i sloven­ skima; napominjem da je Steenwijk prije nekoliko go- dina obavio odličnu monografiju o jednom od sloven­ skih rezijskih govora u Italiji: The Slovene Dialect o f Resia: San Giorgio, Amsterdam 1992. Hein Steinhauer još je prije dvadesetak godina objavio opsežnu knjigu čakavskih študija: Čakavian studies, The Hague - Paris 1973. Vermeer je uopče jedan od najboljih poznava- telja zapadojužnoslavenske dijalekatne situacije, a va- žan je i kao proučavatelj čakavskoga književnog jezika. Nedavno je na krakovskom slavističkom kongresu s osobitim poznavanjem govorio o Hektorovičevu jeziku. Taj je prilog objavljen u časopisu Studies in Slavic and General Linguistics, 24, 1998, 465-526; upravo kao 25. knjiga toga periodika objavljena je študija Janneke Kals- beek o kojoj ovdje govorimo. Hubrecht P. Houtzagers istakao se obradama govora na Cresu, Pagu i na Ug~ Ijanu, s time da je Orlecu na Cresu posvetio opsežnu monografiju: The Čakavian Dialect o f Orlec on the Island o f Cres, Amsterdam 1985. On proučava i kaj- kavske govore u Madžarskoj (Homok, Vedešin), kod Nežiderskog jezera. Janneke Kalsbeek svoj je znanstveni interes posvetila istarskim govorima, pa je dosad ob­ javila više priloga o njima, a dugogodišnji napor okru- nila je najobimnijom monografijom o jednom od ča­ kavskih govora uopče u cjelokupnoj literaturi; študija o orbaničkom govoru objelodanjena je na preko 600 stranica. Orbaniči su seoce u bližini Žminja u središnjoj Istri, južno od Pazina, dio jedne od starosjedilačkih zona na istarskom poluotoku. Razumije se samo po sebi da je taj govorni tip bio u stanovitoj mjeri poznat znanstve- nicima, medutim, nakon ove nove monografije on je zapravo najbolje poznat u čakavštini opčenito. Područje oko Žminja, kao i ono oko Labina i Pazina, ekavsko je, a takvi su i predjeli oko Rijeke (liburnijski tip), oko Trsa- ta, Bakra i u Crikvenici, oko Kastava, na Cresu i na sje- vernom Lošinju. Upravo posljednih godina dobili smo više priloga o čakavskom ekavskom dijalektu, poglavito nastajanjem Ive Lukežič, autorice monografije Trsatsko- bakarska i crikvenička čakavština, Rijeka 1996. To zna- či da je u Orbaničima praslavenski jat dao e (beseda, suseda Hi suseda), ali svako dugo e je diftongirano (de ­ li, liep; mieso, piet). Uz ekavški jat pojavljuju se i rijetke iznimke, kao u primjerima cfica, dite ili njadra. Vrlo je važna značajka toga govora o kao refleks stražnjega nazala (akuzativ jednine kravo, luno "pun mjesec"), no i svako drugo dugo o se diftongira: mudš, "muž"; nučč. Svakako su zanimljivi kontinuanti stražnjeg nazala u Istri, gdje je oko Buzeta dobiveno a, oko Žminja i Pazina imamo o, a i oko Labina ima nešto primjera s o, kao i oko Boljuna, gdje medutim, u glagolima sa su- fiksom -nç>- dolazi a. Medutim, ti glagoli tipa dfignutoko Žminja ipak imaju u. Sustav je troakcenatski (” , n, ~), s dužinama ispred naglašenog sloga (râb'it), bez njih iza naglaska. Dakle, dolazi i akut, npr. u riječi nuoš"nož", a dugosiiazni naglasak npr. u muoš, kao što smo več vidjeli. Dugosiiazni akcent javlja se i tzv. e-prezentima (čdjen, dîgnen) i u pridjevima kao stâri, što je izrazita značajka sjevernozapadnih čakavaca. Najkrača bi bila karakterizacija da genitiv jednine imenica tipa sestra ima nastavačni morfem -i (sestri), u akuzativu množine imenica muškog roda nastavak je tak oder -/' (stofi). Npr. glagol kopat u 3. licu množine glasi kopajo, glagol nosTt noše ili nošo. Naravno je da knjiga sadrži pravo mnoštvo najrazličitijih važnih i zanimljivih detalja, po- uzdano zabilježenih i znalački protumačenih. Npr. ge­ nitiv i dativ zamjeničkih riječi ja jas i tf glase mane, mane, odnosno tebe, tebe; to je manjinska čakavska situacija, tj. običnije je stanje mene, meni, dakle s ujednačivanjem u korist genitivnoga praslavenskoga ak­ centa. To orbaničko stanje ujednačeno je prema da- tivnom naglasku u praslavenskom, koji je bio na do- četnom slogu. Ima i onih čakavskih govora što čuvaju prvobitan praslavenski odnos, npr. mene, meni na oto­ ku Ižu. Autorica u uvodnim segmentima pouzdano i točno opisuje istarsko dijalekatno stanje u širem kontekstu te prethodna proučavanja tih govora. Fonologija je obra- dena sažeto, no morfološko i sintaktičko stanje prika­ zano je mnogo podrobnije nego je u nas običaj. Poseb­ no če zainteresirane oduševiti brojni tekstovi koji dono­ se vjernu sliku domačega govora, pri čemu je posebno zanimljivo da i autorica iz Nizozemske pitanja postavlja orbaničkim govorom! Dragocjen je i rječnik, i to i zato što je dosta opsežan (blizu 200 stranica) i zato što je leksikografski dobro sastavljen. Tu se ne donosi mnogo primjera uz pojedine natuknice, ali se velika pozornost posvečuje akcentu, npr. akcenatskim promjenama u po- jedinim padežima ili u pojedinim glagolskim oblicima. Usp. npr. sek'ira subst f (also s ik i ra) 'axe1, Asg sek'iro, Isg sekTron, Lsg sek'ire. Na kraju je literatura navedena u prilično strogu izboru. Kako vidimo iz naslova, ta je dragocjena mono­ grafija napisana na engleskom jeziku, isto tako i Hout- zagersova knjiga o govoru Orleca na Cresu, kao i Stein- hauerova obrada govora u Novom, Senju i na Vrgadi. Vermeerova knjiga naslovljena je Studies in south Sla­ vonic dialectology. Dakako, neophodno je da hrvatski i slovenski učenjaci tu literaturu poznaju što bolje, a bilo bi vrlo korisno i objavljivanje koje knjige nizozemskih dijalektologa u Hrvatskoj i u Sloveniji. Josip Lisac 265