Poštarina plačena u gotovom God. XII. Broj 15. U Zagrebu, 11. travnja 1940. Pojedini broj Din l.— Narod, koji se odreče ma i jedne stope kr vi ju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlie narodom JEDNA SVIJETLA TOČKA u radu naše emigracije u posljednje vrije- me je bez sumnje fuzija dva ju emigrantskih društava u Novom Sadu »Istre« i »Orjemo« u zajedničico društvo »Istra-Orjem«. Po¬ trebno je to posebno i na ovome mjestu istaknuti. Prije nekoliko godina pojavile su se u redovima istarskih emigranata u Novom Sa¬ du dvije struje, jedna radikalnija, druga ma- nje radikalna, jedna borbena, druga umje- renija, jedna »mladih« druga »starijih«, ako se tako može reči. Ta je borba trajala dosta dugo, tak nekoliko godina, bila je na mo¬ mente i veoma žestoka, pa je jedna grupa bila pokrenula i svoj vlastiti list. Da to nije bilo od koristi interesima ta- mošnjih naših emigranata i da su zbog tih trzavica izgubili mnogu simpatija i jedni i drugi, nije potrebno posebno isticati. Jer nemojmo se varati: svaka je svadja nesimpatično gledana! Kad se brada potuku i stanu se grditi i jedan drugome štošta predbacivati, nitko se od dobronamjernih njihovih prijatelja torne ne moie veseliti Veseli se obitno onaj, koji im ieli zlo. Konatno nakon dugog pripremanja te¬ rena, nakon što se uvidjelo kuda ide i je- dno i. drugo društvo u današnjim teškim tatovima, ako ne bude sloge — uspjelo je ras- položiti za sporazum članstvo i jednog i drugog društva i došlo je do zajednitke glavne skupštine obiju društava, koja su se us ve¬ liko odobravanje svili članova stopila u je¬ dmi jaku i solidnu emigrantsku organiza- eiju. Članstvo je i jednog i drugog društva, osjetilo, da u današnjim ozbiljnim vremeni- ma, gdje nitko ne zna što nosi dan, a što noč, jedrno udruženim snagama može da iz¬ vrši, zadaču, koja ga možda teka. Hastrga- ni, rascijepani, ljudi troše svoje energije u sitničavostima, iscrpljuju se u medjusobnoj borbi i sve se više odaletuju od cilja, koji je konačno svima znjednički. »Danas je više nego ikada medju nama potrebna sloga i jedinstvo«, — rekao je na skupštini na kojoj je ostvarena fuzija dva- ju novosadskih emigrantskih društava novi pretsjednik prof. Vitomir Ujčič. — »Nas nema što da razjedinjuje. Kod nas može biti jedi no razlike u izvodjen ju programa rada, koji je medjutim istovjetan kod svili društa¬ va. i koji vodi kod svih nas istom cilju. Ne¬ kih di.vergentnosti medju nama ne može i ne bi smjelo da bude!« »Nijesu naše organizacije samo bure iz kujeg se nekad nesavjesno i sebično vadi. u ništa mu se ne dodaje. Mnogi kad osjete da je bure pri dnu, hladno ga i mirno za- obidiu; pa puste i proglase nesposobnim za rad, umjesto da mu priskoče u pomoč i da ga s pasova ju. Treba da zrnju takvi, ako se to bure materijalno i iscrpilo, da je ono i nadalje ostalo nepresušivi izvor svega ono ga, što treba da bude bitno kod svih naših organizacija, a to je: misao, duh i čežnja, nesalomljiva volja, da se splete što joče ve¬ za. koja nas spaja sa zemljom u kojoj se rodismo« »Sporazum u našo j unutrašnjoj politici mogao je i nas uvjeriti, kako nesporazum i podvojenost mogu biti fatalni u svakom ži¬ votu, pa tako i u našem, emigrantskom«. »Ništa ne čemo riješiti prkosom, strašču i mržnjom. Plemenitim radom, ljubavlju, istinom, iskrenošču i tolerancijom, izgra- djujtno obazri.vo naiu politiku i upamtimo. da sva naša pitanja možemo da riješavamo zajedničkom brigom i nastajanjem«. To je tek nekoliko citata iz govora, koji su na toj zajedničkoj skupštini održa ni u Novom Sadu Čovjek pojedi.nac ne mora se možda slo- žiti sa svakim. baš svakim pasusom i sva¬ kom izjavam, koja je na toj skupštini pala Ali je.dno je u svim tim izjavama bitno. Svi shvačaju ozbiljnost časova, koje proživlja- vaino i svi. su proieti željom da naša sna¬ ga bude što jača, naši redovi što jedinstve- niji, bez obzira na lično gledanje pojedina- ca na probleme koji su izvan naših ciljeva i pokraj naših puteva. I to je evo ono što nas u sadašnjim ča- sovima veseli, što nam daje nade, da če sve krenuti boljim putem. To ne znači, da svaki od nas mora gle¬ dati na razna pitanja iz iste perspektive Svaki ima svoje oči, svoju glavu, svoje osje- čaje, svoje simpatije. Svaki ima svoj tem- peramenat. Netko je rezolutniji, odlučniji, nagliji i praskaviji, drugi je mirniji. stalo- ženiji i oprezniji. Svaki od nas živi u dru¬ gam ambijentu, koji hočeš ne češ ima sta- noviti utjecaj na sva.kog pojedinog od nas. Ne može se tražiti od onih mladih, po letnih naših omladinaca, da misle i rade istim tempom kao oni stariji. Mladi su odu vijete bili žešči, odlučniji i — recimo — no- predniji od starih Takvih je bilo uvijek u svim, redovima. takvi su bili i naši stariji u mladim danima. To je i potrebno, jer to daje svježinu, to regenerira svaku akciju Ne da,o Bog da mladi kimaju na sve što stari rade To bi znočilo gotovo umrtvlje- nje naših snaga Potrebna je kritika, po trebno poticanje, ali ne odmah kidanje, ru- ienje svega što su drugi stvorili. UZBUNA OKO JEDNE KARTE U kabinetu bivšega francuskoga mini- u Njemačkoj i Italiji, i da li su to, u stra financija, sadanjega premiera Rey- istinu autentični planovi saveznika — nauda, u času dok je vodio razgovore s tko bi to mogao sa sigurnošču reči. Pla- delegatom predsjednika Roosevelta, Su : novi očito postoje. i na jednoj i na dru- mner Wellesom — stajala je na jednoj goj strani. Djelomično su ti planovi o velikoj ploči zemljepisna karta Evrope, budučem uredjenju poznati: oni se s je- koja je uzvitlala mnogo prašine u evro- dne strane u glavnim črtama nalaze u pskom novinstvu. j deklaraciji francuske i britanske vlade, Prvi su uzbunu digli Madjari. Neki! k °jima su odredili svoje ratne ciljeve, su njihovi listovi reproducirali sliku sa ‘ a s dru K e strane o njima se od vremena tog pariškog sastanka, koja je bila obja¬ vljena na naslovno j stranici pariškog ilustriranoga tjednika »Illustration« u broju od 16 ožujka. Na slici se vidi spo- menuta karta, a razabiru se i neke gra- nice, koje očito nisu granice sadanje Evrope. Nakon madjarskih javili su se i tali- janski listovi, medju prvima trščanski »Piccolo«, a onda i njemački listovi. To što su se prvi javili Madjari lije- na vrijeme i javno raspravlja. Osim tih javno iznesenih planova zacijelo postoje i na jednoj i na drugoj strani i tajne osnove, koje obuhvačaju ona pitanja, o kojima bi za sada bilo preuranjeno go¬ voriti, jer još nisu u igri svi oni faktori, za koje se može pretpostaviti, da bi mo¬ gli sudjelovati jasnije i odredjenije u sadanjem sukobu. O tim se. osnovama , može za sada tek naslučivati, rasprav- ljati na temelju približnih pretpostavki, ali se s nekom sigurnošču o njima jedva RAT SE PR0ŠIRI0 O S VRT NA DOG AD JA JE U SKANDINAVIJI Rat izmedju Njemačke i Saveznika se proširuje. On nije više izoliran na tri velevlasti več je u svoj vrtlog zahvatio i dvije nordijske države: Dansku i Nor- vešku. Njemačka je noču od ponedjeljka na utorak prodrla u Dansku, okupirala je bez borbe, a ratnim brodovima i avio- nima prebacila je svoje čete u Norvešku da i nju podvrgne pod svoju vojničku vlast. Nad obim dotle neutralnim drža¬ vama Njemačka je proglasila vojnički protektorat, što znači da ih je u vojni- čkom pogledu sasvim podčinila svojim ratnim ciljevima. Finsko-ruski rat, koji je pred kratko vrijeme završen finskom kapitulacijom nakon nekoliko mjeseci očajne borbe, bio je jedna epizoda u sadanjem ratnom okršaju. Sukob je bio ostao izoliran na dvije zaračene države, a 'nakon pakta u Moskvi Rusija se — kako to pokazuje razvoj dogadjaja posljednjih dana — opet vratila rezerviranijem držanju, na¬ kon što je izgledalo da idemo u susret skih granica pa da zato imaju osobito 0 _, , - .. . . dobro izostren pogled za geografske kar- / ® f - ancaske stian ® demantira, i lsti- te Zbog toea niima ie unala u oči i ova ce ' da - ie P° srl J ed i zapravo zabuna, jer karta u francuskoj ilustraciji. ! koiof da^e fntrernf St 7a^ e a 0 no 1 kategorije 10%. ban kvarnerski paviljon. Paviljon ce t>i- j R a dništ VU raznih industrija povišene su ti otvoren dne 12. travnja, plače različito. U mehaničkim industrl- . jama dobivaju radnici, žene i djeca lz- Rijeka — Otvorena je zračna linija: | nac j ig godina 15% povišice, a djeca is- Rijeka-Pula-Venecija. Kako je dan bio p 0( j jg godina 12%. — Radnici u elektro- lijep, na pristanište je došlo veoma industriji dobivaju 12%, u gradjevnoj mnogo znatiželjnog svijeta, da vidi od- industriji 15%, drvenoj industriji 15%, lazak velikog tromotomog hidroplana, industriji cementa 15%, ribari več pre- a isto je tako došlo mnogo ljudi i kad ma morima gdje ribare od 10 do 15%, se je avijon vratio. ♦ Rijeka — Bogata prosjakinja uapše- na je ovih dana na vratima župne cr- kve Svetoga Vida. To je neka Katarina Buljanovič rodom iz otoka Paga. Lstraga je ustanovila, da ima u banci gotovog novca 20 tisuča lira. Ona se je branila da nije prosjačila, no kod nje je nadje- no 27 lira, u sitnom novcu, kojeg je pre¬ ma iskazima svjedoka naprosila pred crkvom. |kožnoj industriji 10 do 12% i t. d. Studena — Ovdje je uapšen Mari¬ jan škrjanc u času kad a je htio iz Ju¬ goslavije bez putnice u Italiju. škrjanc. koji je rodom iz ovih krajeva prebjegao je nedavno u Jugoslavi.iu bez putnice, navodno da se tamo sastane sa Ženom koja mu živi u Zagrebu a sada se je vračao kuči. Zbog prelaza granice bez dozvole škrjanc je osudjen na 5 mjese- ci zatvora i 3000 Ura globe. DIJAŠKI DOM V CELOVCU ZAPRT »Sokolski glasnik« pa poroča, da je policijska oblast zaprla slovenski »Di¬ jaški dom« v Celovcu, kjer so stanovali dijaki, ki so obiskovali celovško gimna¬ zijo. Dom je bil ustanovljen leta 1907. in je obstojal iz dveh poslopij, v katerih je bilo prostora za 35 dijakov. Prej so bili slovenski dijaki večinoma nastanje¬ ni v škofijskem internatu »Marijanišču«. Leta 1938. je zaseda »Marijanišče« or¬ ganizacija Hitlerjeve mladine, katoli¬ škim dijakom pa so dovolili, da se pre¬ selijo v št. Pavel. Med šolskim letom pa je prešel internat v roke narodno soci¬ alističnih profesorjev. VJENČANI I UMRLI U PULI . Pula. — Vjenčani: Krivič Ljudevit i Jankovič Marija; Crnobori Antun l Mihelič Marija; Bugarina Nikola i Pin- cin Ivana; Valenta Petar i Meden Pje- rina. — Umrli: Udovič Josip iz Pazina; Kolbas Antun iz Lanišča; Zudetič An¬ tun iz Višnjana; Urban Petar iz Žminj a; Žubranič Vinko iz Baške nove; Stihovič Marija iz Pazina; Rabac Foška iz Pule; Holiski Antun iz Pazina; Pa j kovic Božo iz Svetoga Vičenta Katarina Gobo lz Labina; Martin Mofardin iz Kanfanara; Bačič Antun iz Pazina; Klarič Žita iz Pazina. DVE NOVI LADJI SO SPLOVILI V TRŽIČU Tržič, aprila 1940. — Dne 6. aprila t. 1. so v. tržiški ladjedelnici spustih, v morje 10.000 tonsko motorno ladjo »Francesco Barbaro«. Iste dni so tudi splovili 10.000 tonsko motorno ladjo »Si- darma«. Ta ladja .je bila zgrajena v re¬ kordnem času 5 mesecev. JOŠ JEDNA DJEVOJKA NASTRADALA OD PATRONE Pula. — Zadnji smo put javili o maloj Ujčički iz Jadreški, koja je našia na polju patronu, igrala se njome i do- živjela nesreču, j er joj je patrona eks- plodiravši, odnijela tri prsta na desnoj ruci. Ovih dana dogodila se je slična nesreča u Ližnjanu JedanaestgodišnJa Marija Klunič pasuči volove naišla je na jednu patronu, pa se počela igrati. Pa¬ trona se je rasprsnula i nanijela joj Je nekoliko ozlijeda po licu. Jedan joj Je komadič probio čeljust i odnio joj jedan zub, dok su joj drugi komadiči ozlije- dili vrat. usta i ruke Odvezena je u bol¬ nicu u Pulu ali je tamo na sreču usta¬ novljeno da ozliiede nisu tako teške na¬ ravi i da če za par tjedana moči ozdra¬ viti. DROBIŽ Trst, — Na zahtevo centralnega sta¬ tističnega urada v- Rimu so tudi v Trstu morali.spremeniti red dosedanjih hišnih številk, ro novi reformi bodo vsaka vra¬ ta pa tudi stianska^imela svojo številko. Trst — Ministrski predsednik Mus¬ solini je odredil prodajo 207 prstanov ki so jih darovali abesinski poglavarji! Italijanski narodni banki in da se za iz.’ kupiček ki znaša 46.721.85 lir, zgradi elektromehanična delavnica na podro¬ čju, instituta za malo industrijo in obrt iz Trsta , Istre in Kvarnera. ♦ Trst — z min. dekretom so bile po¬ višane mirovnine umirovljencem tržaš¬ kega Lloyda za 15 odstotkov. t Gorica — 17-letni Marij Karečič in Dolenjega v Brdih je pri Vrhovljah pa¬ del z motornega kolesa in se težje ranil. Pretresel si je tudi možgane. ♦ Trst — Te dni je umrl v Italiji zna¬ ni cirkuški mojster Rihard Zavatta, ki je imel dolga leta v Trstu svoj cirkus. * Trst — Vsled zadnje amnestije, ki je bila podeljena zaradi rojstva princese Marije Gabrijele, je bilo izpuščenih iz vseh italij. zaporov 9574 kaznjencev. ♦ Trst — Zaradi prodajanja slabega mleka so bile pred tržaškim sodiščem obsojene na denarne kazni do 300 lir sledeče mlekarice: čepak Josipina iz Dekanov, Ravoei Marija iz Repentabra, Berdon Marija iz Loga, Pongrac Josi¬ pina iz Dohne in Filipčič Ema prav tako iz Dohne. * Klein, Mont — Pljučnici je podlegel ro¬ jak Anton Mahne, v starosti 59 let. Do¬ ma je bil iz Selišča pri Ilirski Bistrici, V Ameriki je bival 29 let. Zapušča ženo. ♦ Cleveland — Dne 11. marca je naglo umrl Jos. Metlika, star 67 let a doma iz Rodika na Primorskem. V Ameriki je bil 31 let in zapušča dva sinova, dve hčeri in sestro. * Saginaw, Mich — Dne 1 marca je v Standishu umrla Mary Slavič, stara 40 let doma iz Podgrada v Istri. * LowellvilIe, O. — v tej naselbini je Vinku Kinkeli, umrla žena Frančiška Kinkela, roj. Jardas, stara 58 let in do¬ ma iz Breze pri Kasiavu v Istri. Zapušča družino. * Pittsburgh. Dne 19 januarja je umrl naš rojak Rudolf Eoie iz Postojne. Po¬ kojnik je dospel v Ameriko 19J09 leta. Ni bil pokopan, ampak po njegovi želji je bilo njegovo truplo upepeljeno. Zapu¬ šča ženo, sina in dve hčeri. * St. Louis, Mo.. — Dne 29 febr- je umrl Valentin Mikuluš. star 76 let in doma iz št. Vida nad Vipavo. V Ameriki je bil okrog 35 let in tu zapušča oženje¬ nega sina in hčer. * Pittsburg, Pa. — Tu sta pred krat¬ kim umrla Frank Ostrosko star 58 let in rojen pri Komnu na Krasu ter Anton Penko, star 74 let in rojen v Zarečju pri Ilirski Bistrici na Frimorskem. Buenos Aires — Dne 25. januarja ie umrla mlada mati, Olga Ušaj. poročena Makuc iz Batuj na Vipavskem. Pokojnica je prišla v Argentino pred 10 leti, kjer se ie čez nekaj let poročila z Makucem Stanetom. V Argentiniji za¬ pušča moža Stanka, hčerkici Olgo. sta¬ ro 4 leta ih novorojenko Elzo in brata Jožefa, v domačem kraju pa očeta in še eno sestro v Egiptu. Kako če se u Italiji provoditi opča i djeioniičiia mobilizacija Kako javlja,ju iz Rima objavljen je dekret zakonskog projekta o organiza¬ ciji vrhovne državne obrane i o vojnič- koj i civilnoj mobilizaciji. Ovi dekreti odobreni su na posljednjoj sjednici mi- nistarskog viječa. Prema mobilizacionom planu koji se primjenjuje u slučaju rat- ne opasnosti, opča i djelomična mobili¬ zacija provode se ne samo pozivanjem pod oružje vojnih obveznika, nego i stav- ljanjem u ratno stanje državnih, pokra¬ jinskih i opčinskih ustanova kao i svih industrija javnih i privatnih poduzeča. Civilna mobilizacij a obuhvača sve gra- djane koji nisu vojni obvezanici kao i žene i djecu koji su navršili 13-tu go- dinu, pa se time na sve gradjane bez razlike primjenjuje ratna disciplina bez obzira da li če oni biti upotrebljeni za pomočnu službu u ratu ih če dalje moči obavliati svoje redovite poslove. Kontro¬ li! nad izvršenjem civilne mobilizacije vrše nadležni ministri i generalni ko- mesar narodne proizvodnje. Vlada mo¬ že rekvirirati proizvodnju pojedinih in¬ dustrija i poslovna sredstva raznih po¬ duzeča. kao i njihovu pokretnu i ne- pokretnu imovinu. Pri torne vlada može da uvede racionalnu podjelu proizvoda potrebnih za prehranu kao i da pozove gradjane. da prilive svoju pokretnu imovinu i svoja raspoloživa sredstva u koliko bi ta mogla poslužiti državnoj obrani. BROJ 15, »ISTRA STRANA o. m KAKO SO ZAPUSTILI FRANCOZI ILIRSKE DEŽELE Hrvati in Slovenci so se borili tako na francoski kakor na avstrijski strani V sedmem zvezku pravkar zaključene »Zgodovine slovenskega naroda«, ki jo je začel pisati dr. J. Gruden in jo po nje¬ govi smrti nadaljeval dr. J. Mal, čitamo na straneh 84-86 dokaj pregleden opis bojev, ki so se odigrali v Ilirskih deže¬ lah, preden so jih zapustile francoske čete. Sedaj pa je neki Aldo Mattei v tržaškem mesečniku »La Porta Orientale« (Let¬ nik X. štev. 1—2—3, jan,, feb., marec 1940) objavil obsežnejši spis, v katerem podaja podrobnejšo sliko o dogodkih, ki so se vršili v vseh Ilirskih deželah, še posebej pa v Istri in v Trstu. S posebnim občutkom bere človek, kako sta bili sestavljeni armadi na obeh straneh, na francoski in na avstrijski. Tako je pripadal francoski armadi, ki ji je poveljeval pastorek cesarja Napo¬ leona, italijanski podkralj Evgenij, tudi oddelek generala Gifflenga. Ta oddelek, ki je bil po velikosti enak brigadi, so tvorili štirje hrvatski polki iz Like. Oto¬ čca, Ogulina in Slunja ter 1. in 2. ban¬ ski regiment. Poleg tega se je bila na francoski strani tudi narodna garda iz Istre, tako med drugim iz Buzeta. Oprt- lja Vodn.iana in Barbana, Na avstrijski strani, kjer je bil po¬ veljnik baron Hiiier pa sta stali briga¬ da gen. majorja Stanisavijeviča z oddel¬ kom Jelačičevega polka in brigada gen. majorja Vlašiča s Stipčičevimi. huzarji Desnemu krilu je oovelieva’ '-eneral Ra- divojevič. V njem so bili skoro izklju¬ čno graničarški polki Erval e sd se to¬ rej bili proti Hrvatom, (prav tako seve¬ da tudi Slovenci), toliko na eni ko¬ likor na drugi strani za tuje interese. Na tem ne izpremeni prav nič dejstvo, da so se gori omenieni graničarji v francoski armadi uprli in da so presto¬ pili k avstrijski vojski. S tem so k ve¬ čjemu dokazali, da so od obeh tujih go¬ spodarjev izbrali baš onega, ki jim je bil v narodnem pogledi! najbolj nevaren. Tedaj sigurno ni narodnostni mo¬ ment igral odločilne uloge. sai je bil po¬ veljnik Hrvatov ki se je najbolj odliko¬ val v boju proti Francozom na istrskih tleh Francoz Laval de Nu-nnt. lastnik znanega grada na Trsatu, ki je bil prej last Frankopanov. Na francoski strani pa se je bojeval in je bil v boju pri Bistrici v Rožu na Koroškem ranjen major Frankopan. Ne bom tu opisal potek bojev na Ko¬ roškem na Kranjskem in na Hrvatskem vendar moram prav glede teh dežel hva¬ liti pisatelja, ker rabi za vse kraje v' se¬ danji Jugoslaviji slovanska krajevna imena. To je tembolj hvalevredno, ker je moral imena sam poiskati, saj navajajo viri. ki so mu bili na rasoolago. samo nemške spakedranke. Zato mu ne sme¬ mo zameriti, če mu je vendar kako ime t- ~ ....r-:," . všlo, kakor na pr. Aich za Dob pri Dom¬ žalah, in Posendorf za Hudo pri Stični. Glede krajev na Primorskem rabi itali¬ janske izraze, četudi gre za čisto sloven¬ ske ali hrvatske vasi. Je to pač v skladu z d-uhom, ki je sedaj tam odločilen, saj se je tudi avtor sam verjetno še phed kratkim pisal Matejčid in ne Mattel. Po avstrijskem pričakovanju se je moral odločiti boj na Koroškem, zato so pripisovali levemu krilu proti Hrvatski le stransko vrednost, vendar je prav to krilo proti volji glavnega poveljnika Hii¬ ier j a po zaslugi gen. Nugenta igralo naj¬ važnejšo vlogo v teh zadnjih bitkah med Avstrijci in Francozi v Ilirskih deželah. Nugentu se je v najkrajšem času posre¬ čilo pregnati Francoze iz Karlovca in celo z Reke. 29. avgusta 1813 se je predstavil na Reki gen. Nugentu nekdanji poročnik tržaškega dobrovoljskega bataljona Jo¬ sip Lazarič z željo, naj mu stavi primer¬ no krdelo na razpolago za osvojitev Is¬ tre. Nugent mu je dal 40 graničarjev in 12 huzarjev. S temi pa je Lazarič na¬ pravil naravnost čudeže. Stopil je takoj v zvezo z angleško mornarico, ki je plu¬ la po reškem zalivu, in tako dobil po¬ datke o francoskih posadah v Istri. V kratkem je ojačil svojo četo s kmeti, ki so bili oboroženi z motikami, lopatami in starimi puškami. S to vojsko, ki je štela okoli 2.400 mož, se je že 3. septem¬ bra prikazal pred Pazin in prisilil tamo- šnjo posadko, med katero je bilo tudi 150 graničarjev iz Otočca, da se je udala. Ujeli so tako 3 višje častnike, 26 častni¬ kov, 900 mož in 3 topove. Imeli pa so pri tem samo 7 mrtvih. Lazarič jih je osebno prepeljal na Reko in se vrnil s pomožno četo 120 mož. 10. septembra je ! zavzel Buzet, dan nato se mu je moral: udati Koper, zlasti, ker sta se pred me- j stom prikazali dve angleški ladji. Med¬ tem je njemu podrejeni poročnik Deutz korakal proti Puli, ki se je prvotno bra¬ nila, a se je končno udala, ko je neka angleška ladja pripeljala 80 uporniških graničarjev iz Otočca. Lazarič je za svo¬ je zasluge bil povišan v majorja in od¬ likovan z redom Marije Terezije. Medtem se je Nugent z jedrom svo¬ jega oddelka nastanil v Upi vri .Jelša- nah. Francoski general Garnier se je moral umakniti proti severu in se je močno utvrdil med Materijo in Herpe- Ijami. Nugent pa je stalno pošiljal ma¬ njše oddelke po vsej Istri in proti Po¬ stojni, da bi tako vzbujal doiem. da ra¬ zpolaga z mnogimi vojaki. 2. septembra je tak oddelek prodrl celo v tržaško predmestje. Zato so Francozi sklenili na¬ pasti Nugenta. Od dveh, smeri od Po¬ stojne in od Trsta, so korakali proti Li¬ pi. Toda Nugentu se je posrečilo preg¬ nati obe francoski koloni, prvo pri Jel- šanah, drugo pri Trnovem. Nugentove čete so zasledovale Francoze prav do Bazovice in 10. septembra so se prika¬ zale na Velikem Trgu v samem Trstu. Sredi septembra so Francozi zopet hoteli uničiti Nugentov vojaški oddelek. Toda Nugent se je previdno umikal og¬ romni premoči od Trnovega do Jelšanin nato še do Kastva in Sv. Mateja. Nu¬ gent je razpolagal z enim bataljonom, 85 konjeniki in 4 topovi, proti njemu pa je stalo 15 bataljonov, 500 konjenikov in 12 topov. Zato je Nugent majorju Ga- vendi ukazal, naj se z manjšim oddel¬ kom umakne na Reko in še dalje proti Karlovcu in da zvabi za seboj Franco¬ ze, kakor da bi šlo za ves oddelek. Med¬ tem pa se je Nugent sam z glavnim de¬ lom svojih čet umaknil v notranjost Istre, najprej v Pazin, nato v Koper. Od tod je ukazal Gavendi, naj koraka proti Postojni in Razdrtemu, sam pa se je utaboril na grebenu nad Sv. Ivanom pri Trstu. Potek bojev na Kranjskem je dal podkralju Evgeniju povod, da je ukazal postopen umik proti Gorici. On sam je že 1. oktobra dospel v Razdrto. Nugent je nadlegoval ta uzmik do pred Devina in Mirna. Nato se je vrnil pred Trst. Tja je 31. oktobra prispela tudi angleška flota na povratku z Visa in iskrcala okoli 500 mož in več topov. Poveljstvo nad kopnimi četami je prevzel avstrij¬ ski general Lattermann. Boji in poga¬ janja s Francozi so trajala do 3. novem¬ bra. Tedaj so podpisali dogovor o pre¬ daji. in sicer za Avstrijce gen. Novent, za Angleže admiral Premantle. Fran¬ cozom so dovolili časten odhod. Kora¬ kali so v bojni opremi skozi mesto do Oočin. kjer so odložili orožje. Pred nji¬ mi pa je stopal major Lazarič. Tako se je končala epizoda francoske vlade v Ilirskih deželah. P. P. ZAGREBŠKI LISTOVI 0 JUBILEJU URA GUSTAVA GREGURINA Osamdeset godišnjica zaslužnog dra Gustava Gregorina kome smo u prošlom broju posvetili dva prikaza ni j e prošla nezapaženo ni u hrvatskoj javnosti. Ta- ku su »Novosti« u svom broju od 9. IV. donijele sažeti prikaz rada Gregorina, toga — kako vele — nestora. slovenskih političara nekadašnje Primorske. U članku se nabrajaju zasluge dra. Grego¬ rina za primorske Slovence, a na koncu se kaže. da je na tajnom sastanku u aprilu 1915. bio poslan zajedno s Din- kom Trinajstičem u inozemstvo, gdje su obojica n ostali članovima Jugoslaven- skoga odbora. »Obzor« je u svome broju od 7. o. mj. donio na svojoj političkoj stranici bilje- šku u kojoj spominje da je posljednji broj »Istre« donio prikaz života i rada zaslužnoga slovenskoga političara, biv¬ šega blagajnika Jugoslavenskoga odbora u Londonu. PRAZNIK PRIMORSKIH SLOVENCEV OB JUBILEJU DR. GUSTAVA GREGORINA Osemdesetletnica dr. Gustava Gregori¬ na je praznik za vse primorske Slovence in Slovane. Dr. Gregorin je sin sloven¬ skega Krasa in je naj lepši del svojega življenja, svojo mladost in ono dobo svojega življenja, ko mož največ ustvarja, posvetil svojemu narodu na Primorskem. Opravičeno se torej o pri¬ liki, ko obhaja osemdesetletnico svo¬ jega rojstva, spominjamo tega dogodka vsi. ki smo navezani na njegovo ožjo domovino, z občutkom globoke hvalež¬ nosti in spoštovanja do njega, pa tudi z občutki ponosa in zadovoljstva, ker nam je naša ožja domovina dala take¬ ga moža, ki po svojem karakterju, po svojem delu, poštenju, nesebičnosti, skromnosti in požrtvovanju lahko služi za vzor. Dr. Gregorin je bil politik celo svoje življenje, ker se je bavil z javnimi vprašanji in aktivno sodeloval v jaynih društvih in korporacijah, ki so imele za cilj zboljšanje celokupnega stanja na¬ roda v okviru njegove ožje domovine, odkar je kot mladenič stopil v svet. Na¬ rod pa ga je izbral in poslal kot svoje¬ ga zastopnika v razne javne korporacije, v mestni svet tržaški, ki je bil istočasno tudi deželni zbor (pod Avstrijo), dalje, v goriški deželni zbor in v parlament' na Dunaj, kjer je v več legislaturah zastopal z uspehom interese svojega ljudstva. Toda ime dr. Gustava Gregorina je ne- razdružno povezano z nekimi najlepšimi spomeniki tržaškega predvojnega Slo¬ venstva. Ti spomeniki so: slovensko šol¬ stvo v Trstu, Tržaška hranilnica in Posojilnica, Jadranska banka list in tiskarna »Edinost« in — kot krona vse¬ mu — naš Narodni Dom v Trstu. Kakor v ostalih pokrajinah bivše Avstrije tako je tudi v Trstu naš na¬ rod šele v početku preteklega stoletja prišel k narodni zavesti, katera se je potem vedno bolj dvigala in stopnje¬ vala. Pravi napredek v narodnem duhu pa se more beležiti šele od zadnjih dveh decenijev prošlega stoletja. Tedaj približno je počela tudi borba tržaških Slovencev za svoje, slovenske šole v Trstu. šolstvo je bilo v okolici čisto sloven¬ sko, v mestu Trstu pa je bilo izključno italijansko. V samem mestu Trstu pa je živelo več desettisočev Slovencev, ki so imeli po zakonu pravico do svojega šol¬ stva. Z ozirom na to, so mestni sloven¬ ski starši že leta 1884 vložili prošnjo na mestni svet tržaški za ustanovitev slo¬ venske ljudske šole v okrožju mesta sa¬ mega. Ta prošnja je bila od mestnega sveta odbita. Bolj čudno je, da je tudi bivše c. kr. namestništvo odbilo pritožbo proti temu odloku/ Leta 1891 so starši prošnjo ponovili, pa jo je mestni svet ponovno odbil. In tedaj je dr. Gregorin proti temu odloku sestavil pritožbo. Rezultati uradnih poizvedovanj so bili pozitivni ter je bila ustanovljena zakon¬ ska podlaga opravičenosti zahteve star¬ šev, kljub temu je c. kr. namestnitšvo odbilo pritožbo in potrdilo rešitev mest¬ nega sveta! Proti temu odloku je dr. Gregorin v imenu slovenskih staršev vlo¬ žil pritožbo na ministrstvo ali zaman. Ob poginu stare Avstrije je pritožba le¬ žala še vedno nerešena v arhivu reče¬ nega ministrstva, ki se tekom celih 24 let ni moglo odločiti! Brezuspešen boj za slovenske ljud¬ ske šole v tržaškem mestu je tako tra¬ jal celih 34 let, t. j. od 1884 do pogina Avstrije 1918! Kako upravičena pa je bila zahteva tržaških Slovencev po lastnem narod¬ nem šolstvu v Trstu, je videti iz dejstva, da je v šole, ki si jih je narod sam po¬ stavil z lastnimi stroški, (Ciril-Metodo- ya pri Sv. Jakobu, na_Acquedottu, srb¬ ska cerkvena) in na državnih (nemških) ljudskih šolah ter pripravnici po stati¬ stiki tržaškega šolstva za leto 1916 po¬ hajalo 4488 slovenskih mestnih šolskih otrok! Dr. Gregorin je bil že v srednjih šo¬ lah izvrsten matematičar. Svoje spo¬ sobnosti na tem polju je pokazal tudi v praktičnem življfenju: znal je dobro ra¬ čunati z narodnim premoženjem. Po¬ sledica tega je bila večja delavnost tr¬ žaških Slovencev na gospodarskem po¬ lju. kjer je dr. Gregorin pokazal redko aktivnost in iniciativnost. To se je po¬ kazalo najprej pri »Tržaški Posojilnici in Hranilnici«, zavodu, ki je bil usta¬ novljen z njegovim uspešnim sodelova¬ njem v Trstu. TPH je tako postala va¬ žen denarni zavod, okoli katerega se je organiziralo narodno gospodarstvo na solidni podlagi. Nastali so tudi drugi novi zavodi s slično funkcijo in tako je situacija s časom tako daleč dozo¬ rela, da se je po iniciativi dr. Grego¬ rina in njegovem prizadevanju moglo pristopiti ustanovitvi posebnega bančne¬ ga zavoda, Jadranske banke v Trstu, ki je bila najbolj domači solidni tržaški bančni zavod. V predvojnih letih je Jadranska banka v Trstu v ogromni meri doprinesla ekonomskemu napredku in blagostanju našega elementa v Trstu, pa tudi ugledu pred tujci in narodnimi nasprotniki. Napredek tega zavoda se je imel zahvaliti sposobnosti, pridnosti, podjetnosti in solidarnosti tržaških Slo¬ vanov z dr. Gregorinom na čelu. Dobro je znal Gregorin, da siguren in soliden vsestranski napredek organi¬ zirane sredine, kakor je tedaj že bila v Trstu, ni mogoč brez lastnega glasila, ki posreduje med vodstvom in širokimi sloji in ki naj služi širjenju kulturne, gospo¬ darske in politične zrelosti naroda. List »Edinost«, ki je že izhajal lepo vrsto let, je bil še skromen po obsegu in vse¬ bini, in nikakor ni več ustrezal potre¬ bam novih časov. Dnevna naklada je bila iz početka kaj skromna: sprva 700 do 1000 izvodov, toda ona se je stalno višala ter je postopno dospela do 3000 izvodov na dan. V teku leta 1898 si je list ustanovil lastno tiskarno, ki se je tudi imenovala »Tiskarna Edinost«. Ko je leta 1904 bil dograjen »Narodni Dom«, se je tiskarna preselila v to hišo, kar je zopet omogočilo novo zboljšanje lista, jer je tu bilo koncentrirano vse narodno delovanje. Končno se je posel tako raz¬ vil, da se je morala, februarja 1914 leta, nabaviti posebna hiša v ulici Sv. Fran¬ čiška št. 20. Tu je tiskarna dosegla vrhunec svojega razvoja in je postala po svoji notranji uredbi vzorna, tako da je obrtna komisija ob pregledu prostorov v svrho kolavdacije izjavila, da je tiskarna »Edinost« med tržaškimi tiskarnami naj- moderneje urejena! List je tedaj dose¬ gal tiražo do 12.000 dnevno. KULTURNA KRONIKA »KVARNERSKI ARGONAUTI“ U Milanu je izišla knjiga »Kvarner¬ ski argonauti«, koju je r.apisao Atilio Prodam, a u kojoj opisuje prilike na Rl- jeci godine 1918 od dana otkako su ušle u Rij eku prve talijanske ratne ladje pa sve do dana, kad je Rijeka nakon raz¬ nih peripetija anektirana Italiji. Opisan , je rad talijanskog Narodnog Viječa na Rijeci i riječke gradske opčine u onim danima. Mnogo je toga izneseno, što su u one dane radili riječki Talijani, a o čemu naša široka javnost nije znala. Za upoznavanje neuralgične točke u krajnjem kutu Kvarnera, koja se zvala Rijeka, svakako je dobro pročitati i tu knjigu, iz koje če savremenici onih da¬ na upoznati mnogo toga, što im je tada bilo nejasno. NAŠI V ČEŠKEM PREVODU Znani prevajalec Vojtech Merka, ki je tudi vpoštevan pisatelj, je za letoš¬ njo veliko noč razposlal mesto voščil za praznike svojim prijateljem brošuri- co šestih listov z naslovom »Vesele ve- likonoce preje dr. Vojtech Merka. V Moravske Ostrave v breznu 1940«. To posebno voščilo obsega 16 pesmi sledečih pesnic in pesnikov: Josipa Ve¬ lebita, Side Košutičeve, Vere Luketiče- ve, Vjekoslava Majerja, Vide Tauferje¬ ve, Jože Lovrenčiča, Mirana Jarca, Fran¬ ca Bevka, Pavla Karlina in Miroslava Jeliča. * AMERIKANSKI LIST O NAŠEM ZEMLJAKU Amerikanski magazin »»Reflector«, koji izlazi u Gary, Indiana, donosi pod naslovom »A new yugoslav genius on the horizont« (Novi jugoslavenski genije na horizontu) opširan članak sa slikom našeg zemljaka, Istranina iz Lovrana, Josipa Vidošiča, koji je sa 30 godina uspio da postane profesorom sveučilišta u Atlanta Ga. List kaže, da Vidošič ide stopama velikih učenjaka Tesle i Pu¬ pina. * ISTARSKA PUCKA GLAZBA U RADIJU Ljubljanska radio-stanica prenosila je u srijedu, 10 aprila o. g. večer istar- ske pučke glazbe s narodnim pjesmama. O razvitku istarske narodne glazbe pre- davao je prof. šaša Šantel. TRETJI TRANSPORT KANALCANOV NA KOROŠKO Tretji transport Kanalčanov je do¬ spel v Beljak v soboto 30 marca. Bilo Je skupno 200 oseb, katere so Beljačanl toplo pozdravili, nakar jih je vlak odpe¬ ljal v špital, kjer bodo začasno nasta¬ njeni. Njihovo oskrbo je prevzela orga¬ nizacija NSV. Na vprašanje, v kaki zvezi je bil splošni razvoj tržaških Slovanov z razvo¬ jem lista Edinost, je dr. Gregorin v spo¬ menici ki jo je izdala Edinost ob svoji 50-letnici, dejal: Brez lista Edinost in njegovega razvoja tržaški Slovani nik¬ dar ne bi bili dosegli one pozicije, ki so jo zavzemali do zloma Avstrije na go¬ spodarskem. kulturnom, društvenem in političnem polju. List Edinost je bila tribina, s katere se je vršila propagan¬ da v vseh omenjenih ozirih ter se je navduševala inteligenca in masa za na¬ rodno delo. Posebno pa se ne more za¬ dostno ocenjevati zaslug, ki si jih je pri¬ dobila Edinost v burnih časih vsako¬ vrstnih volitev, pri katerih sta se do zloma Avstrije pokazala vsa moč in ves napredek tržaškega Slovanstva. Z eno besedo: z razvojem lista «Edinost« je tesno zvezan ves razvoj tržaškega Slovanstva. V Edinosti je utelešena vsa kulturna in politična energija ne le tr- kaškega Slovanstva, ampak (to je bilo 1926) tudi vsega Slovanstva v Julijski Krajini sploh. Kot krona vsemu narodnemu snova¬ nju v Trstu se mi zdi da je bila zgradi¬ tev Narodnega doma (hotela Balkan), ki je bil odprt 1904 leta, in za kar ima tudi dr. Gregorin eno od naj glavne jših zaslug. V njem se je poleg družabnih lokalov nahajal moderni hotel, v njem so bile skoncentrirane vse večje in va¬ žnejše naše narodne ustanove kulturne¬ ga (Slovanska čitaonica, gledališče), gospodarskega (Tržaška Pos. in Hran.), socialnega značaja list, tiskarna itd. Tako je deloval dr. Gregorin in si po¬ stavljal spomenike aere perennius. Z globokim spoštovanjem in opčutkom iskrene hvaležnosti se celokupna emi¬ gracija spominja tega moža in njego¬ vega dela, ki nam služi za ponos in vzgled. Iz vsega srca mu želimo, da bi še dolgo let živel in vžival v polni za¬ vesti, da je storil, kar je bilo v njegovih močeh, za svoj narod, kateremu je po¬ svetil vse svoje življenje. Dr. Ivan M. Cok POŠALJITE PRETPLATU STRANA 4. »ISTRA« BROJ 15. Vijesti iz domovine POLITIČKE BILJEŠKE MADJARSKG - JUGOSLAVENSKA .... nilnT1 111T1/1 saradhja i madjarska Manjina |KOMEMORACIJA 10-LETNICE SMRTI MATKA LAHINJE v društvu MJadran-Nanos” v Mariboru U Budimpešti je ovih dana izasao prvi broj »Jugoslavensko-madjarske re¬ vije«, kvartalnog časopisa za jugosla- vensko- madžarsko zbliženje. Na uvod nom mjestu štampan je programatski članak baruna Bakacha Bessenyei Gy orgy, izvanrednog madjarskog poslanika u Beogradu. U tom se članku med ju os talim »kaže: »Posljednji dogadjaji su dokazali, da mali narodi mogu lakše osigurati svoju nezavisnost i slobodu odlučivanja, ako se slože u interesu postizanja zajedni- čkog cilja, činjenica da obje države že¬ le ostati izvan sadašnjega oružanoga su- koba zbližila je prirodno Jugoslaviju Madjarsku. ii' Maribor. — V soboto 30. marca Je društvo »Jadran-Nanos« v Mariboru ko- memoriralo v dvorani Narodnega doma desetletnico smrti Matka Laginje, hr- vatskega bana in očeta Istre. Pred zbra¬ nim občinstvom je društveni pevski zbor ubrano zapel mogočno žalostinko »Umrl je mož« Nato je spregovoril društveni pred¬ sednik dr. Rapotec in predočil lik veli¬ kega idealista, narodnega borca, gospo¬ darstvenika in politika — Matka Lagi¬ nje. Lik Matka Laginje je edinstven po svojem globokem prepričanju v narod¬ no stvar, po svoji neomajni požrtvovalr Istaknuvši zatim kako je potrebno nosti in popularnosti, ki jo je dosegel proširiti i na kulturno područje sura- dnju, ko j a je na političkom i gospodar- skom polju pokazala dobre rezultate, madjarski se poslanik osvrče i na ma- njinsko pitanje te veli da Ma¬ djarska i dalje prati s velikom pažnjom položaj madjarskih manjina u Jugosla¬ viji i da s radošču konstatira da kod jugoslavenske vlade postoji razumi.ieva- nje i dobra volja da se ta j položaj po¬ pravi. »Bez sumn.je, veli pisac, taj putj vodi najsigurnije opčem razumijevanju obiju zemalja.« * Otvoritev Italijanskega kulturnega instituta v Ljubljani Ljubljana, aprila 1940. — V to¬ rek dne 9. aprila je bil otvorjen na Napoleonovem trgu Italijanski kulturni institut. Na to svečanost je prišel tudi pooblaščeni minister na našem dvoru g. Mameli. Otvoritveni govor je imel univ. prof. dr. Maver, ki je v slovenščini razložil pomen in cilje takih institucij. Rekel je, da imajo taki instituti izklju¬ čeno kulturni pomen. Njihovo delo se deli na tri področja: poučevanje laške¬ ga jezika, sistematska predavanja o ital. kulturi in predavanja o velikih italijan¬ skih možeh Namen institutov je tudi, da posredujejo znanje o kulturi naroda, med katerim delujejo, tudi v Italiji sami in se delo bazira torej na reciprociteti. Za učenje italijanščine se je priglasilo 400 oseb. že za časa svojega življenja. Bodisi kot deželni ali državni poslanec je vedno gledal pred seboj simbol Istre, njenega naroda in naporov, ki jih je ta narod vložil tekom zadnjega 501etja. Od Učke do Kopra in Pule, povsod je segal nje¬ gov glas in ijudstvo mu je verno sledilo kot svojemu vodniku, dokler ga niso hrvatskega življenja — Zagreb. Pre žet s svetim ognjem junaškega idealiz¬ ma je zasledovai vzvišeni cilj svojega ži¬ vljenja, ki bi ga lahko sintetično, objeli v dve besedi: Borba za svobodo! Po pregledni besedi društvenega predsednika se je oglasil k besedi nje¬ gov ožji rojak učitelj Jakac. V vezan) besedi nam je na prelep in ginljiv na¬ čin podal verno sliko istrskega življe¬ nja, ki se bori za svoj skromni kruh na kraških tleh ter globoko preživlja ne¬ zgode in blagodat dobrih letin na svoji zemlji. Vse to je izzvenelo v združen poj m Matka Laginje in Istrske zemlje, končno nam je tovariš Tončič povedal v nazornem in pristnem istrskem na¬ rečju nekaj svojih življenjskih prilik in dogodkov z Matkom Laginjo. Iz njego¬ vih besed je izzvenela popolna udanost in vera ožjih sotrudnikov z velikim istrskim borcem za gospodarski in kul turni podvig naroda v Istri Lepo uspelo spominsko svečanost Je NAŠI POKOJNIKI IVAN RUDOLF št. umrl Vid razmere prisilile, da je prestopil mejo zaključil pevski zbor s pesmijo: »Slovan svoje ožje domovine in prišel v središče na dan!« — L. B .fOŠ 25.000 TALIJANSKIH RADN1KA KREČE U ALBANIJU Iz Rima javljaju da če tokom ovo- ga tjedna krenuti iz Barija u Albaniju prve grupe talijanskih radnika, koje če biti naseljene u Albaniji, i upotrebljene u velikim javnim radovima, koji se sa¬ da projektiraju. Prvi transport kreče iz Barija u Drač u četvrtak dne 11 o. mj. a zatim če sve do nedjelje dne 15 o. mj. svakog dana krenuti po jedan transport talijanskih radnika u Albaniju. Dokon¬ ča svibnja bit če preveženo u Albaniju 25.000 talijanskih radnika. Prema to¬ rne če ukupni broj talijanskih radnika, koji su zaposleni u Albaniji iznosi ti za- iedno sa radnicima, koji več sada tamo rade oko 40.000. »HRVATSKI DNEVNIK« O DESETOJ OBLJETNICI MATKA LAGINJE Desetu obljetnicu Matka Laginje za- bilježili su svi zagrebački listovi, neki u vezi s komemoracijom. koja je održa na u Hrvatskom glazbenom zavodu, a drugi još i posebnim člancima. »Zagre¬ bački list« i »Jutam ji list« doni jeli su opširne prikaze. To vrijedi naročito za »Zagrebački list«, koji se u dva navrata opširno osvrnuo na ličnost i rad Matka Laginje, oca Istre i hrvatskoga bana. Nedavno je i »Hrvatski dnevnik« (u svom broju od 7. o. mj.) donio krači članak o Matku Laginji u kojem iznosi njegov život i rad u glavnim črtama Na kraju »H. D.« bilježi, da su u Zagre¬ bu i ostalim mjestima gdje ima Istrana održane zadušnice i komemoracije, a tjednik »Istra«, koji izlazi u Zagrebu na hrvatskom i slovenskom jezikli pod ure¬ dništvom poznatog kultumoga radnika Ernesta Radetiča, posvetio je svoj broj od 14. ožujka uspomeni Dra Matka La¬ ginje. Zatim se nabrajaju autori prilo¬ ga objavljenih u spomenutom broju »Istre«. Pripominjemo, da je svojedobno i »Obzor« zabilježio taj spomen-broj, i ci- tirao jedan odlomak iz uvodnoga član¬ ka »Otac Istre i ban Hrvatske«, kako to i inače gotovo redovito čini i s drugim brojevima našega lista. OKRUŽNICA ODBORA ZA GRADNJU DOMA MATKA LAGINJE NA TREŠ- NJEVKI Odbor za gradnju doma Matka La¬ ginje na Trešnjevki razaslao je ovih da¬ na okružnicu, koju su potpisali dr. Ante Frlič i Josip Percan. U okružnici se is tiče, da je Hrvatsko prosvjetno i pot porno društvo »Istra« odlučilo u Zagre bu podignuti spomenik Matku Laginji u obliku doma. Taj se dom nalazi več pod krovom, ali zbog pomanjkanja materi jalnih sredstava odbor nije u stanju da ga dovrši. Radi toga odbor za gradnju doma uputio je okružnicu, kojom moli novčani doprinos, kako bi se dom mogao što prije dovršiti i privesti svoj oj dru- štveno-kultumoj svrsi. * ZADUŠNICE ZA MATKA LAGINJU U SLAV. BRODU Slav. Brod. — Prosvjetno i potporno društvo ISTRA u Slav. Brodu održalo je u ponedjeljak dne 8. travnja u crkvi oo. franjevaca zadušnice za blagopokojnog istarskog prosvjetitelja Dra. Matka La- ginju, bivšeg hrvatskog bana, povodom desetgodišnjice njegove smrti. ZaduŠni- caftia su prisustvovali mnogobrojni čla¬ novi društva Istra u Brodu, kao i mnogi ovdješnji njegovi poštovatelji. SKUPŠTINA ISTARSKIH AKADEMI- ČARA Zagrebački Istarski akademski klub, koji broji sada oko tridesetak članova održao je 27. pr. mj. redovitu semestral- nu skupštinu. Skupština je protekla u znaku pune harmonije izmedju članova i članica kluba, koji postoji i djeluje pod ovim svojim imenom več punih 11 godi- na. Nakon izvještaja o radu u minulom semestru dan je odboru apsolutorij, a na to je izabran novi odbor. Osebne vesti Naš zemljak i prijatelj Ljudevit Čič, profesor realne gimnazije u Osijeku vjenčao se je u ponedjeljak dne 8. o. mj. u Slavonskoj Požegi s učiteljicom gdji- com Slavicom Balog. Naše iskrene če¬ stitke! SIRITE „ISTRU"! nad Vipavo. — Xe dni ie v 78 let ivan Rudolf, nadučitelj v pokoju. Bil je znan in priljubljen v vsei vipavski dolini .n je veljal za odličnega vzgojitelja Pokojnik se ie rodil v Črnem vrhu nad Idrijo. Študiral je v Kopru, p rva leta pa je službe val v Vrbovem pri II. Bi¬ strici. pozneje 15 let na Vrabčah nad Vi¬ pavo in končno je dobil mesto na dvoraz- rednici v Št Vidu Pod njegovim vodstvom se je ta šcT razvila kmalu v trirazredni- co. Tu je služboval do 1. 1918. Pokojnik je bil odličen narodni delavec in zaveden Slo¬ venec Zaradi tega je bil večkrat prega¬ njan. Za časa svetovne vojne je bil po. stavljen pred 'ojaško sodišče, ko je prote¬ stiral proti rekviziciji šolskih učil Zani¬ mal se je tudi za svoj okoriš in je kaj mno¬ go pripomogel do prosvete svojih doma¬ činov. Dolgo vrsto let je vodil kmetijsko podružnico in tudi dočakal njen konec 1. 1932. Ob volite ah I 1922 je bil izvoljen za župana, tej časti pa se je po enem letu povedal. Preostalim naše iskreno sožalje! FANICA JELINČIČEVA Dne 4 t m. je nenadoma preminula na domu v Bukovem pri Cerknem Fani- ca Obid-Jelinčičeva. Umrla je v času, ko je dala življenje drugemu detetu ki je pri porodu ostalo živo. medtem ko je mati umrla zaradi težkega poroda. Pokojnica je v svojem življenju mno¬ go pretrpela, vendar pa ni nikoli klohi- la. Lansko leto se je iz Celja preselila k možu Zorku Jelinčiču, ki je malo prej prišel iz zapora. Bil je v znanem proce¬ su obsojen na 20 let, od katerih je 10 presedel. Tudi Fanica je bila obsojena in je prebila s prvim otrokom eno leto v konfinaciji. Po tolikih letih trpljenja se ji je sedaj obetalo vsaj malo mirnej¬ še življenje, ki pa ga na žalost ni do¬ čakala in ne uživala. Naj ji bo lahka domača zemlja! NOV GROB Na svojem domu v Kosezah pri Ilirski Bistrici je 31 marca t. 1. umrl v visoki starosti 84. let daleč naokrug dobro znani gospodar in podjetnik Aleksander Špilar. Pokojnik je že delj časa bolehal iri je bil zadnja leta privezan na bolni¬ ško posteljo. Za njim žaluje vdova Josj- pina, rojena Vrh širok krog sorodnikov in znancev. Bil je značajen rodoljub in zaveden naprednjak, zlasti znan pa je bil kot velik dobrotnik revežev. Pogreb, ki je bil v torek 2 aprila na farnem po¬ kopališču v Trnovem je dokazal, kako spoštovan in priljubljen je bil med do¬ mačini. Naj mu bo lahka domača zem¬ lja, žalujučim naše sožalje! (***) OBČNI ZBOR DRUŠTVA SOČA V DOL. LENDAVI Donja Lendava. — Društvo Soča v Dol. Lendavi bo imelo svoj redni letni občni zbor v nedeljo 14 aprila ob 9 i pol uri pred poldne na šoli v Dolgi Vasi. Va¬ bljeni vsi člani! Odbor MATE DVORNIČIČ: ČAKAVŠTINA U KOZMOLOGIJI I HISTORIJI (Nastavak) »Kraljeviču Marko Crnu goru jaše črnu goru jaše i nju proklinjaše: Oj ti Črna goro prokleta ti bila Kad na tebi nima nikdir vode!« Uzmimo samo pjesmu, koja evocira emigracij u u Gradišče — Burgenland sa strane naših ljudi: »Jelenina Jele, kadi ti je Jele? Moja ti je Jele na mutnom Dunaji, Na mutnom Dunaji bilo ruho pere, Bilo ruho pere za tobun udiše —« U Hektoroviču imademo opjevanu u ougarštici kralja šišmana i nikopoljsku bitku 1396. — Naša bodulska pjesma Plač Ivana kneza Frankopana nije ori¬ ginalna jer je preradjena starija i ljep- ša bugarštica. Pjesme o navali Turaka u Bakru g. 1527. imademo u pjesmi driveničkoj: »Bakru mi gradu turski barjak vije-vije, Neka vije dokli se razvije, vije. Bakar Veli i Bakarac mali. Spod Bakra mi hladna voda teče Nju mi noše Hrilinke divojki. Saka ima srebrnu kolajnu, Moja draga zlaton pozlačenu«. Pjesme o Ivu Senjaninu neče stajati sve o istoj osobi. Naša čakavska nar. ojesma: Majka Maru za Ivana dala Dala ju je pa se pokajala. Za Ivana srdita junaka itd. govori faktično o Ivu Senjaninu, ali što- kavske pjesme govore o Senju, kraj Cu- orije, o protopopu Nedeljku, crkvi Ružiči, te o Senjaninu Nikoli i Markiču i Tadiji. Prema tomu naše uskočke čakav¬ ske nar. pjesme trebaju korekturu, na- pose glede junaka Ive Senjanina. — O bitcl Hrvata i Mongola 1242. na Grob- niku dotada zvanom Jelengradu nema¬ rno nažalost potpune nar. čakav. pje¬ sme griješkom sabirača. Nalazimo ali bilješke u formi tumača poj edinim pje- sm&ma Ive Grohovca: »Rijekom i Reš- činom«. Taj tumač je takodjer kriv jer Grohovac nema jače naobrazbe. šta više on čisto mongolska imena i nazive držeč da su hrvatska, etimologij om hoče da dokaže poraz Mongola, kojega uopče nije bilo nego su se mongolski generali pobunili medjusobno jer je svaki od njih iza smrti Džingiskanova nasljednika 1241. htio biti vladar, a izim toga neuspjeh sa bitkom kod Wahlstatta u Njemačkoj, te se je ta vojska naprosto raspala slično Vittorlo Venetu. — Frankopani nisu mogli ta¬ kodjer prisustvovati na Grobničkom polju kad oni nastupaju na pozomici hrv. povijesti istom od 1268 tj. izda- jom, koju je Giovanni dei Frangipani kao gospodar grada Asture učinio do- mamivši na večeru vladara Južne Ita¬ lije Konrada Hohenstaufovca i izručivši ga plemičima iz kuče Anjou. Ovi na¬ kon što postadoše ugar.-hrv. vladari da¬ ruj u njemu i njegovim nasljednicima otok Krk. Prema torne do 1268. comes Veglae je domači plemič. — Bitka mle- tač. galija i Bakrana 1616. je takodjer opjevana. »Mletačke galij e što lumbardi šu na grad hitile, nišu mu nis štorile. Kad prva je lumbarda ž grada na galiju pala, provu njoj žgodila, kapitana ubila i timun ražbila.« Vrlo je interesantna naša čakav. nar. pjesma, koja započima: »Otkada su Mletci sagrajeni, I prelipa ta ščavonska riva — Ni takova dojadrilo driva — Ca noeaska — s čarun misečinun — Jarboli mu driva orihova — A lantene driva čiprešova — I sartije od svile zelene. Za parona Parm je divojka.« I sada ta Paun divojka dolazi u Mletke gdje joj se dive i nar. junak mletački Ive Mlečič (tj. Zuane d’ Aza- no) s n j orne igra i kladi se: za 500 du- k .ta, onda 1000, 1500, 2000 i ona ne¬ prestano dobiva. Na 2500 dobiva Zuane i »galiju i divojku«. Jasno je da je nar. pjesnik kao um jetnik prikazao našu tisučgodišnju borbu Južnih Slavena sa Mlečičima, te smo naposljetku podle¬ gli. Radi isticanja umjetničke Strane pjesme nar. pjesnik hotice iskrivljuje pravi naziv i ime djevojke tj. Pauni. Pauni je prijestolnlca Nemanj iča na Kosovu. Očito je ova pjesma epilog mi¬ ra u Karlovcima 1699. kojim je Mletač- ka republika dobila istočnu Dalmaciju. Varijantu ove pjesme sa Paundivojkom ima i 2. sv. Matičina a sa šipana otkle je popisao naš odličan kritik Jakša Ce- domil (Jakov čuka). Niko Bartulovič (Motiv mora u književnosti, izdan j e Jadr. Straže), koja knjiga nije ništa osobita, citira nekoliko stihova držeč da je to pjesma mu u mjesto pjesma po¬ morske prevlasti na Jadranu. Sličnu je dapače istu temu predavao nedavno dr. Ante Barac u Zagrebu »More u književnosti neprimoraca«. Računajuči na prostor moramo se rastaviti sa na- šom pratilicom Katarinom Zrinjski, upravo onako kako se je ona rastav- ljala nesrečne noč' pred zoru 13. 4. 1670. u Čakovcu od svog muža i brata, koji su putovali u pratnji 25 konja- nika put carskoga Beča i BečkogNovog Mjesta, a da se nikada više ne vrate. Prema nar. pjesmi mora da je bila živa majka nesretnog Petra Zrinjskoga, a pjesma, koju čuješ i čuo si u Istri, Hrv. Primorju, na otocima i Gorškom Kota- ru, te Dalmaciji uz sopile, roženice pje- vati našega seljaka kad metne ruku na uho i p jeva i plače jest pravi pravcati plač na rastanku, a mora da ju je spje- vao Petar Zrinjski moguče na licu mjesta kao i Rouge d’ Isle marsellai- seu: —Zorčica oče, zorčica oče mi drago! skoro da svane, Moju če majku, moju če majčicu draganu, u črnu zemju, Moju če jubu, moju če jubčicu dragu, u črno zavit. Kuj mi oj kuj mi konjiča drago, moran da sprojden. — Sprojdi mi sprojdi mi drago — no I nazad dojdi! Prema torne bez ikakve pohvale 1 laskanja »Istra« je jedini list, koji ne¬ prestano apelira na Istrane da popisu sv- svoje nar. čakavske pjesme iz svo- ga mjesta. Ako se to ne učini bit če zlo — a zadnji je čas jer pjevači stari izumiru. Svršetak Odgovorni urednik: ERNEST RADETIČ, Krajiška ul. 12. — Vlasnik i izdavač: Savez jngosl. emigrantskih udruženja. Masarykova ul. 7 «a. 11. - Broj telefona 67-80 »Istra« izlazi svakog tjedna u četvrtak. —Broj čekovnog računa 36.789.. — Pretplata za cijelu godinu 48 D. za pola godine 24 D. za inozemstvo dvostruko. za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. — Tisak: Jugoslovenska Štampa d. d.. Zagreb. Masarykova