POS a < ' ~ Is J '0 B 1: " God. VI. Broj 28. * B K • U Zagrebu, 20. jula 1934. Pojedini broj stoji 1.50 dinara »Po nalogu Giunto jedna grupi škva- drista, vodjenih od Karl?. Lupetim., uspjela jo da zaplijeni u blizini nekoliko kanti benzina . . Michele Risolo c zapaljenju »Balkana« u knjizi »Ii fascismo nella Venezia Giulia«. »Prva fašistička škvadra, koju je bila pod direktnim vodstvom Giunte kojem-jo pomagaj Lupetina, poslužila s» kantama benzina i požar jc planu»» Michele Risolo a zapaljenju »Balkana« 1» knjizi »II fascismo nei i Venezia Giulia«. CjUmojAVEZA ^ JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE ITALIJA JE DANAS VRLO MALENA ...‘S.ue oiitm jačanje Male antante u po-t edT, frilem<: ~naiil° le ujec'no i sve oči-UtL 1 v-lijni-e faiistićke internacionalne po-ntitce. Kad 3e pak osnovan Balkanski pakt milja je na internacionalnem terenu do- nisira Udar?C- Put "• Barthoua, 7ni- ™stra vanjskih poslova Francuske, u Pran Bukurešt ' Beograd značio ie najveće pri-•nanje Francuske politike Male antante i BaìlnT'l00 Pak/?' Zamisao Mnlt antante i Balkanskog pakta zainteresirala je toliko Francusku i Sovjetsku Rusiju, da su one u Predložile, da se na toj osnovi stvori sistem regionalnih paktova, koji bi aa-rantovah mir u Evropi. Ta je ideja prihva-" cena i ona se danas provodi. Evropa se or-gamzuje na inicijativu Francuske i Rušile po uzoru Male antante i Balkanskog pakta. Sasvim je zabačena ideja Mussolinije-vog četvornog pakta, sasvim je zabačena ideja revizionizma, sasvim je ostavljeno po strani sve ono što se iz Rima onako superiorno propovijeda. Ono što se sada provodi u Evropi na polju internacionalne politela ZnaČl ne°aciiU * skijanje fašističkih Italija ne može ideji regionalnih paktova postaviti svoje regionalne paktove. Ona danas ne može više da računa na Njemačku i da s njom kombinira neku protuakci-ju. Njemačka danas, poslije krvavih doga-djaja od 30 juna, ne može više da se upušta u avanture. Zato je Italiji bila ostala još jedina nada u Englesku. Italija je zbog toga u svojoj štampi udarila po ideji regionalnih paktova u uvjerenju, da će i Englezi odbiti francusko-sovjetsku akciju i da ce regionalni paktovi propasti zbog toga. Kad je g. Barthou išao u London da pridobije Englesku za ideju regionalnih paktova, u prvar-i redu za ideju Istočnog pakta, koji bi vemo Poljsku, Njemačku, Austriju i Balkanske zemlje, talijanska je štampa pisala, da taj put znači siguran neuspjeh, da će Engleska dati Francuskoj lekciju itd Interesantno je danas čitati članke, koji su tih dana izlazili u talijanskoj štampi. Eto, još 10 jula pisao je milanski »Corriere della ser a*: Engleska je odlučno protivna da pomogne ideju regionalnih paktova i ne će da joj pruži ni moralnu potporu. Engleska je protivna francuskoj paktomaniji, koja je zarazila Evropu poslije propasti konferencije za razoružanje. Nije vjerojatno da bi Barthou mogao da pridobije Englesku za te paktove (Istočni i Mediteranski) pošlo je Engleska odlučno protivna tim planovima«. U službenom organu talijanskog ministarstva vanjskih poslova »II Giornale d Italia« pisao je Gayda: »Engleska ne odobrava francusku politiku regionalnih paktova. Prilikom sastanka s Barthouom bit će zadaća engleske vlade da pozove Francusku na druge puteve u vanjskoj politici, koji bolje odgovaraju situaciji nego regionalni paktovi. Ti paktovi samo kompliciraju situaciju. Pomiču težište i deformiraju značenje problema. Regionalni paktovi imaju unilateralni karakter i u duhu su rata. U Londonu će još jednom doći do sukoba dviju suprotnih tendencija«. Sasvim je jasno iz ovoga što je Italija očekivala od sastanka u Londonu. Vjerovala je u potpuni neuspjeh g. Barthoua. Zanašala se mišlju da će u Londonu »pozvati na red« Francusku, da će joj dati lekciju, a nije krila ni nudu, da bi eventualno nekim slučajem iz toga da se razvije situacija za uskrsavanje četvornog pakta. »Giornale d’Italia« je u Som smislu nešto i natucao. To što je Italija priželjkivala nije se dogodilo. Naprotiv, Engleska je pristala na ideju regionalnih paktova, ona je načelno uz taj plan, ona ne prima na sebe doduše nikakve specijalne obaveze, ali daje već sada Istočnom paktu veliku svoju moralnu potporu. U tom smislu izrečeni su govori britanskih državnika, dane su službene izjave i sve je jasno i očito. Engleska je prihvatila potpuno ono, što je Barthou želio i on je na povratku iz Londona s pravom rekao, da je »vrlo zadovoljan«. Britanski ministar vanjskih poslova John Simon rekao je u londonskom parlamentu ovo: »Velika, Britanija je pristalica što većeg proširenja' mreže sistema sigurnosti pod uslovom stroge uzajamnosti. U tome ona gleda jedan od osnova za očuvanje mira i uspostavu povjerenja u Evropi. Prema tome Velika Britanija se odlučila da i službeno objavi nacrt Istočnog pakta. Pošto bi on lio strogo uzajamne prirode i podesan za konsolidaciju evropskog mira, taj nacrt zaslužuje potporu vlade Njegovog Britanskog .Veličanstva«. Ono što je g. John Simon govorio o regionalnim paktovima i specijalno o Istočnom paktu samo jače potertava značenje pobjede francuske politike i samo jače pot-ertava poraz onih teza, koje su do jučer dolazile iz Rima. Kako se, dakle, danas Rim drži? STIRI NOVE KONFINACIJE SREČKO BAJT, IVO DIDIČ IN ODV. Dr. VIDMAR FRANC Z IDRIJE KONFINIRANI VSAK PO PET LET _ IVAN vf AnVJmGq?SaCmn?BS?5EN NA PET LET KONFINACIJE-VLADIMIR SIMANDL, ČEŠKI DRŽAVLJAN IZGNAN IZ ITA LIJE Gorica, 16 julija 1934. (A g is). Šele zdaj lahko poročamo o žalostnem epilogu idrijskih aretacij, o kateriii je »Istra« že pisala. Nihče si ni mislil, da bodo aretiranci konfinirani, ker si je vsakdo predstavljal to le kot hipen izbruh fašističnih oblastev v ustrahivanie naših ljudi. Toda prišlo je drugače. Vidi se, da imajo fašisti popolnoma pripravljen načrt, kako naj se gospodarsko in politično uniči posest našega ljudstva. Gre za to. da Italija postavi v vsem obmejnem pasu čisto svoje ljudi. Zato hoče uničiti vsakega domačina, vsakega ' Slovenca. To naj bi imelo za Italijo velik pomen. Òna hoče pred vsem pokazati svetu, da ie Julijska Krajina italijanska in s tem trajno utrditi svojo posest. Za Idrijo je to nalogo prevzel politični tajnik Plinio Mutto. Že dolgo je bil na tem, da gospodarsko in seveda tudi drugače popolnoma uniči domačine in da na njihovo mesto postavi Italijane. To mu je sedaj uspelo. Po dolgem sumnjičenju in zalezovanju so zaprli več Idrijčanov, kot ie to naš list že poročal, med katerimi so bili tudi Srečko Bajt. Ivo Didič in odv. Fr. Vidmar. Postavljeni so bili takoi po aretaciji pred pokrajinsko konflnaciisko komisijo, k; je vsakega obsodila na 5_ let konfinacije. Srečku Bajtu so takoi po obsodbi odvzeli koncesijo in zaprli trgovino šivalnih strojev, koles in drugih predmetov. Zraven tega so mu zaprli fotografski atelje in vzeli več agencij, tako tudi podružnico »Assicurazio- ni generali«. To je bilo vse premišljeno in tako bodo sedaj dali trgovino in agencije kakemu Italijanu. Konfinirani Ivan Didič je bil lastnik znanega hotela. Kot smo zvedeli bodo tudi njemu vzeli hotel baje ž6 22 t. m. Toda Idrija ne bo ostala brez hotela. Nov hotel bo v kratkem imel doseljeni Italiian Basile, ki je bil nekdaj navaden »caporale«, a se je pred leti priselil v Idrijo, kjer se ie tudi poročil s Slovenko. Zdaj je dobil na razpolago bivšo vojašnico na Starem trgu (Piazza XX. Settembre), katero bo preuredil v hotel. Tako bo znan domači hotel uničen in njegovo mesto bo zavzel nov. Istotako bo mesto odv. Franca Vidmarja prevzel neki italijanski odvetnik. Pred dobrim mesecem smo prinesli kratko vest, da je policija v Gorici aretirala Ivana Lebana, starega 26 let, uslužbenega pri tvrdki Koren in Vlad. Simandla. po poklicu elektromehanika. Kot smo pomotoma javili, nista bila prepeljana v Rim. temveč postavljena pred gorlško konfinacijsko komisijo. Ta ju je po kratkem procesu obsodila. Ivan Leban je bil konfiniran na pet let, Vlad. Simandl, ki je češki državljan pa je bil izgnan iz Italije in je moral oditi iz nje v zelo kratkem roku. Poostreno sistematično uničevanje našega življa v zadnjem času. je zelo zadelo ljudi, ki se za politične stvari sploh niso zanimali. ZOPET DVA PROCESA PRED POSEBNIM SODIŠČEM Obsojenih je pet oseb z G^iiškeg& zaradi protifašistične propa gande T r s t, 9 julija 1934. — (Agi s). — Danes zjutraj je bilo pred posebnim sodiščem za zaščito države v Rimu obsojenih sedem oseb z Goriškega zaradi protifašistične propagande in organizacije, ki so jo razvijali 1. 1933. Branili so jih odvetnika Manasse-ro in Gioiella. Državni pravdnik je zahteval kazni od 3 do 6 let. Sodišče pa jih je obsodilo od 1 do 5 let. — Točno tako poročajo fašistični časopisi in tudi tržaški »Piccolo«. Čudno je pred vsem to, da noben časopis ne navajo imen obsojencev. Posebno čudno pa je to za »Piccolo«, ki je najbolj razširjen list na Goriškem, med tem ko navaja imena zagovornikov in ime državnega pravdnika. »Greh se pove, grešnika pa ne...« T r s t, 16 julija 1934. (A g is). — Danes zjutraj je bilo pred posebnim sodiščem v Rimu obsojenih nekaj antifašistov iz Spe-cije Obdolžili so jih, da so lansko leto vršili protinacionalno propagando in organizirali sestanke. Obsodbe so bile od 4 do 18 let. TRŽAŠKI TRGOVEC PERTOT PONOVNO ARETIRAN Trst, 16 julija ,1934. (A g i s). — Trgovec Albert Pertot iz Trsta je bil lansko leto radi suma proMdržavne propagande obsojen na 1 leto leče, ki jo je presedel in se je letos maja meseca vrnil domov. Toda ni bil še en teden na svobodi ko so ga ponovno aretirali in ga odvedli. Od takrat ni znano ničesar gotovega o njegovi Sto su mogli u Rimu drugo nego da poližu ono što su do jučer pljuvali.’ Italija ne može sebi priuštili taj luksuz da i dalje napada onu politiku, koju sada podupire i — Engleska. U Rimu to nisu očekivali. A sad kad se to dogodilo treba se »snaći«. Italija okreće zastavu i prihvaća — u strahu da ne bude sasvim izbačena s medjunarodnog terena — i ona regionalne paktove. Jučer je u tim paktovima vidjela »opasnost rata« i optuživala je Francusku i Malu antantu, a danas mora da pravi lijepo lice i da sc vuče za Engleskom, pa izjavljuje da »načelno« i ona prihvaća plan regionalnih paktova ... Dne 13 jula objavljen je službeni komunike fašističke vlade, u kojem je rečeno, da »Italija zauzi mije s t a n o v i šte, koje se potpuno podudara s onim Velike Britanije«. U tom komunikeju kaže se još, da ideja regionalnih paktova služi konsolidaciji mira itd. Jednom riječju — savršeno lizanje ranijih pljuvo-tina... U smislu tog službenog komunikeja Mussolinijeve vlade piše ovih dana čitava talijanska štampa i zaboravlja ono što je par dana ranije pisala. Citai je svijet svjedokom jednog nevjerojatno bezobraznog preokreta, a i talijanski čitači moraju da se dive — »ravnoj i čvrstoj liniji« Mussolinijeve politike. Naročito je Njemačka opazila preokret Italije. Njemačka štampa oštro napada Italiju zbog ovakvog mizernog povlačenja i naglog skretanja za 180 stupnjeva preko noći. Interesantno je što na napadaje njemačke štampe .odgovara talijanski »Giornale d’I t a li a« i ostali listovi od 17 jula donose na uvodnim mjestima svi slične član- usodi. Kot se doznava je prišel ponovno pred sodišče in je bil ponovno obsojen radi istega delikta, čeprav ni bilo nobenih dokazov protiv njemu in je sam odločno zanikal vsako krivdo. Poleg tega se doznava, da je bil obsojen na dve leti konfina-cije na Liparih. Pravica je pač samo za tiste, ki jo delajo... ke diktirane od Mussolinija. Tu se kaže, da su prigovori koje njemačka štampa upravlja Italiji neumjesni. Italija m je vodila dvoličnu politiku niti iznevjerila Njemačku. 11 a-li j a je bila protiv stvaranja bilo kakvih blokova u Evropi, jer nije htjela da se E v t o p a dijeli u protivničke tabore. Francuski projekat istočnog L o c a r n a, na koji je Italija odmah poslije Velike Britanije dala načelan pristanak regulirati će odnose izmed j u država u istočnoj Evropi i garantirati sigurnost. Kao što postojeći Locamo garantira granice na Rajni, tako će Istočni pakt garantirati zapadne granice Njemačke i drugih šest država koje bi zajedno sa Njemačkom imale da zaključe ovaj pakt. Postojeći Locamo i istočni pakt nisu u opreci, nego se dopunjuju. Budući da je Njemačka pristala i dobrovoljno potpisala locarnski pakt nema razloga da ne pristane i ne potpiše istočni pakt. Italiji se ne može predbaciti dvoličnost, jer je njezina politika dosljedna. Istočnim paktom Evropa se ne će dijeliti u suparničke tabore nego će ovaj pakt zajedno sa postojećim lo-carnskim paktom predstavljati bazu evropske sigurnosti Imate li strpljivosti uporedite to što piše Mussolinijeva štampa 17 jula s onim što je pisala 10 jula i što je citirano u početku članka! A vrlo je karakteristično i ono što je 17 jula napisao rimski »Tevere«: »Možda su u Berlinu mislili, da će Italija time što se protivi stvaranju blokom, koje je Francuska zagovarala, biti spremna da stvori jedan blok sa Njemačkom, koji bi FAŠISTIČKA DJECA IZ BOSNE OTIŠLA SU U KOLONIJE U ITALIJU U posljednjem broju »Istre« javili smo. da je kroz Zadar prošlo 250 djece iz jugo-slavenske Dalmacije, koja su upućena u fa-šlsticke balilske kolonije na ljetovanje i vojnički odgoj. Sad javlja zadarski »San Marco«, da je kroz Zadar prošlo još 22 djece, koja su pokupljena u Sarajevu. Fa-šisti su u Zadru priredili toi djeci velike fašističke manifestacije, kako piše »San Marco«. Na brod su djeca otpraćena klicanjem Duceu Djeca su živo klicala Duceu. FAŠfSTfCKA ŠTAMPA DONOSI ČLAN- KPMVr.o*2iI^lA napada studente EMIGRANTE IZ JULIJSKE KRAJINE v. Tr.st'juna.1934- U svim glavnijim fašističkim listovima izišli su članci (zapra-vo jedan članak zadarskog »San Marca«, koji je preštampan) povodom turneje stu-denata emigranata iz Julijske Krajine po Bosni i Dalmaciji, s naročitim obzirom na namjeru studenata da u Trogiru postave kamenog Bijelog orla. »San Marco« a po njemu ostala štampa, iskorištava taj'motiv, da izreče masu najgadnijib pogrda i uvrije-da na adresu našifi studenata i na adresu Jugoslavije Reproducirati tai niski fašistički stil je nemoguće, pa se zato i ne upuštamo u prevodjenje te gadne proze. »U Piccolo della sera« donosi tai članak u svom broju od 11 jula pod naslovom »Contro i leoni veneti in Dalmazia«, na svojoj četvrtoj strani. SEDAM MJESECI ZATVORA ZBOG STARE PUŠKE Gorički tribunal osudio je na 7 mjeseci zatvora i 2400 lira globe Ivana Juračiča, sta-rog 3o godina iz Idrije jer ie kod njega nadjena jedna stara austrijska puška koja nije bila uporabljiva, aii Italiia se boji i stare zardjale puške, ako je ona u rukama Slavena. se suprotstavio Francuskom bloku. Ako su to Nijemci mislili, onda su se u nizu mnogih razočaranja morali razočarati i u ovo] stvari«. Kako da se sve ovo nazove? Nema riječi u političkoj terminologiji za ovakve dogo-djaje. Svakako imperijska politika to nije. To je mnogo manje i mnogo bijednije od onoga što je Italija značila u vanjskoj politici početkom ovog stolječa. Sto je još ostalo od ovih plamenih fraza o »Pohodu na cijeli svijet« i o obnavljanju rimskog carstva, Mussolinijeva Italija je u vanjskoj politici opet sasvim malena, ona nikomu ne imponira ničim ozbiljnim, ničim jakim i čvrstim. Kako su se stvari promjenile u samu jednu godinu dana! Italija se danas nalazi na putevima, koje utire Francuska, ona se povlači za »gnjilim i degeneriranim« Parizom.... Roma eterna!.. Ona mora danas da priznaje onu politiku, koju je započela Mala antanta. Ona je danas prisiljena da daje svoj pristanak na onaj sistem koji je u okviru Male antante i Balkanskog pakta započela prva da izgradjuje mala prezrena, divljačka Jugoslavija Sto se to s Italijom dogodilo? Pa to je nevjerojatno! Jest nevjerojatno je. I kolikogod je nevjerojatno i kolikogod je neiskreno današnje pristajanje Italije uz novu evropsku politiku, koja nije rimska, toliko može da bude ipak vjerojatno, da će u ovom pravcu Italija postati još manjom, još slabijom i jos oijednijom. Vremena sp mijenjaju. Pu-tem historije skreću putem nove stvarnosti, uoči ce možda dan, kad će Italija biti sretna ako njezina žrtva na oltar mira bude samo — Julijska Krajina .. FRATAR FASIST »Agenzia Italia* javlja da se povratio iz Sjeverne Amerike padre Salsa, koji je bio tamo upućen da propagira fašizam. Padre Salsa je dao toj /agenciji jednu izjavu o svome djelovanju u Americi, iz koje vadimo neke pasuse, da se vidi što sve može da radi i govori jedan nedostojan sljedbenik sv. Frane. »Svuda sam u Americi, kaže padre Salsa, vidio oduševljeni kult Ducea i fašizma, i taj kult je iznad svake partijske politike. Osobno sam govorio u mnogim kazalištima; propovijedao sam u mnogim crkvama, te sam tako imao široko polje i mogućnost da rastjeram maglu iz mnogih mozgova, koji nisu bili naklonjeni fašizmu. Sada je Duce omiljen svuda, ali to nije, zapravo, uspjeh nekog lokalnog rada, već su to posljedice grandioznog dvanaest godišnjeg rada Duceovog i fašističkog.* »Vatikanski ugovor je pridobio Duceu ljubav dvadeset milijuna američkih katolika, a i ja sam svuda preporučivao da se moli Gospodina neka sačuva papu, kralja i Ducea, a naročito Ducea, jer je on zapravo čovjek poslan od Boga.* »Svi Talijani iz Amerike htjeli bi da do-dju u ftaliju kako bi mogli da se dive grandioznom napretku domovine, koju je preporodio i proslavio Duce. Kada sam gledao takovu odanost i ljubav za Velikog Ducea, ja sam bio ponosan na Revoluciju i na to što sam fašista, pa ću nastaviti svoja putovanja po svijetu kako bi Duce i Italija bili svuda sve to više ljubljeni*. I sveti Frane Asiški je putovao svijetom, ali sigurno nije mislio, kada je osnivao red siromaštva i ljubavi, da će jedan njegov redovnik derati sandale po svijetu za ovako-ve svrhe. * „Vedetta d’ Italia41 slavi biskupa Santina Rijeka, juna 1934. — Dne 12 juna na dan Svetoga Antuna imao je riječki biskup Santin svoj imendan. Fašistički list »Vedetta d’ Italia« koju uredjuju ljudi nimalo pobožni, osjetila se ipak ponukanom, da tim povodom donese članak o biskupu Santinu i u tom se članku na poseban način hvali i diže u nebesa Santin, kao biskup, koji zna svoju zadaću i s kojim je Rijeka dobila u svakom pogledu mnogo ... (Santin je jednom riječju — fašistal). NOVI “SVEĆENICI U RIJEČKOJ BISKUPIJI Rijeka, jula 1934. Riječka »Vedetta« donosi oduševljeni članak o »novim leviti-ma« riječke biskupije. Taj je članak napisan tako zanosno kao da se radi o novim fašističl im sekretarima. Biskup Santin je zaredio dva svršena bogoslova riječkog sjemeništa, Don Cesara Giacoma i Antona Zidara iz Ilirske Bistrice. Niži red dobili su teolozi Vladimir Srčelj, Bogumil Vičič, Arsen Ružič, Stanislav Zadkovič, a svećenički je talar obukao Ivan Buleš. Razumije se sva su ta imena i prezimena napisana u »Vedetti« na talijanski način. FORSIRANA POUKA LATINSKOG GREGORIANSKOG PJEVANJA U JULIJSKOJ KRAJINI Administrator goričke biskupi je Sirotti nadgleda pouku po selima goričke nadbiskupije Trst, jula 1934. — U zadnje vrijeme se forsira pouka gregorijanskog pjevanja po selima u Julijskoj Krajini, kako bi se na taj način istisnulo iz crkava i ono malo našeg jezika u rijetkim selima. Svu akciju 'ciko toga vodi »Italia Redenta« sa pretsjed-nicom E. Constantini, a po direktivama Vrhovnog inspektora za narodni odgoj (R. Ispettore centrale per la Educazione Nazionale) prof. Enrica Muzia, uz potporu •administratora Sirottija. Taj inspektor je ovih dana izdao knjigu (»Facistizzazione della scuola«) u kojoj govori o tom pjevanju i ovo: »Za to se fašizam, isto kao i crkva obraća masi sa ekspresivnim formama, sa pjesmom i ritmom, onako kako je htio Duce«. Prema tome je Mussolini izmislio taj način izbacivanja iz naših sela i zadnjeg traga naše pjesme. Ove godine se poučavalo to pjevanje u 30 osnovnih škola, u 20 dječjih vrtića, 2 učiteljišta i osam ostalih, u sve 1.700 učenika sa 40 nastavnika. Slijedeće škol. go- dine otvorit će se posebni tečajevi za učitelje u Gorici, Tolminu, Trstu, Puli, Rijeci i Postojni, kako bi se učitelje svih škola uputilo u to pjevanje, te da se do godine uvede u sve škole u Julijskoj Krajini. Prošlih dana je u nekim školama bio Ispit i javni koncerat gregorijanskog pjevanja. Tako su u Vrtojbi pjevala u crkvi djeca zabavišta 1 I, II, III i IV razreda osnovne škole gregorijansku misu, a sva djeca su bila obučena u baiilske uniforme. Zanimljivo je da su tome prisustvovali, uz ostale, i administrator Sirntti sa školskim provedlto-rom Parolijem. Sirotti je djeci održao jedan fašistički govor i pohvalio ih je U Podgori je bila slična priredba, a i tu je bio prisutan Sirotti i tu je djeci održao sličan govor kao i u Vrtojbi. TRST AVSTRIJSKO PRISTANIŠČE Vsebina pogodbe med Italijo in Avstrijo Trst, 17. julija. »Agenzia d’Italia d’oggi« je objavila besedilo sporazuma, ki je bil dosežen med Avstrijo in Italijo glede avstrijske svobodne cone v tržaškem pristaništu in glede ugodnostnih tarifov za avstrijsko blago, ki potuje čez Italijo. Poglavitne točke sporazuma so sledeče: L Avstrijsko blago, ki potuje skozi tržaško pristanišče, vživa v pogledu javnih dajatev in trgovinskih olajšav iste ugodnosti, kot domače italijanske blago, naj potuje pod italijansko, ali avstrijsko zastavo. 2. Avstrijska vlada pristane na to, da postane Trst gradbeno in odpraono pristanišče za avstrijsko trgovinsko mornarico. V ta namen prevžame Avstrija v Trstu poseben del pristaniške obale. V ostalem bodo avstrijske trgovske ladje podvržene istim pristaniškim obveznostim kot domače italijanske. 3. Avstrijska vlada dobi na razpolago del pristanišča Filibert knez od U Gorici su se istakle koludrice Uršu-1 £°?teJ kjeF b? 1?,hko Pod istimi pogoji linke u zabavištu sv. Josipa, u konviktu ,cJ?Paace tvrdke, zgradila nepokrita »Notre Dame« i u koledžu ali Sirotti niip skladišča za premog, ki bi ga rabile prisustvovao tim priredbama u gradu, već trS0Vir)ske ^dje, avstrijske samo onima po selima. SVECI U SLUŽBI FAŠIZMA kao sretstvo xa širenje mržnje protiv Jugoslavena] u Julijskoj Krajini Iskorištavanje crkve i svetaca u fašističke svrhe postaje u zadnje vrijeme pravilo u Julijskoj Krajini. Nije prošlo ni petnaest dana od proslave sv. Vida na Rijeci, gdje se tog sveca iskoristilo za širenje mržnje na Slavene, a sada imamo drugi slučaj sa sv. Nazariom u Kopru. Na 19 juna u Kopru se svečano proslavlja zaštitnika grada sv. Nazaria. Tu zgodu je iskoristio »II Piccolo della Sera« da napadne Slavene. Na pet stupaca piše o historiji i čudesima toga sveca, a dobar dio toga članka posvećuje Slavenima. Tako iznaša jedan napadaj god. 1837 na biskupa Ravnikara pod naslovom »La rivolta popolare contro un vescovo Slavo«. Najgorim riječima napada toga biskupa, koji skoro sto godina nije više medju živima, i nazivlje ga »grubim i surovim prelatom đrugorodnim, za ograničenom naobrazbom i kulturom, koji je imao sve seljačke osobine 1 koji je seljački prezirao finoću koparske gospode«. Opisuje napad te gospode na biskupa, i sve to dovadja u vezu sa borbama Talijana protiv Slavena. Na drugom mjestu priznaje da su seljaci okolice slavili sv. Nazaria kao svoga sveca, i da su đola- zvezne železnice, ali avstrijski odjemalci, kater imena pa morajo biti javljena. Nadalje dobi Avstrija za svoje blago, bodisi uvozno ali izvozno, na razpolago potrebna pokrita skladišča, za katera bo plačevala znatno znižano najemnino. 4. Pristaniške tarife za avstrijsko uvozno in izvozno blago se znatno znižajo, in sicer za prekladanje avstrijskega premoga, za najemnino skladišč, za prekladanje blaga, za prekladanje RESNICA 0 ATENTATU V RIHENMBERKU Rihemberk, 10 julija 1934. — (Agis). — Nekateri časopisi so prinesli vest o atentatu, ki se je izvršil pretekli mesec v Rihemberku. Iz časopisnih obvestil je izgledalo, da so atentat na rihemberškega postaje načelnika, z imenom Giovanni Cavallieri, hotele izrabiti fašistične oblasti za nova preganjaja In nasilja nad Slovenci. Tudi so bile izvršene v ta namen prve aretacije. Poročila pa so bila v marsičem netočna in so hotela dati stvari brez potrebe posebnega povdarka, ki ga v bistvu ne zasluži. Saj je šlo le za maščevalno dejanje med Italijani samimi. ^Dogodek se je po opisu verodostojnih oseb izvršil tako-Ie: Z večernim vlakom se je pripeljal v Rihemberk nek tujec, ki je takoj po izstopu povprašal nekega na kolodvoru, ali je doma postajenačelnik Cavallieri. Ta je baš tisti čas na vrtu zalival. Kratko nato se je tujec približal vrtni ograji, potegnil samokres in streljal. že po prvem strelu je vrli postajenačelnik, kot bi pričakoval spustil vse z rok in jo ubral z vrta kar so ga noge nesle. Pozabil je celo pogledati na napadalca, tako da ga pri zaslišanju sploh ni mogel opisati. Na junaškem begu je dobil en strel v nogo in sicer v meso, tako da je lahko še dalač tekel. Vsega skupaj je oddal atentator za njim osem strelov in nato izginil. Aretirali so okoli pet nedolžnih domačinov, katero se večinom že izpustili, ker se je jim je pač ponesrečilo dokazati in podpreti vsako sumnjo proti njim. O Vzrokih napada krožijo med ljudstvom razni nasprotujoči si glasovi Napadeni postojenačelnik je znan član Ovre in brez dvoma izvira napad kot maščevanje radi njegovega delovanja od strani Italijanov samih. Tudi so mnenja ki pravijo, da izvira to radi nasprotij med njim, ženo ter drugimi njenimi kavalirji. Kot posebno pa se povdarja mnenje, da gre radi nekih denarnih zadev. Naj bo že kar hoče, res je to, da za ta atentat ne more nikdar odgovarjati naše ljudstvo. Krivce In povzročitelje naj iščejo le in samo v svojih vrstah. Da so vsi nepozvani pritepenci med našim ljudstvom nepriljubljeni in nepotrebni, jim mora biti znano. S tem pa še ni rečeno, da si iščejo naši ljudje z atentati izhoda v rešitev iz njih nasilja. Ta in marsikateri slučaj je že dokazal te naše trditve in fašistična justica je pri reševanju sličnih slučajev je jasno dokazala svojo kvaliteto. - ; f-. V ^ ^ Brat Liberata Stifanica ubijenog od karabinjera osudjen na osam godina zatvora zbog sukoba s karabinjerima Pula jula 1934. — »Istra« ie u svom broju od 19 januara ove godine donijela opširnu vijest o jednom strašnom umorstvu na Poreštini Dne 14 decembra su karabinjeri u noći provalili u iednu seosku staju kod Bademe. U staji su spavala tri brata: Ivan. Danilo i Liberat Štifanić Karabinjeri su tukli po vratima, a braća nisu htjela, da im otvore. Kad su karabinjeri bijesni provalili ubili su na čistom miru Liberata. a Danila su ranili, a Ivana neranje-nog uhapsili Taj je dogodjaj odjeknuo čitavom Istrom. Liberat Štifanić smatra se žrtvom fašističkog terora u Julijskoj Krajini. Ivan i Danilo Štifanić dovedeni su bili 10 o m. pred puljski tribunal. Oni su tuženi, da su oružjem oduprli karabinjerima s namjerom da ubiju j da su bez dozvole drzah oružje. Danilu je 25 godina, a Ivanu 30 »Corriere Istriano« od 12 o. m. donosi o tnm procesu neobično kratki izvještaj. Kaze se. da je u sukobu s karabinjerima ^jedan od trojice braće poginuo. žili u masama u procesiju obučeni u 1 S .Je maga, za prekladanje svoja pitoreskna narodna odijela, »ali Zlta' Znj?anle znaša od 10 do 20 posto lijane i da su ti popovi iskorištavali sv. SV0]ega Parnoga v Nazaria u političke svrhe, jer da su go- rt1 nZa PTevo? na talijanskih vorili kako taj svetac jaši na oblacima lad:, h)' Italilanska Jlađa bo pristala se i viče seljacima neka udara na Talijane I ìl3' )razna druga znižanja, a to na pod-sa poklikom »Udri ga, udri ga!« Sa tim lagiPogajanj, riječima »Udri ga« svršava i »Piccolov« Avstrija ustanovi v Trstu svoj članak. Cijeli je članak sračunat na to | !^en0 urad- Pogodba velja za da se Slavene prikaže kao grube, divlje a0D0 z iet' ______________ i zaostale štićenike Austrije, koji da su TDQT • eTBVIII,A„ na gadan i divljački način uništavali i TRST V ŠTEVILKAH, talijanstvo Istre. Po statistiki iz 1. 1931 ni imelo tržaško I u Poreču ie ovih fieno hUo lo^no rnesto niti 300 dvigal (liftov); izmed 57.464 crkvena svečanost. Iz Genove su^ pre- peanihVasni kona1n^arTr'05i8fiistant)Vani °Pr?m' nileli relikvile sv l^fanrn i Tnie toga bila prenatrpana trgovač-satno en primer: Pred kakšnimi dvemi leti kim brodovima, a od koje su može se reći e bilo izročeno dr. Birsi posestvo Antona Rečani živjeli, danas je svakom dana Batagelja z Po oč z nalogom, da ga posta- Prazna. Procju i mjesec a da u nioi ni e vi na dražbo Vso stvar je ta odvetnik za- vidjeti jednog trgovačkog parobroda Da vlačeval preko enega leta. brez kakšnega se ta praznina popuni TalMam vrlo čes^o posebnega vzroka. 2e z zavlačevanjem je šaUu na Rijeku po čitave eskkdre ratn h imel škodo pred vsem dolžnik’, obenem na brodova Kako J w hi£ es,.a.re. ratnih tudi upniki. Za Batageljevo posestvo m kl došla ie iedl U ć b , l,’ listu ,avl>en° je bilo sodnijsko cenjeno na 80 000 lir ci I tak dam prnH eskadra pred dese- dr. Birsa pridržal nič manTkot Saj'!!? ia I ?a r,Sm’0dI!ÌP5yidana ie ta °«s>a- a'i 'e svoje stroške. Temu primeru enakih bi hh otplovila T^ah d°5 a druya Danas je i ta ko navedli še več. Tako postopanje ne Ž oni dlSčli,®6 n- ne bi ni ticaI°- Neka mo da je obsojanja vredno, ampak bi mora čitavu^voi» n * Rlje,ku * opremaju makar la državna oblast razčistiti. Zdi se pa X ie ka ne , /lo,tu ,makar svaki dan- ^ ne-oblastem tako delo naravnost všeč štlvaju merini' kia° °vai Duta ’ neka p0' ODLIKOVAN farlt * J,eda,n krstaš naime i dvi.ie torpi- ZA ZASLUGE PRIDOBLJENE OB VO- , k ^ ,tp, °V1 e sasnia uz sušačku obalu ni rA )„ LITVAH. mier ,a'e?kc (Propisno ie tri milic) i uzele Ajdovščina, julija 1934. — (Agis). L,31” ,našl® vodama. Otplovile su ravno — Znam slovenski odpadnik in vnet fašist, oka sv- Marka koji se nglazi pred odvetnik v Ajdovščini dr. Karel Birsa je I a vratile se prema Cresu uz bil odlikovan s posebnim redom Mussoli-1 V”JlSa.3 ' Malinsku. Pitamo se mi Sto bi se nija. Ob času volitev, pa tudi sicer, zlasti I a,,0’ da jedan jugoslovenski ratni brod pa takrat je obrnil pozornost fašističnih u.:a°* u njihove vode. Uostalom tu ima-oblasti nase s tem, da je s svojim avto- au ri)ea Jugoslavenske vlasti mobnom prav vneto vozil in silil ljudi na volišče. Njegovo delovanje v škodo našega ljudstva, bi zaslužilo poseben list v kroniki naših odpadnikov. OSUDJEN, JER SE NIJE PRIJAVIO NA STAVNJU Gorica jula 1934 — U Gorici je zatvora Mari, O, riW * Dan"° Hsn&g*21 sodi™’ NAŠA MLADINA PRISILNO V »DOPO-LAVORU« Na telovadsko-atletski tekmi dopolavori- vn°VMkiie bil.a ‘f dnj v Rimu- so dobili prvo klasifikacijo in darilo dopolavoristi i* 5°l*°Ì,n,e 'u sicer so to: Zoran Edvard, -uhan Alojz, Jurca Jožef. Premru Dušan. ^ j”"™” I Sami Slovenci! Uzaludni pokušaji za napredak Pule Jedna izložbal, kojal dokazuje 1 »latinstvo« Istre Pula jula 1934. — U zadnje vrijeme se kod nas vrše veliki napori da se Pulu kako tako pridigne iz rasula u koji je zapala eto već 16 godina. {Kada nije bilo više nikakovg izgleda da bi se moglo u Puli nešto stvarna postići, a kada je vlada prestala da daje pripomoći, poslan je u Pulu za prefekta neki Cimoroni sa nalogom da na neki način zadovolji Pulu, ali bez žrtava za vladu. Qn i poznati on. Ma-racchi (Mrak) dali su se na posao. Najprije su sa velikom pompom osnovali razna diuštva, a iza toga su na milanskom sajmu priredili Istarsku izložbu, koja je progutala silu novaca, ali do danas nema ni traga ikakvom uspjehu od te izložbe. Sada su se bacili na propagandu za turizam. Poveli su akciju da se u Puli sagradi jedan pristojan hotel, jer ovdje nema ni jednog hotela koji bi bio imalo pristojan. Sve je propalo. Kampanju za gradnju hotela poveli su preko »Corriere istriano«, ali bez ikakovog uspjeha, jer novaca nema, a i oni koji ga imaju neće da ga dadu u tu nesigurnu svrhu. Općina ga ima još manje, jer nije kadra da popravi ni javne zahode po gradu, koji su u takovom stanju da smrde na kilometar daleko, a po selima puljske općine se već godinama ništa ne radi. Tako su Perojci prisiljeni da piju vodu iz jednog bunara punog blata i crva, a Štinjanci moraju da idu 3-kilometra daleko po vodu, jer im se pokvarila pumpa, a općina nema novaca da je popravi. Medjutim su prefekt Cimoroni i Mrak organizirali i ove godine u Areni operne pretstave u nađi da će privući strance u grad, Uli osim par izleta organizovanih od fašja, na te pretstave ne dolazi niko iz va-s?a, a ni mi iz grada, jer je takova mizerija da treba misliti na kruh, a ne na pretstave. U nedjelju je otvorena izložba istarskih pejsaža. Izloženo je stotinjak fotografija i slika iz zapadne Istre i Labinštine. Izložba je otvorena pod pokroviteljstvom prefekta, a priredjuje je »Comitato per turismo«, kojemu je na čelu Mrak. Bila je velika pomna pri otvaranju u prisustvu svih vojničkih, civlnih i fašističkih ličnosti, čak je i agencija Stefani službeno izvjestila o otvorenju. Izložbu je otvorio Mrak jednim govorom u kojem je uzvisivao talijanstvo Istre i napao Jugoslaviju i — Nijemce. Uz to je kazao da su Nijemci imali osjećaj samo za »barbarski šćavunski folklor« i da su pravi puljski Talijani bijesni kada čuju da Nijemci zovu Jadran »đie blaue Adria, i kad ga nose, makar samo i naslikanog, na obale nečistog Dunava. U gradu se živo komentira taj govor i svi su složni u tome da se ovakovim govorima neće privući turiste, a naročito ne Nijemce. Svak je do grla sit već ove mizerije, ovih komedija i ovog razbacivanja i ono malo novca u ovakove svrhe. Inače »regnicoli« žive dobro, ali samo oni, i samo oni su zadovoljni. KOPIČENJE SLUŽB IN COMM. UIT. SEN. E. GRAZIOLI. Sežena, 16 julija 1934. — (Agjs). — Kopičenje služb v eni osebi, kar ni neredek pejav med fašisti, je vprašanje zase. Znano je, da se razni mogotci ne zadovo-Ijujcio le z eno službo in hočejo imeti šc kake dinge, zlasti častne priveske, Ki količkaj r ( scio. Ker je prišla to že v javnost ki je pričela obsojati, je bilo treba stvar tudi primerno obsoditi. To je storil tajnik fašistične stranke A. Starce, ki je krepko povedal, da fašistična doktrina ne dopušča njihovim »gregarjem« več kot eno službo. Povdarjal je zlasti, da ne smejo obstojati izjeme. Toda to ne velja za vse, vsaj v praksi ne. Zgleda, da ima ta izjema vendarle izjeme. Pred dobrim mesecem Je bil centurij in paša Emil Grazioli povišan v seniorja. Ta čin je enak vojaškemu majorju. Razen poveljnika 59. kraške legije je še nadzornik kraških fašjev, predsednik »dopolavora« in še bogve kaj. Kočno je on tudi pravi voditelj sežanskega ženskega fašja, saj je politična tajnica te organizacije v stalnih posvetovanjih in stikih pri njem in pri njegovi ženi, ki se gotovo razume v takih stvareh, saj je bila prej čisto navadna modistka in tržaška koketka. Dolgo časa je namreč vodil z njo divje zakonske življenje in v razkošju zapravljal, zlasti pri »Treh kronah«,^mnogo denarja. Radi tega razmerja s tržaško koketo, ki je bila pri tržaških don Juanih že precej znana, so se pričeli ljudje zgražati in stvar je prišla na ušesa predstojnikom tako, da jo je bil prisiljen poročiti. DVA KONJA ZA 500 UR Knežak, julija 1934. (Agis) — Kmetu Andreju Tomšiču iz Šembij so pred nedavnim biriči iz Bistrice zarubili, za zadnji obrok davkov, ki ga ni mogel takoj poravnali, dva konja. Davki s stroški vred so znašali komaj »500 lir in za ta znesek je kupil Derenčin, posestnik in gostilničar v Bistrici, oba konja, čeravno je bil že en sam več vreden. Najbolj žalostno pa je to, da pri takem oderuškem delu bistriške davkarije, pomagajo domačini sami. Derencm, ne samo da je kupil konja za smešno nizko ceno, ampak je Tomšiču nato nazaj__ prodal konja za 600 lir. Tako je Tomšič imel dvakratne stroške, ki so skupno znašali ca 200 lir. Na ta način bodo brez dvoma gospodarsko popolnoma uničili našega kmeta. KANAL PREKO LOŠINJA U vojničke »vrhe otok Lošinj Mali Lošinj, jula 1934. — Ovdje se osnovao jedan odbor, koji ima za zadaću da poradi kako bi se prokopao kanal kod Malog Lošinja najužem dijelu otoka i tako spojio Kvarner sa Malim Kvarnerom. Odbor je osnovan na inicijativu Ministarstva mornarice, a po uputama potsekretara tog ministarstva Cavagnare. U odbor su ušla ova lica: comm. Gvido Cosulich, pretsjednik, gr. uff. Antonio Cosulich, comm. Ivan Vi-dulich, kapetani ^ ka valjeri« Antonio, Giulio i Eustachio Tarabochia, ing. Nikola Martinolich, kap. Josip Martino-lich, kapetan Raguzin, Marko Vidulich i još neki. Dužina projektiranog kanala če biti 66 metara, širina oko 5, a dubina 2 metra. Za početak je pred vid j eno da če kroz taj kanal moći prolaziti manje ratne ladje ,a kasnije će se kanal produbiti i proširiti. Već se počelo sa popravkom glavne ceste koja vodi u luku, a cestu će se malo skrenuti i jedan dio obale će biti uredjen na ulazu u kanal. Iznad kanala će se sagraditi most, u početku provizorni nepomičan, a kasni-; e pomičan, kako bi mogli i veći ratni brodovi proći kroz kanal. Tim kanalom bit će otok Lošinj presječen u dva nejednaka dijela. Sjeverni dio će imati 30 milja, a južni 18 milja dužine. U bit će presječen u dva dijela projektu je i cesta koja bi išla od Velikoga Lošinja preko Maloga i Nerezina na Osor, pa preko cijeloga Cresa na najbližu tačku do istarske obale i tu bi se prelaz na obalu vršio jednim »ferry boatom«. Sve troškove snosi država, a taj osnovani odbor je samo za formu. Radovi su već započeli, izradbom planova i topografskim snimanjem, koje je izvršio ing. Nikola Martinolich. Još prije rata su bili nekoji poduzeli korake da se taj kanal otvori, a naročito su se za to zauzimali kapetani Starčić i Budva, ali jedna komisija je bila konstatirala da kanal nije potreban. Iza kako su došli Talijani poduzeti su bili koraci kod admirala Cagne i kapetana boj. broda Paladina da se taj prokop napravi. Admiral Cagni i kapetan Paladini su bili oduševljeni tom idejom, ali su odgovorili da »sada nije zgodan politički momenat za to« (jer su se vodili pregovori za talij ansko-jugoslovenski sporazum). Sada je, medjutim, došao mig iz Rima, i to iz Ministarstva za ratnu mornaricu, pa se brže bolje sastavio taj odbor kako bi izgledalo da taj kanal neće imati čisto vojničku svrhu. Ali kanal ima sasvim vojnički karakter, da bi ratni brodovi mogli brže do jugoslavenske obale. UTRJEVANJE MEJE Vojaška dela na Nanosu se nadaljujejo Postojna, julija 1934. (Agis.) V gozdovih na Javorniku in v hribih okrog Snežnika, tudi letos nadaljujej'o z voj'aškimt utrjevalnimi deli. Nič manj, če ne še več, pa delajo in utrjuj'ejo na Nanosu in okolišnih vrhovih. Zato nam dokazuje ogromna množina cementa, ki se vozi na vrh Nanosa. V Postojno pride dnevno do 20 vagonov cementa, ki ga potem odvažajo na razne kraje. v Ajdovščini pa ga iztovarijo dnevno 13 vagonov. Z vojaškimi tovornimi avtomobili ga odvažajo nato na pobočje Nanosa. Poleg Stefanovega vrha, ki je nad Postojno, utrjujejo pred vsem Suhi vrh. Tam so že prejšnja leta naredili vrsto rovov, kavern in drugih naprav. Tu je tudi, menda največja kaverna na Nanosu, ki ima dva dolga vhodna rova in velik prostor v sredini, kamor se lahko zateče nekaj tisoč mož. Pri utrj e valnih delih so zaposleni samo Italijani, pri delih na cestah pa je bilo zaposlenih tudi nekaj domačinov, a zelo malo. OBMEJNA UTRJEVALNA DELA V GODOVIČU Idrija, julija 1934. (A g i s). Lansko leto so italijanske vojaške oblasti pričele z utrjevanjem meje med Godovičem in Hotedršico. Poleg vasi Novi svet so vse leto kopali in zidali v zemlji. Domačinom so trdili, da pripravljajo prostor za vežbanje milice. Vse naprave pa so že letošnjo pomlad zakrili tako, da nihče ne ve. kjer so lani zidali. Poleg tega so že letošnjo pomlad začeli s kopanjem in utrjevalnimi deli poleg Go- doviča. Tu ie že ves čas zaposlenih preko 170 delavcev, ki so sami čistokrvni Italijani po večini doma iz južnih delov Italije. Vsi zaposleni pa so se morali, predno so bili sprejeti v delo obvezati, da ne pojdejo iz utrjevalnega območja, dokler se delo ne zaključi. Domačini se ne smejo niti približati. Okrog utrjevalnih del stoje drogovi z napisi, ki prepovedujejo dostop, fotografiranje itd. V bližino utrb ne sme prav nobeden, zàto skrbijo miličniki in Pa karabinerji. Neka poljska pot. ki pelje tod mimo je zaprta. Tako je vsestransko'preskrbljeno, da ne bi kakšen nepoklicanec preveč videl. Resnici na ljubo pa moramo povedati, da nihče ni radoveden in da prav nobenega ne zanima, kaj Italijan,- pripravljajo. Položaja v katerega so nas spravili, pač ne morejo več poslabšati. Le naj delajo, saj je tako vse brez pomena! TRDNJAVE V IDRIJI SO VSE ZAKRITE Idrija, julija 1934. .(Agis) — O večletnih in večmiijonskih vojaških delih, s katerimi so zadnje čase utrjevali obmejni pas pri Idriji, ni več ne duha ne sluha. Kdor gre mimo teh naprav, bo komaj opazil razliko med staro in novo zasejano travo in grmičevjem. Vse terene kjer so zidali so zravnali in zbrisali vsako, tudi najmanjšo sled o podzemnih utrdbah, ki so tako dobro zakrite, da jih ne more danes najti nihče brez tozadev-nik skic in načrtov. ODNOSEN ZLOČIN FASISTOVSKEGA UČITELJA V POSTOJNI Šolski upravitelj je izvabljal v njimi Šestnajst dolgih let že naš narod v zasedenem ozemlju hodi trnjevo pot in bi}& boj za svoj obstanek. Šestnajst let nemo prenaša vsa neznosna preganjanja in bremena fašističnih mogotcev, ki ga tirajo v popolno duševno in gospodarsko propast, iz katere ne vidi več izhoda. Pred nekaj dnevi je bil odkrit v Postojni gnusen zločin, ki mu ni para in kateri osvetljuje vso fašistično «moralo dvatisočletne kulture. Na tamkajšnji ljudski šoli ie šolski upravitelj — Italijan — izvabljal v svojo sobo deklice od 10—12 let stare pod Pretvezo. da vrši pregled, da-li imajo čista spodnja krilca, jih slačil do nagega in uganjal z njimi različne orgije. Deklicam je zagrozil, da bodo vse strogo kaznovane, ako kaj povedo najmanj pa staršem doma. Neka deklica iz ugledne rodbine iz Postojne je pričela jokati, ko bi morala iti v šolo. Starše je ta slučaj zelo presenetil, ker to ni bil običaj drugače zelo pridne -deklice. Ko so jo trdo prijeli, je končno priznala vse. Ta ostudni zločin Sottosantijevega kova nam je ponovni opomin, da dvignemo glas celemu svetu, kakšno gorje preživljajo naši zasužnjeni bratje v zasedenem ozemlju. Ni dovolj, da so narod gospodarsko že popolnoma uničili, kmet ne more več plačevati davkov in nima za najpotrebnejše, sol in kruh. Kdor ne plača davkov v določenen. roku in če nima več niti krave, da bi mu jo zarubili, mu zarubijo kar poljske pridelke že na njivi. Kaj bode kmet pozimi Jedel, ko so mu še to bore malo vzeli za kar se je trudil v potu svojega obraza, da bi_za-mogel skromno preživeti svojo družino. Onečaščajo mu hčere in sedaj so se spravili še nad nedolžne otročiče. svojo sobo deklice in uganjal z orgije Poznan nam je slučaj iz Postojne, ki jasno osvetljuje vse gorje naših zavednin kmetov in obrtnikov. Oče dober posestnik in obrtnik, zaveden narodnjak je vzgojil svojo hčerko v istem duhu in bil nonosen na svojega otroka. Pa je prišel karabinjer, z vso svojo južnaško priliznostio zapeljal hčer in odšel. Oče je z največjo muko prenašal ta udarec. V hiši je nastal prepir in končno ie moral oče iz strahu pred lastnim otrokom in karabinjerji zapustiti rodno ^grudo ter se rešiti v svobodno domovino. Mi vprašamo, kako dolgo bo naš zasužnjeni narod še prenašal to Golgoto. (»P o h o d«) PERVERZNI FASISTOVSKI UČITELJ. V Postojni je aretiran učitelj Codella, ki je na naj sramotne j ši način zlorabljal svoje učenke, osemletne deklice. Ko so ga orožniki peljali skozi Postojno, ga je hotelo ogorčeno ljudstvo linčati in so ga orožniki le s težavo obranili. Codella je bil večkrat v Ljubljani z nekim »zavednim« postojnskim trgovcem. (rob) , JAVNA HIŠA V POSTOJNI. Na pritisk s strani vojaških oblasti bo morala občina zgraditi javno hišo. Zemljišče je v ta namen odmerjeno za hotelom »Ribnik«. Tudi tega sredstva se bodo torej poslužili za moralno in narodno uničevanje našega odpornega ljudstva. Prav gotovo ne bodo naše ženske nič bolj varne kod sedaj, ko prežijo na njih vojaki in fašisti skriti na polju kot volkovi in čakajo na plen.. (rob) POLJSKI PRIDELKI ZAPLJENJENI, KER LASTNIK POLJA NI PLAČAL DAVKA Z naj večjim zanimanjem smo poslušali tukajšnjega avtoprevoznika Sche-berla, ki je te dni v javnem lokalu pri-povedal kaj vse je videl na Tolminskem. Med drugim je povedal tudi, da je tam videl po poljih in travnikih tablice, na katerih je bilo napisano-, da so poljski pridelki oz. košnja na doti-čnem zemljišču zaplenjeni, ker lastnik „ni plačal davkov... _ (rob) VIPAVSKA DOLINA DANES Malokateri predel naše zemljo pod Italijo je živel pred vojno v takem mirnem blagostanju, kot ravno Vipavska dolina. Malokateri kraj pa je bil po vojni tako v živo udarjen, kot ravno ta prelepa, blagostanja polna dolina. Poslednja leta so Vipavce prignala na rob gospodarskega propada. Davki, vojaške razlastitve, brezposlenost, namerno uničenje sadjarstva in vinogradništva,^ zli kaprici deželnih in lokalnih fašističkih in drugih oblasti, neprestana preganjanja in slične šibe grozovitega režima v Julijskoj Krajini, so pahnili dolino v obup, bedo in neodoljivo mržnjo do krvavih eksekutorjev črnega režima v Julijskoj Krajini. Nazorno pokazati bedo v vipavskih vaseh je sicer teško, ker se življenje naših vasi na zunaj bistveno, seveda kar se tiče gospodarske strani, ni toliko izpremenilo, da bi na prvi pogled padlo ono veliko obubožan j e v oči. Vendar pa se takoj opazi, da so gostilne skoraj vedno prazne, človek opazi mladeniče, polne sile, kako postopajo brez dela itd. itd., polno stvari, ki pač jasno, kažejo, kako so gospodarsko padle naše vasi. Dovolj je rečeno, če se pove, da si danes vipavski kmetje od ust odtrgajo onih par jajc ali komadov perutnine da jo zamenjajo za sol in najpotrebnejše. Onih par stotink kolikor stanejo jajca igrajo danes često zelo važno vlogo pri izdržavanju ubogih kmetiskih družin. Dolina je takorekoč proletarizirana ter skoraj bi dejal, da danes ni razlike med bajtarji, srednjimi in, takozvanim!, premožnejšimi kmeti. Vse skupaj predstavlja samo veliko revščino, ki se duši v ogromnih davkih, nasilnih terjatvah italijanskih bank ter v neprestanih rubežih. Leta 1932 je bila vinska letina na Vipavskem radi prevelikega deževja zelo slaba. Vino ni doseglo one jačine kot običajno. Prav isto leto, je bil izdan vladni odlok glede prodaje kupnje in točenja vin, ki je v glavnem zaščitil vinogradništvo starih italijanskih pokrajin ter ogromno škodoval našim krajem. Po tem zakonu se ni smelo prodajati belo vino, ki nima nad 9 stopinj ter črno nad 10. Kot vsak novi odlok in zakon, se je tudi ta najstrožje izvajal v Julijski Krajini. Posledica tega je bilo da imajo še danes vipavski kmetje vse vino v kleteh ter da ga niso mogli do letos niti po naj nižjih cenah oddati. Kljub temu pa so morali plačati velike davke, ki zadenejo ravno vinogradništvo. Letos, ko se je strogost tega odloka zakona nekoliko ublažila pa so začeli razni vinski prekupčevalci, većinom Italijani, uboge vinogradnike izkoriščati na neverjetne načine. Kmetje, ki niso imali kam spraviti novega vina, so jim prodajali dober stari produkt skoraj zastonj. Kmetje oddajajo svoje vinske pridelke tem prekupčevalcem, ki se ob vsaki pidliki sklicujejo na omenjeni odlok, samo da se rešijo svojega s muko pridobljenega pridelka ter da izpraznijo sode. Toda pokrit ni niti, trud, niti velikanski davki in boben poje neprestano po vaseh. Lokalne, pokrajinske oblasti, hočejo prav sistematično uničiti naše, že itak gospodarsko zlomljene kmetovalce. Kako se ta sistematičen pritisk na naše ljudi vrši, naj ponazori naslednji odlok goriške prefekture: Meseca maja t. 1. je izdala goriška prefektura odlok, po katerem morajo vsi kmetovalce v teku enega meseca urediti svoja gnojišča, radi higijenskih obzirov, po izdanih, strogih predpisih. V nasprotnem slučaju pa, ako ne sezidajo gnojišč po izdanih vredpisih u v določenem času moraju vsak dan proti voziti gnoj in gnojnice najmanj km daleč od poslednje hiše v vasi. Kdor ne bo točno izvrševal teh predpisov, bo prvič kaznovan z 10 Din, dalje z 25 Din in t. d. do 500 Din. Ako bi izšel tak odlok pred par leti, bi se vsaj deloma mogel izpolniti, toda v teh strašnih časih krize, bede in gladu, pomeni to nekaj strašnega. Vprežne živine ni, denarja za zidavo še manj. Ljudje so vpregli svoja lačna telesa pred vozice ter so v sredi naj večjih ostalih nujnejših opravkov vlačili gnoj iz svojih gnojišč izven vasi. Lokalne varnostne oblasti, ki itak nimajo drugega dela, kot da neusmiljeno nadlegujejo ubogo podložno rajo, so z naj večjo strogostjo pazile na izvršitev tega odloka. Koliko teških ur, koliko trpljenja, poniženja in preganjanja je prestal naš ubogi človek. Tihotapstvo ni edina stvar, katere so se ubogi ljudje poprijeli, kot neke rešitve. Mladi fantje in starejši možje cele noči skrivaj kuhajo žganje v skrivnih gozdičih in v nepristopnih pečinah. V kolikih slučajih plačajo s ceno večletne ječe, ni treba niti navajati Toda ljudje so postali brezbrižni radi tega, ker je pač sila tako velika, da si drugače ne vedo več pomagati. Vendar pa se opazi v vsej Vipavski dolini eno dejstvo, ki je lahko za nas v tem obupnem stanju kot svetel žarek: Po šestnajstih letih suženjstva imajo ljudje še več vere vase, v svoj narod v svojo boljšo bodočnost. Niti eden se ni izgubil in najmlajši so prav tako trdni stebri, kot njihovi očanci, čeravno so v vsej svoji rani mladosti okusili samo trpljenje na svojih ramenih. Postali so si enaki, niti najmanjše socijalne razlike ne čutijo več med seboj. Združilo jih je eno upanje v bodočnost. — (tiger) NOVO VELIKO DELO ANDREJA GABERŠČEKA K izdaji II. knjige »Goriški Slovenci« Ljubljana, 16 julija 1934 (Agis) Ko pišemo te vrstice, je že stekla zadnja pola druge knjige velikega dela »Goriških Slovencev« g. Andreja Gaberščka. še malo in že jo bomo vsi oni, ki smo jo dolgo pričakovali z nestrpnostjo, imeli v rokah. Delo je naraslo v tako obširno knjigo, da ni čuda, če se je malo zavlekla njegova izdaja. Bo pa zato presenečenje toliko večje, ko bodo vsi videli, da niso zaman čakali. Obiskali smo g. Gaberščka, da ga povprašamo, tudi mi nestrpni, kako in kaj je z njegovim drugim delom. Seveda ga nismo našli doma, kajti on ze išče, zbira in pripravlja snov za nadalj-no knjigo o Trstu in Istri in katere Ima že nad 400 strani popolnoma pripravljenih. Dobili smo ga drugi dan in obiskal nas je nato v naši redakciji. S seboj je prinesel prvi, še ne vezani iztis nove knjige. Listali smo po njej. Pred nami se je vrstilo leto za letom, od 1901. do 1924. Od splošnega političnega položaja, do najdrobnejše vesti z dežele, ki je bila količkaj v vzročni zvezi s splošnim razvojem in vsi dogodki teh let, količkaj važni za splošen politični in kulturni razvoj skupnosti, vse je tu nanizano, že samo en pogled nam vsiljuje misel, da bi brez te knjige ne smela biti niti ena zavedna naša družina. Knjiga je posvečena g. dr. Dragu Marušiču, banu dravske banovine, s posebnim posvetilom, ki je natisnjeno na prvem mestu. Temu posvetilu je odgovoril g. ban s pismom, ki je natisnjeno na drugem mestu v knjigi. Sledi še pismo g. senatorja Hribarja, kateremu je bila posvečena prva knjiga »Goriških Slovencev«. Tem pismom sledi zgodovina dobrih dvajsetih let. Prepričani smo, da bomo najlažje povdarili pomen knjige s tem, da prinesemo posamezne odstavke iz teh pisem. Obširnejše poročilo in kritiko moramo prihraniti za kasneje, ko bo knjiga na razpolago vsej javnosti. Pisec se spominja v posvetilnem pismu dneva mobilizacije 26. julija 1914., ko sta njega in g. dr. Puca, oba zaprta že v goriških zaporih, obiskala dr. Marušič in brat pisca, da sta se skozi lino kazemate na goriškem gradu, poslovila pred odhodom na fronto. Dra. Marušiča je potem peljala pot na rusko fronto, od tu s srbsko vojsko preko Albanskih gora in dalje v Pariz in nato v Ameriko, kjer je bil član in vnet sodelavec »Ju-goslovenskega odbora«. Pisec pravi: »Ta moja knjiga je odsev tistega vsestranskega dela v najini domačiji, ki je bilo do svetovne vojne tudi plemenit del Vaše nežne skrbi, Vaše rodoljubne duše, Vašega slovanskega .srca in hrepenenja — in tako tudi živa slika, kolik delež smo sistematski in zvesto pripravljali za čim sijajnejšo, na vseh poljih bogatejšo Domovino ...« Dalje še pravi: »Ta knjiga »Goriških Slovencev« nam oživlja lepe spomine na dneve plodovitega ustvarjanja narodovih dobrih, ki smo jih namenili prinesti v dar veliki Jugoslaviji. Namesto tolike radosti je pa nam ostala le bridka velika solza, v kateri tonejo biseri stotisočev zlatih strtih src, ki sta jih morala nenadoma zapustiti v dobi najbolj zaklete usode, ki je kdajkoli mogla doleteti kak narod ... Tudi mi dva ubežnika sva se morala umakniti iz Grogorčičevega »planinskega raja«, ubežnika iz raja ob naši divni Soči, ob našem sinjem Jadranu, iz raja, ki ste ga pojili s Svojim mladeniškim delom tudi — Vi, naš žilavi, neugnani kraški sin...« Tako spremlja kakor vsakega našega izgnanca, tudi g. Gaberščka povsod, pri vsakem delu, v veselju in v žalosti, misel na dom. Kot teman oblak čez jasno sinjino neba prepleta vse delo, vsak odstavek in vsako misel. V lepem pismu se je zahvalil g. ban za posvetilo. To pismo bi bilo vredno, da ga prinesemo v celoti. Omejujemo pa se le na citate, v topli veri, da ne bo emigranta, ki si ne bi te knjige nabavil. G. ban pravi: »Pregledal sem doslej natisnjene pole, ki ste mi jih poslali na vpogled, in z radostjo moram ugotoviti, da sta obe Vaši knjigi verna podoba velikega dela, ki so ga izvršili naši predniki in sodobniki v teh burnih časih naše narodne zgodovine. Vsi, ki smo še žive priče njihovih prizadevanj in opisanih dogodkov, moremo biti samo srečni, da se je našlo pero, ki jih je potomcem ohranilo v tako resnični in te podobe vredni sliki. Niti najmanj ne dvomim, da bodo zavzemale Vaše knjige v vseh naših javnih in zasebnih knjižnicah častno mesto. Saj bodo še pozni rodovi segali po njih, da si predočijo življenje in delovanje naroda, ki ga je po svetovni vojni doletela tako nezaslužena usoda. In tako se bodo zanamci s hvaležnostjo spominjali tudi vseh tistih neštetih mož in žena, ki jih je Vaše pero rešilo pozabljenja, spominjali zarez lepega narodnega, gospodarskega in kulturnega dela, ki ga je vršilo naše vrlo goriško ljudstvo pod vodstvom mož, ki jih pre-dočujeta Vaši knjigi«. G. senator Ivan Hribar, ki je, kot pravi pisec, omogočil leta 1889. tisto sistematsko delo, ki ga je pričel s sprejemom »Soče«, ki mu je tudi dal spodbudo za izdajo knjig »Goriških Slovencev«, pravi takoj v prvem stavku: »Hvala Ti za poslani mi natis večine druzega zvezka Tvojega epohalnega dela zgodovine »Goriških Slovencev«. Dalje še pravi: »Reči moram, da si se s pravim majstrstvom znal uživeti v postavljeno si nalogo. Saj nam podajaš iz razgibanega življenja najboljšega dela našega naroda najvažnejše s precizno jasnostjo, dočim nas tudi o manj važnem poučuješ tako natančno, da s: moremo napraviti pravilno pojmovanje o njihovih vzročnih učinkih na prve. Dejal sem, da si ustvaril epohalno delo. Tej označbi pač nikdo ne bo mogel oporekati. Tvoji obsežni knjigi bosta namreč neobhodno potrebni pomagali vsakemu zgodovinarju našega naroda, ker sta verno zrcalo vseh političnih bojev ter gospodarskih in kulturnih prizadevanj naših z izredno brihtnostjo in bistroumnostjo obdarovanih rojakov ob bregovih Soče, Vipave in Hublja ter na trdih kraških tleh«. »S svojim delom si ustvaril glasen memento nam, naj imamo neprestano pred očmi začasno izgubo tega dela slovenske domovine in naj ne pozabimo, da brez njega Jugoslavija ni popolna«. G. Gaberšček je pričel pisati zgodovino našega ljudstva v Primorju. Hvaležni mu moramo biti za to velikansko delo, ker sicer bi šlo zelo mnogo v pozabo. S tem in še z onim kar bo izšlo, bo izpolnjena velika vrzel. Ogromno, do podrobnosti izčrpano delo, bo vsekakor podlaga vsemu, kar bo na tem še nastajalo. Postavljen je s tem temelj naši zgodovinski kroniki, kroniki našega zasužnjenega ozemlja. čuditi pa se moramo še poleg vsega izredni žilavosti, neizčrpni energiji m neutrudni volji moža, kateremu poteče v jeseni sedemdeseto. Saj si je težko predstavljati vse to, če pomislimo še, da je že od rane mladosti do danes izčrpal že ogromno energij za prospeh sedaj zasužnjenega ljudstva, a je kljub vsemu ostal še neizčrpan, svež. Ko opozarjamo našo emigracijo na to novo delo g. Gaberščka z željo, da bi pridno in s pridom posegala po njem, se pridružujemo g. banu dr. D. Marušiču, ki pravi: »Ob obvršitvi pričujoče knjige Vam iz vsega srca želim, da Vam prijazna usoda izpolni Vašo končno zamisel, da podarite svojemu narodu še dve podobni deli o Trstu in Istri. Postavili si boste spomenik, ki bo ob sedamdesetletnici Vašega življenja na najdostojnejši način venčal plodno dobo Vašega nad petdesetletnega javnega delovanja. S temi knjigaui se boste vredno oddolžili zemlji, ki nas je rodila, ki smo jo ljubili in jo še vedno goreče ljubimo kot svojo mater. Pričajo naj sedanjim in bodočim pokolenjem, da je ob solnčnih bregovih Soče, na obali sinjega Jadrana in na sivih kraških planjavah živel zdrav in pošten narod, ki je moral na-'opiti trnjevo pot na Golgoto samo radi svoje globoke vere, da je svoboda njegova prirodna pravica in borba za njo njegova sveta dolžnost«. ♦ Razgovarjali smo se z g. Gaberščkom in poslušali vneto njegovo besedo o vsem iz preteklosti. Pozabili smo mu ponuditi stolico. In ko se je vendar eden zmislil na to in opravičil nerodnost, je veselo zavrnil: »Med mladimi postanem mlad!« Ne, nam se je zdelo, da ne le med mladimi, ampak še vedno ste mlad g. Gaberšček, in marsikateri bi moral kloniti pred Vašo svežostjo in mladostno žilavostjo. — (Ž-) * PROŠNJA ZNANCEM IN PRIJATELJEM. Druga knjiga »Goriški Slovenci« mi je narastla na polnih 640 strani kljub temu, da sem nad 100 strani gradiva izpustil ali znatno okrajšal. To pa sem storil zategadel, da sem mogel že v tej knjigi prinesti ves naš Inventar, ki smo ga pustili Italiji in fašizmu... Zdi se mi, da najde vsakdo v tej knjigi vse to, kar si od nje želi izvedeti. — Pa sodbo o tem prepuščam čitateljem in pravični kritiki. V Ljubljani; Celju, Mariboru in Beogradu bodo knjige razdeljevali posebni moji zastopniki, ki bodo proti potrdilu spremajali tudi denar. — V prav nujnih slučajih bodo mogli dovoljevati tudi, plačilo v obrokih, ki jih bo po dogovoru odplačevati po položnicah poštne hranilnice. V prav resno uvaževanje pa priporočam to opazko: Poslal sem knjige le takim rodoljubom, ki so jo naročili s svojim podpisom bodisi pri meni ali mojem zastopniku. Z obzirom na to obveznost sem imel po-gun, da sem knjigo dal v tisek. — O vrednosti te knjige sta dala ban dr. Drago Marušič in gospod senator Ivan Hribar svoje gotovo merodajno mnenje v pismih, da me podpirajo v tem podjetju, kajti nameravam izdati v razmeroma kratkem času še dve enako obsežni knjigi: Trst in Istra, in sicer od naj starejših rimskih časov do fa-sistovskega nasilja. Rešimo vse spomine na svojo minulost, da bomo znali ceniti sebe, svojo preteklost, in da bomo vedeli, kakšno prihodnost smo zaslužili. Vem dobro, da so časi prav težki, ali tudi naša usoda je težka, je strašna, in ni je žrtve, ki bi bila prevelika v — borbi za lepšo bodočnost. V Ljubljani, julija 1934. Andrej Gabršček ______pisatelj knjig »Goriški Slovenci« KVARNERSKA PRIGOVARANJA ILI PO KEJ TO BUSULI PLOVI PARUN MATE BALOTA ? Jedne kasne večeri, poslije treseta, TUŠU smo iz zadimljene ungareške čar-de i stupivši na prostranu ulicu, digli glave i duboko udahnuli svježega zraka. Gledajući tako u ariju, opazio je Mate Polarnu zvijezdu i Heleninu braću, Dioskure i, naravno, sjetio se mora i plovidbe po njemu. Desi se tako nama da hodamo čitavu uru po širokim panonskim sokacima govoreći o uvalama i dražicama, o sirenama i pišmoljima, o lebićadama i o papagaju. Matere božje trsatske, zavjetnom daru mornara, koja je piovami zadala jezero jada i pokore. I pošto pri tome ponekad ronimo suze, ljudi Panonci, koji nas sretnu i koji plaču, kao što i pjevaju samo kad su napiti, misle da smo i mi napiti, i ako — Bog i duša — daleko od mora živimo skoro kao trezvenjaci ili, što rekli Splićani, ka’ beštije. I te me je dakle večeri Mate stao špotati što nisam došao u Vantačiće ili kako on, ispravnije, kaže: u Vantačić, a kad sam mu, po ne znam koje put objasnio skromnost moje flote 1 nevjernost kvarnerskoga mora, rekao je, da sam mogao doći »ka’ u karocu« po buri, jer da me bura iz Urinja nosi u Vantačić »vajk dri to u krmu«. Ja sam šutio, jedno, jer nisam bio raspoložen za barufu, a drugo, jer sam te večeri bio dobio tri partije, a po jednom nepisanom ali od svih igrača poštovanom zakonu, onaj koji dobija nema pravo da se buni, respektive — kako je govorio pokojni Jože Roža — onaj koji gubi ima pravo da grdi. A kad sam slijedećeg puta gubio i bio oran za barufu, nije bilo Mate među kumpanjima. Ne sjećam se tačho, je li bio pošao u Gdinju da proučava izvoz poljskih bekona, ili u Ma-linsku da skuplja gradivo za povijest lovransko-kastavskoga rata. I tako je stvar pala u zaborav. A i koja bi mi bila fajda da oponiram? Pjesnicima, kako nas uči stari Gracijo (De arte poetica, 9—10), sve je moguće i dopušteno; može Mate, ako hoće, da zapovijedi svojoj »Kalavojni« (tako se naime zove i Ma-tin dretnaut ili, po kastavsku, »Nebojse- ga«), da se pretvori u Pegaza, da od jedra načini krila i da ga ponese kuda i kako mu se prohtjedne. Sa pjesnicima ne možeš ni dobit ni impatat. Stvar bi dakle bila zaspala, da je Mate nije razbudio svojim člankom u podlistku »Istre«. Tu nije samo rečeno nego bome i na-trukovano (izraz je banatski), da sam mogao u Vantačić po buri ravno u krmu; u vezi s time osporava mi se svaka ribarska i mornarska vještina i to tako odlučno, da mi je jedan bivši revolucionarni admiral izjavio, da, poslije toga članka, ne postojim kao ribar i mornar. Eto, rekoh, koliku nesreću može da proizvede vješti stilist kad se namjeri na površnog čitaoca; tu se uništava ličnost postepenim uništavanjem njezinih svojstava: danas nisam više ribar, sutra neću bit mornar, preksutra cijepač drva, dok se tako malo po malo ne pretvorim u Nirvanu. A ipak, korpo de lo-jika, iz samog članka izlazi njegova ne-osnovanost u oba pravca! što se tiče ribari je, članak sam priznaje da nisam nikad ni spomenuo, da bih bio uhvatio koju ribu, što je i istina. A onda, kakova smisla ima osporavati i pisati čitavu tiritera o nečem što ne postoji? Zašto da lovim ribu, kad je drugi love za me i to ove godine naročito obilno, jer, kako kažu urinjski ribari, mora da se je negdje blizu Malinske pojavio jedan nov čovjek-lovac, strašan zatornik riba (to ne mora biti Mate), pa je riba od straha pobjegla na kostrensku stranu, gdje su ribari nešto — humaniji. Jest, ali, vele, zabava je to I užitak! Vraga je zabava: izgubiti noć zbog ješke, peći se nekoliko sati na onom suncu u mirisu trulog bruma, izraniti ruke na udicama i mokrom špagu i više puta ne uloviti ništa, pa psovat kao — ribar (dotu svete Ane, gradele svetoga Lovre i slične živopisne i dinamičke kletve!). Eno je lani lider kvarnerske diletantske riba-rije skoro izgorio a predinne je mjesec dana psovao i vikao, kako su mu neki studenti od nautike’ strašno zamrsili palingar i utopili osamdeset pari sur-gita. I to bi imao biti neki užitak! I u pitanju mornarstva, par un Mate je bacio balotu a nije pogodio balina. Postoji srećom uz inkrimirani uskršnji članak slika, a gdje je slika ne pomažu ćakule. Položaj barke je tačno vidljiv: u pozadini kostrenska obala, pramac prema Cresu a jedra naduta prema Rijeci: dakle, tako mi Eola, gospodara svih vjetrova, slika nije mogla biti snimljena po maištralu! Ona je snimljena po buri i tuče Matu ravno u — pero, jer dokazuje bjelodano protivno od onoga što Mate tvrdi. U našem kraju bura poteže na levanat (ISI) a ne na tramuntanu (S) i duva iz bakarskih vrata ili, još tačnije, iz Kraljevičke uvale, pa bi barku, koja bi se otisnula iz Urinja i pustila u krmu, odnijela u Mošćenice ili dajbudi na creski Jablanec a nikako i nikad na Krk, kako kaže parun-Mate, ajkule mu busulu izjele! četrnaestog dana mjeseca ivanjšća' ka ove godine, zahvatila je bura iznebuha 83-godišnjeg urinjskog ribara barba-Gustića, dok je u tišni pecao lokarde. Nije mogao da se dohvati obale, jer mu je, pored starosti, puklo iskrplje-no veslo i njegov je legendarni »Ba 108« postao igračka vjetra i valova. U nevolji, priča, sjetio sam se Boga, ali ga nisam znao moliti; zazvao sam, neformalno, u pomoć svetog Mikulu i on se je zaista pojavio u obličju dvojice odvažnih susjednih ribara; bio sam oko pet kilometara udaljen od kostrenske obale i vjetar me je nosio pravcem na libumij-sku obalu. (Vidi protokol N 7/1934 lučke ekspoziture urinjske). Time je valjda dovoljno pokazano, da se, po buri, iz Urinja u Vantačić, ne može »vajk drito u krmu«. Kaže parun-Mate, da moj opis njegova palingara spada pod zakon o štampi. Dopuštam. Ali onda njegove teorije o kvarnerskoj navigaciji padaju »pod udar« zakona o zaštiti javne bezbedno-sti i o vaspitanju naroda« (Mate, koji tambaškava sa pravnicima, znati će bolje od mene, klasičara, kako se ti zakoni zovu). Jer takove teorije, po gotovo kad dolaze od autoritativne strane, kao što je in nauticis Mate, mogu da dovedu pomorce u zabludu i da prouzroče grdne gubitke brodskih i ljudskih života i to još na Kvarneru, koji je i bez toga opasan. Nego najbolje će biti, da se Mate o svemu tome lično osvjedoči. Na Kvarneru nije potreba moliti Boga za buru. čast mi je stoga, na uzvrat za ljubezni poziv u Vantačić, pozvati poštovanog Matu Balotu u Kostrenu. Tu ima pomoraca više nego udica na Matinom pallngaru; pa kako oni presude, onaka neka bude. Pripravit ćemo u Matinu cast takovu buzaru da će joj od milja ispjevati pjesmu. S time će, uz blagoslov »Hrvatske Straže«, biti zadovoljniji i g. urednik »Istre«, jer, kako se je pokazalo, u književnoj vrsti humoreske, nismo ni Mate ni ja osobito jaki. Najveći je dobrotvor čovjeka onaj, koji ga umije zdravo nasmijati (Platon Sym-posion 35). Zato je humoreska najteži književni žanr, koji mogu da sa uspjehom kultiviraju sretni, vedri i nasmijani ljudi a ne nosioci Weltschmerz-a, kao što su književnici Mate Balota i — si licet — Zvane Kastavac. m , Prcostaje da obranim moju kastavsku otadžbinu, koju je Mate, ni krivu ni dužnu, natako na pero. Učinit ću to s jednim poredjenjem. U istom broju »Istre«, gdje se nalazi Mauna filipika, štampana je i jedna njegova pjesma. Po njoj, žminjsko polje očekuje Mesiju. Ne znam kako će buduća pokoljenja tumačiti taj stih, ali jedno je sigurno: da, po Mati, žminjcl očekuju pomoć od jedne sile, koja nije u njima samima nego je izvajn njih. Nasuprot tome, evo odlomka iz stare kastavske kronike, koju treba da i mlađi M?!« 1 upamte. Kad su Kastavpi ubili kapitana, koji nije poštovao nji-nove »pravice«, dali su sucu istražitelju, svi stereotipno, ove odgovore: — Ki je ubil kapitana? ~ i moj brat i moga brata brat i sudac Kinkela i svi do vragu tega, još |a J® stara Mande s preslicun badnula. ii , smo S» potezali niza skale, on je vikal: Sveta Trojice, pomozi! — A vi? — ča će nam Sveta Trojica, mi ćemo sami! . I tako na kraju Mate Balota Ipak ima pravo: Kastavci ne umiju »navi" gat«, ne umiju »barkamenat«. To jest umjeli bi, Jer .najzad nije to nikakav kunst, ali ne vole tu majstoriju. I baš zato, učinio bi dobro osobito mlađi svi-jet, ako, kad ga sreća nanese pod zidina stare Fortice, skine baretu i pobožno izreče ozaljski stih: Od svih istarskih prvi Ti, moj građe! Na Kvarneru, na Foškin-dan 1934. Zvane Kastavac EMIGRANTSKI TABOR V GROSUPLJEM NA DOLENJSKEM • °K ° ZUNCUNEElPprLoIfTI RÌJ™ L?0°VLOGn^k MlSe° WW)GAH EMIGRA- L j u b 1 j a n a, 15 jula. Z vlaki, peš in na kolesih so dospeli elani in delegati najrazličnejših emigrantskih društev na Dolenjsko, da se tu poglobijo zveze med nami, da se strnejo naše moči in da si naberemo novih sil za nadaljne naše delo. Na taboru se je zbralo mnogo ljudi koje ob 10 uri predsednik »Tabora« v Ljubljani g. štrekelj ©tvoril zborovanje pod milim nebom na trav-niku v Prapročah. Poudaril je, da bi bila udeležba gotovo večja, da ni ravno nas emigrante tako zelo zadela gospodarska depresija današnjega časa. Vendar prav iz srca pozdravlja te, ki so se zbrali, posebno današnje govornike dr. I. M. Čoka, saveznoga predsednika in naše delavne borce g. dr. Čermelja in g. prof. Rudolfa. Dalje pozdravlja delegate »Soče« iz Ljubljane, Celja, Novega mesta, »Orjema« iz Trbovelj, »Krna« iz Črnomlja. »Tabora« iz Kamnika, »Sloge« iz Kranja in »Zore« iz šiške. Pozdravlja tudi soorganizatorje tega tabora tovariše iz »Orje-ma« v Kočevju, ki so sicer dospeli v majhnem številu, a vendar s svojo navzočnostjo pričajo, da bo društvo v Kočevju nadaljevalo pot, ki si jo je začrtalo. Nato sta bili prečitani brzojavki »Kluba Primork« iz Ljubljane in »Istre« iz Zagreba, ki sta želeli taboru mnogo uspeha. Udeleženci so delegate pozdravljali. Nato je bil izvoljen za predsednika tabora prof. Gorup, ki se je najprej spomnil žrtev fašističnega nasilja. Rre-cital je imena vseh in so to navzoči stoječ poslušali h okneu pa zaklicali vsem našim mučenikom trikat slava! Prvi govornik, predsednik Saveza g. dr. I. M. Cok je govoril »O zunanje-političnem položaju in o naši emigraciji«. Pozdravil je navzoče v imenu saveznega direktorja, nato pa med drugim nadaljeval: Naši tabori so potrebni, že zaradi tega, ker smo odtrgani od doma, odtrgani od zemlje, dočim so drugi doma in morejo nemoteni obdelovati svoj košček zemlje. Zato moramo mi združiti svoje sile strniti se v močno falango in si medsebojno pomagati. Moramo pa tudi poglobiti našo ideologijo. Naš problem, je problem, ki more imeti nedogledne posledice. Je problem reda in miru v Evropi. Nato je govoril o neurejenosti razmer v Evropi, o stanju ki sliči razburkanemu morju. In o teh zunanje-poli-tlčnih razmerah, ki so med sabo tako tesno povezane je težko govoriti. Kar pomni zgodovina so se trudili Vladarji in državniki da bi ohranili mir, preko rimskih cesarjev, Napoleona, Sv. alijanse in antante, vse do »Pakta četvorice«, ki ga je zamislil Mussolini. In četudi je bil ta pakt v koncepciji dober, vendar je imel 2 nàpaki, namreč to, da je Mussolini iskal tu svojih koristi in da je s tem, ker je zahteval, da se pakt podpiše v Rimu, hotel povdariti hegemonijo in prestiž Italije. Druga na Paka je neiskrenost. In to je tudi bilo tisto kar je pakt pokopalo. Drugi poraz italijanske diplomacije moremo najti v balkanski politiki Italije, ki je imela od vsega početka načrt: postati gospodar Sredozemskega morja, severne Afrike, dominirati pri vprašanju ureditve balkanskih in podonavskih držav. A tu je Mussolini naletel na večjega državnika, ki je Mussolinija premagal. In tako vidimo preokret v Albaniji, dogodki ob Draču jasno kažejo to in drugo smer v Bolgariji. In ko pride do popolnega ujedinjenja z Bolgari, ta čas gotovo ni daleč, bo zasijala prava sreča Jugoslovanom. Naša vloga v tem boju pa mora biti iredentistična-revolucijonarna. Tu je treba povdariti, da se naši interesi, oziroma interesi naših bratov tu, četudi smo eno, vendar 100% ne krijejo. Da smo dobri Jugoslovani, dokazuje naše življenje tu, še bolj pa boj naših tam preko, ki zaradi svoje narodne zavesti dnevno Umirajo. A kljub temu mi emigrantje nismo našli na rodnih tleh one bratske ljubezni, ki smo jo upravičeno mogli Pričakovati! In če v svojem delu ne moremo doseči tistega kar hočemo mirnim potom, potem naj v slučaju drugačne rešitve pade odgovornost na onega, ki sili naš narod tam preko in nas emigrante tu, da se teh sredstev poslužimo. Drugi govornik gospod dr. Čermelj je govoril: »O našem položaju v Julijski Krajini in o nalogah naše emigracij«. Postavil je dva dneva, 13. julij, ko je bil Požgan naš Narodni dom v Trstu, naj uo naš memento, Beli orel v Trogiru pa Uaš cilj in program. Oba ta_ dneva nista našla niti v enem časopisu malega odmeva! Tako radi torej pozabljamo na gorje. Pa saj se res dnevno gode take stvari, dà je skoro odveč pisati o njih. Zato pa je dolžnost nas vseh in poseb-fto za naše organizacije mora biti obvezno, da se vsakega dogodka spomnijo, Ua dobe predavateljev, da ne puste niti *he krivice ne da bi jo obdelali. Pa ne ssmo teh ki so padli, tudi na tiste žrtve je treba misliti, katerih je nešteto, ki so brez krova zaradi dražb in z otro-ci lačni umirajo. In vseh drugih, ki še trpe in se z narodom, med narodom in za narod bore. Prilike so vedno hujše in vse to nam je jasno pred očmi. 13. julij je bil začetek, konca ne vidimo nikjer. Ker je to tako jasno, je jasen naš cilj in program! Beli orel na mesto beneškega leva in italijanske trikolore. Naš cilj je jasen: popolna odcepitev Ju lijske Krajine od Italije in priključitev k svobodni Jugoslaviji. In če je tako jasen cilj potem naš program ne sme poznati niti koraka na desno ali na levo! Ne smemo zaupati niti italijanskim po-pularcem, niti komunistom, niti Vatikanu, ki v boju za raznarodovanje našega ljudstva fašistom dobro pomaga, ne smemo se zadovoljiti s nikako autonomijo, ampak delati za popolno osvoboditev (burno pritrjevanje). Kako, to je stvar nas vseh, posameznih organizacij in Saveza. Tukajšnji prebivalci so naši bratje, imajo popolno pravico do naše zemlje tam preko, mi smo isto tako Jugoslovani kot oni, zato smo jim enakovredni in je njihova dolžnost z nami delati za skupni cilj. Naša dolžnost pa je zanesti našo misel med slehernega, v najbolj oddaljeno vas, v naj neznatne j še društvo. če bomo delali tako, potem gotovo ni daleč čas, ko se bo povsod tam, kjer se danes šopiri na naši zemlji fašistični snop — belil beli jugoslovenski orel. (burno odobravanje). Nastopil je profesor Rudolf z referatom: »O vlogi mladine v osvobodilnih pokretih in o nalogah naše mladine«. Predgovornika, pravi, da sta mu skoro vse pobrala z jezika. To je samo dokaz, da smo si edini. Saj drugače biti ne more. Mi imamo dogmo: »Na Trst, Gorico, Reko, Pulj!« In te se moramo dr- žati, ta nam mora svetiti v vseh naših delih, akcijah in podvigih. Emigracija je modema tvorba. V starih časih tega niso poznali, ker so so vražniki enostavno vse, ki jim niso bili po volji, pomorili. Danes telesno ne ubijajo, a moré ljudi duševno! In če hočemo temu napraviti konec, potem si moramo vstvariti svojo ideologijo, cilj si moramo najti. In če ga imamo, saj ga vemo: osvoboditev, potem se vprašamo, kako ga doseči? Najboljše je pogledati zgodovino. Treba se nam je ozreti samo v osvobodilne boje Srbije in že vidimo, kako se osvobaja. Pravijo, da smo nekulturni, da smo Balkanci! Saj smo res Balkanci! Balkan ni vprašal gospode pri zelenih mizah, diplomate in ostale, vzel je s puško in zmagal. Naš boj je naper jen proti Italijanom. Proti vsakemu Italijanu, ne samo fašistu! Nič nimamo pričakovati od njih. Ugotovili smo, da ne maramo autonomije. Zato pa mi vsi, ki smo tu, orožju, ki gre zoper nas, postavimo nasproti enako orožje, držimo se izreka: »Knjiga in puška!« Govornik je bil mnogokrat prekinjen z burnim aplavzom, ki se tudi na koncu ni polegel. Gospod Gorup se je vsem govornikom lepo zahvalil. Predsednik Saveza je apliciral svoje besede na izvajanja predgovornikov, nato pa je bil predpoldanski program končan. Popoldanski program se ni mogel izvesti, ker je udeležence zmotil dež, vendar pa pomnimo vsi odgovorni in neodgovorni, da niso dovolj samo besede, da bo treba tudi dejanj in da je dolžnost nas vseh zanesti tega duha vsaj v tiste organizacije, čijih delegati in člani so bili na zboru, čas je, da prekinemo z mlačnostjo. Treba nam je odločnih dejanj! — (—av). PRED ČETRNAEST GODINA 13 Jula 1920 zapalio ie Francesco Giunta sa svojom bandom tršćanski »Narodni Dom Balkan«. Postao Je zbog toga herojem 1 bio Je bogato nagradjen. On se tim gestom ponosi 1 sam Je otvoreno I s priznanjem pisao o tom svom zločinu, koli će za vremena ostati kao najgadnija mrlja u historiji »civilizovane« 1 »kulturne« sva Italije Glasovi štampe FRANCUSKA ŠTAMPA 0 TERORU U JULIJSKOJ KRAJINI Pariški list »»L’ Ere Nouvelle« od 8 jula donosi slijedeću vijest iz Trsta: Agenti fašističke javne bezbjednosti »Ovra« izvršili su nedavno jednu opću raciju u krajevima Gorice i Trsta med.iu stanovništvom jugoslovenske manjine. Mnogo brojni teretni automobili vraćali su se u Goricu i Trst puni uhapšenika. Zatvori ii Trstu su prepuni. Medju uhapšenicima nalaze se u Idriji slovenačkj avokat F. Vidmar, biv-ši sudija u Gorici Josip Brata, F. Didić vla- snik jednog velikog hotela u Idriji, S. Bajlc, direktor jedne trgovačke agencije, itd.. ito. Više od dvijesto Jugoslovena su uhapšeni i medju njima se nalazi izvjestan broj žena i djece. Uzroci ovih hapšenja su dosada nepoznati. jer nikakva optužba nije saopćena uhapšenim licima. Stanovništvo jugosloveu-ske manjine u Julijskoj Veneciji je vrlo uz-budjeno zbog ovih hapšenja, utoliko više što su fašisti pustili glas da će uskoro doći do novog čišćenja sumnjivih Slovena. ČEŠKA ŠTAMPA 0 TEŠKOM STANJU JUGOSLAVENA POD ITALIJOM »Narodni Politika«. Prag, od 7 jula. donosi članak u kome pokazuje na prilike njemačke manjine u Ceškoslovačkoj i jugoslovenske manjine u Italiji. Nijemci u Ceškoslovačkoj imaju šta više još i mnoga »nadprava«. koja su im ostala iz vremena Austrije, pa ipak so žale na »ugnjetavanje« od strane češkoslovačkih vlasti. Za njemačku manjinu u Italiji zauzimaju se Austrija i Njemačka, ali je ona izložena svima onim progonima, iako u manjoj mjeri, koje mora da snosi slovenska manjina u Istri, Gorici i Trstu. »Onih 600.000 Slovena ne nalaze ni takav oslon kod jugoslovenske vlade, koji imaju Nijemci u bivšem Južnom Tirolu kod austrijske i njemačke vlade. Jugoslovenska vlada mora svakog puta da spriječi svaki protest sa jugoslovenske strane, da se ne bi izazivala Italija, iako se Italija odvodi za principom, 'da je najbolja obrana napad. Zato talijanska štampa svakog časa napada Jugoslovene.« * »P r aš k e Novini« donose u broju od 29 juna članak, u kome se povodom posjete generalnog sekretara fašističke stranke Sta-racea Istri, izlaže teško stanje našeg naroda u okupiranim krajevima. Poslije ovog posjeta su nastupila hapšenja u masama »sumnjivih« elemenata, kojih je bilo toliko da nisu bili dovoljni zatvori, nego su u tu svrhu upotrebljene kasarne i škole. Kao primjer talijanske zajedljivosti citira se članak »Corriere Istriano« od 16 juna, objavljen pod naslovom »Slovensko barbarstvo«. gdje se kaže, da Starace dolazi na granicu zato. da bi Jugoslaviji »pokazao zube«, KLUB PRIMORSKIH EMIGRANTK V MARIBORU Društvo »Nanos« je sklicalo sestanek svojih članic, ki se ga je udeležilo lepo število. Sestanek je vodil predsednik »Nanosa« g. Marino Kralj ter obrazložil namen sestanka in naglasil potrebo po ustanovitvi samostojnega odseka primorskih emi-gratk. To zamisel so vse navzoče toplo :n z velikim navdušenjem pozdravile. O tr-Primorski ženi je spregovorila nato učiteljica Slava Pahorjeva, dr. Verčon pa je pozval navzoče, naj pripeljejo diogič s seboj tudi tiste, ki jih doslej pogrešamo na vsaki taki ali slični prireditvi ter podobnem sestanku. Izvoljen je bi! začasni odbor, ki bo pripravil vse potrebno za ustanovitev kluba primorskih emigrantk v Mariboru. Začasni odbor kluba se sestoji od sledečih članic načelnica gčna Pahor Slava, ter ga. Polh, Fradel, ga. Klešnik, gčna Kraljeva Elvira, Štoko va Angela, ter Starčeva Zora. PREDAVANJE V MARIBORU V Mariboru je predaval o emigrantskih vprašanjih g. Danilo Viher bivši predsednik »Nanosa« in agilni emigrantski delavec. DELOVANJE EMIGRANTSKEGA DRUŠTVA »KRN« V ČRNOMLJU Po lanskem taboru, ki je ostal marsikomu v spominu je društvo neumorno delovalo za emigrantsko stvar, s pičlimi sredstvi, ki je imelo društvo na ras-polago, je skušalo lajšati gorje onih revežev, ki so bili primorani bežati preko meje in iskati zatočišča v svobodni domovini. Videli smo, da je naša pomoč nezadostna. Hvaležni smo Črnomelj ski mestni občini, ki nam je pri delu izdatno pomagala. Mimo nas vodi pot od morja proti Ljubljani in Zagrebu in obratno in tu prihajajo v poštev oni reveži, ki gredo trebuhom za kruhom. Priredili smo božičnico za revno emigrantsko deco raztrešeno širom Belo-krajine. Pri tej akciji smo bili deležni izdatne podpore od strani oblasti in posameznikov. Sredi naše kotline stoji grad Krupa. Usoda je hotela, da je postal v zadnjem času mala kolonija emigrantov. Društvo mora skrbeti za te ljudi, ker niso razmere še popolnoma urejene. Spomladi smo imeli predavanje prof. I. I. ki nam je s živo besedo podal žalostno sliko naših preko meje. Največji kontakt imamo z emigrantskim društvom »Istra-Trst-Gorica« iz Karlovca in to v medsebojni pomoči. Enako smo v prijateljskih stikih z našo emigracijo v Kočevju in Novem mestu. VRTNA VESELICA EMIGRANTESKEGA DRUŠTVA »KRN« Emigrantsko društvo Krn priredi vrtno veselico, katere čisti dobiček je kot pomoč mimoidočim revnim emigrantom. Vrtna veselica se vrši 19. avgusta popoldne na Kanižarici pri Črnomlju pri tovarišu g. Možini. Program je dokaj zabaven. Med točkami igra dobro znana črnomaljska godba. Naše sosedno društvo »Istra-Trst-Gorica« iz Karlovca nastopa s svojim dobrim kvartetom in izbornim »kupletistom«. Zabavali se bodo tudi igralci na krogle. Na tekmi, ki se bode odigrala vdobi najboljši igralec krasno izdelano diplomo kot belokranjski prvak na krogle za leto 1934 in barile dobre kapljice. Kdor se upa naj pozkusi. Preskrbljeno je za dobro vino, toplo in mrzlo jedačo, pečenem janjč-kom, pecivom i. t. d. Kdor pride z izletničkim vlakom ima popust. Vstopnin ni, ker pa je namen društva pomagati trpinom, se darovi hvaležno prejmejo. Vabimo prijatelje in znance, da nas ta dan obiščejo. Prijatelji vode imajo v neposredni bližini kopališče. — Krn. MUSSOLINI MLATI ŽITO. Trst, julija 1934. — (A g i s). — Italijanski časopisi poročajo in posebej povdar-jajo: Duce je zmlatil z mlatilnim strojem na izsušenetn Pontinsnem močvirju 26 q žita, delal je tri ure in zato zaslužil 6.55 ur. — Ko to čitamo se nam zdi, da se dogaja pred nami zgodbica o tisti muhi, ki je junaško sedela na rogu vola, ki je vlekel plug in je samozavestno odgovorila, ko so jo vprašali kaj da dela: »Orjemo!« NOVA MAŠA PRIMORSKEGA ROJAKA LUDOVIKA NOVAKA V nedelju 15 t. m. ie imel na Rakovniku (Ljubljana) novo mašo g. Ludovik Novak iz Vrem pri Divači. Podoknicu mu je pelo emigrantsko društvo »Tabor«. U FOND „ISTRE” U FOND LISTA »ISTRA* BROJ 28 N. N., Ljubljane,.............D 10.— Davorin Sinkovič, Kastav .. D 5,— U prošlom broju objavljeno . D 32.958.85 UKUPNO D 32M73A5 STRANA’ C. »ISTRA« BROJ 28. v S*" NASI STUDENTI U SPLITU PROPAGANDNA TURNEJA STUDENATA EMIGRANATA Split, jula 1934. Dragi moj Jive! Iman veliku želju da ti povidan j zadnju splitsku storiju, samo me je ni- mateibarda^fčuiejAird!aieno L ° dočeku ^ naših akademičara u ŠriegoSstiSikadŠbi znalko S‘0^Cneie°d «ad^jlvljamo^još'o^samom0 Pbor?vku ^ 10 koncertu-tek0 u sp%uč Sl0oG^oLBEE IM U SPLITU. Split, 12. jula. Donke, dragi moj Jive, slušaj me dobro i uno ča te interesira zapiši, a uno drugo stavi za uho. — Ja i barba Rike šetamo ti jenega dana, — a bilo je to, ko se dobro spominjem uvi pa sani torak — po splitskoj rivi i jušto kontraštamo, j ali je bolje danaska i naj zadnjemu Zulukaferu u črno j Afriki ali našim bratom u Istriji, kad na- koji su spremala razna nacionalna udruženja morao izostati dočekao je akademičare velik broj publike. Te je večeri priredjeh intiman sastanak akad. sa ovdašnjom Jugosl. Maticom na čelu s našim Rihardom Kataliničem-Jeretovom, društvom »Istra« i jugosl. nacionalnom omladinom i proteklo par sati u vedrom raspoloženju, pjesmi i klicanju Istri, Trstu i Gorici. Drugo je veče tafea%oreze DZokvnika!aadìn°an nfemù I °držk-n ?aStanak -u bašči Ivaniševič gdje ls^r^hlttiĆL T0 f ^esfmt buadutIOda o^ržSe mena z gnizda od'straha^dA hi^ne^t^e ' k??lce.r!:.a bilo zabranjeno. Iako vrijeme Irnlhn «/«vp in nÌÌG bìl° baš najpogodnije U bašči S6 u gajbu, stave njin crnu košulju, al? | oko 9 i pol sati sakupio velik broj pu- blike koja je živo aklamirala i mani! knVk»Lhin^:iP*EAaha!ia a!al^LU?a- festirala zarobljenim krajevima i aka-ÌL k^vQP^£aga3^ kT.^° I demičarima. Osjećala se doduše neka jen, nike kraje po uvoj lipoj Jugoslaviji i prvo nego odlete doma u Ljubljanu i Zagreb kadi su učinili novo gnizdo — stili su da vide i — Grgura Ninske-ga, kako u hladu turnja sv. Duje priti s prstom Dioklecijanu. Kad je ugleda vapor da si samo vi-dija barba Riku, kako se je hitro ubrnuja od mene i poče ja bižati h portu! Ja san se ferma, zinuja kako prid nikim mirakulom kad san vidija njega kako je najedanbot posta hitar kako mladić od dvajset lit, a, nebore, čovik je od svojih šezdeset i nikoliko! I on ti drito na vapor! — Kad je splitska mladež vidila barba Riku da biži u po-rat, valje je znala, da to ni za niš. I nakupilo se na rivi čuda, čuda svita. Največ, kako vajk mladeži. I sva je ta pusta mladež stila da dojde blizu vapora, ma nedan ni moga blizu. Samo je potištenost na licu prisutnih što ta večer nije mogla biti ono što bi bila da se održao koncerat. No i tako je to veče bila jedna lijepa manifestacija Istri, Trstu i Gorici. Drugi su dan akademičari razgledali grad, a posjetili su iskopine starog Solina. Svuda ih je pratio i bio im tumačem dr. Brajša, pretsj. ovdašnjeg društva Istra. Iz Splita otputovali su akademičari u subotu 14. ov. mj. u Sinj gdje su takodjer održali vok. koncerat, o čemu javljamo niže. (jj). U SINJU. Sinj, 14. jula. Danas poslije podne stigli su ovamo akademičari emigranti iz Trsta, Gorice i Istre koji studiraju u Ljubljani i Zagrebu. Na kolodvoru im je zaže- barba Rike moga poj ti na vapor i tamo Ijena dobrodošlica u Sinj. Sa par riječi je lipo pozdravlja naše tiče. Jedan mladić ki se je bija malo preveč steplija na suncu, mora je pojti u hlad, da mu se krv smiri. — Vidiš, kako je dobro biti po koji bot hladne krvi! Mež tin dokle je barba Riko poša na vapor, ja san gleda svit na rivi kako z dalekoga gleda na vapor kadi su bili naši tiči. Rekli si' mi, da hi je barba Rike lipo pozdravlja, unako kako on, kako stari literat, zna. On da njin je mriž drugin besidan reka: »Mili moji sjetio se zarobljene braće i izrazio nadu da će naskoro i njima sinuti ljepši i bolji dani. U ime akademičara zahvalio se na lijepom prijemu pretsj. Mrmo-Ija. Naveče je u prostranom dvorištu Sokolskog društva održan vok. koncerat slavenskih i istarskih narodnih pjesama. Ogroman broj publike s velikim je interesom pratio pojedine točke programa i vrlo živo aklamirao akademičarima i zarobljenim krajevima. I Sin; je dakle pokazao koliko voli svoju Istru tiči z naših sunčanih zgubljenih krajilj i koliko ga boli sudbina, te naše braće Sinci Istre, Trsta i Gorice, pozdravljan koja još i danas čame u najgorem rop-Vas u ten našem starem Splitu, ki je stvu, dok mi ovdje imamo slobodnu Ju-vajk visoko drža našu slovinsku bandi- goslaviju. — Koncerat koji ima propa-ru. A ne pozdravljan Vas samo u ime I gandni karakter zadovoljio je svu pu splitske braće nego kako Istrijanac, Vaš bliku i svi su bili ushićeni nad onim stariji brat, ki je kako i Vi od kalabre- što su čuli. One lijepe i milozvučne ške kulture od priko dva milj ara lit mora ubižati u bratsku Jugoslaviju, da ga kultura ne zadavi. Svi mi vidimo u vami dicu une drage zemlje, unega našega lipega kraja, ča nan je dinboko u srcu, a vi ste nan dobro došli, ašto ste krv naše krvi, naši tići sokolići i ašto će plamin vaših mladih duša još već zagrijati naša srca, da nan još već poreste ljubav za unu našu nesrićnu ali dragu zemlju, za sad zgubi jenu, i za naše brate upregnute u jaram mrskega fiirešta. Mila braćo, mladi tići naši: dobro nan došli!« Uve i uvakove beside je reka naš dragi barba Rike, ki zna tako lipo predikati, ali blizu nismo smili, da se po vragu ne bi prejako čuja naš glas ki tako lako smuti našega susida z priko lokve. Pokle smo svi pošli na Narodni trg i, brate moj, tako lipo čuvani, da je bilo milinja gledati... Tamo su naši tići stavili zeleni vinac na spornem ploču s trakom na kojoj je bilo napisano: »Akademičari Istre, Trsta i Gorice — Junacima palim za otadžbinu«. — Unu večer smo još bili skupa puli Matiča, ali kako je mladež bila trudna z puta, pustili smo hi rano doma. Svejeno nismo hi pustili prvo nego su nan za-kantali kuju našu istrijansku. A mi domaći smo pokle sami kantali »Vrbniče nad morem« i druge naše stare i pošli smo spati na male ure... U sridu večer imali su naši mladi tići da nan pokažu ća znaju, da nan za-kantaju ku našu domaću istrijansku. Na Narodnem Trgu nisu smili, ašto da tamo ima malo arije mriž hižami, pak da bi nj:n moglo lako naškoditi, a i to, da bi, ko dojde puno -svita, ki pa u afan, ašto zaspravlje mriž hižami nima dosti friške arije... I tako smo pošli na daleku periferiju, kadi nima ni hiž ni slabe arije, kadi nas nedan ne čuje i kadi nima perikula da ki pade u afan od slabe arije. Tako smo mi pensali da u miru božjem pasamo ku uricu skupa z našom mladeži, da se prenesemo u misli tamo priko Drage, ali zpod Učke, ali u Liburniju, ali u Premanturu, ali u Marčanu, ali, — svejeno kamo, u ki ćeš kraj naše zgubljene zemlje... I zato smo pošli u Ivaniševiča, na Firulan. Pod večer je bilo malo dažda i vitra, ali pokle je lipo razvedrilo i mi ti se uputimo h Ivaniševiču, da čujemo nasu dragu mladež. Ivaniševič njin je stavlja i podij, da budu na višen i da ih lipše vidimo i čujemo. Oni su na podiju stavili i našu istrijansku bandiru i, pjesme koje u sebi imaju i bolnu crtu koja je živ odraz prilika u kojima je živio pod bivšom Austro-Ugarskom, a živi još i danas pod Italijom naš narod, duboko su dirnule prisutne. Danas su sve te pjesme zamuknule gotovo sasvim, ali samo za neko vrijeme, a kada dodje čas zaorit će opet po istarskim dragama, livadama i brežuljcima. To se najbolje vidjelo i na ovom koncertu, jer je pjesma — duša jednog naroda. Poslije koncerta razvila se slobodna zabava s plesom, koja je u odličnom raspoloženju potrajala do iza pola noći. Akademičari nose iz Sinja najljepše uspomene, i boravak u Sinju ostat će im uvijek u najugodnijoj uspomeni. Specijalno je akademičarima upala u oči velika i iskrena gostoljubivost koju su Sinj ani pokazali spram njih i nastojali da ovo par sati boravka kod njih prod je kako najbolje može. U tome su treba priznati potpuno uspjeli. Ne bi trebalo posebno zahvaljivati na svemu tome nikome posebno, jer je čitav Sinj u nacionalnom pogledu na zavidnoj visini, ali ipak ističemo Narodnu odbranu jer je ona provela organizaciju priredbe, (jj.) U TROGIRU Trogir, 15. jula, Danas u 1 sat popodne stigli su ovamo iz Splita akademičari iz Istre, Trsta i Gorice. Glavna im je stanica bila baš Trogir, gdje je trebao biti otkriven Bijeli dvoglavi orao na mjestu gdje je do prošle godine stajao mletački lav sv. Marka. Medjutim otkriće ploče bilo je zabranjeno. Akademičari su ipak u veče održali koncerat kao i u drugim mjestima s odredjenim programom, Prije nego predjemo da kažemo nešto 0 samom koncertu moramo istaći slijedeće: Akademičari su bili iznenadjeni ka da su stigli ladjom u Trogir i vidjeli da se on nalazi sav u zastavama, a još više i ugodnije su se iznenadili kada su na pitanje »šta je to danas u Trogiru« dobili kratak odgovor: To je radi Vas! Iako službenog dočeka nije smjelo biti ipak se u tren oka našao oko akademičara ogroman broj publike 1 na licima njihovim odsijevala je radost što su k njima došli oni čija braća čame u najgorem ropstvu današnjeg vijeka. Odmah pc izlasku iz parobroda pozdravio je akademičare gradski zastupnik načelnik g. F. Slade biranim riječima izrazivši žalen je što ih grad Trogir ne može onako dočekati kako je htio i kako dolikuje da se dočeka ona omladina koja je gradu poklonila ploču dvoglavnog Bijelog orla — simbol slobode, da se postavi na mjesto gdje je do nedavna stajao mletački lav znak našeg ropstva. Nažalost za sada se otkriće toga Bijeloga orla moralo odgoditi, ali nije daleko čas kada će doći i do tog otkrića. G. načelnik se obraća akademičarima pozdravlja njih, a preko njih i svih onih 650.000 našeg naroda preko granice kojima još nije sinulo sunce slobode. U ime akademičara zahvalio se na tako lijepom i iskrenom dočeku pretsj. Mrmolja, a iza toga se otišlo u restauraciju Central gdje je bio spremljen ručak. Akademičare je kroz grad burno pozdravljala publika, a iznenadjenje bilo je još veće kada se stiglo pred općinu koja je bila sva u zastavama. Poslije podne prošlo je u razgledavanju grada i kupanju, a naveče priredjen je koncerat u velikoj dvorani Hotel Centrala. Koncert je trebao biti održan pod vedrim nebom, ali, budući da se malo prije početka koncerta spustila kiša održan je u samoj dvorani hotela. Još su se akademičari nalazili za večerom (u istoj dvorani), a dvorana je već bila prepuna svijeta koji se upravo jagmio za stolovima i stolicama da si osigura mjesto za kasnije. U vrijeme kada je zakazan početak koncerta u dvorani nije bilo više mjesta ni za jednu stolicu. Teško je bilo gledati sav onaj narod koji se gurao na vrata da dospije unutra — ali badava, kiša je padala, a ovi koji nisu mogli dospjeti u restauraciju stajali su kao prikovani vani na kiši, ali nisu se dali kući. Mokri slušali su koncerat! Vjerujemo da bi puno više od 1000 ljudi slušalo koncerat da je vrijeme bilo lijepo i da se je koncerat mogao održati vani. To što je doživio Trogir i akademičari to veče ne da se opisati — to treba samo vidjeti i doživjeti. Po izrazu lica svih prisutnih po čitavom zbivanju te večeri vidjelo Se da bi sav taj narod bio spreman svakog momenta dati sve pa i svoje živote za Istru. Raspoloženje na vrhuncu: klicanju Istri, Trstu, Gorici, akademičarima, Velikpj Jugosla viji, slobodi svih Jugoslovena itd., itd. nije bilo konca ni kraja. Pisati o koncertu nešto posebno ne bi zapravo ni trebalo. Koncerat je uspio u svakom pogledu najbolje. Sve su tačke programa primljene s dugotrajnim pljeskom. Velik uspjeh postigla su i dvojica akademičara koji su otpje- vali par istarskih narodnih pjesama. Frenetičan aplauz i povici »još« primorali su ovu dvojicu da su opetovali svoju tačku. Iza koncerta razvila se slobodna zabava. Pjevanje, klicanje i manifestacije za Istru, Trst, Goricu i njihovo oslo-bodjenje, za moćnu i veliku Jugoslaviju, za Kralja i kralj. Dom trajale su do kasno u noć. Drugog dana iza ručka slikali su se akademičari i domaći pred zgradom općine, otpjevano je par narodnih l patriotskih pjesama, a zatim oprostivši se jedni od drugih krenuli su akademičari autobusom u Kaštel Stari a odavle vlakom u Šibenik, gdje imaju takodjer