-·:. .. '--k:_ -·--·-; ..... ­ --:;:....,'.•-!, RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno 13 Iunius 1979 Fasc. 3 f f I / 1 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE l ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEOICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA t [ 1 UDK 616--073.75+ 615.849 + 616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. YU ISSN 0485-893X RMllZENICA PROIZVODNI PROGRAM RUDARSKO-METALURSKOG KOMBINATA-RMK-ZENICA, ZENICA GVOZDENA RUDA Sivo sirovo gvoždje Krecnjak Krec Hidratisanl krec . Celicni pjesak sjekanac LIVENI PROIZVODI -Vodovodne cijevi -Kanalizacijone cijevi -Fazonski komadi -Koklle i metalurški liv -Mašinskl liv -Valjci za valjaonice VALJANI PROIZVODI -P!o.lili.ani c_elici .(.osaci, 1>r.ofili I ugaonlci.) -Fini š1pkast1 cellc1 1 profillsanr celicl ' vruce valjani -Sipkasti celici -Betonski celici (glatki, rebrasti, tor) -Zeljeznicke šine -Kolosjecni pribor -Valjana žica okrugla KOVANI PROIZVODI -Otkovci (slobodni kovani i kovani na kovackoj mašini) -Tockovi, obruci i prstenovi -Osovine za šinska vozila -Osovinski &klopovi ZICANI PROIZVODI -Vucena okrugla celicna žica -Platna i pletiva -Mreže (od valovite žice i zavarene mreže) -Rešetkasti armaturni nosaci -Grac:levinske klasicne armature -Grac:levinska bravarija -Celicna užad -Bodljikava žica -Valovite opruge -Hladno valjana traka -Ekseri -Zicana galanterija -Rasklopni mehanizem -Kip škare za kauce -Kamp oprema -Ograde i kapije. -Metalna galanterija VIJCANI PROIZVODI -Vijci, navrtke i tirfoni -Zakovice -Rascjepke, civije i svodnjaci LANCI ELEKTRODE POLJOPRIVREDNE SPRAVE I STROJEVI -Mlinovi -Prikljucni strojevi -Oprema za šumarstvo -Rucne kosilnice -Zaprežne sprave (polugovi, drljace) -Kružne pile -Prese za groždje OPREMA ZA SVINJOGOJSTVO KAVEZI ZA TOV JAGNJADI BOKS PALETA PROIZVOflAC: Rudarsko metalurški kombinat -RMK Zenica telefon (072) 33 322, telex YU RMKZE 43-129 Predstavništva: Beograd, Toplicin Venec 3/11, telex: 11-395 YU RMKPBG, Zagreb, 8 maja 44, telex: 21-739 YU RMKZG Ljubljana, Zibertova 1, Ploce -Luka Ploce RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REJ PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 13 SEPTEMBER Fese. 3 1979 Col legi um redactorum: N. Allegretti, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. De­dic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sarajevo -S. Hernja, Ljubl,j.ana -D. lvanicevic, Za­greb -B. Karanfiilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -B .. Mark, Zagreb -N. Martinoic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -L. Milaš, Zagreb ­ J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana ,-F. Petrovcic, Zagreb -S. Popovic, Za­greb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -š. špaventi, Za­greb -G. Šestakov, Skopje -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principa)is: L. Tabor, Ljubljana Secretarius redactionis: J. Škrk, Ljubljana Redactores: T. Benulic, Ljubljana -S. Plesrnicar, Ljubljana -P. Soklic, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana UDK 616--073.75 +615.849+616--006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. 1 YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet revi,je Radiologia lugoslavica: , M. Antic, Beograd -Xh. Bajrakta.ri, Priština -M. Ded,Novi Sad ­ ic, N. lvovic, ,' Titograd -M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Le­dic, Beograd -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merk,aš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesni­car, Ljubljana -,Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -V. Stijovic, Tito­ L. Popovic, 1grad -l. Šimonovic, Zagreb -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Tajnica redakcije: Mili,ca Harisch, Ljubljana Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: Onkološki inštitut v Ljubljani Inštitut za rentgen.olog1ijo v Ljubljani Institut za rad'iologiiju Kl'icke bolnice u Novom Sadu in l Radiološki insMut Medicinskog fakulteta Priština ,Kli, nika za nuklearno medicino, KC, Ljubljana Pomoc reviji,: -Radiološki instituti iz Beograda -Sekcija za radiologiiju i nuklearnu medicinu lekarskog društva BiH • -Institut za onkologi,ju, radioterapiju, Sarajevo i -Savez zajednica zdravstvenog osiguranja SR Bosne i Hercegovine -Sekcija nuklearne medicine BiH, Banja Luka Narucniici reklama: BOSNALIJEK -Sarajevo GALENIKA -Beograd ELEKTRONSKA INDUSTRIJA -Niš KOMBINAT GAMMA -Budimpešta KRKA -Novo mesto RMK -Zen;ica LEK -Ljubljana METALNO -Zen:ica SLOVENIJALES -Ljubljana FOTOKEMIKA -Zagreb ELEKTROMEDICINA -Ljubljana MEDEX -Ljubljana Univerzalna decimalna klas:i-fikacija: Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicin­ska fakulteta, Univerza v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA casopis za 1 rendgendiijagnostiku, rad'ioterapiju i onkologi1ju, nuklearnu medicinu, ,,i zašti1u ,od ionizantnog zracenja 1 radiobi-ologiju, iadioiiziku ,, Glasilo Udruženja za rad'iologiju i nuklearnu mediioinu Jugoslavije i Udruženja ,,,za nuklearnu mediiainu Jugoslaviue lzlazi cetiri,1 puta g,odi,šnrje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din ,lzdavaci1: Uprava Udruženja za radiolog•iju i nuklearnu medicinu Jugoslavije lzvršn1i odbor , avije Udruženja za nuklearnu med1icinu Jugosl,' Adresa redakoije: Onkološki, inšUtut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana 1r,Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 iznog racuna: 50100-620·000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Broj dev. Odgovorni uredini1k: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Hskala Tiskarna Slovenij,a, Ljubljana RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 13 SEPTEMBAR Fasc. 3 1979 SADRŽAJ Rendgenska dijagnostika Metode pregleda hepato-pankreato-duodenalne zone Lincender L., A. Lovrincevic, Dž. catic, S. Miric, š. šlakovic, N. Kapidžic 287 Angiografska dijagnostika hepato-pankreato-duodenalne regije Lovrincevic A., L. Lincender, N. Kapidžic, F. cengic, D. Stankovic, S. Miric, N. Fazlagi ic 293 Selektivna arteriografija u dijagnostici gastrointestinalnih krvarenja Joksimovic B., l. Malovic, D. Nedeljkovic, V. Djuric 297 Rendgenološka dijagnostika tumora forniksa Lu6ic z., M. Dedic, D. Momcilovic 301 Hipertrofija pilorusa kod novorodencadi Catic Dž., Z. Arnautovic, S. Miric, F. cengic 305 Kongenitalna atrezija digestivnog trakta u novorodenceta pracena ileusom Momcilovic D., M. Dedic, z. Lucic 309 Postbulbarne ulceracije duodenuma Caric Dž., A. LovrinceV:ic, L. Lincender, P. Petkovic, L. Gluhbegovic 313 Patologija duodenalnog kvadranta, prikazana hipotonom duodenografijom Antevski D., D. Terziovski, B. Jamakoski, R. Netkov 317 Ulkusi descendentnog djela duodenuma Kapidžic M., B. Janac 321 lleocelici oboljenja žucnih vodova kod visokih ob­strukcija ima znacajnu ulogu. Najnovija preporucena metoda transvenoz­ne holegrafije ima narocite prednosti pred metodom transkutane-transhepatalne hole­grafije kod obstruktivnih ikterusa, obzirom na to da je transvenoznim putem izbjegnuta opasnost od razdora jetre i kapsule, cija po­sljedica je profuzno krvarenje kao i nastanak iktericnog per,itonitisa. Metoda pregleda gastrointestinalnog trak­ta -Konvencionalni pregled gastroduodenu­ma sa posebnim osvrtom na duodenalni za­voj: Bolesti jetre i pankreasa mogu izazvati po­mjeranje na distalnom dijelu ezofagusa, želu­ca. tankog crijeva i kolona. U koliko postoje promjene u smislu ciroze jetre ili proces na pankreasu kioje je zahvatio v. lienalis i doveo do portalne hipertenzije pri konvencionalnom pregledu ezofagusa naci cemo izražene va­rices ezofagi, proporcionalne stepenu hiper­tenzije. Kad se prehepatiicna portalna hipertenzija razvije u odrasloj dobi najcešci etiološki fak­tor je oboljenje pankreasa (Child 1964). Promjena položaja želuca nastaje usljed promjena u podrucju jetre a osobito kod pro­cesa u podrucju pankreasa. Lezije u tijelu i repu pankreasa cešce daju na želucu prom­jene. Takode i procesi sa želuca se šire pre­ma pankreasu i daju sekundarne promjene i na njemu. Proširen retrogastricn1i prostor može se uzeti kao pozitivan nalaz samo ako postaji konstantan pritisak na stražnji zid želuca (Herbert i Margulis). Analiza slujnickih nabora želuca -pojava iregularnog toka sa defektima u punjenju -govori za širenje malignog procesa sa pan­kreasa na želudac. Duodenalni zavoj i tanko crijevo mogu po­kazati znake atonije, pomjeranja ili zahvata­nja procesom koji se širi sa okolnih organa. 1 proces duodenuma može dati reperkusije na pankreas ili hepatobilijarni trakt. Metoda hipotone duodenografije služi nam za detaljniju analizu duodenuma. lzvjesna mo­difikacija metode hipotone duodenografije ko­ja se razlikuje .od klasicne metode Liottove Radiol. lugosl., 13; 287-292, 1979 tehnike uz l. V. davanje jednog od antiholi­nergika sa uvedenom duodenalnom sondom radi se i kod nas. Rjede se radi »tubeless« metoda koju je uveo W. Marte!. Metoda je relativno jedno­stavna, bezopasna i sa dobrim topografsko anatomskim prikazom okolnih organa. Analizam papile Vateri kod pacijenata sa visokim vrijednostima bilirubina u krvi može se sa visokim procentom sigurnosti otkriti uzrok obstrukcije, bilo da se radi o upalnom, malignom ili procesu u terminalnom dijelu d. holedohusa i ruba glave pankreasa. Analiza kolona osim pasaže uvijek se dopo­njuje sa metodom irigografije, pr,i cemu ob­racamo posebnu pažnju na hepaticnu fleksuru (kod oboljenja žucne kese). Moramo uvijek imati na umu da postavljanje dijagnoze za jedan organ ne iskljucuje mogucnost obolje­nja i susjednog organa. Sreli smo se sa tzv. »sindromom desne fleksure« kako ga iz is­kustva zovemo. Postavivši dijagnozu holelitijaze, nastavlja­juci dalju kl1inicku obradu pacijentice našli smo maligni proces u podrucju hepaticne fleksure. Takoder kod oboljenja pankreasa javljaju se promjene na kolonu koje se manifestuju u vidu dislokacije kolona, neravne konture ko­lona-spikulacije ili širenje samog procesa sa pankreasa na kolon (Kent 1963). Retrogradna pankreatografija -Upotre­bom per os tehnike fibroskopa, pankreatogra­fija postaje jedna od veoma važnih dijagno­stickih metoda, u bolesti pankreasa. Od 1965. do 1972. ova metoda se usavršava. 1972. god više autora opisuje ovu metodu. Ista je indicirana kad nakon rutinskih rentge­noloških metoda postoji potreba za dodatnom obradom pankreasa. Teoretski metoda bi tre­bala da prethodi angiografiji 1ili transhepatal­noj punkciji. Kontraindikacije predstavljaju akutna faza pankreatitisa, septicne pojave kao holangitis ili suspektan infektivni hepati­tis, gdje postoji mogucnost za retrogradno ši­renje infekcije unošenjem instrumenata. Uz to treba paziti i na kontraindikacije za priim­jenu velikih doza antihol1inergika (glaukom, kardiovaskularna insulficijencija i hipertro­ fija prostate). 289 Lincender L., A. Lovrincevic, Dž. Catic, S. Miric, š. šlakovic, N. Kapidžic Metoda intravenozne urografije -Met,oda se primjenjuje s obzirom na odnos repa pan­kreasa i gornjeg pola lijevog bubrega. Dva organa su odvajena Gerotovom fascijom i razlicitom kolicinam masnog perinefriticnog tkiva. Glava pankreasa je cesto u odnosu sa medijalnim aspektom hilusa desnog bubrega i sa desnorn ·i lijevom renalnom venom. Naj­icešce abnormalnosti urografskih nalaza u pa­cijenata sa oboljenjem pankreasa su pomje­ranje lijevog bubrega dolje, cesto sa udruže­nim lateralnim pomjeranjem gornjeg pola bu­brega. Mogu biti prisutne i promjene na ka­nalnim sistemima bubrega. Abdominalna tomokontrastografija -Ovo je metoda kojom nakon brze aplikac,ije putem infuzije nefrotropnog kontrastnog sredstva budu prikazani parenhimni organi abdomena uz primjenu slojevnih snimaka. Stepen opaci­fikacije kontrastom pojedinih organa bit ce proporcionalan nj,ihovoj vaskularizaciji i kon­centraciji kontrasta u ekstracelularnom prio• storu. Tamo gdje postoji patološki proces ovisno o procesu da li je jace ili slabije vaskularizi­ran ili avaskularan dobit cemo ovom meto­dom dobar prikaz hipovaskularnih lezija u dobro vaskulariziranom podrucju, ili hiperva­skularne lezije u oskudno vaskulariziranoj sredini. Metoda je osobito dobra u prikazu lezija jetre, bubrega, slezine te za prikaz stijenke žucnog mjehura (Boshi 1976). Angiografije -Seldingerovom tehnikom uvodimo kateter kroz jednu od femoralnih ar­terija u aortu i nakon toga ucinimo panaor­tografiju. lza toga nastavljamo selektivnu an­giografiju a. celijake sa a. mezenterikom su­perior. Po potrebi idemo subselektivno u a. hepatiku komunis ·ili koju drugu arteriju tog podrucja. Ovom metodom je moguce da pri­kažemo vaskularizaciju podrucja jetre, pan­kreasa, žucnog mjehura ·i drugih okolnih or­gana. Promjene na krvnim sudovima u vidu pove­canog broja -patološka vaskularizacija, ire­gularan tok, neravne konture, stenoze su rtg. znaci koji ukazuju na patološki proces. Uvecanje žucne kese može biti zakljuceno po stepenu pomjeranja a. cistike (Slika 2). Metode pregleda hepato-pankreato-duodenalne zone ' Avaskularni procesi mogu biti prikazani sa nategnutim i razmaknutim krvnim sudovima, i negativnom zonom u parenhimu jetre. Flebografije -SI icno arteriografijama i flebografije izvodimo kateterom po Seldinge­rovoj metodi preko v. kave u jednu od hepa­ticnih vena. Ova metoda nam služi za otkriva­nje patoloških promjena podrucja segmenta selektivno prikazanih jetrenih vena, indirekt· no ostalih patoloških procesa koj,i iz okoline navedenih segmenata remete tok pripadaiu­ceg venskog spleta (Slika 3). Splenoportografija -Metodu izvodimo na dva nacina -jedan nacin je metoda perku· tane splenoportografije u lokalnoj anesteziji, a drugi nacin je metoda arteriosplenoporto­grafije, kod k•oje subselektivno kateterom u 1velik,im pritiskom od 7-8 atm. u kratkom vre· menskom periodu kontrastno sredstvo. Sma­ tramo da treba preferirati ovu metodu kod koje su otklonjene sve komplikacije koje se opisuju kod metode perkutane splenoporto• grafije (Slika 4 i 5). a. lienalis dajemo automatskom špricom pod Ultrazvuk -Jedna od novijih dijagnostic­kih metoda je •i metoda ultrazvuka. Ova me­toda je našla narocita primjenu u dijagnostici pankreasa -organa koji je svim dosada· šnjim metodama ostao i dalje nerješiv. Pored prednosti u radu sa ovom neagresivnom me· todom pregleda, i ona nam ne predstavlja definitivno rješenje u rješavanju dijagnosti· ke oboljenja pankreasa. Meclutim, treba na- Slika 5 -Metoda arteriosplenoportografije glasiti da je ova metoda radi svoje jedno· stavnosti i bezopasnosti po pacijenta u vecoj prednosti pred nekim drugim dijagnostickim metodama. Obzirom na podatke iz literature možema kazati da ona ima svoju komplemen• tarnu ulogu sa ostalim dijagnostickim meto­dama pregleda. Kompjuterizirana tomografija -Poslije ultrazvuka ova metoda predstavlja najnoviju dijagnosticku metodu koja u dijagnostici pan­kreasa i jetre ima znacajno mjesto. Metoda je jednostavna, i bezopasna po pa­cijenta. Može se ponavljati po potrebi. Daje prikaz anatomskih struktura i lezija. Bazira na velikoj osjetljivosti C T da razlikuje meclusob­no sl, icna tkiva. Diskusija -U radu smo nastajali prikazati savremeni pristup dijagnostici hepatio-pan­kreato-duodenalne regije. Navedeno podrucje klinicki pa i rentgenološki svojom simptoma­tologijom se mora posmatrati kao cjelina. Sve navedene metode su komplementarne i meclusobom se dopunjuju, ali u procesu radi­ološkog ispitivanja ove regije traže jedan re­dosljed u postupku izvoclenja. Indikacije za pojedine pretrage moraju se postavljati posHje detaljnog timskog klinic­kog •ispitivanja. Svi autori koji opisuju pojedi­ne od ovih pretraga ili skupine pretraga u li­teraturi obavezno insistiraju na detaljnim kli­nickim i laboratorijskim podacima što sma­tramo da je neophodno. Znaci pravilno postavljanje indikacija za izvoclenje jedne od navedenih pretraga kao Lincender L., A. Lovrincevic, Dž. Catic, S. Miric, š. šlakovic, N. Kapidžic i za postupak u redosljedu izvbdenja metoda daje nam vecu šansu da što: prije-dodemo rentgenološki do tacne dijagnoze. · Zakljucak -Autori u radu' opisuju redo­sljed dijagnostickih metoda ispitivanja hepa­topankreatoduodenalne reg• ije. Posmatranje ove regiije kao jediostvene is: ticu kao neophodno jer se ·i patološki procesi u ovoj regiji klinicki i radiološki medusobno ispreplicu. Summary METHODS USED IN THE EXAMINATION OF THE HEPA TO-PANCREA TO-DUODENAL ZONE The hepato-pancreato-duodenal zone is consi­dered as being one anatomical entity. Therefore, in situations where due to clinically manifested pathological changes, is necessary to consider the diagnostic procedure, the clinical and radiolo­gical examinations should be carried out parallely and should include investigations on liver, pan­creas and duodenum. In such circumstances se­vera! radiological methods could be used, from the usual plain radiography to the most modem radiological procedures. Particularly interesting hepato-pancreato-duode­nal zone has been investigated. The various met­hods of examinations, from the usual plain radi­ography to the modem diagnostic methods, al­ready in the literature described, were discussed with purpose to reach an accurate and definitive diagnosis. Both clinical and radiolog.ical diagno­stic methods were emphasized. Literatur a 1. Abrams, H.: Angiography (Brown and Compa­ny, Boston, 1971). 2. Dedic, M.: Rentgenološka diagnostika jetre, Radio!. lugosl., 2; 215, 1972. 3. Eatoi;i _and Ferrucci: Radiology of the pan­creas and 'duodenum W.. B. Saunder. Company, Philadelphia, London. Toronto, 1973. 4. Gvozdanovic, V., šimunic, S., Nutrizio, V., Pa­pa, J., Marinšek-cicin-šain, V., Crkvenac, ž.: Naša iskustva sa kompjuterskom tomografijom mozga, Radio!. lugosl., 2; 133, 1977. · 5. Kent, K. H.: Extrinsic lesions affecting the transverse colon, Amer. J. Roentgen., 89; 779, 1963. 6. Lovrincevic, A.: lnfuziona holegrafija (Dok­torska dizertacija Sarajevo 1975). 7. Marinšek-cicin-šain, V., Cicin-šain, š.: Kli­nicka vrednost hipotonicne duodenografije kod opstrukcionog ikterusa, Radio!. lugosl., 4; 387, 1968. 8. Wise, R. E.: lntravenous Cholangiography. Charles C. Thomas, Springfild 1962. Adresa autora: Asistent Dr. Lidija Lincender OOUR Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a, Moše Pijade, 71000 Sarajevo INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO MEDICINSKOG CENTRA, SARAJEVO ANGIOGRAFSKA DIJAGNOSTIKA HEPATO-PANKREATO-DUODENALNE REGIJE Lovrincevic A., L. Lincender, N. Kapidžic, F. cengic, D. Stankovic, S. Miric, N. Fazlagic Sadržaj: Na temelju 125 angiografija izvršenih u per.iodu 1976. i 1977. godine u cilju ispitivanja podrucja hepato-pankreato-duodenalne regije autori u radu daju svoja zapažanja o vrijednosti angiografske dijagnostike ove regije. Meto­dom panaortografije, selektivnih i subselektivnih angiografija ukazuju na zna­caj angiografskih nalaza koji radi funkcionalne povezanosti, morfološkog kontinuiteta i slicnih manifestacija patoloških procesa u ovoj regiji daju i slicne angiografske nalaze. UDK 616.342-073.75 + 616.36/ .37-073.75 Deskriptori: jetrne bolezni-radiografija, pankreas bolezni-radiografija, duode­nalne bolezni-radiografija, angiografija. Radiol. lugosl., 13; 293-296, 1979 _I Uvod -Poseban interes za angiografskim Poznavanje spleta arterija je osnova za pri­ispitivanjem hepato-pankreato-duodenalnog kaz angiografskog anatomskog ·ispitivanja u podrucja je funkcionalna povezanost, morfo­živom i na slici. Podrucje hepato-pankreato­loški kontinuitet i zajednicke manifestacije duodenalne regije opskrbljuju grane arterije patoloških procesa ove regiije. celijake i arterije mezenterike superior. Pan­ kreas opskrbljuje grane celijake i grane me­Pored mnogobrojnih radiološkiih metoda is­zenterike superior. Jetra je vaskularizirana pitivanja koje nam stoje na raspolaganju an­od grana arterije celijake preko arterije hepa­giografske metode imaju izvjesnu prednost. tike komunis ali vrlo cesto postaji akcesor· jer one omogucavaju najbolji prikaz patolo­na grana za desni režanj koja polazi od arte­ških promjena koje se cesto bez jasnih gra­rije mezenterike superior. Duodenalni zavoj nica prostiru na organe ove regije. Panaort-o· je vaskulariziran od arterije gastroduodenalis grafije, selektivne i subselekTiivne angiografi­-grane arterije hepatike. je nam t,o najbolje omogucuju. Cilj našeg rada je da prikažemo vlastita Kada postoj1i nemogucnost detaljnije iden­zapažanja iz domena angiografske dijagnosti­tifikac-ije i analize manjih ogranaka krvnih su­ke podrucja hepato-pankreato-duodenalne re· dova hepato-pankreato-duodenalne regije sa gije. panaortogramima na kojima se dobije prekri· vanje arterijskih grana, selektivne i subselek· Materija! i metodi rada -U proteklom pe­ tivne angiografije pružaju mnogo više ·infor­riodu (u toku 1976. i 1977. godine), izvršili macija o stanju organa i omogucuju vecu di· smo 125 angiografija od cega 69 selektivnih jagnosticku s'igurnost. i subselektivnih. odman je prvi koji je prorekao buducnost Svi su pacijenti prethodno bili podvrgnuti selektivnih visceralnih angiografija (Abrams kHnickom ispitivanju i poslije odreaene pri­1972). preme upucivani po dogovoru na odsjek za Rad primljen: 20. 6. 1978 Lovrincevic A., L. Lincender, N. Kapidžic, F. cengic, D. Sta.ikovic, S. Miric, N. Fazlagic 1. Promjene koje smo u našem materijalu Vrsta pretrage Broj pacijenata oznacili kao pankreati1'is angiografski su se PANAORTOGRAFIJA 57 manifestovale suženjem i I i bljedim punje­ a) celiaka 31 Selektivne njem arterije lijenalis i hepatike komunis, a) mezenterika sup. 26 zatim 1izraženom hipervaskularizacijom i uve­6 a) lijenalis 5 canjem pankreasa sa vidljtivim pomicanjem pankreaticnih arterija a ponegdje oskudnim 125 Ukupno Tabela 1 -D.istribucija pacijenata prema vrsti pretrage angiografsku dijagnostiku Instituta. Procedu­i-u angiografije izvodili smo metodam po Sel­dingeru (Wenz 1974, Abrams 1972). Kod sva­kog pacijenta izvršili smo prethodno abdo­minalnu aortografiju -panaortografiju radi uvida u distribuciju aortalnih grana. lza odre­divanja mjesta izlaza aortalnih grana koje smo odredili za selektivno ispitivanje, uvodi­mo kateter selektivno uz vizuelnu kontrolu preko TV monitora. lza apliciranja katetera u aortu, odnosno u željenu granu, injioiramo re­notropno kontrastno sredstvo. U aortu injiciramo 60-70 ccm kontrastnog sredstva automatskom špricom pod pritiskom 6-8 atmosfera. U arteriju celijaku injiciramo 40-60 ccm kontrastnog sredstva automat­skom špricom pod pritiskiovenske fistule (Slika 2 A i B), te dilatirane vene pojedinih organa. lako su još uvek prisutne 'dileme o redo­sledu dijagnostickih procedura kod krvarenja u gastrointestinalnom traktu, naša skromna iskustva nam govore da prednost treba dati selekl1ivnoj angiografiji, pogotovu u nejasnim slucajevima i u slucajevima kada su mesta krvarenja nedostupna endoskopskim metoda­ma pregleda. Zakljucak -Selektivna arteriografija je korisna i tacna metoda u prikazivanju mesta i vrste promene kod krvarenja u ga­strorintestinalnom traktu, pa je treba prime­njivati, pogotovo u nejasnim slucajevima. Opisane intraarterijske infuzije u terapeutske svrhe, kao i embolizaciju pojediriih arterija nismo primenjivali, te nismo u mogucnosti ni da se izjasnimo o njihovoj prakticnoj vred­nosti. Summary SELECTIVE ARTERIOGRAPHY IN THE DIAGNOSIS OF GASTRO-INTESTINAL BLEEDING Gastrointestinal angiography vasculature has praven to be an outstanding useful procedure in the diagnosis of gastrointestinal hemorrhage, es­pecialy where barium studies, endoscopy and clinical evaluation have failed to define the ble­eding site. Li teratura 1. Abroms L. H., Baum S.: Arteriography in the Diagnosis of Gastrointestinal Bleeding. Chapter 66, P. 1121. Angiography. Vol. II, sec. edition, Little, Brown and Company, Boston, 1971. 2. Clark, R. A., and Rosch, J. Arteriography in diagnosis of large bowel bleeding. Radiology, 94, 83-88, 1970. 3. Rabin A., Drouilard J. Lveque A. M. Lotte P. Delorme G.: Hemorragies digestives et arteriogra­phie. Ann. Radio!., 20, 567, 1977. 4. Rau R. Thampson R. et al. Selective Visceral Angiography in the Diagnosis and Treatment of Gastrointestinal Hemorrage., Am. J. Surg. 128, 2, 1974. 5. Reuter R. S., Redman C. H.: Gastrointestinal Bleeding. Chapter 6, p. 169, Gastrointestinal an­giography, W. B. Saunders Company, Philadelphia, 1972. 6. Sprintis M., Angiography as a diagnostic tool in Gastrointestinal Bleeding, Arizona Medicine, 4, 252, 1974. Adresa autora: Dr Branko Joksimovic, Klinicka bolnica grada Beograda, Institut za rendgenolo­giju, 11000 Beograd. MEDICINSKI FAKULTET -ZAVOD ZA RADIOLOGIJU NOVI SAD RENDGENOLOšKA DIJAGNOSTIKA TUMORA FORNIKSA Lucic Z., M. Dedic i D. Momcilovic Sadržaj: Na osnovu 16 slucajeva malignog tumora forniksa rendgenološki di­jagnostikovanih, iznosimo vlastita iskustva gde smo u cilju egzaktnije dijagno­stike primenjival-i i metodu dvojnog kontrasta. 1 poreci relativno male ucesta­losti pramena na ovom delu želuca, postaji posebna opravdanost obracanja pažnje patologiji ove regije, s obzirom da se u uslovima svakodnevnog rutin­skog rada cesto ove pramene previdaju. Dijagnostika tumora forniksa želuca predstavlja znacajan deo opšteg problema dijagnostike mal'ignoma želuca. UDK 616.33-006.6-073.75 Deskriptori: želodcne novotvorbe-diagnoza, karcinom, radiografija-metode, kon­trastna sredstva. Radiol. lugosl., 13; 301-304, 1979 j_ Maligni tumori želuca su cesto oboljenje, a jedno od najcešcih neoplazmi gastrointesti­nalnog trakta. Više od polovine ih je lokali­zovano u antralnoj i piloricnoj regiji, dok po Merkelu na torniks otpada 2,7 % ovih tvore­vina. Ovo je bitno, jer je prognoza ove loka­1 izacije loša, zbog brzog širenja regionalnim limfnim putevima, a drugo, jer je operativni zahvat ove regije težak, narocita ako je tu­mor zahvatio i distalni deo jednaka. Zbog svega ovoga je rana dijagnoza jedan od bitnih faktora od koje zavisi delimicno izlecenje 1pacijenta. Rendgenološka dijagnostika još uvek zauzi­ma centralno mesto, pogotovo za zonu tor­niksa, koja je i dalje ostala više ili manje »slepa« oblast za druge dijagnosticke meto­de. Nemoc ili pak nedovoljna sigurnost u dijag­nostici cudljive simptomatologije visoko po­loženih tumora želuca, pospešuje traženje novih puteva za njihovu verifikaciju. Pored ovoga postaje i anatomski razl-ozi, koji •ote­žavaju ispitivanje ove regije, a to su: -forniks je vecim delom smešten ispod levog rebarnog luka, te je primena dozirane kompresije prakticno nemoguca, -u vertikalnom položaju, usled sile teže, barium pada na niže i ne dovodi do ispunja­vanja forniksa, a u ležecem položaju barium se sliva i u debelom sloju kontrastne mase prekrivaju ve6i deo pramena, -morfološka promenljivost arhitektonike nabora sluzokože, koja se menja u zavisnosti od položaja bolesnika i složenosti samog re­ljefa koji je u ovom delu želuca komplikova­niji nego-li u ostalim segmentima želuca. Soulie je 1923 god. prvi opisao blo-kadu kardije-dok je Carmann 1920 ,opisao na samo dilataciju i opstrukciju jednjaka od strane tu­mora torniksa, vec je dao prvi i do sada ne prevazideni znak amputacije vazdušnog me· hura želuca. Pri rendgenološkom pregledu bolesnika u uspravnom položaju i nativnim snimkom že­ludacnog mehura dobijamo uvid u velicinu i pol-ožaj vazdušnog mehura, te njegov odnos sa kupolam leve hemidijafragme, srcanom senkom i splenicnim uglom kolona. Ovim mo• žemo uociti lateralnu ili medijalnu amputa- Rad primljen: 20. 6. 1978 Lucic Z., M. Dedic i D. Momcilovic Slika 1 -Na standardnom rendgenološkom preg­ledu uocava se homogena senka neravnih ivica i kontura koja se nalazi sa medijalne strane u pre­ delu forniksa i kardije želuca ciju vazdušnog mehura želuca a ponekada se u samom vazdušnom mehuru može videti izražena prominencija tumorozne senke. Metoda snimanja kosim zracima po Ca­nuet-u u radiografiji forniksa se u današnjoj savremenoj rendgenologiji ne primenjuje. Metoda insuflacije vazduha u želudac pneu­mogastrija po Beclere-u cini vidljivom tumo­rozne mase smeštene u bilo kom delu želuca, koje se javljaju u vidu tamnih senki u svet­lom vazdušnom polju. Metoda je pogodna za vizualizaciju tumora forniksa i korpusa, gde je usled ekspanzije tumora došlo do redukcije iscezavanja vazdušnog mehura. Ova metoda je lako izvodljiva uvodenjem obicne gastricne sonde. Pri reekspanziji doziranom kolioinom insufliranog vazduha, kontroliše se elastic­nost zidova, što je bitno kod infiltrativnih tu­mora. Metoda ·insuflacije po Berthet i Guy Albot-u je lwmbinovana metoda insuflacije vazduha sondam sa 2 gutljaja bariumske paste. Ova metoda omogucava bolju reijefnost slike, dovodeci do oblaganja zidova, zadržavajuci se izmeclu nabora, a uneseni vazduh istice bariumski kontrast. Parietografija (pneumogaster i pneumope­ritoneum koju su 1949. uveli Forcher i Dai) je narocita pogodna u dijagnostici forniksa i kardije, jer osim dobre vidljivosti želudacnog zida, daje uvid u procesu debljine zida odnos­no ekstrakavitarnu i visceralnu stranu dife­rencirajuci intragastricne od ekstragastricnih tumora odvajanjem okolnih senki koje se pro­jektuju u vazdušni mehur želuca. Rendgenološku dijagnostiku upotrebljava­ju: tomografija želuca, Guttmannova metoda sa punim želudcem u prokubitusu te Trende­lenburgova metoda, pa radiokinematografija abdominalnog dela jednaka, kardije i fornik­sa, koja je jedna od najsavreme,nijih metoda za studii motorike želuca, pracenja tonusa, elasticnosti i brzine tranzita kroz jednjak i kardijalni otvor. Rendgenološka dijagnostika tumora forniksa Pared ovih metoda postaji metoda kod koje se mesto direktne insuflacije vazduha sondam isti efekat postiže oslobadanjem ga­sa iz odredenih supstanci unetih per os u lumen želuca. Ovom metodam nije moguce precizno doziranje kolicine osl·obodenog gasa. Metoda se primenjuje uz standardnu tehniku pregleda gastroduodenuma uz ,oslobadanje C02 iz supstanci kao naprimer: Unicz Zoru Granule, »Sparklesov« proizvod, Gastrovison (Schering) ili kombinacijam Na bicarbonata, Acidi tartarici i Na carbonici sicca. Osl,obo­deni ugljendioksid distendira želudac poti­skujuci kontrast uz njegove zidove i dajuci jasnu vidljivost pramena u predelu forniksa koje stanclardnom metodam nisu mogle biti jasno prikazane. Metodu pregleda dvojnim kontrastom smo primenjivali kod bolesnika kod kojih smo imali tokom standardnog pregleda bilo indi­rektne, bilo direktne znake za postajanje tu­morozne mase u predelu forniksa i to: ne­pravilnost i defektne ivice jednjaka, prisustvo Slika 4 -Nakon primene dvojnog kontrasta vide se tumorozne senke koje zahvataju i infiltruju zid želuca i to u predelu forniksa sa strane zadnjeg zida, a takooe i sa sti-ane velike krivine korpusa želuca, kao i sa medijalne strane male krivine. Sve tri tumorozne senke prominiraju u lumen želuca lakunarnih senki, insuficijenciju kardije, spa­zam kardijalnog sfinktera, dislokaciju kardije i distalnog dela jednjaka od strane tumoroz­ne mase, povremeni suprakardijalni spazam, generalizovani segmetni spazam. Tokom prošle godi ne imal i smo šestnaest bolesnika sa malignim tumorom forniksa že­luca, rendgenološki dijagnostikovanih, u kojih je primenjena metoda dvojnog kontrasta. Svi bolesnici su bili muškog pola u starosnoj dobi od 43 do 73 god. Vecina ovih bolesnika imala je neodreden. abdominalne tegobe, usled kojih su i upu6eni na pregled. Rend­genološki postavljena dijagnoza potvrdena je gastroskopski, biopsijam, operativno i pa­tohistološki. Savremeni trend timskog rada takode zah­teva perfektuiranje svake pojedinacne me­tiode u timu, da bi se u odredenom slucaju mogla postaviti dijagnoza ukoliko se ostalim metoda ne dobiju suficijentni podatci. Lucic Z„ M. Dedic i D. Momcilovic Summary THE RADIOLOGICAL DIAGNOSIS OF TUMOURS IN THE GASTRIC FORNIX The authors have studied 16 cases with carci­noma of the fornix. According to their opinion and experience, it is believed that during tile radiological examination, particular attention should be paid to this part of the gastric mucosa, since malignant changes can be easely overlo­oked. This is due to the observation, that malig­nant changes of the fornix are relatively infreq­uent, when compared to the ,incidence of malig­nant tumors in other part of the gastric mucosa. In diagnosis the extent of the disease, the lower third of the oesophageal mucosa should be care­fully examined, since it is known that the spread of the malignant process »per continuitatem« is possible and frequent in cases with the gastric cancer located in the fornix. Literatura 1. Gelfand DW, Hachiya J.: The double-contrast examination of the stomach using gas-producing granules and tablets. Radiology 93, 1381-1382, 1969. 2. Shirakabe H. lchikawa H, Kumakura K. et al: Atlas of X-ray-Diagnosis of Early Gastric Cancer. Lippincot, Philadelphia, 1966. 3. Kawai K, Zanaka H.: Differential diagnosis of gastric Diseases, Georg Springer-Verlag, Stutt­gart, 1974. 4. Bockus H. L.: Gastroenterology, Saunders Company, Philadelphia-London, 1966. Adresa autora: Lucic dr Zorka, 2100 Novi Sad, Bulevar AVNOJA 47 /11. 1 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR OOUR BOLNICA-JUR GINEKOLOGIJA MC TRAVNIK HIPERTROFIJA PILORUSA KOD NOVORODENcADI Catic Dž., Z. Arnautovic, S. Miric, F. cengic Sadržaj: U periodu od 5 godina imali smo, na 8370 poroda, 92 slucaja razlicitih razlicitih kongenitalnih anomalija. Od toga je bilo 45 živo rodene djece, a 47 slucajeva sa kombiniranim teškim kongenitalnim anomalijama, koja su rodena mrtva, ili umrla neposredno nakon poroda. Kod navedenih 45 slucajeva živo rodene djece sa razlicitim anomalijama, imali smo 15 slucajeva sa anomalijama usne šupljine i probavnog trakta (33,3 %). a od toga 4 slucajeva hipertrofije pilorusa. Hipertrofija pilorusa je najvažnija anomalija želuca kod novorodencadi. Dijagnosticira se iskljucivo radiološkim pregledom. UDK 616.334-007.61-053.31-073.75 Deskriptori: novorojencek, pilorus-anomalije, hipertrofija-radiografija. Radio!. lugosl., 13; 305-307, 1979 Uvod -Prema Wallgren-u hipertrofija pilo­rusa se javlja 1 : 150 kod muške i 1 : 775 kod ženske djece. Po njegovim zapažanjima u pr­voj sedmici postnatalnog života piloricki ka­nal je radiološki normalan, ali se hipertrofija i stenoza pilorusa razvija kasnije. Medutim, anatomskim nalazima to nije potrvdeno. Caf­fey (1967) navodi da br.z i obilan rast piloricke mukoze može biti prvi obstruirajuci faktor stenoze pilorusa, dok hipertrofija cirkularnog sloja muskulature može biti sekundarna kao posljedica prekomjernih kontrakcija. To bi moglo objasniti pojavu prvih simptoma tek nekoliko sedmica poslije rodenja. Pojedini autori su pronašli degenerativne promjene u ganglijskim celijama hipertrofic­ne muskluature pilorusa, dok drugi to deman­tiraju. Sve ove hipoteze ukazuju da neuro­muskularni mehanizam hipertrofije pilorusa nije aganglionarne naravi, kao što je slucaj kod megacolona (Caffey 1967). cesto u kli­nickoj slici nedostaju simtomi stenoze u pr­voj sedmici ž_ivota, ali se razvijaju u toku druge, trece, pa i cetvrte. Simptomi su: po­vracanje, gubljenje na težini i ponekad palpa- _J torni nalaz tvrdog tumora velicine žira u gor­njem desnom kvadrantu abdomena. Materija! i metode rada -U periodu od 5 godine naš materija! je odabiran na osnovu klinicke simptomatologije te su naši pregledi bili ciljani. Pregledali smo 11 novorodencadi. Svakog pacijenta smo prije pregleda stavljali u fiksator za bebe, koji omogucuje komforan i brz pregled u svim položajima pacijenta. Pregled smo zapocinjali nativnom snimkom abdomena u stojecem stavu, na kojoj se po­nekad vidi dilatiran želudac, pun tecnosti i sa velikim zracnim mjehur,dok je om, kolicina zraka u vijugama crijeva vrlo oskudna (Slika 1 ). Ovakav na laz se srece kod slucajeva kad stenoza dugo traje. Pri torne hiperperistaltika želuca se smjenjuje sa atonijom, koja na­staje kao posljedica dekompenzacije želuca­ne muskulature. Pri torne hiperperistaltika želuca se smjenjuje sa atonijom, koja nastaje kao posljedica dekompenzacije želucane muskulature. Pregled smo nastavljali dava­njem .ontrastnog sredstva i to: gastrografin, prontobarij. ili mixobar. Koristeci zracni mje- Rad primljen: 3. 10. 1978 Catic Dž„ z. Arnautovic, S. Miric, F. Cengic hur želuca, antralni i prepiloricki dio smo prikazivali sa dvostrukim kontrastom, i pone­kad uspjeli prikazati dužinu stenoziranog pi­lorickog kanala (Slika 2). Utoku pregleda ko­ristili smo i spazmolitika, ali nismo dobijali žeijeni efekat, što je i razumljivo obzirom na pate-anatomski substrat. Rezultati -Na 11 pregledanih pacijenata našli smo 4 slucaja hipertrofiJe pilorusa, što je i operativno potvrdeno. Radiološki znaci su usporen i otežan prolaz kontrasta kroz piloricki kanal, koji je izdužen i sužen, sa impresijom u antralnom dijelu želuca i bazi bulbusa. Dilatacija želuca nije bila prisutna kod svih s!ucajeva, što je zavisilo od stepena stenoze hipertroficnog pilorusa. Kod izražene stenoze kontrast se u želud­cu zadržava vrlo dugo. Na napravljenoj snimci sa glavom na niže, 6 sati nakon uzimanja kontrasta, vidi se enormo dilatiran želudac, dok kontrasta u vijugama crijeva nema (Sli­ka 3). Diskusija -Primarni uzrok hipertrofije pi­!orusa je još nepoznat i patogeneza nejasna. Pate-anatomski substrat je hipertrofija cirku- Hipertrofija pilorusa kod novorodencadi larnog sloja muskulature pi lorickog kanala, koja sužava i izdužuje sam pil-oricki kanal prolabirajuci u antralni dio želuca i bazu bul­busa. lzduženje pilorickog kanala je važan radiološki znak, kojeg su prvi opisali Meuwi­ssen i Slooff, dok stenoza se postepeno raz­vija i njen stepen nije isti kod svih slucajeva uatoku radiološkog pregleda.a Zakljucak -Hipertrofija pilorusa kod no­vorodencadi je dasta rijetka anomalija. U ano­malijama probavnog trakta na našem petogo­dišnjem materijalu zauzima drugo mjesto, poslije anomalija usne šupljine. Radiološka dijagnoza je jedina apsolutna indikacija za operativni tretman. Ukoliko se radiološki na vrijeme dijagnosticira, operativno se laka rje­šava i uz dobru prognozu. Summarya HYPERTROPHIC PYLORIC STENOSIS IN NEONATES In the series of 8370 deliveries (at Medica! Centre Travnik), during the period of last 5 years, 92 newborns with congenital anomalies were found. In a group of 47 cases, anomalies have been incompatible with lite, among 45 cases with various congenital anomalies, 15 cases were found with upper alimentary tract anomalies (33,3 per cent). Among them, in four cases hypertrophic pyloric stenosis was diagnosed. Hypertrophic pyloric stenosis, as one ot the important anomalies ot the gastrointestinal tract, is described. An early detection and treatment in the tirst weaks ot lite are connected with a good prognosis. Literaturaa 1. Caffey l.: Pediatric x-ray diagnosis. 5th edit. Year Book Medica! Publishers, Chicago, 1967. 2. Letebvre l., CI. Faure, l. Sauvegrain, H. Na­hum, M. Fortier -Beaulieu, M. Hassan: Traite de radiodiagnostic. Tome (XVIII, Masson, Paris, 1973. 3. Silverman A., C. Roy, F. Cozetto: PediatricaClinical Gastroenterology. Mosby, Saint Louis 1971. Adresa autora: Dr Džemila Catic, Institut za ra­diologiju i onkologiju, UMC Sarajevo, Moše Pijade nr. 25. Radiol. lugosl., 13; 305-307, 1979 uredslia oprema racini kabineti pisaei stolovi uredski ormani sedeci nameštaj LJUBLJANA mestn·i trg 10 7 MEDICINSKI FAKULTET -ZAVOD ZA RADIOLOGIJU, NOVI SAD KONGENITALNE ATREZIJE DIGESTIVNOG TRAKTA U NOVORODENcET A PRAcENE ILEUSOM Momcilovic D .. M. Dedic i Z. Lucic Sadržaj: Prikazujemo 8 obradenih slucajeva kongenitalnih stenoza i atrezija digestivnog trakta u novorodencadi kod kojih smo u cilju dijagnostike pravili ili samo nativne snimke abdomena ili kombinovane preglede gastroduodenuma i debelog creva. Kod svih osam slucajeva rendgenološki je postavljena dijagnoza ileusa uzrokovanog atrezijom, a u pojedinim slucajevima atrezije su hile pra­cene mikrokolonom. UDK 616.34-007.272-053.31-073.75 Deskriptori: novorojencek, prebavila-anomalije, radiografija, crevesna obstruk­cija-radiografija. Radio!. lugosl., 13; 309-312, 1979 L lleusi u neonatalnom periodu su pretežno kongeniitalne etiologije i javljaju se kao po­sledica intestinalne obstrukcije. Uzroci ileusa u novorodenceta su: duodenalna stenoza i atrezija, anularni pankreas, malrotacija, jeju­nalna atrezija i stenoza, duplikatura tankog creva, mekonijalni ileus, mekonijalni pe11ito­nitis i bolesti koje imitiraju obstrukciju tan­kog creva -Hirschprungova bolest. Kongenitalne atrezije i stenoze digestiivnog trakta su najcešce uzrok intestinalnih okluzija kod novorodenceta. Karakterišu se potpunom obliteracijom lumena creva kada se govori o atrezijama. dok su suženja ili parcijalne ob­strukcije lumena poznate kao stenoze. Oba patološka stanja imaju izvesne zajednicke ka­rakteristike. Kod atrezija se proksimalni dila­tirani segment creva slepo završava. Može postajati potpuna razdvojenost dva segmenta, što je praceno odgovarajucim defektom me­zenterijuma, ili su dva segmenta spojena cvrstom fibroznom vrpcom. S druge strane pod stenozom se podrazumeva striktura ili suženje svih slojeva creva, bez smetnji u kontinuitetu proksimalnog i distalnog dela. Atrezije i stenoze jejunuma i ileuma su rede udružene sa ostalim kongenitalnim anomali­jama. Visoke jejunalne lezije pokazuju klinic­ku sliku kao i duodenalne obstrukcije, a kao najcešci simptom manifestuje se bilijarnim povracanjem koje nastaje nekoliko minuta posle rodenja i prisutno je 24 h. Kod stenoza simptomi obstrukcije se javljaju u toku sle­decih nekoJiiko dana posle rodenja. Povracani sadržaj je obojen žucnim bojama, sem visokih retkih duodenalnih suprapapilar­nih atrezija, kada je aholican. U koliko je pre­preka niže povracene mase poprimaju fekalo­idni karakter. Izražena je nadutost gornjeg dela abdomena kod proksimaln:ih lezija, dok je kod obstrukcije donjih partija jejunuma i ileuma izražena nadutost u celom abdomenu. Otsustvo mekoniuma je karakteristican znak. lako se mogu javiti stolice one su oskudne, sivo zelenkaste mase. Ukoliko post, oje oskud­ne stolice sa pravim mekoniiumom, a uz druge znake okluzije, pre ce se raditi o stenozi nego o atreziji tankog creva. Radiološko ispitivanje pocinje nativnim snimkom u uspravnom položaju, na kome se Rad primi jen: 20. 6. 1978 Momcilovic D., M. Dedic I Z. Lucic vide gasne kolekoije sa brojnim tecnim nivo­ima u intestinalnom traktu. Od posebnog je znacaja raspored, kolicina kao i izgled gasnih kolekcija. Vazduh ispunjava želudac kao rezul­tat inicijalne postnatalne resp· iracije. Seriski snimci zdravog novorodenceta pokazuju da gas postaji u proksimalnom delu tankog cre­va u toku prvog sata posle rodenja, a posle tri sata ispunjene su vijuge tankog creva ga­som, dok je sigmoidni kolon ispunjen posle osam sati. Obstrukcije tankog creva su vidljive na na­tivnom snimku u uspravnom položaju tri sata posle rodenja. Vazduha nema u debelom cre­vu i rektumu. Distalne atrezije su obicno pracene mikrokolonom, pošto mekonium ne­može da prode kroz suženo mesto. Atrezije na višem nivou tankog creva pokazuju širi kolon, jer se vece koUcine mekoniuma formi­raju ispod mesta obstrukcije. Radi diferencijacije na nativnom snimku postavljene dijagnoze vrše se i druge metode pregleda digestivnog trakta, kao što su pre­gled gastroduodenuma, u nekim slucajevima pasaža tankog creva i irigografija. Pri pregle­du gastroduodenuma kod visokih atrezija mo­že se prikazati mesto atrezije. lrigografijom se prikazuje mikrokolon, a u nekim slucajevi­ma i malrotacija. Na našem mater,ijalu imali smo osam slu­cajeva kod kojih smo u zavisnosti od slucaja vršili ili samo nativne snimke abdomena ili kombinovane preglede gastroduodenuma i debelog creva. U toku poslednje dve godine u našem Za­vodu za radiologiju imal'i smo osam slucajeva kongenitalnih stenoza i atrezija novoroden­cadi, starih od 12-48 h. od kojih smo prika­zali cetiri slucaja. Kod 8 slucajeva rendgeno­loški je postavljena dijagnoza ileusa uzroko­vana atrezijam, a u pojedinim slucajevima at­rezije su bile pracene i mikrokolonom. Kod pet slucajeva su bile atrezije jejunuma kom­binovane sa mezenterium komune i mikro­kolonom, od kojih su dva slucaja bila seg­mentne atrezije u vidu brojanica. U dva slu­caja smo imali atrezije ileuma pracene steno­zom cekuma, a samo jedan slucaj je bila stenoza duodenuma. Svi slucajevi su hirurški potvrdeni. Rendgenolog mora tacno i na vreme da po­stavi dijagnozu, kako bi se blagovremeno iz­ Kongenitalne atrezije digestivnog trakta u novorodenceta pracene ileusom vršila hirurška intervencija. Optimalno vreme za hiruršku intervenciju je prvi dan života, nešto nepovoljnije je drugog dana, a sledecih dana šansa za uspeh rapidno opada. Slucaj br. 1. M. A. novorodence staro 12 h, u kom vremenu je nacinjen nativni snimak ab­domena, gde su prikazani široki tecni nivoi sa distendiranim gornjim vijugama jejunuma. Novorodence je p· osle 24 h. upuceno ponovo na pregled gastroduodenuma kada je nacinje­na i irigogrnfija. Prikazano je mesto atrezije, a iznad atrezije jejunum je enormno vrecasto dilatiran. Na -irigografiji se vidi mikrokolon (Slika 1 i 2). Slucaj br. 2. L. J. novorodence staro 24 h. Nacinjeni su nativni snimci i pasaža digestiv­nog trakta. Na nativnom snimku se vide broj­ni tecni nivoi, a pasažam digestivnog trakta prikazana je atrezija visoko najejunumu. lrigo­grafijom takode je dobijen mikrokolon (Sli­ka 3). Slucaj br. 3. R. D. novorodence staro 48 h. Nacinjen je nativni snimak gde se vide znaci ileusa a i11igografijom prikazan mikrokolon (Slika 4). Slucaj br. 4. R. M. novorodence staro 24 h. Na nativnom snimku vide se znaci ileusa, a pregledom gastr-oduodenuma prikazana je ste­noza duodenuma, sa jako proširenim i dilati­ranim duodenalnim vencom. Summary CONGENITAL ATRESIA OF THE DIGESTIVE TRACT IN NEWBORNS ASSOCIATED WITH ILEUS The radiological appearance of the atresia is characterized by a complete obstruction of the small bowel combined with a distention of the proximal part of the small intestine. In the large bowel and rectum no gas could be detected. In cases where the obstruction is located in the je­junum, the gas filled loops of the intestine tend to be located in the upper abdomen when the pa­tient is kept in errect position. This makes the differentiation between the small bowel and co­ ,lon practically impossible on survey films. The , atresia located in the distal part of the small bo­wel is usually associated with microcolon. In the present paper observations in a series of eight newborn patients with jejuno-ileal atresia and stenosis are reported. Radiol. lugosl., 13; 309-312, 1979 Momcilovic D., M. Dedic i Z. Lucic Literatura 1. W. Nelson, A. Chrisoforidis and W. Roenigk: ,A Diagnostic Physiologic Sign of Mechanical Ob­struction of the Small lntestine, Radiology, 84, 881-885, 1965. 2. D. Benson, W. Mustand, M. Ravitch: Pediatnic Surgery, 2, 703-713, Jen. Book med. Pubi. 1962. 3. R. Marshak and A. Lindner: Radiology of the small intestine. 396-422. W. B. Saunders Compa­ny, 1970. 4. S. Popovic, S. Perovic, R. Lukac, Z. Milosavlje­vic i B. Popovic: Kongenitalne anomalije tankog creva novorodenceta, Kongenitalne anomalije IV, 77-86. Galenika 1976. Adresa autora: Momoilovic dr Dragoslava, 21000 Novi Sad, Maksima Gorkog 5 T 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO POSTBULBARNE ULCERACIJE DUODENUMA Catic Dž., A. Lovrincevic, L. Lincender, P. Petkovic, L. Gluhbegovic Sadržaj: Na višegodišnjem materi,jalu (20.000 pregleda gastroduoenuma) autori su pronašli 7 postbulbarnih ulceracija duodenuma. U svom radu iznose vlast,ita zapažanja i zakljucke o ovom veoma rijetkom oboljenju. UDK 616.342-002.44-073.75 Deskriptori: duodenalni ulkus-radiografija. Radiol. lugosl., 13; 313-316, 1979 L Uvod -Prve radiološke ,izvještaje o post­bulbarnim ulceracijama duodenuma susrece­mo u italijanskoj literaturi, zatim švedskoj, a Prevot je objavio 24 slucaja (Margulis 1973.). U našoj literaturi cicin-šain je pisao o post­bulbamim ulceracijama duodenuma. Prema i'iteraturi medu oboijelima su 7 puta cešci muškarci, nego žene. Postbulbarne ul­ceracije kod djece nisu do sada opisivane. Ovo vrlo rijetko oboljenJe sa atipicnom simp­tomatologijom privuklo je našu pažnju i po­taklo nas da ga pratimo. Materija! i metode rada -U periodu od 7 1 godina izvršili smo oko 20.000 pregleda ga­stroduodenuma. Preglede smo vršili standard­nim radiološkim metodama, metodam dvo­strukog kontrasta i metodam hipotone duode­nografije. Rezultati -Na 20.000 pregledanih našli smo 7 postbulbarnih ulceracija. Sve ulcera­cije, koje smo ,našli, bile su lokaliZ!irane na na medijalnom zidu (Slika 1) i cetiri slucaja sa lokalizacijam na lateralnom zidu duodenu­ma (Slika 2). Kod tri pacijenta smo našli kronicnu ulce­raciju bulbusa duodenuma u egzacerbaciji i postbulbarnu ulceraciju duodenuma (Slika 3). Od nj1ih je jedan bio u fazi akutnog krvarenja silaznom dijelu duodenuma i oralno od papile Slika 1 -Ulceracija na medijalnom zidu duode­Vateri. Tri slucaja smo imali sa lokalizacijom numa sa klinickim i radiološkim znacima stenoze Rad primljen: 3.10.1978 Catic Dž., A. Lovrincevic, L. Lincender, P. Petkovic, L. Gluhbegovi,: te hipotona duodenografija nije radena, ali nalaz je operativno i patohistološki potvrden u sva tri slucaja. Dva slucaja smo imali sa klinickom slikom pocetne pilorostenoze uz upalne reakcije pan­kreasa, ali radiološkim pregledom smo našli kronicnu ulceraciju duodenuma sa izraženom stenozom (Slika 1), koja je :Jerzistira!a i na­kan hipotonizacije. Kod pacijenata sa postbulbarnom ulceraci­jom na rnedijalnom zidu duodenuma, zbog di­rektnog kontakta sa glavom pankreasa, u l ro C -o o 0 ·2 ro ..o (!) -o ro N ·2 ro ..o QJ -o ro N o ro Ol :::i Tumori 42,1 24,2 16,4 45,1 Muškarci 41,6 21,9 15,2 32,8 žene 47,4 24,1 14,8 41,9 Tabela -Smanjenje širine zadnjeg zida i svoda epifarniksa sa godinama, razlike prema polu nisu signif,ikatne. Senka mekih tkiva epifarniksa ' najniža vrednost u mm ¦ najviša vrednost u mm @ O srednja vrednost u mm 30 27 20 10 Grafikon -Najviše, najniže i srednje vrednosti debljine zida epifar,inksa kod zdravih žena i muških i kod tumora epifarinksa rinksa (r) kod žena i muškaraca u svim uzra­stima i da se takav odnos održava i kod turno­ra u pocetnom stadijumu (grafikon). Na našem materijalu, uzimajuci u obzir uvek iste tehnicke uslove snimanja, utvrdeno je da prosecna debljina zadnjeg zida epifarin­ksa (p) kod odraslih zdravih osoba iznosi 23 mm, a prosecna debljina mekih tkiva svoda epifarinksa (r) iznosi 15 mm. Zakljucak -Analizam dobijenih podataka vidi se da debljina zadnjeg zida (p), kao i debljina svoda epifarinksa (r) zavise od go­dina starosti, ali su ove variacije vrednosti kod odraslih neznatne. Takode smo zakljucili da merenja širine zadnjeg zida (p) i svoda epifarinksa (r) nemaju prakticnnog znacaja pri otkrivanju pocetn'ih tumora. Treba naglasiti druge dve važne karakteri­stike, a to su da je debljina zadnjeg zida epi­farinksa, uvek veca od debljine mekih tkiva svoda epifarinksa (visoko signifikantno p 0,01) u sve tri ispitivane skupine, i drugo da je kontura mekih tkiva epifarinksa laka kon­kavnog oblika. Jedino pramene u ovim odno­sima mogu da ukažu na nastajanje patološkog procesa u epifarinksu. Summary THE RADIOLOGIC APPEARANCE OF EPIPHARYN­GEAL SOFT TISSUE From 156 late:·al sku'.I radiogra:ns measurements of the posterior wall and pharingeal tornix were caried out. The values obtained in healthy indi­vidual were comapred to those tound in cases with epiphnryngeal tumors. It was tound that with increasing age the arithmetic ,mean tor the wall thickness is smaller, while a comparison of similar data in pateints with epipharyngeal tumors did not reveal statistically significant differences. The mean value tor the thjckness of the posterior wall was in healthy individual 23.0 mm, and that tor the epipharyngeal roof 15.0 millimeters. Literatura 1. Eller, Roberts: Normal nasopharingeal soft tissue ,in adults, Amer. J. Roentgenol. 3, 1971. 2. Davies D. V.: Gray's Anatomy, Longmans, London 1967. 3. Johannesson S.: Roentgenologic investigaNon of nasopharyngeal tonsil in children, Acta Radio!., 7, 1968. 4. Maschan l.: Normal Radiographic Anatomy, W. B. Saunders, Philadelphia, 1966. Adresa autora: Egorov Dr. Svetlana, Radiološki institut, Pasterova 14, 11000 Beograd. Radio!. lugosl.. 13; 343---J46, 1979 dijagnosticki rendgen stativi UNDISTAT Univerzalni dijagnosticki ren.dgen stativ za sve rutinske preglede sa posebnim pogodnostima za rukovanje. Motorno obaranje stola do -5° ispod horizontale. Gornja ploca nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravcu od podnožja prema vrhu. lsporu_cuje se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje ploce ili u •tele• izvoaenju sa 2 rendgen cevi, kada je ispod gornje ploce ugraaena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na. plafonskom ·stativu. Ureaaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, ne·vezan za tavanicu i može se pomeriti u stranu da se dobije slobodna gornja plo.a za snimanje odozgo. Mogucnost ugradnje merne komore za primenu automata za snimanje. Moguc­nost dogradnje pojacava.ca slike i TV Janca. .®. 1978 FABRIKA RENDGEN APARATA NIŠ-JUGOSLAVIJA MEDICINSKI FAKULTET U NOVOM SADU OOUR INSTITUT ZAJEDNlcKIH MEDICINSKIH SLUŽBI RJ ZAVOD ZA RADIOLOGIJU OOUR HIRURšKIH KLINIKA AKSILARNA ANGIOGRAFIJA SA RETROGRADNIM UBRIZGAVANJEM KONTRASTA Ristic S., P. Petrovic, S. Nastasic Sadržaj: U 20 bolesnika kod kojih je zbog pramena na aortobiilijacnom segmen­tu bilo nemoguce izvršiti selektivnu kateterizaciju supraaortalnih grana uobica­ ,jenim putem (transfemoralno), mi smo se poslužili aksilarnom angiografijom. U ovom radu, na vlastitom materijalu, prikazujemo tehniku, dijagnosticke mo­gucnosti i neželjene posledice metode kojom se kroz iglu, retrogradno, ubriz­gava kontrast u aksilarnu arteriju sa ciljem da se prikaže sliv a. anonymae ili leve a. subclaviae. UDK 616.134.1-073.75 Deskriptori: vrat, arterije-patologija, novotvorbe-diagnoza, arterioskleroza-diag­noza, aksilarna arterija radiografija, angiografija, kontrastna sredstva. Radiol. lugosl., 13; 351-353, 1979 L Uvod -Ovu metodu su davno, 1939. godine, prvi predložili Castellanos i Pereira. Ponovo je izvode Gould i Peyton 1955. godine kod deteta. Pošto se u t<0 vreme razvijala hirurgija karotidnih arterija (prva operacija 1953 godi­ne) desetak godina je aksilarna ang'iografija sa retrogradnim ubrizgavanjem kontrasta bila metoda izbora u preopeativnoj dijagnostici pramena na supraaortalnim granama (Ruber­ti, S· iqueira, Thomas, Baird). Kada je usavrše­na tehnika selektivne kateterizacije grana aorte i narociito, uv-odenjem tehnike snimanja kameram na filmu 35 mm u svetu prestaje izvoc.lenje ove metode. Kod nas, koliko je na­ma poznata, nije nigde izv-oc.lena, odnosno, niko o njoj nije pisao. Danas je podrucje in­dikaC'ija za izvoc.lenje aksilarne angiografije jako suženo. Ograniceno je samo na one bo­lesnike kod kojih je potrebno.prikazati supra­aortalne grane, a nije moguce izvesti selek­tivnu kateterizaciju transfemoralnim putem iz bil·o kog razloga. Metod rada -Aksilarna angografija sa re­trogradnim ubrizgavanjem kontrasta se izvodi na sledeci nacin: Ruka se nalazi u abdukC'iji od 90 ° . Posle lokalne anestezije se ·izvrši punkcija a. axilla­ris u smeru suprotnom od toka krvi u samom vrhu aksile. Upotrebljavamo iglu PE 160, du­dacku 12 cm. Kroz iglu se uvede metalni vo­dic pa se niz njega igla uvuce još nekoliko santimetara dublje u arteriju i posle toga ucvrsti. Savitljivim nastavkom spojimo iglu sa automatskim špricem i ubrizgamo 30 ml 60 ľ jodnog kontrasta brzinom od 15 ml/sec. Pre ubrizgavanja se, u predelu nadlaktice, a. humeralis potpuno komprimira da bi se za­ustavila cirkulacija krvi za vreme slikanja. Serija sadrži šest slika, po dve u jednoj se­kundi. Retrogradnim ubrizgavanjem kontrasta u desnu a. axillaris može da se prikaže sliv a. anonyma-e. Na isti nacin sa leve strane može da se prikaže samo a. subclavia sa svo­jim granama jer se leva a. carotis communis odvaja od luka aorte posebno. Ovo je slucaj samo ako se radi o najcešcem tipu grananja aorte. Anatomske variacije nisu retke i mo­ramo da se sa njima dobro upomamo pre iz­vodenja ove metode. Desna a. carotis communis, u oko 6 ľ slu­cajeva, ne nastaje -racvanjem a. anomyma-e Rad primljen: 20. 6. 1978 Ristic s., P. Petrovic, s. Nastasic vec se direktno odvaja od luka aorte i tada ne mažemo da je prikažemo na ovaj naci,n. Najcešce su variaoije vertebralnih ar­ ,· terija. Smatra se, da u oko 50 % slucajeva postaji varijacija, u pogledu mesta na kome se odvaja vertebralna arterija, njenom putu ili kalibru. Prikaz bolesnika -Zbog ogranicenog bro­ja slika detaljno cemo prikazati samo tri bo· lesnika. M. N., muškarac star 58 godina. Broj isto­rije 288/76 (Slika 1). Primljen je u bolnicu zbog regresivne leve hemipareze u trecem stadijumu. Obe lezije su ateroskleroticne eti­ologije. Ubinjena je »Patch« plastika usca desne a. vertebralis i endarterektomija desne ACE sa revaskularizacijom. Zbog stare trom­boze nije pokušana revaskularizacija desne ACI. Operacioni protokol br. 64/76. Stanje bolesnika je neznatno poboljšano. G. O., muškarac star 50 godina. Broj istori­je 664/76 (Slika 2). Dolazi na Neuropsihijat­rijsku kliniku zbog levostrane hemiplegije koja je naglo nastala. Odbio je operativno le­cenje. Prilikam otpuštanja iz bolnice postaja­la je leva hemipareza. G. R., žena, 70 godina. Broj istorije 451/76 (Slika 3 i 4). Sa desne strane, na vratu, po­stoji ogromna, multilobarna izraslina. Zbog Aksilarna angiografija sa retrogradnim ubrizgavanjem kontrasta krvarenja za vreme biopsije nacinjena je an­giografija da bi se tacno odredilo koji krvni sud snabdeva tumor krvlju. Patološko-histolo­ški nalaz: Tumor mixtum gl. parotis. Od ope­rativne intervenc1ije se ·odustalo zbog nak­nadno utvrdenih metastaza. Klinicki materija! -U periodu izmedu 1975 i 1978 godine mi smo izveli dvadeset aksilar­nih angiografija sa retrogradnim ubrizgava­njem kontrasta, od toga je biio 19 muškaraca i jedna žena. Prosecna starost naših boles­nika je bila 55,75 godina. Najstariji bolesnik je imao 70 godina, a najmladi 26 godina. Kod 14 bolesnika smo našli ateroskleroticne pra­mene na karotidnim ili vertebralnim arterija­ma. lmali smo jednu bolesnicu sa malignim tumorom predela vrata i jedan normalan na­laz. Tri puta se radilo o razlicitim anatomskim varijacijama. U jednom slucaju se desilo da je zbog nepravilno postavljene igle kontrast ubrizgan u zid arterije tako da je disekcija bila na dužini od 5 cm. Ova komplikacija nije imala posledica ni neposrednih, niti prilikam kontrolnog pregleda posle godinu dana. Smat­ramo da nije bilo posledica zbog struje krvi, koja se, ako je punkcija u protivnom smeru, protivi povecanju disekcije. Zakljucak -Smatramo da ovu staru i opro­banu metodu ne bi trebalo potpuno odbaciti ni sada kada je tehnicki usavršena selektivna i superselektivna kateterizacija. Sve cešce se susrecemo sa bolesnicima odmakle životne dobi kod kojih, zbog uznapredovalih atero­skleroticnih pramena, ne može da se izvrši transfemoralna kateterizacija. U poredenju sa selektivnom kateterizacijom supraaortalnih grana aksilarnim ili humeralnim putem direkt­no ubrizgavanje kontrasta ima više prednosti: -lako i prosto se •izvodi cak i bez elek­tronskog pojacivaca slike, -arterije su potpuno ispunjene kontra­stom, jer se zbog distalne kompresije zausta­vi cirkulacija a otpor je sveden na minimum, -kvalitet slike je mnogo bolji nego kodaaortografije »iz luka«, jer se kontrast ne meša sa krvlju, -dobro su prikazane i najmanje arterije.aKod svih 19 bolesnika prikazana je a. trans­versa colli. Radiol. lugosl., 13; 351-353, 1979 Summary RETROGRADE INJECTION AXILLARY ANGIOGRAPHY Transaxillar approach tor selective catheteriza­tion of supraaortal arterial branches was applied in 20 patients. The normal transfemoral technique could not be applied in these patients because of pathologic changes of the aortoil,iac segment. The bifurcation site of the anonymous or left subclavial artery is shown by · retrograde injection of the contrast medium through the angiographic needle placed into the ax.illary artery. Diagnostic poss, ibilities, complications and technique of this method are discussed. Literatura 1.a Labauge R., Comelade O., Danan M. PeguretaC., et Sportouch C. -L'exploration angiographi­que des gros troncs supra-aortiques, au cours des ischemies cerebrales par atherosclerose. Rev. Neurol., 1969, 121, 1, 47-56. 2.a Labauge R., Thevenet A., et Crouzet G. ­Les hemodetournements dans les arteres du cou adestinee cerebrale. A propos de 6 cas de SSS operes. Rev. Neurol., 1967, 116, 1, 5-30. 3.a Labauge R., Thevenet A., Fabre S. et Crouzeta G.aet Gabbai P. -Occlusion segmentaire del' axeacarotidien droit par arterite giganta -cellulaire.aEtude radiologique. Traitement chirurgical. Rev.aNeurol., 1967, 117, 6, 716-721.a 4.a Labauge R., Crouzet G. et Castan P. ­L'exploration angiographique des hemodetourne­ments dans les arteres du cou a destinee cere­brale (A propos de 16 observations de »Subclavi­an Steal Syndrom«). J.Radiol. Electrol., 1969, 50, 3-4, 200-210.a 5.a Lafon R., Labauge R., Crouzet G., Othoniel J.aet Nivolas M. -L' angiographie carotidienne et vertebrale par voie humerale retrograde. J. Radio!. Electrol., 1966, 47, 579-580. 6.a Natali J., Thevenet A., Caron J. P. et Goutel­le A. -Chirurgie des arteres carotides et verte­brale par le segment extracraniene. Masson. 7.a Nick J., et Guillard A. -Les stenoses athe­romateuses de la carotide interne II. Les exa­mens complementaires. L'angiographie (indicati­ons et contre-indications). Buli. et Med. Hop. Pa­ris, 1967, 118, 14, 1271-1277. 8.a Weibel J. et Fields W. S. -Tortuosity, coil­ •ing and king-king of the interna! carotid artery. l.a Etiology and radiographic anatomy. Neurology,a1965, 15, 1, 7-18.a Adresa autora: Dr Stanoje Ristic, Zavod za ra­diolog,iju, Medicinski fakultet, 21000 Novi Sad, Hajduk Veljkova 1. Antibioticni citostatik v monoterapiji oziroma polikemoterapiji -minimalno ali nikakršno depresivno delovanje na kostni mozeg. Bleocin (Bleomicin) injekcije i. v. v zdravljenju Karcinoma kože (vkljucno karcinom penisa, skrotuma, ženskih genitalij in vek) Karcinoma glave in vratu (karcinom maksile, jezika, ustnic, žrela, grla, dna ustne votline, itd.) Karcinoma pljuc (posebno primarni planocelularni karcinom bronhijev ali metastaticni planocelularni kaminom pljuc) Karcinoma ezofagusa Karcinoma cerviksa uteri Malignega limfoma (retikulocelularni sarkom, limfosarkom, Mb. Hodgkin) Možganskih tumorjev (posebno gliomi) Kontraindikacije: okvara miokarda, nosecnost in mielosupresija kostnega mozga. Stranski pojavi: ce se pojavijo, so reverzibilni in odvisni od doze; temperature, stomatitis, slabost, dermatitis, glavobol, utrujenost. tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto, s sodelovanjem firme Nippon Kayaku Co. Ud, Tokio, Japonska KRKA KLINICKA BOLNICA GRADA BEOGRAD SELEKTIVNA ARTERIOGRAFIJA U TRAUMATOLOGIJI Joksimov,ic B., l. Malovic, Z.. Radivojevic, D. Markovic, s. Jovicic Sadržaj: Tupe povrede unutrašnjih organa narocite abdomena predstavljaju još uvek velike diijagnosti,cke teškoce. Autori iznose svoja iskustva u prvovremenoj dijagnostiki putem selektivne arteriografi,,je. UDK 616-001.3-073.75 Deskriptori: vranica-poškodbe, ledvica-poškodbe, pankreas-poškodbe, arterije poškodbe, vene-poškodbe, diagnostika, angiografija. Radio!. lugosl., 13; 355-358, 1979 L Uvod -Nagli porast motornih vozila po­slednjih godina, prenatrpanost ulica i drumo­va, doveli su do sve veceg broja povreda sa kojima se srecu zdravstveni radnici, gotovo u svakoj ustanovi. Ne treba podvlaciti koliki zadatak imaju le­kari da što brže postave pravu dijagnozu i ukažu pomoc. Najveci deo povreda su tupe povrede unut­rašnjih organa koje je teško na vreme dijag­nostikovati, pa je utoliko i zadatak radiologa, pred koga dolaze povredeni, odgovorniji i de­likatniji. Zavisno od vrste i težine povrede sve bolesnike možema svrstati u nekoliko grupa, koje navadimo u tabeli 1. grupa II grupa 111 grupa IV grupa - - - - Bolesnici u stanju šoka -mora se hitno intervenisati. Bolesnici u relativno dobroj kondiciji sa anamnestickim podacima i klinicki ,signifikatnim znacima povrede. Bolesnici koji se javljaju kasnije le­karu, sa sumnjivim znacima povrede od pre više dana ili nedelja. Bolesnici koji neznaju za povredu. Tabela 1 _J Angiografija je korišcena kao dijagnosticko sredstvo kod povrede bubrega (Malchiodi, 1957. god.). Baum 1965. godine, selektivnom angiografijom dijagnostikuje povredu jetre i slezi ne. U periodu od januara 1976. do januara 1978. godine uradili smo selektivne arteriografije kod povreda, koje navadimo u tabeH 2. Povrede slezine 3 Povrede bubrega 3 Povrede pankreasa 2 Povrecle arterija 7 Povrede vena Svegn 16 Tabela 2 Svi bolesnici su operisani i operativni na­laz je odgovarao preoperativnoj angiografiji. Selektivnu arteriografiju smo izvodili transfe­moralnim putem i uvodili kateter u arterije povredenih organa ili selektivno za odgovara­juci ekstremitet. Rad primljen: 20. 6. 1978 Joksimovic B., l. Malovic, Z. Radivojevic, D. Markovic, S. Jovicic Naš materija! ­ Slucaj broj 1. B. c., 75 godina, M. Primljen posle saobracajnog udesa sa zna­cima unutrašnjeg krvavljenja. Uradena je se­lektivna angiografija celijacnog stabla i leva renovazografija (Slika 1 a ,i b). Zakljucak: ustanovljeno je da se radi o in­tralijenalnom krvavljenju i izražena sumnja na rupturu levog bubrega. Intervencija: splenektomija i sutura levog bubrega. Slucaj broj 2. A. N. 46 godina, M. Primljen posle saobracajne nesrece -uda­rac volana u predelu abdomena. Izražena jaka anemija, a subjektivno bolesnik ima neodre­dene tupe bolove u abdomenu. Uradena selektivna arteriografija trunkus celijakusa i gornje mezentericne arterije. Li­jenalna arterija u pocetnom delu komprimo­vana i dislocirana. Leva hepatika i njene gra­ne potisnute upolje. U parenhimatoznoj fazi Slika 1 a i b Selektivna arteriografija truncus coeliacusa. lntrasplenicna krvavljenja i subkapsularni hematom u gornjem polu slezine Slika 2 a i b -Selektivna arteriografija truncus coeliacusa -Postraumatska pseudocista pankreasa koja u arterijskoj fazi dislocira hepaticne i lijenalnu arteriju Selektivna arteriografija u traumatologiji zapaža se avaskularna, jasno ogranicena, ci­sticna formacija (Slika 2 a i b). Zakljucak: pseudocista pankreasa. l·ntervencija: unutrašnja derivacija ciste. Slucaj broj 3. B. L. 24 godine, M. Godinu dana posle penetrantne rane desne podlaktice, upucen na pregled pod sumnjom na aneurizmu. Transfemoralno kateter uveden u aksilarnu arteriju i rucno ubrizgan kontrast. U prvim sekundama ispunjava se post traumatska ane­ urizma velicine oraha (Slika 3). Slucaj broj 4. N. T. 19 godina, M. Na radnom mestu povredeno levo rame i nadlaktica. Na podlaktici se ne palpira puls. Uradena selektivna arteriografija leve subkla­vje pokazuje stop u predelu aksilarne arterije (Slika 4). Zakljucak: okluzija aksilarne arterije. Intervencija: uraden venski bypass. Diskusija -Znaci signfikantne povrede sle.ine su mesta rupture, subkapsularni he­matomi ili oboje. Nekada u ranom stadijumu · mogu se naci pocetna intrasplenicna krvavlje- Slika 3 - Postraumatska aneurizma desne radijalne arterije Slika 4 -0kluzija aksilarne arterije rupturiranom intimam nja. Ang,iogranski na laz varira zavisno od vre­mena uradene angiografije i težine same po­vrede. Kod rupture slezine angiografski nalaz se karakteriše: aktivnim izlazkom kontrasta iz arteriskih grana u pulpu, prikazivanjem intra­1splenicnih vena u arteriskoj fazi, razmicanjem i okluzijom intrasplenicnih arteriskih grana, i nepra\/lilnom akumulaC'ijom kontrasta. (Red­man C. et al. 1969). Subkapsularni hematom karakteriše poti­skivanje medijalno intrasplenicnih arterija i vena, a subkapsularno se ocrtava avaskular­na zona. U parenhimatoznoj fazi splenicna pulpa je komprimovana i potisnuta. leška je diferencijalna dijagnoza splenicne ciste i sub­kapsularnog hematoma, no u krajnjem praktic­nog znacaja nema, pošto oboje mogu dovesti do rupture. lupa trauma je najcešci uzrok po­vreda retroperitonealnih struktura, od cega je povreda bubrega najcešca. Ona se prezen­tira bolom i hematurijom. Pravovremena re­nalna angiografija je najdragocenija dijagno­sticka metoda kod bubrežne povrede. Ona jasno prikazuje bubrežnu rupturu, laceraciju, traumatsku trombozu bubrežnih arteriija i ve­na, anurizme, spazme, arteriovenske fistule, bubrež-ne infarkte, hematome, te prateca bu­brežna oboljenja. Tromboze arteriskih ,grana daju sliku in­farkta -što se prezentira odsustvom paren­himskog obojavanja. Radiol. lugosl.', 13; 355-358, 1979 Joksimovic B., l. Malovic, ž. Radivojevic, D. Markovic, S. Jovicic Signifikantna dilatacija kapsularnih arterija i njihova dislokacija, suspektne su na perire­nalni hematom. Angografski se najcešce pri­kazuje kao zona koja dislocira krvne sudove i komprimuje burbežni parenhim, te pacijent dobija veliku pomoc u na vreme ureclenoj de­kompresiji. Prikazivanje traumatske arterio­venske fistule je takocle najbolje selektivnom arteriografijom. Pošto fistulozni kanal spaja arterije i vene, obojavanje vena u arteriskoJ fazi je bitan dijagnosticki dokaz. Spazam i dislokacija grana interlobarnih ar­terija, smanjeno obojavanje u nefrografskoj fazi, osnovne su karakteristke intrarenalnog hematoma. Tupe povrede pankresa su retke (2,2 % Solheim, 1963. god.). Manifestiraju se promenama na krvnim sudovima, a kasnije se najcešce formiraju pseudociste, koje se an­giografski prikazuju (Slika 2 a i b). Povrede krvnih sudova su cešce posledica penetracija, nego tupih trauma. Najcešce raz­likujemo potpune prekide arterija, parcijalne prekide sa stvaranjem arteriovenskih fistula ili posttraumatskih aneurizmi. Kontuzija arterija je cešca kod tupih po­vreda, dovodeci do povrede intime, suženja lumena, tromboza i okluzija, spazma razlicitog stepena, kao i neretko stvaranja disekantnih aneurizmi. Zakljucak -Selektivna arteriografija Je metoda izbora kod tupih povreda unutrašnjih organa. Nju treba koristiti kod politraumati­zovanih, kada se ne može otkriti mesto krvav­ljenja. U povredama vecih krvnih sudova, narocito ekstremiteta, ona daje podatke ne samo o mestu •i vrsti pramene, vec i o stanju krvnih sudova ispred i iza mesta povrede. Summary SELECTIVE ARTERIOGRAPHY IN TRAUMATO­LOGY F,ive cases in which preoperative arteriography contributed to the better management of blunt injuries, have been presented. The nature of these injuries and their angiographyc appearance is dis­cussed. Literatura 1. Berk, R. N., and Wholey, M. H.: The apl,ication of splenic arteriograhpy in the diagnosis of rup­ture of the spleen. Am. J. Roentgenol. 104: 662, 1968. 2. Hewitt RL. Smith AD, Drapanas T: Acute trau­matic arteriovenous fistules. J. Trauma 13: 901­-906, 1973. 3. Lepasoon, J., and Olin, T.: Angiographic diag­nosis of splenic les, ions following blunt abdominal trauma. Aca Radio!. 11: 257, 1971. 4. Lov, L., and Braun, T. Arteriography of peri­pheral vascular trauma Am. Roentgenol. 1968, 102, 431. 5. McDonald E., Goodman Ph., et al. The clinical indications for arteriography in trauma to the extremity, Diagn. Radio!. 116: 45-47 July 1975. 6. Redman C. H., Srewart R. R. Bookstein J. J.: Angiography in abdominal trauma. Ann. of Surg., 169: 57, 1969. Adresa autora: Dr Branko Joksimovic -Kli­nicka bolnica grada Beograda -Institut za rend­genologiju, 11000 Beograd. 1 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO TEHNICKI ASPEKT PRIKUPLJANJA PODATAKA 1 REKONSTRUKCIJE SLIKE KOD KOMPJUTERIZIRANE TOMOGRAFIJE Atijas R., š. šlakovic, A. Lovrincevic, F. cengic, N. Fazlagic Sadržaj: Autori su pokušal,i da pruže osnovne informacije o tehn1i6kom aspektu prikupljanja podataka i rekonstrukc,.zirane tomografije. ije slike kod kompjuteri ,Dati su osnovni tehnološki pr,janja ,te uspo­ incipi funkcije prikuplpodataka redne anal.,ove funkci,se ize nekih razliciti:h nacina obavljanja je koji razlikuju ovisno od pro1izvodaca CT opreme. Takoder je dat pri,kaz kompjuterske re­konstrukcije slike uz osnovne informaci.je o nacinu obrade i memorisanja slike. Pni torne je ukazano na neke moguce probleme koji mogu nastati ne­pažljivom manipulacijom podataka 1i memorijskog prostora racunara svakog CT uredaja. UDK 616-073.756.8:681.3 Deskriptori: tomografija racunaln:iška aksialna-metode, laboratorijske tehnike • Radiol. lugosl., 13; 359-362, 1979 L Uvod -Za samo nešto više od 10 godina kompjuterizirana tomografija doživljela je prelaz od istraživanja do široke klinicke pri­mjene gotovo u citavom svijetu. Podatak da su vec sada u Jugoslaviji u klinickoj upo­trebi tri kompjuterizirana tomografa, te da ce u najskorijoj buducnosti biti instalirano još 5-6, nedvosmisleno pokazuje da je i kod nas shvacen znacaj ove revolucionarna metode. Po nekima ona predstavlja najvece otkrice na polju radiologije od 1895 godine, kada je Ri:intgen otkrio x-zrake. Suština kompjuterizirane tomografije je kompjuterska rekonstrukcija tomografske ravni (sloja) nekog objekta. Kompjuterska rekonstrukcija je proizvod mnogostrukog mjerenja apsorpcije x-zraka koja su obav­ljena po obimu objekta tzv. prikupljanja podataka. Tehnologija rekonstrukcije slike koja je suština prezentiranja i interpretacije prikup­ljenih tomografskih podataka je vanredno kompleksna u svojim detaljima i isto tako veoma skupa u svom izvršenju. Zbog toga je potrebno razumjevanje su­štine osnovnih principa prikupljanja poda­taka i rekonstrukcije slike ne samo od stra­ne onih koji vrše tehnicki nadzor opreme vec i od direktnih korisnika radiologa i ope­ratora na uredaju. Ovaj rad ima za cilj da pruži osnovne in­formacije o toj materiji koja je do sada kod nas malo obradena. Funkcija prikupljanja podataka kod kompjuterizirane tomografije ima svoju pojednostavljenu analogiju u eksponiranju rtg filma u standardnoj rtg tehnici. Naime, nakon eksponiranja rtg fil­ma x-zracima, koji su prošli kroz objekat, na filmu su prikupljene informacije o raznim stepenima apsorpcije pojedinih dijelova ob­jekta. Ove informacije su nedostupne ljud­skom oku sve do momenta dok ne bivaju obradene (film razvijen) što opet predstav­lja formalnu analogiju za kompjutersku re­konstrukciju slike kod CT-a. Sistem za prikupljanje podataka lociran je u tzv. »Gentriju« odnosno stativu sa rte cijevi i detektorima koji predstavlja baznu jedinicu svake CT opreme. »Gentry« je teh­nicki uprošteno u stvari jedan rotirajuci prsten velikog radijusa na kome su dijamet­ralno suprotno fiksirani cijev i detektorski Rad primljen: 3. 10. 1978 Atijas R., S. Slakovic, A. Lovrincevic, F. Cengic, N. Fazlagic niz. Potrebno je naglasiti da je ova izvedba karakteristicna za kompjuterizirane torno­ grafe tzv. III. generacije, dok je kod CT-a tzv. IV. generacije duž citavog obima nepo­ kretnog prstena rasporeden veliki broj de­ tektora i samo rtg cijev rotira. Vrše se ispi­ , tivanja sa CT-ima V. generacije kojli duž obima nepokretnog detektorskog prstena imaju nekoliko fiksnih rtg cijevi koje naiz­mjenicno pulziraju, što znaci da kod ove izvedbe nema ni jednog rotiraju6eg (pokret­nog) dijela. Sam sistem za prikupljanje po­dataka predstavlja u stvari detektorski niz sa pripadaju6om elektronikom. Detektori koji sacinjavaju detektorski niz razlikuju se kako po materijalu od koga su napravljeni tako i po broju. Neki CT-i imaju 32, neki 128, neki 256 pa cak neki 1140 detektora u nizu. Isto tako postaje xenon-kripton gasni, cezijum jodid kristalni i drugi detektori. Ukoliko je to xenon-kripton detektor tada on ima izgled staklene elektronke punjene pod pritiskom gasom xenon-kripton. Cezi­jum-jodid ili scintilare detektori su herme­ticki zatvorene komore napunjene zrncima kristala. Interesantno je napomenuti da sam korisnik CT uredaja može jednostavnom kontrolam boje kristala detektovati eventu­alnu narušenost hermeticnosti odnosno l25 2 10 % Tabela 3 -Vrijeme pojave koštanih metastaza u odnosu na pocetak lijecenja (izraženo u mjese­cima) što se ·tice vremenskog perioda pojave lmštanih metastaza u odnosu na vrijeme po­cetka osnovne bolesti, zakljucili smo da se najveci broj metastaza javio unutar pet mje­seci (45 %) (Tabela 3). M. Brailo, H. Bašic, S. Miric Slucaj br. 1: F. H., stara 46 godi na sa dg: ca cervic:is uteri gr. III b i histološki verifici­ranim ca planocellulare anaplasticum inflama­tum invasivum. Zracena je na Institutu en­dokavitarno sa UTO: 6200 mg/h i perkutano na parametrija TD: 4000 r. Ovije godine po­slije sprovedene terapije bolesnica se tuži na bolove u desnoj podkoljenici. Na snimku se naae osteoliticna metastaza u donjoj tre­cini dijafize tibije desno sa suspektniim razre­denjima u distalnoj trecini fibule i na desnom temuru. Ginekološki nalaz je b1 iio uredan, bez znakova progresije bolesti. Bolesnica je pa­1 ijativno ozracena na podrucje destrukcije fi­bule u DD: 5000 r. Palijativni je etekat postig­nut -i bolovi su znatno smanjeni. Poslije dva mjeseca pacijentica je egzitirala (Slika 1). Slucaj broj 2: G. D., 39 godina stara, sa dg: ca cervicis uteri gr. III b 1i histološki venificiranim ca planocellulare anaplasNcum invasivum inflamatum. Bolesnica je u preki­dima zbog samovoljnog napuštanja lijecenja primila endokavitalno UTO: 6660 mg/h i per­kutano na parametrija TD: 4400 r. Godinu i po dana posHje zracenja dolazi sa izraženim bo­lovima u podrucju lijeve karlce sa iradiranjem bola u nogu. Ginekološki je nalaz bio uredan, bez znakova progresije. Na lijevoj ilijakalnoj kosti se vide osteoliticke promjene. Zracena je palijativno na podrucje metastaze sa OD: 5000 r. Bol se smanjuje, bolesnica odlazi ku­ ci. Javljeno da je poslije tri mjeseca umrla. (Slika 2). Slucaj br. 3: Bolesnica M. M. stara 50 go­dina, sa dg: ca cervicis uteri gr. III b i histo­loški ca planocellulare anaplasticum inflama­ ,tum. Zracena u martu 1974.godine sa TD: 5500 r na podrucje male zdjeliice i endokavitarno UTO: 1800 mg/h. U maju iste godine boles­nica se tuži na bolove u desnoj potkoljenici. Ginekološki nalaz uredan, bez znakova pro­gresije. Na snimku se vide multiple osteoli­ticke metastaze desne tibije i fibule sa pa­tološkim frakturama. Slicne promjene se viide na kostima Hjeve podkoljenice i u podrucju desnog koksofemoralnog zgloba. Scintigram kostiju pokaZuje patol,ošku fiksaciju radio­aktivnog polifosfata u gore opisanim regija­ma. Sprovedeno je palijativno zracenje na mjesto najintenzivnijeg bola sa DD: 4000 r i ordiniran Endoxan (4000 mgr). Godinu dana poslije bolesnica dolazi na kontrolu sa imobi­ Koštane metastaze cervikalog karcinoma u našem materijalu od 1967-1977 g. Slika 2 -Osteoliticne promjene na lijevoj ilikalnoj kosti lizacijom, nepromijenjenog radiološkog nala­za, ali urednog ginekološkog nalaza i za sada bez bolova (slika 3). Diskusija -Metastaze dolaze u kiosti he­matogeno, limfogeno ili direktno invazijam kosti. Spinalni kanal može biti takode zahva­cen tako da dovede do ekstraduralnog bloka sa paraplegijom (4,5). Vertebralni venozni sistem je u komunikaciji sa venom kavom in­ferior i superior, pa tako embolus' i karcinom­skih celija mogu dospjeti direktno u skelet, a da mimo-idu jetru i pluca (6). Najcešca pre­dilekciona mjesta metastaziranja su dijelovi koštanog sistema koji imaj uvažnu hemato­poeticnu funkciju. To su kicma, posebno lum­balni dio i sakrum, sternum, okrajci femura i humerusa, pelvicne kost!i i kalvaria. Na košta­nu metastazu najcešce ukazuje sam pacijent bolom. Medutim nisu rijetke koštane meta­staze sa kompletnim nedostatkom klinicke slike iako se srecu slucajevi gde patološka fraktura ukazuje na koštanu metastazu :i tek tada pocinje traganje za primarnim procesom. P,ored bola u anamnezi, koštanu metastazu prati ubrzana SE, anemija, kaheksja i nerijet­ko povišenje tjelesne temperature. Laborato­rijski se javlja hiperkalijemija, povecana vri­jednost serum kal,sa znacima opšte ijuma toksemije i simptomima centralnog nervnog s•Serum fosfataza je cesto istema. alkalna normalna u pocetnom stadiju, ali raste sa osteoblasticnim lezijama, kod stvaranja kalu­sa, kod pata-loških fraktura i kod jetrenih me­tastaza. Radioizotopna skening tehnika je važ­na u detekciji skeletnih metastaza i cesto otkriva metastazu prije njenog radiološkog prikaza. Zakljucak -Koštane matestaze su rijetke kod cervikalnog karcinoma, na našem mate­rijalu 2, 15 % . Vi sina stadija bolesti nije u Bilenjki D., J. Elordevic, M. Brailo, H. Bašic, S. Miric korelaciji sa pojavom koštanih metastaza. Na našem materijalu najveci procenat smo imali (50 %) u drugam stadiju. Anaplasticni karci­nom daje za 20 % cešce koštane metastaze u odnosu na tumor sa manjom anaplazijom. U svim slucajevima metastaze su bile osteo­liticnog karaktera. Metastaze smo otkrili u dobnoj skupini pacijentica izmedu cetrdeset i petdeset godina. 45 % metastaza na našem materjalu javilo se u prvih pet mjeseoi nakan pocetka lijecenja primarnog procesa. U goto­vo svim slucajevima nalazimo potpuno ure­dan ginekološki status, a na koštanu metasta­zu ukazuje sama pacijentica bolom u anam­nezi. Sve pacijentice smo tretirali samo pali­jativno zracenjem na podrucje metastaze i po­stizali smo kratkotrajni palijativni efekat ne­uticuci na dužinu preživljanja. Summary OSSEOUS METASTAES FROM CERVICAL CARCI­NOMA OBSERVED IN PATIENTS TREATED AT THE INSTITUTE FOR RADIOLOGY ANO ONCO­LOGY IN SARAJEVO, IN THE YEARS FROM 1967 TO 1977 During the years from 1967 to 1977 930 patients with the diagnosis of uterine cervix carcinoma were treated. Among them, 20 cases were found with osseus metastases, being 2.15 per cent of ali cases. The correlation to the stage of disease, the histological type of the tumor and survival rates were presented. The metastatic spread in the bone occured in the majority of cases in patients with cured primary tumors, that is in patients in complete remiss, ion. The tre­atment consisted in palliative irradiation where symptomatic relief of symptoms was obtained. Literatura 1. Behneu, C. A.: Advanced carcinoma of the cervix, with a report of 166 necroscopies. Am. J. Obstet. Gynec., 26: 608, 1933. 2. Gusberg, S. B. and Frick, H. C.: Corscaden agynecologic cancer, 4 th ed. The Wilkins Com­pany, Baltomire, 1970. 3. Moss. W. T. and Brand, W. N.: Therapeutic Radiology, 34 th ed. The C. V. Mosby Company, St. Louis 1969. 4. Osmanagic, l.: Udaljene metastaze karoinoma cerviksa uterusa, Med. Zbornik, br. 3. Sarajevo, 1971. 5. Edelstyn, G. A.,: The radiological demonstra­tion of osseus metastases. Experimental observa­tions. Ciin. Radio!., 18, 158-162, 1967. 6. Ronald O. Murray: The radiology of sceletal disorders, vol. 1, 1977. Adre,autora: OOUR , sa Dr. D. Bi•lenjki, lnstitut za radiologiju i onkologiju UMC-a, Sarajevo, M. •Pijade 25, 71000 Sarajevo. 7 INSTITUT ZA RADIOLOG!JU I ONKOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U SKOPJU CARCINOMA CORPORIS UTERI U HISTEROSALPINGOGRAFSKOJ SLICI Novak J. i D. Dimcevski Sadržaj: Na Radiološkom institutu u Skopju od 1916 do kraja 1977 godine uradeno je 5.750 HSG pregleda prvenstveno zbog ster,iliteta. Kod 23 bolesnica (0,40 %) registnirane su rendgenske promjene koje su tipicne za Ca corporis uteri. Ovi slucajevi obradeni su radiološki, klinicki i histološki. Za vreme pre­gleda nisu evidentirane nikakve komplikacije. Kod 8 bolesnica javlja se intravazacija kontrasta u venski sistem. U 16 slucajeva HSG je prva otkrila karcinom. Tabelarno je prikazana uputna dijagnoza, HSG nalazi •i h,istolo­ški nalaZii kod navedenog broja bolesnice. Prikazani su najkarakteristicni slucajevi. Opisan je i nacin tretiranja. Navedeno je da je HSG vanredno pre­cizna metoda u otkr+vanju !umora kavuma uterusa i najkori,snija je njena primena kod metroragije u menopauzi, kao •i prije i posl'ije zracenja. S obzi­rom da kod 74-100 % tube su atreti-cne, ma-!-a je mogucnost širenje infekcije i kanceroznih cel1i,ja histerosalpingografsk!im pregledom. UDK 618.177:618.14-006.-073.75 Desi:i·iptori: sterilnost ženska-etiologija, maternica novotvorbe, karcinom, , histerosalpi•ngogratija , Radie!. tugosl., 13; 385-390, 1979 Histerosalpingografiju (HSG) radirno ne­prekidno od 1952 godine, primarno u ispiti­vanju steriliteta. Uz tuberkulozu i druga in­flamatorna obolenja, cesto smo otkrivali i druoe patološke supstrate, kao miome, poli­poidne tvorbe, ciste itd. Ponekada, kao slu­caian nalaz, otkriven je karcinom tela uterusa. Na taj nacin su se postepeno pro­širile indikacije za HSG. Caraven je još 1933 opisao intravazaciju kontrasta prilikom HSG žene sa karcino­mom tela uterusa. Pregled je ponovio se­dam dana po prestanku krvarenja i opet je dobio isti rezultat. Breitlander 1941 iznaša slucaj intravazacije kontrasta kod HSG kod žene sa karcinomom tela uterusa koji je bio kompliciran plucnom embolijom. Keller smatra da je intravazacija kontrasta pri kar­cinomu tela uterusa veoma cesta. Porta 1949 se osvrce na problem propagiranja ce­lija karcinoma prilikom HSG i preporuca tehniku pregleda dijaskopijom, rnalom koli­cinom kontrasta pod niskim pritis! "' > . C) o. 2 ·e . ;;; -" w Fibrosarcoma 6 10 16 Rabdo.myos.arcoma 3 11 Synoviosarcoma 1 5 Angi.osarcoma 2 2 Upo,sarcoma 2 1 Leomyosarcoma 2 Mixosarcoma 1 1 Sarcoma 2 3 5 Tabela 2 -Lokalizacija pojedi-nih histoloških grupa sarcoma me.ih tkiva • Od 77 bolesnika sa sarkomima mekih tkiva primlJenih kod nas u toku poslednjih 10 godi­na, 62 (80 %) bolesnika je prethodno operi­sano, od kojih 16 (26 %) su ranije izdržala od 2-5 operacije, 15 bolesnika su došl· i kao iinoperabiln1i (tabela br. 3). Od operisanih bo- "' Q) ·2 C > o Q) Q) Q) Q) -" "' s o"' Q) "' t1l ·­ .o o, N C N o,-C ai 'o (f) N Ul o ca i ­ {.) E-t1l N.!!! a: IE ::'.iE (l) .o o ([) Q) Q) E ai Q) C o Fibro 2 21 2 2 7 Rabdomyo 3 7 4 2 3 Synovi·o 2 1 2 2 Ang"io 2 2 L:ipo 1 2 Leomyo 1 2 1 Mixo 1 1 Neurofibro General'isata 1 1 Sarcoma 4 3 4 2 Ukupno 15 40 9 12 14 19% 52% 11 % 15 % 18 % Jedinost.i Tabela 3 -Kliinicke po,p.i pni,jemu 77 bolesn1 ika lesnika 40 (64 %), su došli sa recidivima ili reziduumima posle operacije. Kod 12 smo našli limfogene metastaze, a kod 9 hemato­gene metastaze, najviše u plucima, a manje u kostima i jetri. Znaci, od 77 novoprimljenih bolesnika samo 14 su bili bez znakova bole­sti, t. j. imali su samo operativni ožiljak na odredenoj regiji. Tretman -S obzirom da smo ove maligno­me nalazili u najrazlic1itijim anatomskim re­gijama i sa razlicitim velicinom, primenjivali smo više tehnika zracenja. Najviše bolesnika je zraceno na telekobaltu sa jednim do tri zracna polja, a manji broj sa ortovoltažnom terapijom sa naponom od 120-200 kV. Tu­morske doze kretale su se od 2000-7500 r. Oni bolesnici koji su napustili zracenje ili su zbog teškog opšteg stanja tretirani u cisto palijatiivne svrhe primili su doze od 2000 do 3000 r. Kod ostalih trudili smo se da ostva­rimo maksimal-nu dozu, t. j. išli smo do gra­ni·ce tolerancije kože. Rezultati -Rezultate lecenja, gde je bilo moguce, cenili smo prema objektivnom i sub­jektivnom odgovoru tumora na jonizantnu te­rapiju. Objektivan odgovor pretstavlja vidljivo smanjenje velicine tumora ili njegova potpu­na regresija, dok subjektivni odgovor znaci gubitak ili smanjenje važnih simptoma bolesti kao: bol, edem i dr. Trajanje objektivnog od­govora racunali smo od pocetka regresije tumora do momenta kada je on poceo ponovo da raste. Isto tako i trajanje subjektivnog odgovora beležili smo od pocetka opadanja poj-edinih simptoma bolesti do ponovne po­jave istih. Necemo iznositi podatke o preživ­ljavanju bolesnika jer smo iz tabele br. 3 vi­deli da Je veliki broj primljenih bio inopera­bilan sa mas• ivnim tumorom ili sa limfogenim ili hematogenim metastazama. Osim toga, zbog heterogenosti u pogledu histologije, kao i zbog nemanja reprezentativnog broja boles­nika u svakoj histološkoj grup·1 i, nije moguce dati realan procenat preživljavanja. Poenta ov:og rada je analiiziranje efekta radioterapije kod ovih maHg-noma i ispitivanje njihove radiosenzitivnosti. RadiosenZ'itivnost kod pojedinih vrsta sarkoma mekih tkiva pri­kazaH smo na tabeli broj 4. Vidimo da od 56 zracenih bolesnika sa palpabilnim tumornm, 43 (77 % ) su dala klinickli ·odgovor sa sred­ Ulaga radioterapije u le'cenju sarkoma mekih tkiva Tako svih deset izlecenih bolesnika primila <1l L Q) . "' "c fil"' "' o.,,,_ L.;,:_ ·2 -.crl oi·­ rn·c Q) C Q) H-P 1J U) L U) •O o Q) .-. Q) ·c . o Q) "'-.N C O i.2 ·c. :::, ..o ·c "O Q) a, 0.--Q) ­ =o U) o. :g-. .E Q L '.>:'.'. CD (/):::, O...CD o g_ Fibro 20/23 11,5 4/23 2 Rabdomyo 4/8 14 1 /8* 2 Synov,io 4/5 13 1/5 Angio 3/4 24 2/4 Lipo 2/2 36. 1/2 Leomyo 1/3 0/3 Mixo 1 /1 12 0/1 Neurotibro Generalisata 2/2 3 0/2 Sarcoma 6/8 9.4 1 /8* Ukupno 43/56 12,3 10/56 6 (77%) (18 %) Tabela -ti-vnost pojedi1vrsta 4 Radliosenzi-niih sarkoma me•kih tkiva njim trajanjem od 12,3 meseci. Ovde podra­zumevamo da je postignuta regresija tumora najma-nje za 25 % od njegove velicine. Od ovih, kod desetoro (18 %) je postignuta pot­puna regr, esija tumora. Ovi bolesniici su u ži­votu više od pet godina, a dvojica (,oznacena na tabeli zvezdicam), žive sa pulmonalnirn metastazama. Analizirajuci radiosenzitivnost od pojedinih histoloških grupa, nalazimo da su najbolje rezultate dali fibrosarkomi, lipo­sarkomi, angiosarkomi i s-inoviosarkoma. Ad­ultni rabdomiosarkomi, leomiosarkomi kao i neki neklasificirani sarkomi nisu dali povoljne rezultate. šest bolesnika su jo-nizantnom te­rapijam dovedena u operabilno stanje i nak­nadno oper:isana. Ako uporedimo naše rezultate sa rezultati­ma drugih autora videcemo da su oni nešto bolji u pogledu klinickog odgovora -77 % prema 72 % po McNeer-u (1968) i 74 % po P·erry-u (1962). Medutim procenat o komplet­no regresiji tumora (18) je manji u poredenju sa 33 kod Me Neer-a. Smatramo da i u našem materijalu ima još bolesnika kod kojih je po­stiignuto lokalno izlecnje, ali zbog gubitka iz 1evidencije njih smo izkljucili iz obrade. Svi bolesnici su dali subjektivan odgovor sa dužinom trajanja slricnoj kao kod objektiv­nog odgovora. lspitajuci reagiranj-e tumora u zavisnosti od tumorske doze videlri smo da je vecina njih dala povaljan odgovor pri vecim dozama. su tumorsku dozu iznad 5000 r. Analizirajuci efekat radioterapije prema lo­kal-izaciji tumora, našli smo da su rezultati povoljniji kod periferne lokalizaije, dok su re­ 1 troperitonealni tumori, kao i oni smešteni u maloj karlici dali veoma mali odgovor na jo­nizantnu terapiju. Ovo opet objašnjavamo ci­njenicom da kod poslednjih nismo bili u mo­gucnosti da damo vece doze, kao što smo mogli, na primer, na ekstremitetima. Tako-i naša šest bolesnika koja su zracenjem dove­dena u operabilnu fazu, imala su tumore na ekstremitetima. Diskusija -Ocenjujuci vrednost radiotera­pije u lecenju sarkoma mekih tkiva moramo se vratiti na ranije spomenuti podatak da su 64 % od operisanih bolesnika primljena sa recidivima, a 26 % su izdržali od 2-5 opera­cije. Podatci iz literature takode govore o velrikom procentu recidiva kod svih histolo­ških grupa ovih malignoma. Zbog toga, koris­no je hirurški tretman nadopuniti radiološkim, narocita kada hirurg nije siguran u radikal­nost operacije ili se radi o malignomu sa iz­razitim anaplasticitetom. Me Neer i sar. (1968) iznose svoja zapaža­nja kod 653 bolesnika lecenih u Memorial Hospital i James Ewing Hospitalu u Njujorku. Uporedujuci rezultate lecenja kod bolesnika lecenih samo radiološki, samo hirurški i kom­binacijam obadve metode, našli su da je naj­veci procenat preživljavanja za vecirnu histo­loških grupa kod bolesnika lecenih kombini­ranom metodam. Autori tvrde da je najbolji metod lecenja preoperativna 1iradiaclja sa 3000-4000 r, a zatim hirurška ekscizija i to kod onih slucajeva gde je tumor vecih dimen­zija, kada postoj•i kratka anamneza, t. j. brzi rast tumora i veca nediferenciranost tumora, odnosno veci broj mitoza. Ukoliko se ne izve­de hirurška intervendija zbog odbijanja boles­nika ili medicinskih kontraindikacija, treba radikalno zraciti sa dozam od najmanje 6000 r. Autori naglašavaju koristnost preoperativne radioterapije jer su kod 72 % bolesnika do­bilii klin1icki odgovor na jonizantnu terapiju, a kod 33 % kompletnu destrukciju tumora. Suit i sar. (193) tretiraju bolesnike u M. D. Anderson Hospital u Hustonu kombinacijam organicenih hirurških procedura postoperativ­nom radioterapijam sa visokim dozama od Radiol. lugosl., 13; 395-39.8, 1979 Dimitrova A., D. Jovanovski, A. Zafirov, K. Ve/kov, A. Stefanovski 6000-7000 r. Ovaj metod pretstavlja korisnu alter-nativu u odnosu na amputaciju ekstre­miteta. Zakljucak -Analizirajuci responsibilnost ovih tumora na jonizantnu terapiju, možemo zakljuciti da postoje velike razlike u senzibil­nosti ne samo kod pojedinih histoloških gru­pa nego i unutar jedne iste grupe. Jako su nei<'i malig-nomi reagirali i na male doze, ve­cina njih zahteva vecu tumorsku dozu da bi dala povoljan odgovor. U našem materijalu 77 % su dala pozitivan klinicki odgovor na radiološki tretman. Kod 10 (18 %) bolesnika dobil-i smo trajnu regresiju tumora, a kod še­storo je omogucena naknadna operacija. Naj­bolje rezultate postigli smo kod liposarkoma, angiosarkoma, fiibrosarkoma i sinoviosarko­ ma. Povoljnije re:zultate dobili smo kod doza iznad 5000 r i kod periferne lokalizacie tumo­ra. Summary THE ROLE OF RADIOTHERAPY IN THE TREATMENT OF SOFT TISSUE SARGOMAS In the period from 1967-1976 year, 77 patients with soft tissue sarcomas were treated. Among 62 postoperatively irradiated patients, 40 (64 %) have had local recurrence. The effectiveness of radiation therapy in the management of this group of tumors was analy­zed and it was found that a wide range of radio­sensitivity among the various histological types was present. There was an over-all response rate of 77 % with an average duration of response of 12,3 month. In 18 % of cases the irradiated tumours completely regressed. Six patients endured surgi­ cal excis,after irradiation. The best ion results were obtained in groups with l,iposarcomas, angio­sarcomas, fibrosarcomas and synoviosarcomas. In the over-all group a greater number of favo­rable responses or a longer remission period was obtained when a dose higher then 5000 rads was delivered and when localisation of the tumor was in the periferal parts of the body. Li teratura 1. Ackerman L. V. and del Regato J. A.: Gancer, ed. 3, The G. V. Mosby Go., Saint Louis, 1962. 2. Hajdu S. J., M. H. Shiu, J. G. Fortner: Tendo­synovial sarcoma. A clinicopathological study of 136 cases. Gancer, 39, 1201, 1977. 3. Hornback N. B., H. Shinda: Rhabdomvosarco­ma in the pediatric age group. Amer. J. Roentge­nol., 126,542, 1976. 4. Mira J. G., F. G. H. Ghu, J. G. Fortner: The role of radiotherapy in the management of malig­nant hemangiopericytoma. Report of eleven new cases and rev.iew of the literature. Gancer, 39, 1254, 1977. 5. Me Neer G. P., J. Gantin, F. G. H. Ghu, J. J. Nickson: Effectiveness of radiation therapy in the management of sarcoma of the soft somatic tis­sues. Gancer, 22, 391, 1968. 6. Mitrov G., Kirov S., Raicev P.: Profilaktika, rana dijagnostika i lecenie na zlokacestvenite no­voobrazuvanija, Medicina i fizkultura, Sofija, 1974. 7. Murphy W. T., Radiation Therapy, Philadelphia, W. B. Saunders Go, 1967. 8. Perry H., F. G. H. Ghu: Radiation therapy in the pal,iative management of the soft tissue sar­comas. Gancer, 15, 179, 1962. 9. Suit H. D., W. O. Russel, R. G. Martin: Ma­nagement of patients with sarcoma of soft tissue in an extremity. Gancer, 31, 1247, 1973. Adresa autora: Dimitrova Aneta, Institut za ra­diologiju i onkologiju, Medicinski fakultet, Skopje, Vodnjanska 17. INSTITUT ZA RADIOLOGIJU. 1 ONKOLOGIJU MEDICINSKI FAKULTET, SKOPJE MALIGNI TUMORI TONZILE U NAŠEM MATERIJALU Dimitrova A., D. Jovanovski, l. Dimcev, K. Velkov, C. Tolevska Sadržaj: Anali.irnli smo 70 bolesnika sa primarnim malignim tumorom u tonzilarnoj lo.i. lecenih u periodu od 1963-1977 g. Bolesnike sa planocelu­12.rnim karcinomom retrospektivno smo razvrstali prema TNM kategorijama. ,U radu uporedujemo rezultate lecenja kod bolesnilENE RADIOLOšKOM METODOM XERORADIOGRAFIJE Lovrincevic A., 2.. Mikic Sadržaj: U radu se iznose mogucnosti korištenja metode xeroradiografije u i,spifr,1anju osteološki,h ostataka antropoloških nalaza. Iznose se djelomicni 'rezultati ispitivanja skeleta antropološke serije Raška Gora -stecci, kod Mo­stara koji broji ukupno 108 skeleta. Autori smatraju da ova metoda predstavlja vrijedan doprinos ostalim metodama ispitivanja antropoloških nalaza. UDK 572.7:616.71-073.75(497.15) Deslcriptori: antropologija, skelet-patologija, skelet-radiografija, Raška Gora. Radiol. lugosl., 13; 415-417, 1979 L Uvod -Radiološke metode •ispitivanja an­tropoloških nalaza do danas bile su uglavnom radografije skeleta. 1 pored toga, što je kod snimanja pojedinih kostiju iz antropoloških nalaza lakše dobiti optimalne projekcije i što su snimci cistiji, a struktura kosti jasnija ne­go in vivo, ipak se ove metode dosta rijetko koriste u ispitivanju antropoloških nalaza (Si­mon and Zorab 1941). Naš interes, da se ko­riste radiološke metode star je vec više od šest godina kada smo prvi put radiološki ana­ i lizirali antropološke nalaze iz grobne kapele srednjevekovne serije nekropole srednje-bo­sanskih kraljeva u Bobovcu (Lovrincevic 1973). Nastanak našeg interesa slijedi dalje u na­ stajanju da koristimo radiolr0ške metode pre­ gleda u otkrivanju raznih ozlijeda i r0boljenja na antropološkim nalazima i drug, ih podrucja u Jugoslavij,i što nam je omoguceno sarad­njom sa Balkanološkim institutom Akademije znanosti i umjetnosti BiH. U traganju za pre­ciznijom anali.zG:-n koštane strukture mi smo uveli metodu xeroradiografije i 1izvršili snima­nje antropološke seriije iz Raške gore -stec­ci kod Mostara. Materija! i metod rada -Uvid u antropo­loški materija! dao man je izvod ,iz studije »Dinarski antropolioški tip sa srednjevjekovne nekropole Raška gora -stecci kod Mosta­ra«. Nekropola Raška gora -stecci kod Mosta­ra se nalaze na desnoj obaH Neretve, na oko 30 km sjeverno od Mostara. Tol-Oom iskopava­nja otkopano je ukupno 109 grobova i eshu­mirano 108 skeleta. Prema hronološkom pre­gledu koji je izveo P. Andelic, ova nekropo,ia ne bi bila starija od sredine XIV vijeka, a po­cetak pokr0pavanja može da se veže za po­cetak XIII vijeka. To bi znacilo da je nekro­pola bila u upotrebi oko 150 godina. Metoda xeroradografije je cisti fotoelek­tricni proces pomocu kojeg je moguce doka­zati finu koštanu strukturu, a pletivo koštanih trabekula veoma precizno izraziti. Konture sHke dobiju se nadasve jasno. Svaku kost ili grupu kostiju snimali smo u klasicnim projekcijama, a nakon dobijenih xeroradi,ografskih snimaka analizirali patolo­ške promjene. Rad primljen: 3.10.1978 Lovrincevic A., 2:. Mikic Rezultati -Metodu xeroradiografije izvrši­li smo kod jednog broja osteoloških ostataka, a u toku je ispitivanje cjelokupne serije. Xeroradiogram glave l. Na xeroradiogramu glave I se vidi ocuvana sutura frontalis-sutura metopica. !zgled fron­talnog šava je pravilan i potpuno je ocuvan tj. pravilno dijeli ceonu kost na dva jednaka si­metricna dijela (šavovi srastu na lubanji obic­no oko 30 godine, ali mogu zaostati do visoke starosti -Slika 1). Xeroradiogram glave II. Na xeroradiogramu glave II se vidi u projek­ciji skvame okcipitalne kosti neznatno košta­no zadebljanje normalne strukture (Slika 2). Xeroradiogram lumbosakralne kicme Na xeroradiogramu lumbosakralne kicme vidi se uredna struktura sakralne kosti koju cine 5 sakralnih segmenata, uredno medusob­no srasMh. Posljednji lumbalni kralježak je djelomicno sakraliziran (postaji koštano sra­štenje u lateralnoj trecini poprecnog nastavka posljednjeg lumbalnog kralješka sa gornjom stranom lateralne mase sakruma. lntervertebralni prostor izmedu predposli­jednjeg i poslijednjeg lumbalnog kralješka je evidentno sužen. lzdašni rubrni osteofiti duž svih rubova pokrovnih ploha oba kralješka su ankilozirani-ankilozirajuca spondiloza (Sl. 3). Xeroradiogram podkoljenicnih kostiju Na xeroradiogramima ,obe podkoljenicne kosti, na dijafizi tibije, a na prelazu iz srednje u donju trecinu, vidi se stanje poslije zaljece­ne frakture. Na mjestu kosog preloma kost je uredno srasla. Neznatni pomak distalnog frag­menta lateralno i gore cvrsto je srastao uz proksimalni fragment bez vidljivih tragova infekcije u toku sraštanja . Patološke promjene na srednjevjekovnoj antropološkoj seriji •Raška gora• stecci kod Mostara Isto tako na donjoj trecini fibule, suprama­leolarno se vidi stanje nakon sraštene frak­ture. U fazi zalijecenja došlo je do sraštenja mjesta frakture sa lateralnim rubom metafize tibije. Mjesto sraštenja je inhomogeno košta­ne strukture, izgl,eda cisticne pregradnje. Diskusija -Radiološkom metodam xero­radiografije obradili smo jedan broj osteolo­ških ostataka antropol,oške serije Raška Gora -stecci kod Mostara. U radu je pnikazan samo jedan dio patoloških promjena kod oste­oloških ostataka navedene serije, dok je u toku ispitivanje cjelokupne serije. Iz nekoliku prikazanih xeroradi·ograma lijepo se vidi da nam metoda xeroradiografije omogucuje pri­kaz fine koštane strukture i vizuelizac!iju pre­ciznog pletiva koštanih trabe.kula. Ovim prika­zom želili smo istaknuti mogucnost korištenja metode xeroradiografije u ispitivanju osteolo­ških ostataka antropoloških nalaza, s tirne i dati doprinos u obogacivanju metodologije ra­diološkim tehnikama. 1 pored malog broja autora, koji se u svijetu bave ispitivanjem antropoloških nalaza radio­loškim metodama ispirivanja, nije nam pozna­to iz dostupne literature, da se neko od njih bavi ispitivanjem xeroradiografijom. Zakljucak -U radu su autori metodam kseroradiografije obradili jedan broj osteolo­ških ostataka antropološke serije Raška gora -stecci kod Mostara. Iz nekoliko prikazanih kseroradiograma po­kazali su mogucnost primjene ove metode za prikaz fine koštane strukture, za vizuelizaciju preciznog . pletiva koštanih trabekula i tirne mogucnost dokazivanja koštanih patoloških promjena. Summa1·y PATHOLOGICAL CHANGES OF THE HUMAN BONES EXCAVATED IN THE »RAŠKA GORA« NECROPOLIS AND STUDIED BY XERORADIOGRAPHY During the excavation of the XIII Century necro­polis at »Raška Gora« near Mostar in Bosn,ia, bo­nes from human skeletons were found. For deter­mination of possible pathological changes xero­radiography was used. This method proved to be usefull, since the finest details, for instance tra­becular changes, could be visualized. Literatura 1. Dinarski antropološki tip sa srednjevjekovne metropole Raška Gora -stecci kod Mostara (Radni materija! Instituta za balkanološka istraži­vanja Akademije znanosti i umjetnosti BiH, 1977). 2. Simon, G., P. Zorab, P. A.: The Radiographic changes in alcaptonuric arthritis-a Report on three cases (one an Egiptian Mummy). Brit. J. Radio!., 403:384. (1961). 3. Lovrincevic, A.: Rezultati rendgenoloških analiza koštanih ozl: ijeda i oboljenja na antropolo­škim nalazima iz grobne kapele u Bobovcu, V. ln­tersekcijski sastanak radiologa Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Vojvodine, Novi Sad, Zbornik radova, 104 (1973). Adresa prvog autora: Doc. dr Antun Lovrince­vic, Institut za radiologiju i onkologlju UMC-a Sa­rajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!., lugosl., 13; 415-419, 1979 ¦ •••••• ¦ ..... ..... ¦• ¦ - ¦ :::::::::::::::f::::: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: .: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . '\:};. Kadar je na vrsti izbira antibiotika, upoštevajte tudi ¦® u r f a myc In (tiamfeoikol) DELOVANJE Tiamfenikol je antibiotik širokega spektra; deluje na po Gramu pozitivne in po Gramu negativne bakterije, spi­rohete in rikecije. Velikokrat deluje tudi na stafilokoke, ki so odporni proti drugim antibiotikom. Obstaja navzkrižna rezistenca s kloramfcnikolom. Tiamll:nikol se dobro absorbira iz prebavil; prakticno se ne veže na serumske proteine, zato dobro predira v tkiva in telesne tekocine. Zlasti velike koncentracije so v ledvi­cah, jetrih in žo'.cnih potih. V organizm. se· ne mcta­bolizira in se izloca pretežno v aktivni obliki. INDIKACIJE ]1ifekcijC urogenitalnega trakta, žolcnih polov, prebavil, dihalnih potov, sinusitis, otitis, mastoiditis, gonoreja, meningitis, peritonitis in številne druge infekcije, ki jih povzrocajo mikroorganizmi, obcutljivi za tiamf9nikol. KONTRAINDIKACIJE Motnje hematopoczc in. anurija so kontraindikacije za uporabo tiamfenikula. Nacelno ne priporocamo uporabe zdravila v prvih treh mesecih nosecnosti in pri nedo­nošenckih in novorojenckih. PREVIDNOSTNI UKREPI rcnalno insufienco je treba zmanj.ati doze v skladu s stopnjo lech·icnc okvare. ce dajemo astmatikom Urra­mycin v obliki aerosola, prir(,r.camu socasno uporabo bronhodilntatorjcv. Zaradi antagonisticnega ucinka ne priporocamo kombinacij s penicilinskimi preparati. STRANSKI UcINKI Oralno uporabo lahko spremljajo zgag,i, slabost, bruha­nje in driska, zelo redko pa pomanjkanje teka, vrtogla­vic.1 ali glavobol. Zelo n;dkc so preobcutljivostne reak­cijt; na ko7.i in sluznicah. Redko se zmanjSa nastajanje hell1uglubina in eritrocitov, pa tudi levkocitovoin trom­ . . boc1Te sprcmembe so reverzibilne in izginejo, ko itov. prenehamo dajati zdravilo. Pri uporabi tiamleniko\a niso opazili ir.vcrzibilnih hematotuksicnih ucinkov. OPREMA škatlice z 12 kapsulami po 250 mg. Sleklenide s 60 ml sirupa. škatlice z eno steklenicko po 500 mg jn 5 ml topila. škatlice s 50 steklenickami po 500 mg. IZDELUJE TOVARNA Zdravljenje je treba praviloma omejiti na najvec 10 dni. FARMACEVTSKIH Pri daljši uporabi ali ce dajemo doze, vecje od pripo­IN KEMICNIH rocenih, so potrebne redne kontrole krvne slike in me­ IZDELKOV ® L :E; K LJUBLJANA v sodelovanju z Zamb.n, S. p. A., tabolizma železa. Ce se pokažejo prvi znaki okvarjene MiJan. hema.topoeze, je treba zdravljenje pretrgali. Bolnikom z TOZD FARMACIJA 40. OBLETNICA ZACETKA DELA ONKOLOšKEG. INŠTITUTA V LJUBLJANI Otvoritev novega TRT objekta rrn rrrrrn i i i , , i , , , • ,·; -" .. :·.:: ::::::::·· 11r11111u ,, .......... :: 11!1111111 . (" HHllHH 1 ......... l!IIIHIII , ...... . :.::""II .l ; !l•·_,_ ::·, Linearni pospeševal,ni,k v TRT objektu Otvoritveni govor prof. dr. B. Ravnihar Pred 40 leti, je bil v Ljubljanli ustanovljen »Banovinski inštitut za raziskovanje in zdravljenje novotvorb«, predhodnk današ­njega Onkološkega inštituta. Njegova delov­na usmeritev je bila že takrat razvidna iz imena: raziskovanje 1in 1zdravljenje rakavih obolenj. Tem ciljem sledi Inštitut še danes, 1z vec kadri, z boljšo opremo in z razširjeno dejavnostjo na pedagoškem in izobraževal­nem podrocju. Inštitutski delavci so svojo obletnico pra­znovali tudi delavno s strokovn11sestan­ im kom posvecenim supervoltni radioterapiiii in z otvoritvijo novega objekta za teleradio­terapijo (TRT). Strokovnil1 sestanek se je pricel s pozdrav­nim govorom dolgoletne in zaslužne di­rektorice prof. dr. Božene Ravnihar, ki je omenila dve bistveni usmeritvi prizadevanj za razvoj Inštituta: prizadevanje za dvig strokovnosti, dela s tlimskim obravnavanjem rakavih bolnikov in pa prizadevanje za re­šitev prostorskih zmogljivosti Inštituta. Tim­sko delo je bilo omogoceno šele s privzgo­jo in povecanjem števila speciiaUistov raznih strok, ki skupaj nacrtujejo zdravljenje. Tim­sko delo ni ostalo omejeno le v okviru In­štituta ampak ga inštitutski specialisti vpe­ljujejo tudi v bolnliš111zunaj Ljubljane. 1ice Vrsto let sodelujejo naši konzultanti, pred­vsem radioterapevti s kolegi na Golniku, v Mariboru, Celju in v drugih mestih. Razvoj razlicnih dejavnosti na lnštiitutu so vseskozif mocno ovirale neznosne prostor­ske razmere že od njegovega zacetka dalje. Le z velikimi napori je bilo doseženo to kar danes Inštitut ima, kar pa še zdalec ne za­došca. Obstoj in razvoj Inštituta je omogocil, da je b'illa leta 1947 ustanovljena katedra za onkologiju in radioterapijo na MediCliinski fakulteti v Ljubljani. Za razvoj onkologije je bila zelo pomembna ustanovitev Registra za rak SR Slovenije v letu 1950 in pa vzposta­vitev biblli'ografske INDOK službe za po­drocje onkologije, ki je že prerasla v jugo­slovanski center. Inštitutski strokovni delavci sodelujejo v pred in podiplomskem izobra­ževanju študentov, zdravnikov, medicins.ih -sester !in !tehnikov, cemur posveca Inštitut vseskozi veliko pozornost. Govoru direktorice Inštituta in pozdravn1i,h predstavnikov zdravstvenih in politicnih 1or­l ganov je sledila otvoritev novega teletera­pevtskega objekta v katerem je montiran 20 MeV lineami1 akcelerator, pripravlja se montaža drugega visoko voltnega obseval­nega aparata, drugega simulatorja ter obse­valnih rentgenskih in planiranih aparatov. Celoten objekt je zasnovan sodobno in funkcionalno saj je s hospitalnim delom po­ 1 vezan s podzemskim hodnikom :in ima na razpolago vec stranskih prostorov namenje­nih radiofiziki ter lokalizaoi1 jskim postopkom v radioterapiji. Ob tej priiliki je Inštitut izdal knji!Žico z 1, bibliografijo svojih delavcev ter brošuro s strnjenimi podatki o zgodovinskem razvoju Inštituta, o njegovi organizacijski strukturi 'in storitveni dinamiki v dagnosticni in te­ rapevtskih službah. Omenjeni so tudi oprav­ ljeni magi1steriji in doktorati de­:inštitutskih lavcev. 1 žuje redakcija revije »Radiologia lugosla­ vica« kater:i nudi Onkološki inštitut od za­ cetka izhajanja prostorske, tehnicne in financne možnosti za njen obstoj in razvoj. Cestitkam ob visokem ju1Jileju se pridru­ Redakcija revije Radiologia lugoslavica castno predsedstvo Gostje in sodelavci Kombinat Gamma [Budimpešta] u službi izotopske dijagnostike Godina osnivanja: 1920 Kombinat Gamma je najznacaJniJa baza proizvodnje nuklearnih instrumenata u Madarskoj. Više od 20 godina usavršava, proizvodi i izvozi uredaje za nuklearnu lekarsku dijagnostiku. Skala njenih proizvoda obuhvata instrumente potrebne za merenje »in vivo« i »in vitro« od detektora do registratora. Kombinat Gamma izlaže na zagrebackom Sajmu zdravstva (od 16. do 22. maja). Od izloženih instrumenata uredaja ovde dajemo kratak prikaz za dva: MB-8100 SZCINTIKART-M -detektor velike osetljivosti, sa 12 stupnjeva brzine -klimatori sa dobrim fokusalnim svojstvima »dot« registracija u devet boja predizbor izotopa oduzimanje pozadine Kombinat Gamma, H-1509, Budapest normalizacija Pf. 1 Teleks: 22-4946, Telefon: 853-144 Recenzije Recenzije ERKRANKUNGEN DES MEDIASTINUM KlIinisch-radiologisches Seminar Band 4 Georg Thieme Verlag Stuttgart, 1975 97 slik, 12 tabel; 1972 leta sta prof. Frommhold (Tubi.ngen) in Gerhardt (Heidelberg) pricela z izdajanjem kli­nicno-radioloških seminarjev. Znacilnost le-teh je interdisciplinarni pristop k obravnavanju bo­lezni posameznih organov. Skupina avtorjev raz­licnih specialnosti osveti,i diagnosticne in tera­pevtske možnosti v vrsti preglednih clankov. Tako se hkrati oblikujejo tudi dolocena doktri­narna stališca. Prvi zvezek te serije je bil posvecen ledvicam, drugi boleznim tankega crevesa, tretji vnetnim in degenerativnim obolenjem sklepov in hrbteni­ce. cetrti zvezek govori o boleznih medi-asti­numa. Mediastinum sodi med »klasicne« probleme radiologije tako v diagnosticnem kot tudi radio­terapevts·srni-slu. Vzroki so mnoge diferen­ kem cialno diagnosticne možnosti in slaba pristo­· pnost rentgenološkim diagnosticnim metodam ter nezaželjeni efekti s strani pljuc pri obsevalni terapiji. Osemnajst soavtorjev obravnava vprašanja bo­lezni• mediastinuma iz anatomskega, patološkega, rentgensko diagnosticnega, nuklearno medicin­skega, kirurškega in radioterapevtskega vidika. Izredno pregleden •in sistematicno urejen je pri­spevek St. Kub,ika o anatomiji mediastinuma. K. Wilms opisuje in klasificira tumorje tega po­drocja. O rentgenski diagnostiki mediastinalnih bolezni p•išeta R. Kr-aus in J. Klemencic. Možnosti tomografs-ke tehnike opisuje A. Ge­bauer. Omenja tudi transverzalno tomografijo, niti z besedo pa se ne dotakne racunalniške to­mografije -je bistvena pomankl. to hkrati jivost te knjige, saj je znano, da ta tehnika odpira pov­sem nove diagnosticne možnosti. Tehniko in možnosti uporabe pneumomediastinuma opisuje J. Lissner, priporoca tehniko preiskave po Con­dorelliju. Glede indikac.ij za to preiskavo pa meni, da se ožijo na racun vse subtilnejših in manj nevarnih angiografski•h metod. Tako osta­jajo ,indikacije za pneumomediastinum v glavnem le miastenija in nekatere z drugimi radiološkimi metodami nepojasnjene mediastinalne sence. G. Canigiani obravnava flebografi·jo mediastinu­ma. lndlikacijsko podrocje za tovrstne preiskave je široko in zajema vse ekspanzivne procese rnediastinuma, vnetne spremembe srca, mediasti­numa ier celo velike divertikle požiralnika. Glede na izpovedne vrednosti te metode ter majhne obremenitve pacienta, menim, da sodi diagno­sticni postopek pred mediastinografi,jo ter me­ diasHnoskopijo. . Trije kirurgi (H. E. Hoffmeister, R. Stunkat in F. Koch) opisujejo mediastinoskopijo. Analizirajo 134 opravljenih preiskav ter ugotavljajo vrednost te diagnosticne metode pri presojanju operabil­nosti raka bronhusa in požiralnika. L. Diethelm poroca o diagnostiki ·in radioterapiji tumorjev požiralnika. Analizira rezultate radioterapije, jih primerja z operativnimi ter priporoca komb.ina­cije obeh naoinov zdravlijenja. H. P. Heilmann, posveca svoj sestavek z vpra­šanjem diagnostike in terapije timomov. Pri tem razpravlja zlasti o stopnji malignost-i teh vrsti tu­morjev ter o diferencialno diagnosticnih proble­mih med timomi in drugovrstnimi malignimi tu­morji mediiastinuma. Zelo poucen in zanimiv je sestavek avtorjev H. Hundeshagna in H. Bockslaf­fa ki informirata o nuklearno medicinski diagno­stiki mediastinuma, saj se prav tu rentgenske in izotopske preiskave takorekoc idealno dopolnju­jejo. Posebnosti radiologije medi-astinuma pri dojenckih in otrokih predstavlja A. Giedion. Po­leg patologije avtor diskutira tudi normalne ana­tomske vari, ante timusa ter t. im. pseudotumorske sence v zadašnjem mediastinumu. F. Under opi­suje mediastinum s stai'išca kirurga. Velike raz­1,ike v uspešnotsi kirurgije tumorjev tega podroc­ja, ki jih navajajo svetovne statistike, so prav gotovo odraz razlicnega pri,stopa in še vedno pomanjkljivega znanja pri interpretacij,i vsebolj­ših in subtilnejših diagnosticnih metod, ki naj odlocilno pripomorejo k odlocitvi glede operabil­nosN. Za radioterapevte bo zlasti zanimiv zadnji prispevek: »Metodicni in klinicni problemi pri obsevanju mediastinalnih tumorjev« izpod peres E. Scherer.ja in H. Sacka. Vsi sestavki so opremljeni z navedbo literature in bogatimi ilustracijami. ceprav se posamezno­sti veckrat ponavljajo, kar je pr.i tovrstnih kolek­tivnih delih skorajda pravi1lo in ostajajo nekateri sestavki na informativni ravni, bo knj,iga nedvom­no dobrodošla na policah vsakeg radiologa. P. Soklic Strucne obavesti Strucne obavesti lnternational symposium on curren! concepts of head and neck cancer, May 10-12, 1979, Du­brovnik, Yugoslavia. Organized by: The Yugoslav Academy of Saiences and Arts, Division of Me­dica! Sciences. In cooperation with: The Central Institute tor Tumors ,and Alliied Diseases. Razred za medicinske znanosti JAZU, Brace Kavurica 1, 41000 Zagreb, Jugoslavija: telefon: 449-867. 2nd Meeting of the European Nuclear Medi­cine Society, May 1979, Karlovy Vary, cSSR. Dr. E. Ri1ihimaki, University Central Hospital, SF -00290 HelS'inki 29, Finland.a 1 Interpretacija i ocenjivanje radiograma, maj 1979, Beograd. lnst-za nauke »Bo­ itut nuklearne ris Kidric« -Vinca, Odeljenje kurseva za izo­tope (Škola za izotope), Kosancicev venac 29, 11000 Beograd, Jugoslavija; telefon: ,011/626-759. lnternational Symposium on Multidisciplinary Aspects of Brain Tumor Therapy, June 8-10, 1979, Gardone Riviera (Brescia, ltaly). Scientific program: experimental brain tumors, biology and diagnosis of brain -tumors, principles of therapy, cMni•cal tnials by study groups. Fondazione Gio­vanni Lorenzi,ni, Via Monte Napoleone 23, 20121 MHan (ltaly). Radioimunološka analiza, jun 1979, Beogr, ad. Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« ­Vinca, Odeljenje kurseva za izotope (škola za izotope), Kosanoicev venac 29, 11000 Beograd, Jugosla\llija; telefon 011 /626-759. European Association of Radiology, Con:gress, September 2-9, 1979, Hamburg, SR Nemcija. Hamburg Messe und .ongress GmbH, Jungius Strasse, Postfach 302360, D-2000 Hamburg, BRD. 8th Congress of the European Society of Neu­roradiology, September 6-8, 1979 Strasbourg. Prof. A. Wachenheim, Se·rvice de neuroradiologie, CHU, Strasbourg 1, Pl,de l'H6pital, ace Stras­bourgh, Cedex, , France. XV jugoslovenski sastanak nuklearne medicine, septembar 26-29, 1979, Banja Luka. Organiza­tor: Udruženje za nuklearnu medioinu Jugosla­vi,Skopje, i Sekcija nuklearne medicine Dru­ je, štva l,jekara SR BiH. Strucni organizator: Sekcija nuklearne medicine Društva ljekara SR BiH. Ter­min za dostavu radova 1. 06. 1979. Adresa: Orga­nizaoioni odbor XV jugosloven-skog sast,anka nu­klearne medicine, dr llija Zubovic, Regionalni medic-inski centar, 78000 Banja Luka, Jugosla­vija. V kongres kancerologa Jugoslavije, oktobar 17-19, 1979, Ljubljana, Gospodarsko razsta\llišce. Organizatori: Udruženje kancerol-oga Jugoslavije, Kancerološka sekc·ija Slovenije, Onkološki inšti­tut u Ljubljani i Društvo SR Slovenije za bojaproti raku. Strucni organiza,tor: Kancerološka sekcifja Slovenskega zdravniškega društva. Ter­mini: prijave ucešca i referata pri maju se uklju­ci-vo do 31.1.1979. Rukopisi sadržaja primaju se ukljucivo do 31.3.1979. Adresa: V kongres kan­cerologa Jugoslavije, dr Bojan Pirc, Onkološki inštitut, 61000 Ljubljana; telef.on: 061/316-490 ili 327-955.a 9th World Congress of Obstetrics and Gyneco­logy, October 25-31, 1979, Tokyo, Japan. Prof. Shimpei Tojo c/o Si·mul lnternational lnc. Kowa Build,ing No. 9, 8-10 Osaka 1-chome, Minatu-ku, Tokyo, 10"7 Japan. Seminar o zaštiti od jonizujuceg zracenja, no­vembar 1979, Beograd. Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« -Vinca, Odeljenje kurse­va za izotope (Škola za i.otope), Kosanc-icev ve­nac 29, 11000 Beograd, Jugoslavija; telefon: 011 /626-759. Bazicni kurs za obuku kadrova u rukovanju radioaktivnim materijalima, novembar /decembar 1979, Beograd. Institut za nuklearne nauke »Bo­ris Kidric« -Vii-nca, Odeljenje kurseva za izo­tope (škola za izotope), Kosanoicev venac 29, 11000 Beograd, Jugoslavija ;telefon: 011 /626-759. Fizicki i biološki osnovi radioterapije, decem­bar 1979, Beograd. Institut za nuklearne nauke 1, »Boris Kidric« -Vinca, Odelj.enje kurseva za izotope (Škola za •izotope), Kosancicev venac 29,a11000 Beograd, Jugoslavija; telefon: 011/626-759. Simpozij o pripremanju, standardizaciji I kli­nickoj primjeni interferona, datum n1ije odreden, 1979, Zagr.eb. Imunološki zavod, Rockefellerova 2, 41000 Zagreb, Jugoslavija; telefon: 041/34-641. • ATHO STALNA RADNA ORGANIZACIJA ZA PROJEKTOVANJE, IZGRADNJU l REMONTE INDUSTRIJSKIH PECI, PROJEKTOVANJE I IZGRADNJU INDUSTRIJSKIH Dl·MNJAKA HLADNJAKA I VODOTORNJEVA I PROIZVODNJU VATRO­STALNIH I EGZOTERMNIH MATERIJALA, Zenica, M. Pijack 42, SR BiH ­Tel. 21 666, 21 727, 21 743 .i 21 765 -Telex 43137 YU VATZE i pp. 117. RO »VATROSTALNA« svoju djelatnost obavlja preko svojih OOUR-a ,i pre­duzeca u zemlji i inostranstvu: OOUR -Zenica, M. Pijadc 42, tel. 21 368, tx. 43137 YU VATZE OOUR -Jesenice, Sm·ska cesta 6, tel." 81 743 i tx. 34577 YU VATSN OOUR -Smederevo, Radinac, tel. 882 622 i tx. 12397 YU VATSD OOUR -Sisak, Krniška bb, tel. 2l 801 ,i tx. 23643 YU VATSI OOUR -Titograd, Dajbaba bb, tel. 43 591 j tx. 61114 OOU R -Skoplje, Gemiclijska bb, tel. 62 515 .i tx. 51136 OOUR -»Inžinjering -Zenica«, M. Pijade 42, tel. 21 727 i tx. 43137 YU OOUR -Beograd, D. Dako\'ica 88 VII, tel. 768 666 i tx. 11489_ OOL/R -T\'ornicc Busovaca, M. Tita 40, tel. 72 191 i tx. 43150 YU VATBU OOUR -Rudnici nemetala, M. Pijade 42, tel. 21 666 i tx. 43137 Preduzece »Vat.rostalna-West« 465 Gclscnkirchen, Deutschland, tL·I. 205 209 poz. broj 02322 i tx. 824803. Radna zajednica, M. Pijaclc 42, tel. 21 743 i tx. 43137. Priporocamo vam naše rentgen generatorje, od katerih je SP 200 najprimernejši za pogon fluorografskih aparatov Oprema za rentgen kabinete; pester izbor Negatoskopov; vse za temnice PROIZVODNJA SERVIS ZASTOPSTVA uvoz RADIOLOGIA IUGOSLA VICA casopis za rendgendijagnostiku, radioterapiju i orikologiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije Izlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din Izdavaci: Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Tisk: Tiskarna Slovenija, Ljubljana . TOSAMA .. Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo strelilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke Radna organizacija za proizvodnju, montažu I promet metalnih konstrukcija i opreme >>Metalno<< ZENICA, JUGOSLAVIJA Telex: 43-135 Telefoni: Pozivni broj: Centrala: 71 122, 31 755, 31 524, 31 583, 31 787 072 31109 Poslovodni odbor: 21 794 32 252 Komercljalnl direktor 32 262 Flnansljskl direktor 21 794 Komercljalna služba I inženjering 21170 Radna organizacija •METALNO• ZENICA n. sol. o. -OOUR-a metalnih konstrukcija -OOUR-a industrijskih armatura -OOUR-a rudarske opreme -OOUR-a obojenih metala -Radna zajednica zajednickih poslova PROIZVODNI PROGRAM 1. lzrada I montaža metalnih konstrukcija za sve vrste indu­strijskih objekata, skladišta I mostova, -stambeni objekti (celicni soliteri), -Industrijske peci, -ostala primjena u grad:evinarstvu 2. lzrada I montaža tipskih metalnih konstrukcija 3. Celicna rudarska I tunelska podgrada za podgrad:ivanje u rudnicima 1 .svim vrstama tunela 4. Odlivci od obojenih metala 5. Proizvodnja industrijskih armatura 6. Remont i montaža Industrijskih postrojenja opreme CELICNA TUNELSKA I RUDARSKA PODGRADA MOSTOVI TUNELL-UND BERGBAUSTAHLBOLZUNG BROCKEN MINE AND TUNNEL STEEL T!f..BERING BRIDGES