Pavao Tekavčič Zagreb UDK 811.163.42'276 OTZV. PUČKOJ ETIMOLOGIJI (TJ. MOTIVACIJI) Na izboru od gotovo 90 primjera ovaj rad ilustrira navedenu jezičnu pojavu, na četiri glavne razine jezične analize (fonetskoj, morfosintaktičkoj, tvorbenoj, seman-tičkoj) i na temelju kako usmenih tako i pisanih izvora, neobrazovanih, poluobrazo-vanih i obrazovanih slojeva. 1. Ovim se kratkim prilogom pridružujemo svečanom broju u čast uvaženoga Slavljenika, profesora Janeza Orešnika. Tema je našega priloga toliko poznata i obradivana da vjerujemo kako ne treba nikakvih objašnjenja; zato upučujemo samo na knjigu Alberta Zambonija L'etimologia (v. literaturu), koja u poseb-nom poglavlju o pučkoj etimologiji (str. 101-112) upozorava da to nije dio etimološke znanosti, nego je sama po sebi jezična pojava.1 2. U ovom če radu biti zastupljene sve jezične razine, od fonetske, preko morfo-sintaktičke i tvorbene, do semantičke; izvori če biti kako pisani tekstovi tako i usmeni primjeri, i to od neobrazovanih, poluobrazovanih do potpuno obrazovanih govornika, a po pitanju namjere odn. svrhe (dakle, s pragmatičkoga gledišta), naši primjeri su nesvjesni (večina) ili svjesni (šale, igre riječi).Večina je primjera iz hrvatskog jezika, tek neki su iz slovenskoga, talijanskoga i nje-mačkoga (svega jedan). Napominjemo da je striktna podjela na razine vrlo delikatna, često upravo nemoguča, jer primjeri mogu pripadati i više nego jed-noj od njih.2 Fonetska razina 3. U jednoj zagrebačkoj prodavaonici voča, koje več odavno nema, za jabuke vrste belle/feMT-jednoga se dana pojavila cedulja s natpisom bijelifler, jer je francusko belle, izgovoreno [bel], bilo shvačeno kao pridjev „bijeli" i zato hiperkorektno ijekavizirano. Kasnije je netko vjerojatno upozorio osoblje na pravo značenje naziva belle fleur, jer se pojavila nova cedulja s natpisom Ijepocvjetka, dakle s potpunim prijevodom. 4. Koncem lipnja i početkom srpnja 1969. g. potpisani je autor sudjelovao u radu prvoga znanstvenoga skupa i tečaja surselvanskoga retoromanskoga govora, pa 1 L'etimologia, str. 104: „mentre l'etimologia eun'interpr,etazione [spac. A.Z.] di fatti linguistici, l'eti-mologia popolare e un fatto linguistico essa stessa". j Zamboni (op.cit., str. 110-111) razlikuje četiri mogučnosti, prema tome je li zahvačen oblik, značenje, oboje ili ni jedno ni drugo, ali to nije ista kategorija kao naše razine, pa se na to nečemo više osvrtati. 183 je od ministarstva kojem se obratio za novčanu pomoč dobio odgovor u kojem je stajalo retroromanski, a isti smo oblik našli i kasnije u raznim drugim publikacijama. Protivno onom što je inače česta pojava u jeziku, tj. disimilacija upravo suglasnika /r/ (v. reflekse lat. PEREGRINUS u romanskim jezicima; MENETRIS za MERETRIX u Appendix Probi; RARU > tal. rado i deseci drugih), ovdje je /r/ umetnuto, pa umjesto dvočlanoga niza /r - r/ imamo tročlani /r -r - r/. Više je objašnjenja moguče: hiperkorektno umetanje /r/ (s pretpostavkom da je reto- disimilirano retro-); protivno tomu - paradoksalno, ali takoder moguče3 - neko asimilacijsko „protezanje" konsonanta /r/ na sva tri sloga; najvjerojatnije, ipak, čini nam se semantičko tumačenje, tj. daje taj govor nešto staro, relikt iz davnih dana, pa retro- ima značenje kao u retroaktivno (u administrativno-pravnoj terminologiji), retrogradno i si. 5. U broju od 17. siječnja 1988. zagrebačkoga dnevnika Vjesnik objavljen je napis o tartufima (pod naslovom Tajna zlatne pljesnivice), u kojem se spominje i glji-va suprofit, koja raste na starom suhom drvu. Držimo da to nije banalna tiskarska pogreška, jer je jasno da se radi o saprofitu, tj. neke vrste parazitu,4 pa je netko shvatio da je to nešto što „dijeli profit s nečim drugim" i, na temelju parova saradnja - suradnja, savremen - suvremen i dr., mislio da i saprofit treba „kroatizirati" u suprofit. Taj primjer spada i na tvorbenu razinu. Morfosintaktička razina 6. Pred više od 30 godina osvanuo je u slovenskom listu TT osvrt na anketu koju su novinari provodili pitajuči djevojke na ulicama bi li obukle topless (što je tada bilo još in). Jednu od djevojaka pratio je momak, koji je novinaru odbru-sio Izgini, sicer tipriskrbim en top les v glavo! („Gubi se, ili češ dobiti jedno tupo drvo u glavu!"). Motivacija je jasna, a u isto vrijeme i odlična igra riječi. 7. Nekako za vrijeme II. svj. rata ili neposredno poslije njega autorova punica (srednje obrazovana) u Dakovu imala je kučnu pomočnicu , koja je dakako bila neobrazovana i pomalo retardirana. Jednom joj je punica rekla neka ekspedira mačke iz kuhinje, i malo poslije djevojka joj je došla reči da je eksplodirala mačke. Ovdje razabiramo dva faktora: izvanjezični ("naglo, energično istjerati mačke") i jezični (glagol eksplodirati svakako je češči i u širokim slojevima poz-natiji nego ekspedirati). 8. U feljtonu o Bunjevcima, pred cca 30 godina u Vjesniku, dva puta je kao genitiv množine imenice martoloz umjesto martoloza stajalo martologa, posve jasno prema filolozi -filologa, etnolozi - etnologa i dr., premda se dakako ne radi ni o kakvoj znanosti nego o nekadašnjom rodu turške vojske.5 3 Potpisani je autor poznavao vrhunskoga znanstvenika koji je umjesto kompetentan često znao reči kompen-tentan, protežuči tako nazalni završetak na sva četiri sloga. 4 AG, s.v. saprofiti: "heterotrofne biljke (bakterije, gljive); hrane se neživom organskom hranom; od grč. sapros 'truo'+FIT(I)"; s.v.//i itd. "od grč.phyton 'biljka'". 5 AG, s.v. martoloz: "plačeni vojnik u pograničnim vojnim formacijama Osmanskog carstva na Balkanu (15. do 19. st.)". 184 9. U morfološkom je smislu vrlo zanimljiv sljedeči primjer. U križaljkama često se za pojam "ubojica iz zasjede" naide na riječ asas. Ishodište je sred-njevjekovno hašašin, prvotno "uživalac hašiša", kasnije oznaka za islamske ekstremiste i protivnike križara.6 U životu te riječi mogu se utvrditi tri faze: 1) sr.lat. odnosno tal. assassino prihvačeno je i adaptirano kao asasin, po uzoru na castellano - kastelan, birichino - reg. berekin itd.; 2) prema jednini Bugarin -množ. Bugari, pa Riječanin - Riječani itd., od asasin stvorena je množina asasv, napokon, 3) od asasi, po modelu Saši - Sas, Rusi - Rus itd. izvedena je "nova", analogij ska j ednina asas. Sve se svodi na dobro poznatu težnju prema "pravilnosti", tj. predvidivosti: x : y = xl: yl . 10. Napokon, dva primjera morfološke motivacije, oba od slučajnih suputnika na relaciji Split - Zagreb odnosno Rim - Zagreb. Prvi je primjer deformacija imena Stuttgart u Štutgrad, u jednoj skupini putnika vrlo skromna obrazova-nja, tipičnih gastarbajtera; motivacija koja je brez problema. Drugi je primjer kompliciraniji i zanimljiviji. Potpisani autor je jednom putovao iz Rima u Zagreb, a supotnica mu je bila jedna starija žena, sa samo osnovnim (možda čak nepotpunim) obrazovanjem, koju je autor odavna poznavao i koja tali-janski nije znala. Na pitanje kako se snalazi u Italiji bez znanja jezika, što kaže kondukteru, pasoškoj kontroli itd., odgovorila je da jednostavno kaže lo turist jugoslav Sicilija - Zagaberje. U njezinim je ustima, dakle, tal. naziv Zagabria postao Zagaberje, po uzoru na naše toponime kao G(r)aberje, Začret-je, Zabukovje i si. Motivacija i kao posljedica stranoga imena ovdje je i morfološka i fonetska, a dodiruje i tvorbenu razinu. Tvorbena razina 11. U Bologni, ljeti 1970, jedno je osvježavajuče piče bilo reklamirano kao tris-setante\ dakle je prefiks dis-, inače privativan (usp. slov. odžejati "(u)gasiti žedu"), shvačen kao numerički i zamijenjen s isto tako numeričkim tri- (npr. tricolore, tripartito), naravno u reklamne svrhe, dakle svjesno. 12. U igrokazu Zi muorta Sa Batalita "Umrla je kuma Batalita" poznatog rovi-njskog pisca Giusta Curta, jedna od osoba, izjelica i sladokusac, ovako komentira karmine: Beri, cume bevanda i nun sa lamantemo, ma cume magneifica... sa pudiva pioun unura Vultima vulunta da la dafounta "Pa, što se tiče piča, ne možemo se potužiti, ali po pitanju jela ... mogla se više poštovati posljednja volja pokojnice" (str. 71). Tu je imenica magneifica, stvorena po modelu bonifica (