Arheološki vestnik (Arh. vest., AV) 39-40, 1988-1989, str. 453^74 BRONČANO DOBA MEBIMURJA JOSIP VIDOVIČ Muzej Medimurja, Trg republike 5, YU-42300 Čakovec Sustavna arheološka istraživanja na području Medimurja novijeg su datuma i skromnih mogučnosti. Arheološka grada ovdje obradena pripada srednjem i kasnom brončanom dobu, odnosno horizontima kulture polja sa žarama, baziranim na kronološkoj podjeli nalaza sjeverne Hrvatske, autorice Ksenije Vinski-Gasparini, a °dnosi se na dvije ostave sa područja Medimurja, Beliču i Peklenicu, te na slučajne nalaze sa područja Peklenice, Čakovca i Šenkovca, kao i na najnovija sustavna arheološka istraživanja nekropole kod sela Dvorišča kraj Turčišča u donjem Medi- murju. Peklenica - opčina Čakovec (ranije za vrijeme nalaza opčina Mursko Središče), SR Hrvatska - ostava. Nadena 1925. godine prema nepotpunim podacima u ugljeno- koPu kraj Mure, no najvjerojatnije da se radi o čiščenju zemlje kod priprema za Površinsku eksploataciju ugljena kakav se vadio u ovim krajevima. Ostava sadrži 'gle, mačeve, šuplje sjekire i srpove. Predmete ostave danas čuvaju Arheološki muzej "Zagrebu i Muzej Medimurja u Čakovcu. Večinu predmeta objavila je Ksenija Vinski-Gasparini1 (vidi t. 1) a neki predmeti ostave dospjeli su naknadno u naš muzej Ova ostava je jedina što pripada fazi I kulture polja sa žarama u sjevernoj "rvatskoj. Ostava Peklenica dala je ukupno četiri mača, od kojih su tri mača obiavljena u ranije navedenoj literaturi,2 (t. 1: 1-3) a mač (t. 2: 3) otkupljen je Naknadno te oštečenja vidljiva na slici potječu od vlasnika koji je mač prodao. j^ačevi sa drškom u obliku jezička po svojim stilskim karakteristikama pripadaju 'Pu Sprockhoff I a,3 odnosno po najnovijoj tipološkoj distinkciji Schauera," ovi ^ačevi pripadaju tipu Annenheim (t. I: 1) i tipu Traun (t. 1: 3; 2: 3). Ovi mačevi esti su nalaz u ostavama Br D stupnja u Transdanubiji i Alfeldu, kao i u Potisju 'Pa Rimavska Sobota. Javljaju se več u Br C stupnju kao nalazi u grobnim humcima j Austrije. Mač sa pločicom za pričvrščivanje drška u obliku trapeza (t. 1: 2; ' 2) u ranije navedenoj literaturi se zbog lošeg crteža izdvajao od mačeva sa •"apezoidnom pločicom za pričvrščenje, i pripisivao tipu Naue III b.5 Ispravku t r'bucije ovog pekleničkog mača dao je isti autor u osvrtu na kratki mač naden u diji i njemu srodne primjerke u Hrvatskoj." Pločica za pričvrščenje je oštečena a a nijestu gdje je rupa za zakovice sačuvana jasno se uočava oblik pločice kratkog apeza. Pojavu navedenog mača u ostavi, uz mačeve tipa Sprockhoff I a, odnosno Pa Annenheim i Traun, i uz masivne igle sa makovom glavicom i tordiranim k rasom na zadebljanju vrata, možemo tumačiti kao zadržavanje starijih oblika u ^^Pjeksu nešto mladeg materijala što je česta pojava u ostavama kasnog brončanog 0vdje se moramo osvrnuti na mačeve iznesene u ranije navedenom članku zbog J'novih družina (Indija 30 cm, Vukovar 36 cm, Bizovac 25,5 cm i Garica 34,4 cm.) dok dužina mača pekleničke ostave iznosi 44 cm te je znatno duži od srodnih primjeraka. U objavi pekleničke ostave u Praist. jugosl. zem., prema riječima autora, potkrala se štamparska greška na objavljenoj tabli materijala.8 Mačevi i igle nisu črtani u omjeru 1: 2 več u omjeru 1: 4. Velike igle sa makovom glavicom i plastičnim tepihmusterornamentom (t. 1: 8, 9, i t. 2: 1), mogu se komparirati sa materijalom grupe Riegsee i Rixheim Br D stupnja, a mogu se pratiti od istočne Francuske diljem srednje Evrope, sve do istočne Karpatske kotline i centralnog Balkana na području Glasinca, a ponekad su vezane sa bodežima sa visokom trokutastom pločicom za nasad, kao i u slučaju pekleničke ostave. Srpovi i šuplje sjekire pekleničke ostave (t. 1: 10-14) ne pretstavljaju materijal karakterističan za datiranje, stoga čemo ostavu Peklenica datirati Br D stupnjem, iako ima i ranijih elemenata Br C stupnja, tj apsolutno kronološki u 13 st. pr. n. e. odnosno u horizont I kulture polja sa žarama, koji je istovremen sa grupom Virovitica. Sa područja Peklenice prikupljen je i arheološki materijal t. 2: 4-6 i 3: 1-8 kojeg čuvaju Gradski muzej u Varaždinu9 i Muzej Medimurja u Čakovcu, te se ovdje prvi puta reproducira. Ovaj materijal pripada tipu naseobinskih nalaza, te upučuje na zaključak da je na pekleničkom području postojalo prethistorijsko naselje, koje egzistira u dužem vremenskom periodu. Nažalost moramo napomenuti da su nalazi nadeni prilikom pripremanja zemljišta za površinsku eksploataciju ugljena te je danas nemoguče utvrditi koja površina naselja je tom prilikom uništena. Dvije posude t. 2: 5, 6, svojim stilskim karakteristikama pripadaju tipu virovitičke grupe, koja je tek odnedavna uočena na jugoslavenskom panonsko-podunavskom prostoru. Zdjelice sa ručkom, zaobljena trbuha, lagano konkavnog vrata, sa ručkama spojenim na rubu vrata ili malo ispod, poput pekleničke zdjelice nalazimo na lokalitetima virovitičke grupe, npr. Virovitici i Sirovoj Kataleni.10 Nalaz ovih posuda ukazuje da je naselje na pekleničkom području več egzistiralo u vrijeme polaganja ostave. Četiri pršljena t. 3: 1-4 za tkalački stan česti nalaz na području Medimurja, nedaju dovoljno elemenata za vremensko opredjelenje, ali su tipični predstavnici naseobinskog nalaza. Predmete na t. 3: 5-8 prikupio je Gradski muzej iz Varaždina, te se u inventarnim knjigama odjela vode kao nalazi iz Peklenice, prikupljeni prilikom obilaska terena." Velika naočalasta fibula, ostaci metala od lijevanja, fragment brončane sjekire upučuju na zaključak da naselje egzistira do pred kraj brončanog doba, a postoji mogučnost postojanja lokalnih radionica. Ostaje proble- matičan željezni bodež (t. 2: 4) sa područja Peklenice, u čije analogije se nečemo ovdje upuštati, buduči da on vremenski može pripadati starijem željeznom dobu, intervalu koji nije obuhvačen ovim znanstvenim kolokvijem. Tri slučajna nalaza sa područja Medimurja donosimo ovdje na t. 3: 9-11, da se unekoliko upotpuni slika zbivanja u brončanom dobu na ovome prostoru. U dva navrata prilikom kopanja gotovo u samome centru Čakovca pronadeni su kalup za lijevanje brončanih sjekira od kamena pješčenjaka za tz. jednokratnu upotrebu. Nedaleko nalaza kalupa nešto kasnije pronadena je šuplja sjekira sa ušicom (t. 3: 10). Urbanizacijom lokacije vjerojatno je uništeno zauvijek prethistorijsko naselje. Kalup i sjekira po svoji"1 stilskim karakteristikama pripadaju horizontu IV ranije navedene klasifikacije- Sjekira sa zaliscima (t. 3: 11) pronadena je na lokaciji Šenkovec, udaljenoj 0 Čakovca svega dva kilometra. Zalisci na sjekiri postavljeni su dosta nisko Sto J® karakteristika ranijih horizonata kulture polja sa žarama, za razliku kasnij' horizonata kada su zalisci postavljeni dosta više. Ovi slučajni nalazi nisu dosada reproducirani u literaturi. Belica - opčina Čakovec, SR Hrvatska - ostava. Nadena 1964. godine u neposred- no] bližini mjesne ciglane, prilikom pripremanja zemljišta za eksploataciju gline. Dubina nalaza prema sječanju radnika iznosila je 0,60 m. Predmeti ostave zatečeni su u zemljanoj posudi koja se raspala, a fragmenti posude su samo djelomično prikupljeni i naknadno krivo rekonstruirani. Ostava sadrži 69 komada brončanih predmeta večinom naknadno prikupljenih. Predmete čuva Muzej Medimurja u Čakovcu, a ostava nije dosad reproducirana u literaturi.12 Sumaran osvrt na ovu ostavu dala je Ksenija Vinski-Gasparini u svojoj knjiži datiravši je horizontom III kronološke podjele odnosno Ha A2 stupnjem srednjo- evropske kronologije bez reproduciranja materijala.13 Sadržaj ostave u velikom broju čine šuplje sjekire, kojih čemo tipološku distinkciju izvršiti na temelju zapažanja Muller-Karpea i v. Brunna, koji su svoju podjelu izvršili na temelju Promatranja velikog broja zatvorenih nalaza srednje Njemačke, srednje Evrope, Balkana i susjedne Italije, kao i na temelju opažanja ostava sjeverne Hrvatske.14 Večina šupljih sjekira ostave Belica zadržava značajke ranijeg horizonta II, tz. sPojenog ornamenta »V« (t. 4: 3, 9; 5: 1, 2, 6, 8). Sjekire pak nesastavljenog ornamenta »V« (t. 4; i, 2) odnosno produženja u obliku resa javljaju se unutar kulture polja sa žarama tek od kasnijeg Ha A stupnja, a jedini primjerak ranijeg horizonta u °stavama sjeverne Hrvatske je onaj iz ostave Budinščina, koja ima niz dodirnih elemenata sa ostavom Belica, te če se uz dužnu opreznost ove dvije ostave moči vezati za isti radionički centar.15 Največi broj predmeta u ostavi Belica čine srpovi ukupno 40 komada. Iako je teško lučiti jasnu kronološku distinkciju na temelju samo jedne ostave, pokušat čemo °vdje odvojiti razvojne faze srpova ostave Belica uzimajuči u obzir ostave sjeverne Hrvatske, kao i neke zatvorene nalaze šire regionalne rasprostranjenosti. Buduči da sve predmete ostave Belica osim rijetkih izuzetaka možemo smatrati °dbačenom sirovinom prikupljenom od putujučeg ljevača bronce, te je kao takova m°gla biti u upotrebi duži vremenski period, pokušat čemo neke postavke stvoriti na osnovu vlastitih promatranja, uzevši u obzir srodan materijal koji je dosad reProduciran, oslanjajuči se uglavnom na ostave sjeverne Hrvatske. Večina srpova naše ostave ima sva obilježja ranijih faza Br D i Ha A stupnja, odnosno ranijih horizonata kulture polja sa žarama što se očituje u jasno odvojenom dršku od sječiva srPa. Naša ostava ima četiri primjerka (t. 6: 1, 5, 6; 9: 4) kod kojih se jasno očituje izdvajanje drške od sječiva, ali sa novim elementima ukrašavanja drške. Glavnu grupu ostave Belica čine srpovi prijelazna oblika (t. 7: 4, 5, 6; 8: 1; 10: 5; 11: 5; 12: kod kojih je držak u obliku jezička još dosta dug i naglašen, ali se on ipak spojio s Plohom sječiva preko unutarnjeg rebra koje od početka drška teče do vrha sječiva. °vi srpovi pretstavljaju prijelazni oblik od srpova kod kojih je jasno odvojeno sječivo °d drška Br D i Ha A stupnja, ka potkovastom tipu Ha B stupnja, kod kojeg je držak degenerirao. Napominjemo da su ostave horizonta III u sjevernoj Hrvatskoj dale nekoliko primjeraka prijelaznog oblika i to ostave Siče i Lisine te se naša ostava smatrati tipičnim pretstavnikom horizonta III na području sjeverne Hrvatske.1* U inventaru ostave možemo lučiti i dva srpa koji imaju sve karakteristike Ha B stuPnja (t. 9: 5, i 11: 1) kod kojih je držak kratak i neukrašen, tj degenerirao, a [ebrima držak je povezan sa sječivom. Od srpova ostave Belica treba navesti srp ;8: 2, koji svojim stilskim karakteristikama pripada tipu srpa starijeg protovilanov- sk°g Ha A2 stupnja nekropole Fontanella iz sjeverne Italije,17 koji je u ove krajeve 'gao vjerojatno trgovačkim putem, te i on atribuira našu ostavu u horizont III, kronološke podjele za sjevernu Hrvatsku. Na temelju vlastitog promatranja srpova ostave Belica, želimo skrenuti pažnju na problem koji je dosad u stručnoj literaturi tretiran kao ostatak od lijevanja srpa. Vjerujemo da se radi o namjernom pojačanju na hrptu sječiva poradi lakšeg nasada drvene drške. Naime na svim srpovima ostave Belica vidljivi su tragovi snažnog raskucavanja na pojačanju ostali prilikom nasada drvenog drška. Vjerujemo takoder da su maj stori cizeliranja brončanog doba mogli ukloniti ostatak od lijevanja da su to htjeli. Takode u horizontu III vrlo često javlja se i naknadna rupa za zakovice na dršci srpa, (t. 6: 6; 7: 3; 9: 5) radi pojačanja drvene drške, a što je rijedak slučaj u ranijim horizontima kulture polja sa žarama. Ove dvije premise smatramo tehnološkim napretkom metalurškog zanatstva u mladim horizontima, nastale kao plod uočavanja čestih lomova prilikom nasada drvene držke, odnosno čestog vadenja drvenog drška. Ostali materijal ostave Belica čine: sjekira za zaliscima (t. 5: 5), tipični pretstavnik horizonta III, tz. prijelaznog oblika zalisaka od nisko postavljenih zalisaka ranijih horizonata ka visoko postavljenim zaliscima karakterističnim za Ha B stupanj. Lovorasto koplje (t. 5: 7), oštečena vrha, kratkog tuljka sa rupom za zakovicu, sa sigurnošču možemo datirati horizontom III- Koplja horizonta III gube profilaciju kod pojedinih primjeraka, no možda je značajnije skračivanje tuljka što je slučaj i sa našim primjerkom. Mali broj ostava u sjevernoj Hrvatskoj nedaje dovoljno materijala za jasno uočavanje tipoloških razlika, koje je uočio v. Brunn u materijalu ostava Karpatske kotline i srednjeg Podunavlja.18 Nož t. 4: 6, svojim stilskim karakteristikama pripada horizontu III- Nož ima produženu dršku u obliku jezička, sa četiri rupe za zakovice i jednom sačuvanom zakovicom. Glavna karakteristika je jasno odvajanje jezička od plohe sječiva. Tuljak dlijeta t. 5: 4 elipsoidna oblika zbog oštečenja prilikom nalaza nedaje dovoljno elemenata za opredjelenje, iako je čest nalaz u ostavama. Dlijeto ostave Belica nema analogija u ostavama sjeverne Hrvatske. Dio mača t. 5: 9, vuče porijeklo iz ranijeg horizonta II te ga sa dosta sigurnosti možemo pripisati tipu »slavonskog« mača a za točnije opredjelenje nedostaju potrebni elementi. Torkves (t. 13: 7) takode nedaje dovoljno elemenata za atribuciju. Četiri grumena bronca (t. 13: 3-6) česti su nalaz u ostavama. Prema sječanju nalaznika ostava Belica dala je desetak grumena bronce, no pojedini komadi prodani su na otpad, te im se zameo svaki trag. Predmeti ostave Belica atribuiraju ovu ostavu u horizont III kulture polja sa žarama kronolo- ške podjele Ksenije Vinski-Gasparini, sačinjene na materijalu ostava sjeverne Hrvatske, odnsono Ha A2 stupnju srednjoevropske kronologije. Najnovija sustavna arheološka istraživanja skupine tumula kod sela Dvorišča kraj Turčišča u donjem Medimurju otkrila su neke nove spoznaje povijesnih zbivanja na ovome prostoru. Ova skupina broji svega desetak sačuvanih tumula, a dosad su istražena svega četiri grobna humka. 1978. god. Muzej Medimurja obavio je probno sondažno istraživanje na prvome tumulusu ove skupine.19 Pokretna arheološka grada zatečena u grobu atribuirala ga je u vremenski period punog procvata kulture starijeg željeznog doba, sa najbližim analogijama u materijalu goričanske nekropole tumula u Medimurju, koja je udaljena desetak kilometara, kao i u materijalu nekropola tumula šire regije. Vrlo srodan materijal nalazimo u nekropoli Kaptol kod Slavonske Požege. Buduči da tema ovog znanstvenog skupa ne obraduje razdoblje kulture starijeg željeznog doba, arheološki materijal ovog groba nečem0 ovdje publicirati, več čemo se više zadržati na nalazima narednih istraživanja. Naredno istraživanje nekropole Muzej Medimurja obavio je 1981. god. tumulusu II. Ovaj tumulus dominira u skupini kako površinom od gotovo 900 m2 tako i visinom od 1,54 m u odnosu na okoljnje tlo. Tumul je istražen sistemom sondi sa postupnim skidanjem slojeva.20 Na dubini 0,8 m od najviše kote nailazimo na postament spališta veličine 4X 3,15 m gotovo u samome centru tumulusa. Orijentacija spališta je istok-zapad dužom osi sa koncentriranim ostacima gara i kostiju pokojnika u obliku kruga na zapadnoj strani postamenta. Posuda kao prilog grobu je veoma deformirana uslijed naknadnog gorenja. U grobu nismo naišli na druge priloge. Stoga sondu B veličine 5 x4m otvaramo na istočnoj strani tumulusa, te več na dubini 0,6 m nailazimo na identično spalište kao 1 ranije, gotovo istih dimenzija, takode orijentacije istok-zapad sa koncentracijom gara i ostataka kostiju pokojnika u obliku kruga, te sa prilogom urne s poklopcem (t: 14: 1, la). Drugih priloga grobu ne nalazimo ni ovdje. Otvaranje sonde C na sJevernom rubu tumulusa nije dalo pozitivnih rezultata, pa ipak ovaj tumul zbog Svojih dimenzija morat če se istraživati i reviziono. Tek 1986. god. nastavljena su istraživanja na nekropoli kod Dvorišča, te su lstražena slijedeča dva tumula III i IV.21 Tumulus III nalazi se u neporednoj bližini Prvo istraženog tumulusa I i gotovo je istih dimenzija. Istraživanja vršimo sistemom s°nde, te tumulus istražimo u cjelosti. Gotovo u samom centru tumulusa na dubini 0>6 m nailazimo na ostatke spališta sa položenom urnom u centru spališta. Urna je blla u prevrnutom položaju i ispunjena kostima. Nakon istraživanja urna je rekon- truirana (t. 14: 2). Drugih priloga grobu ne nalazimo ni ovdje. Tumulus IV je u neposrednoj bližini tumulusa III, a njegova višina je 0,15 m. Več na dubini prvog otkopnog sloja nalazimo na uništenu keramiku. Sondu kasnije proširujemo i na sjevernoj strani nailazimo na spalište u obliku debla. Keramički priloži sastoje se °d lonaca grublje kučne keramike, sa dva libaciona poklopca. Ispod postamenta sa keramikom na dubini 0,5 m nailazimo na tragove sitnih kostiju te finu posudu "krasnih drški i grafitiranu, koja je mogla služiti kao urna. Predpostavljamo da se radi o dječjem grobu. Keramika je još u fazi rekonstrukcije te je ovdje ne donosimo. ^Pravo istraživanje ovog groba upučuje na zaključak za vremensko opredjeljenje nekropole u Dvorišču u prelazni period od kulture polja sa žarama ka periodu starijeg željeznog doba. Naredna istraživanja unijet če nove spoznaje, te če se nakon toga moči odrediti točna vremenska determinata. Zaključna razmatranja Arheološki fundus sa područja Medimurja bilo da je prikupljen slučajno ili pak ^stavnim istraživanjima na terenu, a koji vremenski pripada horizontima brončanog °ba pružio je elemente da se bar donekle osvijetle povijesna zbivanja na ovome Prostoru. Poteškoče u sagledavanju genetičkog razvoja pojedinih kultura brončanog ooba čini neistraženost ovog prostora, osobito naseobinskog kompleksa. Materijal Pekleničke ostave ima izrazite tradicije zapadne i južne Transdanubije što se očituje u niaču sa trapezoidnom pločicom za pričvrščenje drška. Nešto mladi elementi javljaju se u bodežu, u mačevima tipa Sprockhoff I a u šupljim sjekirama i srpovima e u iglama sa glavicom maka i tz. Teppichmusterrornamentom. Stoga i inventar Pekleničke ostave pripisujemo Br D stupnju evropske kronologije, tj apsolutno r°nološki u 13. st. p. n. ere. Sa područja Jugoslavije najbliže paralele nalazimo u virovitičkoj grupi što se tiče keramike, a metalne nalaze vežemo uz nalaze susjedne Slovenije iz Vnanjih Gorica,22 sa planine Belščica,23 iz Kranja, Žlebiča kod Ribnice i Avbera.24 Što se pak tiče ostava sa područja Bosne, nijedna se ne može datirati u najstariji horizont poput ostave Peklenica.25 Druga ostava sa područja Medimurja je ostava Belica, koja ima dovoljno elemenata da se nju može sa sigurnošču pripisati horizontu III kulture polja sa žarama tipološke i kronološke podjele materijala sjeverne Hrvatske, odnosno u Ha A2 stupanj srednje Evrope i panonskog Podunavlja. Iako inventar beličke ostave sadrži i elemente ranijih horizonata, veliki broj prijelaznih oblika srpova, koplje skračena tuljka, sjekira sa zaliscima kao i sjekire sa resama te srp tipa Fontanella potvrduju navedenu dataciju U susjednoj Sloveniji poznate su dve ostave signifikan- tne za horizont III odnosno za Ha A2 stupanj, a to su Čermožiše26 i Središče kod27 Ptuja. Sustavna arheološka istraživanja nekropole tumula kod sela Dvorišča u donjern Medimurju unijela su neke nove spoznaje za prostor sjeverne Hrvatske. Pojava ukopa u tumul sa spalištem in situ u grobu (tumuli II i III) te polaganjem kostiju u urnu kao jedini prilog grobu, svakako je tradicija koja svoje porijeklo vuče iz kulture polja sa žarama. Komparirajuči materijal nekropole Dvorišče sa srodnim materija- lom nekropola sjeverne Hrvatske lako se uočavaju razlike, te se nameče zaključak da se pojava ukopa u tumul ne dešava samo u horizontu I kulture polja sa žarama več se ponavlja na njezinom završetku, dočekavši tako novi val doseljenika koji prihvačaju stare tradicije starosjedilaca, a ujedno unose i nove elemente u obred pokapanja, što pak upučuje na zaključak da asimilacija sa pridošlicama teče sporo i mirnim putem. Na ovu premisu upučuje istraženi tumulus IV, kojeg su priloži još u obradi, ali je uz keramiku starijih tradicija dao i jednu posudu finog grafitiranja sa ukrasnim ručkama. Stoga nekropolu Dvorišče zasad uz dužnu opreznost datiramo u prijelazni period od kulture polja sa žarama, ka kulturi starijeg željeznog doba tj- apsolutno kronološki u drugu polovicu 8. st. i početak 7. st. pr. n. e. 1 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije Fil. fak. Zadar (1973) 183, 217, t. 20. A. Horvat, Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Medimurju, doktorska disertaci- ja na filozofskom fakultetu u Zagrebu 2. 12. 1955. god. Autorica več u svome tekstu navodi dva predmeta pekleničke ostave, mač i iglu, no provenijencija nalaza nije joj poznata u to vrijeme. U dogovoru sa autoricom dr. Ksenijom Vinski ovdje reproduciramo tablu 20 iz gore navedene literature kako bi se dobio komple- tan uvid predmeta ostave Peklenica. 3 E. Sprockhoff, Die germanischen Griff- zungenschwerter (Berlin 1931). 4 P. Schauer, Die Schwerter in Suddeu- tschland, Osterreich und der Schweiz I, PrS- hist. Bronzefunde 4/2 (Munchen 1971) 119 ss, t. 53-56. s K. Vinski-Gasparini, (nap. 1) 53, t. 20: 2. " K. Vinski-Gasparini, Brončani kratki mač naden u Indiji i njemu srodni primjerci u Hrvatskoj, Vj. Arheol. muz. Zagreb 3. S" 16-17, 1983-1984, 52 s. 7 Ib. 8 K. Vinski-Gasparini, Ostave s područja kulture polja sa žarama, u: Praist. jugosl• zem. 4 (1983) t. 92. ' Zahvaljujem kolegici Marini Šimek Jz Gradskog muzeja u Varaždinu na ustup*11 materijala za objavu. 10 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama sa svojim grupama, u: Praist. jugosl zem. 4 (1983) 562 ss, t. 86: 3, 8. " Prije otvaranja muzeja u Čakovcu ()V° područje obilaze povjerenici muzeja iz V®!"8* ždina i Zagreba, kao i povjerenici Madarske_ 12 Predmete ostave prikupili su Aleksandc Schulteis i Stjepan Leiner nakon obavijesti nalazu, a naknadno su izvršili i rcviz>°" istraživanje na mjestu nalaza. Pojedini prc meti ostave su izgubljeni. . " K. Vinski-Gasparini (nap. 1) 137, H1' 14 H. MOller-Karpe, Beitrdge zur ChronoJ0" gie der Urnenfelderzeit ndrdlich und siid''c derAlpen, Rom.-Germ. Forsch. 22 (1959) 109. ~ W. A. v. Brunn, Mitteldeutsche Hortfunde der jungeren Bronzezeit, Rom.-Germ. Forsch. 29 (1968) 82 ss. 15 K. Vinski-Gasparini (nap. 1) 104, t. 78: 7. J® lb., t. 95: 10, 12; 97: 1, 2, 6, 13. Piccola Guida della preistoria Italiana (1962). J® W. A. v. Brunn (nap. 14) 46. J. Vidovič, Arheološka istraživanja u Me- dimurju u 1978. godini, Muz. vjes. 2, Kopriv- nica 1979, 35 ss. . * J. Vidovič, Arheološko istraživanje stari- ng željeznog doba u Medimurju, Muz. vjes. 5, varaždin 1982, 34 ss. - Ž. Tomičič, Sumarni °svrt na rezultate arheoloških istraživanja Područja Medimurja od 1972-1982. godine (I), Muz- vjes. 7, Čakovec 1984, 64. - J. Vidovič, Prethistoriiska nalazišta u Medimurju, Medi- murje 10, Čakovec 1986. 21 J. Vidovič, Dvorišče, Arh. pregl. 27, 1986 (1987) 69. SI. 1 prikazuje posudu iz tumula III, a si. 2 posude iz tumula II. 22 W. Šmid, Carniola 2, 1909, 126, si. 44. - H. Muller-Karpe (nap. 14) t. 132: B8. 23 W. Šmid (nap. 28) 112, si. 1. - H. Muller- Karpe (nap. 14) t. 132: B6. 24 J. Dular, u: Varia Archaeologica, Pos. muz. Brežice 1 (1974) 15 ss, t. 1: 5, 6; 2: 10. 25 Z. Vinski i K. Vinski-Gasparini, Opuse, arch. 1, 1956, 72. 26 W. Šmid, Siidsteiermark im Altertum, u: Sudsteiermark (1925) 2. - A. Smodič, Arh. vest. 6, 1955, 82 ss, si. 1, ris, 1; 2; 3: 1-16. 21 A. Smodič (nap. 32) 89 s, ris. 4: 4-12. DIE BRONZEZEIT IN MEDIMURJE Zusammenfassung Die in die Bronzezeit gehorenden arehaologisehen Funde aus dem Gebiet Medimurje sind Ur Zeit eher gering. Der Grund dafur liegt ausschliefilich in der in ungenugendem MaBe Usgefuhrten Erforschung dieses Raums. AuBer zweier Schatzfunde, die in Peklenica (Taf. 1; 2: 1—3)1-8 und in Belica (Taf. 4-13)12'13 ®ntdeckt worden sind, sind noch einige Funde mit dem Siedlungscharakter aus dem Gebiet von Peklenica (Taf. 2: 4-6; 3: 1-8)*'11 bzw. aus dem Zentrum der Stadt Čakovec (Taf. 3: 9-10) ekannt, die von der Anwesenheit zweier vorgeschichtlichen Siedlungen Beweis liefern, und j;1" Grabhugelfeld in Dvorišče bei Turčišče (Taf. 14).19"21 Unter dem im Schatzfund von Peklenica pfundenen Material ist ein markantes Element der mittleren Bronzezeit das Schwert mit der ^aPezformigen Griffplatte (Taf. 1: 2; 2: 2).6 Etwas junger sind der Dolch mit dem dreieckigen hLri»plattchen (Taf. 1: 4), die Schwerter des Typs Sprockhoff I a (Taf. 1: 1, 3; 2: 2),3 4 Tiillenbeile |*af. 1: 10-11) und die Sicheln (Taf. 1: 12-14), sowie die Nadeln mit dem Teppichmusterorna- g nt (Taf. 1: 7-9; 2: 1). Daher wird dieser Fund nach der europaischen Chronologie der Stufe 2 D zugeschrieben, bzw. absolut-chronologisch gesehen, in das 13. Jh. v. Chr. bestimmt. Fiir den Dolch und die Schwerter des Typs Sprockhoff I a "konnen wir die am nachsten egenden Vergleiche in dem benachbarten Slowenien finden.22 24 j Schatzfund von Belica kann mit Sicherheit in die Stufe Ha A 2 in Mitteleuropa und "j Pannonischen Donaugebiet bestimmt werden. Obwohl unter dem Material dieses Fundes einige Elemente fllterer Stufen vorzufinden sind (z. B. Taf. 4: 3, 9; 5: 1, 2, 6, 8), wird diese atierung durch die groBe Zahl der Sicheln der Ubergangsform (Taf. 7: 4-6; 8: 1; 10: 5; 11: 5; i), durch die Lanzenspitze mit kurzer Tulle (Taf. 5: 7), das Lappenbeil der Ubergangsform 5: 5) und das Tilllenbeil mit Winkelrippen, die in Fransen ausgehen (Taf. 4: 1, 2), bestatigt. a in Slowenien kennen wir zwei Schatzfunde, die charakteristisch fiir die Stufe Ha A 2 sind: er"jožiše bei Rogatec2" und Središče bei Ptuj.2' gei elegentlich der systematischen Ausgrabungen in Dvorišče entdeckten wir in zwei Grabhii- und III) einige Graber, die die Reste einstiger Brandstatten beinhalten. Von den ^jj'agen befand sich im Grab nur eine Urne mit den verbrannten Knochenresten, manchmal Reiner Schiissel bedeckt (Taf. 14). Diese Bestattungsart ist zweifelsohne fiir den Anfang der KyYenfelderkultur charakteristisch, es laBt sich aber vermuten, daB sie auch am Ende dieser Ch- anwcsend war. Im Grabhugel Nr. IV fand man namlich auBer der Keramik des alteren in nukk'« auch ein feines graphitiertes GefaB mit Zierhenkeln. Daher wird das Grabhugelfeld alj v°rišče bis auf weiteres in den Ubergang von der Urnenfelder- in die altere Eisenzeit, 7 T?lut-chronologisch gesehen also in die Zeit der zweiten Halfte des 8. und des Anfangs des ' Jh' v. Chr. datiert.