v. LJOTIČ DRAMA SAVREMENOG ČOVEČANSTVA BEOGRAD 19 4 0 v.; -i ' : ;• j it?'- ....... ^n^Ävv« ■ D. V. LJOTIČ DRAMA SAVREMENOG ČOVEČANSTVA 60813 25. V. 1940 DRAMA SAVREMENOG ČOVEČANSTVA o kojoj govorim pred vama, gospodje i gospodo, nije za Zbor nova tema. Od svoje prve pojave Zbor nije nista drugo radio i govorio, več uicazivao na dramu koja sada otpočinje pred našim očima da se odigrava. Ništa drugo nije on govorio narodu, več jedne i iste reči u raznim oblicima: „Narode, znašli da idu i kupe se strašni oblači? Znaš li da tek što nisu zafijukali strahoviti vetrovi? Osečaš li, narode, kako veliki trusovi tek što nisu ot-počeli svoju razornu igru? A potom, okrenuvši se našem državnom brodu. Zbor nije ništa drugo ra'dio, nego ispitivao put njegov, s obzirom na te strahotne oblake, s obzirom na te užasne bure i s obzirom na te ve- like tmsove koji se spremajii da dodju. I zatint' taj isti brod ispitivao, da li je dovoljno jak da se odupre svini tim triisovima, svim tini bu-rania, svim tim oblacima tiičonosnim. Zbor nije ništa drugo govorio i delao, no s-obzirom na dogadjaje koji dolaze, gledan da naš iinutrašnji narodni i državni život tako u-puti, kako bi narod i država mogli dočekati bez straha te strašne dane; nije ništa drugo radio i govorio no pokiiž.avao da naš državni : brod podje onim putem, na kome bi. kad ta-kvi dani dodju, bilo najnianje opasnosti po njega, a s druge strane pokušavao da narod tako . ojača i toliko jakini učini, da kad ta velika i strašna noč dodje, da on prodje kro/ nju i sa-čeka zoru neokrenjen i neiscrpljen. • Nisu drugi tako radili! Suviše zaneti neposrednim dogadjajima pred soboni, suviše zaneti^ stvarima za koje nije potreban veliki napor da ' se sagledaju, njihova je glavna briga bila kako ce na tome brodu. dočepati što povoljniji polo- • žaj, kako ce što , bliže biti Hpmandi na tome , brodu, ne hajuči i, ne marečijer ne veruju • — za one reči što su pretkskazivale tako strahovite dogadjaje. Zato su ti ljudi prvo zvonce ove V2.ike drame prečuli. Drugo nisu shv Isava da nešto ulovi, da donese inajci da spremi ono što voli duša staroga mu oca. da bi jeo i blagoslovio ga pred svoju smrt, potrča u stado, te zaklavši dva jareta donese majci da spremi, a on, došavši pred oca svoga, reče: „Ustani, oče. Doneli ti što je tražila duša tvoja; jedi i blagoslovi me!" I prevari oca začudjcnog kako se tako brzo vrati; kako je Gospod sam učinio da lov izidje preda nj. A zatim, kad otac posumnja i zatraži da opipa vrat i ruke njegove, jer u Jakova behu glatki dok u brata mu behu rutavi, prinese mirno vrat i ruke obložene jarečim kožicama. I opipav ih, slepi bi preva-rom zaveden, uprkos sumnji da je glas Jokov-Ijev, pa blagoslovom starešinstva blagoslovi Jakova: „Plemena ti se klanjala, a narodi te slu-šali. Blagoslöven koji tebe blagoslovi, a proklet bio onaj koji tebe usproklinje!" I blagoslov slepog Isaka osta na Jakovu i posle otkrivene prevare, jer što dade ne Utede ni ne mogade kvariti, te Jakov samo pobe'ìe od gnjeva brata svoga, u Lavanu, ujaku svoji^rit. Fred čim ce Izrailj docnije zadrhtati, kad knjige kuje on tako ljubomorno čuva — a ot-početka otkijučava svojim čisto telesnim i ze-•naljskim ključem — vele da je praotac Jakov i sam blagoslov prevaiom dobio, te tako od ma-njeg veči, od mladjeg stariji, od siromašnijeg bo-;;atiji, od ^onogj koji je trebalo da u senci ostane, onaj sto za veki u svetlosnoni ima da stoji, po Stade. 1 zaista, vidimo: buduči u sredini koja mu ni-kad nije mogla biti prijateljska, Izrailj je stalno pod maskom. Vrlo se retko da sagledati njegovo Uce. Po pravilu mora biti obloženo maskom onako kao što behu obloženi jarečim kožicama ^oli vrat i gole ruke praoca nui Jakova pred slepim mu ocem Isakom. On tu niasku nosi kad dodje u jedan narod 1 pr-'tstavi mu se, posle izvesnog vremena dok aauči jezik njegov, kao njegov sin. On tu ma-äku nosi kad, ugnjezdivši se u tome narodu, o-aima što vladaju prilazi s največoni poniznošču, jsr samo maska može sakriti nliolost najoholi-jeg Jarailja! On tu masku nosi kad svojim su-gradjanjma druge vere govori o jednakosti, jer nikad Jcvrejin ne veruje da je jednak s ostalim narodima. On tu masku nosi kad se pojavi na tribini pred radničkim masama jednog naroda i govori o mržnji što klase tog naroda jedna prema drugoj treba da gaje, jer on vrlo dobro ^na da je to što on govori namenjeno samo klasama drugih naroda i da nema naroda u kome je tešnja solidarnost, nego što je kod Iz-railja (Burno odobravanje i aplauz). On tu masku nosi kad govori drugim narodima o bez-boštvu, jer kako bi mogao pravi Jevrejin biti ateista; on, cija je sva srž duše vezana kroz na-rodnu istoriju s Nebom. Ali on to govori pod niaskom, jer je to namenjeno drugim narodima. On nosi masku kad drugim narodima govori protiv braka i porodice, jer nema naroda koji je lako porodičan kao što je jevrejski narod. Ali ovi) je namenjeno drugim narodima, da se njiliove porodice razbija. 1 kad govori s potsme-liom i ironijom o tradiciji drugih naroda, on nosi masku, jer nema tradicionalnijeg naroda na svetu, nego što je jevrejski narod. (Uzvici: Tako je!) Alasku nosi i kad govori za internaci-•onalizani, jer on oseča odvratnosti prema drugim ■narodima. Masku nosi i kad je za demolt.ratijUr i kad je za socijalizam i kad je za komunizam. Sve, dakle, što radi medju drugim narodima, sve je vezano za onu masku koju je praotac njegov imao na licu kad je dobio blagoslov prvenstva. Da li je ta njegova borba bila uspešna? Da li je dala rezultatate? Mislim da je jedva potrebno da na to potvrdno odgovorim. Rezultati te i takve borbe vide se na svakom koraku. Rezultati te i takve borbe Izrailja vide se u hriščanskoj Evropi. I blagodaieči tome on je uspeo na kraju 18 veka hriščanske ere da sve zaštitne sisteme evropskih naroda poruši. On je uspeo da poruši religiozne i moralne zaštitne sisteme svakoga naroda. I mesto toga da unese strašnu sumnju, ogroman nemir u duše evropskih naroda, ako ne i samo bezboštvo. Ali svoj religiozni sistem, verovanje i savet ja-kovljev s Bogom, Izrailj nije napustio. On je uspeo da u politici poruši zaštitne sisteme evropskih naroda, koje iu evropski na- rodi tokom svoje duge istorije izlučili iz sebe, onako kao što puž izluči iz sebe ljušturii dn gn «titi. Mesto toga dao je, bilo posredno ili neposredno, doktrinu o političkoj demokratiji, koja u stvari nije ništa drugo nego mogučnost da Jevreji u politici dodju do izražaja, da izi-dju iz dotadanjeg podredjenog stava. Sve dotle dok nije doktrina demokratije uspela da zavlada svetom, Jevreji su bili u svakom narodu corpus stranijeruni: jedno odeljeno telo, jedna skupina ljudi nad kojoni su javni organi morali da vude veliku kontrolu. Zbog toga su sedeli u zasebnim krajevima; zbog toga im je bilo naredjeno kojim poslovima smeju da se bave; zbog toga im je bilo odredjeno kad smeju i u koje doba dana i noči smeju da se kreču. Jednom rečju, zato što su dotadešnji sistemi evropskih naroda osetili da se radi o jednom narodu koga je opašno pustiti da se potpuno izmeša sa sredi-nom, jer ga sredina nikad neče asimilirati a on če u njoj delovati kao opasna razarajuča kiselina — tadašnji sistemi su ili držali postrance. Jevreji su otuda največi pobotnici demokratije; ona je za njih prozor kroz koji su ušli u srce i nedra tih naroda, namestili se kao kod svoje kuče i odpočeli na veliko da rade. Dotle skromno razaranje i rastvaranje, prešlo je od tog vremena u rad razaranja i rastvaranja naveliko. Ali taj rad Jevreja bio je samo prolog prologa ove drame, odigran pre sto pedeset godi-na, sa tako zvanom francuskom revolucijoni-Prava drama počinje u naše dane. Jer, Izrailj je za ovih 150 godina u vladavini- nad svetom mnogo napredovao. Ali sve je to- bilo samo podnožje koje mu je bilo potrebno-za poslednji efikasni skok. Ako pogledamo svetsku ekonomiju, vide-cemo da Izrailj, koga ima 15—16, a neki kažu 18 miliona duša, ima takav neposredni udeo u svetskoj ekonomiji da bi taj njegov udeo i kad bi pripadao nekom deset puta ve-^ čem narodu, bio preterano nepravičan. A šta da kažemo sada kad pripada narodu koji činš samo 0,757o celokupnog čovečanstva? (Odobravanje). Svojim ekonomskim teorijama Izrailj je uspeo 22 dn ubaci ii sve evropske hriščanske, pr. preko njih i ostale velike svetske narode, teorija t> novcu. Po njoj novac postaje ne samo srei-stvo za raznienu, srelstvo ekonomskog saobr&-čaja — nego postaje takva vrednost koja u e-konoiniji svako? naroda nadmaša svc drugt-vrednosti. Drugom jednom prilikoni izneo sam ovakav primer: Zamislite da deset ljudi sede u jednoj sobi. Svaki od njih ima raznih dobara za vred-no.st od po sto hiljada dinara. Jedan ima svinja, drugi o vaca, treči njiva, četvrti kuča, pet; robe, itd; — svaki ima vrednost od po sto hiljada dinara, ali niko nema novaca, pa njihovo imanje zbog toga pati. Svinje i ovci- ncmaju hrane, njive se ne obdelavaju, kuče ne poprav-Ijaju, roba ne upotpunjuje. Njih deset, tako. imaju skupa milion dinara. Ali ako udje u tu sobu čovek koji nema ni ovaca, ni svinja, ni kuča, ni robe, ni knjiga, ničega, ali ima sto hiljada gotovog novca, ona desetorica morače da ustanu i da se poklone. I ako njih desetorica zajedno imaju milion, a on jedan samo sto hiljaüa. blngodareči današnjm ekononiskotn sistemu o novcu, koji je čisto jevrejska tvorevina, on jcdan vredi više nego njih deset. (Buran apiaiiz). To nije ništa novo za vas, gospodje i gospodo, to vi svi znate iz života. Tako je to ii životu i tako je to samo blagodareci ovoj teoriji o novcu koju su Jevreji uspeli da ubace ii sve Jiriščanske države: po njoj je novac nešto više nego obično sretstvo: vrednost naročite vrste, koja se ne moze meriti ni sa kakvini drugim bog-.itsvom, ni stokom, ni robom, ni kučama, ni njivama ničim na svetu. Blagodareci tome, novac jt postao veča vrednost i od čoveka. . Burno odobravanje). Covek nianja — novac veča vrednost; čovek služeča, novac gospodareča vrednost! Iz rimskog prava ostala je izreka kao odgovor na pitanje n pojavi nekog nedela čiji se u-čininilac ne zna: His facit qui predeste (Onaj je tičinio kome i koristi). Pa kome koristi ovakvo shvatanje? Da li liriš-canima i ostalim narodima koji imaju njive, ku- ču, robu, stoku, koji se bave drugim poslovima? Ne! Koristi onima koji imaju novac i zlato, koji imovinu svoju ne pretvaraju u nepokretna ima-nja, nego njoni saobračaju, koji raspolažu nov-čanim izvorima. A kad znamo da jevrejski narod zbog svoga progonstva, zbog svog karaktera lutalice, ima od svojih mudraca preporuku da tekovitiu svoju ne pretvori u nepokretna imanja, nego pokretna, pošto se ne zna dokle če u jednom kraju biti, to je sigurno da je ovome narodu koji je pokretnii imovinu a naročito novac cenio više nego nepo-kretnu imovinu i ostale vrste dobara — sigurno je da je ovaj sistem koristio Jevrejima, pa prema tome sigurno je da oni za taj sistem odgovornost i nose. Oni su, dakle, blagodareči tome uspeli da u privredi svakoga naroda pa i u celoj svetskoj privredi, imaju presiidaii uticaj. Oni su preko toga uspeli: da se sve bankarstvo svetsko, da se sva velika svetska trgovina nalazi u njihovim rukama, da se svi ključevi industrija nalazi » njihovim rukama. Nešto neposredno, po tome sto su joj gospodari, nešto posredno, što su joj financijeri ili sto di že u rukania druge- poliige-kojima utiču na tu vrstu ljudske privredc. Šta oni ne držeV Poljoprivredu. To jest, nerade polja, ne rade zemlju. To rade drugi narodi. Ali je zato trgovina sa poljoprivrednim-proizvodima u njihovim rukama! Zanate isto tako. To jest: oni ne kuju, niti tešu. Ali sve što se kuje i teše, i sve činie se kuje i teJ)e, nalazi se u njihovim rukama. Jednom reči, sve ono što prestavlja ekonomi-ju sveta nalazi se više ili nianje pod njihovim uticajem, koje na taj način što ga stvarno ima-ju kao posednici, koje na taj način što svojim vezama to kontrolišu. To su velike tekovine koje su uspeli za ovih sto pedeset godina da ostvare, otkako su uspeli da poruše poredak koji ih je držao, kao corpus stranierum, pod izuzetnim zakonima, pod izuzetnim režimom. Ali Jevreji nisu time zadovoljni. Oni su, bla-godareci svome uticaju u ekonomiji, uspeli da zavladaju na čisto ekonomskom domenu svakog-naroda. Oni su videli da nije dovoljno ekonom- ski vladati jednitn narodom; oni su videli da ima stvari koje nisu hleb, nisu materija, a koje utiču na život jednoga naroda; oni su se zato dočepali i velikih manifestacija duhovnog života svakog naroda. Oni drže sva velika privatna pozorišta u svetu i opere u svojim rukama! Oni drže najmanje 3/4 svetske filmske industrije u svojim rukama! Oni drže velika izdavačka pre-duzeča u svojim rukama! Oni drže velike časopise u svojim rukama! Šta če hriščanski i ostali nesemitski narodi citati u novinamai časopi-sinia, odreduju Jevreji; šta če u posorištu gledati — odreduju Jevreji; šta če u operi slušati — odredjuju Jevreji; šta če u filmovima. gledati — odreduju Jevreji! (Burno odobravanje, aplauz i uzvici: Tako je! Živeo) I čisto hriščanski pisci, pozorišta, novine, časopisi, plaše se, zaziru od uticaja izrailjskog. Osečaju njegovu ogromnu moč. Boje se sukoba sa njim. I bez borbe mu se predaju, Otuda taj fantastično veliki jevrejski uticaj na duhovni život nejevrejskih naroda. Kažu ljudi, da čaki šta če se u baletu davati, da čak i to Jevreji odreduju! Ali ipak i to nije dovoljno. To još nije ona zora kad če onaj koji se rve reči: „Pusti me! Zora je!" Još izgleda da je zora daleko, jer s vremena na vreme bukne reakcija, dode neki pogrom. S vremena na vreme neka vlada pokaže da ne spava. S vremena na vreme nastane nekakav pokret medu ljudima protiv njihove vladavine. S vremena na vreme narod pnčinje svojim razumom da slivata, da se buni i da kao slepi Isak trgne se i kaže: „Glas je Jakovljev-ali ruke su Isavove", i da zapita: „Da li si ti sin moj Isav?" Prema tome, nije još to — misle Jevreji — nije još to što treba da dode. Još je to sve ne-sigurno; još to nije onako kako bi trebalo da bude. I Jevreji znaju i vele: mora doči čas kad če Izrailj vladati svima narodima. Ali ne ovako s maskom na licu, več vladati bez maske. Mora doči čas kada če Izrailj moči slobodno da ski-ne masku i da kao suveren stane pre narode. Ne kao danas da izigrava drugostepene i dese-tostepene, da pusti kojekakve arijevske glupake da ìzigravaju prve, a oii pozadi samo da vuče konce. Ne to! Nego da Izrailj stane na pravo mesto svoje, na podium gde mu je mesto, da vide narodi Izrailja usvoj slavi i veličini njegovoj. Dobro je to što je Izrailj več postigao, ali ni-je to dovoijno. Još nije zora. Da to dodje, potreban je ceo ovaj put, ali nije dovoljan. Još nešto mora biti! Mora doči velika revolucija. Ogroman liaos ii svetu. iV\ora doči stra-šan lom. Biče tu i Jevreja koji če stradati. Ali, Bože moj, koliko je svaki liriščanski narod žr-tvovao za slavu i veličinu svoju, koliko je žr-• tava svojih pravili čistokrvnih sinova dao, pa mora u tome zemljotresu i Izrailj dati žrtava. Ali te su žrtve potrebne. To je kao ono siegno na noži Jakovljevoj što se iščaši pnlikom rvanja, te Jakov poče raniljati. Te žrtve moraju doči, ali posle dolazi zora, dolazi čas pobede Izrailja! „Jer samo tako — računa Izrailj — sve sam pripremio. Rasuo sam narode. Stoje hriščanski narodi u Evropi hriščanskoj, ali pometeni, svi su razudjeni, atomizirani. Presekao sam sve veze medju njima. Ne samo da sam uspeo da bacim narod protiv naroda, več sam i u svaki narodu ubacio strašnu zbrku pojmova, ogromnu sumnju, bacio brata na brata rodjenog. (Buruo odobravanje). Hriščani su svoju veru izgubili: Kogu okrenuli ledja; Hristu okrenuli ledja. Uči-nio sam da sumnjaju u sve i sva. Presekao sam vezu svakog naroda sa sopstvenom istorijom: grakču narodi kao ždralovi u jesenjoj magli, kao rasejana stada ovaca, i lutaju tamo amo." „Mnogo sam dakle uspeo. Ali to sve nije do-voljno. Još stoje njihove narodne države. Ka-kve su da su, tek stoje. Sutra, odjednum, kao kad se kroz gomilu rasturenih trinja od gvoždja pre-vuče magnet pa se trinje, dotle rasuto bez ika-kva reda i smisla, odjednom okrene i sredi u jednom pravcu, — tako mogu i narodi razbijeni, razdruzgani i atomizirani — ako im narodne države ostavimo — da se prenu, stanu na svoje noge i otmu se s raspuča. Sutra — sve dok po-stoje njihove narodne države — mogu hriščan-ski narodi i ostali da odbace razne internacionalne pojmove, koje sam im namesto njihoviii iskonskih pojmova ubacio, da ih odbace kati •staro nepotrebno ruho — da se vrate svom na-rodnom duhu, da tako od lažnih nacionalnih naprave svoju narodnu državu, te da ova odgo--vara njihovoj narodnoj potrebi. I onda, šta če biti s tobom, Izrailju?" Tako Izrailj misli. Nema mira Izrailju sve dotle dok se poslednji čin ljudske drame ne odigra, dok se u ova-ko rasutom društvu evropskih hriščanskiii država ne pojavi još jedaii ogroman rat, ne pojavi veliki svetski sukob, u kome če krvave žrtve, muke i bolovi na kraju krajeva da zbrisu poslednje veze, da jednoga dana svi narodi odbace i poslednje ob/Jre prema svom sopstvenom domu, omrznu na svoje ustrojstvo, da svojim ru-kama — šlo rekao jedan stari francuski pesnik — svoju sopstvenu utrobu razderu. Kad taj dan bude došao, kad se napravi lom i haos u čelom svetu, kad se napravi ta velika svetska revolucija koja treba da dodje posle takvog ogromnog svetsküg rata, onda če puči ona zora koju Izrailj čeka, oncia če umorni, okrvavljeni i izmr-cvareni narodi reči: Pusti me! Zora je! (Burno pleskanje). I čini mi se, da Izeailj uspeva! Eto, ne samo da je treče zvonce odzvonilo, več je zavesa di-gnuta i mi na pozornici gledamo kako su hriš-čanski narodi u hriščanskoj Evropi skočili kao krvni neprijatelji jednl na druge. Upali u rat, i što je najgore, uvereni da do rata neče dočil Do poslednjeg časa Francuska i Engleska su govorile: Hitler blefiral Do poslednjeg časa je Hitler govorio: Engleska i Francuska ble-firajul Nažalust, nije blefirala ni jedna ni druga strana. Upali su u rat! Jedini koji je znao da to nije blef, jedini koji je znao da se ide ratu, da rat treba da dode, bio je Reditelj! Da vidimo da li je to baš njegovo delo. jer ja ovo govorim i kao da čujem da neko niedju vama misli, a iz njegovih misli kao da glasno pitanje dolazi: To je samo jedna vaša pretpostavka! Gde su vam dokazi za to? I zatim: pretpostavka je lišena svake verovatnoče. Vi Izrailja pravite bičem koje stalno ima istu misao, koje uvek logično ide za tom mišlju, koje stalno odbacuje sva sretstva što tome cilju ne vode i bira druga koja tome cilju vode. I ako bi to bilo, onda bi trcbalo da Izrailj ima organizacijii, a ja tu orga-nizaciju ne vidirn. A zatim — trebalo bi da ima vočstvo, a voéstva nenia! Da, taj razlog ilrc.bn} za naše večerašiije predavanje. Oni kuji su pubidili, irMŽili su prdhod-no di se utvidi da je za svtiski tat kriva Ne-mačka. Recimo a» je tako: kriva je Nemačkal Sad zamislita jed.in forun l«0|i treba da diktira mir Nemijčkoj, zemlji naročiti g kvaliteta, op snuj po evropski pured:ik; ze-mlji koja je u stanju di) uradi tüko veliki zloč>j a pobedje-noj državi. Vidim tri muguča stava koji bi diktator! morali da imaju ako slušaju pamet i imaju interes svojih naroda u vidu. Jedan je: oglasili smo je za krivu, ali nečeiuo da je uziojedimo, nečemo da je uvrediino, neče-mo da je napravimo očajnom, jer je Nemačka strašnal Aku je napravimo očajnom, biče čudal Dakie, prva mogiičnost je: pobedili smo je, ali hočemo da se prema njoj ponašamo viteški, da izazovomo kod nje, hko je mogičc, onu što se zove: ciipfacio bentvolencie, da joj se umilimo, da drugi put ne bude fakva kakva je bUa 1914 god., da je sečanje na vittšku čuvi čnost zaustavi i zastidi. To bi bio jedan nsčin. Ako je Namečka tako opa^n» kao što je pietstevljaju, onda je tu slab način da se odiži mir. Ali dozvoljavnm i tu mo-gučnost. I takva politika iniiila bi smisla. Drugi način, to je d:i se kaže: Nemačka je opasna, moramo je napr^-vlti slabom, tako slabom da više nikada ne pomisli da podje u rat. I treči ni.čin, koji ide paralelno s ovim prvim ìli drugim, to je: ma d:i i pobednici, moramo svakako biti jaki i prejaki, jer je Nemačka opasna država, a njen narod opasan narod! Od te tri mogučnosti Versaljski diktaturi nisu uzeli ni prvu, ni drugu, ni treču! Oni nisu Nemačku uvredili, oni su je ozloje-dili, uni su je ponìzili. Svim mogudim naCini-ma kojim se kod čoveka može bes ili očajanje da porodi, išli su Versaljski diktarori za tim da kod Nemučke bes i očajanje izazovu. Bilo je u- Versaljikim odredbamn o primirju i miru poiiižavajučili, a akn Iicčvte i nepotrebnih i smešnih odredaba, ali ni jednu odredbu nisu hteli diktatori Nemačkoj da oprosfe. Sve su to u-neli da čašn RorCine, besa i oč^ijanja — za jedan talco ponosit narod kau što je nemački — bude prepuna! Razumem: nisu hteli po prvom obrascu da je štede. Znači, kazali su: sad sam te pobedio i sad cu da ti dam da sve kapi g;orčine popiješ! Razumem to — mužda to nebih radio — ali razu mem i tu! Ali da vidite sta su dalje radili. Tako razjarenu Nemačku oni nisu vezali lancima, več pajčin-jm. A sebe, pobednike, koji su tako razjarMi Nem:ič-ku, sebe raslabili! I sad, gospodje i gospodo, pitate me da li su to bili glupaci koji su pravili Versaljski mir? Ni- su glunaci! Bili su to zreli ljudi. Ljudi koji inv-i: životno Isifustvo, Ilezi, Francuzi i ostali: r^zje-dinjeni i raslabljenil Nije to moja priča o njiho-vaj raslabljenosti. Tu je bila kod njih zvanična parola! Hvala Bogu, nema rata! Zašlo? Zato što-imamo potvrdjen ugovor. Nemci su ga potpisall, a mi udarili pečjl! I nema više rata! Ako se Nemci usude, imamo sud! Kud idu ugovori? Na sudf. Kad jedila strana pokuša da okrnji ugovor, sud. düdje i natera krivu stranku na izvinjenje. I ja bili se smejao, kad ne bih govorio o Drami savremenog čovtčanstve! Nema potrtbe da vam izhžem sve ponižiiva-juce detalje VersiljsKcg mira po Nemf.čku. Svako od vas koji h. če da to s^zna, ako Vič ne zna ili se ne seča, načiče ih ma u kojoj pubMtaciji tog vremena ili u onima koje govore o tom vremenu. Djvoljno če biti da vam kažem da je Nemačka morala da preda ssveznicima sve svoje mncgo-brojno uružje (samo 30.COO topova), svu svoju flotu, sve svoje industrijske tajne. Nemsčkoj je bilo zabranjeno da ima vojsku, flotu i avijaciju^ Ntm^čkoj je nametnuta obaveza da plati štetu čiji iznos nije utvrdjen. A sve je to Nemačka iniala potpisati bcz reči, bez diskusije, bez cenj-kanja, bez razgovora; dcči, potpisati i pokloniti se. 1 to u onoj istoj dvorani ogledala u Versalju u kojoj je 1871, posle pobedonosnog rata Prusko -Francuskog, proglašeno Nemačko carstvo. A kad se tako ponižena i uvredjena i ozloje- djetia Nemačka učiiii slabum, onda Jevreji i prijatelji { agenti njihovi, sve učiniše da se stvore predusluvi zi neniačlco ,'jedinstvo, oteraše preko dvadeset tiemačklli dinastija koje su dotie vladale nemačkltn saveznim državama i laku onogučiše stvaranje jedinstvenog, prepotentnjg Neinačkog Trečeg Rajlu. A mesto realnili jemstava di Ne-nif-čka ostane mirna, stvoriše Jevreji j njiliovi sgenti Društvo narod», kao sud, „koji nije imao ni toliko snage da natera Nemnčkii da na poziv dodje, ili da je nsgna da iz Društva ne izidje i ne zalupi za sobom vrata s treskom." I sve oba-veze kuje je NenisSka ugovorom morala uzeti na seoe, beliu kao konci paučinz jedna pj jedna tako pokidane, jer ruka Jevreja i njiliovih agena-ta, svakad kad bi došlo do toga da se prema Nemačkoi preduzmu istinske garantije, bila je uvek tu da spreči, ne iz Ijubavi prema Nemcima, več radi izvršenja svoga paklenog plana. Ali najbolje se pakleni plan Jevreja vidi u poslednjem stavu: u raslabljivanju pobednika i dik-fatora Versaljkog mira. Oni su uvukli Ameriku u rat. Oni doveli Vil-sona, svo^ eksponenta, da pobedu saveznika po- moglie, da omoguci razjsrivaiije pobedjene Ne-mačke, ali j da spreči svako njeno uništenje, da donese Diuštvo ntroda, fasadu brbljivu u čjjem če zaklonu drama da se priprema, kao Sto u in* kubatoru začetak pileta raste. A posle su Amerika povukli iz igre. Oni su razjedinìli Veliku Britanìju i Francusku, a ove odvojili od Italije. Svoj ogromni neposredni i naročilo posredni ulicaj, upolrebili su sutrsdün u Velikoj Britaniji i u Francuskoj da ove 'dve sile udalje jednu od druge. A zatlm svom snagom deloviiii da obe ove zemlje zauzmu ponižavajuči stav prema Italiji i to u najkiiličnije vreme 1935-36 g. Oni se baciše na raslabljivanje Velike Britanije i naručito Francuske. Ovo poslednje je upravo o-plpljjvo njihovo delo i zaslužuje da 'detaljnije bude izloženo. Ko je bio glavni agent defetizma u Francuskoj, ako ne Jevreji? Zar nisu oni i njihovi agenti bili nosioci napadaja na svaki pokušaj nacionalne re* akcije i nacionalnog podizanja Francuske? Zar nije pod njihovim neposrednim lukovočstvom, preko Leona Bluma, uz pomoč jivrejsko-komunističke 'ìv reviii;? Narodu lg fr.jnta, Francus'ta ekonomski, politički i vojnički skrhana? Zar nije Žan Izije Z-j, .Jevrejfn, kio minisfar rnci .nalnug vaspitanja ubi-]ÌHO fraiicusku naciunnlnu niisao ii nastavi? Zar niie pod njegovim ministrovanjem kongres uičilelj«k' g sindikata, dve i po godine posle do-laska Hilljrovjg ni vlisf, ii Nansiiu, avgusta 1935, doneo onu Limoznu rezoluciju: da je glavna dužnust francuskog učiteljstva da radi na moralnem r-izuruždvanju Francnske — da francusKi učitelj ne sme čekati da drugi narodi otpočnu sa svojim razoružavanjem, da se odmali mora otpu-četi (baš sad kad ponovo poče ludilo naoružanja) sa razDriiž ivanjem Francuske? Zar se na lom kon--gresu m zaorj omirski smeh francuskili učitelja kao odgovor na pitanje jednog svog kolege: !„Pa čime čemo dočakati Hitlera ako nas sutra napad-ne?" Nasmejaše se'učitelji 1 odgovoriše: „Letcima čemo mu vojsku zasuti! ' Zar nije septembarska čehoslovački kriza 1938. došla posle dve godine vlade Leona Bluma — (u kojoj je od 90 članova minist'srske ekipe: ministri, državni potsekre-tari, š.fovi k -bineta i načelnici opšiih odeljenja — bilo četrdeset Jevreja i četrdeset masoni, dakle •poznalili prijatelja Jevreji, a samn j«; diset Fraii-cuza nejevreja i iiemasona) — dovpla Fnmcusku u taj položaj da na 5.000 nemačkih prvukl.-isiiili borbenih aviona im-i simo 50 svojih, da na 800 aviona mesečne iiemačke produkcije njene tvor-nice rade jedv.i deseti deo tf g hroja Kviona za njTiii vojskur Z.r nije FrancusVn pod tom vla-dom došla pred prag gradjanski g rata? Zar nije ta vlada uspela da Franciize baci jedne na druge, dok su Jevreji u^siini postilli g )spüd»!ri sudblne te velike nacije. I dok je narodni front Francuske s vremen» na vreme priredjivio bučne povorke svojih pri-stulica što su uzdignutih pesnica pjd crvenjm zastavom, p-jd vočstvom Jivrej«, vikali: „Dw)le Hitler! ', Hitler je kidao poslednje veze k'ìje su vezivale Nemačku, baš blagudan či toj vladi Francuske: uspostavljao vojsku, ops'u vojnu obavezn, 2auzim;to demilitcrizovane krajeve Rajne i pripre-mao Nemačku za snažan skok na Austri ju, Če-Tioslovačku i Poljsk". Zar nisu Jevreji bacili Musolinija u na'učje Hitlera? Zar nije to učiniia ona skupština Francuske u kojoj je glavnu reč vudio Jevrejin Leon Blum, objrivši Lavala koji je s Musoiinìjem bio naprav io spurazum. Zar nije taj isti Blum, sa svojom jevrejsko-ma-sonskf m ekipom, bas u vrcme kad je bilo oči-glcdiu da Fe Nerračka snaži i priprema za defi-nitivne skokove, spremeo Francuskoj front na Pi-rinejima i front na Alpima, pcred fronta na Rajni? Ali nije ssmo ovde jevrejsko delo razaranja opipljivu. Slučaj Rusije je daleko rečitiji za našu tezu. 1917 g. februara pao je caristički režim. Pri-vremeiia vlada medju prvima primila je telegram anieričkog bankara JaKoba Šifa, iednog od vodja meiijuiiarodnug jevrejstvf!. (Taj Šif je ono lice koje j s 1905 g. grofu Viteu u Purtsmutu rekao: *„Ako car neče da da slobodu kuju Jevreji traže, oiica če ta prava biti dobivena."). Na tu depešu odgovorio je odmah i .snishodljivo P. Miljukov,. ministar iiioslranih dela Privremene vlade. U toj depeši on, izmedju ostaloga veli: „Dozvolite mi da budem s Vama u zajednici radi širenja novih ideja jednakosti, slobode i sloge medju narodima." Ove reči ne bi bile razumljive, da je Šif bio samo bankar. Ali Šif je ustanovlo na Kolumbia uni- verzitetu prvu katedru socijalne ekonomi je, koja je imala zbdatak ne samo da fe bdvi pitanjem ljudäkog osvajanja zemlje, ne samo or^^ó-nazacijom industrije več i duhovnim voč-3tvom čovečanskili posluva. I ova mol-ba Miljukova, da mu Šit dozvali da budu u za-jednici ideja, pokazuje da je Mil^ukov dobro znao ideje Šifove i njegovo ziiačenje u medjunarod-nom Jeviejstvu, a preko ovoga i u svetu. Uioga Jdkoba Šifa u borbi protiv Rusije r.ije počela sa toni depešom. Kao pretsednik Jevrejskug američkog komiteta i kao pretsednik nezavisnog jevrejsko-n asanskog reda Bn::! B'rit, Jakub Šif je 15-11-1911 objavio Tat pretsedniku Sev. Amer. država Taftu, i.e lilevši da primi čak ni pruženu ruliu Pietsednikovu u Beloj kiči, zato što ovaj nije hlej da {.rimi zalite«' tmeričkih Jevreja da &e trgovinski ugovor zaključen s Rusijcra 1832 g. raskine, jer Rusija nije litelj dj u svoju zemlja primi nalrag Jevreje lioji su se vračali kao ume-rički podanid. Predsednikovo gledište je bilo jasno i odredjenu: Rusija je u pravu da u sv< ju zemljj pjsti koga liuče, isto tako kao što r di i AmeriKü. I odniah sutradjn večina amer čkili li- stova preduzela je oštar napad protiv Tafta, a n-gronina izdavačka preduzeča zasula su zemlju brošurama protiv Rusije. Rezultat je bio porazan za Tafta, jer su oba Domi američkog kongresa, deset meseci po objavi rata od strane Jakoba Šifa, pozvali Tafta da obavesti Rusiju da jetigo-vački ugovor s njom raskiriut.. OvJe je Š'f dakie uspeo da dve vlade: rusku i američku porazi, i ta samo za 10 meseci istrsjne borbe. I pošto je Taft zvanično raskinuo ugovor s Rusijoin, iduče 1912 g. jedna delegacija prelstav-nika reda Bnai B'rit d( š'a je u ßelu kuču i stavila na prsa pretsednika Tafta medalju kola mu je davala pravo na titulu „čoveka koji je prošle godine najviše doprineo bli'gostsnju JevreJstva. U leto 1916 g. iz Njujorka ruska vujna oba-veštajna služba dobila je poverljiv izveštaj sledeče sadržine: „Prva sednica ruske revolucione stranke održana je u ponedeljak, 14-11 u istočnom kraju Njujorka. Bilo je prisutno 62 delegata, od kojfh je bilo 50 veterana iz revolucije 1905, a ostali su bili nu/i članovi. Večina su bili Jevreji i u glavnom intelektu ilei... Debata je bila upučena u pravcu ispitivanja sretstava i mogučnosti za izvodjenje velike revolucije u Rusiji, pošto je trenutak vrlo povoljan... Jedina ozbiljna prepreka je pitanje novca, ali čim je ovo pitanje bilo postavljeno, sednica je bila obaveštena da to ne sme davati povoda nikakvom oklevanju, jer čim to bude potrebno, znatne svote če biti date od ličnosti koje simpstišu pukret za osiobodjenje ruskog naroda. Tim povodom ime Jakoba Šifa bilo je više puta pomenuto. Jedan memoar kojl se udnosi na boljše-vizam i Jevrejstvo, a koji je visoki kome-sar Francuske republike uputio obaveštaj-nom odelenju Geiieralštiba Francuske vojske daje interesantne podatke (dokument 7-618-6). Ovaj je dokument bio objavljen u u listu „ U Moskvu" koji je izlazio u Ro-stovu na Donu 1919 g. za vladavine belih trupa, a objavljen je u listu „Stara Francu-ska", gde se za ovaj memoar veli da ga je obaveštajna služba američka dostavila svima savezničkim obaveštajnim službama. Ta j memoar iznosi: I. Cuje se da se u februaru 1916 g, sprema revolucija u Rusiji. Ove ličnosti i ustanove su u lom delu uzele nčeš6i: 1) Jakob Šif. 2) Banka Kun, Leb i Kom. (upr-jva: Jakob Š'f, Feiilts Berburp, Oto Kan, Mornmer Šif, Serli Halcauer). 3) Hugenliajn. 4) Maks Brfijtung. U aprilu 1917 Jakob Šif je javno iz-javlo da je revolucija izbih olagodareči nov-čanoj pomoči koju je on dao. II. U proieče 1917 Jakob Šif počeo je da novčano poniaže Trockog (pravo ime Bronštajn, Jevrejin) radi podizrnj^ socijalne revolucije u Rusi;!. Trocki je pored tng^ prinno pomoč i od Maksa Barburga iz Hamburga, od jevrej-skog velikog preduzeča Vestfaisko-Sajnpkog Sindikata, kao i od Jevrejina Olafa Ašberga iz Štokholmske Naj Banken. III. U oktobru 1917 ostvarena je bolj-ševička revolucija, biagodareči kojoj su Sov-jeti uzeli upravu nad ruskim narodom. U Sovjetima su se sledeča lica naročilo isticala: Psevdonim Pravo ime Narodnost Leiijin UJjanov Rus Trocld Bronštajn Jevrejin Stcklov Nahamkes if Martov Zederbouni 1* Z i no v je v Apfelbaum 9 Kamenjev Rozenfeld M Suhanov Giirel II Sagerski Krchmal t» Borbanov Silberštajn ti Uricki Radomislski l> Larin Lurie II • KHmnov Kap II Qanetski Firetenberg ti Dan Gurevič «1 Meškovski Güldberg it Martinov Zibar 9i ParvuG Helfand n Rzjanov Goldenbah t$ Černomorski Černomordik n Solncey Blajhman M Pjatnicki Živin II Abramovič Rajn If Zvezd in Vojnštajn Jevrejin Maklakovski Rosenblum . Borbov Natanzon Akselrod Ortodoks Garin Garfeld Glazunov Šulce Jofe Jofe Lipinski [Levenštajn IV. Medju intimnim prijateljima Jakoba Šifa nalazi se i rabin Juda Magnes. On je propovednik medjunarodnog Judejstya i o njemu se mlsii da je prorok. Početkom 1917 ovaj prorok izjavio je da je .boljševik. Šif ga je zbog toga javno ukoreo, ali je i dalje ostao sinjim^u tesnom dodiru i prijateljstvu. V. S druge strane, ta i isti Juda IVla-gnes, potpomogan od Jakoba Šifa, kao direktor organizacije Paol, ima za cilj da uspo-stavi internacionalna suprematiju jevrejske radničke stranke. VI. Nekoliko nedelja pre izbila je soci-Jalistička revolucija u Nemačkoj: 'automatski je političku upravu nad ^j^revolucijom uzela Jevrejka Roza Luksenburg, a jedan od^ glav- nih vodja medjunarodiiog boljševičkog po-kreta je Jevrejin Hlaze. VII. Ako zapamtimo da je jevrciska banka Kun, Lobi i Komp. u vezi sa jevrej-skom firmom Rajnsko-vestfalski sindikat i jevrejskom bankom braca Lazar u Parizu, kao i sa bnnkarskom kučom Gincburg (Petrograd, Tokio i Pariz), i ako pored toga zapazimo da su sve jevrejske kuče u tesnim vezama sa jevrejskom kučom Spejer i Komp. (London, Njujork i Frankfurt na Majni), kao i sa Naj Bdnkom (jevrejsko-boljševičkom kučom u ŠtokhoImu),jz!azi da je boljševički pokret u izvesnoj meri izraz opšteg jevrej-skog pokreta i da su ove banke zaintereso-vane u njegovoj organizaciji." (Sva ova dokumenta objavljena su u knjiži generala Nečvolodova: „Car Nikola i Jevreji"). Sasvim je netačno zaključiti da je medjunarod-no Jevtejsfvo zasnivalo boljševički režim u Rusiji radi neposredne ievrejske eksploatacije ruske zemlje i ruskog naroda. Makoliko bile velike neposredne koristi koje bi ta neposredna ekonomska eksploatacija ruske zemlje i ruskog naroda donela, m ■rfjuiiarotino Jevrejstvo je nije hfelo. Cii i je re-vclucijom US "elo dj stvori tvrdjavii svetske revolucije, Ifruz koju če i potnoču koje če medjuna-ro-iiio Jvjvrejstvo doči do ostvarenja svogn više nego pedesetvekovnog sna o vladavini iKd čelom ze iiljom i sviin nirodima, obirMiijem svijii no-seb'iili nacioinliiih država, ubijnnjeai sviju dr>>gili religija, stvaranjem iedne svttske države, kojoin nfkt) drugi vladati ne može več jedino medjuna-rodni, svuda medju rsrodim i rastureni narod, kome če se sva plemena pokloniti i svi narodi služili i biHguslovili ga kao pobednikn. Otuda medju narod ilo Jevrejstvo n^je ni imaio zad^tik dn privredtio eksploališe rusku zemlju i ruski n^rod posle revolucije, več dii Sfjvjetijom, kao državnom orgauizacijom judeo-marksističke misli i Kominternom kao medjunorodnnni organi-zacijom te iste misli, tako upravlja da ova rash-bljuje sve nacionalne, a naročito hriščanske države s jedne strane, a s druge da gura svet ka nonom svet«kom sukobu, a da se prip-emi kad ovaj su-kob dodje i ratujuče strane budu djvoljno izno-ren^ i izmrcvarene, za svoju definilivnu vujničku ulogii i pobedu Svi Jevreji koji su učestvovali u ruskoj revoluciji imali su samo taj cilj. — I njihovo prisustvo u Sovjetiji je samo u loj meri potrebno, da ona ne bi skrenuia nekako od onog cilja koji joj je Izrailj postavio. Pri tome je cepanje Trockog od Staljina i op-tužba Trockog da je Staljin izdao revoluciju, samo maska Izrailjeva. namenjena Iiriščanitna. Treba iiriščane prevariti kako je boljševizam evoluisao, kako više nije to onaj prvi boljševizam, divlji, krvoločni; več drugi, pripitomljeni, koji samo iz formalnlli razloga ne može da se odrekne zabluda boljševičkili, pa se samo još imena drži, a u stvari je sasvim od njega daieko. Zato dulaze optuž-be Trockog, koji je „slučajno» Jevrejin, — naiz-dajnika Staljina. U stvari ta je optužba bucanje peska u oči, jer Staljin, kao štj čemo videti dalje, vodi stvari svetskoj revoluciji, poslušan planu Izrailjevom, Nije dakle revolucija 1917 g. bila oslobodjenje Rusije, ustanak podjarmijenog ruskog narudu, več zavojpvnnje Rusije i porobljavanje ruskog naroda od strane jedne misli strane ruskom narodnom duhu, njegovoj istoriji i njegovoj tradiciji; misli ponikle iz jevrejskog semena, odrasle na dju- brištu zapada, a ubačene preko ljudi poisatih u ploinbinnim vagonima, kroz neprijateljsku zemlju usred rata, u Rusiju da ovu, u jediiam trenutku naročite slabosti, zavojuje i podjarmi. Pri oceni pitanja o prirodi Sovjetije, ovaj isto* rijski niomenat zavojevanja Rusije i porobljavanje ruskog naroda osvajanjem iz Inostranstva od strane pretstavnika judeo-komunističke misli, propuštenih usred rata kroz Nemačku u plombiranim vagonima, namerno se izostavlja. Jer, odista nije svejedno da li je revolucija delo ruskog naroda ili inustrnnstva: u prvome slučaju radi se o oslobodjenju, u dnigom o zavojevanju. Teza judeo-marksistička i legiona njihovih prijatelja jeste da je Rusija revulucijom oslobodjena. Istorijske činjenice utvrdjuju, napro-tiv, da je osvojena od šake smelih jevrejsko m^rk-sističkih avünturista — propuštenih u ratu kroz neprijateljsku zemlju, a novčano obilno potpomo-gnutih od strane Jevreja. Ali ne samo ovaj momenat: pohod iz inostran-stranstvd i mali broj boljševika, več i naročite duh same bolševičko-marksističke misli pokazuje da njena revolucija nije oslobodjenje Rusije i ruskog naroda, več zavojevanje i porobljavanje. Kakva je to misao marksistička, koja se uba-cuje u Rusiju? Odgovara li njen duh duhu ruskog naroda, njegovoj tradiciji, njeguvoj istoriji i njegovim težnjama. Jevrej'n Kfrto Modrohaj Marks napisao je kritiku kapitalizma i time postavio osnovu današnjeg socijilizma i boljševizma. Sucijalizam je pustoj^o i pre Marksa. Ali nije bio pokretan od Jevreja. Otuda valjda i njegov neuspeh. Jevreji su — iako največi korisnici kapitalizma — videli da je pitanje njihovih političko-mesijanskih ciljevii vezano bsš za uspeh soc'ja-lizma. Jet se sodjalizam pokazuje kao močno orudje za cepanje nesemitskih naroda, za rušenje njihovih nacionalnih država, za borbu protiv hriš-čanske Evrope, za ostvarenje jevrejske pulitičke vladavine u svetu. Otuda i uspeh Mirksov i uspeh socijalizma. Tri su glavne misli na kojima počiva ekonomski deo marksizma, koje ga upravo omogučuju i čine pogodnim orudjem ovih jevrejskih svelskih planova. O samom ekonomskom delu marksizma neču sada govoriti, jer nam to i nije predmet, več o onim filozofskim postavkama, o onom shvatanjü sveta na kojem je marksizani sazdan, zbog k Jih je sazdan i koje su mu dale oiiu strašnu dinamiku. Pr\a misao je ateizain. Nema Boga! Ljudi uza-lud podižu uči nebu. Ono je gluvo, nemo i pusto. Nikoga tamn nema. I ne samo tamo gore, iznad glava njihovih, vec nigde. Prema tome, luda su i glupa i sva ostala verovanja koja izviru iz vere u Bo^a i prazne sve nade što su za tu veru vezane DrugH misao je materijalizam. Nema duha! Sve je samo materijci, pa i sam duh je samo psihička manifestacija materijalnog i samo materijalni uslo-1 ljudskog života uspavijuju i pokreču istoriju Ijudsku. Samo je niaterijalno glavno i bitno u životu naroda i država, a moralno, specijalno duhovno, sporedno. Tzv. moralno, i duhovno je nadgradnja ekonomskog. Ono je glavno i osnovno, a moralno i duhovno se nadgradjuje nad osno-vom i zavisi od nje. Trcca misao je klasna borba. Nije narod jedan sastavljen ud briče, več od samih krvnih nepri-jatelja, rasporedjen'h u glavnom u dve klase koje su u stalnoj i neprekidnoj borbi. Istorija jednog narotla, prema tome, nije istorija vezanih ii jed-nii sutlbinsku i kiilturnii zajednicii osccanjem ponikliin iz zajeclnice porekla ili života, — več istorija iikliipčaiiiii krvnih neprijatelja, sto se grizli, iijedaju, raskidaju i imištavajii u me-djiisübnoj licsomuénoj borbi. Te tri misli čine filozofiji! Marksizma. One na sebi nose pečat jevrejskog genija i pritvornog mu mentaliteta. Ostavljajuci na strami očiglcdni kontrast da se narod koji je največi korisnik kapitalizma, koji je za 15Ü godina, od kako se dočepao „političke slobode i ravnopravnosti", uspeo da stavi riiku i da iizme pod svojii upravu največi deo banaka, industrije i trgovine, ruda i saobračaja čovečan-skog, javlja sad kao kritičar, rušilac i organizator rušenja tog istog poretka, kontrast koji bi trebalo da bude opomena svima da vrlo oprezno primaju jevrejske reformatore. Obazreču se na toliko puta isticanu činjenicu da ova jevrej-sko-marksistička misao ne odgovara jevrejskora duhu a odgovara njegovom dvoličnom karak-teru , mentali letu. Sami sudite. Marks je Jevrejin — sin jevrejskrg naroda koji ne može da se odrekne svoje vere u Boga. Celi istorija njegova je na toj veri sazdana, veri kojoj su i danas u glavnim linijama čvrsto privrženi. Toliko je vera u B^ga vezana za Jevrejstvo, di ne verujem da ima ijednog Jevrejina pravog i iskrenog ataiste. Jevreji veruju da duh rukovodi i pokreče isto-riju. Cela njihova istorija je dokaz za to. Sve što su radili radili su, i kroz materijalno nemoguče uslove prolazili, jer ih je pokretala mesijanska ideja da su oni narod izabrani od Boga, kome je dato da vlada svima narodima. Ali tako oni veruju kad su u pitanju oni sami, jer takva misas snaži i održva narod. Za hrišcanske i ostale narode oni su u osnovu nove masovne socijalne i sodjalističke misli stavili materijalističko shva-tanje istorije — misao sasvlm suprotnu onoj koja važi za Jevreje. Jevreji su više nego narod: oni su porodica ogromna. Nigde solidarnost nije tako duboko vezala članove jednog naroda jedne za druge, kao što je slučaj kod Jevreja. Tako Jevreji rade kad kad su oni kao narod u pitanju, jer takva misao o solidarnosti i povezanosti dubokoj i sud- binskoj, o bratstvu krvnom, hrani i brani i sna-ži jedan narod. Zato su Jevreji u osnovu nove masovne, socijalne i socijalističke misli stavili klasnu burbu, mesto solidarnosti, da se nejev-reji medju sobom glože i krve. Da Ii ta marksistička misac- odgovara duhu ruskog naroda? Da li bezboštvo, materijalizam i klasna borba odgovara ruskom narodu? Jesu li to njegove misli koje je stari ruski režim pri-tiskivao i gaiijao, a one ganjane uspele da ro-volucijom oslobode sebe i ruski narod? Odgoror je negativan. Ruski narod nema ni ateizam, ni materijalizam, niti klasnu borbu za svoju rodjenu misao? To su tudje, stane misli njegovoj prirodi, ubačene sa strane, osvojile njc-govu zemlju i porobile njega i sve što je njegovo. Ali može neko da sumnja u to. Otuda takvima predlažem da izvrše takozvanu introspekciju, neka po duši svoga naroda sude o [ruskom narodu. Neka zatim odgovore da li našem narodu odgovara ateizam, materijalizam i klasna borba. Kad govorim o narodu, o njegovom duhu, ja ne mislim na one koji su kroz škole prošli, niti na jedho pokoljenje, več na kolektivnu psihu naroda sto se kroz narodne iimotvorine tokom vekova izražavala. A\ože li naš narod shvatiti Vastljenii bez Boga? Nikad i nigde se on nije niogao c takvom iniš-Iju pomiriti. I II vreme kad hrišdanstvo nije bio primio, on je verovao da Vaseljena mora imati domačina koji čuva i održava svet od iiljeza i otimača, bilo da su ovi neka zla božanstva, bilo da su zli ljudi. Može li narod shvatiti mateiijalizam i njcgo-vu predominaci:u u istoriji? Nikad i nigde se narod naš nije mogao s takvom mišlju pomiriti. A „Ustanak na dahije", — koji rečima, što ih slepi narodni guslar kao u kamen ureza, — najbolje pokazuje narodno shvataiije istorijskih procesa. Kako dolazi do nnròdnog ustanka? Čeriri činioca se nalaze jedno prema drugom: dva koja su protiv Ustanka i dva koja hoče. Ustanak. „Kad se ščaše po zemlji Srbiji, ' Po Srbiji zemlji da prevrne, I da druga nastane sudija, — Tu Knezovi nisu radi kavzi, Nit' su radi Turci izjelice, Al'je rada sirotinja raja, Koja globe davati ne može, Ni trpeti turskoga zuluma. I radi su Božji ugodnici, Jer je krvca iz zemlje provrela: Zeman dode valja vojevati Za Krst časni i slobodu zlatnu Svaki svoje da pokaju stare." Ona dva za ustanak su materijalni (raja), duhovni princip (Božji, ugodnici). I duhovni princip pokreče prilike.' „Ne bil' s' Srbiji na oružje digli Al'se Srbi dignut ne sn edoše". Ne smedoše, jer raja bez vočstva, bez glave ne diže ustanke, ne stvara istoriju. Treba prilike da uzbude »Turke biogradce« da oni po-veruju u mogučnost ustanka, pa počnu ubijati kneževe, da ovi vide da če i bez ustanka izgubiti glave, te da tako rajino raspoloženje za kav-gom dobije svoje organsko vočstvo, da narod dobije glavu — i da dode Ustanak. Ova narodna pesma pokazuje duboko, prisno narodno verovanje da je u istorijskim zbiva- njima duhovno nadmočnije od inaterijalnog, a ne obratno, kao što su Jevreji, preko Marksa, ubacili u hriščanski svel. Da li je klasna borba poznata našem narodu, okatom i Bogom nadahnutim? Jer ako je klasna borba zakon ljudskog života, onda je taj okati narod nju morao videti i o njoj morao govoriti. A 011 o njoj nigde ne govori kao normalnoj ži-votnoj pojavi. Naprotiv, kad u svojim narodnim pesmama opisuje svoju vlastelu, on uživa u nje_ nom bogastvu, u njenoj krasoti, on se ponosi njenom snagom. Samo na jediiom mestu on besni na svolu vU .telu: „Velikaši proklete vam duše" Samo na jediiom mestu ih tako prokliiije, kad se ta vladajuča klasa medu sobom posvada i zakrvi, te ta medusobna svada počepa carstvo. Kad bi narod video klasnu borbu, on bi mr- ' zeo svoju vlastelu, — a trijao bi ruke i radovao bi se kad bi video da se ta vladajuča klasa medu sobom pokrvila. Jer ako je ta vladajuča klasa njegov neprijatelj, onda je medusobna nesloga i borba te vladajuče klase njegova sreča i blagostanje. Ne odgovara našem narodnom duhu, dakle, ni ateizam ni materijalizam, ni klasna borba. Ne može, dakle, odgovarati ni duhu, ni priredi, ni istoriji ruskoga naroda ateizam, materijalizam i klasna borba. Na taj način smo dokazali ne samo da je isto-rijski ruska revolucija došla iz inostranstva, pro-puštanjem neprijatelja i novcem i organizacijora Jevrejskom, več da sama ta misao, sto je revo-lucijom došla do vlasti, po prirodi svojoj ne odgovara duhu ruskog naroda. To je Sovjetija. To nije Rusija. Mnogi, razume se, to zameraju. Hteli bi da ja i dalje posle 1917 g., ne zovem Rusiju Sov-" jetijom. A ja ne mogu. Iz tri glavna razloga. Prvi je: što se ona sama tako ne zove. Ne znam šta je gonilo Staljina i njegovo društvo da svoju tvorevinu prozovu SSSR (Sojuz sovjetskih socijalističkih republika), — da od četiri reči nema nijedne jedine koja označava kakvu geografsku ili nacionalnu stvarnost. Ali neki razlog su imali za to. A u civilizovanom društvu je red da ljudi zovu trečega onako kako se on sam zove, a ne drugim nekim imenom. Obično ljudi smatraju uvredom kad ih neifo zove onaka kako se satni ne zovu. Drugi je: što su Rusija i ruski narod zarobljeni tudom mišiju i tudom organizacijom — kaa što smo napred naveli. A neko veli: Neke je i tako! Imate pravo. Ali tamo na severu je velika ruska zemlja i veliki ruski narod. Tu zemlju moram zvati Rusijom. Odgovoriču ovom pričom. Ona je moj treči i poslednji razlog: Bio neki Jovan. Imao porodicu, kuču i rad-nju, poljska imanja i stoku. Ali pogine. Ubije ga Stojan. Uzme ženu, decu, kuču, radnju, ima-nje i stoku. I Stojan se namesti udobno tamo gde je bio Jovan. Za mene je jasno da je taj novi gospodar ipak samo Stojan, iako drži i Jo-vanovu ženu i decu, i kuču i imanje, i radnju i stoku. I zato ga zovem Stojanom, a-imanje i decu i stoku, pa i ženu Jovanovim. I nikako ne mogu to da pobrkam, ni da zabo-ravim. Takav mi je običaj. I nije rdav: mislim da je i kod vas takav... Ali može medu vama biti ljudi koje sve ova nije ubedilo i koji misle: ovo uporedenje ramlje Kije sad tamo otimač i ubica Stojan, nego je zemlja ruska i narod ruski našao pravi oblik svog državnog i narodnog uredenja, svoju sre-^u i svoju snagu: rascvetala se ruska zemlja i raspevala se ruska snaga sada i drhče stari svet od nje. Da vidimo da li je tako! Mi tražimo istinu, a «na je meni uvek draga, makakva bila. Da vidimo dakle, da li je tako. Razgovarao sam pre neki dan s mladim čove-kom koji je iz ljubavi prema svojoj ruskoj zemlji prešao tajno granicu, probavio tamo skoro pola godine i vratio se tajno. Njegovi izveštaji su izišli u br. 24 i 27 naših biltena. Iz tog du-gog četvoročasovnog razgovora navodim samo ovo: „To je zemlja u kojoj, osim male dece, niko u oči ne gleda. Pri razgovoru gleda dole, gore ili pored vas, ali u oči vas ne gleda. Tek kad se dobro upoznate, oči se bojažljivo podižu i kolebljivo susreču s vašim. Pa i posle toga. Na-vika se teško savladuje. To je zemlja tako reč; bez staraca. To je ono ito najpre pada u oči. Starije generacije su tako izrešctane, da se samo retki primerci još vidaju. To je zemlja duboke rezignacije. Rezignacija je postala navika. Kao što nosimo ogromnu težinu vazdušnog pritiska na sebi i ne osečamo-navikli smo se na nju. To je zemlja u kojoj se nista ne može kupiti bez gurnjave. Nišam za šest meseci video u Sovjetiji da ima ijednog artikla dovoljno, na pretek, Otuda se za svaki pravi rep, „livost": novine, šibice, sapun, brašno, cipele, tkanine ili železnička karta. Ni sa jedne železničke slanice ne podu nikad svi' putnici: neko mura ostali, jer nema mesta. ' To je zemlja u kojoj se kupuju i stvari koje čoveku ne trebaju, u nadi da če putem razmeiie lakše dobiti stvari koje trebaju. To je zemlja u kojoj samo retke, privilegisane porodice po gradovima, imaju svoju zasebnu sobu. Vrlo cesto, u večim sobama stanuju po tri bračna para ili jedan bračni par i po dva ili tri samca. Jednom reči, to je zemlja koja živi pod tero-rom kakav se' u Evropi ne može zamislili i iD oskudici koja u Evropi izgleda neverovalna.» Ali, i to možda neče ubediti ljude koji ii Sov-jetiji gledajii Rusiju i vide sreču ruskoR naroda. Da ideino dalje. Tanio vlada vlada koja se zove Radiiičko-seljačka vlada. 1 imiogi, koji ovde kod nas uzdisu za tim poretkoni, vele: sigurno je da u Rusiji nije dobro plemičima i kapitalistima, vladikaina i svešlenicima, ali je dobro radiiiku i seljaku. Da vidimo da li je bar tako. Prizna-jem, da ako je dobro radnikii i seljaku, ako su Sovjeti bar tim velikim slojevima naroda dobro učinnili, onda je sve što govorim prolivu njih neosnovano. Ali šta čemo raditi ako ni radnici-ma, ni sejlacinia nije uobro? Ti koji tako misle začudiče se, zgranuče se kad im kažem da je jedina stvarna opozicija Sovjetima danas radnik i seljak. Ne neki radnik i neki seljak, več ogromna večina radnika i seljaka. Inteligencija nije opozicija. Kao i po drugim zemljama, ona je oportunistička, karije-ristička, mlaka, neborbena. Plemstvo ili je uniš-teno, ili je u bekstvu. Samostalnih privrednika uopšte nema: likvidirani su. Sveštenstvo se drži isključivo crkve, koja je i danas, uprkos Staljin-ske konstitucije, progonjena. Od tih su još naj- borbeniji, na svoj način, tzv. „brodjači popi' (lutajuči sveštenici), koji su neregistrovani i ko-ji hodaju po seliua i gradovima i tajno vrše obrede — i čijim molitvama se narod, baš zato što su tajne, i obrača. Ali prava, opasna i masovna opozicija jesu radnici i seljaci. Da je tako vidi se iz dva dekreta Sovjeta narodnih komesara, onog od 28-XI-38. kojim je utvrdeno novo radničko zakonodavstvo, i onog od 28-V-39. kojim je utvrdeno novo kolhozno pravo. Prvi dekret svojim odredbama pretstav-Ija najteže po radnike zakonodavstvo u Evropi. A drugi dekret pretstavlja pravo novo porab-Ijivanje sela. Ali ova dva dekreta izlaze iz okvira naše večerašnje analize. To možete gnači u drugim našim spisima. Pa ipak jedno moramo reči: radničko zakonodavstvo koje bi tako malo vodilo računa o slobodi radnika, kao ono u Sovjetlji, ne postoji danas u Evropi. A isto tako seljačko zakonodavstvo nije seljaku u svetu tako malo slobode dalo, kao žto je ono u Sovjetiji. Sovjeti su na ovo bili primorani. Godinama su oni na svojim partijskim kongresima za sve svoje nedače krivili .rukovodjašče", one koji preduzečima upravljaju. Iz doktrinarnih politič-kih razloga nisu smeli govoriti da itn nedače dolaze zbog otpora koji im suprostavljaju rad-ničke i seljačke mase, u ime čije oni i vladaju. Ali na kraju život ih je nagnao di otvoreno iznesu optužbe, i one su se prvi put čule na XVIII partijskom kongresu VKPb(mart 1939 g.) i to ne više protiv „rukovodjaščih", več neposredno proti v radnika i seljaka. Codina 1939 sva je u znaku borbe sovjetskog režima protiv radnika i seljaka. Ta borba nije izbila tek sad. Ona je stara koliko i boljševičftt režim. U početku je ona bila borba protiv belih, zatim protiv zaostale inteli-gencije, srednjih klasa i sveštenstva. Sad se samo narodne mase — ne iz doktrinarnih razloga, več u ime prirode stvari, u ime samog života — bune protiv jednog nemogučeg sistema koji je zamislio jevrejski duh za jevrejske narode i koji jevrejski svesni i nesvesni agenti hoče na silu Boga da im nametnu. Istorija sovjetskog režima za dvadeset i dve godine je istorija krvave i surove borbe ruskog naroda protiv svojih zavojevača, pretstavniks i eksponenata jevrejsko-marksističke misli. Ovi poslednji dekreti su samo otvoreno priznanje sovjetskog režima o toj borbi baš sa onima, u ime čije su oni oborili stari poredak, porušili tolika dobra, pobili tolike milione ljudi, izložili smrti od gladi desetinama miliona drugih, prognati ili zatočili desetinama miliona trečih, a sve drugo podveli pod režim, „u kojem, osim male dece, niko drugi u oči ne gleda," Neverni ipak nisu ubedeni. Oni isnose dva razloga: prvi je u političkoj i vojničkoj snazi Sovjeta, a drugi u čuddim i velikim stvarima koje su oni u Rusiji stvorili. Neverni vele: ,Pa kad je sve to tako, onda otkud ta velika poli-tička i vojnička snaga Sovjeta i otkud toliko čudne i velike stvari sto su tamo učinjene?" Neverni imaju pravo da pitaju. I ja im odgovaram. Kad se pojavila ta snaga o kojoj govorite? U kom trenutku? Kad je zapadna Evropa upala u rat. Pre toga je nije bilo. Gde je 1938 g. bila Sovjetija da zadrži Poljsku od napada na Če-hoslovačku? Uprkos sovjetskog protesta upuče-nog Poljskoj, ova prezrivo Sovjetima odgovara i produžuje presiju i napad na Čehoslovačku, a Sovjeti pri tom ne mrdnuše da Poljsku zadrže. Što svoje sporove sa baltičkim i skandinavskim državama Sovjetija nije raspravljala pre 1-IX-39? Što svoj spor s Poljskom nije raspra-" vila pre 7-IX-39. Jedan je razlog samo. Da bi Sovjetija mogla pokazali snagu, treba pred so-bom da ima slabe protivnike — daleko slabije od sebe.. Vojni stučnjak Tajmsa, lO-VIlI-39., dakle u vreme kad je Engleska pregovarala sa Sovjeti-jom, dao je sledeču ocenu o crvenoj vojsci: „Sposobna da iznenadnim napadom zada oz-biljan udar i jakom neprijatelju ako ovaj nije na oprezi. Sposobna za ofanzivni pokret manjeg značaja protiv slabog naprijatelja." Dakle nesposobna da udari na jakog neprija-telja koji je na oprezi, — kao što nije sposobna ni za ofanzivu opšteg i večeg značaja čak ni protiv slabog protivnika. Razlozi su tome: tehnički (rdav saobračaj), vojnički (slab i nepodesan starešinski kadar), moralno- politički (nepouzdanost trupa), ekonom- .Ski (rdavo ekonomsko stanje zemlje). Što se tiče velikih čuda o kojima su neverni slušali, izvesna čuda zaista postoje. Prvo je u tome sto pored sve statistike o ispu-tijenju plana proizvodnje, zemlja ima izgled vrlo skromnog, pa čak i bednog života, a ipak nije-dan artikal se bez gurnjave ne može, pa čak često ni sa gurnjavom, kupiti. Drugi je u tome što bi upravo bilo čudo da uspe režim koji se hvali da u svom budžetu ima 30,000.000 službenika, što če reči činovnika i nameštenika, tj. birokratije, gde je po pravilu lična inicijativa odbačena. Treče je u tome da bi upravo bilo čudo da režim, u kojeni ljudska sloboda i ličnost tako malo vrede, nije bio u stanju da izgradi be-spravnom i besplatnom radnom snagom toliko gigantskih tvornica i postrojenja, kad su pre njega to mogli egipatski faraoni i rimski carevi sa daleko manje terora, a s više poštovanja ljudske ličnosti i slobode i beskrajno manje žr-tava u krvi, životima ljudskim i materijalu. Ali največe čudo na koje sam naišao u svome ispitivanju mnogobrojne literature i saslušavanju svih svedočanstava, jeste ono koje sam našao-u knjiži jednoga Francuza, koji opisuje ova gornja čuda, pa na ktaju veli: „Može mi se zameriti da nigde nišla odista lepog i vfilikog nišam video. U stvari video sam. Video sam kazneni zavod na 20 km, od Moskve. Kazneni zavod koji straža ne čuva, gde kažnjnici mogu slobod-no, kad hoče da idu u operu ili kino u Moskvi, gde kažnjenici mogu da dovedu svoje porodite i da s njima na robiji žive, gde kažnjenici ima-ju takvu ugodnost, i takvo obilje, da se zavod ipak mora čuvati od onih što bi hteli da iz slO' bode udu nekako „nezakonito" unutra." I tako smo pokazali predigru drame: razjariti-Nemačku, okovati je paučinom, raslabiti pobed-nike. Odatle ima da izbije drama. Ali tek onda kada se prethodno ostvari neoCekivano i iznenadno spajanje Nemačke i Sovjetije. I danas ljudi stoje zbunjeni pred tim neočeki-vanim obrtom. Ta zar nije naša velika Stampa brujala od tvrdnji: ,sutra ili prekošutra potpisuje se sporazum Engleske sa Rusijom". — Uzaman smo dokazivali da to biti neče! Smejali nam se jedni, klevetali nas drugi, napadali nas treči. Pa ipak Engleska sa Sovjetijoin nije polpisala sporazum. Mesto toga, na zaprepaščenje svih, do-šao je Neimcko-sovjelski pakt o nenapadanju. Kakav je značaj njegov u ovoj drami? Da li je to običan političko-vojnički pakt kao što se često izmedu zeraalja zaključuje? A, ne! O vaj pakt ima drugi značaj. On je po-sledjna scena Predigre. Njegov perfidno-satanski karakter osvetljuje tragičnom crvenom svetlošču samu dramu koja počinje da se pred našim očima odigrava. Zato što smo to znali, zato smo uprkos tolikih i takvih tvrdenja mogli uporno tvrditi da neče biti postignut sporazum izmedu Engleske i Sovjeta. Nemačka je u ovoj Drami izazivač rata. Motor rata, pa prema tome i motor revolucije. Preko Sovjeta Izrailj drži Krmilo rata, pa prema tome i Krmilo revolucije. Pakt ;nemačko-sovjetski od 23-VlIl nije nista drugo nego spajanje niotora sa krmom, uzima-nje nemačke motorne snage pod uticaj jevrej-sko-marksističkih kormilara. Zato je taj pakt došao kao poslednja scena predigre da bi Motor uzeo onaj pravac koji Reditelj hoče. Mi smo zato davno rekli da Hitler postaje nesvesni jevrejski agent, misleči da radi nešto što treba da donese sreču i veličinu njegovoj Nemačkoj. On u stvari izaziva rat i svojom o-gromnom, a opremljenom snagom i discipliiio-vanim narodom, udara, upravljan sovjetskim kormilarom, o zid anglo-francuski, sve u cilju koji je Izrailj postavio. DRAMA I eto Drama je počela. Sjurila se Nemačka na: Poljsku i smoždiia je. Nemačka je spremala mu-njeviti rat za istok i pokazalo se da su i sprema i iskoriščenje odlični. Poljska je slomljena. Ali pre toga, zbog datih garancija (koje su nepromišljeno toliko puta več davali, navedeni lnkavo od onog istog reditelja koji im je u uSi duvao neprestano sulude formule o kolektivno] bezbednosti, dok ih je istovremeno raslabljivao, razbijao i onesposobljavao za svaku oružanu brzu nipadnu akcij u), — Engleska i Francuska objaviše rat Nemačkoj. Kada je Reditelj bio siguran da je sad zavesa dignuta, da je drama zaista počela, da če ovog puta odista da se igra i to istinski, da nema više opasnosti äa stvar prode na miru, da če zaista biti loma, huka, tveske, cike, dima, ognja i krvi, — zikliktao je iza kulisa skriveni Reditelj, od divlje radosti i nasmejao se smehom ledenim, trljajuči zadovoljilo ruke. „O, rekao je, koliko truda i muke! I jed va jedilom da otpočiie drama koju spremam vekovi-ma. O. ide vreme, Izrailju! Dolazi kraj tvojim mukama, tvoiiie stradanju, tvojim teškim poni-žeiijima. Ide zora, Izrailju! I ide pobeda tvoja: blagosloviče te rvač s kojim si se rvao u pede-setvekoviioj noči!" I tada u igru ulazi i Sovjetija. Skinuvsi iiiasku sa lica svog, bestidno se baci na slornljenu Polj-sku da „zaštiti živote, slobodu i imovinu svoje jednokrvne brače" — ona koja u ruskoj zemlji pogazi svu slobodu, smrvi desetine miliona života i oduze i poništi svu imovinu nesrečnog ruskog naroda. Ali maska več i nije mnogo potrebna. Maska je trebala dok ne počne Drama. Nekada je Sovjetija pravila formule o napadaču i besprekorno s drugim državama utvrdivala ko se ima smatrati napadačem. Sada, u govoru Mo-lotovljevom, videli smo da su se „promenile prilike, pa i pojmovi o napadaču, kojiina smo se mi služili, a u koje su ostali poverovali!" Nekada je to bilo potrebno, kada jeSovjetija bila največi huškač protiv fažizma i kada je na svaki način gledala da baci Francusku i Engle-sku čas na Italiju, čas na Španiju, čas na Ne-mačku, obečavajuči im svoju „ogronnni" pomoč. Danas ta laž nije više potrebna: tako je zgodno režirana drama da su Engleska i Franciiska morale objaviti rat Nemačkoj. Sada Sovjetija inože mirne duše da uzme delove poljskog plena, o-čekujuči završetak drame. Nekada je to bilo potrebno kad su sovjetski „narodni frontovi", „antifašistički blokovi", „blo-kovi demokratskih snaga", urlali po svima evropskim zemljama o pomaganju velikih zapad-nih demokratija, — danas ni ta laž nije više potrebna. Danas isti sovjetsko-jevrejski agenti pro-povedaju dezerterstvo, neulazak u vojsku, nirž-nju prema kapitalističkim demokratijama. Zašto više da lažu kad je drama več počela. Sad se tek vidi kako je pakosno smišljena uloga ove tajanstvene ličnosti koja se zove Sovjetija. Zaplet drame je dakle u ovome: Nemačka, koja je najbolje shvatila lukavu igru Izrailja, primila je s oduševljenjem da u toj drami igra ulogu izazivača rata, njenog Molora, pa prema tome i Motora revolucije. Ona je to učinila verujuči da do rata s Anglo-Fraiicuzima iieče doči kad ona napadne i smr-vi Poljsitu. Jer, Angio-Fraiicuzi na Sigfridovu linijii ozbiljno ni napadati ne mogii, a na drugi način Poijslli zato stvarno odgovornim, Vlad-jm i Sudstvom. A ako sve ovo primife, onda čete ovo treče najlakše primiti. Veliki Reditelj lioče da zapali svet, a prvo Ev- ropu. Bl.igodartči, s jedne strane, jarečim kožicama kojiina stalno ruke i vrat svoj pokrlven ima i slepila onih s kojima radi, Reditelj je uspeo da požar 11 Evropi užegne. Požar veliki i strašan. U prvi j sceni prvog čina bila je samo Nemač-ka i Poljska. U drugoj sceni došle su Engleska i Francuska. U trečoj sceni prvog čina pojavila se Finska. Za drugi čin Drame je Veliki Reditelj nasr.eran da uvuče Skanandinaviju i Balkan. Tako požar treba da se proširi.Tek onda ima izgleda da postane uistinu evropski. Mi sada znamo njegove planove. Moramo to sprečiti. To ntje obično politlčko pitanje, pa čak ni običan rat. To je rat pustoši, onaj sto Izr^iilju treba da poruši sve nacionalne države i da n:i njihovim razvalinama ostvari onu svoju zamisao' o opštoj evropskoj, odnosnu svetskoj državi, kojom če on vladati. Naša zemlja je več u toku ove godine rekla da je neutralna. Ml smo tim zadovoljni. Samo: [ Finska je bila neutralna, a bile bi i Poljska i Čeho-slovnčka i Albanija, da sad postoje. Da bi cslala neutralna —■ mi smj to pokazali i dokazali — ona može na jedan način; da ne vodi svoju, več balkansi