Pošlarina plaćena u gofovu Cena Din 2 SOKOLSKI GLASNIK GLASILO S4VEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »SoJcolsKa Prosveta« . - n imlZ| itn —иииш II n Ml - God. 111. - Brof 37 Prof. FRANJO MALIN — Novi Sad: Jugoslovenska i sokolska misao Jugoslovenska misao osnovni je deo sokolske misli. Sokolska misao obuhvata sva slovenska plemena u jednu porodičnu zajednieu. Ona je, od svog postanka pa do danas, izraz i potrebe i osečaja da se cela slovenska porodica nade na okupu, da bi se Sto bolje održala, razvila i unapredila. Sokolska misao prenesena k na-ma,težila je da okupi sva jugoslovenska plemena u jednu zajednieu, jer je to bio uslov samoodržanja. Sokolska misao došlo je k nama u doba kad je jugoslovenska misao obuhvatila sve svetle duhove sviju naših plemena. Kad god bi sokolska misao dola-zila kod nas do jaeeg izražaja, ona je dolazila kao jugoslovenska misao: i kao manifestacija i kao akcija. Jugoslovenstvo i Sokolstvo posta-ju pojmovi identični. Bilo je to pre rata, za vreme rata i posle rata. Posle rata, u doba največih trzavica i idejnih lutanja i kolebanja, Sokolstvo je jedini čuvar i nosilac Jugoslovenstva. Jugoslovenstvo je toliko okupiralo sokolska srca i duše i sokolske umo-ve, da je II sokolski sabor u Zagrebu god. 1924 bio izraz celog našeg Sokolstva kad je proglasio: »Držeči se osnovnih sokolskih načela u pitanju naroda i narodnosti, kako je izložio ustanovitelj Sokolstva dr. Miroslav Tirš, postali smo putem evolucije Ju-gosloveni, nastoječi da duh i ideje so-kolskog jedmstva prodru u ceo naš narod.« To je naš sabor proglasio onda, kad su destruktivni elementi slavili orgije, kad su negativne psihične oso-bine naše rase dobivale prevlast, kad je jugoslovensku unitarnu misao na svim poljima pobijala plemenska sc-paratistička misao. Tada naše Sokolstvo nijt> sam« ideolog jugoslovenske misli, nego i njen borac. Drugi sokolski sabor od-lučno izjavljuje, »da če jugoslovensko Sokolstvo svaki trenutak braniti jc-dinstvo jugoslovenskog naroda, jedin-stvo i neodvisnost jugoslovenske države proti svim neprijateljima.« PobediLi. smo. Jugoslovenska sokolska misao, putem onih pojedinaca koji vode narod i državu, postala je opča narodna i državna misao. U našoj državi i u našem narodu sprovode se one ideje koje je naS Save/, u svojim »Putevima i ciljevima« ovako formulirao: »Sokolstvo smatra jugoslovensku nacionalnu svest za bitan uslov sve-stranog i zdravog razvoja našeg naroda.« »Mi hočemo da sprovedemo trajno duhovno ujedinjenje celokupnog naroda.« »Na prvom mestu treba naglasiti, da ostvarenje jedinstvene i nedeljive kraljevine Jugoslavije sa jednim nedeljivim jugoslovenskim narodom i jed-nom nedelj ivom jugoslovenskom s vešču potpuno odgovara idealima i težnjama našeg Sokolstva iz ranijih vremena, čije svetle tradicije Soko kraljevine Jugoslavije nastavlja.« »Kao opštenarodna organizacija Soko kraljevine Jugoslavije ima da u svima slojevima naroda razvija jugoslovensku nacionalnu svest, koju smatra bitnim uslovom svestranog i zdravog razvoja naieg naroda.« »Učvrščivanje jugoslovenske nacionalne misli jedna je od prvih duž-nosti Sokolstva.« Sve ovo je izraz našeg sokolskog verovanja i našeg sokolskog uverenja. Sve to mora biti pokretač svake naše sokolske akcije. Još su daleki i teški putevi do opšte pobede jugoslovenske misli, još uvek mi Sokoli moramo da budemo njeni čuvari, propovednici i borci. Vrlo lako može i opet da nastane vreme, kad če se i opet navaliti na jugoslovensku misao, kad če i opet kod nas izbiti onaj atavizam koji nam je tokom cele naše istorije sprečavao. ujedinjenje, a koji nam i sada ometa naše jedinstvo. Možda če i opet doči vreme kad če naši proredeni, ali očiščeni redovi morati povesti borbu za jugoslovensku misao, za sokolsku misao. Ako želimo da za tu borbu budemo spremni, moramo se spremati i spremiti, a ako ne dode do borbe, nego jugoslovenska misao pode i dalje svojim pobedni-čkim pohodom i opet se moramo spremati da i nadalje, kao i dosad, ostanemo njeni propovednici kao što smo bili njeni proroci, moramo se spremiti da svoj dužni oboi dademo njenoj ko-naenoj pobedi, kad če jugoslovenska misao prožeti sve misli i sve osečaje celog našeg naroda kao celine i sva-kog pojedinca. Jer jugoslovenska misao je sokolska misao, ona okuplja, ona ujedinju-je, ona spaja, jača, osigurava opsta-nak i uslovljuje napredak. Jugoslovenske misao: sVest i ose-čaj jedinstva plemena Južnih Slovena živi tokom cele naše istorije u svim vekovima u svim krajeviina i kod svih naših plemena. Ona je spontano i pis riodično dolazila do izražaja, ali je uvek bila potiskivana. Razni su uzroci da su destruktivne sile nadvladale konstruktivni! unitarnu misao. Te destruktivne sile još nisu zamrle, to nikad ne smemo izgubiti iz vida. Jedan od uzroka je ona karakteristična slovenska nesloga, koju je več perzijski pisac žapazio, a koju je zabelcžio i Nestor Letopisac. U obliku gentilizma sprečava potpunu unifikaciju. Da taj gentilizam nije več od svojih početaka bio tako jak, Ju-gosloveni bi več iz zakarpatske pradomovine došli na Balkan kao jedan narod, a ne kao više nepovezanih plemena. Labor Niderle u svom monumentalnem delu »Slovenske starine« veli za nas Jugoslovene, da smo do-duše več u pradomovini bili jedna et-nička celina, ali su več tamo postojale dijalektološke razlike i plemenske grupacije. Te razlike su se u novoj po-stojbini potencirale i došle do punog izražaja prilikom formiranja plemenskih država. Rastavljeni život jugoslovenskih plemena možda ne bi tako porazno delov a o na formiranje jugoslovenske psihe, da jugoslovenska plemena nisu po-sela teritorij preko koga ne samo što je bila povučena granica istoka i za-pada, nego na kojem su se sukoblja-vala dva sveta, dve aspiracije, dve kulture i dve civilizacije. Naše zemljište delilo je Franačku od Vizantije, Austriju od Turske. ličnost i u njegovu nauku. To medu-tim može da bude predmet specijamrh dubokih študija, za koje ovde nije mesto. Ličnost Tirševa tako je velika, grandiozna, da se ona ne može da obu-hvati s nekoliko nabacanih linija, a njegov sokolski nauk nepresahnjšvo je vrelo, kojim su se napajala i kojima če se napajati pokolenja i pokolenja, na-lazeči u njemu uvek toliko svežine, nove lepote i veličine. Taj njegov nauk zagrejače svakoga, koji je pristupio s iskrenom voljom i željom da se njime oplemeni i učiniče ga svojim najpre-danijim propovednikom i fanatikom. Mi, medutim, ovde pri zaključku možemo da podvučemo samo ovo: Sokolstvo u ličnosti dr. Miroslava Tirša treba da gleda svoj uzor i da njega i njegov nauk predano sledi i ispoveda. U Tiršu Sokolstvo treba da gleda ide-alnog svog načelnika, jer mu je on dao svoj savršeni sistem telesnog vežbanja, u Tiršu ono treba da gleda svog lideal-nog prosvetitelja, jer mu je on dao sokolsko evandelje o uzgoju duha i o pogledima na život. I držeči se samo Tirševog sokolskog nauka i propove-dajuči i širečif jedino njegovo Sokolstvo — a drugoga i ne može da bude, jer to ne bi bilo Sokolstvo — mi čemo se najbolje odužiti njegovoj velikoj uspomeni. Ovo neka bude pred očima našem jugoslovenskom Sokolstvu, koje je tokom ove godine tako krasno i s nnjve-čim pietetom proslavilo Tirševu godi-nu i njegov jubilej o 100-godišnjiei nje-govog rodenja, koja se upravo navr-šava. Ovim stopama i tradicijama stu-palo je ono oduvek, a i u buduce u njegovom sokolskom f narodnom radu Tirš če mu biti njegov učitelj i vod. Napred! Tirš - naš učitelj i vođ Povodom 100 godišnjice nf egovog rodenja 17 septembra 1932 Dr. Miroslav Tirš kao 50 godiSnJak Veliki ljudi ne umiru; oni ostaju besmrtni u svojim velikim delima, kojima u životu naroda stvaraju epohe. Time postaju i svojinom celog čove-čanstva. Veličinom duha svoga, veli-&пот ideja svojih, oni vlada ju svetom. Njihov nauk u dušama naroda postaje religijom. Na usta njihova i kroz dela njihova veje i blista se genije narodni. Kako da shvatimo i po čemu da ocenimo veličinu jedne ličnosti? »Ista-ći se iznad običnoga, postati velikim, stvoriti nešto što pre toga niko nije stvorio« — tim rečima odgovara nam na to naše pitanje tvorac i osnivač slovenskog Sokolstva dr. Miroslav Tirš, čiju 100 godišnjicu rodenja upravo slavimo. Tu svoju maksimu, taj svoj ž.i-votni imperativ — da tako najbolje posluži svome narodu — Tirš je pot-Puno izvršio, jer se je celim svojim ol-tom i radom uzdigao visoko nad Prosečnim, i jer je dao svome uei nas takoder, da ,na,m Uubav pre- ma narodu^ prema otadžbini, ima da bude naj viši zakon. »Učimo se služiti narodu, to je najlepše, najviše posve-čivanje naših sila« — kaže Tirš. Služiti narodu to je i opči zakon, ali koji nam Tirš osobito nameče »da to bude zvezdom vodiljom takoder u svakom našem delovanju, da to bude naša religija i vrhovno posvečivanje svega života!« U tim rečima jc sintetizovan Tiršev narodni program, koji nam je, pored ostalih sokolskih zadataka, jasno i nedvoumno izneo u svom pro-gramatskom članku »Naš zadatak, smer i cilj«, u tom, ispravno i lepo na zvanom, sokolskom cvandelju. Kao stvaralac slovenskog Sokolstva, po veličini i lepoti svog sokol, nauka, ideologijom svojom, u koju je uneo načela fizičkog i moralnog zdrav-1 ja, etike i estetike, istinske demokracije i socijalne pravde, obuhvatajuči duboko i zadatke kulturnog, političkog h ekonomskog života, Tirš se je svrstao u red velikih češkoslovačkih duhovnih voda i preporoditelja naroda, kao što su: Hus, Chelčicki, Žižka, Komenski, Dobrovski, Jungman, Palacki, Havli-ček, Masarik i toliki drugi. Stvarajuči Sokolstvo, on se je zanosio i najširim pogledima, koj.i su daileko sezali preko meda njegove otadžbine: Tirš je imao pred očima Slovenstvo, u čiju je veli-ku ulogu i budučnost tvrdo verovao. »Ko bi u to posumnjao — veli na je-dnom mestu — da slovensko pleme nema svoje velike zadatke. U tim za-dacima veliki je naš duhovni udes, jer moramo da svojoj brači budemo svet- lo, uzor i vodi. Misao sokolska dobiva ogromno značenje za sve Slovenstvo i postaje snažna veza plemena srodnih po krvi i po jeziku, ona postaje kopča, koja je čvršča od svega.« A na drugom pak mestu opet kaže: »Nijedno društvo ne može da tako veže Slovenstvo kao što to može sokolsko bratstvo.« Imajuči pred očima te velike slovenske ideale, on se stoga i obrača, naro-čito omladini, koju poziva pod jedin-stven.i sokolski barjak i veli joj: »Prsa 0 prsa, rame uz rame, s mačem, čašču 1 slavom treba zaštititi u poslednjem boju koji nas čeka razvoj slovenskog plemena, koji je ugrožen od jednog te istog neprijatelja.« Ali krajnji cilj Tirševog Sokolstva ne zaustavlja se samo na Slovenstvu; on nas vodi i dalje: k sveljudskom idealu — k čovečanstvu. »Uzgajajmo sebe i druge moralno i fizički upiruči svoj pogled k sveljudskom idealu« — veli u svom delu »O saveznim državama evropskim«. Гако nam se ukazuje uz više ni cilj Sokolstva. »Privesti slovenske narode na čelo svega covečanstva da bi mu bili svetlo svojom uznositom telesnom savršenosču, svojom visokom dušev-nom zrelošču, svojom dubokom i čvrsto ukoren jenom moralnom plemenito-šču. Stvoriti, dakle, iz slovenskih naroda narode u etičkom i estetskom smislu tako savršene, da ne bi ostali samo pred svojim savremenicima, več da bi im bili uzorima« — tako veli o ciljevima Tirševog Sokolstva Jan Kršen. Prateči Tiršev sokolski nauk u svim njegovim pojedinim uzlaznim stupnjevima uzgoja, kojima ima da se provada, vidimo, da Sokolstvo počinje od pojedinaca, jer prvi uslov zdravo-ga naroda jesu zdravi pojedinci. Od njih .ima da stvori potpune i savršene ljude, koji če dati potpunu i savršenu celinu: društvo, narod. Tek onda, od svestrano razvijenog i močnog naroda, vodi put k velikoj slovenskoj zajedni-oš i preko nje k čovečanstvu. Zadača je naša stoga da svaki pojedini od nas radi na tom sokolskom programu u svojoj sredini, da tako zajedničkim radom za jedan te isti cilj doprinosi-mo koristi celine — svoga naroda. Ne možemo se zanositi idealima, a pri torne staj ati prekrštenih ruku. Treba da požrtvovno segnemo u radu do tamo dokle nas odnose naše sile. Da bi po-stigli dobre rezultate, naš rad treba da bude praktičan. »Budite realiste, da uz-mognete ispuniti svoje ideale« — re-kao je jedan veliki francuski državnik. Ako danas nakon 70 godina posto-janja Sokolstva pogledamo, kako jc ta sokolska' zublja, koju je tada u narodu zapalio Tirš, bacila svoje svetle zrake iz severne slovenske metropole daleko po svoj češkoslovačkoj zemlji i ubrzo zatim na naš Slovenski Jug, te na sve ostale slovenske zemlje,^ pa čak i one Novoga Sveta, gde se čuje slovenska reč, doči čemo do spoznanja, da je ta velebna Tirševa zamisao bila pračena jednim vizionarskim i proročkim na-dahnučem, kojim je gledao u sjajnu budučnost svog velikog zamišljenog dela — na ostvaranje svojih sokolskih, narodnih i slovenskih ideala. Ta geni-jalna pronicavost Tirševa, koja sć oči-tovala u temeljitom poznavanju narod-nog života, njegovih težnja i potreba, te njegovih odlika i mana, upotpunje-na dubokim i istančanim znanjem nauke i umetnosti, stvorila je Sokolstvo, koje je imalo da povede svo slovenske narode iz mraka ropstva i opče potlačenosti najpre k političkoj slobodi, na-rodnoj i državnoj samostalnosti, a zatim kulturnom preporodu, procvatu i opčem napretku. Tirševo Sokolstvo daje slovenskim narodima pomladene i sveže sokove, koji če im podiči telesnu i duhovnu snagu, podati im vitalitet, da bi se uspešno održali u sveopčem takmiee-nju naroda — u večitoj borbi za opsta-nak. Posmatrajuči ovu borbu u svetu, Tirš je i postavio princip savršenog telesnog A duhovnog zdravlja naroda, kao osnovu njegovog posvemašnjeg prosperiteta. Iz toga i proizlazi plod njegovog uverenja, kad kaže: »Samo je zdrav narod sposoban da se brani.« Time nas je i poveo u sokolsku vež-baonicu, u kojoj vidi izvor fozičkog i moralnog zdravlja. O torne veli: »Stvar sokolska znači sada toliko, koliko telesno i delomice takoder moralno uz-gajanje i oplemenjivanje čitavog naroda, njegovo uzgajanje do snage, neu-strašivosti, plemenitosti i više obrane.« Tim rečima Tirš je jasno označio >i istakao, da su fizički i moralni uzgoj sredstva da se postignu viši sokolski ciljevi. Telovežba mu je sredstvo, kojim ima da se učvrsti osnova čovečjeg života, a vežbaonice su škole narodne discipline i mesto, u kome se gaji čista požrtvovna ljubav prema narodu, one su hram uzvišenog pobratimstva slovenskog demokratizma. I u ovom pogledu takoder zadača je naša posve jasna; imamo jedino, a to je i naša sokolska dužnost, da je provodimo ustrajno i nikad ne sustajuak To je primarna osnova Tirševog sokolskog uzgojnog rada. Time se slaže i Masarik kad kaže: »Telovežbom geji se ljubav prema poštenju i časti.« Tirš nije bao suhi doktrinar, nije ni stvorio neku naročitu filozofiju, več je u svojim filozofskim nazorima bio pre eklektik i sintetičar, praktičar i realista, ali i fanatik svog verovanja i ubedenja do koga jc dolazio dubokim proučavanjem života. »Glavna misao Tirševa je sinfonija, harmonija celog čoveka: Soko mora da nastoji, da njegova ideja bude u konkurenci ideja i da pobedi« — kako to kaže Masarik. I to je bilo načelo Tirševo. Uostalom Tirš i Masarik imaju posvema identične poglede na narod i čovečanstvo. Jedan i drugi izdižu etiku i moral nad sviime, težnje jednoga i drugoga usme-rene su k idealima čovečanstva, filozofski nazori jednoga i drugoga pokla-paju se. s razlikom što je Tirš sintetičar a Masarik analitočar i sa više socijalne primese. Daleko bi nas odvelo kad bi hteli da nešto dublje proniknemo u Tirševu 13 septembra 1932 1т1атј svakog četvrtka • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo nalazi se u UČiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6, telefon broj 2177, uprava u Narodnom domu, telefon broj 2543 - Ljubljana • Račun poštanske štedionice broj 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračajo JLoVEH/Ko /oKoL/TKo Saradnja češkoslovačkog dašfva sa Sokolstvom Savez češkoslovaških visokoškol-skih studenata uputio je na starešinu češkoslovačkog Sokolstva br. dr. Bu-kovskog jedno odulje pismo, u kojem u ime celokupnog đaštva čestita Sokolstvu na velikom uspehu sleta. Dalje savez izražava želju, što je najvažnije, za što tešnju bratsku saradnju Sokolstva s akademskem omladinom- medu kojima je več sada mnogo pojedinaca koji predano rade u mnogim sok. dru-štvima. Isto tako če češkoslovaeko stu-dentstvo na dan 17 septembra, kada se navršava stogodišnjica Tirševog ro-denja, proslaviti zajednički sa Sokolstvom ovaj veliki sokolski spomendan. Reforma sokolske odore u ČSR? Poslednji broj »Vesnika Sokol-skog« ČOS izveštava, da je u pojedi-nim župama ponovo došlo do pitanja 0 reformi sokolske svečane odore če-škoslovačkih Sokola. Tako naime u Brnu, u tamošnjim sokolskim krugovima, prevladuje misao, da je nadošao čas, kada bi se moglo pristupiti ovoj reformi, naročito u pogledu kapa i visokih cizama članova, te nadalje korenitoj reformi svečane odore članica. Mnogi se članovi žale na nepraktienost sokolske kape, koja je bez štita, da suncc tako pali čoveku čelo i udara u oči. Stoga što se tiče kapa, oni predlažu reformu u tom pravcu, da bi se uvelo 1 u ČOS slične kape kao što ih ima poljsko Sokolstvo. Da su čizme po ve-likoj vručini nepraktične i zaista i ne-higijenske, stara je i poznata stvar. Dalje se govori i o primeni kratkih bunda za zimsko doba, pošto plaštevi (pelerine)^ nikako ne brane telo od zime. Još više da je potrebna reforma žen-skog svečanog kroja. Kaže se, da taj kroj ni j e samo suviše jednoličan nego i veoma nepraktične boje, što se je i opet opazilo na ovogodišnjem svesokolskom sletu u Pragu, kada su sestre bile prinuždene da nose odoru nekoliko dana, a da im nije bilo moguče da to svoje belo odelo mogu oprati. Ko-načno traži «Vestnik Sokolski« da se u ovom pitanju izjave i ostale sokolske župe, pošto je stvar sama veoma važna za celokupnu organizaciju. Još jedna izjava o slefu Organ radničkih telesnouzgojnih organizacija u češkoslovačkoj, pozna-tih pod kraticom DTJ, doneo je u nekoliko članaka ne samo stručnu kritiku i ocenu svesokolskog sleta več i svi-ju telovežbačkih nastupa. Na kraju svoga izveštaja kaže dotični sletski referent sledeče: Slet je završen! U celi- ni može se smatrati, da je doneo Sokolstvu veoma veliki moralni uspeh, a isto tako i uspeh s finansijske strane. I premda je slet i ovoga puta pokazao s idejne strane stare več poznate slabe strane sokolske organizacije, s telovež-bačke strane moramo i možemo da ustvrdimo, da se Sokolstvo nalazi na višini sadašnjeg doba .. . Svakako je to važna izjava, što se tiče telesnouzgojnog sokolskog rada; ono pak o tobožnjoj idejnoj slabosti Sokolstva možemo više ili manje smatrati nekom sasvim nuzgrednom izja-vom bez dubljeg značenja. Klerikalni listovi medutim o ovom velikom do-gadaju nisu zabeležili ma ni reči! Šlo čemo čuli na X svesokolskom slelu ? Nezaboravan ostače svima učesni-cima ovogodišnjeg svesokolskog sleta onaj trenutak, kada je preko 17.000 vežbača zapevalo na vežbalištu vele-ban koral sokolskoj misli prilikom vež-banja prostih vežbi. Kako pišu češki sokolski listovi, biče več na idučem sletu moguče da članovi ne samo zajed-no vežbaju i pevaju, nego da i nastu-pe na vežbalište uz pevanje poznatog Sukovog marša »U novi život«, za ko-jeg je veoma lepo sastavio br. Kržička odgovarajuči deo za pevanje. Kako je Sukov marš več dosada na tri sleta smatran najprimernijim ulaznim maršem za sokolske vežbače, on če ostati i u buduče, ali, kako spomenusmo, uz pevanje celokupne mase vežbača. Svakako biče to ne samo originalno, nego i veoma efektno. Nešto o Tfrševim igrama Na velikim Tirševim igrama u su-botu i nedelju, 17 i 18 septembra, koje prireduje ČOS s češkoslovačkim spor-tistima, nastupiče i svi pobednici iz Če-škoslovačke na ovogodišnjoj Olimpijadi u Los Andelesu, a nadalje iz sokolskih redova takoder svi pobednici po-jedinih grana i kategorija na sokolskim takmičenjima, održanim na svesokolskom sletu u Pragu. Time če biti pret-stavljeni češkoslovačkoj a naročito praškom javnosti stvarno svi najbolji reprezentanti češkoslovačkog nacional-nog telesnog uzgoja, što do danas nije još nikada uspelo. A to sve u znaku i pod geslima Tirša! Brat Jaroslav Kržička pedesetogodišnjak Poznati češkoslovački muzički kompozitor, reprezentant mlade struje medu svojim drugovima, br. Jaroslav Kržička, znan je veoma dobro i u sokolskim redovima. Ta baš on je onaj, koji več odavna komponuje pojedine glazbene pratnje prostih vežbi za sve-sokolske sletove. Svojevremeno sastavio je i muziku za vežbanje s čunjevi-ma, a na ovogodišnjem svesokolskom sletu njegova je bila muzika za sletski nastup naj mlade dece i deee preko 9 godina. Isto tako sastavio je i muziku za ovogodišnji nastup matičnog društva Praškog Sokola i to s velikim uspehom. Poleškoče sokolskog rada u Lužici Kako u našoj slovenskoj sokolskoj rubrici prema mogočnosti redovno obaveštavamo braču o stanju sokolske stvari u Srpskoj Lužici, smatramo takoder potrebnim da iznesemo i sve teškoče, koje se od strane Nemaca čine ovom malom broju predanih sokolskih radenika medu Lužičanima. Ne samo da danas i na život u Lužici uti-če ogromnoj meri i velika današnja pri-vredna kriza, a to se naročito oseča u nacionalnim društvima i korporacijama, več se i od strane Hitlerovaca na sves-ne Lužičane vrši silan pritisak. Posle svesokolskog sleta u Pragu, na koji su pohrlili i lužički Sokoli sa dosta jakim odredom, persekucije od strane Hitle-rovaca postale su sve žešče. Privredno Nemcima nije teško da potpuno svla-daju onih nekoliko desetaka tisuča Lu-žičana. U tom pogledu masa nemačka nema čega da se boji. Isto tako neče moči da lužičko Sokolstvo štetujc tur-nerskom pokretu medu Nemcima. Njegova je glavna zadača da medu Lužičanima širi sokdlsku i nacionalnu svest i zanimanje za ovaj najmanji slovenski narod. Ipak dogadaju se u Lužici čud-novate stvari. Jedno sokolsko društvo, i to u Velikom Čisku, formalno je is-tupilo iz sazeva te stupilo u nemački Turnferajn, i to izdajstvom svog načelnika. Članstvo je ovaj udarac pariralo time, da je iz spomenutog društva is-tupilo, te je usprkos sviju prepreka i nadalje istrajalo u sokolskim redovima i javno nastupalo kao članstvo drugih društava. U Kulovu opet u malom mestu u Pruskoj Lužici, dotično sokolsko društvo preko noči pretvorilo se u Orla, misleci da če time moči sve-jedno da saraduje u Sokolstvu. No, sa-vez je odredio, da članstvo ovog tako-zvanog jedinog orlovskog društva i nadalje učestvujc na sokolskim priredbama, da se tako ne bi cepali redovi sves-nih rodoljuba. Zato su članovi ovog društva takoder vežbali i na sletu okru-žja u Ralbicama zajedno sa Sokolima, ostajuči tako u stvari Sokoli ali, čudno-vato, pod tudim nazivom. Iz rada američkog Sokolstva U Detroitu održan je baš za vreme svesokolskog sleta u Pragu jedan veei župski slet tamošnjeg češkoslovačkog Sokolstva, a uz saradnju Poljaka i Ju-goslovena iz tamošnjih sokolskih društava. Tom prilikom je održala odušev-ljeni govor supruga jugoslovenskog konzula u Detroitu, gospoda Nikols, pozivajuči sve slovenske Sokole u tim krajevima na tesnu saradnju. Kako je poznato, iduče godine u Čikagu odr- žače se prilikom svetske izložbe prvi slovenski svesokolski slet zajedno sa sletom američkog češkoslovačkog Sokolstva. Tada če se pružiti svim slovenskim sokolskim organizacijama prilika da pokažu američkoj javnosti plodove sokolskog uzgoja. (Nastavak sa 1. str.) Preko njega su prelazile težnje Vizan-tije, Mletaka, Nemačke i Austrije, Ugarske i Italije. Dualizam našeg istorijskog razvoja uzrok je da je život Jugoslovena krenuo u dva pravca i da su se razlike i oprckc, koje su postojale, za-oštrile i razvile u dva razna pravca. Etničko jedinstvo bi, usled struja sa dve strane, razbijeno. Kad je jugoslovenski narod stupio u istoriju i počeo ulaziti u red civili-zovanih i kulturnih naroda, on je sve tekovinc civilizacije i kulture primao iz dva izvora: iz Rima i Vizantije, sa zapada i istoka. Jedan narod .razdvojen medu dve crkve, koje su se pobijale, crpeo je uslove duhovnog razvit-ka iz dva izvora, izvora stare klasične prosvete, razdeljene ogradom dvaju raznih jezika, nosilaca i civilizacije i kulture. Pod tim dvojakim uticajem pri-mio je naš narod dve vere i s njima dve pismenosti i početke književnosti i umetnosti slikarske i arhitektonske. Pod tim dvojakim uticajem formirane su plemenske države, državni i društveni život. Tako je taj dualizam probio etno-grafsku celinu u svim njenim odnosi-ma: verskim, državnim, društvenim i prosvetnim. Sto više formiranjem dve-ju država bi razbijeno i jedinstvo slo-venskog narodnog imena. Latinica i cirilica ostatak su tog dualizma. U književnosti srpski deo jugoslovenskog naroda ugleda se na vizantijske pisce, hrvatski na srednje-vekovne latinske. Srpski srednjeve- kovni hramovi svedoci su vizantijske arhitekture i slikarstva, a hrvatski stoje pod uticajem romanske i gotske umetnosti. Naša je sokolska dužnost da ostrice toga dualizma otupimo, kako je to 1'ranjo Rački stavio bio u dužnost nauči. Još jače tragove na našem narod-nom životu ostavilo je to, što jugoslo-venska plemena nisu stvorila jednu državnu zajednicu. U početku formiranja našeg društvenog života svaki kraj je imao skoro nezavisna župana. U prvom previranju formirale su se tri samostalne države: hrvatska, srp-ska i bugarska. U doba kad su ove prve jugoslovenske države imalc u su-sedstvu dve močne carevine, koje su sebi uzele pravo da zagospodare svetom, one su se mogle odupreti jedino uzajamnom odbranom. Ali prva se je hrvatska država odvojila. Ona se preko kralja udružila s madžarskom drža-vom kojoj nije bilo u interesu jedinstvo jugoslovenskih država. Ugarska je tokom cele istorije ostala odlučna neprijateljica jugoslovenskog ujedinje-nja i sprečavala svaki pokušaj ujedi-njenja, pojavio se on u Hrvatskoj, Bosni ili u Srbiji. Razorne sile unutrašnje i sDoljaš-nje sprečavale su jugoslovensko uje-dinjenje. Danas, kad je ujedinjenje ostvareno, puno duhovno jedinstvo, pored iznesenog, sprečavaju i razne tobožnje svetinje i istorijske predra-sude. Jovan Cvijič u svom delu »Balkansko poluostrvo i jugoslovenske zemlje« ovako rezonuje: »... kao pauk, tako ljudi pletu oko sebe mre-žu od istorijskih predrasuda, od nacionalnih sujeta, od izvitoperenih načina života i ona ih može duhovno izo-lovati od ostaloga sveta i načiniti da postanu arhaični. Nikakav drugi uzrok ne može toliko kompromitovati razvi-tak Jugoslovena, kao gore pomenuti način mišljenja.« (Nastaviče se.) Pozdravi Savezu SKJ Končanica. Sokolsko društvo Kon-čanica, župe Bjelovar, prožeto najdub-ljom odanošču i ljubavlju prema vite-škom Kraljevskom Domu Karađorđe-viča, srečno je što prilikom rodendana može svome bratu starešini, uzdanici svojoj, prvencu i ljubimcu uzvišenih Kraljevskih Roditelja, da uz svoje naj-iskrenije sokolske čestitke poveže i zaželi svoje najtoplije želje, da mu Svevišnji udeli srečan i dug život na ponos i radost našeg Kraljevskog Doma, a na sreču jugoslovenskog naroda i slavu otadžbine, uvek kao prvoborcu zavetne jugoslovenske sokolske misli Zdravo! — Starešina Vukašin Orlič. Novigrad. Sa okružnog sleta, pri-godom proslave 25 godišnjice osnutka našeg Sokolskog društva, izvolite po-dastreti Njegovom Veličanstvu izraze nepokolebljive odanosti i privrženosti, prožeti dubokom ljubavlju prema uz-višenom Domu Karađorđevića i drago) Jugoslaviji. — Soko Novigrad. — n/m. .Г Ц \ '• Novigrad. Sa okružnog sleta pri-godom 25 godišnjice osnutka našeg društva srdačan bratski Zdravo. — Odbor Sokolskog društva Novigrad n/m. Posusje. Sa današnje svečane sed-nice članovi čete Posusja šalju svome uzvišenom starešini bratske pozdrave želeči da ga Svevišnji tvorac poživi još dugi niz godina na sreču i ponos mile nam otadžbine i Sokolstva. Zdravo! — Starešina Besirevič. Risan. Otvarajuči novi sokolski dom pozdravljaju bratski Savez Zdravo! — Starešina društva Risan Vladimir Ćatović. Trogir. Prigodom devetog rodendana Nj. Kr. Vis. prestolonaslednika Petra, našeg starešine, najsrdačnije čestitke uz sokolski Zdravo! — Sokol Trogir. Jesam li poslao prefplafu Гр za sokolske lislove £ Prof. A. Štefan — Zagreb: Čelraaesldnevna prosvetna škola ČOS u Pragu od 14—27 avgusta 1932 g. Kratki historijat. Več pre svetskog rata prosvetni odbor ČOS održao je četiri nekoliko-dnevnih t. zv. govorničkih škola. U tim se je školama uz govorniške vežbe i predavalo o raznim predmetima koji zasecaju u Sokolstvo. Stoga se te govorniške škole smatraju prvim prosvetnim školama ČOS-a. Te škole odr-žane su godine 1909. 10, Ili 13. Godine 1913 i 1914 održani su posebni preda-vaeki tečajevi za sestre. U tim su te-čajima predavale sestre. Godine 1914 održana je dvodnevna Husova škola ČOS-a. Od godine 1919—1926 održano je 7 tednih prosvetnih škola po ČOS-u. Godine 1920 nije održana škola. Te su se škole znatno razlikovale od onih predratnih govorničkih škola. Svake godine menjala se je u tim školama na-učna grada sadržajno i opsegom, a prcudešavala se i sama organizacija škole. Sve to manj c-više bili su samo pokusi. Istom godine 1927 daje se prosvetno) školi ČOS današnji njen tip i smer. Sedamdnevna prosvetna škola pretva-ra se u 14-dnevnu ustavljenega oblika, programa i organizacije. Ta 14-dnevna prosvetna škola održaje se redovno u Tirševom domu u mesečima julu ili avgustu. Svi slušači su nastanjeni i na hrani u Tirševom domu. Svi su pod-vrgnuti strogim školskim propisima. Sav izdatak za stanovanje i ishranu slušača snosi ČOS. Svaka češkoslovaška župa ima pravo na jednog slušača, kojemu uz nastanbu i ishranu na svršetku tečaja hude isplačena vozna karta od njego-vog mesta u Prag i natrag. Takvih redovnih slušača ima 52 (52 župe), Po-kraj redovnih slušača mogu se primiti i vanredni, koji ne padaj u na teret ČOS-a. Redovnih i vanrednih slušača ne sme biti preko 70. Od godine 1929 imaju pravo na jednog redovnog slušača u prosvetnoj školi sa svima po-godnostima i dužnostima još i Jugo-sloveni, Poljaci, Lužičani, Rusi i Bu-gari. Dakle na 5 mesta imaju pravo ostale slovenske nacije. Jedna nacija može zauzeti i više mesta, ako koja nacija ne pošalje svoga tečajnika. Tako su na pr. ove godine u školi bila 2 Rusa, 2 Jugoslovena i 1 Bugarin, jer Poljaci i Lužičani nisu poslali nikoga. Isto se tako postupa obzirom na broj 52 i sa češkoslovačkim župama. Biče interesantno, ako spomenem, da i kod Čelmslovaka nije poslalo u prosvetnu školu nijednoga slušača 1927 godine 18 župa, 1928 g. 10 župa, 1929 g. 12 župa, 1930 g. 16 župa, 1931 g. 14 župa. A i letos nisu poslale sve češko-slovačke župe svoga tečajnika. Ipak kroz ovih 6 godina, otkako je 14-dncv-na škola, sve češkoslovačke župe imale su po nekoliko tečajnika u prosvetnoj školi. Gd ostalih slavenskih nacija je-dini Poljaci nisu još dosad bili zastu-pani u-školi po svom tečajniku. Od 1929—1932 g. apsolviralo je sokolsku prosvetnu školu u Pragu 5 Jugoslovena. 9 Rusa, 2 Lužičana i 1 Bugarin. — Svega 17 slušača. Čehoslovaka od 1927 do 1932 g. svršilo je prosvetnu školu u Pragu 302 (38 žena) tečajnika. Zajedno s ostalim slavonskim nacijama svršilo je 14-dnevnu prosvetnu školu 319 slušača. Propisi o vladan ju i dužnostima. Kad je slušaču javljeno da je u školu primljen poslani su mu propisi o vladanju u školskim i stanbenim prostorijama i propisi o dužnostima. Odavle vadim neke detalje: Ustaje sc najkasnije u 6 sati. U 10 sati uveče moraju biti svi slušači u krevetima. Onih dana, kad sc je posle večere slo-bodno, može se dobiti »dovolenka« najdulje do U sati u noči. U spavao-nicama u posebnom ormariču kraj kre-veta slušač sme da drži obuču i ode-ču za vežbanje, noenu košulju i pomagala za učenje. Svaki slušač ima još jedan svoj ormarič na hodniku, gde drži ostale stvari. Na sarnom krevetu ili pod krevetom ne sme se ništa na-laziti. Krevet si pravi svatko sam. Preko dana ne sme se na krevet ni sesti ni ležati. Pušenje je u celoj školskoj zgradi zabranjeno. Gipele i odelo sme se čistiti samo na odredenoj verandi. Ručnici moraju se držati u prostorij) za umivanje. Svaka soba za spavanje ima svoga nadglednika, koji je odgovoran za red i održavanje propisa. U predavaonici ima svaki slušač svoje odredeno mesto. Brača sede ode-ljeno od sestara. U vežbaonicu ulazi se samo u bla-čama i cipelama za vežbanje i majici. Na letnom vežbalištu mogu se mesto dugih hlača za vežbanje upotrebljavati i kratke hlače, ali nikako gačice za kupanje. U trpezariji i u predavaonici mora se obuči na majicu kaput ili sviter. U trpezariji ima svaki svoje stalno mesto. Onaj na čelu stola deli hranu. Posle jela svaki pojedinac dužan je spremiti sa stola svoj pribor na odredeno mesto. Posete se mogu primati samo od 12.30 do 13.30 i od 19.30 do 20,30 u prostorij i za razgovore. Zabranjeno je i kažnjava sc is-ključenjem iz škole dolaženje brače u odeljenjc sestara i obratno. Uveče ne smeju biti brača u dvorištu ili u hodni-cima zajedno sa sestrama. Kršenje discipline i reda kažnjavače se isključe-njem iz škole, koje se javlja župi. Pro-tiv toga nema priziva. Dužnost je pojedinea bila da se prijavi 14 avgusta o. g- izmedu 16 j 18 sati. Dužnost je u školi istrajati do kraja. Svaki slušač morao je sobom doneti pribor za vežbanje i za pranje, rubeninu za 14 dana, teku i olovku, pribor za kupanje i člansku legitimacijo s potvrdom da je članarina u ovoj godini uplačena za prvih 9 meseci. Od svakog se pojedinea zahtevalo poznavanje nekih pobrojanih sokolskih pri-ručnih knjižica iz naklade ČOS. Dnevni raspored sati. Svakim danom, takoder nedcljom I i sveccm, vežbalo se od 6.30 do 6.45 na letnom vežbalištu (hodanje, trčanje, gibanja). Od 6.45 do 7.15 u vežbaonici na spravama. Uveče od 6—7 vežbalo se na letnom vežbalištu (igre, laka atletika, odbojka i t. d.). Ujutro i uveče vežba je svršavala stupanjem i peva-njem. Od 7.15 do 7.30 zajutrak (bela kava ili kakao). Oni večih stomaka popili su i po tri šalice. Kruha je bilo po milo j volji. Moram da naglasim, da smo svi bili izvanrednog teka. Ta ujutro i uveče brat Kalina poterao nas je u ljubavi i bratstvu onako baš po voj-nički. Aktivni je vojnik. Svi smo ga jako voleli, a i on nas. Od 7.30 do 9.30 predavanje. Od 9.30 do 10 sati doru-čak. Dva lepa komada kruha s maslom ili sirom, a kojiput i dve safalade. Od 10—-12 sati predavanje. Od 12 do 13.30 ručak i odmor. Za ručak dobila se juha. Oni koji su popili ujutro tri kave, Sad su pojeli i dva tanjura juhe. Veči-nom, kao drugo jelo, bio je lep komad mesa u raznim sokovima s »knedlički-ma«, »bramborima« ili rižom. Knedli, krumpira ili riže uvek je još ostajalo. Petkom bila je i testenina (6 buhti ili dolki po glavi), a nedcljom pečenje. Posle podne od 13.30 do 15.30 predavanje. Od 15.30 do 16 užina. Kava ili kakao. Od 16—18 sati predavanje. Od 18—19 vežbanje. Od 19—19.30 večera. Večinom kobasičarski' proizvodi. Hrana je uvek bila vanredno tečna i obilna. I oni največi gladuši redovno se nasitili do grla. Posle večere, ako nije bilo ništa u programu, tuširalo se i pralo (toplo i hladno) i doteravalo na veliko. Celi se je dan bilo u vežbačem odelu (triko, majica i šlape). Legalo se je i prc 10 uveče nešto radi umora, a nešto da se za drugi dan prikupi nove snage za naporan posao. U samom Tirševom domu, gde je bila škola, ima hotel i gostiona, gde smo se češče uveče hladili dobrim pivom i zabavljali pesmom i šalom. Uvodno predavanje. Kao uvod u školski rad bilo je predavanje (2 sata) dra J. B. Kozaka^univerzitetno# profesora. Tema: »Opca kulturna orijentacija Sokola.« U predavanju izneo je predavač svoje poglede i svoja naziranja na današnja svetska i češkoslovačka aktuel-na pitanja dovodeči ih u vezu sa Sokolstvom. Izmedu ostaloga predavač je izneo, kako Sokolstvo treba da dovede celi narod na ispravnu životnu stažu, koja zahteva od svakog pojedinea pot-punog čoveka. Život treba da se udesi, da svaki pojedinac bude zdrav i jak, pošten i čudoredan, savestan i marljiv, disciplinovan i slobodan, zadojen ljubavlju i pravednošču, propovednik sokolskog bratstva i ponosa. Preko Sokolstva nastojati dovesti celi narod na jedno ispravno mišljenje, koje če pri-hvatiti svaki pojedinac slobodnom vo-ljom. Ista naziranja ne mogu se diktirati. Put sokolski ne sme biti put faši-stički koji je omeden kineskim zidom. Pokazivati metodu naziranja lepim primerom, a ne naturivanjem. Sokolstvo u svom delokrugu nasto-jače, da naša naziranja udu u državu, u narod, u gospodarstvo i u sve grane ljudskog delovanja. Ipak nato ostati skroz nepolitičko telo. To ne znači da se pojedinac nema baviti politikom. Biti nepolitičkim ima se shvatiti, da si ne damo zapovedati političko mišljenje. Svaki tako treba da bude kulturnem i eivilizovanom jcdinicom. Biti kulturan znači znati oceniti vrednost pojedinih viših ljudskih produkata, znači upoznavati vrednost sveljud-skog morala. Civilizacija počiva na sa-vesti ljudstva za odredeni posao,^ na shvatanju dužnosti i zadače. Današnja kriza nije zaprekom da se postignu te vrline, jer se duševne vrednosti (lju-bav, poštenje, marljivost, disciplinova-nost, čudorednost i t. d.) nc kupuju. One su badave. Boj svili protiv sviju uzrokom je zle današnjice. Naš je zadatak dovesti narod u položaj da bude što manja razlika medu pojcdincima, ali tako, da svakog po-jedinca opčeniti standart bude što viši. Velika je razlika u tom izmedu nas i komunizma. Naš je ideal demokracija, što znači, vladati preko puka za puk. Ideal je demokraciji voditi admi-nistraciju a ne vladati. Sokolstvo goji ljubav k narodu, ali je daleko od šovinizma. 6 seplembar i Sokolstvo Koliko radosti, ponosa, sećanja, slave i tuge pretstavlja taj dan u isto-riji Jugoslavije i Sokolstva! Dan je to velike naše nacionalne radosti, jer je tog dana ugledao svetlo dični naš prestolonaslednik Petar, naš orat starešina. Radostan je to dan zbog toga, jer znamo, da je naš sokolski starešina, naslednik našeg uzviišenog Kralja, uzdanica Jugoslavije, da će i Dn, vezan tradicijama svog Doma, iči stezama svoga Oca i Deda, da će i On voditi napretku i slavi, velikoj i svet-joj budučnosti našu naciju i državu, kao što su je vodili Njegovi pretci. Dan je to ponosa, slave i sedanja, Jer su tog dana predane stare, slavom ovenčane zastave srpskih pukova, u ratni muzej, kao svetinje, koje če nam u budučnosti kazivati kako se treba boriti za Kralja, Otadžbinu i slobodu Platnu. Te stare, kuršumima prerešetane, krvlju junaka nakvašene zastave, namenjene su novim jugoslovenskim, simbolom močne jugoslovenske nacije. Radosna srca primili smo te nove zastave, koje jc Kralj poklonio našim junačkim pukovima, jer smo uvereni, da če se i one viti na slavu i Ponos Otadžbine, kad nas pozove naš Kralj. i Ali, bračo i sestre, uz ta dva radosna dogadaja, pada i dan tuge i °ola, preko kojega m o ra m 6 danas stis-nutih pesnica, čutke, da prelazimo. Ko-J1 je taj uzrok, koji ispunja naša srca 1 naše duše tugom i boli u tom danu naše slave i oličenja naše snage, je-dinstva i bolje budučnosti našeg naroda? — Bazovica! Na taj dan, u trenutku, kada jc čitava Jugoslavija slavila rodendan Prestolonaslednika Petra, u momentu, kad jugoslovenski pukovi primaju nove zastave, nacija, koja se ponosi, da Je nositeljrea dvetisučgodišnje kulture na svirep način ubija četvoricu Kevinih mladiča: Miloša, Marušiča, Bidovca i Valenčiča. Plutonskom paljbom u leda hteli su na taj dan 1930 godine da ubijaju ovu četvoricu mladiča, čija se krivica sa-s °Ji samo u torne, što su voleli svoj materinji jezik, svoj narod i zemlju u kojoj su se rodili, što su se borili osnovna prava svakog čoveka. Zašto nisu pričekali, zašto su morali baš na dan 6 septembra da izvrše smrtnu presudu? Zato, bračo i sestre, što su hteli time da pogode u leda i čitavu Jugoslaviju, što su hteli na taj način da izvrgnu smehu naš 6 septem-bar. Dobro kaže naš narod, kad veli: »K a muci se poznaj u junači«. I baš f'ga dana, pre dve godine, Jugoslove-da c!?0 .sv°j™ ponašanjem pokazali, ; n , . Junaci } u borbi i u veselju, pa bari |UZ, VCt^ ° ’ su ^od K°- v ‘ .. 1 zvali u pomoč majku i napu- aii ss-oje položaje pred izgladneiim a- u. vojnicima slovenske narodnosti! .,.c s.mo prešli preko toga, a zabo-ravili nismo i nečemo nikada, dok Bazovica ne bude osvečena! Nisu još naše nove zastave prošle roz vatru i olovo, a več su i one oškropljene jugoslovenskom krvlju, krvlju ne vino ubij enih Jugoslovena. Bračo i sestre, naša je dužnost, da u vežbaonicama čeličimo svoje mišice i svoj duh, da u svakom trenutku podižemo naš narod nacionalno, da bude svestan svoga Jugoslovenstva, da bude svestan palih žrtava, da bude vazda spreman na nove žrtve u korist i veličinu Jugoslavije. Majke naše, dajte več sa svojim mlekom deci jugoslovenski ponos i čast, uzgajajte naš naraštaj u duhu, koga su nam pokazali pali borci za slobodu. Očevi i bračo, tumačite deci našoj u svakoj prilici sreču, koju imamo, jer smo slc-bodni, a ujedno ukazujte na bolest i patnje brače i sestara, koja pate pod jarmom naših neprijatelja. Neka zna, neka bude ceo naš narod svestan reči, koje je napisao naš veliki pesnik Prešeren, kad opisuje borbu Slo vena za slobodu: »Če pa naklonijo nam smrt bogovi, manj strašna je u črnom zemlje krili, kod so pod svetlim soncem sužni dani«. Vi, borci, koji ste pali za čast svoga naroda i (kojii ste stupili u kolo onih bezbrojnih žrtava koje je več dalo Jugoslovenstvo za svoju slobodu, čujte i naše reči: »Bistra Soča, čuj pozdrave sestara Drine, Save, Drave, za veliki dan os vete sakupljamo junačke čete.« Iako se ne zna za vaš poslednji dom, za grobove vaše, znajte, kada kucne čas, poneščemo vašom krvlju natopljene zastave preko granica, koje nas danas razdvajaju, spavačete slatko u to j napačenoj zemlji, jer čemo svu tu zemlju posuti cvečem, cvečem zla-tne slobode. Kao što ste Vi umirali poklikom »Živela Jugoslavija«, tako čemo i mi, bez sustezanja, kad nas pozove naš Kralj, da umiremo noseči slobodu i utehu vašoj brači i sestrama i majka-ma vašim. Robovi naši, ne klonite! — Plotunske paljbe svetle vam put! Sokoli, bračo i sestre, neka nam bude 6 septembar stalno u pameti, jer treba da dode dan, da bude i on pret-stavljao samo dan radosti i ponosa! Janez Kušar — Hrastnik. Sat Muttčelnišžva I iefiničkof/ odbora Saveaza SKJ пштт&птгтмчт Iz sednice saveznog TO održane dne 13 septembra 1932 Savezni podnačelnik br. Miroslav Ambrožič izvestio je obzirom na sa-vezna takmičenja u odbojci, koja će se vršiti dne 25 t. m. i to za članove i nruški naraštaj u Beogradu, te za članice i ženski naraštaj u Novom Sadu, da je Savez poslao molbu železničkoj upravi da odobri 75% popusta na vožnji učesnicima navedenih takmičenja za putovanje železnicom tamo i natrag. Nadalje se je odredilo pojedinu bra- ću, odnosno sestre, sa sudskim ispi-tom u odbojci, kao funkcionare na tim takmičenjima i to: a) na takmičenjima u Beogradu: Dekleva, kao voda, Evgenije Davidov, Zdenko Pavič, Herman Keber, Toma Savnik i Gustav Stara-šina, kao suci, te Franjo Žic, Dekleva i Doka Ilič, kao članovi prizivne komisije; b) na takmičenjima u Novom Sadu: Skalarjeva kao voditeljica, Milka Mohorič, Deli Šmavc, Olga Jakoljevič, Bojan Perme i Josip Grgič, kao sutki-nje odnosno suci, te Skalarjeva, Teo-dorovič i Mudrohova kao članovi(-ice) prizivne komisije. Takmičenja počeče u 8 sati u jutro na prostoru, koji če se naknadno javiti župama. — Razgova-ralo se je takoder i o pokrajinskom sle-tu, koji če se održavati 1933 godine u Ljubljani, kao i o prostoru gde bi se imao održati. Sastaviče se prošireni tehnički odbor. Dospeli predloži za proste vežbe razdelilo se je medu pojedine članove TO radi proučavanja. Predložene vežbe pregledače se po is-teku roka za natečaj, koji je ponovno raspisan za proste vežbe ženske de-ce i ženskog naraštaj a, a koji je od-reden do konca ovoga meseca. — Za pretsednika ispitne komisije u župi Varaždin, gde če se održavati župski ispiti dne 17 i 18 t. m. odreduje se brata Jesiha, jer je brat Maeus, koji je bio ranije odreden, sprečen. — Smučarski takmičarski red Koncem meseca septembra iziči če smučarski takmičarski red i to u srp-sko-hrvatskom i slovenačkom jeziku. Cena če mu biti 5 Din. Bratska društva treba da sakupe medu svojim članstvom prijave i novac, a takmičarski red treba da naruče skupno za sve članstvo. Novac neka uplate po praz-noj položnici, koju dobiju za 25 para kod svake pošte, na čekovni račun broj 13.831 »Jugoslovenska sokolska matica u Liubljani«; na srednji deo položnice treba da napišu »takmičarski red«. Ujedno treba da društva pošalju save-znom načelništvu u Ljubljanu dopis, iz kojega če biti razvidno, koliko naru-čuju izvoda takmičarskog reda i ko je sve uplatio novac. Takmičarski red po-treban je svima društvima, koji gaje smučanje, te svima kandidatima, koji se spremaju za sudski ispit, dobro če doči također i svoj ostaloj brači i sestrama, koji se zanimaju za tu lepu granu sokolske telovežbe. Kako je cena vrlo niška, nadamo se, da če se brača i sestre rado odazvati našem pozivu. — Sx ielovGžbačtcog sveta veti VAŽNE PROMENE U VODSTVU BUGARSKIH JUNAKA Ovogodišnji kongres ili glavna skupština saveza bugarskih Junaka odr-žana je u Gornjoj Orehovici, gde se nalazi. pored junačkog društva i češkoslovaško sokolsko društvo, udruženo u Zagraničnoj župi ČOS. Kako se u poslednje vreme opet šire glasovi, da če savez Junaka ipak stupiti u savez Slovensko Sokolstvo, u redovima Junaka vladalo je veliko zanimanje, kako če zauzeti stanovište u ovom pitanju ovo-godinja glavna skupština. Izgleda, da stvar još nije dosta sazrela, te če o njoj definitivno raspravljati naredna skupština u Čustendilu iduče godine. Time u vezi vrlo su karakteristične velike promene, koje su sada izvršene u vodstvu bugarskih Junaka. Dosadašnji naime pretsednik dr. Vatev i načelnik Fotinov demisionirali su, pa je za starešinu organizacije, koja broji u sedam župa oko 40.000 pripadnika, opet iza-bran bivši starešina Dimitrije Lazev, a za načelnika br. Josef Bureš, koji je ujedno i načelnik češkoga Sokola u Sofiji. Time izgleda barem, da je ova akcija za stupanje u Sloven. Sokolstvo sada pomaknuta s mrtve tačke, iako če sadašnje vodstvo Junaka morati da otstrani još mnoge prepreke na svom putu u slovensku sokolsku organizaci-ju. Ali još na jednu činjenicu ne smemo da zaboravimo, a to je, da je na ovoj skupštini bilo pretreseno i pitanje o ulazu Junaka u Savez svenarodnih organizacija. Junači su naime primili isto tako poziv za saradnju sa spome-nutom organizacijom, kojoj stoji na čelu Svenarodni komitet. Medutim je ovogodišnja glavna skupština jasno i precizno donela zaključak, da Junači kao svenarodna uzgojna organizacija ne trebaju da se za nikoga vežu, pošto trebaju za svoj vlastiti rad sa-svim slobodne ruke. I to moramo da zabeležimo s naročitim zadovoljstvom. KAKO RADI ORAO U SLOVAČKOJ Slovačke klerikalne novine »Ludo-va politika« pišu o orlovskom župskom sletu, održanom u Pještanima u Slova-čkoj, sledeče: U nedelj u održan je u Pještanima orlovski župski nastup, da-kle župski slet. Jedan gospodin, koji je .imao prilike da gleda ovaj slet, rekao nam je, da je to bik) za plakati. Kako bi izgledala cela slovačka pokrajina, kad bi sva prešla u ruke Hlinki-ne stranke! Svaki Slovak morao bi se pred strancima da zasrami radi ovakve reprezentacije slovačke omladine. Bi- lo je tu prisutno i nekoliko stranih gostiju, medu njima i jedan svečenik iz Nemačke, 1 jedan iz Morave. Hlin-kinih svečenika uopče nismo videli, kao da bi sami osečali, da su sa svo-jom politikom več dovršili. Orlova bilo je malo, opčinstva skoro ništa, a sami Orlovi,^ loše raspoloženi, slabo su vež-bali. To je sve bilo bedno, mizerno. Ako se ovako nastavi, neče za dve — tri "odine biti u Slovačkoj ni jednoga Orla.« — Ovako piše jedan klerikalni list o radu Orlova u Slovačkoj. Držimo, da je tome suvišan svaki drugi komentar. V SLET RADNIČKIH JEDINICA U FRANCUSKOJ U Francuskoj postoji pored Unije francuskih gimnasta i Unije tkatoličkih gimnasta i jedna dosta jaka radnička telovežbačka i sportska organizacija pod okriljem socijalno demokratske partije, a koja također prireduje svake godine u pojedinim gradovima svoje stalne sletove. Za narednu godinu iza-bran je za V slet grad Gebsvilcr, na podnožju Vogeza u Alzaciji. Velik zbor Družbe Sv. Cirila i Me-todija u Slov. Bistrici. Povodom 40go-dišnjice podružnice Družbe Sv. Cirila i Metodija, najstarije naše narodno obrambene organizacije, koja ima ogromnih zasluga u borbi protiv ger-manizatorskih nastojanja Šulferajna, odižana je u Slovenskoj Bistrici, pre rata dosta germanizovanom mestancu, velika godišnja skupština u nedelju 11 o. m., na kojoj su donešene važne re-zolucije u pogledu budučeg rada ovc opče korisne nacionalne institucije. Roman iz mladosti pretsednika Masarika. Poznata češka pisateljica Milena Novak prva je prikazala omilje-nog pretsednika češkoslovačke republike T. G. Masarika u romanu, i to njegove mlade godine. Naziv romana je »Muž i borba«. Bjernsonove svečanosti u Norve-škoj. Početkom decembra čitava če Norveška najsvečanije proslaviti sto-godišnjicu rodenja jednog od svojih največih duhova, pisca Bjersterna Bjernsona. Tom zgodom Lzdače se i sva dela ovog velikog pisca, pa je u supskripciji pretplatnika, u ovoj maloj zemlji od nepunih 3 milijona Stanovnika, več sada prikupljeno daleko preko 100.000 pretplatnika. 40 godišnjica literarnog delovanja Maksima Gorkog. Ovoga meseca literarna i politička Rusija stoji u znaku proslava 40 godišnjice čuvenog sociali-stičkog pisca Maksima Gorkog. Pre 40 godina objavio je do tada nepoznati besposleni radnik i fantast Aloksandar Pjaškov (pravo ime Maksima Goricog) u nekom provincijskom listu svoje prvo literarno delo, koje je odmah po-budilo opču pozornost na ovaj mladi talenat. Več nekoliko godina za tim bio je Gorki u čitavom kultumom svetu poznat i priznat pisac. Gorki je još uvefc svež i pun energije, novih misfi te osnova. Leti boravi u Rusiji, dok j t preko zime u Italiji na ostrvu Kapri, gde ima svoju vilu. 20 godižnjica smrti Jaroslava Vrh-lickog. Pre 20 godina umro je nakon dužeg bolovanja vanredni talenat, veliki češki pesnik Jaroslav Vrhlickl Vrhlicki je podržavao i tesne veze sa slovenačkim pesnicima, te je više puta i posetio naše krajeve, kojima je po-svetio raz ne članke a i neke pesme. Emil Frida, kako jc pravo ime Vrhli-ckog, rodio se u Lounima 1853. U 40 godini postaje profesor modernih jezika na Karlovom univerzitetu. Njegov literarni rad je ogroman; ostavio je 246 knjiga, medu kojima ima mnogo krasnih prevoda Dantea, Torkvata Ta-sa, Ariosta, Kalderona, Bajrona, Mi-ckijeviča i drugih velikih pesnika i pisaca. U daljem svom nastavku dr. Kozak divno je razvio pojam naroda. — • kup 1 juds>kih jcdinica postaje naro-kad imadu neke zajedničke karakteristike i zajedničke težnje. Te su 'arakteristike kod svakog naroda dru-p°g karaktera. Negde narod karakte-: *sti jezik, drugde isti teritorij ili :ma;.ye.r® slično. Svedani i Norvežani jezik, a dva su naroda. Ima л . z, svoga jezika. Škoti govore ” C ■ l’ ? ^ nisu Englezi. Amerikanci cmaju m svoj jezik, ni svoju veru, i su posebna rasa. Veže ih teritorij. ici su drugi narod negoli Englezi. Kod ijin je največa veza katolicizam. Na-ioa mje nešto prirodno dano, nego se stvara, a može se i raspasti. Stoga se narod i ne može definirati, jer je osnova svakog naroda druga. U tim linijama kretalo se celo uvodno predavanje dra Kozaka. Dr. Kozak je na sve slušače učinio jedan retko jak dojam jednostavno-sću predavanja a ipak dubokom filo-k°Ju nišam mogao verno re- mmo^vllstiH^f V° Ce!° predavanje ko u ve rlji vo da vao ZO\&’ ko^ 'c ta* bili s njim isto«Tuve?eaniSaU & želi da to svoje uverenje naturi nama Za vreme njegovog predavanja usao je u prcdavaonicu dr. Bukovski starešina ČOS. On je posle predavanja pozdravio slušače lepim i temperamentnim govorom. U svom pozdravu naglasio je, da Sokolstvo treba da uz jačanje tela i duše največu važnost poiaže na čudorednost. Naučna osnova i predavanja. Sva ostala predavanja bila su podeljena u trii velike skupine. I. Skupina historička. 2. Skupina, koja jc obradi-^ala organizaciju prosvetarskog rada i Skupina praktička, koja je bila is-Пипјепа jednim predavanjem i govor-»ičkim pokusima. U historičkom delu obradene su ^cine: 1) Naš narodni osvit i narodni Program (Dobrovski, Palacki, Havli-cek, Masarik, 2 sata). 2) Izvori Tirše-V°S Sokolstva (2 sata). 3) Tirševo delo (2 sata). 4) Početak Sokolstva do osnutka ČOS (s uvodom povesti češke telovežbe i značenja doba Fignerovog (2 sata). 5. Sokolstvo od osnutka ČOS do svetskog rata (2 sata). 6) Sokolstvo kod kuče za vreme svetskog rata (2 sata). 7) Sokolstvo posle svetskog rata do danas (2 sata). 8) Sedma glavna skupština ČOS. Idejna strana (4 sata). 9) Sedma glavna skupština. Vcžbovna i organizaciona strana (2 sata). 10) Razvitak sokolskog prosvetnog rada (1 sat). 11) Život Tirša i Figncra (2 sata). 12) Današnje stanje sokolske organizacijo (2 sata). 13) Sokolstvo i Slovenstvo (2 sata). 14) Tirševa sokolska telovežba (2 sata). 15) Povest žensfce sok. telovežbe (2 sata). 16) Staranje oko novog članstva (2 sata). 17) Sokolska akcija u Češkoslovačkoj (2 sata). 18) Sokolstvo i češkosl. legije (2 sata). 19) Sokolstvo medu manjinama i van granica (2 sata). 20)Sokolstvo i ostala udruženja za uzgoj tela (2 sata). 21) O Masariku (2 sata). Svega 43 sata. U delu organizacije prosvetarskog rada bile su teme: 1) Odgoj naroda i narodno-odgojna organizacija (1 sat). 2) Prosvetni rad po društvima (1 sat). 3) Prosvetni rad po okružjima i župama (2 sata). 4) Odgoj sok. dece (2 sata). 5) Odgoj sok. naraštaja (2 sata). 6) Sokolska literatura (1 sat). 7) Lekti-ra. knjižnice i čitaonice (2 sata. 8) Sokolska higijena s naročitim obzirom na sok. mladež (4 sata). 9) Kazalište u Sokolu (2 sata). 10) Pozorište lutaka i njegova organizacija (2 sata). 11) Estetski odgoj u Sokolstvu (2 sata). 12) So-Tke izložbe (1 sat). 13) Sokolske 1 kino (1 sat). 14) Sokolstvo i garanje (1 sat). 15) Sokolsko u1 Propaganda Sokolstva n IS' q6) i glazba u Sokolu (2 sata)- Svega 28 sati U delu govorniških pokuša imali smo jedno predavanje: nauka o govor-nistvu (2 sata) i 10 sati govorničkih pokuša. Sva'ki slusac morao je sastavi-ti proslov zadane teme. Proslov je smeo trajati najdulje 5 minuta. Taj proslov s odredenom temom morao je biti do odredenog dana napisan i predan. SIu-šač j c kod sata »govornički pokusi« bio prozvan i onda je održao proslov. | Nakon održanog proslova govornik je kritikovan po slušačima obzirom na formalnu i sadržajnu stranu njegovu. Po svakoj kritici razvila se debata, koja je bila kod sviju tema na visokom stepenu sokolskog uzgoja i poznavanja sokolske stvari. Osim proslova svaki pojedinac morao je predati pismenu radnju, koja je imala biti kratka novinska notica o proslavi stote godišnjice Tirševa rodenja. Ta je notica morala biti sastav-ljena prema protumačenim uputama za novinsko izveštavanjc. Svi su nastavnici bili odlični pre-davači. Teme su uvek obradivane strogo kritički i znanstveno. Nije se tajilo ništa. Upozoravalo se na greške. Dobre Strane isticane su skromno. Svi predavači drže se svesno one Tirševe: Ništa nam ne škodi toliko, koliko blagost naše kritike. Pregledavanja i izleti. Osim pre navedenog redovnog programa imali smo jedne večeri filmsko prikazivanjc skijanja i! skokova, drugiput projekciono -prikazivanjc iz uspomena na Tirša. Jedne večeri po-setili smo t. zv. Mrazovku, letno vež-balište Smihovskog Sokolskog društva. Jednom smo razgledali celi Tiršev dom s muzejem i Karasekovom galerijom. Drugiput opet razgledali smo prostori-je prvog Praškog sokolskog društva. Dve večeri išlo se je u pozorište. Jednom smo pod vodstvom od 4 do 7 i po posle podne razgledavali Prag. Jednom opet bio je izlet na Belu Goru spojen s izletom na Šadku k mohili Karla Vaničeka, prvog prosvetara ČOS. Tu je održan proslov po jednom tečajniku i otpevana je češkosl. himna. — Pretposlednje posle podne posetili smo grob Tirša i Fignera na Olšanskom groblju položivši venac sa slovenskom trobojkom, održavši proslov i otpevav-ši »Slava Tobe« i češkosl. himnu. Svi ti izleti bili su posle 4 sata posle podne ili uveče. Jednog jutra od 10—12 bilo je razgledavanje Moderne galerije. Izlet pod nazivom »Po Tirševim stopama« bio je celodnevni. Ujutro u 7 sati krenuli smo iz Praga do Nove Huti pod Nižbovom vozom, a onda peške do Novog Jahimova (tamo je Tirš bio informatorom Bartelmusove dece), pa lovačke kuče »Na krali«, gde su Tirš i Figner sklopili prijateljstvo. Preko Svate (letovalište Sajne-rovo) išli smo na Zdice odakle vlakom kuči u Prag, karno stigosmo u 22 sata. Život u prosvetnoj školi. Pročitavši taj izveštaj možda je tkogod dobio utisak, da smo se tamo samo mučili. Jer zbilja 8 sati slušanja i sat i čet vrt vežbanja, po ono j vruči-ni, nije bila šala. U istini u početku bolelo nas je, gotovo sve, svako mesto po čitavom telu. Ubrzo je sve to ne-stalo i osečali smo se bolje i svežije negoli pre. Ipak nam je bila najmilija pesma uveče kod vežbovnog sata, jer smo znali, da je današnji posao pri svršetku. Svi smo tamo bili velika deca. Jednog jutra, kad nas je »brat služba« došao buditi, kao po dogovoru, skoči-smo, bacismo deku »bratu službi« preko glave i dadosmo mu propisni pre-valemus zvan »hobla«. To mu se isto dogodilo i u drugoj sobi. U njegovoj sobi, gde je on spavao, oprostiče mu. Kad je ujutro javio (stajali smo u redu postrojem), koliko nas ima, rekao je: »Brate Klicpero (voda škole), prijav-ljujem 50 muževa, 2 bolesna i 2 prO-pisna hobla.« Razume se, nastalo je još lepše raspoloženje u školskoj internacionali. Rekao sam internacionali, jer nas je bilo raznih narodnosti. Kad smo se jednom vračali s izleta, išli smo zajed-no Bugarin, Rus, Slovak i ja Jugoslo-ven. Nismo ni opazili, dok nisu drugi konstatovali, kako nas četvorica raz-govaramo češki, a nijedan nije potpu-no vladao jezikom. I to je razveselilo narod. Izmedu 5 sestara jedna je bila pri-lično stidljiva i strašljiva. S njom je jednom ispalo malo slabijc. Držala je zadani proslov. Svi smo ležali u dvori-štu na travi i slušali. Neki »magarci« dosetiše se i pokupiše cvetove od de-teline. Nakon govora čestitaše joj na divnom govoru i predaše joj kitu ubranog čveča. Sirota sestra proplaka-la je, na našu radost, od neugodnosti. Druga opet sestra, Ocad je držala proslov, zamolila je da se sme nasloniti, jer joj od treme toliko drhču noge, da se ne može držati. Dogodilo se, da je koji noču га-kasnio. Jednom tako jednome razne-soše krevet po svim sobama, da ui,« imao gde leči. Spavao je tu noč slatk •> na podu. Kad smo bili na jednodnevnom ia letu, dobili smo svaki paket s kruhom sirom, ja j ima, salamom i safaladami za put. »Na krali« bio je odmor. Tamo se je jelo iz paketa. Jedan je spo-menuo, da su safalade pokvarene, da imaju miriš. Mnogi ih zbog toga ne je-doše. Tamo je bila neka ogromna šan-tava izgladnela ikerina. Davasmo mu safalade. Cele je gutao, kako je bio gladan. Drugoga dana, pod predavanjem, kolala je cedulja po razreda Svaki je morao iskreno, po savesti na pisati, koliko safalada je dao psu. Kon-statovano je. da je pas pojeo 38 safa lada i mnogo kruha s nešto salame. Ni smo doznali, da U je kera zaboleo sto mak ili je crko. Na jednodnevnom izletu u nekoj gostionici za odmora pevali smo slo-vačke pesme. Svet se pred gostionicoir sakupio i slušao. Svet je prema peva nju zaključio, da smo Madžari iz Mo ravske i da pevamo slovačke pesme. Mnogo je još bilo veselih mome-nata u školi, ali ne dozvoljava prosto? za daljnjc dogodovŠtine. Poslednje veče bila je priredena po školi oprosna večera za jedno s na-stavnicima. Bilo pozdrava, nazdravica pesma, plesa i veselja kao da vino curkom curi. Sve je to bilo uz vodu. Morao sam se nažalost u 10 sati uveče oprostiti i ostavifci milo i drago društvo prikupivši mnogo sokolskog zna nja, ojačavši veru u sokolsku buduč-nost i dobivši 4 kilograma na težini. Kupujte zastave kod I. Neškudla, Ljubljana Rosifa - Fonsier 4 društvo za osiguranje I reosiguranfe ♦ Beograd im 1 m Župa Bjelovar SOKOLSKA ČETA U LUKAČU Dne 14 avgusta održana je prva javna vežba, koja je takoder vrlo do bro uspela. Po podne dočekani su na Staniči članovi matičnog društva iz Virovitice koji su korporativno došli te je u z pratnju sokolske glazbe iz Lukača išla selom povorka do vežbališta, gde je u tri sata po podne počela javna vežba. Od ostalih četa sudelovale su čete iz Špišič-Bukovice, Gor. Bazija, Terezino Polje, Detkovac, Novi Gradac, Budrovac-Djelka i Gradina. Nastupilo je svega 182 vežbača svih kategorija, a izvedene vežbe teh-nički su uspele. — Vežbe je pratila sokolska glazba u Lukaču. Ova četa razvila je intenzivan rad i nadamo se, da če naskoro postati sa-mostalno društvo kojemu če se moči poveriti i koju četu u okolici. Posle javne vežbe razvila se veselica. SOKOLSKA ČETA U TEREZINOM POLJU Dne 21 avgusta održana je javna vežba čete u Terezinom Polju, koja je naročito uspela, jer su na istu stigle sve okolišne čete, te je na javnoj vež-bi nastupilo svega 221 vežbač, od kojih treba istaknuti vojnike - Sokole II konjičkog puka »Cara Dušana« iz Virovitice. Nastupilo ih je 16 vežbača u vežbama s karabinkama, 16 vežbača u vežbama sa sabljama i 12 vežbača s kopljima. Sve su vežbe bile dobro izvedene. Publike bilo je mnogo iz okolice, Župa Cetinje OTVORENJE DOMA SOKOLSKOG DRUŠTVA RISAN Na lepoj risanskoj obali ponosno se diže »Narodni dom« u kojemu je i sokolsko gnezdo, plemeniti dar risan-skog dobrotvora Vasa L. ćukovića. Tu je sokolana sa svim nuzprostorijama, bogato adaptirana, s uredenom pozor-nicom kao u kakvom velegradu. Zidovi su iskičeni umetničkim slikama sli-kara lnkiostra, koji je simbolički pri-kazao borbu Sokolstva s ugnetavačkom austrijskom imperijom, tužnu granicu Istre i nade Sokola za oslobođenjem, zatim slika Nj. Vel. Kralja, Tirša i dobrotvora Čukoviča. Iznad pozornice je slika Prestonaslednika Petra. U dvorani je oko 400 sedala, a galerija može da primi isto toliko. Jednom reči sve je to bogato namešteno, te daje veli-čanstven izgled. Več su naručene sokolske sprave. U domu je također sme-štena opčina s krasnim kancelarijama. Ova zgrada na ponos je Risnu i Sokolstvu. Svečano otvorenje doma sledilo je 6 septembra na Prestolonaslednikov a naročito sokolskih gostiju, medu ko-jima se mora spomenuti komandanta II konj. puka g. Spiru Čakovskog iz Virovitice. Javna vežba održana je na obali reke Drave, tik dravskog mosta, a bu-duči je vidik prema madžarskoj strani bio otvor^n, opažalo se je, da je publika, koja se na toj strani kupala s interesom pratila kretanje na našoj strani za vreme trajanja izvedbe programa. Župa Celje SOKOLSKO DRUŠTVO VELENJE V nedeljo 29. avgusta nas je brat Zelen prijetno iznenadil. Sam vnet plavač je poiskal med člani, članicami in naraščajem sebi podobne ter priredil po kratkem trainingu v rudniškem ribniku društveno tekmovalno plavanje. Kot propagandna tekma je ta skromno zamišljena prireditev uspela popolnoma, saj je z zanimanjem sledilo tekmi vsaj 200 gledalcev in letošnje skromno število 25 tekmovalcev se bo drugič najmanj podvojilo. Seme za to smotreno delo je vzklilo, bo rastlo in upamo, da bodo velenjski sokolski pla-vači prihodnje leto zastopali častno domače društvo pri župnih plavalnih publikom, a koja je ispala vrlo dobro. Sve su kategorije izvršile svoju vežbu na zadovoljstvo, a tako i vojska. Na večer je bila svečana akademija. Sokoli i Sokolice risanskog Sokola izveli su nekoliko lepih vežbi. Pevački zbor otpevao je skladno nekoliko pe-sama, a diletanti odigrali su prvi čin iz »Dida« da se nije moglo bolje, baš s razumevanjem i doteranom igrom. Iza toga sledila je igranka. Sada je na brači u Risnu, da isku-pe reč i da svojski prionu na rad. Brzojav Prestolonasledniku Petru glasi: Sokoli Risna sa sokolskom bra-čom iz Boke i Cetinja, a prilikom otvo-renja Narodnog doma sa sokolanom, pozdravljaj u svoga starešinu s obeča-njem, da če u novoj sokolani bukteti život i rad samo za dobro velike sokolske ideje, za Kralja i veliku Jugo-slaviju. Zdravo! Tako je eto završila ova lepa svečanost. SOKOLSKO DRUŠTVO BAR Sokolsko društvo Bar, proslavilo je na svečan način rođendan N j. Kr. V. prestolonaslednika Petra, starešine Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije. Na dan 6 septembra t. g. u 9 časo-va prc podne održano je svečano bla-godarenje u svim mesnim bogomolja-ma kojem su prisustvovali svi članovi Sokola u svečanom kroju, a s muzikom ..Bratiinstvo«. Posle blagodarenja formirana je povorka, koja je prošla kroz varoš do pred opčinsku zgradu, a uveče je pri-redeno društveno veče u sokolani, ko tekmah. v I je je s prigodnim govorom otvorio sta- Tekmovalo je 25 plavačev in pla- геј,па brat Popovič Jagoš, pozvavši vačic vseh oddelkov razen dece. Dol- prjsutne da svome bratu starešini Sa- žina proge 25 m za naraščaj, 50 m z vcza $KJ upute sokolski pozdrav, po- obratom za člane in članice. Plavalo | vezan sa željama za njegov srečan i se je prsno, hrbtno in prosti stil. Lep čas so dosegli pri moškem naraščaju Steinbah, Ograjenšek, Čepelnik in Podpečan. Še boljšega naraščajnici Prodnik in Kuranda. Pri članicah Kuranda in Štefančič ter članih Zelen in Hudovernik Edo. šnja. Рјч^ :t& govorio arhijerejski namestnik »amardžič o velikom dobro-tvoru Čukoviču, koji je podigao ovaj prosvetni hram, a za njim arhimandrit Nikovič, pa su pevači otpevali »Na mnogaja ljeta«. Otvorila se pozornica i počeo je svoj govor opč. načelnik Risna br. Gavro Durkovič. Pretstavio je izasla-nike i kliknuo im: »Zdravo!« Zatim govori o slavnoj prošlosti Risna i Boke koja je uvek prednjačila u svakom nacionalnom pokretu. I danas je kod Rišnjana duboka nacionalna svest. Dokaz je ovo velebno delo domoroca Ču-koviča, koji ni u dalekom svetu nije zaboravio svoju rodnu grudu, svoje more, svoje krše. On želi da se naša omladina podigne visoko u telesnom i moralnom zdravlju i zato pomaže sve naše kulturne institucije. Ovaj dom kulture kojega je podigao g. čukovič na ponos je Risna i cele Jugoslavije. Zato je srečan što može otvoriti ovaj rasadnik jugoslavenske misli, pa ga. predaje bratu starešini u ime Vasa Ču-koviča i opčine ristanske, sa zavetnom misli na Kralja i otadžbinu, neka ovaj dom odgaja Sokole po misli i osečaju kako je to prikazao slikar na Židovima doma. Pozivlje sve da kliknu tro- dugi život, što su svi prisutni prihvati- li sa »Zdravo«. Zatim su izvedene vežbe sviju kategorija, koje su na sve prisutne ostavile najlepši utisak, a posle ovoga pastala je igranka. I ako je čist prihod ove večeri namenjen kao poklon siromašnim daci-ma ovdašnjih škola za kupovinu škol-skih knjiga, primečeno je nažalost, da od ovdašnjih 15 učitelja nije posetio ovo veče niti jedan sem jednoga, no buduči smo na ovo navikli, to nas ni najmanje ovo ne buni, pa se gotovo i bez njih nije osetila niti najmanja praznina, jer su sva mesta bila popu- nja, koji se več ranim jutrom intere sirao za dolazak ekskurzista, i pretsta-vivši se članovima, izručio im pozdrav gospodina bana, koji želi brači Soko-lima dobrodošlicu. Članovi su pokli-kom »živio ban Perovič« pozdravili banskog izaslanika. Naročite su simpatije pokazali članovi prema g. ban-skom izaslaniku ing. Draganu Tomiču, jer je i on sam Soko, pa su ga odušev-Ijeno pozdravili. Brat ing. Tomič, banski savetnik poljoprivrednog odelje-nja, održao je kratko predavanje o važnosti ovoga načina prosvetnog rada u sokolskim četama obzirom na njihov poljoprivredni rad. Iz zoološkog vrta povedeni su eks-kurziste da pregledaju etnografski muzej i obrtni muzej. Brat Sablič je članovima u obadva muzeja bio tumačem. Članovi su se neobično interesirali za sve što su videli u muzejima. Posle su pregledali još i narodno kazalište, a zatim su otišli na ručak. Popodne, izaslanik gospodina bana, g. ing. Dragan Tomič, pratio je i vodio članove u zagrebački zbor u svr-hu pregledanja gospodarskog dela izložbe. U zboru ih je dočekao direktor veterinarske izložbe g. dr. ing. Ganzel-majer, koji je unatoč toga što sc tada održavao kongres veterinara, došao da bude kao stručnjak pri ruci ekskurzi-stima, te ih je poveo od početka vetc-rinarskog paviljona držeči u svakom odeljenju po krače predavanje. Tako je održao predavanja o zaraznim bolc-stima stoke: sakagiji, bodrenici, tuberkulozi, kugi, slinavki i šapu i t. d. Koliko su predavanja uspela najbolje se videlo na licima članova za vreme predavanja, jer su svaku reč pozorno slu-šali da im štogod ne bi umaklo, jer je sve za njih važno, kako su sami izme-du sebe posle govorili. Nakon toga održao im je, uz prikazivanje bilja s naših livada, predavanje ing. Božo Turina: o stočnoj hrani i načinu sprema-nja hrane. Ovo predavanje, koje je bilo veofna poučno i popularno, upravo za svakoga pristupačno, očaralo je naše članove, pa im je bila velika želja da im se pruži bar još koji puta prilika da ga čuju. Isto tako interesantno predavanje održao je veterinar g. Libing iz Donjeg Miholjca, o peradarstvu. Predavanje su slušali s velikom paž-njom naročito o koristi jaja, živadi za klanje i za izvoz i o Skopljenju pet-lova. Po svršenom pregledu veterinar- njena i društvo je ip.k od ovih pri-. ttt (s. Vešligaj). Vrsta naraščajnic je druga, v vrsti se pa vrstijo: Vešligaje-va, Gradišnikova, Konigova, Weberjeva, Bozijeva, Kranjčeva, Visočnikova in Kolerjeva. V poljubnih panogah pa so uspehi sledeči: Člani: skok v daljino 5.15 m in met diska 24 m (br. Stropnik), m. naraščaj: troskok 9.18 m (br. Jurkovič) in ž. naraščaj: met krogle 12.65 m (s. Vešligajeva) in met diska 13.80 m (s. Bozi). V štafeti moških oddelkov 4X200 metrov je zasedel prvo mesto članski oddelek 2 s časom 2 :04, a potem naraščaj 1, člani 1 in naraščaj 2. — Pri ženski štafeti 4X100 m je zmagal ženski naraščaj z 1:11 med članicami. Župa Mostar UTAKMICE DUBROVAČKOG SOKOLSKOG OKRUGA Jučer su održane na Gruškom polju lakoatletske utakmice dubrovaekog okruga. Odazvala su se svega samo dva društva i to Dubrovnik sa svim svojim muškim i ženskim kategorijama i Tre- binje sa svojom odličnom vrstom član’ stva. • n.. . Nisu nastupila društva: Hileca, Cavtat i Ston. Sa zanimanjem su se vršile ove lepe utakmice, koje su naročito kod nas u Dubrovniku u prvom stadiju razvijanja. Pa ipak su nam brača Trebinjei pokazali da se mogu sa malo dobre volje postiči vrlo dobri rezultati. Oni su zasluženo pobedili dubrovačko članstvo i u lakoj atletici i u odbojci. Prvak dubrovačkog okruga, kao pojedinac je brat Vaso Govedarica (Trebinje) koji je polueio najviše bo-dova ali za njim odmah stoji takoder Trebinjac brat Arslanagič Ahmet, ko-ji mnogo obečava u idučim utakmica-ma. On je još kao naraštajac poneo jednu diplomu sa utakmica u Dubrovniku i sada ga opet vidimo u članstvu odmah do najboljeg s nekoliko deseti na poena razlike. Neka je na diku brači iz rrebinja ova pobeda! Dubrovčani neka se pak ugledaju u braču Trcbinjcc te neka s više požr-tvovnosti obraduju svoje članstvo u svim granama lake atletike koia najviše koristi telesnom uzgoju. Pojedinci su se plasirali na sledeča mesta: 1 Govedarica Vaso (Trebinje) 3642, 2 Arslanagič Ahmet (1 r.) 36-07, 3 Turk Edica (Tr.) 29'25, 4 Be-nič Viado (Dubrovnik) 28'83, 5 Bobič Milenko (Tr.) 26'34, 6 Kurilić Danilo (Dub.) 24'98. Medu članicama najbolja je bila s. Mozetič Marija (Dubr.), medu nara-štajkama s. Kakariči Ceeilija (Dub.), a medu naraštajcima br. Carič Jakov (Dubr.). Članovi su bili najbolji: U trčanju na 100 m br. Turk Edica Trebinje 12’2; u bacanju diska br. Arslanagič Ahmet (Tr.) 29’66; u bacanju kopija br. Arslanagič Ahmet (Tr.) 4M0; u skoku u vis br. Arslanagič A. i Govedarica V. (Tr.) 140; u skoku u dalj br. Arslanagič Ahmet (Tr.) 4'90. Prema ovome vidimo da če brat Arslanagič s marljivom vežbom postati vrlo dobar u lakoj atletici s kojim če sc računati i na mnogo večim utak-micama. Več iduče nedelje če članstvo trc-binjskog društva zastupati interese du-brovaekog okruga na utakmicama Sokolske župe u Mostaru. Oni če se takmičiti i u odbojci, jer su dubrovačko društvo pobedili sa 15 : 3 i sa 15 : 0. Dubrovačko društvo sada gradi svoje letnje vežbalište, pa če na-damo sc, kad ukloni taj veliki nedo-statak, pokazati bolje rezultate u Јдкој atletici i odbojci. — H. SOKOL. DRUŠTVO METKOVIĆ Naše društvo priredilo je 4 o. m. svoju javnu vežbu s akademijom uz prisustvovanje Sokol, društava iz Sto-ca, Ljubuškog, Čapljine i Opuzena, kao i Sokolske čete iz Tasovčiča. Metkovič je sedište VI okruga župe Mostar, pa su ujutro 4 IX bila lako-atletska natecanja za spomenuta društva. Šteta je samo što se radi kratko-če vremena nisu održala natecanja u plivanju i veslanju, kako je bilo predvideno u programu. Posle poclne u 16 časova bila je povorka od sokolane do vežbališta, na igralištu JSK »Narona«, koje je bilo okičeno zastavama i zelenilom. Povor-ku je predvodila naša sokolska glazba. Javna vežba počela je u 16 'A časova s ovim programom: 1) Pozdravni govor: govor br. Ivo Gabrič, prosvetar; 2) muška deea: proste vežbe; 3) ženski naraštaj: ritmičke vežbe na gredi; 4) muški namštaj: proste vežbe praške; 5) ženska deca: ritmičke igre »Maro Rcsavkinjo«; 6) članovi: proste vežbe praške; 7) ženski naraštaj: narodna kola; 8) igre svih kategorija; 9) vežbe na spravama; 10) odbojka, utakmiea izmedu Sokol. društava Opuzen-Metkoviči. Sokol, četa iz Tasovčiča nastupila je sa 4 proste vežbe. Uvečer je bila akademija sa sledečim programom: 1) Pozdrav Jugoslaviji: deklamacija s. Koščina Grozdana, naraštaj; 2) ženska deca: »Maro Resavki-njo«; 3) ženski naraštaj: »Črnogorka«; 4) muški naraštaj: »Kozaček«; 5) muška deca: proste vežbe sa zastavicama; 6) nastup Sokol, čete Tasovčiči. Zenske ritmičke vežbe »Črnogorka« kao i »Kozaček« muškog naraštaja na sveopči zahtev bile su opetovane. Sve vežbe po podne in navečer pratila je društvena glazba. Vežbe su bile precizno izvedene, što je za pohvalu prednjačkom zboru, a osobito sestri Nevenki Kovačevič. Po svršetku akademije u dvorani hotela »Zagreb« prireden je ples. Moralni je uspeh odličan. — I. G! SOKOLSKO DRUŠTVO OSKO-RUŠNO Dana 14 avgusta, održalo je So-kolsko društvo Oskorušno svoju prvtt javnu vežbu, koja je u svakom pogledu lepo uspela. Najpre su nastupile redom sve kategorije mladog sokolskog gnezda Oskorušna, te u zajedničkim praškim vežbama gde su nastupile sve kategorije društva Potonjc, Oskorušno, sVP;f.nj’ iVc.,a Luka 5 Beograd II, koji Javni^°xuU ТгГ>п'и na letovanju. tai r lf' *■«« povorka, koja jeproSlf l tormira”a S vi ra la je hnujka Гт ke, koja jc zadivila " U ime društva pozdravih • ne brat Anto Radoš, član prosve"nog odbora, a posle njega održao je len 00 vor brat Petar Žuvela, tajnik bratsko<< društva Vela Luka. Uvcče jc priredena akademija, a posle toga igranka. Ovime zahvaljujemo svim bratskim društvima na posetu, a naročito Veloj Luci, koja je sa svojom glazbom i brojem članstva uzveličala našu svečanost. Protivnici su uložili svu silu, da zabava što lošijc ispadne, ali su ostali zaprepaščeni čudeči se kako je sve to tako moglo da ispadne u potpunom redu. Nadamo sc, da če i u buduče mlado Sokolsko društvo Oskorušno čuvati svoju sokolsku i nacionalnu svest i da če budno stražiti na obali našeg plavog Jadrana Župa Novi Sad SOKOLSKO DRUŠTVO BAJŠA LJ nedelju 4 septembra t. g. održalo je Sok. društvo Bajša svoju prvu javnu vežbu uz sudelovanje bratskih Sok. društava iz Subotice, Bačke Topole i Pačira, te sokolske muzike iz Novog Sada. Stanovništvo opčine Baj-še doživelo je toga dana po prvi put velike radosti, te je bilo srečno, da u svojoj sredini vidi toliki broj Sokola. Celo selo bilo jc iskičeno mnogim državnim zastavama, te je imalo naročito svečani izgled. Još od ranog jutra stizali su člano- vi i gosti iz okolnih društava, a po podne u 2 časa došao je i izaslanik Sok. župe Novi Sad, brat Kosta Lavirac. Potom je formirana impozantna sokolska povorka, koja je prošla glavnom ulicom opčine Bajše sa sokolskom mu-zikom iz Novog Sada na čelu, i stigla u 3’A časa na vežbalište, koje je za ovaj dan bilo vrlo lepo ukrašeno. U 4 časa počela je javna vežba uz pratnju sok. muzike. Sve tačke su izvedene dobro, ostavile su na mnogo-brojne posetioce dubok utisak. Uveče je održana zabava na kojoj je izaslanik novosadske župe, brat Kosta Lavirac, pozdravio ovaj prvi uspeli javni čas. Sokolska muzika iz Novog Sada iz-vela je nekoliko koncertnih točaka na opče zadovoljstvo, a potom su članovi Sok. društva Bajše izveli pozorišni komad »Knez Ivo od Semberije«. Ovim priredbama postiglo je Sok. društvo u Bajši lep moralan uspeh. Župa Osi/ek IZ NAŠIH DRUŠTAVA Sokolsko društvo Beli Manastir osnovalo je, kao prvo u našoj župi, sokolsku konjiču. Sekcija broji 14 članova i počela jc redovnim vežbanjem. Sokolsko društvo Valpovo koje je u letu 1907 god. osnovano kao »Hrvat-ski Sokol« navršava prema tome ove godine 25 godina od toga osnutka. Tom če prigodom jesenas, u nedelju 2 oktobra o. g., Sokolsko društvo Valpovo prirediti javnu vežbu, a istoga dana pre podne razviti novu sokolsku zastavu, 'koja če nositi obeležja te 25-godišnjice. * LIČNA VEST Oproštajno pismo. Pošto mi se prilikom mog odlaska iz Erdevika, na moje novo službeno mesto u Vlasotince u Vardarskoj banovini, nije bilo moguče od sviju lično oprostiti, to se ovim putem opraštam od sestara i brače iz Bingule, Iloka, Kukujevaca, Osijeka, Palanke, Šida, Vinkovaca i dr. zahvaljujuči svima na bratskoj saradnji. Zdravo! Erdcvik, 3 septembra 1932. Ferdo Vigele. Žfipa Sarajevo OSNUTAK SOKOLSKE ČETE U GOR. VAKUFU Šircnje Sokolstva na selu od nepro-cenjivc jc'važnosti za nacionalne, kul turne i ekonomske interese našeg naroda. Zato je dužnost jugoslovenskog Sokolstva da, verno svojim principima, proširi uzvišenu sokolsku misao bratske ljubavi i jednakosti medu sve de-love našeg naroda, kako u gradu — tako i na selu. Uprava Sokolskog društva Bugojno shvačajuči važnost širenja Sokolstva na selu, stavila je 11 svoj zadatak, od-mah iza preuzimanja dužnosti, da osnuje Sokolske., čtte u okolini Bugojna. Odlučeno je osnovati četu na prvom mestu u Gornjem Vakufu. U tu svrhu održan je u nedelju 7 ovog meseca širi sastanak. Prisostvovali su brojhj gor-njcvakufški meštani, a sa Strane: iza-slanici župe Sarajevo: sestra Vojnovič Ljubica, brat Juvanec Vlado, uprava Sok. društva Bugojno i drugi članovi. Starešina bugojanskog Sok. društva br. Sadikovič i zam. župskog načelnika br. Juvanec održali su govore, u kojima su izveli ciljeve i principe Sokolstva. Naročito su podvukli značaj i ulogu Sokolstva u jugoslovcnskom narodu. Pozvali su prisutne koji se slažu sa sokol-skorn ideologijom i koji su spremni da saraduju na suzbijanju svih poroka koji koče napredak našeg naroda, da stupe u Soko, pa da sc u čvrstim sokolskim redovima bore, na principu narodnog i državnog jedinstva, za dobro naroda 1 države proti svih neprijatelja, bili oni unutar ili izvan države. Odmah se je upisalo u Sokolsku ee u preko 40 članova, a ujedno sc P™Ja'7°, ,n Polaznik za župski pred-njacki tečaj, koji ee sc uskoro održati na I alama kod Sarajeva: Tako če ova ceta ima ti odmah kvalifikovanog sokolskog radmka. Uprava Sok. društva Bugojno namerava kroz kratko vreme osnovati još na dva mesta sokolske čete, ukoliko naide na pogodan teren t. j. gde bude sigurna, da če četa imati sve uslove za rad i održanje. — M. Bečirbegovič. Ž.upa Skoplje RUSKO SOKOLSKO DRUŠTVO U SKOPLJU Rusko Sokolsko društvo u Skoplju održalo je tronedeljni pripremni prednjački tečaj za članice od 4 do 28 avgusta ove godine. Ispitu su prisustvo-vali sestra Olga Šidlovskaja, načelnica Pokrajinskog saveza ruskog Sokolstva u Jugoslaviji i brat Pavičcvič, načelnik župe Skoplje. Tečaj su svršili 4 sestre i 2 brata. SOKOLSKO DRUŠTVO VALAN-DOVO Sokolsko društvo u Valandovu kao i varošica Valandovo doživelo je na rođendan Nj. V. Prestolonaslednika Petra jednu retku svečanost, kakva se u Valandovu ne pamti. Još rano ujutro počeli se skupljati Sokoli na zbornom mestu kod Sokolskog doma, a več u 7 sati pre podne stigla je i Sokolska četa iz Pirove sa svojim članovima na čelu sa starešinom br. T. Todorovičem. Posle toga formirala se je povorka na čelu sa starešinom društva i neumornim nacionalnim radnikom 'bratom Radivojem Na-novičem i ostalim članovima uprave. Tačno u 8 sati pre podne dat je znak za polazak i povorka je krenula ulicom »Kralja Aleksandra« i »Kraljeviča Marka« pa jc posle otišla u crkvu na bogosluženje. Po povratku iz crkve Sokoli su prodefilovali kroz varoš i najzad stali na glavnom trgu, gde je starešina društva br. Nanovič pozdravio Sokole i gradanstvo, Sokoli pak oduševljeni govorom br. Nanoviča, du-go su klicali Nj. V. Kralju, Kraljev-skom domu i Jugoslaviji, pa je posle toga nastalo narodno veselje. — Ovim je prepodnevni program završio. Posle podne tačno u 4 časa, zapo-čela je javna vežba i to ovim redom: ženski naraštaj, muški naraštaj, muška deca, ženska deca, članovi Sok. čete iz Pirove, članovi Sokol, društva i na po-sletku trka naraštajaca u vrečama. Ovim jc program javnih vežbi bio završen, a posle je opet nastalo narodno veselje. Uveče u 7 časova priredena je sokolska akademija, na kojoj su uzeli učešča skoro svi građani i prestavnici vlasti. — G. R. Župa Tuzla SOKOLSKO SLAVLJE U DERVENTI Dana 13 i 14 avgusta izvršeno je svečano razvijanje zastave Sokolskog društva u Derventi i proslava društvene dvadesetpetogodišnjice. Kako su se u te dane vršila i natecanja II skupine društava Tuzlanske župe, to je cela priredba pružala sliku župskog sleta. Sokolsko društvo Derventa organiziralo je tu priredbu s mnogo truda i smisla, a samo vežbalište pravilo je svojim uredajem te velikim četverore-dom tribina utisak malog sletišta. Gradanstvo grada Dcrvente pratilo je sve pripreme oko proslave s naj-večim interesom, a na same svečane dane bio je celi grad iskičen zastavama, a sokolska povorka oduševljeno pozdravljana. Deset društava iz Tuzlanske župe našlo se na ukupu, da svojim brojnim odzivom uveličaju proslavu. U subotu 13 na večer započela je sama proslava bakljadom sokolske glazbe iz TcšTica i svečanom akademijom. Ne pamtimo, da sc jc ikada našao na okupu toliki broj Dervenčana na jednoj priredbi, kao što su se sakupili na ovoj akademiji. Prostrana bašča hotela »Hill« bila jc natrpana. publi-kom, *koja je razdragano pratila izvo-denje biranih točaka programa. Samu akademij u otvorio je društveni prosvetar br. Elczovič, koji je u svom lepom i jezgrovitom govoru iznelo istorijat Sokolstva u Derventi i njegov razvitak. kroz 25 godina do danas. Na akademiji nastupila su društva: B. Brod, Doboj, Teslič i Dcfveiita, s lepim i efektnim točkama, no naročito treba istaknuti Teslič sa svojim dečjim nastupom. u nedelju ujutro u 6 sati vršila su se natecanja u odbojci. I ako je to bilo rano u jutro, ipak je i od strane gradanstva bilo interesa za samo natecanjc. Iza toga sledili su pokusi sviju kategorija na vežbalištu, nakon čega su se sva društva svrstala pred sokolanom u svečanu povorku. Točno u pola jedanaest krenula je povorka, na čelu sa župskim starešinom br. Jovom Petrovičem i društvenim starešinom te zastavama, kroz ulice grada Dervente prema trgu pred gradskom večnicom, gde če se razviti društvena zastava. Povorka je bila na svom prolasku svuda srdačno pozdravljana. Pred gradskom večnicom bila je podignuta tribina, pred kojom se je svrstalo Sokolstvo, te sakupljeni gra-dani kao i seljaci u velikom broju. Na tribini zauzeli su mesta pretstavnici vlasti. društava i ostali odličnici, pa kurn zastave i starešina društva. Verski obred osvečanja zastave iz-vršio je najpre pravoslavni svečenik, a zatim jevrejski, dok se katolički i muslimanski nisu odazvali, što je na sve prisutne učinilo mučan utisak i iza-zvalo protiv njih negodovanje. Odmah na to progovorio je načel nik grada Dervente br. S. Begovič, koji govori kao Musliman, te želi Sokolima mnogo sreče i napretka pod novom zastavom. Krasna zastava blistala je na sun-cu, i prvi je kiti kum trgovac drvom, Ranko Pavlica, prekrasnom trakom. Starešina društva br. Joco Levačič u tom svečanom momentu šalje prvom i največem Sokolu, našem uzvišenom Vladaru Kralju Aleksandru I i milom bratu starešini gromki sokolski pozdrav! Zatim pozdravlja Savezno starešinstvo te u svom lepom i vatrenom govoru pozdravlja sve prisutne pret-stavnike vlasti, društava i Sokole. U kratkim potezima dotiče se is-torijata društva od 1907 do danas. Na to je biranim, vrlo lepim reči-ma kum zastave br. Ranko Pavlica pre-dao zastavu starešini društva br. Levačiču ističuči, da mu je ovo kumstvo najmilije i najdraže. Starešina društva br. Levačič pri-ma zastavu uz vrlo lepe i patriotske reči. Govor starešine br. Levačiča bio je često prekidan burnim odobravanjem. Obračajuči se barjaktaru, predaje mu zastavu isto tako lepim i uz-višenim rečima. Barjaktar br. Risto Durič, ganut, uzima u ruke zastavu i snažnim glasom obečaje, da če ovu svetinju braniti i čuvati na ponos Sokolstvu, na čast Kralja i otadžbine! Iza toga nosi visoko uzdignutu zastavu do ostalih i zastave se ljube. Zvuci himne prate taj svečani mo-menat nakon čega se opet prolomi zrak oduševljenim poklicima. Govori zatim starešina Tuzlanske župe br. Jovo Petrovič, koji čestita društvu na toj slavi i na 25 godišnjem društvenom radu. Poziva Sokole, da se kupe pod zastavom protiv svakog neprijatelja, do-lazio on iz vana ili iznutra. Kao poslednji govorio je br. Bučar iz Ljubljane, koji u svom lepom i temperamentnem govoru iznosi borbu Sokolstva. Iza toga svrstala se ponovno velika povorka na čelu š novom zastavom, koja je prošla, uz vesele zvukove sokolske glazbe, glavnijim ulicama Dervente. U 4 sata počeo je javni čas uz ogromno sudelovanje gradanstva. Lepi i brojni nastup svih kategorija oduše-vio je gledaoce. Osim članstva, dece i naraštaja nastupile su i seoske čete iz Doboja i Dervente, koje su svoje vežbe izvele na veliko zadovoljstvo prisutne publike. Posle programa razvilo se veliko narodno veselje. Ova vrlo uspela proslava, koja jc po svoj oj veličini i uspehu značila veliki dogodaj za Derventu, neka bude potstrekom za daljnji još uspešniji rad. A oni, koji su svestrano išli Sokolu na ruku u prvome redu načelnik sreza der-ventskog br. Pavlovič, tc načelnik grada Dervente br. S. Begovič, kao i mnogi drugi, neka i u buduče pruže svoju ruku pomočnicu Sokolima u njihovom teškom radu. £upa Varaždin RAZVIČE BARJAKA ČETE BELETI NEC Svoj drugi javni nastup i razviče četnog barjaka priredila je četa Bele-tinec na 4 septembra ove godine. Na željezničkoj stanici dočekala je domača četa kuma barjaka, brata brigadnog denerala Milenka S. Miljkoviča, izaslanike župe i matično društvo Varaždin. U 3 sata posle podne sa'kupilo se je na vežbalištu mnoštvo seljaštva iz Beletinca i obližnjih sela kao i okolišne čete. U ime domače čete održao je pozdravni govor tajnik čete, brat Anton Majcen, nakon koga je brat Miljkovič u zanosnom govoru predao barjak s krasnom vrpcom barjaktaru. U ime župe i matičnog društva održao jc lep govor starešina varaždinskog društva, brat Stjepan Novakovič. Nakon te svečanosti, koja je proizvela duboki dojam medu sakupljenim narodom, održana je javna vežba s ovim raspo-redom:b 1) Muška deca čete Beletinec (10) dve skupne vežbe; 2) I i H praška vežba, članovi četa (40); 3) vežbe puškama vojniči 36 peš. puka »Jelačiča«; 4) praške vežbe članovi društva Varaždin (12); 5) vežbe kopljima vojnici 36 peš. puka; 6) vežbe članova Sv. Ilija (9); 7) vežbe puškama članovi čete Beletinec (16); 8) ženska deca čete Beletinec (16); 9) III i IV praška vežba, članovi četa (37); 10) ženska deca čete Beletincc, vežbe venčičima (16) i 11) nastup vrste iz Varaždina na spravama. Vežbe pratila je glazba Sokolskog društva Varaždin pod ravnanjem brata Mr. Vaneka. Konjički otsek iz Varaždina, koji je prisustvovao u lepome broju, nije mogao nastupiti zbog ogra-ničenosti prostora. Nakon javne vežbe održana je vrlo uspela pučka zabava. Ž.upa Vel. Bečkerek SOKOLSKO DRUŠTVO MOKRIN Dne 5 septembra o. g. otpočeo jc u našem društvu jednomesečni društveni prednjački tečaj, koji vode župski prednjak brat Bukač Stevan iz Vel. Bečkereka, kojega je župa u tu CIKORIJA svrhu ovamo izaslala, te načelnik dru štva brat Badrljica Uroš u Mokrinu Osim ovih predavača, predaju na te čaju još brača: prosvetar društva Ada mov Dušan, dr. Vajs Martin, a od vre mena do vremena stizavače još dru gi predavači od župe. Prigodom otva-ranja tečaja oslovio je polazni'ke sta rešina društva brat Silaški Vasilije te ih je pozvao na ustrajan rad i zaželeo i polaznicima i predavačima dobar uspeh. Tečaj če se završiti dne 2 okt. o. g. s prednjačkim ispitima i zaključ-nom akademijom, na kojoj če istupiti polaznici s nekoliko izabranih vežbi bez sprava i na spravama. Za tečaj prijavilo sc 16 brače, koja marljivo po-hadaju časove, koji se održavaju sva-koga dana od 8 do 11 časova uveče. Društvu je uspelo konačno dobiti nove prostorije za sokolsku vežbaoni-cu u zgradi dosadašnje opčinske go-stičme. Isti dom nakon tri godine prelazi potpunoma u vlasništvo društva, te če se zvati Dom Kralja Petra i Oslo-bodioca. Dvorana u toj zgradi je lepa i velika, a ima i drugih nuzprostorija. Porcd zgrade nalazi se lepo dvorište s električnim osvetljenjem tako da vež-bači mogu vežbati i napolju. Društvo je nedavno nabavilo od tvrtke Oražem sve glavne sprave, a s vremenom če nabaviti i razne sporedne tako, da če se tehnički rad moči lepo razvijati, a naročito kada novi prednjači apsolvi-raju ovaj prednjački tečaj. Mesto Mokriti jedno je od naših največih sela te ima oko 10.000 Stanovnika, od kojih je pretežan deo naše narodnosti, tc im je Sokol omiljeno društvo, kojega po dupiru u svakoj zgodi. Župa Zagreb PRVENSTVO ZAGREBAČKOG SOKOLSKOG OKRUŽJA U ODBOJCI U nedelju dne 28 VIII 1932 održala je Sokolska župa Zagreb na igralištu Sokolskog društva Zagreb ilV igru za prvenstvo zagrebaČkog sokolskog okružja u odbojci. Nastupila su Sokolska društva Zagreb I, Zagreb II, Zagreb III i Zagreb IV, svega 10 momčadi. Igralo se po cup sistemu. Ženski naraštaj Nastupilo je Sokolsko društvo Zagreb II u postavi: Veršec Maja, Sakulj Vera, Babič Branka, Korlaet Neda, Va lič Ramiza i Vajnert Mira. Pošto ni jedna druga momčad niji nastupila u natecanju to je momčad ženskog naraštaja Sokolskog društva Zagreb II proglašena prvakom za-grebačkog Sokolskog okružja. * M 1 Muški naraštaj Nastupila su: Sokolsko društvo Zagreb I u postavi: Kutovič, Majetič; Taldovič, Osmcc, Pišpek i Zupanič. Sokolsko društvo Zagreb II u postavi: Bula K., Odhasel, Kobali, Vine^ bah, Birtič i Turner. Sokolsko društvo Zagreb IV u postavi: Mali, Antolkovič, Tomaškovič, Horvatič, Frelih i Šoštarič. Zagreb IV — Zagreb I 2 — 0 (15 — 1, 15 — 3). — Sudio je utakmicu brat Stanko Tončič. Zagreb II — Zagreb IV 2 — 0 (15 — 8, 15 — 9). — Utajkmicu je sudio brat Vlado Jankovič. Prvakom zagrebačkog okružja u kategoriji muškog naraštaja za g od mu 1932 postalo je Sokolsko društvo Zagreb II. članice Nastupila su u natecanju Sokolska društva Zagreb II u postavi: Когјак. Rožman, Račič K., Račič H., Batel kova i Jenig. Sokolsko društvo Zagreb IV u postavi: Jankovič, Saršon, Klokočovnik, Kaufman, Romanič i Vasiljevič. Zagreb IV — Zagreb II 2 ~ 1 (15 __ H, 11 _ 15, 15 _ 12). — Sudio je utakmicu brat Stanko Tončič. Prvenstvo kategorije članica osvojila je momčad Sokolskog društva Zagreb IV. Članovi Pristupila su natecanju: Sokolsko društvo Zagreb I u postavi: Vidakovič, Str. 6. Lukič, Kostrenčić, Fabijančić, Sekolec I, Sekolec II. Sokolskog društva Zagreb II u postavi: Pavič, Jurek, Popovič, Rakela, Tcodorovič, Belančič. Sokolsko društvo Zagreb IV u postavi: Haramina, Jurman, Klanjčcc, Hanun, Čep i Talan. Zagreb III — Zagreb I 2 — 0 (15 — 7, 15 — 7). — Sudio brat Vlado Jankovič, Zagreb II. Zagreb II — Zagreb IV 2 — 0 (1-5—1, 15—5). — Sudio brat Vlado Jankovič, Zagreb 41. Zagreb II — Zagreb III 2 — 0 (15 — 5, 15 — 3). — Sudio brat Vlado Jankovič, Zagreb II. Prvenstvo kategorija članova osvojila je članska momčad Sokolskog društva Zagreb II. PRVENSTVO SOKOLSKE ŽUPE ZAGREB U ODBOJCI U nedelju dne 4 IX 1932 održala je Sokolska župa Zagreb svoje župsko natecanje u odbojci na igralištu Sokolskog društva Zagreb IV. Nastupila su sledeča okružja: Kra-jiško okružje prvak okružja Petrinja, članovi; Moslavačko okružje, prvak okružja Popovača, članovi; Novo-gradiščansko okružje prvak okružja Nova Gradiška, članovi; Pakračko okružje prvak okružja Pakrac, članovi; Sisačko okružje prvak okružja Si-sak, članovi i članice; Zagrebačko okružje prvak okružja Zagreb II mu-ški naraštaj, ženski naraštaj, članovi; Zagreb IV članice. Ženski naraštaj Pristupila je natecanju samo momčad Sokolskog društva Zagreb II, prvak zagrebačkog okružja. U postavi: Veršec Maja, Babič Branka, Korlaet Neda, Štrbac Radmila, Valič Madiza i Sakulj Vera. Pošto nije bilo drugog protivnika, proglašena je momčad žen-skog naraštaja Sokolskog društva Zagreb II prvakom Sokolske župe za go-dinu 1932 u kategorijama ženskog naraštaja. Muški naraštaj Natecanju je pristupila samo momčad Sokolskog društva Zagreb II, prvak zagrebačkog okružja. U postavi: Othasel Ernest, Kobali Milan, Bir-tič Franjo, Vinčbah Stjepan, Turner Vlado, Bula Konstantin, te pošto nije imala protivnika proglaešna je prvakom Sokolske župe Zagreb za godinu 1932 u kategoriji muškog naraštaja. Članice Nastupila su u natecanju sledeča okružja: prvak Sisačkog okružja, momčad članica iz Siska, i prvak za-grebačkog okružja Zagreb IV. Sisak u postavi: Kremenovič Slava, Soronda Olga, Salat Anka, Borčila Marija, Medvedec Zdenka i Dujak Zora. Zagreb IV u postavi: Klokočovnik Silva, Jankovič Zorka, Vasiljevič Vera, Saršon Seka, Kaufman Nada i Romanič Verica. Zagreb IV — Sisak 2 — 0 (15 — 12, 15 — 3). — Sudio utakmicu brat Stanko Tončič Zagreb II. Prvakom Sokolske župe Zagreb u kategoriji članica postalo je Sokolsko društvo Zagreb IV. Članovi Pristupila su natecanju sledeča okružja sa svojim prvacima: Petrinja, Pakrac, Sisak, Nova Gradiška, Popovača i Zagreb II. Petrinja u postavi: Ančič Josip, Gener, Turkovič, Petkovič, Zec i Sru-dak. Pakrac u postavi: Vaniček, Rasta-čil, Selanac, Barta K., Govič i Barta J. Popovača u postavi: Antonič, Bi-ljuš, Jušič, Grahovac, Jurčič, Kramarič. Sisak u postavi: Šalat Juro, Klju-čec Veljko, Krbač Branko, Navara Zdravko, Moskovič Ivica i Mraz Pepi. Nova Gradiška u postavi: Đurić Nikola, Neferovič Zvonko, Močmovič Brane, Krezič Nikola, Radoševič llija i Nikolajevič Aleksander. Zagreb II u postavi: \Vajnhart Ljudevit, Vrkljan Tomislav, Mance Davor, Šmic Franjo, Buratovič Ivica i Kornicer Edo. Zagreb II — Petrinja 2 — 0 (15 — 10, 15 — 2). — Sudio utakmicu brat Vlado Jankovič. Sisak — Nova Gradiška 2 — 1 (9 — 15, 15 — 9, 15 — 5). — Sudio utakmicu brat Stanko Tončič. Popovača — Pakrac 2 — 0 (15 — 11, 15 — 10). — Sudio utakmicu brat Stanko Tončič. Zagreb II — Sisak 2 — 0 (15 — 3, 15 — 6). — Utakmicu sudio brat Vlado Jankovič. Zagreb II — Popovača 2 — 0 (15 — 2, 15 — 9). — Sudio je utakmicu brat Stanko Tončič. Prvakom Sokolske župe Zagreb u kategoriji članova postala je momčad članova Sokolskog društva Zagreb II. Prvenstvo društava u župi osvojilo je Sokolsko društvo Zagreb II. SOKOLSKO NARODNO ZBOROVANJE SOKOLSKIH ČETA ZA-GORSKOG I ZAGREBAČKOG OKRUŽJA Veliko narodno sokolsko delo, ko-je se u našoj župi sistematski provodi, našlo je svoj najlepši odraz u priredbi, koju je pod gornjim naslovom u nedelju dne 11 septembra o. g. održalo zagorsko sokolsko okružje. Sretna misao našeg župskog načel-ništva, da i čete prireduju svoje sop-stvene manifestacije, ostvarila se tog dana u Krapini na jak i veličanstven način. U našu ubavu Krapinu — me-tropolu krasnog Zagorja — sleteli su se Sokolovi iz svih krajeva zagorskog i zagrebačkog okružja da održe prvo svoje zborovanje kao početak još ja-čim i večim sokolskim manifestacijama u onom kraju. Zborovanju je prisustvovalo članstvo 12 četa s oko 270 članova, članica i dece te 12 društava s 272 člana i članica — svega 24 sokolske jedinice s 542 sokolska pripadnika. Tu su bile ove čete: Sv. Križ Začretje, Konjšči-na, Hraščina, Trgovište, Zabok, Sut-Ijanska Poljana, Radoboj, Petrovsko, Stenjevac, Podsused, Sesvete, Novo Čiče, Orle, te društva: Zlatar, Don ja Stubica, Oroslavje, Sv. Ivan Zelina, Sv. Petar pod Gorami, Pregrada, De-sinič, Krapina te Zagreb I, IV. Cela priredba sastojala se je od povorke, zborovanja, natecanja i pro-be, defilea, javne vežbe i narodnog veselja. Povorka je pošla sa Staniče Oko 9 sati, kada je stigao zagrebački izlet-nički voz, ukusno svrstana, pod vodstvom br. ing. Maksa Dominiča, načelnika zagorskog okružja. Več sama povorka svojim sastavom i množinom ulila je u sve prisutne uverenje, da če ova priredba potpuno uspeti. Narodne nošnje, pomešane s ervenim sokolskim košuljama, pružale su prekrasnu sliku sklada i zajedničke suradnje grada i sela, koja je najbolja garancija za pot-puni uspeh našeg sokolskog dela na selu. S N I K« »SOKOLSKI O L A Na čelu povorke stupala je domača glazba, okružni načelnik, 4 zastave, starešinstvo župe, društava i četa, a iza njih sokolske čete, m. i ž. deca, članice, članovi u civilu te konačno je-dna četa članova u odori. Povorka je prošla gradom i zaustavila se na glav-nom trgu pred spomenikom dr. Ljudevita Gaja, gde se održalo zborovanje. Pred samim spomenikom bio je podignut podij, pred kojim su se svr-stali svi prisutni da onde saslušaju so-kolsku reč. Kao prvi pozdravio je Sokole u ime grada Krapine g. Lev, grad-ski zastupnik, koji je naglasio važnost ovakovih sokolskih manifestacija za cco taj kraj, a pogotovo za samu Krapinu, gde se rodio prvi pobornik ideje jedinstva svih južnih Slovena. Posle njega govorio je br. prof. A. Štefan, prosvetar župe. koji je u svojem za-nosnom i uverljivom govoru prikazao život i rad dr. Ljudevita Gaja s obzirom na ideju Jugoslovenstva. Svi su prisutni pažljivo saslušali br. Štefana i nagradili ga s mnogo, uduševljenog pljeska. Zaključnu reč uzeo je br. ing. ; Dominič, 'koji je, kao dobar poznavalac onoga kraja, izneo mnoge momente koji koče razvoj naše ideje i pozvao sve prisutne na izdržljivu i odlučnu borbu do konačne pobede. Svi govornici bili su često preki-dani klicanjem Nj. Vel. Kralju, Nj. Vis. prestolonasledniku Petru, Jugoslaviji, Sokolstvu i t. d. Oduševljene mase krcnule su sada na vežbalište. Pred gradskom večni-com održan je defile pred zastavama i starešinstvom. Nakon male pauze pristupilo se probama i natecanjima. Sve je izvršeno u najboljem redu, a natecanja dala su oštru konkurenciju. Od postignutih rezultata u lakoj atletici spominjemo ove najbolje: kugla 7,25 kg 8,48 cm (Sv. Križ Začretje), skok u vis 130 cm | (Stenjevac), skok u dalj 435 cm (Stenjevac). Posle svršenog rada bio je u ve-likoj dvorani Sokolskog doma zajed-nički ručak. Delegati društava i četa te uzvanici na čelu sa sreskim načelnikom dr. Čepincem ručali su posebno, te je tom zgodom održano mnogo patriotskih zdravica. Upučen je pozdravni brzojav br. dr. Ivi Peroviču, banu Savske banovine. Posle ručka razvila se ugodna sokolska zabava, koja je bila prekinuta pozivom na javni nastup. Točno u 3.30 počeo je ovaj program: 1) ž. deca — proste vežbe; 2) članovi — proste praške; 3) članice — proste praške; 4) odbojka (članovi) Zagreb IV—Krapina; 5) raznolikosti: Poljana, Konjščina, Sv. Ivan Zelina; 6) seoske čete — praške proste. — U ovim tačkama nastupilo je preko 200 vežbača i vežbačica, koji su sve tačke programa izveli uzorno. Osobiti efekat polučili su vežbači na spravama i seoske čete s prostim vežbama. Rezultat odbojke bio je 2:0 za Zagreb IV. — Posle svršenog programa održao je br. Nagler vatren govor svim kategorijama i gradanstvu, u kojem je podvukao važnost sokolskog rada uopče, a napo-se na selu i oštro osudio sve naše pro-tivnike. Javna vežba, koja je nada sve uspela, završila je mimohodom, nakon čega se razvila pučka zabava, koja je potrajala do odiaska na voz. U 21 sat krenuli su i zadnji na stanieu, gde su se ukrcali u vagone i vratili se zadovoljni svojim kučama što su ovakovim uspehom izvršili svoju sokolsku dužnost. — M. J. SOKOLSKA ČETA CRVENI BOK Na Vel. Gospojinu dana 28 avgusta o. g. održala je naša četa svoju prvu javnu vežbu uz sudelovanje bratskih Sokolskih društava iz Staže i Bobovca. God. III. br. 37 Javna vežba održana je posle po-dne u crkvenoj porti Sv. Preobraženja Hristova u Crkvenom Boku, koja je za taj dan, zauzimanjem brata starešine, naročito uredena i okičena državnim zastavama, te je pružala vrlo svečan izgled. Oko 14 časova krenula je četa sa zastavama na čelu, da dočeka bratsko matično društvo Staža, a nešto kasnije i bratsko Sokolsko društvo Bobovac. Oko 16 časova počela je javna vežba, koju je lepim rečima otvorio brat starešina Mihailo Duričič, po-zdravljajuči prisutne goste i braeu i zahvaljujuči im se na brojnoj poseti. Zatim je govorio starešina matičnog društva Staža, brat Milan Novakovič, pozivajuči prisutne, da najpre pozdrave Nj. V. Kralja, našeg dičnog starešinu Prestolonaslednika Petra i ceo Kraljevski dom, a zatim je govorio o značenju sokolskih četa u narodu. Kao prva točka u programu b.la je: nastup muške dece Sokolskog društva Staža — proste vežbe, zatim ze-jedno, članovi društva Staža i Boba-vac proste praške vežbe, koje su vrlo lepo i skladno odvežbane. Naročito su odobravanje dobili članovi naše čete, koji su nastupili u trećoj tačei u svojim krasnim narodnim nošnjama, te praške vežbe. Na posletku su nastupili članovi bratskog matičnog društva Staža s prostim župskim vežbama i vežbama na preči, te odvežbali nekoliko vrlo lepih sastava. Nagradeni su dugotrajnim zasluženim aplauzom. Posle svršenog programa, starešina naše čete zahvalio se kratkim govorom prisutnima na mnogobrojnoj poseti, pozivajuči ih, da i oni stupe u sokolske redove. Rezultat ove prve javne vežbe naše čete, kako u moralnom, tako i ma-terijalnom pogledu potpuno je zado-voljavajuči. 11 JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA 41 svakoj je mapi 25 papira za pisma i 25 kuverata američkog formata sa sokolskim monogramom. Cena mapi 32 3)in. - ŠNarudžbe prima Jugoslovenska Sokolska Matica, Xjubljana, ^Narodni dom. O Ribnica, datum poit. žiga ? Brač o i sestre! Ovime Vas bratski upozoravamo na naš veliki izbor prvorazrednih sprava, koje imademo na skladišta, te Vam ih možemo dobaviti uz najniže cene bez konkurencije, plativo kod prijema v narudžbe. Pošto su nam s 1 septembrom 1932 g. mnogi naši dobavitelji materijalija iste povisili za preko 70%, upozoravamo bratski naslov, da sadašnje cene važe samo dotle dok traje zaliha ranije nabavljenih $irovina. Preporučamo se za Vaše vrlo cenjene naloge te Vas pozdravljamo s bratskim ZDRAVOf Tvorniea gimnastiikih sprava J. ОПЛ1.Е.М RIBNICA na Dolenjskem industrija šporiskih proizvoda M. DRUCKER ZAGREB, IUCA 3»“ BEOGRAD, KNEZ MIHA3LOVA35 (Pasaž Akademije Nauka) lakoatUtikal — Odbojkal_ KllfEIi tAe/l viS+fic (til KUUMAfTDiU 'тшшштшшшшштш/ Sokolski glasnik" S o k o“ Sokolič" i Našu radost" Celokupna oprema za sve športove JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA U LJUBLJANI REGISTROVANA ZADRUGA S OGRAN1ČENIM JAMSTVOM cpskrbljuje u smish člana 2. svojih pravila sve sokolske organizacije u zt.mlji sa svim potrepštinama, koje sa potrebne za izvadjanje orograma i za postignuče ciljeva našeg Sokolstva. Izdaje i raspačava tiskanice, knjige i brošure sokolsko - programatskog, uzgojnog i propagan-dističnog sadržaja, plakate, diplome, značke, legitimacije i muzikalije. Komisijska prodaja odora sviju kategorija NASLOV! JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA, LJUBLJANA, NARODNI DOM TELEFON BRQJ 25-43. — POŠTANSKO ČEKOVNI RAČUN LJUBLJANA: 13.831 ZAHTEVAJTE CENIK Izdale Save,. Sokola kraljevine Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni I odgovorni urednik SljepMi Čelar • Ureduje Redakcijski oteek • Za upravu oglase odgovora Mica KoSJeva J Tiska Učiteljska liskama (predstavnik Franci Štrukelj); svi u Ljubljani