188 .    Književna poročila.
Književna poročila.
o civilnofravdnem redu in sodnem fravilnihi (uredi! dr. Volčič za IV. zvezek »Pravnikove« zbirke) piše v hrvatskem »iVljesečniku« br. 6 njega urednik vseučiiiški profesor dr. Šil o vi č naslednje:
Mamo slovensko društvo »Pravnik« izdaje osim »Slovenskog Pravnika«, koji je našim čitaocima dobro poznat, jer o njem svake godine na ovome mjestu izvješčujemo, izdaje po uzoru »Manzove zbirke«, »zbirku austrijskih zakona u slovenskom jeziku«. Knjiga, o kojoj govorimo, jest četvrti svezak ove zbirke.
Kako se iz samoga naslova knjige razabire, obuhvača djelo: Uvodni zakon k sodnemu pravilniku.   Sodni pravilnik,   Podsodnost vojaških oseb.
— Zborna sodišča javnega prava. (Državno sodišče. Upravno sodišče). — Konzularna sodišča. — Uvodni zakon k civilnemu pravdnemu redu. — Civilni pravdni red. — Postopanje v spornih zakonskih stvareh. — Sklepi proti katerim ni dopuščen a) samostojen (posebe), b) sploh nikak>ekurz.
— Odvetniška tarifa. — Določila o sodnem jeziku. — Sodne pristojbine v post. po civilnopravdnem zakonu. — Kazalo. — Zaznamek v tem zvezku priobčenih zakonov, ukazov in razpisov.
U tekstu knjige su ispod svakoga paragrafa zakona manjim slogom štampani stranom u cielosti, stranom u izcrpivom izvadku svi propisi, koji se na taj paragraf odnose. Pri tom je napose svagdje, gdje bijaše od potrebe, uzet nuždan obzir na Dalmaciju, jer su u knjiži otisnuti i propisi, koji se tiču samo Dalmacije, i to ovi samo u hrvatskem jeziku.
Tako dodatak k § 1. sudskog pravilnika obuhvača 56 tiskanih strana. Još mi valja napose iztaknuti, da su u zbornik uvrštene i sve jezične na-redbe za sudove u okolišima prizivnih sudova gradačkoga, primorskega i dalmatinskega. Pod crtom u opazkama saobčena je izcrpivo judikatura vrhevnog sudišta u Beču.
Osim tega, što su posebni propisi, koji vriede samo za Dalmaciju, uvršteni samo u hrvatskem jeziku, uzet je obzir na nas Hrvate jeste i time, što su u obširnem stvarnem kazalu navedeni i izrazi hrvatskega uredov-noga prieveda gornjih zakona, u koliko se bitno razlikuju od slovenskih. Tako je pružena megučnest i hrvatskim pravnicima iz Dalmacije i Istre, da ovu knjigu rabiti mogu upravo ako kao i Slovenci.
Urednik zbirke držao se je slovenskog uredovnog prevoda zakona, te se je od njega udaljio samo ondje, gdje mu se je činile, da ne odgovara smislu izvornika. To je bile na vrlo malo mjesta, jer veli sam urednik, da je taj prevod u obče točan i malo ne bez stvarnih pegrešaka. Starije ure-dovne prevode u dodatcima izpravljao je što se stručnih izraza tiče samo ondje, gdje imade u njima rabljeni izraz po današnjej terminologiji druge značenje. Inače je pridržao uobičajenu terminelogiju, misleči, da time ne škodi stvari, ter da je pridržanje prijašnjih izraza značajno za razvoj slovenskog jezika uprav tako, kako je to u svim drugim jezicima.
Razne vesti. 189
I meni se čini, da ne valja na lahku ruku mienjati jurističku termi-nologiju i s razloga toga, što se tem promjenom unosi nesigurnost u samo tumačenje zakona, jer ne valja smetnuti s uma, da ne če sudac svaki put, kada imadauporavi zakon, iči prispodabljati originalni tekst sa prievodom. Kad se rabi izraz prvobitnog uredovnog prievoda, zna svatko, tko se time bavi, kakav pojam ta več u sebi sadržaje; zamieni li se ta rieč pako sa drugom, radja se vrlo lahko dvojba o tom, što ta nova rieč znači.
Kod propisa, od kojih nema uredovnog prevoda na slovenski jezik, te koje je usljed toga urednik sam preveo, nije bio u tom pravcu vezan, te ih je pretočio na slovenski jezik prema današnjem njegovom napredku.
Tisak i oprema knjige liepi su i ukusni, a kako su u njoj sadržani svi propisi, koji se na ovaj predmet odnose, dobro če doči ne samo svim slovenskim nego i hrvatskim pravnikom Dalmacije i Istre, a i nepravnikom, koji sa sudovi posla imadu.
Završujuči iztičem, da ova knjiga služi na čast i njenom uredniku dru. Eduardu Volčiču i izdavaču »Pravniku«, te ju čitaocima »Mjesečnika« najtoplije preporučam.«