TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA
82 / 2019, p. 111-130
v
Dragutin Babic, Senol Selimovic
Zadarski Arbanasi: integracija, asimilacija, identitet - od doseljenja do početka 21.
stoljeca
U radu se analiziraju procesi asimilacije i integracije na primjeru zadarskih Arbanasa. Arbanasi dolaze u Zadar i okolicu sredinom 18. stoljeca, iz okolice Skadarskog jezera i nekadašnje Turske Albanije. U empirijskom istraživanju 2014. godine u Zadru intervjuirano je 20 Arbanasa (12 žena i 8 muškaraca) u dobi od 38 do 87 godina. Arbanasi po dolasku u novu postojbinu u kontaktu s hrvatskom i talijanskom etničkom komponentom postupno gube povijesni etnički identitet, pa ce uslijed manje brojčanosti u kontinuitetu biti podložni procesima asimilacije. Arbanasi se danas izjašnjavaju u velikoj vecini kao Hrvati i tek nekolicina kao Talijani, pa se može o njima govoriti kao subnacionalnoj zajednici. U istraživanju (intervjui), Arbanasima su postavljana pitanja o dolasku njihovih predaka i sadržajima komunikacijskog sjecanja koji čuvaju ono što sami Arbanasi nazivaju duhom arbanaštva.
Ključne riječi: Arbanasi, Zadar, integracija, asimilacija, identitet.
Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity -from the Age of Settlement to the Beginning of the 21st Century
The paper analyses the processes of assimilation and integration in the case study of the Arbanasi of Zadar. They came to Zadar and its surroundings in the mid-18th century from the area around the Skadar Lake in then Turkish Albania. In the 2014 empirical research in Zadar, 20 Arbanasi (12 women, 8 men), aged between 38 and 87, were interviewed. Through contacts with the local Croats and Italians their historical ethnic identity continuously dimished. Today a large majority of Arbanasi are declaring themselves as Croats and only a few of them as Italians, therefore they may be regarded as a subnational community. In the research (interviews), the Arbanasi were asked about the arrival of their ancestors to the region of Zadar and about the content of the community memory, which treasures what the Arbanasi collectively call the spirit of Arbanasihood.
Keywords: Arbanasi, Zadar, integration, assimilation, identity.
Correspondence address: Dragutin Babic, Institut za migracije i narodnosti, Trg Stjepana Radica 3, 10000 Zagreb, e-mail: dragutin.babic@imin.hr; Šenol Selimovic, Zadarski list, Grgura Mrganica 6, 23000 Zadar, e-mail: ssenol1963@gmail.com.
ISSN 0354-0286 Print/ISSN 1854-5181 Online © Inštitut za narodnostna vprašanja (Ljubljana), http://www.inv.si
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
Zadrski Arbanasi: integracija, asimilacija, identiteta -od doselitve do začetka 21. stoletja
Prispevek analizira procese asimilacije in integracije na primeru Zadrskih Arbanasov. Ti pridejo z območja Skadrskega jezera in nekdanje Turške Albanije na območje Zadra in njegove okolice sredi 18. stoletja. V empirični raziskavi leta 2014 v Zadru je sodelovalo 20 Arbanasov (12 žensk in 8 moških) v starosti med 38 in 87 leti. Po prihodu v novo domovino so bili v kontaktu s Hrvati in Italijani zaradi manjše številčnosti postopno podvrženi procesom asimilacije. Danes se Arbanasi opredeljujejo predvsem kot Hrvati in v zelo manjhnem delu kot Italijani, zato jih lahko upravičeno smatramo kot subnacionalno skupnost. V raziskavi smo Arbanase povprašali v zvezi s prihodom njihovih prednikov in vsebino kolektivnega spomina, ki čuva tisto, čemur sami Arbanasi pravijo duh arbanaštva.
Ključne besede: Arbanasi, Zadar, integracija, asimilacija, identiteta.
1. Uvod
Zadarski Arbanasi se, prema vlastitim iskazima, u popisima stanovništva uglav-nom izjašnjavaju kao Hrvati, a u nekim rijetkim slučajevima kao Talijani. U čemu je onda smisao ovog rada i temeljno spoznajno pitanje? U radu se želi objasniti što se to dogadalo sa jednom migrantskom etničkom zajednicom (Arbanasi) čiji pripadnici u novoj destinaciji, u vremenu izgradnje nacija (hrvatske, talijanske), prihvacaju druge nacionalne identitete, ali sve do vremena ovog istraživanja, njezini pripadnici zadržavaju jako sjecanje na svoje etničke korijene, smatrajuci se i dalje Arbanasima. Je li to primjer hibridnog identiteta ili je primjereniji termin subnacionalni identitet? Smatramo, iz svih spoznaja o tome, od teorijskih do empirijskih, da se u slučaju Arbanasa može govoriti o subnacionalnom iden-titetu, utoliko što se oni uglavnom izjašnjavaju nacionalno kao Hrvati, dok bi hibridni identitet podrazumijevao mješavinu identiteta sa podjednakom važ-nošcu tih identiteta u autopercepciji nositelja takvog višestrukog nacionalnog identiteta. Prvi zadarski Arbanasi, kako navodi K. Krstic (1988, 10-11) dolaze u zadarski kraj 1726. godine, kao bjegunci ispred Turaka, a kraj iz kojega dolaze je pobrde izmedu Skadarskog jezera i mora, tzv. Krajina (alb. Krahine) koja je u doba te prve velike seobe bila dio Skadarskoga pašaluka. Sela iz kojih potječe vecina izbjeglica su Šestani, Briska i Livari koja su se nalazila u blizini tromede izmedu turske Albanije, Crne Gore i tzv. Mletačke Albanije, točnije Paštrovica (Krstic 1988, 11). Bolest kuge dodatno je utjecala na njihov egzodus. Turske vlasti nisu poduzimale ništa za liječenje kuge, dok su mletačke vlasti organizirale zdravstvenu službu (Krstic 1987, 7) što je takoder funkcioniralo kao privlačni činitelj u slučaju arbanaških migracija. Još neke razloge ovih prisilnih migracija navodi isti autor. Tako se medu tim uzrocima nalaze učestali oružani sukobi,
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
pljačka, palež i krvne osvete izmedu turskih, črnogorskih i paštrovačkih sela kao i prisilno tjeranje u vojsku za rat koji je Turska vodila s Perzijom, što je takoder značajno utjecalo na odlazak Arbanasa. U organizaciju bijega i dolaska u novi kraj intenzivno je bio uključen Vicko Zmajevic, nadbiskup barski i apostolski vizitator za Albaniju, Srbiju, Makedoniju i Bugarsku a kasnije zadarski nadbiskup (Krstic 1987, 1988). Pristigli Arbanasi smješteni su u ravnokotarskom selu Ze-munik pored Zadra. Migranti su krčili zemljište, da bi od zaraslog i neuredenog polja dobili obradivo zemljište sa kojega su opskrbljivali Zadar svježim vocem i povrcem. Nakon prve, uslijedila je 1733. druga velika seoba Arbanasa u nepo-srednu zadarsku okolicu, jugoistočno od zadarskog poluotoka koje su, kako na-vodi Krstic (2011, 1), sami doseljenici prozvali Arbeneshi (hrv. Arbanasi), gdje stiže 28 obitelji sa 199 članova. Pored poljoprivrede i stočarstva, što su bila zanimanja kojima su se bavili u starom kraju, Arbanasi se počinju baviti i nekim zani-manjima koje je zadarsko i okolno tržište tražilo, kao što su zidari, mesari i trgovci (Stipčevic 2011, 3). Arbanasi, pored relativno brze i uspješne funkcionalne integracije, ulaze sve više u sferu koju čine modusi normativne integracije, kao što je kulturni i politički život Zadra i Hrvatske. Od institucija u kulturi treba istaci Mušku preparandiju, osnovanu 1866. g., u kojoj su obrazovani učitelji, a krajem 19. stoljeca i druge kulturne ustanove, pa je tako 1895. u Arbanasima osnovana Hrvatska čitaonica. U Arbanasima je 1910. g. osnovana udruga pod nazivom Hrvatski sokol, čiji cilj je bio širenje hrvatskog nacionalnog identiteta. Kako je u Zadru i okolici u nekim razdobljima bila utjecajna talijanska komponenta, Arbanasi su bili često u procijepu izmedu hrvatskog i talijanskog, prvotno et-ničkog a kasnije nacionalnog identiteta, da bi u dužem razdoblju sve do aktualnog vremena, hrvatski nacionalni identitet odnio gotovo potpunu prevagu. I pored takvih opredjeljenja, kulturološki su Arbanasi zadržali izrazitu posebnost, kao subnacionalni identitet koji protežira i gradi arbanaštvo kao sjecanje na svoje etničko porijeklo. Identitetska pitanja su posebno aktualna u turbulentnim, posebno ratnim vremenima, a podijeljenost Arbanasa u Drugom svjetskom ratu (tali-janski vojnici - jugoslavenski partizani), utjecala je na stigmatizaciju u poslije-ratnom vremenu, s kojom su se neki Arbanasi suočavali. Arbanasi su posebno ponosni na svoj doprinos hrvatskom društvu preko svojih istaknutih predstavnika u kulturi (glazba), sportu, politici i drugim sferama društva. U empirijskom istraživanju provedenom u Zadru 2014. godine, intervjuirani su Arbanasi sa ciljem dobivanja njihovih stavova i mišljenja o pitanjima sadržaja, očuvanja i prijenosa njihovog etničkog/nacionalnog identiteta, zatim saznanja o proš-losti njihovih predaka, kontinuiranu asimilaciju te problem normativne i funkcionalne integracije, kako po dolasku prvih migranata pa sve do vremena pro-vodenja ovog istraživanja.
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
2. Arbanasi: asimilacija i integracija
2.1 Arbanasi: asimilacija i etnički/nacionalni identitet
U medunacionalnoj interakciji, koja se uvijek dogada u socijalnom ambijentu obilježenom odnosima moči, nejednako raspodijeljenoj izmedu pojedinaca i kolektiviteta, dogada se dominacija nekih kolektiviteta (rasnih, vjerskih, nacionalnih) nad drugima. Asimilacija je jedan od tih procesa u kojima, uslijed dominacije (izravne ili posredne), dolazi do prihvačanja nekog drugog etničkog/ nacionalnog identiteta. Asimilacija u definicijama sociologa predstavlja soci-jalni obrazac obilježen dodirom različitih kultura i njihovim posljedicama (Aber-crombie et al. 2008), kao i usvajanje tudih kulturnih i društvenih vrijednosti (Heršak 1998). I dok je u SAD i drugim useljeničkim zemljama (Australija, Novi Zeland, Kanada), u asimilacijskim procesima na društvenoj sceni funkcionirao model useljenik-domačin (Živkovič et al. 1995), u društvima s dominatno et-ničkim modelom nacije (slučaj Hrvatske), pitanja i problemi asimilacije proble-matiziraju se u obrascu nacionalna večina-nacionalne/etničke manjine. Upravo su sociolozi u SAD (Chicago) na čelu sa R. E. Parkom u žarište svog istraživačkog interesa postavili pitanje asimilacije, a u tom su ciklusu prisutna tri temeljna stupnja postupne prilagodbe useljenika na kulturu zemlje domačina: kontakt, akomodacija i asimilacija (Park 1950). Kontakt doseljenog i domicilnog sta-novništva, najčešče je u početku doseljavanja ispitivački, sa dosta nepovjerenja pa često i medusobno konfliktan. Istraživanja ratnih migracija u Hrvatskoj (Mesič 1996; Babič 2008), pokazuju kako i u slučaju osoba iste nacionalne pripadnosti (Hrvati u Hrvatskoj, bosanskohercegovački Hrvati), u situaciji dolaska u novu destinaciju postoje slični problemi kao u slučaju kontakata pripadnika različitih nacionalnih zajednica. U slučaju zadarskih Arbanasa, u vrijeme nji-hovog doseljavanja, Arbanasi dolaze u kontakt sa nosiocima hrvatskog i tali-janskog etničkog (nešto kasnije, u 19. stolječu, nacionalnog) identiteta, što ih kao malobrojnu zajednicu izlaže asimilacijskim procesima. Kao i u dosta drugih slučajeva, novopridošli stanovnici donose i neke svoje vještine i dostignuča, što je činilo značajne elemente njihove kulture. Utoliko se i ovdje asimilacija miješa sa akulturacijom, koja se tretira kao interakcija različitih kultura (Sokolovska 2010), a odnosi moči uvjetuju kakav če biti meduutjecaj tih kultura (Heršak 1998). Novija istraživanja asimilaciju vide kao recipročnu, jer uključuje obo-strano prilagodavanje i domačih i migrantskih zajednica (Abercrombie et al. 2008), što pokazuje medusobnu povezanost asimilacije i akulturacije (Josipovič 2014). Na primjeru Hrvatske je to posebno evidentno, utoliko što su različite etničke/nacionalne zajednice u dužem vremenskom razdoblju medusobno ko-egzistirale u okviru obrasca etnička/nacionalna večina-manjinske zajednice, što je primjenjivo u analizi Arbanasa i njihove akulturacije i asimilacije u Zadru i okolini. Iako asimilacija postupno mijenja sliku o sebi pojedinaca i kolektiva, identiteti se ne mijenjaju mehanički, skidanjem jednog i preuzimanjem drugoga.
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
Višestrukost i slojevitost individualnih i kolektivnih identiteta rezultanta je izmedu ostalih procesa, asimilacije i akulturacije. Stoga, u analizi asimilacije jedne etničke grupe u drugi etnicitet, važno pitanje se odnosi na to što se dogada s etničkim/nacionalnim identitetom? Kolektivni identiteti su raznoliki, od rasnih, vjerskih, etničkih, nacionalnih i drugih. U ovom radu analizira se nacionalni identitet, a u funkciji spoznaje subnacionalnog identiteta Arbanasa i njegovih mijena u zadnja dva i pol stoljeca, u korelaciji sa asimilacijom Arbanasa u Zadru i okolici. Nacionalni identitet se razlikuje u društvima s političkim i etničkim oblikom nacije. U prvom slučaju nacionalni identitet je istovjetan s državom i uključiv je za sve gradane dotične države. Za razliku od toga, nacionalni identitet u društvima s etničkim oblikom nacije je isključiv. Nacija je, prema ovom shvacanju, zajednica čiji članovi pretendiraju na zajedničko porijeklo, nacionalna zajednica se percipira kao proširena porodica, a zajednici/naciji se organski pri-pada (Smith 1998). I pored najčešce multinacionalne strukture društva/ države, nacionalna država se u ovom slučaju temelji na jednoj etničkoj grupi ili naciji, koja je dobila medunarodno priznanje (Janjic 2010). Nacionalni identitet ima veci utjecaj i moc nego drugi kolektivni kulturni identiteti (Smith 1998), a takoder posjeduje veliku mogucnost za mobiliziranje ljudskih strasti (Rizman 2014), što je pogodno za različite oblike političke instrumentalizacije (Josipovič 2012). Pitanja identiteta i njihova zbiljska pozicija u društvu, a što etničke i/ili nacionalne zajednice dijeli na vecinsku/e i manjinu/e prelama se u prostorima moci, što je E. Pusic analizirao u trokutu identitet-diverzitet-kapacitet (Pusic 1995). Etničke i nacionalne manjine se prilikom očuvanj a identiteta u nacionalnoj različitosti suočavaju sa dominantnijim grupama, koje su nosioci veceg kvantuma društvene moci, a to je sociokulturni ambijent koji pogoduje asimilaciji. Arbanasi su brojčano mala zajednica, koja je po svom dolasku i kasnije, suočena sa dvije znatno dominatnije etničke/nacionalne zajednice (hrvatskom i talijanskom), što je, uz neke sličnosti sa tim etnicitetima (katoličanstvo), pridonijelo ubrzanoj asimilaciji. Ono što je pritom spoznajno zanimljivo, svakako je očuvanje sjecanja na prethodni etnički identitet, arbanaški, uz želju za prijenosom i očuvanjem te ponosno isticanje toga subnacionalnog markera, koji Arbanase čini posebnim korpusom, unutar, u velikoj vecini hrvatskog nacionalnog entiteta.
2.2 Arbanasi: integracija i politika eliminiranja etničkih razlika
J. McGarry i B. O'Leary integraciju i asimilaciju tumače kao makropolitiku reguliranja etničkih odnosa/sukoba s ciljem eliminiranja etničkih razlika, čime se jedna etnička zajednica integrira/asimilira u novi identitet (McGarry & O'Leary 1995). S. Tatalovic pak ističe razliku izmedu integracije i asimilacije pripisujuci integraciji skromniji cilj - smanjenje razlika izmedu etničkih zajednica preko socijalizacije djece u školama, izgradnje zajedničkih stambenih naselja, adekvatne zakonske prakse i drugih načina, dok asimilacijske politike idu dalje
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
i zagovaraju stapanje etničkih identiteta ili u vec postojeci ili u neki novi, a pri tome asimilacija može biti prirodna i prisilna (Tatalovic 2003, 17). Politikama reguliranja etničkih odnosa/sukoba bave se brojni autori, a one se mogu podijeliti u dvije velike skupine: politike eliminiranja etničkih razlika i politike upravljanja tim razlikama (Tatalovic 2003, 13). U ovome radu nastoji se pokazati da je u reguliranju konkretnih arbanaško-hrvatskih odnosa u Zadru, osim 'prirodne' asmilacije kroz povijest, značajnu ulogu, poglavito u razdoblju 90-ih godina 20. stoljeca, odigrala i primjena politike eliminiranja etničkih razlika. Uspostavom državne samostalnosti 1990./91. i pod utjecajem hrvatskog etnonacionalizma, na razini državne i lokalne (zadarske) vlasti, umjesto "mirotvoračkog" etabliran je "konfliktni" tip nacionalnog identiteta (Kuljic 2011, 236). Usprkos uspostavi novog formalno demokratskog, ali još uvijek demokratski deficitarnog poretka, vladajuca je politika afirmirala i primjenjivala "ideološko-etnički okvir sjecanja" (Kuljic 2011, 14) i politiku povijesti koja je potiskivanje i eliminiranje etničkih i kulturnih razlika unutar Hrvatske u korist vecinskoga naroda, upotrebljavala kao politički "kapital sadašnjosti" (Bosto 2007, 39). U takvim uvjetima "etnocentrične degradacije politike i političke kulture" (Bosto 2007, 39), zadarski su Arbanasi tijekom 90-ih godna 20. stoljeca, uz menadžeriranje javne percepcije, tretirani isključivo kao pripadnici hrvatskog nacionalnog korpusa. Uspjehu takve politike identiteta Arbanasa doprinijela je u praksi i činjenica da se tijekom 90-ih godina 20. stoljeca, u razdoblju nastanka i izgradnje hrvatske državne samostalnosti, u političkoj, sportskoj, medijskoj i estradnoj javnosti afirmirao cijeli niz pripadnika ove zajednice, s time da njihov latentni i manifestni identitet nije u javnosti bio vezan za arbanašku nego za hrvatsku nacionalnu zajednicu.1
S. Tatalovic navodi da je asimilacija proces koji se ostvaruje u svim društvima i u svim državama, ali s različitom dinamikom, s time da prirodna asimilacija ima veci intenzitet što je država demokratskija i što je društvo otvorenije za sve vrste razlika medu ljudima uključujuci i etničke, vjerske i jezične. U prilog toj tvrdnji autor navodi primjer Švedana u Finskoj gdje je npr. 1920. godine broj Švedana iznosio 11 posto ukupnog sanovništva Finske da bi se taj udio u ukupnom stanovništvu danas smanjio na 6,2 posto ili oko 300 tisuca stanovnika (Tatalovic 2003, 17). Za proces asimilacije Arbanasa u hrvatski etnički/nacionalni korpus ne bi se emprijski moglo primijeniti ovo objašnjenje jer je ova etnička zajednica proces izgradnje i dovršavanja svog hrvatskog identiteta ozbiljila u razdoblju jugoslavenske države i njezine politike, a poglavito u prvom desetljecu hrvatske državne samostalnosti. U slučaju zadarskih Arbanasa, dakle, prije bi se moglo reci da je u pitanju kombinacija prirodne asimilacije kroz povijest2 i etnocentrične politike povijesti i identiteta nove hrvatske države i lokalnih vlasti u 90-im godinama prošloga stoljeca.
Pokazuje se, u tom smislu, primjerenijim promišljanje koncepta integracije koje nudi britanski politički teoretičar D. Miller. Njegovo razlikovanje socijalne, gradanske i kulturne integracije ukazuje da stupanj i dinamika integracije i(li) asimilacije ne ovisi nužno o stupnju demokratičnosti/autoritarnosti društva u
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
kojoj živi neka (etnička) zajednica, več poglavito o čimbenicima koji nisu ima-nentno vezani uz karakter i oblik političkog sustava i(li) tipa vladavine. Socijalna integracija, po Milleru, opisuje obrazac ponašanja. Ljudi koji žive na odredenom prostoru socijalno su integrirani u onoj mjeri u kojoj imaju interakciju s drugima u različitim društvenim kontekstima: npr. dok rade, posluju jedni s drugima, posječuju iste klubove, pridružuju se istim udruženjima, žive kao susjedi i razgovaraju prilikom susreta, itd. Naime, za punu integraciju ljudi u neku za-jednicu nije dovoljno tek njihovo zaposjedanje nekog fizičkog prostora, a da su u tome prostoru odijeljeni u zasebnu socijalnu grupu (Miller 2016, 132). Arbanaška zajednica je do kraja Drugog svjetskog rata i poraca funkcionirala kao zatvorena socijalna zajednica u odnosu na večinsko talijansko3, a potom i slavensko stanovništvo u gradu (ženidbene veze, tradicijska kultura, kolektivno sječanje), ali je stupanj njezine interakcije sa širim društvenim kontekstom postajao sve intenzivniji uslijed gospodarskih, kulturnih i političkih promjena u Zadru koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata. Gradanska integracija podrazumijeva zajednička načela i norme što ih pripadnici jedne zajednice dijele s ostalima, a koji upravljaju njihovim društvenim i političkim životom. Miller ističe kako članovi te zajednice ne dijele s ostalima tek predanost demokraciji kao nekom apstraktnom načelu, več dijele i razumijevanje o tome što znači ponašati se kao demokrat, kako treba iskoristiti glasačko pravo, kako političke rasprave trebaju izgledati, i sl. (Miller 2016, 133). Gradanska integracija ne podrazumijeva da svi članovi zajednice trebaju imati iste ciljeve, bilo u politici ili u drugim sferama života, ali ih ovaj aspekt integracije navodi da imaju iste poglede
0	tome na koji način se mogu ti ciljevi slijediti te unutar kakvih pravila mogu biti ostvareni.
Na kraju, ljudi su i kulturno integrirani kada dijele zajedničku kulturu, što može značiti da zagovaraju iste vrijednosti i imaju ista iskustva ili pak imaju zajednički kulturni identitet. Miller navodi primjere za kulturnu integraciju koja se može očitovati tako što ljudi uživaju u istim televizijskim programima ili filmovima, čitaju iste novine ili knjige, slušaju istu glazbu ili se pak identificiraju s istom religjom, istim gradom (u slučaju Arbanasa npr. biti Zadranin) ili pak istom nacijom. Cinjenica da su Arbanasi doselili na zadarsko područje kao katolički Albanci, da su tijekom nepuna tri stolječa gotovo u potpunosti potisnuli svoj materinji jezik i identificirali se kao Zadrani i Hrvati, potvrduje, pored socijalne
1	gradanske, i njihovu konačnu kulturnu integraciju u hrvatski nacionalni korpus4.
3. Empirijsko istraživanje (intervjui) 3.1 Metodologija
Intervjui sa zadarskim Arbanasima provedeni su u studenom 2014. godine u Zadru. U istraživanju su korišteni kvalitativni polustrukturirani intervjui sa-stavljeni od petnaest pitanja na koja su intervjuirani odgovarali u prosjeku oko
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
trideset minuta. Intervjuirano je ukupno dvadeset (20) zadarskih Arbanasa, od čega dvanaest (12) žena i osam (8) muškaraca. Dob intervjuiranih se kretala od tridesetosam (38) do osamdesetsedam (87) godina. Istraživači su namje-ravali intervjuirati i mlade pripadnike ove subnacionalne zajednice, no to se nije dogodilo, a razlog treba tražiti u manjem interesu ove dobne skupine za sve aktivnosti koje se tiču ove subnacionalne zajednice. To pokazuje da postoji problem u aktiviranju mladih pripadnika zajednice na očuvanju identiteta Arbanasa. Pristanak intervjuiranih Arbanasa olakšali smo posredstvom i prethodnom ko-munikacijom s aktivnim članom arbanaške zajednice, što je omogucilo bolji prihvat istraživača i potaknulo intervjuirane na uključivanje u razgovor sa vecim povjerenjem. Sudionici intervjua su predloženi od aktivnog člana u arbanaškoj zajednici, a kriteriji pri tome su bili, aktivno sudjelovanje u samoj zajednici i njezinim udrugama, te poznavanje prošlosti ali i aktualnih dogadanja koji se tiču zadarskih Arbanasa. Medu intervjuiranima su i neke osobe koje nisu aktivne u udrugama i u javnom životu, a to su uglavnom starije osobe. Pitanja u intervjuima su bila usmj erena na samo porij eklo zadarskih Arbanasa, zatim na razloge i motive njihovog dolaska u Zadar i okolicu, kao i sjecanja intervjuranih na te dogadaje, posredstvom usmene komunikacije (komunikacijsko) ili poznavanjem grade iz pisanih izvora i spomeničke baštine (kulturalno sjecanje). Nakon toga slijede pitanja o aktualnom stanju i perspektivi ovog (sub)nacionalnog identiteta. Što čini sadržaj arbanaštva? Koliko Arbanasi čine na očuvanju svoga identiteta, a koje su pritom otegotne i olakotne okolnosti? Koliko Arbanasa još govori arbanaški jezik i što im jezik njihovih predaka znači u aktualnom vremenu? Je li arbanaški jezik još uvijek značajan segment njihovog kolektivnog identiteta? Postoje li arbanaške udruge i jesu li Arbanasi aktivni u udrugama, te koliko poznati Arbanasi pridonose održavanju njihove posebnosti u Zadru i okolici? Koliko su intervjuirani aktivni u tim udrugama i imaju li ove aktivnosti perspektivu? Jesu li Arbanasi doživljavali kakve neugode u svakodnevnim životnim situacijama, da li su bili stigmatizirani i ima li razlike u odnosu na društvene i političke poretke kao i države koje su intervjuirani promijenili u toku svoga života ili su im naznačena iskustva prenesena komunikacijskim sjecanjem? Ima li, što je temeljno pitanje u ovom radu, arbanaštvo perspektivu (kao subnacionalni identitet), kako u bližoj tako i u daljoj buducnosti i može li se taj, kako intervjuirani Arbanasi ističu, duh arbanaštva očuvati, usprkos svim teškocama i duštvenim procesima koji ga ugrožavaju, ponajprije onih poput asimilacije i akulturacije? U kakvoj su vezi pripadnost hrvatskom nacionalnom identitetu i arbanaška tradicija, pripadnost jednom kulturološkom ozračju, koji svoje izvorište ima u sjecanju na dolazak zadarskih Arbanasa i očuvanje njihove posebnosti, uglavnom unutar hrvatskog etničkog korpusa? Nadalje, pitanja obuhvacaju socioekonomsku dimenziju u životu Arbanasa, posebno aspekte integracije u društvo prijema, od doseljavanja do vremena provodenja ovog istraživanja. Istraživanjem su obuhvaceni stereotipi, predrasude i stigme, te arbanaška baština, jezik i drugi
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
činioci njihovog identiteta. Organiziranost i sudjelovanje pripadnika važno je za svaku zajednicu u sprečavanju asimilacije, što je sadržano u nekim pitanjima iz intervjua. Nacionalno izjašnjavanje i perspektiva arbanaške zajednice bili su zastupljeni u pitanjima provedenog intervjua. Obrada i interpretacija njihovih odgovora supsumirana je u dvije tematske cjeline i to: Identitet: jezik, baština, sjecanje i Integracija, organiziranost, udruge, arbanaški brand. Kao oznake za kazivače koriste se spol, godine života i zanimanje, za što su kazivači dali svoj pristanak.
3.2 Identitet: jezik, baština, sjecanje
Asimilacija Arbanasa je uznapredovala do stupnja u kojem ovaj u vrijeme dosel-jenja u Zadar i okolicu, etnički identitet, prerasta u subnacionalni, a njegovi pripadnici, iako kako kažu u duhu Arbanasi, izjašnjavaju se uglavnom kao Hrvati i tek u pojedinim slučajevima kao Talijani. Pitanja jezika, materijalne i duhovne baštine, uz različite sociokulturne obrasce koji su segment njihovog kolektivnog imaginarija, čine identitetsku strukturu ove subnacionalne skupine. Kako su Arbanasi od posebne etničke zajednice, postupno postajali Hrvati, Talijani ili eventualno neki drugi i koji su to sociokulturni, politički i gospodarski procesi, uz uključenost/isključenost Arbanasa iz tih procesa, tome pridonijeli? Što o tome kažu intervjuirani Arbanasi?
Ima tek 4 do 5 obitelji u kojima djeca danas govore najprije arbanaški, a onda hrvatski. U mojoj generaciji se do prvog osnovne govorilo samo arbanaški, do polaska u školu. Moj sin nešto razumije, a kcer baš ništa. Ja arbanaški razumijem sto posto, ali treba mi neko izvjesno vrijeme da vratim govor, dakle ne govorim ga tečno (žena, 62 g., umirovljenica).
Primarna socijalizacija, posebno unutar obitelji, najvažniji je činilac interiorizacije jezične baštine svake etničke grupe, posebno u slučaju useljavanja u drugačiju sociokulturnu i lingvističku sredinu. Intervjuirana Arbanaška to povrduje, ističuci pritom promjene u obiteljskoj socijalizaciji u svega nekoliko desetljeca. I dok je ona poznavala arbanaški jezik, vec njezina djeca slabo ili nikako komuniciraju na arbanaškom. Slično saznajemo i od iduceg intervjuiranog, koji o tome kaže: "Mala grupa stanjih ljudi govori arbanaški, ja govorim talijanski i arbanaški" (muškarac, 63 g., strojobravar). Još jedan intervju pokazuje kakva je situacija sa arbanaškim jezikom u vremenu intervjuiranja:
Ja sve razumijem, a govorim recimo oko 50 posto i to zato što ne prakticiram taj jezik. Mama mi apsolutno sve govori, a sestra sve razumije, ali ne govori. Moj prvi rodak (sin od mamine sestre) koji je 1947. godište, sve razumije i govori. Generacija moje djece -ništa (muškarac, 60 g., umirovljenik).
119
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
Arbanasi u intervjuima ističu značaj baštine, kako u obliku materijalne infrastrukture tako i nj ezine simboličke i identitetske funkcij e, što j e sačuvano u kulturalnom i komunikacij skom sječanju. Zašto je baština važna u vremenu globalizacije i koji je smisao vračanja u bližu i dalju prošlost, posebno onih društvenih grupa i/ili zajednica koje u prostorima moči nemaju dovoljan kapacitet za punu afirmaciju svoga kolektivnog identiteta u mrežama diverziteta kojima su okru-ženi (Pusič 1995). Na to pitanje jedan autor daje sljedeči odgovor: "Baština je toliko važna jer vrijedi kao suprotnost prolaznosti; smisao očuvanja baštine je u prkošenju prolaznosti svega. Očuvana područja i stari predmeti daju nam osječaj povezanosti s prošlošču" (Jezernik 2014, 50). I dalje o značaju baštine od intervjuirane Arbanaške saznajemo: "Od baštine, mislim da je najvrednija ona duhovna, ostali smo u duhu Arbanasi" (žena, 77 g., umirovljenica). Baština u svom materijalnom aspektu, kao važan segment kulturalnog pamčenja, prisutna je u slijedečem intervjuu: "Glavna crkva je ta baština, zatim je tu groblje koje nam je neshvatljivo oduzeto, prije petnaestak godina su maknuli nadgrobne spomenike. Grobovi su preseljeni, tu su bili samo Arbanasi. Udar je to na identitet Arbanasa" (muškarac, 76 g., brijač). Važnost jezika, kao i ukupnost duhovnih vrijednosti sažeti u duh arbanaštva naglašeni su u narednom intervjuu:
Duhovne vrijednosti vidim u tome što sam i za vrijeme Italije i nakon oslobodenja uvijek u duhu ostao Arbanas. Imam dvoje djece, jedan živi u Milanu (Italija), drugi u Lyonu (Francuska), obojica govore arbanaški, a uz to, talijanski, hrvatski i francuski (muškarac, 87 g., umirovljenik).
O značaju arbanaštva ali i stereotipima, stigmama pa i diskriminaciji, od nekoliko intervjuiranih pripadnika arbanaške zajednice doznajemo: "Moj sin je se teto-virao: Tu sam se rodio i tu ču umrijeti i to na arbanaškom. Očevi su ponosni na arbanaško porijeklo, gledajuči rodbinski" (muškarac, 63 g., strojobravar).
Mogu slobodno reči da sam Arbanas, medutim to, kao i prije, odmah usporeduju sa Šiptarima, tako da smo i prije i poslije imali taj predznak šiptari. Prije smo bili malo zakinuti jer smo bili kao leglo fašista, kriminala, itd. (muškarac, 42 g., vjeroučitelj).
"Dok sam igrao nogomet u Splitu, bio sam ustaša, fašista i šiptar. Uvijek jedna te ista priča. Mi smo ponosni što smo igrali nogomet za Arbanase" (muškarac, 63 g., strojobravar). O perspektivi zadarskih Arbanasa, intervjuirani kažu slijedeče:
Mislim da če se značenje o porijeklu svesti na činjenicu da če se izjašnjavati po pripadnosti Arbanasima, ali neče puno znati o tome jer ni današnja generacija mlade populacije ne pokazuje veliki interes za istraživanje svog porijekla i očuvanje arba-naškog jezika (žena, 40 g., učiteljica razredne nastave).
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
Perspektiva ove subnacionalne zajednice u interpretaciji intervjuiranih ne doima se nimalo optimističnom, naprotiv. Asimilacija je več završena, samo što ostaje kod Arbanasa sječanje na identitet. Utoliko, što pokazuje naredni intervju, materijalna a posebno duhovna baština, Arbanasima znači i više nego pripadnicima nekih etničkih zajednica koje imaju snažno razvijen kolektivni identitet i osječaj etničke pripadnosti. Intervjuirani Arbanas ističe:
121
Duhovne vrijednosti su više izražene nego materijalne. Arbanasi nisu nasrtljivi, usprkos pričama koje su nekada o njima kružile da su agresivni. Oni zapravo imaju osječaj za pravdu. Crkva Gospe Loretske je, recimo, važan spomenik kulture. Kraj crkve je nekada bilo arbanaško groblje, sada ga više nema. Tu je i fontana, meni ona najviše znači, to je najstariji mul u Zadru, još iz 16. stolječa. Otočič Sveti Klement je takoder jedan znamen, na njemu je nekoč bila i crkvica. Na terenu hotela Kolovare pronadene su vrlo stare nekropole (muškarac, 64 g., likovni pedagog).
Asimilacija je u slučaju zadarskih Arbanasa skoro završen proces, ako se re-feriramo na etničnost ove zajednice. Njihovo izjašnjavanje pokazuje da su pripadnici arbanaške zajednice, prema nacionalnom izjašnjavanju u velikoj večini Hrvati a tek u pojedinačnim slučajevima, Talijani. I pored toga, njihovo arbanaštvo čini važan segment njihovog kolektivnog identiteta, onu posebnost na koju su ponosni i koje se ne odriču, utoliko se to može definirati kao subna-cionalni identitet. Identitet Arbanasa se postupno pretvarao od etničkog u sub-nacionalni, paralelno sa formiranjem hrvatske (i talijanske) nacije, a malobroj-nost zadarskih Arbanasa u okruženju u kojem je dominirala hrvatska ili talijan-ska nacionalna/državna komponenta, najviše je utjecala na ove promjene. Slo-jevitost individualnih i kolektivnih identiteta, koji se medusobno prožimaju i u konačnici čine jedan i jedinstven identitet pojedinca (Maalouf2002), pokazuje da arbanaški subidentitet, iako u nacionalnom smislu za ovu zajednicu nije dominantan, čini važan segment njihovog kulturalnog i što je za identitet i njegovo samoodredenje posebno važno, i njihovog komunikacijskog sječanja. Ako je jezik jedno od važnijih obilježja neke etničke zajednice, a od 18. st. taj segment nacionalnog identiteta ima počasno mjesto (Bugarski 2010), i nosilac je nekih vrijednosti (Katičič 1992), tada se kod Arbanasa asimilacija dogada u korelaciji sa nestajanjem arbanaškog jezika. Na primjeru Arbanasa može se uočiti kako etnija gubi svoj identitet u korelaciji sa svodenjem poznavaoca jezika na nekolicinu pripadnika i njegovo postupno nestajanje. To je proces asimilacije na djelu, uz postupno ali uskoro i potpuno preuzimanje drugog etničkog/nacionalnog identiteta, u ovom slučaju uglavnom hrvatskog. Ili kako o tome piše D. Škiljan, simbolički aspekt jezika je važan za zajednicu, ali se jezik održava znatno bolje ukoliko je na djelu njegova komunikacijska funkcija. U slučaju samo simboličkog značenja jezika (slučaj Arbanasa), rezultati održanja jezika su znatno slabiji, " /.../ a manjinska jezična zajednica se mnogo brže raspada ako se referira uglavnom na simboličku a ne i komunikacijsku dimenziju
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
jezika" (Škiljan 2002, 214). Za Arbanase, duhovna i materijalna baština važni su identitetski sadržaji, njihovi korijeni koji ih povezuju sa pretcima i čine onu posebnost u okviru šireg nacionalnog identiteta na koju su Arbanasi ponosni, a nazivaju ga duhom arbanaštva.
3.3 Integracija, organiziranost, udruge, arbanaški brand
Za očuvanje, prijenos i afirmaciju etničkog/nacionalnog identiteta, pored primarne socijalne sfere u kojoj dominira komunikacijsko sječanje pripadnika zajed-nice, važna je i institucionalna sfera, u kojoj dominira kulturalno sjecanje, u ob-liku spomenika, groblja, muzeja, knjiga i drugih sličnih artefakata koji čine infrastruktura za taj oblik identitetske prezentacije. Koliko su Arbanasi organizirani u vremenu provodenja ovih intervjua, a kakva je povijest kulturalnog sjecanja pripadnika ove subnacionalne zajednice i kako to čini arbanaški identitet ili ono što sami Arbanasi imenuju kao duh Arbanasa a što može fukcionirati kao brand ove subnacionalne zajednice i usporiti njihovu asimilaciju, uglavnom u večinski etnički/nacionalni supstrat, onaj hrvatski. Poznati Arbanasi, posebno oni iz društva spektakla (Debord 1999), doprinose brendiranju arbanaškog identiteta, a medu njima je najviše glazbenika. Tako od intervjuiranog pripadnika ove zajednice o tome saznajemo:
Bilo ih je i ima ih još i danas onih koji su poznati medu Arbanasima. Josip Berda je bio ministar u socijalizmu, zatim Ivo Perovič, obitelj Matešič (Bertol, Bepo, Ante), zatim košarkaš Pino Berda, Mladen Grdovič, Zoran Jelenkovič, Bani Maršan, Tomislav Ivčič, sve pjevači. Arbanasi su nadareni za pjevanje. U svakom slučaju ovi nabrojani i drugi pridonose identitetu Arbanasa (muškarac, 76 g., brijač).
Udruge Arbanasa imaju poseban značaj u afirmaciji arbanaštva i omogučuju Arbanasima komunikaciju o njima, bez čega nema identitetskih naracija. Jedna Arbanaška o tome kaže: „Ja sam uključena u udrugu penzionera Arbanasa. Sas-tajemo se srijedom u Udruzi umirovljenika Arbanasa. Tu je zbor pjevača Pieta, crkveni zbor Vicko Zmajevič. Suradnja izmedu tih udruga postoji, samo jedna ne suraduje" (žena, 70 g., knjigovoda). Kako su se politički poretci odnosili prema arbanaškom jeziku, njegovoj školskoj upotrebi, a time i prema Arbanasima, u intervjuu sa Arbanaškom doznajemo:
Arbanasi od svoga dolaska za Mlečana, nisu imali škole. Za Austrije, bilo je dva sata tjedno arbanaškog jezika. Za vrijeme Italije, krivo te je netko gledao ako si govorio arbanaški. Za Titove Jugoslavije nije bilo ništa zabranjivano, za vrijeme Tita sam se najbolje osječala. Nije bilo problema (žena, 77 g., umirovljenica).
Stigmatizacija, destigmatizacija i restigmatizacija u blažem obliku, sve to u ko-relaciji sa socijalističkim društvom i kasnije, tranzicijom u demokratski više-
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
stranački sustav i samostalnu hrvatsku državu, objašnjeno je u narednom inter-vjuu:
Mi se kao obitelj nikada nismo ustručavali reci tko smo. U socijalizmu je to imalo negativan predznak, poistovjecivali su nas s fašistima, s okupatorskom talijanskom vlašcu i sl. U ovoj državi ta se stigmatizacija razbila. Zahvaljujuci učešcu Arbanasa u političkom životu i u Domovinskom ratu, taj se loš predznak izgubio. Osjetio sam doduše jednu ljubomoru spram nas Arbanasa jer su u jednom trenutku Arbanasi konačno došli na vidjelo, kao npr. Duka, Kalmeta, Bajlo Edo, moj brat i drugi (muškarac, 52 g., prosvjetni djelatnik).
Probleme nedovoljne prihvacenosti, marginalnog statusa, u korelaciji sa Tali-janima i njihovim odlaskom u Italiju u kontekstu Drugog svjetskog rata, iznosi jedna Arbanaška u svom intervjuu: "Kad sam bila mlada, bilo je potcjenjivanje tih Arbanasa, pravi Zadrani su bili Zaratini, vecinom su otišli u Italiju, poslije su se Arbanasi spojili sa Zadrom. Arbanas, kurbin pas" (žena, 70 g., knjigovoda). O konkretnim aktivnostima, načinu rada i usporedbi sa drugim sličnim arbanaškim udrugama, pripadnik jedne od tih udruga navodi: "Ja sam član udruge Vicko Zmajevic. Tu sam u odboru, nastojimo na kulturnom polju održati, njegovati našu tradiciju, identitet. Čistili smo fontane, uredivali plažu /.../ " (muškarac, 64 g., likovni pedagog). Razliku izmedu materijalne baštine, koja je u značajnoj mjeri naslijedena i one duhovne, za koju intervjuirani smatra da je autohtoni konstrukt Arbanasa koji se prenosi poput drugih oblika tradicije, nalazimo u slijedecem intervjuu:
Materijalnu baštinu naslijedili su od Venecije, Mletaka. To su pojedine gradevine koje su se nalazile ili se još nalaze u Arbanasima, te arhiv u župnoj crkvi. Duhovno nasljede je jedna jaka tradicija koja se održala sve do danas. Održala se upravo radi jedne zatvorene sredine koja je vladala u mjestu do 90-ih godina 20. stoljeca (muškarac, 42 g., vjeroučitelj).
Utoliko, što pokazuje naredni intervju, materijalna a posebno duhovna baština, Arbanasima znači i više nego pripadnicima nekih etničkih zajednica koje imaju snažno razvijen kolektivni identitet i osjecaj etničke pripadnosti.
Iz odgovora intervjuiranih ispitanika na pitanje o tome što znaju o podrijetlu i dolasku Arbanasa na zadarsko područje, razvidno je da arbanaška identifikacija s hrvatstvom ima značajno uporište u religijskom, odnosno u zajedničkom katoličkom identitetu. Jedna ispitanica (žena, 50 godina, stručna suradnica u nastavi) na to pitanje odgovara izmedu ostalog: " /.../ doveo ih je biskup Vicko Zmajevic, Turci su ih htjeli prevesti na islam, Arbanasi su katolici". Ispitanik, Arbanas, (muškarac, 38 godina, turistički komunikolog) pak odgovara: "Kao katolici bježali su pred Turcima, pomoc u organizaciji selidbe u zadašnji Zadar dao im je nadbiskup Vicko Zmajevic". Proces naturalizacije5 Arbanasa u novoj
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
domovini, usprkos jezičnoj barijeri i tradicijskim obilježjima koja su ih razlikovala od mletačke civilizacije, odvijao se nakon doseljenja uglavnom u tolerantnom ozračju, prvenstveno zbog aspekta njihove kulturne integracije. Prešavši na područje tadašnje Mletačke Republike (Zadar), na graničnom području dviju oprečnih kulturno-političkih i religijskih sustava (Republike Venecije i Osman-skoga carstva), Arbanasi su primljeni, zbrinuti i tretirani, poglavito od strane crkve i tadašnje lokalne uprave, poglavito kao pripadnici zajedničke religijske kulture.
Značaj identifikacije sa zatečenom kulturom u prostoru doseljenja, Arbanasi prenose i komunikacijskim i kulturalnim sjecanjem (Assmann 2006) sve do danas. Na pitanje o tome što im kao Arbanasima predstavlja baština, ispitanici vecinom ističu svoju župnu crkvu. "Baština je važna za nas Arbanase, to je naš identitet, njome se ponosimo. Tu je crkva, spomenik, fontana, sv, Klement" (žena, 70 godina, knjigovotkinja). Aktualni identitet zadarskih Arbanasa koji se vec preoblikovao u tip subnacionalnog hrvatskog identiteta, vuče svoje daljnje podrijetlo i u njihovoj, kako to naziva D. Miller, socijalnoj integraciji. Uspješna i dinamična socijalna integracija Arbanasa u novi društveni prostor temeljila se prvenstveno na njihovim zanimanjima kojima su se bavili (uglavnom poljo-privreda i obrtništvo), i koja su bila komplementarna s tradicijom, navikama i potrebama kraja u koji su se doselili. Jedan od intervjuiranih ispitanika navodi zanimanja kojima su se bavili doseljeni Arbanasi: "Bavili su se zemljoradnjom, bili su težaci. Od zanata tu su bili kovači, postolari, zidari, mehaničari. Poslije je sve to zamrlo" (muškarac, 63 godine, strojobravar). Gospodarske aktivnosti koje su donijeli iz staroga kraja, ponajprije poljodjelstvo, zahvaljujuci kvalitetnoj zemlji i povoljnoj klimi na području Zadra, ubrzali su socijalnu integraciju Arbanasa koji ce vrlo brzo postati značajni opskrbljivači grada vocem i povrcem. U gospodarsko-socijalnoj interakciji s novom društvenom okolinom, Arbanasi su bili prožeti i gradanskom integracijom koju Miller opisuje kao prihvacanje društvenih i političkih načela, normi i vrijednosti od strane pripadnika neke zajednice.
Udruge Arbanasa (pjevačke, plesne, sportske, jezične i druge) okupljale su u prošlosti i još uvijek okupljaju pripadnike te subnacionalne zajednice, a pu-tem tih aktivnosti oblikuju i prenose kroz vrijeme arbanaštvo kao specifičan identitet u okviru šireg nacionalnog identiteta. Udruge gradana, kao važan segment civilnog društva predstavljaju socijalni kapital kako za njihove neposredne aktere, tako i za šire društvo, svojom umreženošcu u društvenu struk-turu, u ovom slučaju hrvatskog društva. Putem tih mreža, kako ističe B. Šalaj, pojedinac može poboljšati svoj status i realizirati vlastita postignuca na različitim područjima (Šalaj 2007). Kod Arbanasa je posebno prepoznatljiva estradna sfera, od politike do glazbe i sporta, u kojima su Arbanasi postali vrlo prepoznatljivi. Afirmacija pojedinaca iz ove subnacionalne zajednice omogucuje identifikaciju onih manje poznatih i anonimnih pripadnika zajednice, a što
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
Arbanasi u intervjuima reflektiraju kao ponos i značenje pripadnosti ovoj zajed-nici. U udrugama, posebno u onoj koja promiče arbanaški jezik, bilo je na tečaju jezika uklj učeno dosta naj mladih pripadnika ove zajednice, što ukazuje na namjeru da se arbanaški očuva i prenese mladim generacijama. Arbanaški jezik kao i sami Arbanasi, bili su u različitim političkim poretcima stigmatizirani, kako iz talijanske tako i iz hrvatske perspektive. Stigma je svojevrsni društveni biljeg (Abercrombie et al. 2008), a za osobe koje zbog nekih svojih atributa riskiraju punu prihvacenost u društvu, može se reci da imaju stigmu (Swim & Hyers 2001). Stigmatizacija Arbanasa u korelaciji je s različitim društvenim a onda i medunacionalnim sukobima, kao i sa percepcijom/ocjenom njihove uloge od protagonista tih zbivanja. Uz to, Arbanasi su manjinska zajednica, što je najčešce dovoljno barem za benigniji, a često i onaj teži oblik stigmatizacije. Arbanasi su ponosni na duhovnu i materij alnu baštinu koj a čini važan identitetski supstrat ove subnacionalne zajednice. Pojam baština, etimološki vuče porijeklo od očevine, nasljeda od strane oca i predaka. U suvremenom rječniku izraz je poprimio opce značenje nasljeda, što se odnosi na " /.../ ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara, pogotovo kad se govori o nasljedu etnija i drugih narodnosnih skupina; pritom se primjecuje utjecaj novije američke složenice ethnic heritage (etnička baština)" (Heršak 1998, 19). Za Arbanase, materijalna baština su različite gradevine koje u njihovom kolektivnom imaginariju imaju oznaku identiteta (crkva, groblje, fontana), pa i u slučajevima kada nekih od tih spomenika kulture više i nema (groblje). Duhovna baština je njihov osjecaj pripadnosti, svojevrsni simbolički etnicitet, koji intervjuirani nazivaju duhom arbanaštva. Na razini socijalne, gradanske i kulturne integracije (Miller 2016), može se konstatirati da su Arbanasi uspješno integrirani u hrvatsko društvo, a svoju posebnost u okviru šireg društva doživljavaju kao važan simbolički kapital, koji ih prvenstveno asocira na njihove etničke korijene.
4. Zaključak
Na primjeru integracije i asimilacije Arbanasa u Zadru i okolici, mogu se analizirati i interpretirati sociokulturne promjene u procesu transformacije ove zajednice od etničke, što su Arbanasi bili po svom dolasku u Zadar i okolicu, sredinom 18. stoljeca, pa do subnacionalne zajednice, što su Arbanasi u odnosu na nacionalni identitet, u vrijeme provodenja ovog istraživanja. Što je sve utjecalo na promjenu autopercepcije Arbanasa i kako su na društvenu di-namiku, posredstvom komunikacijskog i kulturalnog sjecanja u intervjuima prezentirali sami Arbanasi? Arbanaška je zajednica do kraja 19. stoljeca još iskazivala zanimanje za dogadaje u svojoj staroj domovini te se putem javnih skupova i drugih aktivnosti poistovjecivala i(li) solidarizirala s albanskim narodom i državom Tijekom 20. stoljeca Arbanasi su bili pod utjecajem četiri politike identiteta: austrougarskom, talijanskom, jugoslavenskom i hrvatskom.
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
Vec u razdoblju austrougarske vladavine gotovo je okončan proces eliminiranja albanskog identiteta u samotumačenju arbanaške zajednice, iako su u to vrijeme još zabilježene neke inicijative o pokretanju njihovih glasila na albanskom jeziku, medutim Arbanasi su s nacionalnog gledišta medijski vec percipirani kao "pravi unicum na svijetu" jer se "jedan dio seljana smatra Talijanima, drugi Hrvatima, a opet svi hoce da su Arbanasi" (Obzor, popodnevno izdanje, 1912). U razdoblju talijanske vladavine u Zadru (1920.-1943.), jedan značajan dio arbanaške zajed-nice iskazao je političko-gradansku naklonjenost Kraljevini Italiji6 iako su službeno tretirani kao pripadnici albanske zajednice. No, integracija dijela Arbanasa u talij ansko društvo bila je tako uznapredovala da je rezultirala iseljavanjem dijela ove zajednice u Italiju nakon završetka Drugog svjetskog rata kada je Zadar medunarodnopravno došao u sastav jugoslavenske države. Politika socija-lističke Jugoslavije, izgradila je skeptičan odnos prema Arbanasima koji su po-litički percipirani kao poklonici talijanstva i fašizma, pa je u razdoblju do 1990. vrijednosno-normativno orijentiranje ove zajednice prepušteno zatvorenom svijetu obiteljskih narativa i i njihovih privatnih povijesti. Sa stanovišta očuvanja i izgradnje identiteta Arbanasa, razdoblje jugoslavenske države od 1945. do 1990. može se definirati kao doba plutajuce praznine (Vansina 1985) u kojemu nije došlo do organiziranog, od političke zajednice podržavanog kulturalnog sjecanja koje bi afirmiralo podrijetlo, identitet i značaj ove zajednice za društveni život grada i države. Taj polustoljetni floating gap izazvao je kod Arbanasa svojevrsnu identitetsku nirvanu, a što je imalo za posljedicu tihi proces prirodne asimilacije zajednice, prvenstveno kroz aspekt socijalne integracije (Miller 2016) u hrvatski nacionalni korpus.7
Nastankom i izgradnjom samostalne hrvatske države u 90-im godinama 20. stoljeca, Arbanasi su se suočili s velikim izazovom u samotumačenju, tj. identitetskoj samopercepciji vlastite zajednice. Za razliku od identitetske plu-tajuce praznine prethodnog razdoblja jugoslavenskog socijalizma, sada u novim okolnostima formalne demokracije, ali pod pritiskom hrvatskog etno-nacionalizma, Arbanasi su bili izloženi novoj politici identiteta novonastale hrvatske države. Politika povijesti i identiteta koju je službeno zagovarala Hrvatska demokratska zajednica kao vladajuca politička stranka u Zadru tijekom 90-ih godina, s jedne je strane afirmirala i podržavala izlazak Arbanasa iz plutajuce praznine i njihovo aktivno organiziranje, udruživanje i djelovanje kroz organizirano sjecanje na podrijetlo, ali je s druge strane ta ista politika identiteta i politika povijesti, snažno favorizirala narativ o Arbanasima kao pripad-nicima hrvatske etničke i nacionalne zajednice. Sudjelovanje Arbanasa u obrani Hrvatske, aktivno djelovanje poznatih Arbanasa u političkim strankama desnoga centra i desnice, politička i medijska afirmacija pojedinaca iz redova ove zajednice koji preko glazbe, estrade, publicističkog rada ili sporta doprinose promoviranju odredene politike i vladajuce političke ideologije, bile su samo neke od vladajucih strategija oficijelne promocije hrvatskog identiteta zadarskih
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
Arbanasa. Politika eliminiranja (etničkih/nacionalnih) razlika izmedu Arbanasa i Hrvata, imala je opce uporište u političkoj zbilji 90-ih godina u kojoj je Hrvatska formalno funkcionirala kao demokratski institucionalizirana država sa slobodnim tržištem u sferi ekonomije, ali u čijoj se kulturnoj sferi kolektivno sjecanje i odnos prema prošlosti i pluralizmu identiteta nisu temeljili na kulturno-historijskim razlozima nego su "pervertirali u političko gorivo" (Bosto 2007, 39). Nakon dugog povijesnog procesa prirodne, nenasilne asimilacije arbanaške zajednice u hrvatski nacionalno-kulturni prostor, koji se, kao što smo pokazali, odvijao unutar različitih državno-političkih cjelina u čijem se sastavu nalazio grad Zadar, oblikovanje njihova dominantno hrvatskog nacionalnog identiteta dovršeno je tijekom 90-ih godina 20. stoljeca. Rezultat je to sinergije dvaju procesa: socijalne, gradanske i kulturne integracije Arbanasa u hrvatski entitet, s jedne strane, te politike eliminiranja etno-kulturnih razlika izmedu Arbanasa i Hrvata koju je provodila lokalna i državna vladajuca nomenklatura tijekom 90-ih godina 20. stoljeca. Drugim riječima, rezultat je to sinergije prirodne asimilacije, s jedne, i politike povijesti te politike identiteta, s druge strane.
Procesi asimilacije i akulturacije počinju vec samim dolaskom Arbanasa. Pritom, afirmativni činioci su katolička vjeroispovijest, što je korespondiralo sa vjerskom tradicijom vecine domicilnog stanovništva, te vještine i zanati koji su nadopunjavali tržišnu i gospodarsku sferu Zadra i okolice, a njihova malobrojnost kao i minorni kapacitet u etnički drugačijem okruženju, svakako su ubrzali proces njihove asimilacije. Kao inhibitorni činioci asimilacijskog procesa mogu se navesti jezik, koji je po svojoj sociolingvističkoj strukturi sasvim različit od hrvatskog i talijanskog jezika, kojima su govorili autohtoni stanovnici u vrijeme doseljavanja Arbanasa i u kasnijem razdoblju. Homogenost grupe i tradicionalni vrijednosni sustav, te potreba medusobnog pomaganja, činili su komponente otpora asimilaciji i doprinosili su održavanju arbanaške tradicije prenesene iz starog kraja, okolice Skadarskog jezera. U meduigri afirmativnih i inhibitornih činilaca asimilacije, dogadalo je se postupno ali kontinuirano mijenjanje etnič-kog identiteta Arbanasa u subnacionalni identitet, koji implicira drugačije nacionalno izjašnjavanje (Hrvati, Talijani) ali i snažno zadržavanje sjecanja i aktivnog djelovanja na očuvanju imena i važnih značajki njihovog identitetskog sadržaja koji se usredotočuju na njihovo porijeklo i posebnost u odnosu na druge etničke/nacionalne zajednice, kao segment jedne vece i drugačije nacionalne zajednice (uglavnom hrvatske). Sjecanja na dolazak Arbanasa, prva zanimanja i doprinos istaknutih Arbanasa u zadarskom okruženju i šire, pokazuje snagu i vitalnost usmene predaje i primarnosocijalizacijskih naracija, koje čine njihovo komunikacijsko sjecanje. Za ovaj subnacionalni identitet, važno je i kulturalno sjecanje, koje je sadržano u spomenicima, knjigama, programima udruga i društava, koje na ovaj način čuvaju sjecanja Arbanasa na njihovu prošlost u Zadru i okolici. Arbanasi su u različitim razdobljima bili stigmatizirani, uglavnom iz dvije perspektive: one etnički večinske i politički drugačije. Analiza empirijskog
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
istraživanja pokazala je značaj arbanaštva za intervjuirane. Arbanaštvo figurira u njihovom vrijednosnom sustavu kao važno obilježje kojim se ponose i koji nastoje prenijeti mladim generacijama, a nazivaju ga duhom arbanaštva. Pritom, u komunikacijskom sjecanju posebno se čuva slika dolazaka njihovih predaka iz starog kraja, njihova integracija u društveni ambijent Zadra i okolice, te čuvanje tih uspomena u obitelji, posebno posredstvom arbanaškog jezika. Tu se kao problem javlja njegovo postupno izumiranje, što zajednicu čini manje vi-talnom i manje homogenom. Organiziranost posredstvom udruga različitog profila doprinosi očuvanju i prijenosu ovog subnacionalnog identiteta mladim generacijama. I pored ovih nastojanja samih Arbanasa te povoljnog društvenog ambijenta, perspektiva ove subnacionalne zajednice nije obecavajuca, a to potvrduju sami Arbanasi, posebno upucujuci na problem mladih generacija koje sve manje sudjeluju u aktivnostima na očuvanju arbanaškog identiteta.
Literatura i izvori
Abercrombie, N., Hill, S. & Turner, B., 2008. Rječnik sociologije. NakladaJesenski i Turk, Zagreb.
Assmann, J., 2006. Kultura sjecanja. U M. Brkljačic & S. Prlenda (ur.) Kultura pamcenja i historija, Golden marketing, Zagreb, 45-78.
Babic, D., 2008. Suživot Hrvata i Srba u Slavoniji: (re)konstrukcija multietničkih lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba. Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb.
Bosto, S., 2007. Teorije sjecanja. Motivi, pretpostavke, kontekst. U T. Cipek & O. Milosavljevic (ur.) Kultura sjecanja. Povijesni lomovi i svladavanjeprošlosti. Disput, Zagreb, 27-41.
Bugarski, R., 2010. Jezik i identitet. Biblioteka XX vek, Beograd.
Carens, J. H., 2013. The Ethics of Immigration. Oxford University Press, New York.
Debord, G., 1999. Društvo spektakla. Komentari društvu spektakla. Arkzin, Zagreb.
Heršak, E. (ur.), 1998. Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja. Institut za migracije i narodnosti, Zagreb.
Janjic, D., 2010. Nove nacionalne manjine i demokratska manjinska politika. U D. Babic & D. Župaric-Iljic (ur.). Nacionalne manjine kao faktor stabilnosti u medunarodnim odnosima Hrvatske i Srbije. Institut za migracije i narodnosti, Zagreb.
Jezernik, B., 2014. Nacionalizacija prošlosti. Politička kultura, Zagreb.
Josipovič, D., 2012. Instrumentalizacija etničnosti znotraj večnacionalnih držav: primer kolonizacije Slovencev v Avstro-Ogrskem delu nekadanje Jugoslavije. Dve domovini / Two Homelands 35, 135-148.
Josipovič, D., 2014. Avtohtonost, etničnost, narodnost in definicija narodne manjšine. U V Kržišnik-Bukic & D. Josipovič (ur.) Zgodovinski, politološki, pravni in kulturološki okvir za definicijo narodne manjšine v Republiki Sloveniji. Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana, 9-34.
Katičic, R., 1992. Novi jezikoslovni ogledi. Školska knjiga, Zagreb.
Krstic, K., 1987. Rječnik govora zadarskih Arbanasa. Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar.
Krstic, K., 1988. Doseljenje Arbanasa u Zadar. Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar.
Krstic, K., 2011. Tradicijska kultura zadarskih Arbanasa. Ibis Grafika, Zagreb.
RAZPRAVE IN GRADIVO REVIJA ZA NARODNOSTNA VPRAŠANJA 82 / 2019
D. BABIC, Š. SELIMOVIC Zadarski Arbanasi: integracja, asimilacija, identitet - od dosejenja do početka ...
Kuljic, T., 2011. Sječanje na titoizam. Izmedu diktata i otpora. Čigoja štampa, Beograd.
Maalouf, A., 2002. U ime identiteta: nasilje i potreba za pripadnošcu. Prometej, Zagreb.
McGarry, J. & O'Leary, B. (ur.), 1995. The Politics of Ethnic Conflict Regulation - Case Studies of Protracted Ethnic Conflicts. Routledge, London, New York.
Mesic, M., 1996. Ljudi na čekanju - pogledi na povratak: hrvatske i bosansko-hercegovačke izbjeglice i raseljenici. Sociološko društvo Hrvatske, Zagreb.
Miller, D., 2016. Strangers in Our Midst. The Political Philosophy of Immigration. Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London.
Obzor, popodnevno izdanje, 1912. Sastanak dalmatinskih Arbanasa. Obzor, popodnevno izdanje 53 (257), 18. rujan 1912, 1.
Park, R., 1950. Race and Culture. The Free Press, New York, London.
Pusic, E., 1995. Identitet-diverzitet-kapacitet. Erazmus 11, 2-10.
Rizman, R., 2014. Globalizacija i autonomija. Politička kultura, Zagreb.
Smith, A., D., 1998. Nacionalni identitet. Čigoja štampa, Beograd.
Sokolovska, V., 2010. Akulturacija etničkih grupa u Vojvodini. Mediteran Publishing, Novi Sad.
Stipčevic, A., 2011. Tradicijska kultura zadarskih Arbanasa. Ibis grafika, Zagreb.
Swim, J. K. & Hyers, L. L., 2001. Stigma, Social Psychology of. In International Encyclopedia of the Social Behavioral Science (vol. 22). Elsevier, Oxford.
Šalaj, B., 2007. Socijalni kapital. Fakultet političkih znanosti, Zagreb.
Škiljan, D., 2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Golden marketing, Zagreb.
Tatalovic, S., 2003. Etnički sukobi i europska sigurnost. Politička kultura, Zagreb.
Vansina, J., 1985. Oral Tradition as History. University ofWisconsin Press, Madison.
Živkovic, I., Šporer, Ž. & Sekulic, D., 1995. Asimilacija i identitet. Studija o hrvatskom iseljeništvu u SAD i Kanadi. Školska knjiga, Zagreb.
Bilješke
i
Medu takvim pojedincima ističu se npr. Božidar Kalmeta, bivši gradonačelnik Zadra i ministar u Vladi RH, Dani Maršan, pjevač (Bože čuvaj Hrvatsku) i diplomat, Giuseppe Giergia, poznati košarkaš, Bepo Matešič, pjevač, Ivica Matešič Jeremija, časnik HV-a i diplomat, Danijel Kotlar, brigadir HV-a i drugi.
Dokazom uspješne asimilacije Arbanasa može se smatrati i veliki broj mješovitih brakova preko kojih se prevladavaju prijašnje etničke/tradicijske suprotnosti, što dovodi do slabljenja starog etničkog identiteta Arbanasa, a potom i do njegova postupnog nestajanja.
U vrijeme talijanske vladavine u Zadru (do 1943.), Arbanasi su u javnom diskursu tretirani i označavani kao Albanci, tj. kao albanska zajednica (comunita albanese). Takva odrednica se za Arbanase još i danas koristi u talijanskoj, poglavito u esulskoj literaturi.
O aktualnosti i praktičnoj relevantnosti Millerova razlikovanja socijalne, gradanske i kulturne integracije, svjedoči i recentno istraživanje o uvjetima i perspektivi integracije doseljenika u talijanskoj regiji Alto Adige koje je proveo Institut za manjinska prava pri Europskoj akademiji u Bolzanu (EURAC). Istražujuči fenomen integracije, fokus je stavljen na odnos doseljenika prema zajednici koja ih je prihvatila, na njihov svakodnevni život, vrijednosti, njihovo sudjelovanje u
2
3
4
82 / 2019 TREATISES AND DOCUMENTS JOURNAL OF ETHNIC STUDIES
D. BABIC, S. SELIMOVIC Arbanasi of Zadar: Integration, Assimilation, Identity - from the Age of Settlement
javnom životu i angažiranje u organizacijama, povjerenje u lokalne institucije, njihovi kontakti s autohtonom populacijom, prijateljstva i socijalne mreže, mjesta na kojima provode slobodno vrijeme, na upotrebu jezika, prakticiranje vjere, i sl.
5	O izazovima i etičkim dvojbama naturalizacije doseljenika u suvremenoj europskoj praksi vidi u J. H. Carens, 2013, The Ethics of Immigration. Komparacijom naturalizacije Arbanasa u Zadru 18. stoljeca i suvremene prakse demokratskih država današnje Europe u postupku naturalizacije doseljenika, moglo bi se doci do zanimljivih, neočekivanih spoznaja o stanju javne etike ljudskih prava u Europi 18. i 21. stoljeca.
6	Aleksandar Stipčevic (2011, 18) navodi kako su se mnogi Arbanasi tijekom Drugog svjetskog rata kao talijanski vojnici borili na raznim bojišnicama od Sovjetskog Saveza do Afrike.
7	Zanimljivo je da Arbanasi, podrijetlom Albanci katoličke vjeroispovijesti, nikada nisu zatražili status etničke, nacionalne manjine niti bilo koji oblik kulturne autonomije, iako su nastanjeni na svom zajedničkom prostoru, u predjelu grada Zadra koji se u vrijeme socijalističlke Jugoslavije nazivao Mjesna zajednica Arbanasi, a danas je to Mjesni odbor Arbanasi.