Urodjenički svećenici najbolje iz vrš u ju svoju katoličku misiju u rodnom kraju, budući da su oni za nj vezani vezama krvi, jezika i narodnosti. »Osservatore Romano« — Rim. U Zagrebu, 17. augusta 1934. Pojedini broj stoj? 1.50 dinara Radi toga treba podizah uro-djenička sjemeništa — i neka se zna da je budućnost katolicizma usko povezana sa omivanjem uro-djeničke crkvene hijerarhije. »Osservatore Romano« — Rim. GIÀSHO SAVEZA JUGOSILOVENSKUH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE TO JE FAŠIZEM Ljubljana. (Agis) augusta 1934 Štirinajsto leto izhaja v Milanu politična revija, ki nos1 naslov »Gerarchla«. Ustanovil jo je sam Benito Mussolini. V tej reviji so se črtale prve smernice fašizmu in da-nes. na.i bi bila ta revija nekak uradni in najvišji forum, kjer se razlagajo in od kjer prihajajo vse dogme fašistične doktrine. Vse, kar je tu pisano in je namenjeno ne le notranjosti Italije, ampak tudi inozemstvu in inozemskim znanstvenem ustanovam, naj bi bilo izraz današnjega »novega časa« v Italiji, kot ga fašisti radi imenujejo. Ta revija naj bi znanstveno, kolikor se pač da, pokazala Italiji in svetu, kaj se v Italiji dogaja in tudi dokazala, da danes drugače sploh ni mogoče in da je Italija ona, ki bo s svojim fašizmom in dučejevim pojavom prekvasila, s svojo visoko romansko kulturo, če ne ves svet, vsaj vso Evropo. Pred nami leže številke letošnjega leta in nekaj s prejšnjega. Omeniti moramo naj-rrr' neko spremembo, ki se je izvršila v začetku tega leta v vodstvu revije. Po očetu '-c.uiu je namreč zasedel direktorsko mesto njegov sin, še mlečnozobi Vito Mussolini. Pribiti pa moramo že v začetku, da to dejstvo ni prav nič vplivalo na kakovost prispevkov, kaj šele na Osnovno linijo revije, iz česar je pač razvidno, da sta eden kot drugi, oče kot sin, v zadnjem času le z imenom udeležena pri reviji. Tako vidimo in čitamo danes na ovojnih straneh imena samih Mussolinijev: Fondatore Benito Mussolini, redattore Vito Mussolini in, da so imenovani kolikor mogoče vsi še to, da se nahaja uredništvo in uprava v — Via Arnaldo Mussolini Ne bi tega omejali, če bi ne imel ta zunanji znak odseva v vsem, kar je v reviji. Težko je, te le površno pregledamo in prelistamo posamezne številke zase ali vse skupaj, da ne bi našli te lesne vezi med omenjeno zunanjostjo in vsebino. Vse spise gospodarskega, kulturnega in političnega enačaja, od na videz najbolj znanstveno spisane razprave s številkami, siatistikami in grafičnimi slikami, do zadnjega slavospeva . fašizmu — teh slavospevov pa ni malo in I 'trvkti. bi iuhko, da H zavzemajo večino prostora — in zadnjo najmanjšo vest spremlja ime Mussolinija — duceja. Začetek in konec vsega kot bi brez njega v preteklosti in sedajnosii v. Italiji sploh ničesar ne bilo. Pisci si na noben način ne morejo predslav-liali današnje Italije brez »Duceja«, beseda fašizem jim je postala že skoro istovetna z besedo Mussolini. Tako ni čuda, da beremo v spisiii, ki govore o možnostih pridobiva-I nja nafte, bencina itd. v Italiji, in ki so o-(ir e mijeni s številkami ter z vsem kar je po-i trebno, da zgledajo znanstveno, da v takih ! spisih najdemo kot predlog za rešitev tega j problema, pi-edlog za izvedbo nove »battaglie«, kar je čisto mussolijanska iznajdba m še to povrhu, da »mora Italija v tej bitki .zmagati in bo gotovo zmagala, kot je zmagala vse druge bitke, po volji Duceja in pod njegovim varstvom«; ni čuda dalje, da se dobe tu članki z naslovom »Aristocrazia di Mussolini«, o katerih ni da bi govorili; dalje ni čudno, da čitamo pod naslovom »Nel tempo di Mussolini«, za fašista mogoče ! razumljivo, ali vsaj dojemljivo, a za nas f skoro smešno ugotovitev : » ... da je revolucija resna stvar in da je fašistična revolucija gotovo najresnejša od vseh revolucij sploh«; in še bi omenili v času, ko kaže italijanski proračun skoro 4 miljarde primanjkljaja in ko italijansko ljudstvo trpi največjo gospodarsko stisko, sledečo ugotovitev zasljepljenosti: »Največje težkoče so bile premagane, ureditev gospodarskega stanja je rešena stvar. Sedaj lahko krepko korakamo Pod vodstvom ducea v bodočnost« Res: bodočnost je lepa beseda, a ima lahko zelo, zelo različno vsebino. Bodočnost je tudi. lahko brez fašizma in lepa bo gotovo edino brez njega! Preveč bi se bilo spuščati v tem kratkem sestavku v prevelike podrobnosti. Naš namen je le v par potezah pokazati pravo sliko in kakovost te revije in zlasti povdariti to, da zgleda danes vse pisanje v njej kot lep način prilizovanja in klečeplazenja diktatorju i)i morda gre tudi za od zgoraj organizova-no hvalisanje današnjega položaja. Če bi se hoteli spuščali globlje, namreč ne bi mogli Pri tem mimo nasprotij, ki jih v reviji kar mrgoli. Primer: ,»■■■ Želimo za Italijo in za'Evropo čim daljšo periodo miru«. (Gerarchia št. 5, l. 1934, str. 358 spodaj) — * Vojna sredstva morajo biti prenovljena in času primerna o kakovosti in v opremi«. (Gerarchia št. 5, l. 1934, str. 359 zgoraj). V isti sapi torej, v razliki dveh kratkih odstavkov, dve taki nasprotji. Torej mir zato, da se lahko pripravijo na vojno. Kdor pozna vsebino besede »stato di popolo« v današnji Italiji in v fašistični koncepciji sploh, se bo čudil članku z naslovom: »Stoto fascista stala di popolo«. V tem članku pa pravi pisec rned drugim to, da se vidi v današnji poli-Rčni organizaciji nove Italije, tvorbo in plod Mussolinijevega genija (»genio dl Mussolt- . m«). E vso sveto vero, da ho njih fašizem Preobrazil svet, je pisan članek »Formazione del uomo fascista«. V to preobrazbo naj bi po TRISTO ARETACIJ PO GORIŠKEM ANTIFAŠISTOVSKI VAL IN FAŠISTOVSKI TEROR NA GORIŠKEM Število’ aretiranih stalno narašča Gorica, 13. avg. 1934. (Agis). — Po »Informazione Italiana« je prinesla zadnja številka »Istre« vest, o aretacijah, ki so se izvršile v Tržiču (Monfal-cone). Ta vest je imela naslov »Stope-deset radnika iz Tržiča i okolice dolazi pred sud«. K tej vesti prinašamo mi sledeče dopolnilo: . V začetku maja je bila skoro vsa Furlanija in del Goriške preplavljena z letaki protifašistične vsebine. Posamezna poslopja, zlasti uradna, pa tudi hiše izrazitih fašistov, so bile preko noči popisane z velikimi napisi izzivalne pro-tidržavne in protifašistične vsebine. Jasno je, da je to dejstvo povzročilo zlasti v fašističnih krogih ogromno razburjenje. Že takoj začetku so si- vstvarili mnenje, da je tu na delu velika in dobro organizirana podtalna protifašistična organizacija. Dolgo so stikali in iskali pravih povzročiteljev, dokler se jim ni posrečilo najti v Gorici koncem maja že prve sledove. Po nekaj aretacijah so pričele slediti druge in tako so danes prepričani, da imajo v rokah prave krivce. Aretacijam v Gorici so sledile številne aretacija v Korminu, Gradiški največ pa jih je bilo zaprtih iz Tržiča, delavcev iz ladjedelnic, pa tudi večje število intelektualcev. Po mnenju našega poročevalca, je bilo do danes aretiranih in zaprtih okoli 300 do 400 ljudi. Seveda so mnoge izmed njih kmalu po aretaciji izpustili, tako da je danes težko presojati in si predočiti pravo sliko položaja. Največ aretirancev je Italijanov, pa tudi Slovencev ni malo med njimi. Da se poslužujejo fašistične preiskovalne oblasti vseh mogočih sredstev pri zasliševanju, nam jasno potrjuje že zadnja vest, ki govori, da so do sedaj že dve smrtni žrtvi. V koliko so vsi ti aretiranci v zvezi z očitanimi jim dejanji, je težko presoditi, posebno še, ko poznamo fašistične metode obdolževa-nja. Vendar pa so vsa ta dejstva za nas jasen dokaz o raspoloženju italijanskega delovnega ljudstva napram fašizmu. USODA ARETIRANCEV IZ NABREŽINE Albina Pertota so pri zaslišanju neusmiljeno pretepali Trst, 14. avg. 1934. (Agis). — V 27. štuilki »Istre« z dne 13. julija t. 1. smo pnnesli vest o aretacijah v Nabrežini. Aretirani so bili tedaj med ostalimi Pertot Milan, Pertot Albin, Doria Anton, Burger Josip, Jordan Marti-niš in še več drugih. Osumljeni so bili protifašističnega rovarjenja. Kakor smo sedaj zvedeli so baje našli pri aretirancih tudi nekaj materiala, zlasti pa jih obtežuje razmnoževalni stroj, ki so ga našli pri «nem izmed aretirancev. Ta stroj pa nikakor ne bi mogel služiti kot obteževal-no sredstvo, ker so ga našli v popolnoma nerabnem stanju med šaro na podstrešju. Vendar pa jim je prišel v roke kot nalašč in sedaj kujejo na ta račun vse mogoče in pečatijo usodo ubogih nedolžnih fantov. Pri zasliševanju pa so pretepli do nezavesti Albina Pertota, ki je sedaj pod stalno zdravniško oskrbo in v stalni življenski nevarnosti, ker kljub vsemu ne prenehajo nad njim z mučenjem in zasliševanjem. S tem so izsilili iz njega nekatera potrebna jim, če tudi neresnična, priznanja, ki spravljajo v ječo in obtežujejo tudi ostale. Imenovani Pertot je šibke narave in slabe telesne konstitucije. Ni čuda torej, da so se spravili ravno nanj. Ko je mati zvedela za nesrečno usodo svojega sina,’ 'si da leži v smrtni nevarnosti v ječi, je bila vsa iz sebe. Nesrečen slučaj je še hotel, da je vsa obupana hitela k sosedu preko ceste ter ni pri tem opazila avtomobila, ki jo je podrl. Uboga mati se sedaj bori v tržaški bolnici s smrtjo. Tako je radi nasilja nad nedolžnimi, dvakrat prizadeta zopet ena naših družin. ARETIRAN IN BAJE TUDI OBSOJEN RADI ŠPIJONAŽE Kranjska gora, julija 1934. —njerijo. Vzrok aretacije ni znan. Jerše (Agis). — V začetku meseca junija t. 1. je bil na meji med Ratečami in Trbižem aretiran od italijanskih obmejnih straž Franc Jerše, star 37 let, stanujoč v Ratečah št. 27. Jerše je oče šestero nedoraslih otrok in se je, od kar je bival v Ratečah bavil z branjerijo. Pred kakšnimi tremi leti je bil odpuščen iz službe na trbižki železniški postaji, kjer je bil zaposlen kot uradnik. Nastanil se je potem na Ratečah in se skromno preživljal s tem, kad je zaslužil z bra- je imel, kot vsi Ratečani, obmejno pre laznico in ko je nekega dne prekoračil mejo, se ni več vrnil. Kje se nahaja in kaj se godi ž njim ni znano. Po izjavah brigadirja obmejne karabinjerske stražnice v »Fusine-Laghi«, je bil od izrednega sodišča že obsojen na 4 leta ječe. Vendar pa do danes ni nikakšnih točne jših vesti o usodi aretiranca. Potrebno bi bilo, da se za aretiranca, ki je naš državljan, zainteresirajo jugoslovanske oblasti. OSUMLJEN SPIJONAZE IN ARETIRAN Slučaj Josifa Tofa Kranjska gora, julija 1934. — (Agis). — V drugi polovici julija so Italijani aretirali Josipa Tofa, 26 let starega, doma iz Rateč št. 37. Ko je šel od doma na rateške skupne pašnike, ki so jia italijanskem ozemlju, se je spotoma ustavih na neki vzpetini in počival. Italijanska straža, ki je stalno okrog obmejnih vojaških naprav ga je opazi- la in ga takoj aretirala. Osumljenega špijonaže so Tofa dolgo časa zasliševali, ga preiskali in dobili pri njem tudi nekaj papirja, kar je bilo za aretiranca zelo obtežilno. Vendar pa ni imel pri sebi nobenega svinčnika ali kaj podobnega, s čimer naj bi si bil zapisoval. Na intervencijo rateškega župana je bil po 24 urnem zaporu izpuščen. Sirotti je u svoje vrijeme kupio tri biskupske mitre i bio je uvjeren da će biti postavljen za goričkog nadbiskupa ... Vatikan se brine za crnce.. Vatikanski službeni list »Osservatore Romano« od 8 augusta donaša okružnicu mons. Carla Salottia, titularnog nadbiskupa Filipolja, sekretara Kongregacije »de Propaganda Fide« i pretsjednika Akcije za uzgoj urodjeničkih svećenika. Ta okružnica je poslata svima direktorima Akcije za uzgoj urodjeničkih svećenika, prema tome u sve države i sve krajeve gdje ima katolika. Iž te poslanice vadimo nekoliko pasusa. »Svaki narod, kojemu ' se nasmiješila zora kršćanstva, mora da ima svoje uro-djeničko svećenstvo. Petar i apostoli, posvećeni od Hrista, a s njima i neumorni Pavao, kada su išli da šire Evandjelje, nastojali su da u svakoj zemlji izaberu najbolje i da ih učine svećenicima. Izmedju najboljih urodjenika te zemlje su posvećivali biskupe, stavljajući ih na čelo prvih kršćanskih zajednica. Misionari, koji su naslijedili prve apostole, dužni su da stvore vrijedne redove urodjeničkih svećenika. Jer ti svećenici naibolle izvršuj» svoju katoličku misi]», u rodnom kraju, budući da su za n] vezani vezama krvi, jezika i narodnosti. Potreba urođjeničkog svećenstva po stavlja se danas više nego ikada. U tom pitanju leži budućnost Crkve, jer će ona moći tek tada da zapjeva svoj potpuni triumf kada u svakom kutu nastanjene zemlje bude svećenik iz dotičnoga naroda, koji će dovoditi oltaru svoj narod. Sjetimo se samo bezbrojnih poteškoća na koje nailaze inostrani misionari u svome djelovanju: poteškoće koje proizlaze iz klime, iz jezika, iz običaja i tradicija. Zato treba odgajati urodjeničko svećenstvo, jer ono poznaje potpuno jezik i dialekte svoga kraja; pozna običaje i tradicije. Pozna bolje od ijednoga stranca pogreške svoga naroda i zna od čega dolaze: pozna psihologiju naroda, pa poznavajući mentalitet znade i kojim putem će narod dovesti do Evandjelja. Radi toga treba podizati urodjenička sjemeništa---------1 neka svaki sve- ćenik katoličkih naroda bude siguran da je budućnost katolicizma u širokom polju mislonarstva usko povezana sa osnivanjem urodjenlčke hijerarhije. Ovako piše mons. Carlo Salotti. Ta okružnica nažalost, nije napisana radi našega naroda u Julijskoj Krajini, ni radi Nijemaca u Južnom Tirolu. Ona ima u vidu samo afričke i australske Crnce i divljake iz Ognjene zemlje. piščevem mnenju največ uplivale fašistične organizacije balilla, dopolavoro, predvojaški tečaji, milicija in njene vojašnice, itd. itd., ki naj so tudi najbolj jasen dokaz proti temu, kar tako radi trde nekateri zaslepljenci iz preko Alp, da je fašistično vodstvo v rokah le par ljudi (»come vanno stupidamente vociando certi ciechi d' oltre alpe, come la classe fascista non sia formata da soli pochi uomini«). Vendar pa povzdigne pisec besedo in pravi: »Nad vsemi je da urejuje in vodi — duce; in jasno je, da morajo biti njegove sile izredne. Zato pa je treba le eno pripravljeno vojsko, le en narod, ki sodeluje in živi z vlado; le eno stranko, ki vse urejuje in oblikuje, potem pa na četu samo enega krmarja, edinega in to je — il Duce. In če nas druge države ne bodo posnemale in se ne bodo uredile po tej naši skušnji, bodo videle, kako bodo končale. Nova Italija mora slediti Duoeju k vseeropskemu rimskemu človeku, k ustvaritvi novega človeka fašista«. To piše. Kako se ustvarja v Italiji sami ta novi človek fašist, vidimo jasno dan na dan. Govori nam jasno o Irm Tribunale Speciale, ki posluje neprenehoma, govori nam potreba O V RE konfinacije in povedo nam i najbližji prijatelji »duceja« — imena bi bilo preveč naštevati — ki so danes zaporih in konfinacijah. Za konec pa smo si prihranili še višek ga, ki je v članku »L’Eroe« — »Junak« in katerega si je dovolil nek’ Gimenez tallero. •— Iz posameznih dob človeštva ajajo razni junaki,,, ki jih je ustvarila va človeška domišlija, da si je v tem na-razlago za nekatere naravne pojave in tako te junake povzdignita v prave bo-c, katerim je pripisovala nadčloveške mo-n dejanja. Pojm junaka-boga je bil v raz-časih, v raznih krajih in raznih oko-inah različen Kasneje so nam vstajali godovini junaki — ljudje kot veliki voj-vodje n. pr. Ahil, Cezar itd. Junake pa ustvarjali tudi veleumi, v svojih delih: zsche, Hegel Ud. — Ko, in po kratkem motrivanju o pojmi junaka se povzpne pisec do sledečega: »Mussolini ni Ahil, ne Golam, ne sv. mčišek, ne Ferdinand Katoliški, ne Na-eon; on je edino le Mussolini, On obilja ideal človeka novega razreda, ki je dolgo ponižan. Za., Italijo je nekaj več predsednik vlade; dosegel je že vse, kar je najvišjega in kar se da doseči s politiko v zgodovini: patriarhalnost, pomen očeta. Fsi etnologi vedo, da tudi najprimitivnejša plemena dosežejo najvišjo stopnjo socialne sreče, če njih voditelj vztraja na vodilnem mestu z neprestanimi deli junaštva. Tak človek se odtrže od materije in od navadnih človeških strasti ter se približuje nekemu tipu božanstva. Postane skoro liričen in trans c e dentalen instrument, v katerem ima vsa,k tresljaj ljudstva svojo resonanco in svojo noto. In v očeh Italije sem videl, da se je Italija vsa prepustila temu človeku«. Sodbo k temu pisanju in primerjanju Mussolinija z božanstvi itd. naj si ustvari vsak sam. Kakor so se v starih časih klanjali in prilizovali diktatorjem Rima s harfo in s skladanjem pentametrov, tako je nekaterim ljudem tudi to pisanje zato, da klečeplazijo okoli prestola duceja. Mesto stihov pa čujemo danes iz te fašisiečne kovačnice glasove zrjavelega železa, za katere morajo dati mehovi iz sebe vse, da zadobi skopucalo vsaj eno obliko. V očeh progresivnega človeka je to znak propadanja in degeneriranja zgornjih meščanskih plasti. — (ij) ITALIJA I JUGOSLAVIJA NAPISAO GROF CARLO SFORZA, BIVŠI I TALIJANSKI MINISTAR VANJSKIH POŠLO VA PROGONI I HAPŠENJA NA ROCSTINI Hapšenje seljaka Pavletiča —■ Istraga medju fašistima i karabinjerima — Osnivanje fašističkih muzika po selima R o č, avgusta 1934. — Poznato ie svi ma nama da se ovdašnji naši gospodari Je U istina da diktature — oslobodjene parlamenta — mogu dopustiti sebi luksuz __________________ ________ ____ _________ jedne sigurnije, čvršće i jasnije inostrane služe sa svakovrsnim lažima i podmetava politike nego što to mogu sirote demokra- njima kako bj nas čim prije i lakše uništi-eiief , li, ali nismo svejedno piislUi da će se je- Uzmimo jedan primjer — primjer koji, I dan narod, koji se diči sa svojom dvotisuć-uostalom, svakog momenta moše poslati oš-1 ljetnom kulturom, služiti ovakvim podlim tra aktualnost: talijanska politika na Ballca-1 sredstvima kao što se u zadnje vrijeme nu, jedne od najvažnijih tačaka rimske igre. dešava. Protivno onome što se u vezi sa krup- u polovici prošlog mj. neki fašista u nim problemima dogadjalo u medjunarodnoin\^u napisao je jedan list i poslao ga na- ~u°il'SJ,0b°drlh ie pri!e I šem vrijednom i poštenom mladiću P a v- a set godma dala utisak da je, u pogle- u e t i ć Ivanu (zvanom Ilić) u naše su-- ,Toda’ V odijeljena na sjedno se]0 CiriteŽ. U ovom je listu bilo t J ■ • i j e Loje su, intelektualno * napisano svakojakih pogrdnih riječi na ra, rnlns* J.J 1 ‘ii t i ! liapibđllU b VdlAU J cUV 111 pUglUHLll HJCL-l Ud * «> »5 OSSBSii »***■Cim <• Pavletlć pr,mi0 slobodna; druga pripada zatvorenom Parla rnentu i cenzuriranoj štampi, kao što je to bilo sa Soninom za vrijeme rata ili pet godina Icasnije, sa fašističkom diktaturom. Najviši duhovi Risorgimenta željeli ovaj list, prestrašio se je videči što u njemu piše, znajući da je ovo. za njega jedna vrlo opasna podvala, ne znajući što bi učinio. Istoga dana kada je primio ovaj list, došli su u njegovu kuću karabinjeri i tajna policija, te napravili u kućj premetačinu, nnSrSsSS’i I Slede' ovog lista (kojemu su oni vrlo dobro ci, favorizovala slobodno razvijanje balkan- zna'i sadržaj los prue nego su ga lavi skih naroda. Još 1830. Mazzinije u interesu Itlću Poslali). Radi ove drske podvale u hap-evropske slobode i u interesu ujedinjene Ita- sili su Potpuno nevinog Pavletiča i odveli lije, apelirao na uskrsnuće i ujedinjenje če- ??’ danas nama nepoznatim pravcem. hoslovačkog naroda, jugoslavenskog naroda | b>ire se neki glasovi u njihovoj sredini, da i rumunjskog naroda. Poslije Mazzinija, najveći realistički apostol devetnaestog vijeka je Cavour, koji je uoči nacionalnog rala 1848 pisao: »Hrvatske trupe su u Lombardiji pod komandom cara koji iznad svega strahuje da se Sloveni i Talijani ne sporazumiju protiv iste njemačke hegemonije. Onoga dana kada svi Sloveni budu razumjeli da je njihov interes da se oslobode Beča, toga dana Njemačka prevlast u Italiji bit (e sasvim blizu svoga kraja«. Čak i za vrijeme Trojnog Saveza, talijanska diplomacija uvijek je branila Srbe i su ga odveli u Rim pred Veliki sud, jer da je strašno uvrijedio Mussolinija. Bože dragi, vapimo k tebi, do kada ćeš dozvoljavati da nas ova divlja fašistička neman ovako na nepravedan način muči. Dokle ćemo morati da podnašamo ovakve muke, te da naše kosti trunu po rimskim kazamatama, i to samo zato što snm Sloveni, i da si sa našim patnjama fašistička krvoločna zvijer zasićuje svoju divljačku strast nad nama nemoćnima. Inače i u njihovim se je redovima počelo nešto komešati. Ne znamo što je na stvari, ali držimo, da je nešto ozbiljnog, jer je cijela ova tajna policija i karabinjeri koji su bili kod nas, premješteni u unu-tiašnjost Italije Govori se o nekakvoj zavjeri medju njima. Glede ovoga došao je k nama iz Pule prefekt i poveo istragu. Nemoguće nam je doznati što je u istmu bilo, nego tek toliko da su odmah po dolasku prefekta ovi bili otpremljeni i drugi zauzeli njihova mjesta. Za bolju njihovu asimilatorsku propagandu medju nama ovdašnje je društvo škvadrista nabavilo glazbu i svake nedjelje i blagdana idu po našim okolnim selima svirati j držati plesove, kako bi lakše našu omladinu privukli u svoje kolo, ali mi im kažemo, da u mnogim već njihovim pothvatima su ostali kratkih rukava, a uvjeravamo ih, da će i u ovoj, jer mi predobro poznamo njihove namjere, pa ne damo našu djecu i našu omladinu. Mi naše ne damo, a njihovog ne trebamo. — Ćić. UZALUDNE PREMETAČINE Traže ljude, koji su se povratili iz Jugoslavije N u g 1 a, augusta 1934. — Nekako u polovici prošlog mjeseca pronio se glas u našem selu da su se iz Jugoslavije vratila dva naša mladića. Ćula je zato i tajna po- * Albance' protiv "ciljeva 'llcčci. NijeTo beTna-V}™ ) karabinjeri u Roču te dojurili kao Čajno da se tada jedan od mjpozwliM bez glave u naše selo, da ih uhapse, ali na srpskih listova zvao »Prjemont«. àio au- ?re(^u te bio lažan, jer se nas sirijski napad na Srbiju nije izvršen duana- mlad,ćl llisu vratili, a niti se ne mogu vra-est mjeseci prije, u lieto 1013, ima se zahva-\tHi’ ne sanl° oni,nego nitko dok su kod nas liti pretsjedniku vlade g. Giolittiju, koji jc I Ovi gospodari. Da ne bi ovakovi junaci ish ustao protiv austrijskog plana za napad, ko- natrag neobavljenog posla, uputili su se is-ji mu je Beč bio pokazao. Ovaj incidenat, našeg sela na tako zvano mjesto Kor-nepravedno zaboravljen, dokazuje izmedju fina, gdje ima sam za sebe na samoći svoju ostalog, da je ubistvo u Sarajevu poslužilo I kuću j imanje naš hvalevrijedan seljak Mi-austrijskoj vladi samo kao »proviđcncijelni« kolavčić, misleći da će kod njega naći ono izgovor. što traže, (jer Mikolavčić ima dva sina u Samo jedan talijanski ministar udaljio Jugoslaviji). Napravili su mu strogu prese od tradicije koju su svi nasljednici Ca- ! metačinu u kući, tako da su i u svinjcu voura — od Viskontm Venosta do Robi-1 ispustili svinje i .pregledali ga. Nije im bilo lanta i Prinetia — nastavljali i razvijali. Taj ministar bio je Sonino, koji je, po-Aito alt Lišen svake pronicljivosti, za vrije me rala izgleda slušao samo ovu kontradiktornu misao : ratovati istovremeno protiv Ausiro-Ugarske i protiv prirodnih neprijatelja Austro-U garske. ovo dovoljno prvog puta, nego odmah drugog dana u zoru došli su i blokirali cijelu kuću, kao da su u kući najopasniji lopovi ovoga svijeta, te ponovno napravili kućnu premetačinu. Mi im nismo- smjeli reći da nema nikoga, a osobito ne onog što su oni tražili, jer moglo, bi nam se bilo desiti da odležimo nekoliko dana nevini u zatvoru, ali u duši smo se smijali, što su ovako nastupili kao pravi sinovi junačke zemlje. Mi im doduše niti ne zamjeramo, a niti zavi-djamo. da su ovakovi junaci, jer oni su Vidjeli, koliko na Soči toliko i na Plavi, jte strah nije šala, nego da je pravi vrag, koji im se zabio u kosti. Inače ove nam godine ljetina kaže vrlo dobro. Imati ćemo svega pomalo, ako nas ne posjeti kakova nevremenska nezgoda, Cić. ARETACIJA SEDEMDESETLETNEGA STARČKA JOSIPA DENETA Kranjska gora, julija 1934. — (Agis). — Na postaji Rateče-Podpeč, danes Fusine-Laghi so dne 28. t. m. are- da je prodal nekemu mesarju v Trbižu vola, ki je bil kupljen v Jugoslaviji in za katerega ni plačal carine. O usodi) starčka ni nikakih vesti. ARETACIJA ZARADI POKUŠANEGA BEGA PREKO MEJE 'Soninova odvratnost nrema. svakom 1tiraIi karabinerji sedemdesetletnega po-ra^^SrruSXh-tnika Josipa Beneta. Obdolžili so _ga, je za vrijeme rata do nevjerojatnosti. Kada sam ja naslijedio Sonino, nastavio sam tradiciju liberalne Italije — ne samo zato što je ona bila najplemenitija, već istoi Trst, 13. avgusta 1934. _ (Agis). tako zato što je ona jedino, bila korisna za — pred dobrim tednom sta bila areti-naše ekonomske i moralne interese * mo- rana na meji, ko sta poskušala priti v rao sam sa radošću konstatirati da mi je I Jugoslavijo 23 letni Marjan R e-najevijetliji dio talijanskog javnog mišljenia I g g n t, pekovski pomočnik in 20 letni bez rezerve odobravao: od liberalnog kon-1 j 0 j i p Prašelj, vrtnarski pomočnik. zerlivca Albertini« i njegovog »Corriere del- ŽALOSTNA DESETLETNICA BissolaUa i njegove socijalističke grupe, ko-1 ja je bila tako malo zatvorena u uske škol- j Votivni tempelj na Ko'Zali ske formule. J Cijelom svijetu su poznate po- v kratkem bodo na Reki slovesno li ti d k e i historijske, iinjenicel praznovali 10-letnico, ko je pesnik, Oba sta doma iz Kontovelja pri Trstu. Bila sta takoj prepeljana v tržaške zapore. Baje sta bila že potrjena vojaka in bo proti njima uvedeno vojaško postopanje zaradi poskuša dezertacije. Rapalskog u g o v o r a, k o j i s a m z a-k l j n č io sa Jugoslavijo m. Njegova moralna vrijednost sastojala se, po mome mišljenju, naročito u tome, šlo je on pret-\ stavljao prvi poslijeratni ugovor zaključeni ne samo slobodno, već i sa zajedničkom ak- d’Annunzio anektiral Reko, to se pravi, ko je italijanska vlada kapitulirala pred tem človekom in njegovimi prostovoljci, ki so vkljub mirovnim pogodbam, od nikogar moteni, uničili samostojnost tega mesta in ga Igraje spravili v roke Ita- tivnom voljom za suradnju izmedju dviju u- nje. Seveda je bila ta akcija skrivno govornih država. Antihabsburška konvencija koju smo potpisali istog dana bila je prvi dokaz za to. Ta konvencija je pojačana srdačnim pristankom koji mi je odmah dao g. Bcneš sa visokim razumjavanjem najviših interesa država nasljednica Austrije. Pri dolasku na vlast, fašizam u s t v a-r i nije imao balkansku politiku protivnu mojoj. On ju u početku čak nastavio moju politiku prijateljstva sa Beo- dogovorjena z italijansko vlado. V spomin na ta dogodek bo odkrit votivni tempelj na griču Kozali, za katerega je Mussolini daroval te dni 350.000 lir zato, da so ga dovršili.-V njem počiva 450 trupel vojakov, dobro vol j cev, fašistov in legionarjev, ki so v letih 1915 do 1924 padli zato, da se Je Reka priključila Italiji. Obenem bodo otvorili razstavo reške knjige, v kateri pa bo malo posebnega, ker Rečani nikoli niso bili posebno nadarjeni niti za poezijo niti za prozo. Reško ljudstvo pa ob tej proslavi ne bo moglo praznovati ničesar drugega, kakor 10-letnico svoje naraščajoče bede, brezposelnosti in propadanja nekdaj tako cvetočega mesta. —----- HODOČAŠĆA TALIJANSKIH OPĆINSKIH NAČELNIKA NA RIJEKU Rijeka, augusta 1934. — Riječki načelnik senator Gigante je pozvao sve gradom i Pragom — politiku čije su Icori- načelnike talijanskih gradova da dodju snosit permanentni funkcionari ministarstva I na Rijeku kroz ovu godinu u vezi sa inostranih poslova bili stekli* To je bilo žo- proslavom đesetgodišnjice aneksije 1 da liko očevidno da se, čak i u Narodnoj skup- hodočaste spomeniku u Kozali. Do sada Mini sastavljenoj na onakav način kao što I su nekoji obećali dolazak, tako nacel-jr. fašistička, našao jedan narodni poslanik, | nici Gorice, Trenta, Spoleta i drugi, a Giunta, koji je uzviknuo jednog dana: »Ali | načelnik Turina Thaon di Revel dolazi to je Sforzimi politika koja se ovdje nastavlja!« sa automobilskim izletom, kojega organizira »Fiat«. I ovo je jedan način da se na Rijeku i na liburnijsku obalu privuku gosti, a budući da je tu po srijedi i proslava desetgodišnjice (koja se slavi već pola godine) to će načelnici možda i doći, ali riječki trgovci se ne nadaju više ničemu od svih tih proslava i hodočašća. Zaš to je fašistička vlada pro-\ protiv Engleske, a da je uvijek završavao u-mijenila tu politiku? svajanjem formula tngleskog ministarstva Razlozi su mnogo manje komplicirani i\vanjskih poslova. Posljednji slučaj te vrste makijevalistički nego što su oni za koje sa- je njegovo naglo pristupanje istočnom paktu, dašnji politički pisci ulažu toliko truda da\čim se g. Barthou vratio iz Londona sa o-ih pronadju. dobrenjem sir John Simona. Mjesecima se Kao i svi diktatorski režimi — toliko maAvrotivio francusko-njemačkom sporazumu na nje slobodni nego slobodni režimi — faši-\kome ]e radio Briand da bi zatim potrčao zam je žrtva nemile potrebe da u\da ga potpiše, u posljednjoj minuti u Locarsi: ako m momentu traži bučne i\ nu.... Ništa ne bi bilo uzaludmje nego tra-brze uspjehe, da ih baci u licei prave političke razloge za sukcesivne jednog naroda kome su začeplje-l stavove fašizma prema Jugoslaviji, Madiar-n a usta i gdje čak i stranka koja je na sJ(oi- Grčkoj, Turskoj. Uostalom, isti je slu-vlasti osjeća nezadovoljstvo koje nevješlo I ra3 1 sa hitlerovskom Njemačkom. Bilo bt krije pod svojim napadnim oduševljenjem. IV) I po/rcono tražiti prave državne razloge tako objašnjava zašto se fašizam, za ovih Avana-1 iznenadnom, preokretu njemačke politike pregni godina, po malo miješao u sve u ino-1 ma 1 oljskoj, koja je do juče bila lako ontr-stranoj politici: je li potrebno potsjetiti da je\ znuta u Berlinu. I on pomogao Foincareu da udje u Ruhr i da I Zaista, slobodna Evropa ne pravi grtm- se na koncu pridružio srdžbi Njemačke; da\ lje greške nego što je ta, da proučava polije. bez šale, predložio kontinentalni savez1 tiku diktatorskih i demagoških recima ta metodama koje se mogu primijeniti u zemljama u kojima je nacionalna misao sazrela slobodno u diskusijama —• koje su slobodne čak i kad su nepovoljne — u parlamentima i u štampi. Ali režimi prolaze, a velike zemlje kao što je Italija ostaju. Dakle, dokle god moja otadžbina bude vodila računa o održavanju pobjede koja je dovela do rušenja onog anahronizma kao što je bila Habsburška monarhija, ona će morati željeti da narodi koji su, blagodareći žrtvovanju 600.000 Talijana, uspjeli da se oslobode germansko-madžar-skog jarma nastave da slobodno žive i prosperiraju. U istini, mržnje i srdžbe košulja u boji počinju da liče, katkad, na eno što su za naše nerve za vrijeme rata bila neka bom-bardovanja i nasilja, u toliko već u koliko su islišnija: brutalan i opskuran nagovještaj jednog kretanja u nazad ^ MAKS RIOZA OBSOJEN NA 20 LET JEČE IN ANTON POSEGA NA 13 LET 9. julija so bili obsojeni štirje Goričani, ki so jih obtožili, da so podrli drevesce, kakršnega sadijo fašisti v spomin na Mussolinijevega brata Arnalda. Vsak izmed njih je bil obsojen na štiri leta ječe. Njihova imena zaenkrat še niso znana. Nadalje sta bila obsojena na 13 odnosno 20 let ječe tudi 26-Ietni posestniški sin Anton Posega iz Stranj in 36-let-ni trgovski agent Maks Rioza iz Razdrtega, ki sta bila aretirana lani v drugi polovici novembra. Tudi njiju so obtožili zaradi vojaškega vohunstva. Bila sta obsojena, čeprav tudi proti njima ni bilo nikakvih stvarnih dokazov. Italijanska šola pogorela v Krvavem Potoku Policijski teror nad našim ljudstvom! — En miličnik mrtev Trst, 12. avgusta 1934. (Agis.) — Dne 26. julija je pogorelo šolsko poslopje v Krvavem potoku. Poleg šolskega poslopja so našli mrtvega nekega miličnika. Vse to je dalo povod, da so pričele oblasti preganjati naše ljudstvo in so aretirale mnogo ljudi iz vasi Krvavega potoka, Vrhpolja, Gročan, Drage in iz Mihel j. Od imen aretirancev je znano za enkrat samo bivšega župana iz občine Ocizle-Klanca, Žerjava Otona in njegove žene Terezije ter obeh sinov. Aretirali pa so in odpeljali v tržaške zapore dva kamijona ljudi, o katerih do sedaj ni ničesar znanega in tudi do sedaj niso nobenega izpustili. Da bodo ta požig šole in smrti miličnika maščevali z našimi ljudmi je jasno, čeprav je gotovo- da oni niso povzročili teh dejanj. NOVO ŠOLSKO POSLOPJE Črniče, avgusta 1934. — (Agis). — V Selu pri Batujah zidajo novo šolsko poslopje. Do sedaj so otroci iz Sela obiskovali šolski pouk v Batujah, ki so komaj yt ure oddaljene od Sela. Iz kakšnega vzroka zidajo to novo šolsko poslopje ni znano. Znano pa tudi ni, na čigave stroške se zida ta obširna stavba. KRETANJE STANOVNIŠTVA U RIJEČKOJ POKRAJINI. Sela napreduju mnogo više nego grad. Rijeka, augusta 1934. — »Vedetta« od 7 o. mj. donaša demografsku statistiku za mjesec juni i juli cijele Riječke provincije. Ta statistika izgleda ovako: Mjesec juni Rod jenih 168, a od toga u građu 86 i u pokrajini 82. Mrtvih 99, od toga u građu 55 I pokrajini 44. Prirast pučanstva 69, a od toga u 'građu 31 i u pokrajini 38. Mjesec juli Rodjenih 161, a od toga u gradu 76 i u pokrajini 85. Mrtvih 89, a od toga u gradu 49 1 u pokrajini 40. Prirast pučanstva 72, a od toga i? gradu 27 i u pokrajini 45. PROMJENA PREZIMENA NA RIJECI. Rijeka, augusta 1934. — Službena »Gazzeta ufficiale« od 8 o. mj. donosi dekrete kojima se prisilno mjenjaju slijedeća imena na Rijeci: Josip Balačić u Baiassi, Blaž Djačić u Glassi, Josip Rublnić u Rubini, Anton Jurkovič u Giurini, Maksimilijan Andri-jančić u Andriani, Rudolf Klausberger u Chiusamonti čedomir Pavičić u Pavesi. NOV DOM »BALILLE« Črniče, avgusta 1934. — (Agis). — Črniče dobijo novo moderno poslopje, Ki ga zidajo sredi vasi na prav lepem prostoru. Stroški za to poslopje so preračunani na 40.000 lir. Stavba bo kmalu pod streho in je namenjena za »balillski dom«. Za take stvari ima fašizem vedno dovolj denarja. Pri delu in zidanju so zaposleni skoro sami Lahi. ČIŠČENJE V FAŠIZMU JULIJSKE KRAJINE Trst, avgusta 1934. Veliko čiščenje, združeno z osebnimi izpremembami, se vrši zadnji čas v fašistični organizacij1 gor iške province. Kako je posneti 12 italijanskih listov, se goriški fašisti n® odlikujejo baš preveč po discipliniranosti, pridnosti in navdušenju za stvar. Je pač veliko smeti med njimi in »čiščenje« najbrž ne bo veliko pomagalo.•• ŠIRENJE FAŠISTIČKOG SPORTA GORIČKOJ Trst, augusta 1934. — Na Goričkoj su fašiji poveli akciju za širenje sporta, kako bi možda time jače privukli omladinu i tako nam ju asimUatorski djelo-vali. Tako je u Sv. Danijelu u nedjelju lz o. mj. organizirana biciklistička utakmica za »Kraški pokal«. Ujedno je bil° natjecanje u potezanju konopa. U Vipavi je organiziran izlet do KrU' ševlce, a 15 p. mj. vodi fašijo iz IđrU® jednu grupu omladine na Javornik, u Černiči Će đojduće nedjelje biti natječaj u potezanju konopa i trčanje ^ zaprekama a U Bovcu počinje kurs mo-toclklistički UŠTIP CM Blažena iskrenost... U Puli postoji »Apenzia dell’ Istituto Nazionale Fascista di previdenza nazionale* (Agencija nacionalnog fašističkog instituta za socijalna predvidjanja), a to bi se kod nas kazalo: ured za pomoč besposlenima. Medjutim su se pronijeli glasovi da če i ta] ured odnijeti iz Pule, pa »Corriere istriano*, u času nadahnuča, kuražno protestira i veli izmedju ostaloga''i ovo: »Sasvim smo u pravu što vjerujemo da če odnijeti tu agenciju. Vjerujemo radi toga što nas iskustvo najbliže prošlosti uči da postoje sistematske namjere da se Pulu umanji, vrijedja i ogoli, i to uvijek kada se pruži prilika za to. Sa jednim ili drugim izgovorom nadje se uvijek načina da se na našu štetu nosi iz Pule urede, ustanove, institucije i da se daje drugima posao koji bi morao da se dade Puli.. .* Tako »Corriere*. Kažu da i največi lašci govore jedan put na godinu istinu. Sedmog augusta je bio taj dan za »Corriere*. Veliki spor izmedju Pule i Rijeke U Puli ne idu tramvaji. Ukinuli su ih, jer su se zadnjih godina na njima vozili jedino milicioneri, karabinjeri, policajci i agenti, ali svi — besplatno. Sada postoje autobusi, ali ne puljski, več riječki. Čak i šoferi i kondukteri na tim autobusima imaju na kapi natpis: »Impresa autovie Grat-toni — Fiume*. Na primjedbu jednog Trščanina, a oni su poznata bockala, povedena je u Puli opširna akcija da se prisili riječku firmu na izmjenu natpisa, kako ne bi Trščani imali prilike da bockaju gradjane Pule. Postoji nada da če se kroz par mjeseci riješiti taj spor i da če šoferi i kondukteri metnuti na kape »Pola* mjesto »Fiume*. Poštena oporuka Neki Antonescu, koji se sav svoj život bavio kovanjem oružja u Galcu u Rumunjskoj, ostavio je poslije svoje smrti 50 milijuna leja gotovine šefu talijanske vlade Mussoliniju. Sasma logično i pošteno — jer da nema ovàkovih kao što je Mussolini, fabrikanti oružja bi crkli od gladi. „Pristna” bojišča Italijanska vlada, ki ne ve, kaj bi počela z zlatom, ki obiluje v njenih blagajnah, se je odločila da bo dala celo vrsto bojišč iz svetome vojne restavrirati v obliki kakršno so imeli tedaj. Prešlo nedeljo so otvorili z velikimi slavnostmi bojišče ila Monte Grappi, in sicer tako zvano galerijo Viktorja Emanuela, ki so je vojaki zgradili 1917. Sedaj je opremljena kakor takrat, samo topove in strojnice morajo pripeljati tja. Budžetski deficit 4 milijarde plus pasiva trgovinske bilance 3 milijarde plus deficit itd. Zaboravljena Pula Profesor arheologije na bolonjskem sveučilištu Pericle Ducati napisao je povijest klasične umjetnosti (»Arte classica*, 841 str. sa 932 slike i 12 karata, izdanje U. T. E. T.). Počeo je sa neolitom i svršio sa Teodorikom (526 god. po H.), ali ni jednom riječju ne spominje Pulu, ni puljsku arenu, ni ostali ponos puljskih Talijana. Na to se \psvrnuo u puljskom »Corriere istriano* neko potpisan sa »un istriano* pod naslovom »Vrhunac zaboravnosti* i čudi se kako je to moguče. Mi se ne čudimo, jer znamo da je Pula več, 16 godina tako zaboravljena, da ta zaboravnost prelazi več u poslovičnost. Još bi ljudi u Puli kako tako podnijeli zaboravnost jednog profesora Perikla, ali onu drugu zaboravnost — onu radi koje je Pula postala najmizerniji i najsiromašniji grad u Evropi — onu zaboravnost ne če oradjani Pule nikada zaboraviti. Divni učitelji! U zadnje vrijeme poveli su neki učitelji * južnoj Istri oštru kampanju protiv našega naroda. Doznajemo da je tu kampanju započeo famozni De Cicco, bivši učitelj u Prsni anturi, a sada u Medulinu. Za njim se eto Poveo i onaj iz Volture. Na stranu to što prvi kaže da je naš jezik skup divljačkih guturalnih glasova, a drugi čak tvrdi da taj jezik nije slavenski (jer Ume dokazuju jedino svoje »duboko* fašt-stifko-kalabreško znanje), ali je značajno što obojica priznaju da djeca, usprkos učiteljeve »oprobane fašističke vjernosti* ostaju i nadalje Slaveni, i to još jači nego prije. Po svemu se čini da, ta dva učitelja hoče da tim napadajima operu svoj neuspjeh u školi. Tako je kada svaki dotepeni Kalabrez misli da može biti istarski učitelj. ii ■ SELA U JUŽNOJ ISTRI SU SLAVENSKIJA NEGO PRIJE RATA Uza sav napor fašističkih učitelja djece se ne prima italijanizacija Sela su duhovno' vezana sa Jugoslavijom — Jedino našim jezikom govore i djeca i starci Zagreb, augusta 1934. — Pred petnaest dana smo pisali o napadajima puljskog fašističkog lista »Corriere istriano« na selo Medulin. Tada je »Corriere« tvrdio da u Medulinu živi još duh pokojnog Laginje i Kirca. a tome da su krivi oni koji iz Jugoslavije dolaze preko ljeta u Medulin. Sada taj list opet napada to naše selo, ali ovog puta proširuje te napadaje i na Val-turu i Ližnjan. Ti napadaji se ponavljaju redovito svake godine preko ljeta, ali ove godine su ti napadaji žešći nego prošlih godina. Iz toga članka doznajemo ono što mi uvijek tvrdimo, naime da su naša sela sve čvršća i otpornija i da nasilna italijanizacija ne uspje va. »Corriere« napada Medulin, Valturu i Ližnjan i kaže doslovno ovo: ».. ii distacco netto e preciso della realta italiana e rimasto tale e quale dell’ anteguerra e sia andato anzi accentuandosi« otklanjanje talijanske stvarnosti je ostalo isto kao i prije rata, a čak je i povećano. Od najvećega starca do najmanjega djeteta, koje tek počinje da tepa, sve govori jedino hrvatskim jezikom. Čak i učenici, oko kojih se u školi trude učitelji prokušanoga fašističkog duha, čim izadju na vrata škole govore jedino tim jezikom, premda se u školi čini da su sasma pod uticajem talijanskog i fašističkog duha«. Pjeva se obično, na otvorenom 1 u crkvi, samo slavenski. Vjerske manifestacije, procesije, izlaze često kao potvrde povezanosti sa prošlošću. »Corriere« traži uzroke tome i nalazi ih u povezanosti tih ljudi sa rodbinom u Jugoslaviji. Kaže da nema čovjeka koji nije preko nekoga, ili preko sina, brata, sestre ili rod jaka, povezan kao nekom pupkovinom sa Zagrebom A osim toga da dolazi u ta sela jedan katolički hrvatski list iz Gorice, koji da vrši anti-talijanski utjecaj. Logična posljedica svega toga da je redovito bježanje najinteligentnije djece u Jugoslaviju, gdje da ih se spremno prima u razne konvikte i tu se odgajaju u iredentističkom duhu. »Sva težina problema stoji baš u tom bježanju djece u jugoslavenske škole. Da se tome stane na put treba zabraniti dolazak u Italiju svima onima koji su jedan put emigrirali u Jugoslaviju«: To su većinom intelektualci, koji sigurno izvršuju i kakovu političku mi- siju, kaže »Corriere«, pa o tome ne treba imati nikakovih iluzija. Taj list kaže nadalje da je Italija jaka i da se nje svak boji, pa da će se nekome možda činiti smiješnim što diže toliko buke za takovu malenkost, ali »Corriere« kaže da on vrši onu ulogu, koja da je Istranima dodjeljena samim položajem na granici, a osim toga se sjeća i onih predratnih borba koje su .vodila sela puljsku općine i što je dalo gradjanima toliko muke. Radi svega toga »Corriere« piše svakoga ljeta ova-kove napadaje, a ovaj napadaj završava: »Došlo je doba za akciju u okviru milostive fašističke zakonitosti«. Tako »Corriere istriano«. Ljudi oko toga lista vode već 16 godina jednu odvratnu i zločinačku kampanju proti našem narodu iz okolice Pule. Poslije svega toga konstatuju da je narod još čvršći i otporniji, i to narod koji je ostao bez ikakove inteligencije, bez vodstva, progonjen i osiromašen. I sada traže uzroke tome. I nalaze ih u onim dvjema trima ženama, koje dodju preko ljeta u svoja sela da — plate porez. Jer mnogo našega naroda ide dole samo zato da plati porez na ostavljenu kuću i zapuštena polja, kako ne bi to izgubili, jer zna i »Corriere« da se za maleni zaostatak poreza stavljaju cijela imanja na bubanj. To su obično starice, koje imaju svu djecu u Jugoslaviji i koje se raspinju izmedju ljubavi za svojom djecom i privrženosti onom komadiću zemlje. I plaćaju porez samo da im taj komadić zemlje, ili kućica gdje su izrodile djecu, ne ide na dražbu. Priznat će i »Corriere« da je apsurdno optuživati te žene za neke »političke misije«, a da je isto toliko, apsurdna tvrdnja kako oni koji dolaze preko ljeta dolje mogu imati toliki uticaj i paralizirati sav onaj smišljeni i obiman rad kojega fašizam po-duzimlje za italijanizaciju Istre. Ljudi oko »Corriera« su Istrani, a ne »regnicoli«, pa znadu isto tako kao i mi da su u Istri nezadovoljni i Talijani i da bi vrlo malo istarskih Talijana žalilo kada bi sutra »osloboditelji« otišli otkuda su i došli. A ako ti ljudi oko »Corriera« imaju i malo obraza priznat če da istarski Slaveni imaju kud i kamo više razloga da budu nezadovoljni, i da ne treba nikakove propagande iz Jugoslavije da se to nezadovoljstvo širi. Ako su prije rata živjeli u Puli i ako su imali oči i uši, i ako im te oči i uši nije začepila kakova sinekura, vidjet će uzroke toga nezadovoljstva i antitali-jahstva na pravom mjestu. FAŠISTIČKI UČITELJ IZ VALTURE NAPADA NAŠ JEZIK »Jezik, kojim govore istarski seljaci nije slavenski, ali ipak treba prisiliti svakoga, da govori talijanski« — piše taj učitelj Zagreb, augusta 1934. Iza napadaja na Medulin, pa kasnijih napadaja na Medulin, Ližnjan i Valturu, dolazi sada napadaj valturskog učitelja na naš narod u Istri, a posebno na Val-turce. U »Corriere istriano« od 11 avgusta piše taj učitelj neke primjedbe o selima puljske općine, pa kaže i ovo: »Na primjer, Valtura je mnogobrojno selo, pa ima mnogo djece, koja po-hadjaju školu. Kada ova djeca prekoračuju sveti prag škole po prvi put, dolaze sa jednim govorom (»linguagio«), koji nije slavenski, ali u koji ulaze tali-; anske riječi strašno iznakažene. Vrlo težak zadatak imaju učitelji, jer mjesto da poučavaju, moraju da ulažu sve sile, kako bi ih djeca razumjela«. Iza toga predlaže, da se u Vulturi osnuje azil za malu djecu, gdje bi ih se učilo talijanski jezik, pa kaže dalje: »Spomenuo sam školu, jer ona je najbolja i najuspješnija radionica tall- janstva ovoga kraja. Ali bi trebalo da sve manifestacije, bile to vjerske ili javne, budu na talijanskom jeziku i da se svakoga prisili neka govori našim jezikom. Bilo bi potrebno, da se oštro postupa sa svakim, koji znade talijanski, a neće da se s njime služi, već za prkos govori slavenski. Trebalo bi da ovaj slavenski sklop, koji se čini tako granitan i čvrst, bude potpuno porušen.« Dalje taj učitelj prijeti i tenaša, da su sela puljske općine već doživjela velika dobročinstva sa strane režima, ali uza sve to da zaboravljaju da su u Italiji i da je prva dužnost toga naroda, da se osjeća talijanskim. Redakcija lista popraća taj članak i kaže, da će nastaviti tom kampanjom, jer da je režim stavio to u dužnost njima na granici. Uz to, nadovezuje »Corriere«, time se služi i interesima naroda puljske općine. STRAŠNO STANJE NA PULJŠTINI Antifašizam u Puli — Zaduženost kod seljaka Ekspropriacija seljačke zemlje i uloga ing. Brussicha Pula koncem jula. Ne manjom pompom od riječkih talijanaša dočekali su i puljski talijanaši svoje »osloboditelje« 1918 godine. Njihovom oduševljenju mislilo se da ne će biti kraja, ali to je nažalost trajalo dosta kratko vrijeme. To je njihovo fanatično oduševljenje počelo polako iščezavati. Danas ga, može se punim pravom reći više nema. Već ukinućem arsenala puljski su gradjani izgubili mnogo od svoje ljubavi prema majci Italiji. Radi slabog prometa obustavljeni su s vremenom gotovo svi javni privatni radovi. Ponestalo je zarade — ponestalo je sretstava za život. I najoduševljeniji fašisti danas su postali najogorčeniji antifašisti. Pula je danas jedan od najopasnijih logora antifašista. Fašista je danas u Puli samo onaj, koji je afarista, koji od toga imade nekakove koristi i poslije prevrata doseljeni Talijan, koji nije kod domaćeg pučanstva nimalo obljubljen. Sva nastojanja fašističkih vlasti da stvore u puljskom gradjanstvu neko zadovoljstvo i oduševljenje ostaju potpuno bezuspješna. Nama, koji živimo u okolnim selima ne bi bilo mnogo ni stalo do Pule, da nismo uz njezinu sudbinu i sami povezani. Sva naša okolna sela, koja su i onako oskudna zemljom, su prije dolaska Talijana nalazila u Puli zarade i od toga živjela. Danas nema u Puli rada ni za onog gradskog radnika. Preostalo je dakle našem čovjeku, da se posveti ribarenju (sela koja leže uz more) ili obradjivanju onog mršavog komadića zemlje što ju posjeduje. Osim krumpira, kukuruza i pšenice počeo je naš čojvek u većoj mjeri saditi povrće, koje je, da dobije koji novčić nosio u Pulu na pijacu. I to mu nije nosilo toliko, da bi mogao podmiriti porez i razne druge takse. Ali kako talijanske fašističke vlasti imaju u svom programu potpuno ekonojnsko uništenje našega čovjeka, sjetile su se da ga i tu jače priti-isnu. Nijedan naš seljak ne smije da odnese u Pulu da proda nijedan listak povrća, ama niti jedno jaje ako perpa obrtnice, koju ne može svako dobiti, a i dobiti je, znači potrošiti više nego imati od svega toga koristi. Posljedica svega toga jest, da nema gotovo nijednog našeg čovjeka na Puljštini, da nije do grla zadužen. Mnogome je imanje otišlo na bubanj radi neplaćanja poreza. Što je najveće zlo, naš seljak, da dodje do kojega novčića sam prodaje komad po komad svoje krvavim znojem stečene zemlje. Ne bi bilo tako strašno, da ta zemlja dolazi u ruke kojem našem čovjeku, ali ona dolazi u ruke naših najvećih krvopija fašista. Ne mislimo tu na one fašiste koji su razvikani, koji se bučno ističu kod raznih njihovih manifestacija, raznim govorancijama ili pisanjem članaka, nego mislimo na one, koji uz pomoć fašističkih vlasti tiho ali konstantno ekonomski uništavaju i pljačkaju naš narod. To su oni koji kupuju zemlju od našega čovjeka, kad mora da ju proda, da dodje do novca. Kao grabežljive zvjeri vrebaju, da bi došli negdje do kojeg boljeg i to samo boljeg komada zemlie da ga otrgnu iz ruku našeg čovjeka. A plaćaju mu za najbolje komade plodne njive i sjenokoše po — 15 centezi-ma po metru — najviše po 20 cente-zima. Slabije komade zemlje ni ne kupuju. U toj se raboti ističe ing. Brussicb (Brusić), koji imade preko sebe gradnje raznih cesta i popravak ulica u Puli. Osim toga zla posjetila nas je ove godine i suša, koja nam je odnijela gotovo polovicu ljetine. Po svemu sudimo, da nam se sprema crna zima ove godine. Statistika Puljske općine i slavenstvo Istre centrale dl statistica« izdao je detaljan popis stanovništva od 21 aprila 1931 dana je bilo u cijeloj Istri 297.526 prisutnih stanovnika, a pripadnika je bilo 302.980. U isto vrijeme bilo je u Puljskoj opemi 55.559 prisutnih stanovnika, à pripadnika općine bilo je svega 56.308. pd toga je bilo 32091 muških i 23468 zenskih. Od toga broja je bilo rod jenih u općini samo 24.967 stanovnika, i to 11.877 muških i 13 090 ženskih, t. j. oko 45 po sto prisutnog stanovništva. Ro-djenih u ostalim istarskim općinama bilo je 9.711, a rodjemh u ostalim krajevima Julijske Krajine bilo je 2.025. Ostatak je sastavljen od 16 327 ro-djenih u Italiji, 6 iz talijanskih kolonija, a 2.523 rodjenih u inostranstvu. Od tih 16.327 »regnicela« državnoj obrani je pripadalo 4.968 lica. Tih 16.327 »regnicela« došlo je iz slijedećih pokrajina. Iz Mletačke pokrajine 3.044 stanovnika, Puglie 1.944. Kampanje 1.724. Sicilije 1.559. Marke 1.081, Ligurije 997, Lombardije 940. Emilije 921, Toskane 883, Abruci 709, Premonta 605. Sardenje 495, Lazlja 492. Kalabrije 305, Luke 283, Tirola 200 i Umbrije 145. Po zanimanju je podjela ovakova (Računato samo sa onima iznad 10 go-din starosti t. j. sa 47.595 duša). Zemljoradnici 4.624, industrija 10.294, transporti i komunikacije 2.146, trgovina 2.516, banke i osiguranje 172, državna obrana 4.968, javna administracija i sindikalističke organizacije 1.084, privatna administracija 44. svećenici 39, slobodna zvanja 998, kućna posluga 690, posjednici i rentjen 123, neprofesionalna zvanja (djaci, penzioneri, invalidi itd.) 19.845, bez naznake profesije 52. Po vjeri je bilo samo 556 nekatolika, 304 pravoslavna, 142 protestanta, 70 Židova, 19 muslimana, 2 ostala i 1 bez-vjerac. Broj obitelji je iznašao 11.726, a od toga je bilo 265 obitelji sa 8 članova, a 486 od 7 članova. Najviše ima familija sa po 3 člana (2 549) i sa 2 člana (2.194). Medju industriju ubrojeni su i ribari, a penzioneri arsenala po selima (Ližnjan, Medulin, Prematura itd.) ubrojeni su medju neprofesionalna zvanja. VELIKO NEVRIJEME NA ROVINJŠTINI Uništeno oko 900 hektara vinograda. Pula, augusta 1934. — U noći izmedju 6 i 7 o. mj. je u okolici Rovinja padala velika tuča. Tuča je potukla vinograda sve od Rovinja pa do šošića. Na nekim mjestima su vinogradi potpuno uništeni, a na drugim ide šteta od 40 do 90 posto. U bližoj okolici Rovinja otučeno je oko 400 hektara, a u okolici šošića je uništeno oko 500 hektara vinograda. Najviše su nastradali vinogradi u Rovinjskom selu, oko šošića i u predjelu Sorića i Brajkovića. ASIMILACIJA Z VSEMI SREDSTVI... OBISK PO NALOGU GENERALNEGA TAJNIKA STARACEA Fašisti so začeli živahno delovati tudi v reški provinci. Tudi tu ustanavljajo pomorske in gorske kolonije za otroke. Ta okrepčališča in okrevališča ustanavljajo zato, da bi otroci bili, odtegnjeni svojemu domu, čimdelj v italijanski atmosferi. Te dni je te kolonije obiskal visoki fašistični »hierarh« Balbi iz Rima, ki se je prišel po nalogu generalnega tajnika fašistične stranke samega prepričat, kako napreduje poitalijančevanje naše dece. Zaenkrat se je držal bolj hrvatskih krajev, Novega grada in Ičičev. Balbi in Starace naj bosta prepričana, da je naše ljudstvo v reški provinci ze-’ lo trd oreh in da bo precej dolgo trajalo, preden se bo fašizmu posrečilo naše ljudstvo popačiti. — (»Slovenec«.) STAMPA O ITALIJI n NEZAPOSLENI I NADNICE. Francuski list »Populair« od 9 augusta, veli da , zaključujući po zvaničnim talijanskim statistikama, ekonomska situacija u Italiji nije nimalo sjajna i citira izvjesne cifre. Tako, broj zaposlenih radnika u milanskoj oblasti pao je od 252.000 na 190.000 u roku od novembra 1929 do augusta 1934 god. Isto tako i nadnice su znatno pale. Mjesečna nadnica gradjevinskog radnika pala je od 512 na 384 lire. Mjesečna nadnica metalurgijskog radnika pala je od 577 na 441 liru. Mjesečna nadnica tekstilnog radnika pala je od 317 na 227 lira. Po najnovijim podatcima bilo je u maju u Italiji 941.000 nezaposlenih radnika, od kojih su samo 242.000 radnika dobivali pomoć, koja u najboljem slučaju iznosi 3.75 lira dnevno. Zemljišta Jugoslavena u okolici Zadra zaplenjena bez ikakve oštete za gradnju kasama i tvrdjava (Dopis iz Preka). STANJE NARODNE BANKE I BESPOSLICA. Zagrebačke »Novosti« donašaju augusta iz Trsta: Stanje Narodne banke pokazuje svakih deset dana smanjenje zlatne rezerve za 50 milijuna lira. Smanjenje interesne stope primoralo je strani kapital da bježi iz Italije, koji za sobom vuče i domaći Stoga se vlada služi svim sredstvima da povrati poljuljano povjerenje. Unutrašnja je trgovina svedena na najmanju mjeru. Industrija, koja je sa 50 posto u državnim rukama, životari od državnih narudžbina. Besposlica je brojno smanjena zbog sezonskih radova. Medjutim je nezaposlenost kvalifikovanih radnika u porastu. Tvornice otpuštaju stare kvali-rikovane radnike kao skupe i na njihova mjesta postavljaju nove, koji ra- 4. augusta. 1934. Nesretnim rapalskim ugovorom pripao je naš Zadar Italiji. Velimo nesretnim, jer nema valjda nigdje na kugli zemaljskoj ovako ve nepravde, Kao što je nanešena nama Jugoslavenima predajom našega Zadra Talijanima. Zadar se nalazi u sredini našega narodnog tijela kao klin, koji je zarinuo vjekovni neprijatelj u naše tijelo. Posve ovisan od svoje okoline, koja pripada nama, Zadar bi se davno predao, da ga na umjetni način ne po-držaje na svoju i na našu štetu Italija. Zadar živi od te naše okoline, uvozi iz naše zemlje sve životne potrepštine, koje oproštene u Zadru od raznih daća dolaze jeftinije nego što se prodaju u našoj zemlji. U tom pogledu je Zadar slobodna luka, i to je onaj mamac, koji mami naš svijet u Zadar. Italija se u Zadru razbacuje teškim milijunima, sipa na sve strane, da opsjeni naš svijet, ne bi li se po-jagmio za njihovom vladavinom, ali Italija to radi uzalud, jer naš narod ima u duši vjeru svojih pradjedova, koji su ga učili, da se dobro čuva Latina-starih varalica. Naš narod ne vjeruje talijanskoj propagandi, koja ide samo zatim, da ga zarobi, kao što je zarobila našu Istru i Goricu. Narod dobro znade, da je u ostaloj Italiji tolika kriza, nevolja i skupoća, da ne može biti veća, da u Italiji vlada glad i nasilje, pa ne će nasjesti ni talijanskim varavim obećanjima ni de tako reći Prosječna njihovim pustim pretnjama Naš narod 1 u Zadru i okolini dobro vidi, da se nas nadnica tvorničkog radnika je 0.80 centima na sat, a radi 8 sati dnevno. Od toga se odbija za bolesnički fond, za sindikat i 2 lire mjesečno za nezaposlene. žalbe sindikatima nemaju nikakvog jugoslavenski svijet u našoj Istri ne smije ni Bogu da moli na svom materinjem jeziku, da su mu Talijani doveli u Istru svoje popove, da naš narod od-narode u crkvi, jer mu ne smiju pro- ».«* ,z.drža! I »5?'»."tuSS”«”«-' vani od industrijalaca. Naprotiv, ko se žali, riziku je da bude otpušten, jer na mjesto svakog zaposlenog čekaju 3 nezaposlena. KOLONIJE ZA TALIJANSKU DJECU IZ INOSTRANSTVA »La Štampa«, Turin, od 8 augusta, J skom, zatvorili su u našoj Istri sve naše škole, čitaonice, domove i zadriige, pogazili našu zastavu i hoće da izbrišu i najzadnji znak i trag jugoslavenstva. Zato narod u okolini Zadra ne vjeruje Talijanima ništa, nego vjeruje, da će doći čas, kada će i Zadar i Istra opet (i drugi listovi) donose izvještaje o ra- biti dio našeg narodnog bića. ______J__________________ TJocrn nnfrphnn IP 1 nvun ni du fašističkih organizacija u inostran-stvu. Njihov rad se razvija iz godine u godinu u sve većoj mjeri. 30.000 talijanske djece je ove. godine bilo primljeno u talijanske kolonije, 15.000 ove djece došlo je ove godine iz inostranstva na ljetovanje u Italiju. Osnovani su kulturni zavodi u Ateni, Pragu, Varšavi i po raznim drugim gradovima. U ovim zavodima se održavaju konference o fašizmu. Talijanske škole u inostranstvu su se utrostručile. Sada ih ima već 700, koje posjećuje oko 50.000 djece. Isto tako se razvijaju i druge talijanske institucije 3 organizacije u inostranstvu. RAD U DJEČJIM KOLONIJAMA Antifašistička »Giustizia e Libertà« od 10 augusta donosi iskaz jednog dječaka, koji se povratio u Francusku iz fašističke dječje kolonije u Levico u Trentu. Raspored u tim kolonijama je slijedeći: 6 sati: Trublja svira ustajanje. Ustajanje pod pogledom Ducea, kralja i pape, koji sa zida gledaju na djecu. 6.45 sati: Djeca, podjeljena u 12 četa silaze, pod komandom 12 starijih fašista i vodstvom komandanta kolonije. U dvorištu stanu u krug oko stjega sa zasiavom. U stavu »mirno« svi mole »Oče naš«. Odmor. Iza toga »mirno« i pjevanje »Giovinezze*. Iza toga sva djeca dižu ruke i zajednički zaviknu: »Za Nego potrebno je i ovim putem upoznati javnost sa starom perfidijom toga kulturnog naroda, koji se hvasta, da je kultura njegovih pred ja doprla do istočnih granica naše države, pa da se vidi, kakova je civilizacija toga kulturnoga svijeta u dvadesetom vijeku. Poznato je iz prošloga rata, da su Talijani velike strašljivice i da bi Italija bila pregažena, da je nisu spasili saveznici. U svom velikom strahu, da im se to ne dogodi u eventualnom budućem ratu, utvrdili su cijelu svoju granicu duž Jugoslavenske med je. Uvidjeli su Talijani, da su Jugoslaveni junaci u ratu bez razlike. Od svih svojih objekata valjda su najviše utvrdili Zadar. Opkolili su Zadar višestrukom bodljikavom žicom, iskonali duboke tu- nele i kaverne, u koje može stati mnoštvo ljudi; sve to je spojeno podzemnim hodnicima, izgradili vojničke ceste, kasarne, utvrde itd. Med tem so pet drugih njegovih so- : osumljencev že izupstili iz zaporov. Dva, Karla Tavčarja in Vladimira Bizjaka pa so pridržali še nadalje. Njihče ničesar ne ve o njuni usodi. Da je še težja, nego je bila Mekindova, je jasno, saj sta italijanska državljana in si fašistična policija lahko dovoli, početi z njima karkoli. Mekindi je v rimskih ječah tako po-teklo šest dolgih mesecev. Videl je na AU čujmo sad, na čijiVto većtaom toSov^^nS1?^ račun? čitaoci treba da znadu, da mi faŠ“ Ugljana hnademo I stvo ln ^e'o.fas'shcmh pohcujsluh orga- seljacl sela otoka većinu svojih plodnih zemalja na zadarskoj teritoriji, od koje mi u glavnom živimo. Na zadarskoj teritoriji su naši dvovlasnički vinogradi, voćnjaci i oranice, koje su nam glavno vrelo života i dohodaka. Tu našu jedinu plodnu zemlju okupirah su Talijani nasilno za svoje vojne svrhe, a da nam nisu dali ili nikakove ili bagatelnu nepravednu odštetu. Uništili su nam na stotine hiljada panjeva vinove loze, posjekli na hiljade maslina, smokava i drugih voćaka, zauzeli na stotine hiljada četvornih metara površine od oranica za izgradnju svojih utvrda, odnijeli su nam sa njiva i vinograda ogradne zidove, to jest kamenje, koje su samljeli u prah i pijesak za nasipanje i izgradnju svojih cesta i puteva, tako da su naše njive i vinogradi danas bez ograda, pa nam zemlju odnosi voda kišnica, zalazi na njive nesmetano blago, iskopali su nam na zemljama jame, sazidali na našem vlasništvu ogromne kasarne sve bez pitanja, privole i bez pravedne odštete. nov, ki jih je OVRA. spravila v proslule rimske ječe. Skoraj ni minil teden, da fašistični tribunal ni sodil ene ali druge skupine izmed njih. Kakšna je praksa posebnega sodišča za zaščito države je razvidno tudi iz tega, da je sodišče, proti katerega sodbi ni priziva, nekega obtoženca obsodilo na zapor in policijsko nadzorstvo, čez nekaj časa pa kazen preklicalo, ker ga je obsodilo brez najmanjših dokazov o njegovi krivdi. Mekinda je bil koncem junija poslednjič zaslišan. Šele tedaj so mu povedali, da so razen njega obtoženi še drugi. Zadnje dni julija so mu sporočili, da bo v kratkem smel domov. Celih 10 dni pa je moral ostati še v Rimu in biti na razpolago rimski kvesturi, šele preteklo sredo so mu vrnili njegove stvari in ga odpravili domov. ITALIJA SPREMA RAT! VOJNIČKE VJEŽBE FAŠISTIČKE DJECE Kolonija na Općini puca cijelog dana Trst, augusta 1934. — Na Općini S jedne strane se Talijani u Zadru I postoji ljetni logor za balile i avangar-razbacuju milijunima, da opsjene naš diste. Svakih deset dana se mijenjaju svijet, a s druge strane mu oduzimaju cete avantgardista. Taj logor, a i cijela i zadnje vrelo života. Gdje je tu kul- okolica, odzvanjaju cijelog dana od hi-tura, civilizacija i medjunarodno pra- taca. Avantgardisti i balile se vježbaju u vo. A što bi bilo, da naša država dirne pucanju iz pušaka i mitraljeza. Nekada tek u najbezvredniji dio imovine tali-| vrše i noćne vježbe u okolici. janskog podanika u našoj zemlji?! Odmah bi bilo protesta i intervencija, a kad mi tražimo protiv ove talijanske nepravde i bezakonja zaštitu i odštetu, tad se Talijani nama prijete šikaniranjem, kad dodjemo u Zadar, da obradimo preostalu svoju zemlju, koja nam je ostala sva iznakažena i jedva obradiva, u koliko uopće smijemo na tu svoju zemlju radi tih vojnih objekata da pristupimo, tad Talijani traže od nas, da donesemo podatke o svojini te naše zemlje, podatke iz katastra itd, pa se i odatle najbolje vidi, kako nama Hrvatima Talijani žele dobro. Mi iz Preka sve to dobro vidimo i pratimo sa osudom u duši i gnjevom u srcu vapijući za pravdom i osvetom, da VOJAŠTVO V SNEŽNIŠKIH GOZDOVIH Trnovo, avgusta 1934. — (Agis). Kot v drugih obmejnih točkah, je bilo tudi v naših gozdovih, ki mejijo na Jugoslavijo, vsepolno do zob oboroženega vojaštva, ki je čakalo na povelje za vpad. Vojaštvo pa je odšlo dne 10. t. m. VOJAŠKI MANEVRI NA KRASU Dutovlje, julija 1934. _ (Agis). — Sem je prišlo 25. junija veliko vojaštva in imajo v okolici vojaške vaje. Na polju povzročajo velike škode, v kolikor ne pokončujejo travnike in njive z vajami samimi delajo škodo še s krajo sadja. DROBIŽ Navigazione generale italijana, naj-- », , , .večja paroplovna družba v Italiii ki povratimo nama što je oduvijek bilo hma 281 miljonov akcijskega kapitala je unse a. n,kad mi« bilo ni ilio vo Mi zi- I izjavila, da je v tej poslovni dobi zgubila tretjino poslovnega kapitala... naše, a nikad nije bilo njihovo. Mi živimo u toj nadi i u jednoj vjeri, da Hrvatska nikad nije bila tako velika i slobodna kao što je danas i da nije dobar Hrvat, tko nije dobar Jugoslaven. živimo u vjeri, da ćemo samo složnim radom 4.186 sodnih procesov je bilo lansko leto v Italiji zaradi prekršitve fašističnega zakona o narodnem gospodarstvu. Pod ta zakon spada vsak poiskus eko- naneSene nam nam velika Jugoslavija. - (Skup dvo-|aina aii kolektivna za izpremenitev eko- vlasnika). V carstvu »Regina Coeli nomskega stanj a tako delavcev, kakor delodajalcev. Z drugimi besedami pove-I dano, so bile te obsodbe in procesi za-radi mnogih delavskih stavk, uporov in sličnega. To število je vsekakor zelo veliko. Jugoslavenski železničar 10 ječah — Dnevni procesi pred mesecev po nedolžnem v laških fašističnim posebnim sodiščem Ljubljansko »Jutro« od 13. t. m. poroča: Lani v jeseni smo poročali o aretacijah skupine Postojnčanov, ki jih je tirala fašistična policija v zapore poseb- fasisticke mučenike, a noi!«, dok se za- nega sodišča. V četrtek, dne 12. oktobra stava spusta i ponovno diže. Iza toga 1933 so bili iz neznanih razlogov areti opet slijedeća molitva: rani črkostavec Karel Tavčar, njegov »Tebi, Gospode, obraćamo svoja srca brat urar Rajmund Tavčar, bančni u ovom svečanom času pod pogledom uradnik Hugo Simčič, špedicij ski usluz-nase svete zastave. Molimo oproštenje benec Marij Rivol, knjigovez Lojze ako smo te uvrijedili, a ti, Gospode, Cestnik, čevljar Vlado Bizjak ter pekov-oprosti i blagoslovi kralja i Ducea, Bla-1 ski pomočnik Karol Borjančič. Po hiš- goslovi naše daleke roditelje, a i nas, n:h preiskavah so bili še tistega dne Gospode, koji ti obečajemo da ćemo ži- policijskim furgonom prepeljani na tr- vjeti kao pravi Talijani i pravi kršćani. Duce a noi! Savoia! Viva il re!« 7 sati: Doručak, 7.15 sati: čišćenje soba, 8 sati: Zajednička šetnja sa bodežom za pojasom. 12 sati: Ručak, a prije toga molitva. 13—16 sati: Odmor. 16.30 sati: Kupanje. 17—18 sati: Gimnastika i vojničke vježbe, često sa pravim puškama za balile. žaško policijo in od tam z ladjo v Koper. Naslednji ponedeljek so aretirali tudi železniškega uslužbenca Henrika Mekindo baš ko je prišel v službo, ki jo je vršil v Postojni. Tudi njega so pod vrgli strogi preiskavi ter ga nato v spremstvu agentov odpravili v Trst in končno v Koper. Henrik Mekinda je po rodu iz Postojne, a biva že nekaj let v Cerknici ter je jugoslovenski državljan. Pretekli petek se je nenadoma vrnil domov iz rimskih zaporov, ker mu 18.30 sati: Dvanaest četa je opet sa-| niso mogli kljub vsem zasliševanjem in kupljeno oko zastave u dvorištu. »Oče naš«, »Giovinezza«... A noi-« Zastava se spušta.. »Tebe, Gospode ... Duce, a noi, Savoia, Viva il re-« 19 sati: Večera. Prije toga molitva. 19.30 sati: Zabava. 21—21.30 sati: Povečerje, lijeganje, mir. često^ pjevaju: »Bodež koji mi nosimo Nijemac ga je okušao I Francuz će ga okušati«. Djeca iz Dalmacije i oni prama ju gosl. granici namjesto »Francuz« pjeva- iskovalnega sodnika, že pri prvem zašli ju »jiigoslavo«. Iz Jugoslavije je otišlo u te kolonije 272 djece, a i našu djecu u Julijskoj Krajini tjeraju u te kolonije celo grožnjam ničesar dokazati. V KOPRSKI KAZNILNICI V Kopru so Mekindo zadržali skoraj cele štiri mesece. Ves čas je bil brez vsakih stikov z domom, kjer ima dva nepreskrbljena otroka, ki jima je šele pred nekaj leti umrla mati. Skušal je sicer s pismi priti v stik z bratom in otroki, vselej pa so mu zaplenili pisma, tako da ni prejel nobenega odgovora. V koper-skih zaporih je prišel večkrat pred pre- i r.l—/-vTTO 1 11 -X. _ f n «i ««I 4 šanju ga je pričel preiskovalni sodnik obdelovati z najhujšimi izrazi in psovkami. Razbijal je po mizi in mu grozili s prisilnim postom, naj vendar prizna, V Gorici je umrl profesor Alojz Co-mel, ki je podučeval risanje na goriŠ-kem učiteljišču. Pred smrtjo je izrazil željo, da ga položijo v grob s črno česar je kriv, čeprav Mekinda dejansko!srajco... ni niti od daleč slutil, česa ga sploh I Sofronio Pocarini, znani pisatelj in obtožujejo. Preiskovalni sodnik tudi nilgoriški časnikar, je utonil 3. t. m. v štedil z naj opasne j Šimi napadi proti na- Gradezu. Dobil je radi neznanega vzro-šemu narodu. Toda zasliševanje je osta- I ka krče po vsem telesu, tako da ni molo zaman. Niti zvijača sodniku ni poma- gel plavati. Pokojni je bil urednik go-gala. Kljub obljubi, da ga na mestu iz- riškega tednika »Eco deli’ Isonzo«. že pusti in spravi preko meje nazaj v do-l Pred vojno je bil znan zaradi svojega movino, če potrdi vprašanja, ki bi muhtalijanstva in ga je avstrijska vlada ob jih stavil, Mekinda ni vedel, kaj šele vojni tudi internirala. Po vojni je bil hotel dati kak odgovor. *nan Posebno zaradi svojega pripadni- V celici je ostal ločen od vsega s ve-1 štva futurizmu in je bil velik prijatelj ta ves čas svojega bivanja. Hrana je [ Mar inetti j a. V goriških krogih je bil Agis bila pod' psom. Liter »mineštre« in 40|znan tudi kot dober slikar, dkg kruha na dan, tako so skrbeli za njegov želodec. Vsako jutro je smel za kratko uro na dvorišče, da bi se navžil zraka, zadehle-ga zraka med zidinami koperskih ječ. CELICA ŠT. 616 Koncem decembra in potem še mese- I Družtvo dela in se pripravlja na svojo ca januarja je bil opetovano zaslišan, prireditev pri g. Možini na Kanižarici pr' Dva tedna nato pa so ga na lepem, ko Črnomlju. Nadejamo se da bo prireditev je bi! ze prepričan, da se vrne domov, uspela, kar nam jamči izbrani program. 1* trdno uklenih v verige in ga odpravili | brali smo si to mesto, ki I Vrtna veselica KRNA v Črnomlju* Kanižarnica trono UKienui v verige in ga odpravili brali smo si to mesto, ki je obenem izlet-on’ P1?*'1 Rlluu. Na pot so mu dah | niška točka naših meščanov. Na prijaznetu 80 dkg Lruha za 48 ur. Regina Coeli. Dve veliki križni stavbi obdani z visokim obzidjem. V vsakem krilu obeh stavb po en oddelek zaporov, v vsakem po sto celic. Mekindo so spra vili v celico št. 616. Celico, ki je obsegala celih 28 m3, je moral deliti z dvema drugima italijanskima tovarišema. Rimski preiskovalni sodnik je bil z njim nekoliko prijaznejši, šele on mu je sporočil, da je obtožen vojaškega vohunstva, ki ga v resnici nikjer ni bilo. Dali so mu knjige za kratek čas, italijanske knjige, ki jih je spočetka komaj razumel. Vse te knjige so bile en sam slavospev Italijanski kulturi, ki so mu jo štiri stene in pol metra rimskega neba dan za dnem prikazovale v vse drugačni luči vrtu g. Možine bo vsega dosti. Razen dobre belokranjske kapljice . bo jagnje n* ražnju, pecivo, likerji, kava itd. Tudi naši 1Z. Karlovca se pridno pripravljajo in flaS mislijo presenetiti s svojim kvartetom. Ja' vili so nam, da se urijo v igranju na krogle, ker marsikateri upa, da mu bode, sreča mila in odnese razen polnega barilca dobre belokranjske kapljice, krasno izdelano diplomo kot prvak za leto 1934. Med izbranim programom udarja znana mestna gO“' ha iz Črnomlja. Vabimo našo širšo javnost, da pohiti ta dan na Kanižarico ter zajedno prebijemo nekaj veselih trenutkov v pr'd onim ki iščejo našo pomoč. Opozarjamo družtva v smeri iz Ljubljane, da se pos'V' one žijo ugodnosti izletniškega vlaka, one Kočevja, pa na prijazni izlet. Pridite ta dan na našo veselico» Zadnja opomena dužnicima Uza sve opomene preko lista, i poslije sedam opomena poslanih poštom, ima još mnogo pretplatnika, koji duguju pretplatu. Pada u oči, da je mnogo veći broj nemarnih dužnika mcđju bolje situiranim pretplatnicima, dok siromašniji emigranti obično redovito plaćaju. Iz toga proizlazi, da je to neplaćanje samo nemarnost i da siromašniji slojevi mnogo bolje shvaćaju značenje i važnost jedinog našeg emigrantskog lista. Ako već ove opomene ne pomažu, bit ćemo prisiljeni da javno preko lista pozovemo svakog nemarnog dužnika neka ispuni svoju dužnost. „Jadranski kalendar" Koncem septembra izlazi iz štampe veliki kalendar za 1935 god., koji će imati 200 stranica teksta. Kalendar će biti ukrašen slikama i crtežima, a u njemu saradjuju najbolji emigrantski pisci. Nekoliko poznatih kulturnih radnika i pisaca neemigranata dalo je ta-kodjer svoje priloge, a stigli su već i prilozi stranih suradnika. Izmedju ostaloga stigli su redakciji prilozi emigranata iz Južnog Tirola i prilozi sa Dode-kaneza, a poznati poljski naučnik slavista, profesor sveučilišta u Krakovu, g. dr. Malecki poslao je vrlo interesantan prilog o istarskim dijalektima. Kalendar će se zvati »Jadranski kalendar«, a stajati će 10 dinara bez poštarine. ^ Kalendar „Soča" U isto vrijeme izlazi i mali džepni kalendar »Soča« za 1935 god. Mali kalendar će biti ove godine još raznolikiji i interesantniji nego lanjske godine, a imat će mnogo više priloga i potrebnih uputa nego ijedan kalendar te vrste, — Cijena džepnom kalendaru bit će, uza sve to, manja nego lanjske godine. Bez poštarine će stajati 8 dinara. I jedan i drugi kalendar izdaje konzorcij lista »Istra«, pa se već sada mogu predbilježiti narudžbe. Album slika iz Julijske Krajine Imamo namjeru da stvorimo album .slika — fotografija— svih mjesta u Julijskoj Krajini, pa radi toga molimo sve čitatelje, da nam ustupe razne razglednice i slike, koje prikazuju pojedina mjesta naših krajeva pod Italijom. Ne smeta, ako su razglednice ispisane. Molimo da se šalju na administraciju lista (Zagreb, Masarykova 28), a troškove poštarine i eventualnu otštetu spremni smo da nadoknadimo. Administracija lista »Istra«. U FOND „ISTRE” Drago Hrovatin — * Hotel Palače« — parija Luka . . . din 10.— V prošlom hroju objavljeno . din 33.192.60 KONGRES EMIGRACIJE V MARIBORU Vsem društvom včlanjenim v savezu in vsem ostalim udeležencem emigrantskega kongresa Ukupno ... din 33.202.60 Društva, ki se udeleže po delegatih oz. po večjem številu članstva kongresa dne 2. sept. t. I. v Mariboru, opozarjamo, da je program kongresnega dne ta-le: 1. Ob 8 uri zjutraj spominska sv. maša za Bazoviške žrtve v frančiškanski cerkvi. Pri maši poje društvo Jadran, ki ob tej priliki slavi 15 letnico svojega obstoja. Mašo bo bral čast. gospod župnik Soklič Jakob. 2. Po sv. maši in sic. ob 9 uri 15 minut, sprejem delegatov in ostalih udeležencev kongresa na gl. kolodvoru. Vsi udeleženci naj po možnosti pridejo s tem vlakom v Maribor. Po sprejenu se razvije povorka po mestu z godbo na čelu, ki se zaključi v Unionu. Pri povorki sodelujejo vsa nacionalna in kulturna društva iz Maribora s prapori in zastavami; zato tudi prosimo emigrantska društva, da pridejo s prapori in v na-rdnih nošah. Vsa emigr, društva naj ja- vijo društvu Nanos do 26. t. m. približno štev. udeležencev. 3. Ob 10 uri začetek kongresa v veliki dvorani Uniona. 4. Ob 13 uri skupno kosilo v restavraciji Union. 5. Ob 15 uri nadaljevanje kongresa delegatov v mali dvorani Uniona. Ostali udeleženci pa so vabljeni na prireditev društva Jadran, na telovadišču Sokola I. Društva, ki pošljejo svoje zastopnike na proslavo Jadrana dne 1. sept., naj sporeče štev. onih, ki reflektiraj© na brezplačno prenočišče, in onih, ki re-flektirajo na skupno kosilo. Vsa emigr. društva se opozarjajo, da se drže točno te okrožnice ter ostalih pismenih navodil, ki jih je društvo Nanos izdalo oz. jih še bo. Legitimacije za znižano vožnjo bo naše društvo še pravočasno razposlalo. Dopise pošiljajte na društvo Nanos, Maribor. — ODBOR NANOSA. Okrožnica itt vprašalna pola društva „Tabor” v Ljubljani Društvo »Tabor« je prve dni tega meseca razposlalo emigrantom in emigrantskim društvom okrožnico in vprašalno polo. Rok za odgovor je bil 15. avgust t. 1. Kakor je v okrožnici navedeno, namerava društvo na podlagi došlih odgovorov sestaviti izčrpen referat in načrt za nadaljnje delo emigrantskih organi- zacij za emigrantski kongres, ki bo 2. septembra t. 1. v Mariboru. Pogrešamo še precejšnje število odgovorov od oseb, za katere smo prepričani, da bi nam lahko dale dragocenih mnenj in nasvetov. Zato prosimo vse, ki nam iz kateregakoli razloga doslej še niso odgovorili, da to store čimprej. Ix društva „Istra” u Zagrebu Pjevački zbor društva „ISTRA” u Zagrebu i propaganda istarske muzike Nakon odmora od mjesec dana Pjevački zbor društva »Istre« počet če ponovno sa vježbama u ponedjeljak 20 augusta. Vježbe se održavaju svakog ponedjeljka i srijede od 8 do 10 sati na večer u Učiteljskoj školi — Medulićeva ulica 33. Iza raspusta pjevačkog otsjeka 1931 ostalo je bilo društvo »Istra« bez pjevačkog zbora, premda je dobar pjevački zbor od vrlo velike važnosti za propagandu i kult naše stvari. Više puta se pokušalo sa osnivanjem jednog pjevačkog otsjeka, ali je bila velika poteškoća u tome što nismo imali sposobnog zborovodje, koji bi imao i volje da vodi jedan tako važan i potreban zbor, pa je društvo »Istra« moralo da za svoje priredbe angažira druge pjevačke zborove, premda ima u Zagrebu dovoljan broj naših i te kako dobrih pjevača, koji pjevaju u drugim zborovima, a i takovih koji nisu nigdje angažirani. Radi toga su neki članovi bivšeg pjevačkog zbora, patpomognuti od članova Upravnog odbora, počeli ozbiljno raditi oko obnove, odnosno oko osnivanja novog pjevačkog otsjeka. Trebalo je dosta truda i požrtvovnosti dok im je pošlo za rukom da osnuju sadašnji zbor. U martu je održan sastanak pjevača, na kojem se je počelo i vježbanjem, a 3 aprila je izabran pripremni odbor. Pročelnikom tog odbora je izabran agilni član bivšeg pjevačkog zbora g. Jure Prelac, ostali članovi odbora su Benčič Božo, Gr- zetič Milan, Udovič Rude, Sirotič Nadan, Marjanovič Marjan i Cargo Ljubo. Zbor je pod vodstvom spremnog zborovodje g. Slavka Zlatiča, dipl. Muzičke akademije, brzo napredovao. Zbor broji oko 40 članova. Odlučeno je da se prvi koncerat održi 7 decembra u Glazbenom zavodu. Program je sastavljen od isključivo naših kompozicija, jer je u intencijama zbora da propagira u prvom redu našu vokalnu muziku, umjetnu kao i narodnu. Program je sastavljen u obliku cikličnog pregleda razvitka istarske glazbe. Od umjetne kompozicije zastupani su svi istaknuti naši kompozitori (Brajša, Matetić, Zlatić, Ipavec, Prelovac itd.), dok je narodna zastupana po tipičnim istarskim narodnim pjesmama, kao i slove-načkim kraškim i vipavskun narodnim po-pjevkama. Do pjevača stoji hoće li taj koncerat biti dostojan ugleda kojega uživamo. Možda nije pretjerano, ako prvi put izlazimo u Glazbenom zavodu, ali stoji do pievača kakav ćemo uspjeh postići. Radi toga treba da svi uložimo stalan i veliki napor, ako hoćemo da dostojno reprezentiramo našu pjesmu. Stoga je dužnost svi hpjevača, da od sada dalje dolaze redovito na vježbe, a i oni koji do sada nisu dolazili neka dodju kako bi zbor pojačali kvalitativno i kvantitativno, kako bi na svome prvom nastupu pred zagrebačkom publikom dostojno reprezentirali našu kulturu, našu glazbu i našu emigraciju. Emigranti u Brezi i Varešu Sastanak u Sarajevu U nedelju 29 o. mj. u hotelu »Central« održali su istarski emigranti iz Breze i željezare Vareša svoj prvi sastanak. Sastanak je otvorio brat Humar, koji je ukratko izložio cilj sastanka, zatim daje riječ g. Benčiču Franji iz Sarajeva koji je naročito u tu svrhu pozvat. Najprije predlaže g. Benčič jednu minutu šutnje u znak počasti postradalim rudarima u Kaknju. Govornik prikazuje rad idrijskih rudara i njihovu organizaciju u prošlosti, pa sve do talijanske okupacije. Potsjeća na talijanske progone naših rudara u Idriji. Zahvaljuje jugoslo-venskoj braći na ukazanom gostoprimstvu i sjeća se tom prilikom Idrije, užeg zavičaja naših rudara. 500 .idrijskih rudara nalaze se širom Jugoslavije, koji treba da se vrate jednog dana. Moli prisutne da imaju povjerenje u vodstvo emigrantskih organizacija koje rade svim silama na postignuću postavljenih im zadataka. Svuda ima naših ljudi širom Jugoslavije i zato neka ne zaborave da su emigranti. Sretni smo što se nalazimo baš u Drinskoj banovini iz koje je mnogo ljudi emigriralo prije rata u Srbiju, da se bore protiv Austro-Ugarske, radi čega mogu naše patnje bolje razumjeti. Oni shvaćaju da su naše misli u Istri, kod kuće, gdje smo ostavili oca, majku, braću i sestre, prepuštene teškoj sudbini sa kojima nam je nemoguće se sastati. Poslije krvavih dogodjaja u Njemačkoj ukazuju se bolje perspektive, jer izgleda, da se fašizam ljulja u svojim osnovama, i da se svijet sve više okreće i vraća demokraciji. Otuda se javljaju i nade da ćemo uskoro, poslije sloma fašizma, moći bar slobodno posjetiti svoju potlačenu braću, kojima će na svaki način zasvjetliti bolji dani poslije mraka fašizma. Govornik dalje apelira na prisutne, da čitaju list »Istra«, glasilo Jugoslovanskih emigranata iz Julijske Krajine, u kojem se mogu naći svi podaci o patnjama naše porobljene braće. Naročito naglašuje da se članci lista »Istre« mogu slobodno pre-štampavati. G. Benčić završuje svoj govor uz aplauz prisutnih emigranata i ostalih prijatelja. SOKOLI IZ CRIKVENICE ZA NEOSLO-BODJENU BRAĆU. BLAGOSLOV TEMELJNOG KAMENA SOKOLSKOG DOMA VODOM IZ RAŠE Sušak, augusta 1934. — U nedjelju je bilo osvećenje temeljnog kamena Sokolskog doma u Crikvenici pod pokroviteljstvom bana Savske banovine g.' Ive Peroviča. Budući da je blagoslov obavljen bez svećenika, to je starješina društva u Crikvenici dr. Ante Kuntarič obavio posvetu kamena-temeljca posebnom molitvom, u kojoj je, medju ostalim, rekao i ovo: Daj da taj Sokolski dom bude ne samo trajan spomenik naših pregnuća i našeg rada, nego i baština novim pokoljenjima, mladim sokolićima, koji će čuvati vječnu stražu na zapadu naše otadžbine i dati snage i onoj našoj braći, koja pokrivena crnim velom tuge čekaju dane zlatne slobode. Iza toga je blagoslovio temelje vodom iz Raše, pa je tom prilikom rekao: Blagoslivljemo temelje ovog doma svetom vođom rijeke Raše sa zavjetom, da ćemo u tom domu odgajati naše sokolove i sokoliće da rade i da se bore za svu našu neoslobodjenu braću. BELO IN USPEHI FERDA DELAKA Malo je naših rojakov, ki se udejstvujejo v javnem kulturnem življenju, katerih imena bi bila tako znana, kot je ravno ime Ferda Delaka, še mlad beleži v svojem udejstvovanju zlasti na gledališkem polju zelo mnogo uspehov. Bilo bi pa premalo če bi se omejili in pov-darili le njegovo gledališko udejstvovanje, kajti njegova inicijativa in delavnost ne znajde povsod, kamor ga postavite. Nemiren, stalno iskajoč duh, mu ne da miru in vedno išče in išče, da bi Pokazal domačiji kaj novega. Par let se je potikal, da se tako izražamo, po svetu, gledal, iskal in se učil, žel uspehe in Pretrpel tudi marsikatero bridko, samo da je potem prišel in uvedel na naš oder kolektivno dramo. Med največje uspehe na tem polju gre brez dvoma Cankarjev »Hlapec Jernej«, ki ga je priredil sam za naše odre. Z naj večjim uspehom so ga večkrat igrali v njegovi režiji v ljubjianskem gledališču, zdaj pa ga stalno igrajo slovenski podeželski odri, zlasti pa delavske organizacije. Mirno lahko tvrdimo, da je ta priredba največji dogodek na slovenskem gledališkem polju v zadnjem letu. Knjiga je izšla v slovenskem in nemškem prevodu. V nemškem prevodu so priobčeni vsi diapozitivi ki spremljajo dramo in so krasno delo Ljublvoja Ravnikarja. Knjiga se naroča pri Ferdu Delaku, Ljubljana, Gajeva ul. 8. Delo samo je tako prirejeno, da ne zahteva prevelikih tehničnih priprav in je zato za diletanske odre lahko uprizorljivo. Mlademu rojaku želimo pri delu še mnogo uspehov! — Agis. istarski čakavski pjesnici doživljavaju NOVA PRIZNANJA Kritika o »Antologiji. Poznata zagrebačka revija »15 dana naše kulture« donosi u svom broju od 1 augusta članak o »Antologiji čakavske lirike«, pa kaže: »Jedna od nainteresantnijih edicija što smo ih u našoj književnosti tokom zadnjeg decenija dobili! U nešto preko 40 pjesama sakupljeno je u ovoj elegantno i ukusno opremljenoj knjizi (80 strana) sve najkarak-terističnije i najljepše što je ispjevano od prve moderne čakavske pjesme (Nazor) do danas i mora se priznati, da doprinos što su ga čakavci dali našoj literaturi nije malen. Može se bez pretjerivanja ustvrditi, da najbolje pjesme današnjih čakavskih liriča-ra mogu stati uz bok najljepšega i najboljega što je stvoreno u n^šoj literaturi uopće. Vladimir Nazor zastupan je ovdje čitavim svojim čakavskim opusom. Mate Balota (pseudonim!), Drago Gervais i Pere Ljubić svaki sa po deset pjesama, a narodna lirika s osam. Ne možemo se odvje upuštati u detaljnu analizu pojedinih pjesama (na ovu knjigu osvrnut će se u jednom od narednih brojeva Dr. Josip Bogner) ali treba istaknuti, da su sve od reda upravo antologijske vrijednosti. Svaki autor pjeva na svoj način, a opet iz pjesama izbija duša onog puka i onog kraja u kojem ie pjesnik rodjen, tako da su same pjesme odraz mentaliteta pojedinog kraja. Nazor je svojim pomalo izvještačenim, ritmički besprikornim (naglasak?) stihovima duboko zagrabio u životno zbivanje liburnijskog kraja, dok je Gervais to zbivanje uhvatio sa sasma protivne strane i kroz svoje lepršave, lagane, u finom, tekućem ritmu, stihove dao jednostavnost i dobrotu duše starih mornara, ribara, nonica, spontanost života i čar starih igara (Briškula, Trešete, Boći, Tanac). Pere Ljubić u svojim — kako kaže Dr. Hergešić u »Obzoru« — parnasovskim stihovima sav je u jednoj tihoj kontemplaciji, osjećanju ništavila i tegotnosti života »kolona« i vrlo suptilan pjesnik »štimunga« svojih brda, otoka i crkvenih zvonika u kojima poput vječnog refraina biju tiho satovi, kao srce ... Najjači je u ovoj antojogiji svakako Mate Balota. On je majstor čakavske lirike, majstor koji elementarnim zanosom, snažno proosjećanim stihovima i bogatim rječnikom daje u svakoj pjesmi potpuni doživljaj, malo remek djelo lirike. Od »Božičnog obračuna z gospodinom Be-nedeton«, dinamičke, nacionalne a opet tako čovječanske pjesme, pa preko divne »Moja mati« i onih »uskrsnih« raspoloženja u nekoliko pjesama, do granitne »Kopnje« i u najljepšem smislu socijalne, izvrsne »Koze«, sav je Balota dan potpuno, snažno, čovječanski, patnički, a opet protkano najintimnijim, najsrdačnijim. Za narodne pjespie u ovoj zbirci teško je ustvrditi, jesu li najbolje, gradja je odviše porazbacana, ali su svakako one, koje su u izvjesnom smislu reprezentativne, pa se i po njima vidi, da su urednici (I. Jelen-kiović i H. Petris) uložili u ovu »Antologiju« mnogo truda.. Knjiga je popraćena dobrim predgovorom, snabdjevena komentarom j bilješkama. — Maksim Ogranov. DVADESET GODIŠNJICA »ISTARSKIH PUTA« I DESETGODIŠNJICA SMRTI FRANJE HORVATA-KIŠA Prošlo je dvadeset godina, što je hrvatski književnik Franjo Horvat-Kiš lutao po Istri i opisao taj put u knjizi »Istarski puti«. Ujedno se ovog ljeta navršava i desetgodišnjica smrti auktora tih toplih istarskih putopisa. U zagrebačkim »Novostima« od 15 augusta piše prof. Franjo Crnčić o tim godišnjicama i na jednom mjestu kaže: »Njegove su knjige iskrena emancipacija njegove prirodne, zdrave, tople i nacionalne duše. Bila bi dužnost službenih pedagoga, da se njegove knjige »Vidjeno i ne-vidjeno« i »Istarski puti« proglase službeno-privatnom lektirom u srednjim školama.« PRENOS BAŠĆANSKE PLOČE U ZAGREB Ovih dana će se prenijeti poznata Bašćanska ploča, najstariji hrvatski pisani spomenik, iz Jurandvora na Krku u Zagreb, gdje će je Jugoslavenska akademija dostojno smjestiti. Tako će taj najveći i najstariji hrvatski spomenik Istre biti od sada čuvan na počasnu mjestu Jugoslavenske akademije. BARBA RIKE U ČEŠKOM PREVODU »Slovansky Jadran« iz Praga donosi u svome 4 broju nekoliko pjesama naših boljih pjesnika, a u istom broju je prevedena i priča Rikarda Katalinića-Jeretova: »Sirena«. Još jedan par uz snižene cijene Koristite se velikim sniženjem cijena miELOl NEDJELJI od 10 augusta 79-- 59'- 99'- 59'- 99'- 99'- S9'- — .Istra, izlai! s^akoR tjedna n petak. _ Uredništvo uprava nalaze se u Zagrebe. Masarykova u Ica28 IX. - broj «ekojMj raeiiiia SJ.789. - Pretpla ta: Za cljehi «adlnu aO dinara; ta po »odine » d'nara- za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. _ Oglast se računaju po cjeijl. .. - Vlasnik 1 izdavač: KONZORCIJ »ISTRA., Masarykova ol. 28 li. Telai, br. 67-60. _ Crednllt s ive Mihovilović. Jukićeva ul. 30. - Za uredni*I"? odgovara: Dr. f^doU PoiaorvIč Zagrub llica^^broj’ 13^eail'ina JeiJoslovcnsko štampe d. d., Zagreb Masarykova 28a. - Za tiskara