Poštarlna plačena a gotovotn God. XII. Broj 8. U Zagrebu, 22. februara 1940, Pojedini broj Din !.— Uredništvo i uprava Z A G H E B MASAK VKOVA Ž8a Teleron 67-80 Uredništvo m uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBUJAM a. Erjavčeva ta Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje narodom j NA DELO Odkar izhaja se je »Istra« trudila, da poleg drugih svojih nalog, ki niso mi¬ mogrede omenjeno ravno male, izpolnjuje svojo specialno dolžnost, da poveže med seboj naše emigrantske vrste, da po¬ stane veza med poedinimi deli emi¬ gracije in poedinci, doprinašajoč s tem k ustvarjanju skupne emigrantske za¬ vesti in solidarnosti. Končno je list težil za tem, da s prinašanjem vesti iz or¬ ganizacij in poročil o društvenom delo¬ vanju pripomore vsakemu društvu in njegovem delu, s čimer se ni med dru¬ gim naredila potrebna vsluga dotični organizaciji, temveč se je s tem prispe¬ valo k potrebnemu medsebojnemu spo¬ znavanju in koordinaciji dela. Ni nam¬ reč redkost, da so poročila in vesti poedinih organizacij širšega interesa, koristna tudi za ostale organizacije in emigracijo — torej društvi — in listom, ožji, določeni krog. Inicijativa nekega društva more biti koristno upotrebljena, kadar je objavljena v listu, tudi drugje, da ne govorimo o ostalih mož¬ nostih sodelovanja med organizirano emigracijo — torej društev — in lista. To potrebo občutimo sedaj v toliko večji meri, ker so tudi možnosti tega skupnega delovanja — odkar je list prešel popolnoma, stvarno in formalne v roke emigracije ozirema zveznega vodstva — mnogo večje. Zaradi tega si bo uredništvo lista sedaj s povečano silo prizadevalo, da pride do čim ožjega in plodnejšega so¬ delovanja med poedinimi društvi in »Istro«. Vsa naša društva, vsi naši fo¬ rumi, vsi poedinci, katerim je pri srcu ljubezen do rodne grude in katerim je do interesa našega naroda tam preko in naše emigracije tu, bodo našli v listu večje možnosti delovanja. Končno je želja uredništva, da društva redno pošiljajo poročila o svojem delovanju, ki se v današnjih prilikah smejo in mo¬ rejo objavljati. To ne bo samo pri¬ pomoglo k razvoju dotičnega društva, temveč bodo tudi ostale organizacije našle v takih poročilih koristnih vzpod- bodb za delo v svojem delokrugu, 's či¬ mer bo mnogo doprinešenega k medse¬ bojnemu boljšemu spoznavanju in ko¬ ristnemu tekmovanju. Ni potrebno naglaševati, da morajo biti vsa ta poročila stvarna in objek¬ tivna. Uredništvo se bo izogibalo vse¬ ga, kar bi moglo povzročevati trenja med našimi vrstami, ali — tam kjer se že spori nahajajo, — da se spor še bolj zaostri, kar je brezciljno in škodljivo in to še posebno v sedanjem času. To pričakuje list od svojih sodelav¬ cev, kar je treba še posebno poudariti, ker nam taki pojavi prav ničesar ne morejo koristiti niti nam, a še najmanj v očeh tretjih ... Organizacije so dobile od Zveze v posebni okrožnici navodila, kako bodo mogle s svoje strani na najboljši na¬ čin organizirati to sodelovanje z listom. Redakciia "a še posebaj s svoje strani apelira na vsa naša društva, da se od časa do časa javljajo uredništvu pre¬ ko svojega odrejenega člana — poro¬ čevalca. »Istra« ne bo objavljala samo vesti iz društev in poročil o delovanju organizacij, temveč ji je na tem, da ti naši dopisniki v različnih krajih opiše¬ jo tudi življenje naših emigrantov v njihovem kraiu. da nam prikažejo, ko¬ liko jih je, s čim se v glavnom pečajo, kako se odzivajo delu v društvih, kakšne so prilike v njihovem kraju, med našimi emigranti pa še posebej. O teh in slič¬ nih zadevah naj vodijo računa ti napi dopisniki, list pa bo objavil, kar je vredno za vso našo javnost. Na ta na¬ čin bodo prišle do svoje besede v listu vse naše društvene edinice, vse naše emigrantske skupine, ker list kot lastni¬ na vse emigracije mora služiti vsej emigraciji in vsem njenim delom. V tem pogledu apeliramo tudi na poedinci med našimi emigrantskimi vrstami, ka¬ terim so prav tako odprti stolpci v na¬ šem listu. V toliko smo smatrali za potrebno povdariti pomen okrožnice, ki jo je Zveza razposlala društvom. Pri tem ne dvomimo, da bodo vsa naša društva in vsi dobronamerni poedinci smatrali ta apel -»a dolžnost, da pripomorejo k širje¬ nju našega lista, da se mu s tem ne samo omogoči obstoj v sedanji skromni obliki, temveč da ga z vsemi skupnimi silami tudi povečamo v ponos in korist vse emigracije in našega rodnega kraja. Torej na delo! O naknadi ratne štete Pripremne Padove izvršila je Banska uprava u Ljubljani *-> Pitanje još nije riješeno, ali je na najboljem putu Govoriti o problemu ratne odštete dva- deset i dvije godine po završetku svjetskog rata izgleda svakako anahronistički. A ipak nije, jer je još uvijek neriješen. U poslje- I dnje vrijeme mnogo se je pisalo o tom predmetu, a nekoie novine, po svoj prilici netačno informirane, lansirale su i uzbudlji- ve vijesti. Radi se o naknadi ratne štete onim jugo- slovenskim državljanima, koji u doba kad je svršio svjetski rat, još nisu bili jugoslo- venski državljani, a koji su od 21. maja 1915 godine do kraja rata bili oštečeni duž austrijsko-talijanskoga bojišta, u Koruškoj, Istri, Trstu, Goričkoj i Dalmaciji. Nas u prvom redu zanima ovdje pitanie odštete onim našim izbjegiicama, koji su ranije bili talijanski državljani. Mnogi od njih su postali poslije, ili opcijom iii priro- djenjem, jugoslovenski državljani. Talijan- ska vlada je svim svojim državljanima pri¬ znala pravo na naknadu ratne štete, kada su za to postojali uslovi. Ali ona to pravo nije priznala onima, koji nisu bili talijanski državljaini (pa makar pretrpjeli štetu na njezinom teritoriju), bilo što su a priori bili državljani Kraljevine Srbije i Črne Gore, bilo što su iza rata na temelju mirovnih ugovora opcijom postali jugoslovenski dr¬ žavljani ili što su poslije prirodjenjem po¬ stali državljani Jugoslavije po zakonima Kraljevine Jugoslavije. Kod tih posljednith dogodilo se čak i to da je njima več pro- ejenjena (pa čak i likvidirana), ali još ne- isplačena ratna odšteta bila ukinuta ili obustavljena. U glavnom se dogodilo to zbog toga što nijedna država nije dužna da tudjim državljanima plati ratnu otštetu kada za to ne postoje ili zakoni ili tnedju- narodni ugovori. Izmediu Jugoslavije i Ita¬ lije do takvog ugovora nije nikada došlo. Takav ugovor naravski temeljio bi se samo na principu reciprociteta, i to je bio glavni uzrok što ta j ugovor nije bio sklo¬ pljen. Dogodilo se dakle da su mnogi jugoslo¬ venski državljani, koji u doba završet- ka rata nisu bili još jugoslovenski dr¬ žavljani, ostali bez prava na ratnu ot¬ štetu. To se dogodilo i našim Hrvatima i Slovencima u Istri, u Julijskoj Krajini, u Koruškoj, ali i Srbima koji nisu bili državljani Srbije ili Črne Gore i koji su živjeli u susjednim zemljama na Balkanu. Povedena je bila zbog toga akcija da se popravi ta očita nepravda i za Jugoslovene iz Italije i Koruške. Paralelno s ovom akci- jom pokrenuta je i akcija u korist Srba iz susjednih zemalja na Balkanu. Ni jedna ni druga akcija nije završena. ali nalazi se u punom toku. Da se popravi, ovo stanje, Narodna Skupština Kraljevine Jugosla¬ vije je na prijedlog narodnog poslanika g. Jurja Kučiča povodom debate o za¬ konu o naknadi ratne štete 17. XI. 1922 izglasaia rezoluciju, da je naša vlada dužna da i tim državljanima prizna ot¬ štetu za ratnu štetu. Uslijed toga su vojni oštečenici koji do tada još nisu bili prijavili svoju ratnu štetu našim vlastima, poslali nakon toga svoje prijave i podneške Ministarstvu za socijal- nu politiku. Medjutim su u pomanjkanju je- dnog pozitivnbg zakona svi ti podnesci osta¬ li neriješeni. Godine 1931 na zahtjev blagopočivšega Kraba Aleksandra I i na osnovu riješenia finansijskog komiteta od 18. 3. 1931 obrazo vala se je ministarska komisija, da prouči to pitanje naknade ratne štete i način likvi¬ dacije i isplate otštete našim državljanima koji nisu još dobili vojnu otštetu i koji pri- padaju toj kategoriji. Ali ni ova komisija nije mogla da izvrši svoj zadatak zbog pomanjkanja pozitivnih zakonskih odredaba i pitanje ratne odštete je ostalo neriješeno sve dok nije 1939 go¬ dine Ministarstvo za socijalnu politiku i na¬ rodno zdravlje poslalo sve prijave vojnih šteta Banskoj upravi u Ljubljani da utvrdi stvarno stanje pretrpljene vojne štete i da odredi rok za naknadno podnašanje prija¬ va ratne štete onih oštečenika, koji to do danas još nisu bili učinili. Ovom važnom koraku prethodila je živa i duga akcija raznih odbora i komiteta ošte¬ čenika, obrazovanih u Ljubljani i Mariboru, i raznih ličnosti u Beogradu. Da je prova- djanje tih pripremnih radova bilo povjere- no baš Banskoj. upravi u Ljubljani, ima svoj razlog u torne što se največi broj rat- nih oštečenika nalazi na teritoriji Slovenije, dakle na području Banske uprave u Lju¬ bljani. Banska uprava u Ljubljani odredila je za ovaj posao g. Franca Gorkiča, činovnika Banske uprave u Ljubljani, koji je svojedo- bno bio najbolji stručnjak za te stvari u Julijskoj Krajini. On je pregledao sve pri¬ jave vojnih šteta i Banska uprava u Lju¬ bljani je nato proslijedila Ministarstvu za socijalnu politiku njegove predloge za po- stupak i ustanovljenje vojne štete. Nakon što su gg. ministarski pretsjednik ministar pravde i ministar za socijalnu po¬ litiku odobrili taj rad. Banska uprava u Ljubljani poslala je dne 19. 6. 1939 godine ove svoje prijedloge Ministarstvu finansija. gdje se vrši paralelna akcija i za južno- srbijanske oštečenike. Medjutim je Ministarstvo za socijalnu politiku izradilo načrt zakona o izmjenama i dopunama zakona o isplati ratne štete od 29. nov. 1922. Tim načrtom predvidja se priznavanje prava na ratnu štetu u glavnom svim onima koji bi imaii pravo na ratnu štetu da su u momentu završetka rata bili več jugoslovenski državljani. To je dakle faza u kojoj se inomentano nalazi to bolno pitanje ratne otštete našim izbjegiicama. Akcije koje se vode več kroz duge godine, ipak su uspjele da se to pita¬ nje makne sa mrtve tačke i da se povoljno riješenje sve više približava, ali još nije rečeno da je stvar sretno dovršena, dok ta; načrt zakona ne bude pretvoren ustavnim putem u zakon. Sve druge vijesti koje se po novinama javljaju i kojima se oštečenici zavaravaju, nisu tačne. Problem još nije riješen. Us- pjelo nam je da za to pitanje pobudimo in¬ teres sviju šefova pojedinih stranaka, vlada sama je naklonjena povoljnom rije- šenju. Glavnu riječ imat če naravski Mi¬ nistar finansija. Jer priznatu štetu treba 1 nadoknaditi i u tu svrhu namaknuti finan- sijska sredstva. Novim preuredjenjem države uslijed spo¬ razuma od 26. 8. 1939 godine nastaje pita¬ nje kome padaju na teret finansijska opte- rečenja u vezi s tim pitanjem. Ali, bilo to na teret državne zajednice ili pojedinih ba¬ novina, več stvorenih ili koje se tek stva- raju, to nikako ne smije da bude zapreka da se ta stvar konačno uredi, jer tu se radi o duboko moralnoj dužnosti koja se osla- nja na zahtjevima pravde i pravičnosti. (mdv) TJEDAN MED UNAR OPNE POLITIKE Naselitev emigrantov v Bosni Kakor smo že poročali v našem li- prosilo kmetijsko ministrstvo, ki je do¬ ločilo za odkup teh posestev dva mili¬ jona dinarjev, naj bi naselilo sem ju- ,_ , goslovanske emigrante iz Italije, ki ni-| na _ . ugu v _? ,nu - majo dovolj sredstev, da bi zemljo sami J0 ® vazm h su politički stu, se je pred časom izselilo iz Bosne 30 italijanskih družin. Ti Italijani so se naselili v Bosni pred 50 leti, ko so pri¬ šli iz Tirolske in se naselili v naselbini ... Mahovljani v bližini Banjaluke. Bavili j plačali. Do sedaj sicer prošnja še ni so se večinom z vinogradništvom. Ko j rešena, ali upanje je, da bo ministrstvo pa je trto pričela uničevati trtna uš, j prošnji vsaj delno ugodilo. Res je, ds jim je ta nesreča uničila blagostanje ■ bi tudi drugi radi dobili zastonj to ze- Sedaj pa jih je italijanska vlada v do-; mljo, toda malo je takih prosilcev, ki govoru z našo vlado poklicala v nove; so vešči vinogradništva in sadjarstva, naselbine na ozemlje sprej šn j ih pon- zato bi v njihovih rokah trtni in sadni tinskih močvirij. Precej posestev odha- j nasadi propadli, kar bi pač ne bilo do- jajočih Italijanov so pokupili Slovenci, j bro. Naši ljudje iz Primorja bi mogli Tudi naši emigranti se zavzemajo za to. j služiti domačinom kot učitelji v goje- da bi prišli v ta rodovitni kraj. L ju- j nju trt in sadnega drevja. Saj so že bljansko »Jutro« je prineslo v zvezi z Ido sedaj pokazali, kaj zmorejo. Na je- izselitvijo med drugim tole vest: j senski sadni razstavi v Banjaluki so Društvo »Istra« v Banjaluki je za-1 odnesli skoraj vse prve nagrade POLOŽAJ NA BALKANU Pismo iz Beograda*) Sve balkanske države ostale su do danas neutralne u ratu izmedju velikih sila. Ali sve one osječaju opasnost da budu uvučene u rat. Rat Balkanu ne prijeti danas od su- protnosti, koje postoje izmedju pojedi¬ nih balkanskih država. Opasnost prijeti zbog pretenzija velikih sila, koje sma¬ traj u da su na Balkanu i u susjednom Podunavlju njihove interesne sfere. Ti¬ me nije rečeno, da velesile direktno ugrožavaju nezavisnost i integritet bal¬ kanskih i podunavskih država, izuzevši možda Besarabije, u koliko naime So¬ vjetska Rusija smatra ovo pitanje još otvorenim izmedju nje i Rumunjske. Is¬ to tako nije time rečeno, da se stav Balkanu najbližih velevlasti, Rusije i Italije, ne bi promijenio, da na pr. Nje- mačka pobijedi u ratu. Ali pri današnjem stanju stvari može se uzeti, da one ne ugrožavaju direktno nezavisnost i inte¬ gritet država na Balkanu i Podunavlju. Njima je danas cilj, da osiguraju na ovom sektoru svoje interese, gospodar¬ ske i političke. Privredni interesi postoje u prvom redu za Njemačku, u drugom za Italiju, dok za Sovjetsku Rusiju ne postoje. Po¬ što Italija nije u ratu imamo pri dana- šnjoj situaciji da razmotrimo samo pri¬ vredni interes Njemačke na ovom pod¬ ručju.Ona smatra da ima pravo na po¬ lj oprivredne i ostale produkte kao i si- rovine, s kojima Balkan i Podunavlje raspolažu, i to na sav višak produkata ovoga područja, u koliko ti produkti ni¬ su potrebni samom domačem stanovni- štvu Balkana i Podunavlja. Njemačka smatra da je u vršenju toga prava ni¬ tko ne može da smeta. Ovo stanovište Njemačke potpuno od- govara propisima medjunarodnoga pra¬ va, jer su države Balkana i Podunavlja neutralne. Zato su ga države Balkan- skoga sporazuma na svom posljednjem zasjedanju i u toliko primile, što su za- ključak da če i od sada kao što je to bio slučaj i do sada u pogledu izmjene dobara postupati i dalje prema svim državama bez razlike potpuno jednako, kako to i iziskuje njihov stav stroge neutralnosti. Zato možemo vjerovati u iskrenost njemačke reakcije u tom pogledu na za¬ ključke beogradske konferencije. No isto tako je jasno, da spomenuto stanovište Njemačke u pogledu njenih privrednih interesa u Podunavlju i na Balkanu ne odgovara interesima Save- znika, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ali pošto stanovište Balkanskoga sporazu¬ ma odgovara propisima medjunarodno¬ ga prava, jasno je da francuska i engle- ska javnost nisu mogle nepovoljno rea¬ girati na zaključke beogradske konfe¬ rencije u privrednom pogledu. Jedno od glavnih sredstava, kojim se Saveznici služe u ratu protiv Njema¬ čke jest blokada, koja ima baš taj cilj, da Njemačkoj onemoguči da izdrži u ra¬ tu u privrednom pogledu. Na tom tere¬ nu može se reči vodi se u okviru Podu¬ navlja i Balkana žestoka borba izmedju zaračenih strana, večinom prikriveno. U toj borbi postoji velika opasnost za neutralnost -balkanskih država. Tu opasnost je imao prvenstveno u vidu W. Churchill u svom poznatom govoru pre¬ ko radija, kad je »prijetio« neutralcima. Smisao njegova govora je bio da za- padni saveznici ne če dozvoliti u toku rata da male države samo da očuvaju svoju neutralnost, potpomažu privredno Njemačku, jer se time ometaju ciljevi blokade, jednog od najvažnijih sredsta¬ va sadanjeg ratovanja. Zato je pozvac sve neutralce da več sada pristupe blo¬ ku zapadnih velevlasti, a nije rekao što če biti ako one to ne urade. Može se medjutim zaključiti da je htio reči da če sve male države biti prisiljene, pri j e ili poslije, da se opredijele na jedmi ili _ interesi veli¬ kih sila na Balkanu i u Podunavlju. Tu je u prvom redu Sovjetska Rusija, koja ima teritorijalne aspiracije na Besara- biju, a i preko toga ima kao cilj — stari *) Mjesto običnog tjednog pregleda vanjsko-političkih dogadjaja donosimo ovo zanimljivo pismo iz Beograda, koje upotpunjuje naša dosadanja razmatra- nja o vanjsko-političkom položaju na Balkanu, kako se prikazuje nakon beo¬ gradske konferencije. (Ur.) CNastavak na drugoi strani) STRANA 2. »ISTRA« BR0J8. IZ RODNOGA KRAJA ISTARSKI BAUKSIT U Istri se godišnje iskopa 250.000 tena prvorazrednog bauksita Od 100 kilograma istarskog bauksita može se izvaditi oko 50 kila aluminijevog oksida a od toga do 25 kg čistog metala. Nažalost izgleda da se nalazišta tiaiboljeg bauksita pomalo iscrpljuju. Sve što se no- vog nalazi kvalitativno je slabile nego li dosadašnje. no ioš uvijek sačinjava golemu narodnu imovinu. Godišnje ga se u Istri iz- vadi oko 350.000 tona, od čega ga se sko- ro dvije trečine izvozi u inozemstvo. Sada kad se ustanovilo, da su nova na¬ lazišta nešto slabije kvalitete, počelo se pomišljati na iskorištavanje onog bauksita što ga se dosada kao manje vrijednog ba- calo. 1 oga naoko slabijeg materijala ima na stotine hiljada tona razbacanog koje- kuda. Ako ga so očisti od željeza. postaje to odlična sirovlna. Osim toga od toga ta- kozvanog škart-bauksita dade se napraviti izvrstan pigment za ličenje željeza protiv hrdje. minium. Do sada se je za fabrika- ciju miniuma upotrebljavalo olovo. Od sa¬ da če se upotrebljavati minium izvadien iz bauksitnog aluminija. Drugim riječima istarski bauksit je za ltaliju vrlo važna sirovina. U njezinoj bor¬ bi za autarhiju Istra kao novo otkrivena industrijska pokrajina dolazi prema torne 'u sve veču cijenu. H u 1 a — Nekad toliko omalovažavana mršava istarska zemlja u posljednje vri- jeme dolazi u sve veču cijenu. Naročito 1 za vrijeme sankcija, kada se je tražilo na sve Strane da se pronadju sirovine, koje se ni- jesu mogle dobivati iz inozemstva, prona- šlo se da u utrobi istarske zemlje ima go- lemo rudno blago, koje se može upotrebiti u industriji. Osim ugljena. kojim Italija to¬ liko oskudijeva, pronadjena su i velika na¬ lazišta bauksita, od kojeg se pravi alumi¬ nij, ta toliko potrebna kovina naročito u ratnoj industriji. Glavna nalazišta bauksita u Italiji nala- ze se baš u Istri. Ono malo što se nalazi u Pulji jedva da dolazi u obzir. A osim to¬ ga bauksit, koji se kopa u Istri je i naj- čišči i najbolji od svih ostalih. Bauksit je kemijska mješavina oksida i aluminijskog hidrata, željeza, titana i si¬ licija. a nekada sadrži i ponešto vapnenih soli i sumpora. Nalazi ga se redovito u ve¬ likim blokovima od 500 do 3000 tona od 1 do 5 metara ispod površine zemlje. Ko¬ panje je sasvim jednostavno. Kopa ga se u otvorenim jamama, a ne. po rovovima kao kod ugljena. nakon što se odgrne gornji sloj zemlje. ROPARSKI NAPAD Idrija, februarja 1940. — (***) Ko se je pred dnevi pozno zvečer vračal domov načelnik okrajne hranilnice in posojilnice v Idriji Rafael Kobal, so ga v sami veži hiše, kjer je na stanovanju in kjer so tudi prostori posojilnice, napadli trije maskirani neznanci. Nekdo od napadalcev mu je z re¬ volverjem zagrozil, da mora molčati, med¬ tem ko sta ostala dva stikala po njegovih žepih. Vzeli so mu denarnico in ključe, s katerimi so verjetno upali priti do hranil- niškega denarja. Ker ga je nek napadalec le preveč pritisnil, je Kobal nehote zavpil, • " . . Velik načrt za melioracijo in osuševanje Trst, februarja 1940. — (***) Italijan- j trebna za osušitev in melioracijo zemljišča sko kmetijsko ministrstvo je izdelalo ob- i na površini pol miljona hektarjev. Pri teh širen načrt za melioracijo, kanalizacijo in 1 delih bo prišlo v poštev predvsem obširno osuševanje obširnih terenov v dosedaj pa- j močvirno zemljišče v Siciliji, ki ga hočejo sivnih krajih, ki naj bi se realiziral v teku izsušiti in preurediti za obdelovanje, iz- osmih let. Načrt predvideva poldrugo mi-; boljšati pa hočejo tudi puste predele na Ijardov lir stroškov za ta obsežna dela.; Sardiniji, v Romanji in okrog Bologne. V Pol miljarde je predvidenih za gradnjo to svrho je predviden 180 km dolg kanal kmečkih vodovodov, ena miljarda pa je po- ki naj bi iz Pada dovajal vodo v Romagno! " 1 kar je opozorilo ženo, ki je, videč nevar¬ nost, pričela klicati na pomoč. Napadalci so jo nato naglih nog odkurili skozi zadnja vrata skozi katera so se bili verjetno tudi vtihotapili v poslopje, in ni za njimi nika- kega sledu, čeprav so bili takoj alarmirani varnostni organi. Kobal je prepričan, da so bili napadalci domačini, ker jih je izdajal domači naglas, čeprav so tistih par krat¬ kih besedi izgovorili v italijanščini. Ljudi je dogodek zelo razburil, ker se pri nas' sličen slučaj še ni skoraj primeril. U LIŽNJANU TREBA UREDITI OBALU L i ž n j a n. — Medju ribarskim mjesti- tna puljske okolice jedno je od najvažnijih bez sumnje Ližnjan, koji ima ništa manje nego jedanaest motornih brodica za riba- renje. a da o mnogim barčicama na vesla ni ne govorimo. Medjutim baš to selo nema uopče pravoga lukobrana. nego je luka otvorena svim istočnim vjetrovima, što je za ribare prava pokora. Uslijed toga ima- ju ribarske ladje mnogo neprilika, jer se nemaju kamo skloniti, a ni za nevremena svoje motorne brodice kamo privezati, ne¬ go moraju bacati teška sidra i vezati se teškim lancima kako bi se odhrvale navali vjetrova. Ljudi su zatnolili vlasti, da bi im konač- no uredile obalu, jer — kažu — 11 motor¬ nih brodova i mnogobrojne druge ribarske ladje, koje su vlasništvo od preko 150 ri- bara svakako zaslužuju, da im se ta njiho¬ va imovina zaštiti. PREDAVANJA PO PAZINŠTINI Pazin — Pazinski fašio pokazuje ži- vu aktivnost vršeči propaganda medju hr- vatskim seljaštvom pazinske okolice. Sva¬ ke nedjelje održava se u kojem selu po koje predavanje. Izaslanici pazinskog fašia predaju obično o prilikama u unutrašnjoj i. vanjskoj politici, a ponekad i o narodnom gospodarstvu. Poslije mise dolaze obično u selo. gdje ih dočekuju župnik, opčinski na¬ čelnik i karabinijerski brigadir, koji imadu dužnost da sakupe poslije mise seljake na dogovor. Proštih nedjelja održana su tako političko-gospodarska predavanja u Cerov- lju i Gologorici. Pročitani su nekoji posljed- nji Mussolinijevi govori i prikazan je polo¬ žaj u svijetu. Nakon toga porazdijeljeno je medju slušatelje mnogo primjeraka sta¬ rih novina. Učka u magli Opatija — U Opatiji na cestama vi¬ še nema snijega. Temperatura iznosi 2 stupnja ispod ništice. Vrijeme je pomalo vjetrovito. Učka je u magli. Na samoj Učki, po klancima, ima dosta snijega, negdje čak do 70 cm, a termometar po¬ kazuje gore, 9 stupnjeva ispod ništice. Kava se več prodaje Pula — Na 10 o. mj. počelo se s pro- davanjem kave privatnicima, u smislu uredbe i to na kartice po 45 grama mje- sečno. Kavu se smije kupovati samo u jednom dučanu i to u onom, koji si je tko unaprijed izabrao i prijavio ga. Tri aretacije II. Bistrica, januarja 1940. (***) Pred dnevi so pripeljali v tukajšnje zapore tri možke s Topolca, in sicer kovača Kirna Iv.. Čeligoj Jožeta, po domače Deželovega in Skok Jožeta, po domače Blaževega. Pr¬ va dva Kirn Iv. in Čeligoj Jože sta bila konfinirana vsak na tri leta. Kirn je bil po¬ slan v Potenzo, za Čeligoja ni znano kam. Skok pa je bil pridržan v bistriških zapo¬ rih. (Nastavak sa prve Strane) san Rusije još iz vremena Petra Veli¬ kega — Slobodan prolaz kroz Dardane¬ le u Sredozemlje. Rusija želi odstraniti svaku smetnju, koja stoji na putu tom cilju. što se tiče Njemačke isto tako ne¬ ma sumnje, da želi izlaz na more, na jug, kamo gravitira veliki dio sadašnje- ga Reicha. K torne dolazi još i to, da Njemačka ne če trpjeti, da joj se one- moguči snabdjevanje u tim krajevima, pa postoji mogučnost da ona u takvom slučaju i šilom osigura to snabdjevanje. Italija opet stoji na stanovištu da se ni- kad nije odrekla londonskega pakta, jer da su Saveznici na mirovnoj konferen- ciji u Versaillesu bili prema njoj nelo¬ jalni i nisu joj omogučili da dobije sve ono, što joj je bilo obedano. Ona dakle podržava svoje pretenzije iz tog ugovora, a i okupacija Albanije mogla bi se uzeti samo kao etapa u da- ljnjem osiguranju njenih pozicija na Balkanu. Osim ovih političkih interesa vele- vlasti na Balkanu postoje još sporovi izmedju pojedinih balkansko-podunav- skih država (izmedju Rumunjske i Ma- djarske te Bugarske s jedne i Rumun.i- ske i Grčke s druge Strane). Iz svega se vidi da je položaj podunavsko-balkans- kih država dosta delikatan i težak, ali ga ublažuje okolncst, da sve te drža¬ ve iskreno žele mir i čuvanje vlastite neutralnosti. Da li je moguče očuvati taj mir i tu neutralnost? Bilo bi moguče i veoma je vjerojat- no da bi u torne usp.iele kad bi se bal- kansko-podunavske države udružile u je- dan blok, tako da bi prema svim velesi¬ lama mogle predstavljati samo jednr volju i potpunu unutrašnju solidarnost i kompaktnost. To bi se postiglo. kad bi se moglo pred obiti za Balkanski spora¬ zum obje države, koje sada stoje izvan njega, t. j. Bugarsku i Madjarsku. Jadranski Oskar je otputovao u svljet Trst — Trščanski »Piccolo« u rubri- ci sudbene kronike donosi: Mladi Oskar Lavarin iz Vrha kod Ko¬ pra jednoga je dana sjedeči za stolom, iznenada bubnuo: — Ja putu jem! Njegovim je ukučanima žlica skoro ispala iz ruku od iznenadjenja. — Jest, ja odlazim. Nema smisla da me tako začudjeno gledate, što je na tom tako neobična? Valjda smijem i ja poči u svijet u potragu za srečom. — Pa kamo, zaboga, ideš? — Eh! Svijet je velik! I iste je večeri Oskar sa zavežljajem pod pazuhom otišao u svijet. Nitko ni¬ je znao ni kuda ide ni kamo. Još je sa¬ mo okrenuvši se doviknuo ukučanima: — Pozdravite u moje ime Mariju — i izgubio se u mraku. Od tada nitko nije više Oskara vidio. Karabinieri doznavši da je nestao, ki¬ mali su glavom. Znali su da je Oskar, otputovavši u svijet bez putnice, pošao ususret neprilikama. I zbilja! Par mje- seci nakon toga stiglo je iz Jugoslavije ukučanima pismo. Oskar je bez putni¬ ce prešao granicu, što je kažnjivo i na svom putu po svijetu zaustavio se u okolici Zagreba, gdje je našao zaposle- nje. Karabinieri su saznavši zato pod- nijeli dakako prijavu i jučer je Oskar Lavarin osudjen in contumaciam na 3 mjeseea zatvora i 2000 lira globe. UBOJ PRI DEKANIH PRED SODIŠČEM Pred tržaškim sodiščem se je kon¬ čal proces proti Josipu Bossiju in nje¬ govemu sinu Mariju, ki sta pred meseci umorila in oropala Kacijana Bertoka in ga vrgla v prepad v bližini Dekanov. Zaradi pomanjkanja dokazov je bil oče oproščen, sin pa obsojen na 19 let za¬ pora, 3 leta poboljševalnice in 3 leta policijskega nadzorstva. Sodniki so upo¬ števali olajševalne okolnosti, da je bil sin z umorjenim sprt, da je duševno obremenjen in da ni umoril Bertoka zaradi ropa. PRIVREMENO ZATVOREN BUČAN Nerezine — Na 2 veljače na tri je da¬ na po nalogu prefekture, zatvoren du- čan Marije žukič udate šegovina u Ne- rezinama. Ona je navodno prodavala obično maslinovo ulje pod cijenu finog ulja. PROTI RAZŠIRJANJU SLINAVKE IN PARKLJEVKE Po Primorju še vedno razsajajo ži¬ vinske bolezni, ki prizadevajo mnogo muk našim ljudem. Pred koncem leta se je pojavila ta nevarna živinska bo¬ lezen v občinah Krmin, Kopriva (v Furlaniji), Gradiška in Salona. Oblasti so zaradi tega ukrenile vse potrebno, da bi se kuga omejila in da bi živina ne zapuščala hlevov. Prepovedano je prevažati živino z železnico, avtomo¬ bili itd. Goriški prefekt je izdal zaradi tega številne odredbe. Vsak transport živine mora biti odslej podvržen stroge¬ mu preventivnemu pregledu s strani veterinarskih strokovnjakov ki se mora izvršiti pred začetkom transporta. PREPOVEDANA DIVJAČINA Trst, januarja 1940. — Z dekretom od 5. junija 1939 je prepovedana prodaja div¬ jačine od 8 januarja dalje. Vsi trgovci in drugi, ki imajo hladilnike, so morali tega dne prijaviti deželnemu uradu za lov vso divjačino, k' jo nameravajo prodajati po tem času. kar je dovoljeno. Od tega urada so dobili posebne znake, ki jih morajo pri¬ trditi na vsakega divjega zajca, srno itd. zaradi evidence Prekršitelji tega dekreta bodo kaznovani z denarnimi kaznimi od 100 do 2000 lir. - - GOSPODARSKE VESTI Trst. februarja 1940. (***). — Itali¬ janska vlada je izdala uredbo, s katero ukinja carino za uvoz pšenice, koruze, raz¬ nih vrst rib za konzerviranje in živinske hrane. Ta odločba bo imela verjetno zelo ugodne posledice na notranji trg injtonzutn teh najvažnejših življenskih potrebščin, saj je brez dvoma carina igrala veliko vlogo pri visokih cenah teh proizvodov,, ki jih mora država uvažati v velikih količinah za prehrano širokih prasti naroda. časopisi poročajo, da je ustanovljena ifalijansko-španska družba v svrho proiz¬ vodnje umetne svile iz lesa evkaliptovih dreves. Družba bo delovala v področju To- relavega v Španiji, kier rastejo obširni evkaliptovi gozdovi. * Na naši obali, pri otoku Bioščaku je na¬ sedel italijanski tovorni parnik »Astrea«. ki se radi preobloženosti s tovorom petro¬ leja ni mogel sam rešiti temveč so mu mo¬ rale priskočiti na pomoč naše ladje. ŽIVOT U ZADRU Zadar — Dopisnik trščanskog »Pic- cola« napisao je u svom listu prikaz ži¬ vota u Zadru. Nakon što je opisao grad, njegovu historiju, njegove veze s Vene- cijom pozabavio se svakidanjim ži¬ votom grada, cijenama živežnih namir- nica. vode, električne struje, goriva i sli¬ čno. — Zadarske domačice — kaže dopi¬ snik lista — uzdišu kao i kod nas sva¬ ke jutro. Ovo uzdisanje je uopče karak¬ teristika domačica, koje hoče na taj na¬ čin da postignu jeftine cijene. Tužaljke se kreču uvijek oko poredjenja s pro- slim boljim vremenima. Krivnja je ka- zu na došljacima, osobito na penzione- nma, kojih doiazi u grad sve više, pa jačom potražnjom povisuju i cijene. Je- dan brijač mi se je tužio, kako su ovi došljaci pokvarili način kupovanja po- vrea. Nekada se je povrče prodavalo na zadarskom trgu onako od oka. Kup po- vrča stajao je toliko i toliko. Ovi do¬ šljaci pak prvi su počeli pitati: — Što stoji kilogram? A prodavači, prefrigan- ci, počeli su pomalo vuči ispod klupa va- ve i točno odmjerivati količinu proda¬ ne robe. Nekada se je kupilo kup zele¬ nja onako od oka za jeftine pare. Da- nas je i toga nestalo. Kakve su cijene u Zadru? Evo ra¬ čuna jednog gostioničara: Kruh (tri komada) Lira 0.50, vino, (pol litre), Lira 1.50. ragu s rezancima Lire 2.—. pečenka s prilogom Lire 3.50, vocc Lire 0.30. dakle u svemu jedan do¬ ba 1 ' objed Lira 3.30. Cijena ko.ia se mo- zda ne razlikuje — kaže dopisnik — od cijena u restauracijama drugih talijan- skih gradova. Ali količina! Pametan čo- vjek rekao bi da je dosta jesti samo je- damput dnevno kraj te količine! U izlogu jednoga dučana izložen je ovaj cijenik: kruh L. 1.60 — brašno L. 1.70 — tjestenina L. 2.40 do 2.80, šunka na malo L. 22.—, cijeli pršut L. 12-14 po kg. — kukuruz L. 1.20 — grah L. 2.30, — ječam L. 1.20. — mast L. 10.—. ulje L 7.—. petrolej L. 1.60. krumpir L. 0.80. Mesa ima n obilju, zahvaljujuči bo- gatoj opskrbi jugoslavenske okoline. 21- vadl i sitnog blaga dobiva se jeftind, po- gotovo tko čeka na sajmene dane, do poslije nodne kad ga seljaci, ako ga ni- jesu mogli prodati daju uz bescijenu, ra¬ dije nego da ga kuči natrag vode. Vrlo je jeftina elektrika, voda i dr¬ va. Najskuplji su stanovi. Sve u svemu. završava dopisnik. Za¬ dar se može smatrati jednim kutičem zemaljskoga raja. To če biti i razlog, da je Zadar u demografsko.] statistici uvi¬ jek prvom miestu. SNEG IN BURJA V TRSTU Trst. — Sneg in burja sta se zopet pojavila. To pot pa je bii sneg močnejši faktor. Burja je sicer ostro brila zadnje dni v januarju hi pa prekoračila svo¬ jega zloglasnega rekorda iz prejšnjih dni. Vse mesto in Kras pa je pobelil sneg, ki ga je napadlo v mestu samem okoli 30 cm. Nekoliko višje na Opčinah in dalje po Krasu pa ga je napadlo še več celo do 50 cm Zaradi zametov so morali ukiniti pouk po nekaterih šolah. DESETGODIŠNJICA SMRTI GUIDA NERI-A Trst — Na 10. o. mj. Navršilo se de¬ set godina otkako je ooeinuo urednik »Popola di Trieste«, Guido Neri. novi¬ nar, rodom iz Ankone. Toga je dana naime bio podmetnut u redakciji lista pakleni stroj., koji je teško oštetio zgradu i tiskaru u njoj, a Guida Neri-a usmrtio. Strijeljanje na Bazovici bilo je posljedica toga atentata. »Popolo di Trieste« posvetio je toj zgodi cijelu stranicu. NOVICE IZ AMERIKE Nova maša slovenskega misijonarja med gobavci v Juž. Ameriki V centralnem bogoslovnem seme¬ nišču v Mosquieri v Kolumbiji je bil v nedeljo, 3. decembra 1939 posvečen v mašnika Mirko Rijavec, sin upokoje¬ nega cestnega nadzornika, ki živi se¬ daj v Kamnjah na Vipavskem. Svojo prvo sv. mašo je pa pel na Marijin praznik, 8 januarja v zavodu za otroke gobavih staršev na hribovitem Sanran- derju. Mirko Rijavec se je rodil dne 21 decembra 1910. v Bovcu. Gimnazijo Je obiskoval najprej v Idriji, pozneje pa nekaj časa v Gorici. — Fort Angeles, Wash. — Na farmi je umrla Frances Segulin, roj. Vladek, stara 63 let in doma iz Markovščine na Primorskem. V Ameriki je bila 19 let ln tu zapušča moža, dva sinova in omo- ženo hčer, v stari domovini pa dva brata in tri sestre. Pokopana je bila 4. januarja na pokopališču Ocean View. NAROB JE JEZIK Prigodom proslave 50 godišnjice dru¬ štva »Dante Alighieri« održane ovih da¬ na izrekao je pretsjednik talijanske vlade g. Mussolini govor u kom je rekao: »Prije mene i s autoritetom daleko večim nego što je moj rekao je Nikola Tomazeo da je narod jezik. Braniti je¬ zik, usavršavati ga i čistiti znači sve vi¬ še jačati duhovno jedinstvo i prema to¬ rne politiku naroda«. Zaista materinji je jezik jednoga na¬ roda najdragoejenije njegovo blago! BROJ 8. »IS T R A« STRANA 3. 60 -godišnJica beogradskog nadbiskupa OD SEUAČKE KUČIČE U STAROM PAZINU DO NADBISKUPSKE STOLICE U BEOGRADU Preuzv. beogradski nadbiskup Dr. Jo¬ sip Ujčič, navršio je — kako smo to več u prošlom broju javili — dne 10. velja- če ove godine 60 godina života. Visoki jubilarac je istarsko seijačko bijete. Rodjen je u Staram Pazinu 10 veljače 1880. Kako tada još u Pazinu hrvatske škole nije bilo, morao je po- laziti talijansku pučku školu i tako več u najmladjhn danima učiti strane je¬ zike, kojih danas govori cijeli niz. U s vom materinskom jeziku hrvatskom, nije nažalost nikada imao prilike da uči škole. Kad mu je bilo 10 godina pre- šao je na njemačku državna gimnazij u u Trst, j er ni slovenske ni hrvatske srednje škole u Istri u ono doba još ni¬ je bilo. listom 1899. otvorena nam je — nakon dugotrajnih borba na sve upor- nije zahtjeve naše — prva hrvatska gimnazija u Pazinu). U gimnaziji je unatoe toga što mu je njemački jezik bio stran i slabo poznat, bio odličan d jak te je i maturu, god. 1898. položio s odličnim uspjehom. Nakon toga stupio je, poput drugih istarskih seljaekih si¬ nova, u goričko sjemenište, a četiri go- dme kasnije, 27 srpnja 1902. bio je za- redjen za svečenika. Bistri i inteligentni mladomisnik u- pao je u oči tadanjem trščanskom bi- skupu, a kasnijem bečkom nadbiskupu i kardinalu dr. Naglu i on ga je odmah uzeo za svog tajnika. Prvi put njegovog sveeeničkog zvanja vodio ga je dakle u zamršenu administracij u tršeansko- ko- parske biskupije, ko j a je obuhvačala tri narodnosti: Hrvate, Slovence i Talijane! Tu je trebalo najzakučastije probleme rij ešavati s velikom delikatnošču. Ta- mo je današnji nadbiskup stekao prvi smisao za pravni red, za urednu i točnu administracij u, savjesno izvršivanje i najsitnijili poslova, diskreciju i u živo¬ tu prevažna iskustva, kako da se ne ža¬ nr j eri mkome, ako se več ne može za¬ dovoljiti svakoga. Nedugo zatim šalje ga biskup Dr. Nagi u Beč u zavod Augustineum, da tamo položi doktorat bogoslovij a. Godine 1906. imenovao ga je pokojni gorički nadbiskup Dr. Sedej za suplenta moralne bogoslovije u goričkom sjeme- ništu, a druge godine več redovitim pro- fesorom moralke. Godine 1908. promo¬ viran je u Beču na čast doktora bogo¬ slovij e. Godine 1912. zamolio je nekadašnji trščanski biskup, Dr. Nagi koji je me- djutim postao bečkim nadbiskupom i kardinalom, goričkog nadbiskupa Sede¬ ja, da bi mu prepustio Dra. Ujčiča i ta¬ ko je Dr. Ujčič došao u Beč za dvor- skoga kapelana i studijskoga ravnate¬ lja. u zavodu Augustineumu. Tu se je prej njim otvorilo novo polje rada. Dr. Ujčič se je počeo mtenzivnije baviti te¬ ološkim znanostima, pa je osim mo¬ ralke, koju je neko vrijeme predavao na teološkom fakultetu, počeo prouča- vafci naročito sveto pismo, jer je u Au- gustineumu poučavao doktorande u bi¬ blijskim znanostima. U to je vrijeme naučio hebrejštinu i uputio se u sveto pismo kao malo tko. Osim znanstvenoga rada bavio se Dr. Ujčič i ekonomijom, jer je kao upravitelj ekonomije zavoda morao u onim teškim ratnim vremeni- rna muku mučiti, kako da pre¬ hrani pitomce. Kao duhovnik carskoga dvora naučio je kretati se po blistavim dvoranama i glatkim diplomatskim par- ketima. Za vrijeme rata, kada su mno¬ gi Hrvati i Slovenci bili često optuži- vam i sumnjičeni kao neprijatelji dr¬ žave. Dr. Ujčič jc mnogo puta inter- venirao u korist nedužnih žrtava na najvišem mjestu, a da o torne nitko, pa ni same žrtve, nijesu znale. Kad je poslije rata otvoreno u Lju¬ bljani sveučilište, ponudjena je Dr. Uj¬ čiču na bogoslovnom fakultetu katedra za moralku. Prigodom odlaska iz Beča. papa ga je imenovao monsignorom. Na ljubljanskoj imiverzi sav se je posvetio znanosti, osobito pak svoj oj štruci, studirajuči bez prestanka. Svoja je predavanja znao učiniti razumljivi¬ ma i pristupačnima, ilustriraj uči ih po- IZDANJA DRUŠTVA SV. MOHORA ZA ISTRU Ivan Pavič: Mali katekizam. Trieste 1940. Izdalo Društvo Sv. Moho¬ ra za Istru. Broširano. Strana 136. Mno¬ go slika u tekstu. Naslovna stranica u bojama. Luka Perinič: Selo na oba¬ li. Naslovna strana u bojama. Broširano. Strana Ul. Izdalo Društvo sv. Mohora. Trieste 1940. Kees Meekel: Zapečačeneus- ne. Pripovijest, Preveo V. S. Izdalo Društvo Sv. Mohora. Broširano. Strana 1 «8. Trieste 1939. Danica, kalendar za 1940 godinu. Izdalo Društvo sv. Mohora za Istru. Strana 156. Broširano Trieste 1939. Sve se ove knjige društva sv. Moho- ra za Istru mogu nabaviti j kod Društva sv. Jeronima, Zagreb, Trg Kralja Tomi¬ slava 21, za cijenu od 20 Din, za sve knjige zajedno. javama iz svakldašnjega života. Dvaput je bio izabran za dekana bogoslovnog fakulteta, a sveučilišni savjet birao ga je za člana disciplinskoga suda. Biskup- ski ordinarij at oak postavio ga je za prosinodalnog ispitivača i crkvenog su- ca. U sijeenju 1936 imenovala ga je Sve¬ ta Stolica apostolskim vizitatorom zaci- jelu Jugoslaviju. Kada se je beogradski nadbiskup, franjevac O. Rafael Rodič, zahvalio, imenovao je 28. novembra 1936, tada- šnji papa Pijo XI. Dra Josipa Ujčiča nadbiskupom beogradskim i smederev¬ skim, te apostolskim administratorom Banata. Dr. Ujčič bio je posvečen za nadbiskupa, dne 7. ožujka 1937. u Za¬ grebu, a u Beogradu je ustoličen 28. ožujka 1937 Dr. Ujčič proboravio je kako vidimo sav svoj život izvan hrvatskog ambijen - <%, - - KULTURNA KRONIKA ta. Polazeči školu u Trstu, studirajuči u Gorici i službuj uči zatim ponovno u Trstu ,te poslije rata u Ljubljani, on se je tijesno priljubio uz braču Slovence, tako da ga oni smatraj u više svojim. U Beogradu i u Srbiji se oko njega s na- ročitom ljubavlju okupljaju Slovenci. To se najljepše pokazalo sada prigodom njegovog jubileja, kad su mu svi Slo¬ venci koji žive u njegovoj nadbiskupi- ji iskazali svoje osječaje sinovske oda- nosti. Brači Sloveneima pridružujemo se i mi, njegovi najbliži istarski hrvatski ro- djaci, koji smo potekli iz istih istarskih seljačkih kučica, od istih hrvatskih kme¬ tskih roditelja, želimo mu, da bi Bog blagoslovio njegov rad i dao mu još da poživi dugi niz godina na korist crkve. kojoj se je posvetio, na sreču zajedni- čke nam domovine i na čast Istre naše. koja ga je rodila. NOVA MAGAJNOVA KNJIGA Za Veliko noč bo izšla njegova zbirka novel »Zaznamovani” V roke mi je prišel knjižni oglas založ¬ be Literarnega kluba v Ljubljani, ki napo¬ veduje za Veliko noč izdajo nove knjige našega pisatelja in sotrudnika našega lista Bogomira Magajne pod naslovom »Zazna¬ movani«. Ker se je zadnje čase večkrat slišalo in tudi bralo v raznih literarnih poročilih, da ie priljubljeni pisatelj Primorskih novel, Gornjega mesta i dr. »nekam utihnil«, sem bil tega oglasa vesel, ker dokazuje, da Ma¬ gajna še ni izpustil peresa iz rok temveč še vedno snuje in dela, čeprav bolj v za¬ tišju. Poiskal sem ga na njegovem stanovanju tam na Poljanskem nasipu. Skrbelo me je, če ga bom dobil samega, kajti k njemu ro¬ majo dan za dnem številni znanci in dru¬ gi. no, saj lahko izdam — potrebni, ki nik¬ dar ne odidejo praznih rok. Od njega se navadno vsi vračajo v dobrem razpolo¬ ženju, ki ga zna ustvariti Mirkova hudo¬ mušnost, pa če je bil kdo še tako mrk©' gled pred obiskom. V poltemi zimskega popoldneva, ki je silila skozi okno, sam ga dobil v običajni pozi tam v kotu sobe, med papigami, kak¬ tejami, Sedejevimi slikami, albumi, zdrav¬ niškimi knjigami in instrumenti in drugimi stvarmi, ki v nekem prijaznem neredu, tako značilnem za umetnike, napolnjujejo njego¬ vo sobo. Tudi kipec Budhe je še vedno se¬ del na nočni omarici s prekrižanimi noga¬ mi v stoičnem miru; tisti kipec, ki je v me¬ ni vedno vzbujal neko posebno pozornost, morda radi tega, ker imata z lastnikom ta¬ ko podobne oči... podolgovate, s sivimi, srepimi na dno prodirajočimi zenicami. Budha — Orient: čudna skladnost s teško umljivo, subtilno, v fantazijah vedno iščo¬ čo Magajnovo dušo. Krog kipca se je leno vil sivovijoličast dim neizbežne cigarete. Ko sem končno od vsega tega le odteg¬ nil oči, sem mu pomolil tisti ‘oglas. »Torej le delaš, čeprav te hočejo že proglasiti za onemelega slavca!« Poredno se je zasmejal in otresel pepel s cigarete. Ni bil posebno razpoložen, an¬ gina ga je morila, vendar mi ni odrekal prijazne besede in nekaj splošnih podat¬ kov in misli v zvezi z novo knjigo. »Kdaj si začel z delom in kakšno je?« »Knjiga bo zbirka sedemnajstih novel, ki sem jih napisal v zadnjih treh letih; ob¬ segala bo 320 strani. Izmed do sedaj napi¬ sanih novel sem izbral tiste, ki se mi zde najboljše in najznačilnejše, take. ki mislim- da bodo čitatelja pritegnile in mu dale ne¬ kaj, kar nam danes tako manjka: vpogled v samega sebe, samospoznavanje in dvig k višjim vrednotam ki se danes pozabljajo.« »Kako to, da si se ravno sedaj odločil za izdajo?« »Mislil sem že večkrat na izdajo te zbir¬ ke toda vedno je prišlo kaj vtnes. Sodobni pisatelji zbirajo svoja dela raztresena po raznih revijah in časopisih v knjige ter ta¬ ko ustvarjajo^ za kritiko in javnost lažji pregled o svojem delu in njegovi vrednosti. Kljub dokai neugodnemu in neprimernemu času sem se po tem zgledu in na pobudo založništva končno odločil da zbirko iz¬ dam. Upam, .da bo sprejeta z zanimanjem.« »Ali se Ti ne zdi. da je trenuten položaj zanimanje širšega kroga bralcev preusmeril in oddaljil od knjige?« »Res je. danes je izdaja knjige riskanten posel, pa to je glede na ozek domači knjiž¬ ni trg naša stara bolezen, ki zavira inten¬ zivnejše delo. Naš trg je nasičen s prevodi tuje literature in niso redki glasovi iz kro¬ ga bralcev pa tudi kronistov, ki žele več domačih del, saj zadnji čas je z nami v tem pogledu res šibka: na prste lahko sešteieš domača beletristična dela ki so izšla v zadnjih letih. Res je, časi so resni in nego¬ tovi 'in vendar bi ravno ta negotovost ;n vznemirjenost morali siljti ljudi, da bi se no¬ tranje zbrali in tako z lažjim srcem čakali novih časov.« »AH bi mi lahko da! na vpogled roko¬ pise novel?« »Jih nimam, če hočeš kaj natančnejšega zvedeti se potrudi v založništvo.« Prisrčno sva se poslovila in odhitel sem v založništvo, kjer so me z delom natanč¬ nejše seznanili. Glavna karakteristika novel, ki bodo izšle v napovedani knjigi je vrtanje v naj¬ bolj subtilne globine človeških duš, duš tistega sveta, ki so ga v likovni umetnosti zaslutili surealisti. V tej zbirki so odkriti čisto novi erotični momenti, kakor tudi li¬ sta plat socijalnega trpljenja, ki je na zu¬ naj nevidna in jo nosijo ljudje v najkkritej- ših globinah duš, Nekatere novele, n. pr. Helena, Breda, Frater Benjamin, bi na vi¬ dez skoraj spominjala na pravljico, ko pa jih prebereš spoznaš z začudenjem, da so taki elementi živi in resnični, skriti v nas samih. Izredni in barvni so tudi opisi pokra¬ jin, ki so pa vselej tesno spojeni z usodo ljudi, da tvorijo z niimi popolno celoto: te pokrajine so kot sama projekcija duš tistih ljudi, ki bivajo v njih. Svet. ki se ga je lotil Magajna v teh novelah je vzet deloma iz Ljubljane, delo¬ ma iz Primorja, najdemo pa v njih tudi motive iz Dubrovnika. Sarajeva, Srema, da, celo iz dalniih Umautskih gora. Po vsem svojem stilu bo knjiga v slov. literaturi nekaj novega. Ilustracije (enajst po številu) ki bodo knjigo posebno krasile, so delo našega tolminskega rojaka Rika Debenjaka, ki si je pridobil v kratkem ča¬ su izredno ime v Franciji in na Nizozem¬ skem pa tudi v Beogradu, kjer je njegova razstava žela presenetljiv uspeli Kakor vsebina novel, tako so tudi ilustracije pre¬ finjene po svoji subtilnosti in je vsaka iz¬ med njih prava umetnina zase. Knjiga bo izšla na finem papirju v ele- gattii opremi ge. ing. Marjance Kunc-Čuč- kove. Naroča se pri Založbi Literarnega kluba v Ljubljani, Poljanska cesta 15, IX st., III. nadstr. in stane v subskripciji v platno vezana 70.— din v polusnje pa 90.— din plačljivo tudi v štirih mesečnih obro¬ kih. — Rok za subskripcijo poteče 15. marca. Knjigo našim rojakom topio priporoča¬ mo. tako posameznikom kakor društvom. Naj ne bo naše knjižnice, ki ne bi imela te¬ ga najboljšega dela našega zavednega ro¬ jaka. Magajna je ves naš, ves povezan z rodno grudo, katere lepoto, značilnosti in trpljenje v mnogih svojih delih tako lepo popisuje. (***) Matetičeva „Čakavsko-primorska pjevanka" in Slovenci Op4&zoi*lio slovenskim emigrantskim društvom Pesmi zbrane v Matetičevi pesmarici so hrvatske in sicer večinoma iz južne Istre in deloma srednje Istre. Avtorjeve sklad¬ be iz prejšnjih let (kot na pr. čudovi¬ to lepa »Čače moj«) so se udomačile skoraj več med Slovenci kot med Hrva¬ ti, zlasti po umetniškem predvajanju Učiteljskega zbora in pa Trboveljskih slavčkov, ki so bila dirigirana v za¬ dnjih letih po dirigentih-emigrantih. Pa tudi emigrantski pevski zbori (tako na pr. pevski zbor »Tabora« v Ljubljani) so imeli že večkrat avtorjeve skladbe na programu. Slovenska narodna -pesem, ki na ža¬ lost ni več tako originalno narodna kot je še istrska hrvatska, razširila se je zlasti v povojnih letih tudi po južni Is¬ tri, kjer jo pojejo že fantje na vasi. V emigraciji pa vsi Hrvati-emigranti poje¬ jo slovenske pesmi. Ni pa tako razširje¬ na istrska narodna pesem v naših kra¬ jih in zlasti ne v slovenskih emigrant¬ skih centrih. Potrebno je zato, da pred¬ vsem naša emigrantska slovenska dru¬ štva propagirajo istrsko pravo narodno pesem, najprvo v emigrantskih vrstah, v zborih, pa potem izven zborov v svo¬ jo slovenske pesmi. Ni pa tako razširje bodnih urah, kadar pojejo slovenske pe¬ smi. Imamo skupen političen ideal. Imej¬ mo tudi skupne narodne pesmi! Slo- venci-emigranti širite med seboj istrsko narodno pesem! Priporočajte tudi dru¬ gim zborom istrske narodne pesmi zbra¬ ne v Matetičevi pjevanki! Upoštevajte veliko materijalno žrtev katero je pre¬ vzela nase organizirana emigracija in naročajte Matetičevo zbirko. Slo¬ venski emigranti in neemigrantski zbo¬ ri naročajte za izpolnitev svojega re¬ pertoarja Matetičevo pesmarico! Najljepša, najoriginalnejša, najbolj naša in slovanska in najmanj tuja, je hrvaška istrska narodna pesem! Naj ne bo nobeno emigrantsko društvo, noben emigrantski zbor, noben emigrant-pevec brez Mateticeve pesmarice! Pesmarica se naroča pri »Zvezi emi¬ grantskih društev«, Kosovska ul. 39-IV, Beograd, ali pa pri avtorju: Ivan Ma- tetič, Čara Uroša br. 11 Beograd in stoji 35 Dinarjev. Naši u Hrvatskoj enciklopediji U Zagrebu je pokrenuto izdavanje golemoga znanstvenoga djela: Hrvatska enciklopedija. Taj kulturni pothvat ve¬ likih dimenzija iziskuje suradnju veli- kog broja učenjaka i stručnjaka, a na- ravski i veliki kapital. Prvi svezak — u svemu bi ih imalo biti 12 — izači če, ka¬ ko su istakli organizatori i izdavači Hrvatske Enciklopedije, več ove jeseni. U popisu velikog broja učenjaka i kulturnih radnika. koji su pozvani na suradnju, nalazimo i dva istaknuta kul¬ turna radnika iz Istre. Dra Matu Ten- tora, ravnatelja Sveučilišne knjižnice i profesora Nikolu žica. Dru.Tentoru po- vjerena je obradba struke: Bibliotekar- stvo, knjige i časopisi, a prof. žic je član Središnjeg uredništva Hrvatske en¬ ciklopedije. Tim povodom istaknuli bismo, da bi bilo potrebno obraditi kao posebno po¬ glavij e u Enciklopediji i Hrvate izvan domovine — obuhvatiti eventualno ma- njine i iseljenike zajedno. Napominje- mo to zato, jer u prospektu nismo na- išli na posebnu struku iz toga područja. Premda dakako poznavaj uči ljude oku- pljene u redakciji Enciklopedije nimalo ne sumnjamo u to da ce i tom pitanju — Hrvatima izvan Jugoslavije inače bi¬ ti posvečena dolična pažnja. PRIZNANJE NAŠIM^ PEDAGOZIIMA U »Jutarnjem listu« izašao je ovih dana prikaz Minervinog Pedagogi j skog leksikona— priručnika za teorij u i pra- ksu uzgoja. U redakciji leksikona sudje- lovali su — kako je več poznato — i dva naša pedagoga. Josip Demarin i Ante Defrančeski. U prikazu se laskave govori o udjelu Demarina i Defrančes- koga, od kojih .je prvi »izvršno i opšir- no obradio sve naše istaknute domače pedagoške pisce«, a drugi zajedno s Pa- takijem područje pedagoške teorije i prakse, »vrlo pomno i na višini suvreme- ne nauke«. Mohorjevih knjig letos ne bo! »Koroški Slovenec« (Celovec) od 14. t. mj. poroča: Mohor,jan om v vednost! Na številna vprašanja, kedaj pride letošnji Mohor¬ jev književni dar, zamoremo danes od¬ govoriti. Uprava Mohorjeve družbe je v smislu postavnih predpisov vložila pri pristojnem državnem uradu (Reichs- stelle fur Papier und Verpackungswe- sen, Berlin) prošnjo za dovoljenje uvoza Mohorjevih knjig iz Jugoslavije. Prošnja je bila z dopisom dne 5. t. mj. rešena sledeče: £t. III. C i 15187-Rg-Mck — Vaše prošnje na svojo žalost začasno ne morem ugodno rešiti. Vračam prvi in drugi prepis s prilogami. Drž. poverje¬ nik (potpis nečitljiv). Mohorjevih knjig letos torej ne bo! STRANA 4, »ISTRA* BROJ 8. POLITIČKE BILJEŠKE SMRT LJUBE DAVIDOVICA U ponedjeljak je umro u Beogradu šef Demokratske stranke, predsjednik VIJESTI IZ DOMOVINE OMLADINSKA KONFERENCI J A C ZA¬ GREBU U Zagrebu je eve nedjelje održana Konferenci ja Radnog odbora omladins- kih Sekcija. Konferenciji su prisustvo- vali delegati iz Zagreba, Slavonskega _ _ Broda, Sušaka, Zemuna, Ljubljane, Be-: vlade u m" Ljubomir Davidovič. Sprovod ograda i Maribora, a bio je prisutan i pokojnika održan je u srijedu. pretstavnik Omladinskoga Sveta. Omla- j Pokojni Ljuba Davidovič rodjen je dinske sekcije podnijele su izvještaj o 25 XII. 1863. Prije nego se posvetio po- svome radu, a nato je utvrdjen spora-; utici bio je profesor. Godine 1901. iza zumno program rada za daljnje djelo- bran je za narodnog zastupnika i vanje. Izmed ju Omladinskog Sveta i . vranjskom okrugu, a iste godine osno- Radnog odbora postignuta je potpuna V ana je Samostalna radikalna stranka, soglasnost u pogledu budučega zajed- j kojoj je bio prvim osnivačem. Godine ničkog rada. U tom smislu prihvačena 1904 . postao je ministrom prosvjete. Te¬ je i rezolucija, gdje se u 8 točaka formu- liraju težnje naših omladinaca. Konferenciji su prisustvovali pred¬ stavnici Saveza i delegati društva »Is¬ tra«. * JEDAN NAŠ VATROGASAC čajem svoje daljnje karijere bio je još dva put ministar prosvjete, a u Jugosla¬ viji je izmedju 1919. i 1920. prvi put predsjednik vlade. Bio je pretsjednik De mokratske stranke od njenog osnutka sve do svoje smrti. Godine 1924, bio je epet pretsjednik vlade, koja se nasla- Prilikom nedjeljnog požara Kavanej njala na tadanju Hrvatsku seljačku re- Splendid u Zagrebu teško je stradao,, publikansku stranku. kako su zabilježile sve zagrebačke novi- { Smrču Ljube Davidoviča nestaje je¬ ne, vatrogasac Matija Jurišič. Taj mla- j dne od najmarkantnijih političkih li- di zagrebački vatrogasac naš je čovjek rodom iz štinjana kod Pule. Pred de- setak godina on je jednom vanrednom akrobacij om na tom ju zagrebačke ka¬ tedrale kao da se igra vlastitim živo¬ tom — tjerajuči mnoštvu ljudi, koji su ga promatrali strah u kosti — svratio I na sebe pažnju zagrebačke javnosti. Po- jj što je bila njegova vruča želja da po- - stane vatrogasac ta mu je želja bila 1 ” Bugarskoj je proštih dana došlo do nakon toga ispunjena. Kao vatrogasac' pvomjene vlade. Dosadanji ministar pred¬ anosti a nesumljivo i jedan veliki pa triota, pobornik demokratske misli sporazuma s Hrvatima, osobno nadasve pošten, što mu svi jednodušno priznaju. . . - Promjena vlade u Bugarskoj pokazivao je Jurišič izvanrednu požrt- vovnost, pa ga je ta njegova odlika — u ostalom največa odlika svakog pra- voga vatrogasca — zacijelo stajala ove nezgode. Na garištu je naime Jurišič usred vatre i dima operirao s jednim Ijestvama, koje su pukle upravo u času, kad se on na njima nalazio. Prevežen je hitno u teškom stanju u bolnicu, a dok ovo pišemo rečeno nam je, da se njego¬ vo stanje popravilo. Od srca mu želimo, da što prije sasvim ozdravi. ♦ PREŠERNOVA PROSLAVA V ZAGREBU V nedeljo je bila v Zagrebu prire¬ ditev v proslavo Prešernove 140-let- nice rojstva in 91-letnice njegove smrti. Priredilo jo je slovensko društvo »Na¬ rodni dom«. V programu so poleg osta¬ lih sodelovali naši rojaki in znanci čla¬ ni zagrebškega gledališča Vika Podgor¬ ska, Nučič, znani tenor Marijo Šimenc in operna pevka Olga Kocijančičeva. ♦ 70-LETNICA IVANA DEKLEVE Te dni je naš rojak Ivan Dekleva, upokojeni poštni poduradnik, praznoval 70-letnico življenja. Jubilant je odločen narodnjak in Sokol. Rodil se je v Pod¬ gradu v Istri. V predvojnih in vojnih letih je služil pri pošti v Trstu nato v Mariboru do upokojitve 1928. V Trstu je delal v Sokolu in drugih narodnih organizacijah. Bil je odbornik zadruge »Naš dom« in ustanovil poštarsko dru¬ štvo »Poštni rog«, še mnogo let! sjednik Kjoseivanov odstupio je, a na to je novu vladu sastavio bivši ministar prosvje¬ te Filov. Lisnicu ministarstva vanjskih po- slova u novoj bugarskoj vladi preuzeo je dosadanji poslanik Bugarske u Beogradu Ivan Popov, pa sva javnost, i kod nas i u ostaloj Evropi, vidi u toj okolnosti garan- ciju da se bugarslca vanjska politika ne če mijenjati; te da če u pogledu Jugoslavije iči sada več prilično utrtim putem prijateljstva i što intimnije suradnje, proširena s terena čiste politike i na kulturno i gospodarsko područje. U tom smislu donijeli su naši i bugarski listovi nekoliko značajnih izjava. Neki talijanški su listovi donijeli vijest, da bi sada Bugarska možda mogla pristupiti Balkanskom paktu. DVA NOVA ČASOPISA N JE MAČKE MANJINE Kako javljaju »Deutsche Nachrichten« (Zagreb) početkom ove godine dobila je nje mačka manjina u Jugoslaviji dva nova ča¬ sopisa. Prvi se časopis zove »D i e L a nd- p o st« a izdaje ga predsjednik Saveza nje- mačkih zadrugara dr. Josef Trisckler. To je tjednik, namijenjen njemačkom seljaku. Vz gospodarska pitanja bavi se i nutarnjom i vanjskom politikom, a donosi i beletristi- čke sastavke. Izlazi namjesto negdašnjega » Landwirta «. Drugi je časopis »S c h a f f e n d e J u- g e n d«, koji od 1 siječnja ove godine izlazi u obliku novina. Ovaj se časopis šalje samo članovima omladinskih organizacija Kul- Bugarske gimnazije u Dobrudži Exchange Telegraph javlja iz Sofije: Balkanska konferencija pokazuje prve po¬ zitivne rezultate u poboljšanju bugarsko- rumunjskih odnosa.. Kako se pouzdano do- znaje, uskoro če u Dobrudži biti otvorene četiri bugarske gimnazije. Bugarske manji- ne u Besarabiji takodjer če dobiti jednu srednju školu. S druge Strane bit če u Bu¬ garskoj otvorene dvije srednje škole za rumunjske manjine u Bugarskoj. Rutnunj- ska delegacija koja boravi u Sofiji s ogra- ničenim zadatkom da zaključi novi klirinški sporazum, započela je sada pregovore za znatnije preširenie robnog prometa izmedju obiju država. Talijanški institut u Beogradu U prošlom smo broju opširno javili o talijanskom institutu u Zagrebu i sličnoj ustanovi u Ljubljani. U Beogradu se ta¬ kodjer osniva talijanški institut za talijan- sku kultura, koji se otvara u četvrtak 22 o. mj. Svečanosti otvaranja instituta pri- sustvovat če talijanški ministar prosvjete Giusseppe Bottai. Ovaj prosvjetni zavod, koji če biti smješten u jednoj vili u ulici Kneginje Perside i kome če biti na čelu dr. Giovanni Maver, redovni profesor Sla- venske filologije na sveučilištu u Rimu, a na kome če raditi nekoliko talijanskih pro- fesora, otpočet če odmah po svečanom otvaranju izvodjenjem svoga programa, koji predvidja tečajeve talijanskog jezika, predavanja iz područja talijanske kulture, na srpsko-hrvatskom i na talijanskom je¬ ziku, i koncerte na kojima če se izvoditi talijanska muzička djela. Institut če raspo- lagati i obilnom knjižnicom talijanskih znanstvenih i književnih djela. Zagrebački institut otvara se 23 o. mj. TALIJANI PREDVIDJAJU DUGOTRAJNI RAT Talijanska štampa priprema talijansku javnost na dugotrajni rat. Tako piše diplo¬ matski saradnik »Gazzetta del Popolo« da nijedan odgovorni državnik zaračenih ze- tr.alja ne vje-uje više u rat s brzom odlu- kom. Možda če pustolovina, u koju je ba- čeno čovječanstvo, trajati mnogo godina. Možda se ovaj rat neče razvijati u krva¬ vim napadajima protiv utvrdjenih linija več u gospodarskoj i socijalnoj organiza¬ ciji čitavih kontinenata. Možda 'če biti nadmašena i najgora predvidjanja stano- vitih engteskih političara. Pod takviin okol- nostima '• izgledima može se ratna pripre¬ ma jedne nac>je provoditi samo na veliko. Prava priprema Za rat pretpostavlja stalnu organizaciju svih pomočnih snaga naroda i nježinc po mogučnosti, što' Veču riezavis- nost od cbskrbljivanja iz inostranstva. U kratko rečeno sastoji se prava priprema u izgradnji autarhije. turbunda, te se ne može kupiti u slobodnoj prodaji. Kao izdavač potpisan je dr. Adam Maurus, vlasnik poznate nacional-socijali- stičke knjižare u Novom Sadu. NAŠI POKOJNIKI t HENRIKA ŠANTLOVA 15. februarja dopoldne je umrla v Lju¬ bljani v 66. letu starosti naša rojakinja, znana slikarica Henrika Šantlova. Pokojni¬ ca se je rodila 17. avgusta 1874. v Gorici. V slikarstvu je dobila prvi poduk pri ma* teri-slikarici. Nato je študirala slikarstvo v Monakovem, izpopolnjevala pa se je potem še na Dunaju. Po končanem študiju se je naselila v Gorici, kjer je delovala vse do svetovne vojne. Po končani vojni se je pre¬ selila v Krško, od tu v Maribor in nazadnje v Ljubljano. Šantlova je bila talentirana slikarica, posebno pa se je odlikovala v ti¬ hožitjih. Pridno se je udeleževala skupnih slovenskih razstav, navadno v družbi z bratom Sasom in sestro Avgusto. S pokojnico je slovensko ženstvo zopet izgubilo odlično članico, ki je častno za-, stopala naše ženstvo, čeprav ni nikdar ri¬ nila v ospredie. Blag ji spomin, sorodnikom naše so¬ žalje! f MARGARITA BIZJAK V Trstu je preminula Margarita Bizjak, vdova po Jakobu iz Šmarij pri Sežani v 76 letu starosti. Njeno tiho, skromno življenje je bilo posvečeno družini in otrokom, od katerih živijo trije sinovi v Jugoslaviji in so znani kot zavedni in delavni narodnjaki. Ta narodna zavest izhaja iz zavedne šmar¬ ske družine. Blag spomin njenemu delu, samozatajevanju in skromnem življenju! f RUDOLF~BIZJAK širom Goriške m Vipavske doline je bil znan pok. Rudolf Bizjak, stavbeni tehnik in sodni izvedenec, ki je pre¬ minul 28 januarja v Kamnjah na Go¬ riškem. Bil je odločen in zaveden Slo¬ venec. Vsakomur je rad pomagal pn cenitvah in v stavbeni stroki. Zadnje čase so ga potrle razmere in prikle¬ nile vase. Čutil je kal bolezni v sebi. kar mu je odvzelo življenski elan in vese¬ lje do dela. Cele noči je presedel pri risalni deski, da je* ljudem pomagai pri izvršitvi novega katastra. Vsi, ki so ga poznali, so imeli zaunanje vanj. Njegovo življenje je bilo polno samo- zatajevanja in duhovne boli, kar je po¬ spešilo njegov konec. Pri pogrebu se : e zbrala množica domačinov in vseh onih, ki so ga poznali, da se tako od¬ dolžijo njegovemu spominu. Umri je mož dela in trpljenja, blag mu spo¬ min! * 2. februarja je umrl na Selu na Vipav¬ skem v visoki starosli ugledni posestnik Josip Mer moH a. Na zadnji poti ga >e spremilo veliko število znancev domači pevci pa so mu v slovo zapeP ganljivo ža- Iostinko. Pokojniku blag spomin, sorodni¬ kom naše sožalje! * V Mariboru je 10. februarja umrla v vi¬ soki starosti naša rojakinja Jurca Ivana roj. Malik po rodu s Slapa pri Vipavi. Po¬ kojnici blag spomin, prizadetim naše so¬ žalje! MATE DVORNIGIČ: ČAKAVŠTINA U KOZMOLOGIJI I HISTORIJI (Nastavak) Tli ova iz istog mjesta: Zahvali se Žurmila, Da če more priplivat S troje hrnje na bmje > S troje puta na noge. Kad je bila srid mora Stade more tinuti, I Žurmila tonuti«. A onda naša istarska, koja zagrijava svačije srce: »Pred našimi vrati ladonja zelena Na njoj se sušila ta bela stomanja. i t. d.« ili naša Gradiščanska iz Frakanave: Posrid sela želen bor A, pred boron moje rožice dvor. Evo jednog Z a kan ta: Jabukva je moja uvenula Onako ti uvenulo sarce kako ona jabukva uvela. Milo mi te, al te moran kjeti, Ne dočekai Jurja ni sih svetih. Jedna pirna- Jijte, pijte svati moji Vo vas danas niš ne stoji. Vo hte platit naši mladi Njeve materi i oci. (Iz Stinjaki u Gradišču) A jedna iza pira: Kumač san se oženil Jur me žena bila, Namočil san konopčič Vel j ek boja bila! (Iz Višnjaca u Gradišču) Iz selačkog kola (Selca u Hrv. Pri¬ morju) a sasma sliči čuvenom novljan- skom kolu: Primorčice kolo vode,* Kolo vode tiho hode, Da zemljicu ne umore. Ajd va kolo kij’ za kolo Da se kola naigramo Lipih pisarn napivamo I divo jak nagjedamo! Krščanstvo je prouzrokovalo prekid sa antiknim svijetom. Staru kozmogoni- ju zamijenila krščanska nauka. Svuda- vida slavenskoga zamijenio je Bog-čo- vjek. Južni Slaveni pritisnjeni od Fra- naka s jedne Strane, koji se upirahu na rimskoga papu, a s druge strane od Bi¬ zanta, nisu mogli nego prekinuti sa svo¬ jim modlyma i prihvatiti novu za njih vjeru. Na sjeveru koštalo je to Bodrice i Ljutice glave i zemlje. Jedan jedini, knez bugarski Boris, imao je neobičnu ljubav za starima, te kad je bio prisiljen da se pokrsti on i njegovi ljudi pristao je na to iz politi¬ čkih i medjunarodnih obzira, ali čim je ovih nestalo on pali hramove krščan¬ ske i uvadja staro slavensko poganstvo. Medjutim morao je popustiti kao i dru¬ gi narodi. Narodne masr prihvatile su krščanstvo iz više razloga: jer je krščan¬ stvo doneslo slobodu robovima i ravno- pravnost svih ljudi. Prva klica individualizacije čovjeka ležala je upravo u krščanstvu. Narod koji je bio naučen neprestano ratovati, seliti se iz jednog kraja u drugi pred neprijateljem.. a bivali su ljudi na trgo- vima prodavani kao stoka, u krščanstvu vidjeli su mir. Orijentalac uza sve na¬ uke Laotsea, te Džungsi-a i Bude i Fu- ki-a nije mogao da odgonetne zagonet¬ ke, kako če čovjek-životinja doči na kraj svojim zahtjevima, koji neprestano ra- stu, i svojim jadima. Bog-čovjek to je jednostavno riješio: samozatajom i odri- canjem, ali ne u neradu več u radu. I tu nastaje sada nova kultura, ali uvijek oko obala sredozemnog mora. koja se stala proteza« prema svim polovima. Nebesa su i astronomijska, zvjezdana, vjera privezana za zemlju. Babu sada zamijeni žena, koja je doista žena ali največa kraljica svih kraljica, a to je Majka Božja. Mjesec mladog sunca hu¬ de zamijenjen sa mjesecom božičnim, a obred njegov sa božičnim obredom. Kod Sla vena ko j emu je mističnost prirodi ena riječi: bog, bogec i bogataši noše isti kori j en. Slavenu je mističnost u patnji i boli. I s tog gledišta on gleda na svoga novoga malog Boga-čovjeka, i s tog gledišta se dadu donekle i razu- mjeti Chelšicky, Hus, Gregor Lazarevič, Zdeda, Potjeha, Skarga, Komensky, Tol¬ stoj, Dostojevski, Rozanov i Berdjajev Sa tog gledišta moramo promatrati i naše bosansko i južnoslavensko bogomil- stvo, koje je u crkvi katoliško j vid jelo Vlast, a Slaven ne voli Vlasti, on je du¬ hovni anarhist, ali bliže Tolstoju nego Krapotkinu. I bogumilstvo naše, 1 ako je to putem Bugarske import Albingen- zera iz Francuske, nalazi na tlu našem najbolje uporište, svoj Eldorado. I sada dolazi odgonetka pjesme u drugoj svesci Matičinoi »divojka se za¬ klela, da neče ljubit junačkoga tela«, a imade takva pjesma i u Istri i na oto- cima kvarnerskim. Da neče piti vina rumenoga niti j isti mesa ovnovoga. Ova pjesma sadržava bogumilski čredo (vje- rovanje) Slavenu je Božič 1 Badnjak dan mistike: dan kad je siromašno di- jete u štali rod j eno srušilo kralj evstva zemaljska, promijenilo v j ere 1 stare bo¬ gove i uspostavilo ravnopravnost med ju ljudima, koji su večinom do tada robo- vali. I za to pjeva čakavska pjesma: Radujte se narodi kad čujete glas Da se Isus porodi va b,aženi čas. Saki narod čuj, i Betlemu pristupluj! »O pastiri čudo novo, niste nigda videli ovo«. Va jaslice pride roditi se Bog, koji s neba sidje radi puka svog. Ovo naglašavaju sve narodne pjesme čakavske, a i naših glagoljaša, kojima je bila vrhovna crkvena vlast: patrijar- šija u Ogleju uz papu rimskoga. Bog se rodi v Vitiiomi, Vragu šilu tagda zlomi. Poslan bi anjel Gabrijel Od Boga va grad Nazaret Jenoj poniznoj divic’ Pravoj božjoj službenici. (Ovu sam pjesmu čuo svako jutro kao dijete u crkvi Sv. Jeronima na Rijeci ili kod kapucina, a i u Sv. Vidu.) A onda od božičnih koleda: Došli jesmo sprid vratara i bogata gospodara. Zač je Božič dobar dan Vesel, vesel ovi dan. Na Novu godinu: Na tom mladom letu veselimo se, Mladoga kralja mi molimo. Daj nan Bog zdravje veselja I na svitu sega obilja — itd. A sada jedna legenda gradiščanska iz železnog koja remeti svu tu idilu, koja prikazuje več u početku djetetu trnovit put. Ona glasi: Marija i kovač. Išla je Marija po toj Črno j gori po toj črnoj gori po zelenoj loži. škura noč je zašla stana ni imela Kovaču je došla, stana je prosila, »Kovaču, kovaču, daj ti nami stana«. »Odhajaj od mene, ne morem ti dati, Imam tovaruša, dan i noč kujemo«. »Kovači, kovači, ča si načinjate?« »A mi načinjamo tri zelene kline«. »A ča ‘čete š njimi s ti_ zeleni klini?« »Mi čemo ti š njimi Ježuša pribiti!« Na to je mal Ježuš iz ruk njoj ispal. Imal je taj kovač jedno dite prež ruk. Dite je priteklo Ježuša vzdignulo, Ježuša vzdignulo Mariji podalo, Onda mi je dite k čači svon priteklo, K čači svon priteklo, tako govorilo: »Poglejte, poglejte dal mi je Bog ruke, Dal mi je Bog ruke i Diva Marija«. »Da bi ja bil znai. da je to Marija Dal bin njoj bil stana i mehke posteji, Sam bin ja bil legal na trdo kamenji, Juden na znamenje a duši spasenje!« (Nastavit če se) Odgovorni urednik- ERNEST RADETlC, Krajiška ul. 12. — Vlasnik i izdavač: Savez jugosl. emigrantskih udruženja. Masarykova ul. ?8a. II. — Broj telefona 67-80 »Istra« izlazi svakog tjedna u četvrtak. —Broj čekovnog računa 36.789.. — Pretplata za cijelu godinu 48 D. za pola godine 24 D, za inozemstvo dvostruko, za Amenku 5 Oolara na godinu. — Oglasi se računaju po ejeniku. — Tisak: Jugoslovenska Štampa d. d.. Zagreb, Masarykova uL 28a. — Za tiskani odgovara: Rudolf Polanovič, Iliča br. 131. — Rukopisi se ne vračajo.