GEOLOGIJA 30, 183-205 (1987), Ljubljana
UDK 552.3:549.086(497.13)=862
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti (aljaskiti) Požeške
gore u Slavoniji
Young-Alpine alkali feldspar granites (alaskites) from Mt. Požeška Gora in
Slavonia, northern Yugoslavia
Jakob J. Pamić
Geološki zavod, Sachsova 2, YU-41000 Zagreb
Sažetak
U radu se prikazuju geološke i geokemijsko-petrološke karakteristike dosad
neistraživanih granita Požeške gore u Slavoniji. Graniti stoje u intruzivnom
kontaktu prema okolnim albitnim riolitima i metabazaltima koji predstavljaju dio
gomjokrednog vulkanogeno-sedimentnog kompleksa što leži alohtono (navlačno?)
preko okolnih neogenih sedimenata. Sami graniti predstavljaju produkte završne
magmatske aktivnosti koja je dala i okolne albitne riolite i metabazalte čija je
gomjokredna starost sigurno dokazana.
Po modalnom sastavu to su alkalijsko-feldspatski graniti u čijem sastavu
izrazito dominiraju kvare i glinenci: albit, ortoklas, mikropertit i mirmekitski
proraslaci kvarca i albita čiji je kemizam dokumentiran mikrosondnim analizama.
Po svojem izrazito leukokratnom karakteru, ovi graniti pripadaju aljaskitima.
U petrokemijskim karakteristikama jako su slični okolnim i inače genetski srod-
nim albitnim riolitima.
Alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore ne mogu se uspješno geotektonski
kategorizirati na osnovi standardnih geokemijskih diskriminacionih dijagrama.
Po nekim svojim geokemijskim i petrološkim karakteristikama oni se mogu
korelirati s A-granitima. Granitni magmatizam Požeške gore na kraju se razmatra
kao dio složenih geodinamskih procesa koji su se krajem krede odigravali u struk-
turi pretpostavljenog magmatskog luka čije relikte nalazimo u zoni Prosara-
Motajica-Cer-Bukulja u sjevernim Dinaridima.
Abstract
The paper deals with geology, geochemistry and petrology of granites from Mt.
Požeška Gora in Slavonia which have not been so far studied. Granites invade
albite rhyolites and metabasalts which represent a part of Upper Cretaceous
volcanic-sedimentary complex which is allochthonous (thrust?) over the surroun-
ding Neogene sediments. The granites represent products of final stages of the
same magmatic activity which produced the adjacent Upper Cretaceous albite
rhyolites and metabasalts.
Based on modal composition, granites belong to alkali feldspar varieties
consisting mainly of quartz, albite, orthoclase, microperthite and myrmekitic
intergrowth of quartz and albite whose chemical composition is documented by
microprobe analyses. The granites are extremely leucocratic so that they can be
184_	Jakob J. Pamić
attributed to alaskites. According to petrochemical features granites are very
similar to the adjacent albite rhyolites.
The geotectonic setting of alkali feldspar granites of Mt. Požeška Gora cannot
be reliably determined on the basis of standard geochemical discrimination
diagrams. Based on certain geochemical and petrological characteristics, the
granites can be correlated with A-type granites. Granite magmatism of Mt.
Požeška Gora is considered as a part of complex geodynamic processes which took
place at the end of the Upper Cretaceous within the structure of a presumed
magmatic arc whose relics can be recognized within the Prosara-Motajica-Cer-
Bukulja zone of the northernmost Dinarides.
Uvod
Pojave granita, zajedno sa češćim metamorfnim stijenama, spominju u svojim
radovima Štur (1861/62), Koch (1917), Tucan (1919)i Laskarev (1931). One se
navodno nalaze u okolici Novog Sela i Gradskih Vrhovaca, te na brdu Sokolovcu
iznad same Slavonske Požege. Prilikom kartiranja Požeške gore svi su ti njihovi
lokaliteti provjereni, i tom prilikom je utvrđeno da se radi o sekundarnim pojavama,
odnosno blokovima i valuticama koje potiču iz okolnih neogenih konglomerata
(Šparica & Pamić, 1986). Međutim, tom prilikom su otkriveni izdanci dotad
nespominjanih gnajsgranita kod sela Drškovci koje se po svojim karakteristikama
mogu pozitivno korelirati s odgovarajućim stijenama psunjskog granitno-metamorf-
nog kompleksa za kojeg se pretpostavlja da pripada bajkalskom orogenom ciklusu
(Jamičić, 1983, Pamić & Šparica, 1986).
Pored ovih sekundarnih pojava, Barić i Tajder (1942) opisuju brojne izdanke
rastrošenih granita u samom gradu Požegi, pod starim Požeškim gradom, kao
i u okolnim požeškim vinogradima, te u okolici Gradskih Vrhovaca. Mada ih nisu
sistematski petrografski istraživali, oni naglašavaju da su to vjerojatno alkalijski
graniti koji vrlo često imaju granofirsku strukturu. Prilikom izrade Osnovne geološke
karte izdvojena su unutar vulkanske mase Požeške gore tri manja tijela granitnih
stijena koje su određene kao granofiri. Za te se stijene navodi da su... »na osnovi
strukture i teksture određeni kao granofiri. Granofiri su u rasjednom kontaktu
s naslagama krede, a kontakt s albitnim porfirima (albitnim riolitima - primjedba
autora) nije nigdje vidljiv. Ove stijene su nastale u završnoj fazi magmatskog
ciklusa« (Šparica et al., 1980, p. 26 i 27).
To su praktički svi raspoloživi literaturni podaci o granitnim stijenama Požeške
gore.
U toku 1983. i 1984. godine smo kolega Šparica i ja, uz povremenu pomoć kolege
Crnka, kartirali Požešku goru. Tom prilikom sam ja kartirao dio Požeške gore koji je
izgrađen od magmatskih stijena, tako da mi se pružila mogućnost da sakupim obilan
petrografski materijal. Budući da su već ranije detaljno obrađene vulkanske stijene
Požeške gore (Tajder, 1944, 1947 i 1956, Majer & Tajder, 1982), to sam
u terenskom radu obratio posebnu pažnju na granitske stijene koje dosad nisu
detaljnije petrološki obrađivane.
Cilj ovog rada je da se dade cjelovit geološki i geokemijsko-petrološki prikaz
mladoalpinskih granitnih stijena Požeške gore. One stoje u intruzivnom kontaktu
s okolnim albitnim riolitima i metabazaltima za koje je pouzdano utvrđeno da
pripadaju gornjoj kredi, uglavnom senonu (Pamić & Šparica, 1983). To su
alkalijsko-feldspatski graniti (aljaskiti) s kolornim indeksom najčešće oko 5. Po
petrokemijskim karakteristikama mogu se pozitivno korelirati s gornjokrednim
albitnim riolitima u kojima se i pojavljuju.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		185
Geološki prikaz
Osnovni geološki podaci
Požeška gora, koja je smještena u južnim dijelovima Panonskog bazena, predstav-
lja, zajedno s Diljem, jugoistočnu orografsku jedinicu slavonskih planina. Te su
planine geotektonski različito interpretirane: kao »orijentalno kopno« (Gor j ano-
vić-Kramberger, 1907), odnosno dio »unutrašnjeg masiva« ili međugorja (Ko-
ber, 1914; Roksandić, 1969), dio Istočnih Alpi (Laskarev, 1931), dio Dinarida
(Koch, 1924 i drugi) i dio slavonsko-sremskog bloka, odnosno Vardarske zone
(Dimitrijević, 1974). U novije vrijeme Jamičić (1983) smatra da su mezozojski
i paleozojski kompleksi slavonskih planina izdizani u miocenu i kasnije, i navučeni sa
sjevernom vergencijom preko okolnih neogenih sedimenata. U novije se vrijeme
evolucija Panonskog bazena objašnjava ekstenzijom, djelovanjem transkurentnih
rasjeda, kao rezultat izdizanja gornjeg plašta, odnosno istanjivanja kontinentalne
kore (Royden et al., 1983, Horvath, 1984, Pamić, 1986 i drugi). Mada geotek-
tonski položaj slavonskih planina nije još potpuno razjašnjen, ipak se može pretpo-
staviti da je njihov geotektonski položaj, pa time i položaj Požeške gore, prvenstveno
vezan za evoluciju Panonskog bazena.
Dio Požeške gore u širom području pojavljivanja mladoalpinskih granita izgrađen
je pretežno od tercijarnih i kvartarnih sedimenata, uz koje još dolaze gornjokredni
sedimenti i vulkanske stijene s vulkanskim brečama (slika 1). Prema podacima
Šparice i Pamića (1986) najrasprostranjeniji su neogeni sedimenti predstavljeni
pretežno slatkovodnim klastičnim sedimentima otnanga i karpata, marinskim kla-
stičnim i vapnenjačkim sedimentima badena, te slatkovodnim i brakičnim naslagama
gornjeg miocena i pliocena. Manje rasprostiranje imaju gornjokredni, uglavnom
senonski laporoviti šejlovi i siltiti s proslojcima vapnenaca i pješčenjaka.
Veće rasprostiranje od krednih sedimenata imaju vulkanske stijene - albitni
rioliti, odnosno kvarcni keratofiri i albitni doleriti, odnosno spiliti (Tajder, 1944,
1947 i 1956, M.ajer & Taj der, 1982). Vulkanska masa se prostire skoro od
Pleternice, na istoku, do iza Novog Sela, na zapadu, na dužini od oko 15 km i pokriva
površinu od oko 30 km^. Dugo je prevladavalo mišljenje da su te vulkanske stijene
miocenske starosti (Koch, 1917 i drugi), no nedavno je dokazano da im je starost
gomjokredna, uglavnom senonska (Pamić & Šparica, 1983).
Navedeni gornjokredni sedimenti i vulkaniti predstavljaju jedinstvenu vulkano-
geno-sedimentnu formaciju. U vulkanskoj masi vrlo su često interstratificirani tanji
paketi gornjokrednih sedimenata, a u sedimentima južno od glavne vulkanske mase
javljaju se, doduše ne često, manja, konkordantna izljevna tijela metabazalta, od-
nosno spilita. Nedavno je izneseno mišljenje da gornjokredni vulkanogeno-sedi-
mentni kompleks Požeške gore predstavlja alohtonu ploču koja leži reversno (na-
vlačno?) preko okolnih neogenih sedimenata (Šparica & Pamić, 1986).
Identične ili slične gornjokredne vulkanogene-sedimentne komplekse ne nala-
zimo na površini u širem području južnih dijelova Panonskog bazena u Slavoniji.
Vulkanogeno-sedimentne tvorevine Požeške gore mogu se pozitivno korelirati s od-
govarajućim flišnim kompleksom gornje krede i paleogena u sjevernoj Bosni i Baniji,
unutar kojih na pojedinim mjestima u najdubljim dijelovima, koji odgovaraju uglav-
nom senonu, dolaze interstratificirana vulkanska tijela, mjestimice s piroklastičnim
produktima (Pamić & Jelaska, 1975).
SI. 1. Pregledna geološka karta sjevernih dijelova Požeške gore, po podacima Šparica i suradnici (1980) s tektonskom skicom dodirnog
područja Dinarida i Panonskog bazena
В Boranja, C Cer, D Dilj, K Kmdija, MG Moslavačka gora, MO Motajica, P Papuk, PG Požeška gora, PR Prošara, PS Psunj
Fig. 1. Schematized geologic map of northern parts of Mt. Požeška Gora with tectonic sketch-map of the adjoining area of the Dinarides
and Pannonian basin
186		Jakob J. Pamić
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		187
Način pojavljivanja i starost granita
Rezultati novog geološkog kartiranja pokazuju da je gornjokredna vulkanska
masa Požeške gore razdijeljena na dva dijela, skoro podjednaka, i to poprečnim
rasjedom koji ide dolinom Komušanca, istočno od Slavonske Požege. Istočni, pože-
ško-pleternički dio izgrađen je pretežno od riolita, a zapadni, požeško-vrhovački od
albitnih riolita i metabazalta.
Granitne stijene Požeške gore prostorno su vezane samo za spomenuti zapadni,
požeško-vrhovački dio vulkanske mase (slika 2). Kao što se vidi na priloženoj
geološkoj karti, graniti se javljaju u dva glavna područja: u okolici Gradskih Vrho-
vaca, u zapadnim dijelovima, te u samom gradu Požegi, a naročito iznad njega na
Sokolovcu, Fratrovici pa sve do Komušanca, na istoku. Interesantno je istaći da ovo
drugonavedeno područje predstavlja i glavno požeško vinogorje.
Dakle, granitne stijene zauzimaju dosta veću površinu nego se to ranije mislilo.
U stvari, oko polovina požeško-vrhovačkog dijela vulkanske mase isprobijana je
granitima, tako da se može ocijeniti da oni pokrivaju površinu od oko 6-7 km^.
Graniti stoje u kontaktu s gornjokrednim i neogenim sedimentima duž južnog
ruba mase od Gradskih Vrhovaca sve do Komušanca i Vranovca. Tu je kontakt jako
pokriven i nedostupan osmatranju, no izgleda (prema morfološkim odnosima) najve-
ćim dijelom rasjedan, što se jasno vidi jedino u području kamenoloma u granitima
kod samih Gradskih Vrhovaca. Sjeverna granica požeško-vrhovačkog dijela vulkan-
ske mase, zajedno s intrudiranim granitima, ima reversan (navlačan?) karakter,
a ispod ovog reversnog rasjeda izbijaju južno od Drškovaca spominjane gnajsgra-
nitne stijene psunjskog kompleksa. Vulkanska masa s granitima ispresijecana je
poprečnim rasjedima u nekoliko manjih blokova; od njih su najizraženiji rasjed
dolinom Vučjaka i rasjed koji ide od Gradskih Vrhovaca ispod Vrhovačkog grada sve
do Novog Sela; duž oba ta rasjeda ide tektonski kontakt između albitnih riolita
i granita.
Graniti se pojavljuju unutar vulkanske mase izgrađene uglavnom od albitnih
riolita što već govori, apstrahirajući spomenute tektonizirane kontakte, da su graniti
intruzivni u vulkanskoj masi. Treba naglasiti da je Požeška gora inače jako pokrivena
i na njoj se vrlo rijetko nailazi na dobre izdanke sa svježim stijenama. Jedan od
takvih, rijetko dobro otvorenih izdanaka nalazi se u usjeku puta što ide dosta visoko
desnom obalom Vučjaka, iznad groblja sv. Elizabete, kroz dio požeških vinograda
ispod Fratrovice. Na tom izdanku (slika 3) otkriveni su na dužini od preko 20 m
zelene rastrošene jastučaste lave izgrađene od metabazalta. U jugozapadnom dijelu
izdanka u njima dolazi oko 20 cm debeli proslojak crvenkastog rožnjaka kakvi se
inače vrlo često javljaju unutar vulkanske mase, zajedno sa šejlovima i vapnencima
(Pamić & Šparica, 1983). U središnjim dijelovima tog izdanka nailazi se u zelen-
kastim jastučastim metabazaltima na tri metra debelu žilu dosta rastrošenog granita,
odnosno granitporfira. Jugoistočni kontakt je jasno intruzivan, pada 230/79°; duž
kontakta su graniti jako sitnozrni i porfirski, s mnogo sitnozrne mikrogranitske
osnove, tako da ih se može shvatit kao »zamrznute rubove«. S druge strane, sjevero-
zapadni kontakt te žile je vertikalan i tektoniziran.
Važno je istaći da se takvi sitnozrni, često aplitoidni diferencijati granita dosta
često susreću i na drugim mjestima u endokontaktnim područjima s okolnim rioli-
tima, i njih također možemo shvatiti kao »zamrznute rubove« koji dokazuju intruzi-
van karakter kontakta.
188__Jakob J. Pamić
SI. 2. Geološka karta sjeverozapadnih dijelova Požeške gore, djelomice po podacima Šparica i Pamić (1986)
1 neogeni i kvartarni sedimenti, 2 gornjokredni sedimenti, 3 stijene bimodalne vulkanske asocijacije, 4 alkalijsko-feldspatski graniti,
5 granit-gnajsne stijene paleozoika, 6 normalna granica, 7 transgresivna granica, 8 rasjed, 9 navlačni rasjed, 10 intruzivna granica,
11 kamenolom, 12 mjesta uzorkovanja analiziranih stijena
Fig. 2. Geologie map of northwestern parts of Mt. Požeška Gora
1 Neogene and Quaternary, 2 Upper Cretaceous sediments, 3 rocks of bimodal volcanic association, 4 alkali feldspar granites, 5 Paleozoic
granite-gneissoides, 6 normal contact line, 7 unconformity, 8 fault, 9 reverse (thrust) fault, 10 intrusive contact line, 11 quarry,
12 sampling locations of analyzed rocks
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		189
SI. 3. Profil sa žilom granitporfira koja probija gornjokredne bazalte
Fig. 3. Cross-section showing granite porphyry vein intruded in Upper Cretaceous metabasalts
Opisane pojave pokazuju da su graniti intruzivni u vulkanskoj masi Požeške gore
i da su mlađi od njih. Budući da je ranije dokazano da su vulkanske stijene Požeške
gore gornjokredne, uglavnom senonske starosti (Pamić & Šparica, 1983), to
znači da su graniti od njih mlađi. Petrografski, a naročito petrokemijski podaci, koji
će dalje biti prikazani, pokazuju veliku srodnost granita i albitnih riolita, na osnovi
čega bi se tnoglo pretpostaviti da graniti Požeške gore predstavljaju produkte završne
faze magmatizma koji je dao i same riolite u kojima se graniti pojavljuju. Po toj
interpretaciji bi graniti Požeške gore bili završni produkti gornjokredne, odnosno
senonske magmatske aktivnosti koja je u ekstruzivnom nivou dala prethodno, možda
i samo malo ranije, okolne albitne riolite.
Petrologija
Prilikom kartiranja granita Požeške gore uzeto je ukupno 76 uzoraka koji su
petrografski obrađeni. Devet je uzoraka detaljno analizirano, a pozicije tih devet
uzoraka nanesene su na priloženoj geološkoj karti (slika 2). Rezultati petrografske
obrade pokazuju da sve granitne stijene Požeške gore imaju ujednačene strukturno-
teksturne karakteristike, mineralni, a time i kemijski sastav, pa ćemo ih stoga, u cilju
izbjegavanja ponavljanja, i zajednički prikazati.
Ovdje je važno istaći da su požeški graniti jako rastrošeni, jednako kao i okolni,
inače megaskopski veoma slični albitni rioliti u kojima se pojavljuju. Naročitu je
teškoću pri kartiranju predstavljala činjenica što i rioliti i graniti imaju jako sličnu
koru trošenja s neznatnim razlikama u osobinama tla koja od njih postaju. Rioliti
daju teška i rumeno-žućkasta tla, a graniti rumenkasta no laka tla (zbog intenzivne
grusifikacije). Zbog toga je samo kartiranje i razdvajanje granita i okolnih albitnih
riolita predstavljalo vrlo mukotrpan posao koji se mogao uspješno obavit tek nakon
određenog terenskog iskustva na samoj Požeškoj gori.
190_	Jakob J. Pamić
Mineralni sastav
U mineralnoj paragenezi požeških granita izrazito prevladavaju glinenci, uz nešto
manje kvarca. Dolaze i sekundarni minerali, i to sericit i glinoviti minerali po
glinencima, te klorit i naročito bauerit - nakupine limonita - vjerojatno po biotitu
koji nije uopće sačuvan. Vrlo se rijetko nailazi na listiće muskovita.
Od akcesornih minerala zapaženi su opaki minerali, cirkon i apatit, i to prva dva
u promjenljivim, količinama; u nekim granitima dolazi po desetak zrna cirkona,
a u nekim povećana količina opakih (metalnih) minerala. Ponekad se u granitima
nailazi na manje količine sekundarnog kalcita u vidu lećastih i gnjezdastih nakupina.
Glinenci su predstavljeni samo alkalijskim vrstama; najčešći je albit, a zatim još
dolaze ortoklas, mikropertit, odnosno antipertit i mirmekitski proraslaci kvarca
i alkalijskog glinenca.
Albit se redovito javlja u hipidiomorfnim, prizmatskim zrnima; obično su to
sraslaci, najčešće srasli po albitskom sraslačkom zakonu. Kemijski sastav albita
dobiven mikrosondom prikazuju analize 1, 2, 3 i 9 u tabeli 1. Preračun tih analiza
pokazuje da su to albiti koji sadrže Ani_3_4,7 i Ого,4-1,7.
Ortoklas se također javlja u prizmatskim hipidiomorfnim kristalima; obično su to
kristali samci ili dvojci, najčešće srasli po karlovarskom zakonu. Kemijski sastav
ortoklasa prikazuje analiza 8, tabela 1. Po toj analizi radi se o skoro čistom ortoklasu
s ОГ98,2.
Mikropertit, odnosno antipertit pojavljuje se u hipidiomorfnim zrnima koja se
ističu vrlo izraženom finolamelarnom građom. Mikrosondni kemijski sastav (analize
6 i 7, tabela 1) pokazuje da su pojedinačne lamele izgrađene od albita (Ani ^)
i ortoklasa (Orgvj).
Mirmekiti, odnosno proraslaci kvarca i glinenca pokazuju dosta veliku raznovrs-
nost, kako po načinu pojavljivanja, tako i po količini i obliku proraštenih kvarcnih
zrna. Najčešće to su krupnija, hipidiomorfna zrna s promjenljivom količinom prora-
slog kvarca, no često se javljaju i alotriomorfno između hipidiomorfnih zrna albita,
mikropertita i ortoklasa. Oblik proraslog kvarca je različit: kapljičast, klinast,
rebrast, crvolik i nepravilan. Kemijski sastav dobiven mikrosondom (analize 4 i 5,
tabela 1) pokazuju da je alkalijski glinenac mirmekita također predstavljen albitom
(Ап1,з).
Navedeni podaci kemijskog sastava albita, bez obzira da li se radi o pojedinačnim
kristalima, mikropertitu, odnosno antipertitu ili mirmekitskim proraslacima s kvar-
com, pokazuju da se radi o dosta čistom albitu koji u prosjeku sadrži Апг.г-
Svi navedeni alkalijski glinenci rijetko su kada sasvim svježi. Obično su malo do
umjereno, a ponekad i sasvim zamućeni sitnim glinovitim mineralima koji nisu
detaljnije određivani. Jasno, pri određivanju mikrosondnog kemijskog sastava odabi-
rala su se samo najsvježija zrna glinenaca.
Strukture i teksture
Granitne stijene Požeške gore imaju najčešće hipidiomorfne do alotriomorfno
zrnaste strukture. Veličina zrna je promjenljiva; najčešće dosiže do 2 ili 3mm,
a izuzetno rijetko i do 5 mm. Sitnozrniji varijeteti s veličinom zrna do 1,5 ili ispod
Imm (aplitoidni varijeteti) su znatno podređeniji. Izuzetno rijetko se nailazi na
porfiroidne granite s mnogo mikrogranitske osnove i malo utrusaka veličine do
2-3 mm.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		191
Tabela 1. Kemijski sastav glinenaca dobiven mikrosondom
Table 1. Microprobe chemical composition of feldspars
Ab- pojedinačno zrno albita - single albite grains; My - albit s mirmekitski
proraslim kvarcom - albite with myrmekite quartz intergrowths; AbMp - albit iz
partita, odnosno antipartita - albite from perthite and antiperthite; OrMp -
glinenac iz pertita, odnosno antipertita - potassium feldspar from perthite
and antiperthite; Or - pojedinačno zrno K-glinenca - single potassium feldspar
grain
2, 5, 6 i 9 brojevi granitnih uzorka kao u tabeli 2 - numbers of granite samples
as in Table 2
Tekstura granita je redovito homogena (masivna).
Graniti koji se javljaju duž ili u blizini rasjednih zona u pravilu su jako brečirani,
kataklazirani, nekad u tolikoj mjeri da predstavljaju granitne breče. Sitnozrnije
drobljeni, milonitizirani graniti znatno su podređeniji. Takvi kataklastični i milonit-
ski graniti izgrađuju veći dio kamenoloma kod Gradskih Vrhovaca koji je lociran duž
tektonskog kontakta s gornjokrednim sedimentima.
192_	Jakob J. Pamić
Klasifikacija granita
Svi graniti Požeške gore predstavljaju izrazito leukokratne stijene i njihov kolorni
indeks rijetko kada dosegne do 10, a najčešće se kreće oko 5. Naročito je značajna
karakteristika svih granita Požeške gore da su u njima glinenci predstavljeni samo
alkalijskim vrstama: albitom i ortoklasom. Zbog toga oni u dijagramu Strecke-
is ena (1973) padaju pretežno u polje 2 koje odgovara alkalijsko-feldspatskim
granitima. Istina, postoji mala neusaglašenost u sastavu modalnog (Апг.г) i normativ-
nog (Апз) albita, no u ovakvim razmatranjima prednost treba svakako dati modalnim
sastavima dobivenim mikrosondom, to tim više što nešto povećan sadržaj CaO
u nekim granitima je uvjetovan prisustvom sekundarnog kalcita. Samo dvije ispitane
stijene (uzorci 4 i 9) sadrže manje od 20 % kvarca i u Streckeisenovom dijagramu
padaju u grupu 6 koja odgovara alkalijsko-feldspatskim kvarcnim sijenitima.
Prema sugestiji Streckeisena (1973) alkalijsko-feldspatski graniti se mogu
pobliže definirati po svom mineralnom sastavu, odnosno prema vrstama prisutnih
glinenaca. U našem konkretnom slučaju samo jedna detaljno obrađena stijena sadrži
minimalno ortoklasa (manje od 2%) i pošto gro glinenaca pripada albitu, to bi
odgovarala albitnom granitu. Sve ostale stijene sadrže pretežno albit (obično 40 do
62 %), uz promjenljivu količinu ortoklasa (11 do 27 %, izuzetno preko 30 %), tako da
je onda za njih najpogodniji naziv: ortoklas-albitni graniti, s tim da bi uzorke 4 i 9 (s
manje od 20 % normativnog kvarca) trebalo označiti ortoklas-albit-kvarcnim sijeni-
tima.
Jedan dio požeških granita sadrži promjenljivu količinu mirmekitskih proraslaca
kvarca i alkalijskog glinenca, pa onda ima izražen i granofirski karakter. Treba,
međutim, objektivno istaći da u oko polovici ispitivanih granita Požeške gore ne
dolaze mirmekitski proraslaci kvarca i glinenaca ili su pak prisutni u malim količi-
nama. Zbog toga nikako nije opravdano da ih se sve nazove granofirima. U stvari,
samo u pet ispitivanih granita (od ukupno 76) izrazito dominiraju među glinencima
mirmekitski proraslaci kvarca i albita i eventualno bi se samo oni mogli označiti
granofirima. U nešto manje od polovice ispitanih granita dolazi manja do umjerena
količina mirmekitskih proraslaca kvarca i alkalijskih glinenaca, tako da je onda kod
njih samo izražen, više ili manje, granofirski karakter. U drugoj polovici, tih mirme-
kitskih proraslaca uopće nema ili su prisutni u minimalnim količinama.
No, isto tako treba istaći da u ponekim požeškim granitima među glinencima
izrazito prevladava mikropertit, odnosno antipertit, pa onda imaju jasno izražen
»mangeritski« karakter. Konačno, i u granofirskim granitima dolazi mala do umje-
rena količina ne samo mirmekitskih proraslaca nego i mikropertita, odnosno antiper-
tita, tako da onda oni imaju ne samo granofirski nego ujedno i »mangeritski«
karakter.
Pozivajući se na originalni rad Spurra (1907), Streckeisen (1973, p. 28) iznosi
mišljenje »da bi se za leukokratne alkalijsko-feldspatske granite s manje od 10 %
femskih minerala mogao upotrijebiti i naziv aljaskit«. Taj naziv za izrazito leuko-
kratne alkalijske granite nalazimo i u nekim drugim petrografskim priručnicima
(Johannsen, 1959 Í Troeger, 1935).
Dakle, kisele intruzivne stijene Požeške gore po svojem modalnom sastavu pripa-
daju pretežno alkalijsko-feldspatskim granitima, a manjim dijelom alkalijsko-feld-
spatskim kvarcnim sijenitima. Po mineralnom sastavu među njima izrazito prevlada-
vaju ortoklas-albitni graniti, a podređeni su albitni graniti i ortoklas-albit-kvarcni
sijeniti. Po svom izrazito leukokratnom karakteru, ti alkalijsko-feldspatski graniti
odgovaraju aljaskitima.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		193
Geokemijskì podaci
Kemijski sastav požeških alkali j sko-feldspatskih granita i alkalijsko-feldspat-
skih kvarcnih sijenita prikazan je u tabeli 2. Po sadržaju makroelemenata, to su
pretežno izrazito kisele stijene s varijacijam SÌO2 od 67,02 do 74,32%. U njima
izrazito prevladavaju alkalijski glinenci, pa je visok i sadržaj alkalijskih elemenata:
NazO koleba od 4,00 do 7,27 % (srednja vrijednost 5,70 %), a K2O od 0,29 do 5,63 %
(srednja vrijednost 3,64 %). S druge strane, količina CaO je niska i varira od 0,20 do
0,98 % (srednja vrijednost 0,51 %) pri čemu treba imati u vidu da jedan njegov dio
otpada na sekundarni kalcit. Zbog izrazitog leukokratnog karaktera, nizak je i sadr-
žaj feromagnezijskih komponenti: srednja vrijednost MgO je 0,27%, a ukupnog
željeza 2,67%. Izrazito prevladavanje feri-željeza nad fero-željezom uvjetovano je
prisustvom limonita. Sadržaj vode (srednja vrijednost 1,71%) također je vezan za
limonit, ali i za glinovite minerale koji se redovito javljaju, bar u maloj količini, na
račun glinenaca.
Po Nigglijevim vrijednostima, koje su također date u tabeli 2, većina detaljno
ispitivanih stijena pripada grupama alkalijskih granita, a neke, naročito one s nešto
nižim sadržajem SÍO2, natrongranitaplitskim do aplitgranitskim magmama.
Prema normativnom CIPW sastavu (tabela 2), sve su to kvarcom prezasićene
stijene; sadržaj normativnog kvarca koleba kod alkalijsko-feldspatskih granita od
20,2 do 30,8%, a kod kvarcnih sijenita od 17 do 18,5%. I u normativnom sastavu
izrazito pretežu glinenci, i to naročito albit koji je uvijek češći od ortoklasa. Budući
da su glinenci uvijek bar malo kaolinizirani, to je karakteristično redovno prisustvo
normativnog korunda, najčešće u količni od oko 2 %, zbog čega ove stijene imaju čak
i slabo izražen peraluminijski karakter. Zbog izrazito leukokratnog karaktera pože-
ških alkalijsko-feldspatskih granita i kvarcnih sijenita, normativni i modalni sadr-
žaji kvarca i glinenaca su uglavnom ujednačeni.
Požeški alkalijsko-feldspatski graniti imaju vrlo slične, gotovo identične petroke-
mijske karakteristike kao i okolni albitni rioliti u kojima se javljaju, što pokazuju
njihovi prosječni kemijski sastavi (analize 10 i 11, tabela 2). Na priloženom trokom-
ponentnom dijagramu K2O + NazO-FeO+MgO-CaO (slika 4) većina točaka granita
s kvarcnim sijenitima i albitnih riolita gusto su koncentrirane u relativno malom
polju. Ta se petrokemijska sličnost ogleda i na trokomponentnom dijagramu Q - Or
- Ab na kojem se točke albitnih riolita i alkalijsko-feldspatskih granita s riolitima
grupiraju na identičan način, no doduše u nešto većem polju (slika 5).
Navedeni podaci pokazuju da postoji pozitivna korelacija između požeških alkalij-
sko-feldspatskih granita s kvarcnim sijenitima i okolnih albitnih riolita u njihovim
osnovnim petrokemijskim karakteristikama što ukazuje i na njihovu genetsku srod-
nost.
U tabeli 2 navedeni su i sadržaji određenih elemenata u tragovima koji pokazuju
uglavnom uobičajena variranja karakteristična za granitne stijene. Interesantno je
istaći da su sadržaji nekih tipičnih granitofilnih metala vrlo niski: molibdena je
manje od Ippm, kositra 5ppm ili manje, a volframa 2,7 ppm ili manje. Treba,
međutim, podvući jako povišen sadržaj cirkonijuma čiji sadržaji kolebaju od 320 do
532 ppm.
Neki od navedenih elemenata u tragovima pokušali su se koristiti za određivanje
geotektonskog režima u kojem se odigravao granitni magmatizam Požeške gore. U tu
svrhu su upotrebljeni diskriminacioni dijagrami koje su predložili Pearce i surad-
nici (1984). Na slici 6 prikazani su dijagrami koji pokazuju varijacije u sadržajima Y,
13 - Geologija 30
Tabela 2. Sadržaj makroelemenata (tež. %) i mikroelemenata (ppm), normativni CIPV sastav
i Nigglijeve vrijednosti granita Požeške gore
Table 2. Major element (in weight percent) and trace element contents (in ppm) of granites from
Mt. Požeška Gora
1 albitni granit - albite granite; 2, 3, 6, 7 i 8 ortoklas-albitni graniti - orthoclase-
-albite granites; 4 i 9 ortoklas-albit-kvarcni sijeniti - orthoclase-albite-quartz
syenites; 10 srednji sastav požeških alkalijsko-feldspatskih granita i kvarcnih sijenita
- average composition of alkali feldspar granites and quartz syenites from Mt. Požeška
Gora; 11 srednji sastav okolnih albitnih riolita - average composition of the adjacent
albite rhyolites
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		195
SI. 4. Trokomponentni dijagram K20+Na20-Fe0+Mg0-Ca0 za granite
(označene brojevima) i albitne riolite (označene krugovima) Požeške gore
Fig. 4. Triangle diagram KgO+NagO - FeO+MgO -CaO for granites (marked
by numbers) and albite rhyolites (marked by circles) from Mt. Požeška
Gora
Rb i Nb u odnosu na SÍO2. Na dijagramima (a) i (c) točke požeških granita leže duž
granične linije koja razdvaja polje orogenih granita i granita iz unutrašnjosti ploča
(ORG+WPG) od polja kolizionih granita i granita magmatskih lukova (VAG+COLG).
Dakle, po tim dijagramima ne može se povući neki određeniji zaključak. No, dijagram
(b), na kojem su u odnosu Rb i SÍO2, pokazuje da gotovo sve točke požeških granita
padaju u polje koje odgovara granitima iz unutrašnjosti ploča.
Diskriminacioni dijagrami Nb:Y i Rb:Y+Nb (slika 7a i b), koje su također predložili
Pearce i suradnici (1984), pokazuju da točke požeških alkalijsko-feldspatskih
granita i kvarcnih sijenita padaju u polje granita iz unutrašnjosti ploča. Dok su one
u dijagramu 7a gusto koncentrirane u unutrašnjosti polja granita iz unutrašnjosti
ploča (WPG), dotle one na dijagramu 7b leže blizu graničnog polja s granitima
vulkanskih, odnosno magmatskih lukova (VAG).
Na osnovi prodiskutiranih diskriminacionih dijagrama moglo bi se zaključiti da
granitnu intruziju Požeške gore treba vezati za unutrašnjost ploče, što protivuriječi
terenskim, odnosno geološkim podacima. Naime, požeški graniti se javljaju u albit-
nim riolitima u jasnom intruzivnom odnosu, a sami rioliti predstavljaju itegralni dio
gornjokrednog, uglavnom senonskog vulkanogeno-sedimentnog kompleksa koji je
nastao u Tetisu, dakle, u marinskoj sredini, i to najvjerojatnije ne daleko od magmat-
skog luka, dakle od samog konzumacionog ruba negdašnje ploče.
Prema tome, navedeni diskriminacioni dijagrami, koji su u novije vrijeme našli
veliku primjenu u petrogenetskim i geotektonskim razmatranjima, pokazuju da se
196		Jakob J. Pamić
SI. 5. Trokomponentni dijagram Q - Or - Ab za granite (označeni
brojevima) i albitne riolite (označeni krugovima) Požeške gore
Fig. 5. Triangle diagram Q - Or - Ab for granites
(marked by numbers) and albite rhyolites (marked by circles) from Mt.
Požeška Gora
S geokemijskim podacima treba postupati vrlo obazrivo i da ih se ne smije mehanički
primi] en j i vati, a i oni sami nikako se ne bi smjeli uzimati kao neki čvrsti elementi za
izvođenje pouzdanih zaključaka. Njihova dosadašnja upotreba u genetskim i geotek-
tonskim razmatranjima pokazala je velike mogućnosti i dala je dobre rezultate. No,
ovaj naš primjer, a i neki drugi, pokazuju da se treba biti u svakom posebnom slučaju
vrlo kritičan i da ipak prvenstveno treba voditi računa o konkretnim geološkim,
odnosno terenskim podacima.
Diskusija
Naprijed navedeni geološki, mineraloško-geokemijski i petrološki podaci poka-
zuju da alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore, uz podređene kvarcne sijenite,
predstavljaju specifičnu asocijaciju magmatskih stijena koje se jasno odvajaju od
okolnih granitnih stijena Slavonije, Moslavine i sjeverne Bosne. Od hercinskih
granita slavonskih planina razlikuju se po svom geološkom položaju, odnosno staro-
sti. S druge strane, mogu se pozitivno korelirati po geološkom položaju i starosti
s mladoalpinskim granitima Moslavačke gore i Motaj ice. Međutim, po svom alkalij-
skom karakteru požeški graniti se jasno razlikuju od granita svih navedenih po-
dručja.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		197
SI. 6. Varijacioni dijagrami za Y (a), Rb (b) i Nb (c) u odnosu na SÌO2 (Pearce et al., 1984)
Fig. 6. SÌO2 variation diagrams for Y (a), Rb (b) and Nb (c) (Pearce et al., 1984)
SI. 7. Diskriminacioni dijagrami: (a) Nb : Y i (b) Rb : Y+Nb (Pearce et al., 1984)
Fig. 7. Nb : Y (a) and Rb : Y+Nb (b) discrimination diagrams for granites (Pearce et al., 1984)
198_	Jakob J. Pamić
Kada se govori o geološkom položaju granita Požeške gore, onda treba naglasiti
da se oni ne javljaju na mjestu svog primarnog intrudiranja. Naime, kao što je
naprijed naglašeno, vulkanska masa Požeške gore, zajedno s okolnim gornjokrednim
sedimentima, leži reversno (navlačno?) preko okolnih neogenih sedimenata. Tekton-
ski pokreti koji su dali ovu strukturu mladi su, jer su oni zahvatili i okolne panonske
sedimente (Šparica & Pamić, 1986). Sve to dokazuje da su i sami graniti Požeške
gore, koji se javljaju u vulkanskoj masi, alohtoni u odnosu na okolne neogene
sedimente.
S tim u vezi se postavlja pitanje rješavanja primarnog položaja gornjokrednog
vulkanogeno-sedimentnog kompleksa Požeške gore, pa time i samih granita. Kao što
je naprijed istaknuto, gornjokredni vulkanogeno-sedimentni kompleks Požeške gore
može se pozitivno korelirati s gornjokredno-paleogenim flišnim kompleksom sje-
verne Bosne (Jelaska, 1978), čiji su najniži dijelovi na mnogim mjestima izrazito
vulkanogeni. Po tom bi se, možda, moglo pretpostaviti da je gornjokredni vulkano-
geno-sedimentni kompleks Požeške gore horizontalno transportiran iz pravca juga.
Ovoj pretpostavci ide u prilog i činjenica što su u novije vrijeme zapažene u slavon-
skim planinama navlačne strukture sa sjevernim vergencijama (Jamičić, 1983).
U zoni rasprostiranja gornjokredno-paleogenih fliševa sjeverne Bosne javljaju se
granitne stijene na Prosari i Motajici, odakle se dalje nastavljaju na istok preko Cera
sve do Bukulje. Te granitne stijene su prema izotopnim podacima Del eon a (1969)
gornjokredno-tercijarne starosti. Izdanci tih mladoalpinskih granita, zajedno s okol-
nim metamorfnim stijenama i neogenim dacitima i andezitima, interpretirani su kao
relikti drevnog magmatskog luka ispod kojeg je subducirana mezozojska oceanska
kora dinaridskog dijela Tetisa (Pamić, 1977 i 1985/86). U strukturi tog magmatskog
luka mogli su nastati i alkalijsko-feldspatski graniti kao diferencijati normalnog
granitskog i granodioritskog magmatizma koji je dao i druge granitske stijene u zoni
Prosara-Motajica-Cer-Bukulja. Identične alkali j sko-feldspatske granitne stijene
javljaju se kao metarsko-dekametarske žile u okolnoj Prosari i Motajici (Varićak,
1956 i 1966).
Nakon završne faze boran j a (pirinejska faza) Dinarida započinje u ovom području
formiranje Panonskog bazena, odnosno njegovog južnog ruba kao posljedica snažnog
izdizanja gornjeg plašta i istanji vanj a kore koje se u epidermalnom dijelu odražava
u horizontalnom rasjedanju uzrokovanom snažnim ekstenzionim procesima (Ro-
yden, et al., 1983, Pamić, 1985/86 i drugi). Ovi ekstenzioni procesi dovode do
razbijanja magmatskog luka s tim da su se njegovi pojedini dijelovi mogli horizon-
talno kretati i u pravcu sjevera. Dakle, po ovakvoj interpretaciji bi mogao gornjo-
kredni vulkanogeno-sedimentni kompleks Požeške gore, zajedno s intruzijama alka-
li] sko-feldspatskih granita, imati svoj korijen u širem području pretpostavljenog
magmatskog luka kojeg definira zona mladoalpinskih granita Prosara-Motaji-
ca-Cer-Bukulja.
Genetsko klasificiranje alkalijsko-feldspatskih granita predstavlja složen pro-
blem jer ih je teško uklopiti u uobičajene kriterije karakteristične za I i S granite
(Chappell & White, 1974). Doduše, s obzirom na njihov jako izražen alkalijski,
a naročito leukokratni karakter, te oksidiranost, odnosno trošnost feromagnezijskih
minerala, ne raspolaže se s kriterijima koji su relevantni za takva genetska klasifici-
ranja. Jedino je moguća korelacija po sadržaju alkalijskih elemenata; naime, po
visokom sadržaju NazO (srednja vrijednost je 5,70 %) i nižem sadržaju K2O (srednja
vrijednost je 3,64 %), oni bi pripadali I-granitima (Beckinsale, 1979), koji krista-
liziraju iz taljevina koje potječu iz gornjeg plašta.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore		199
SI. 8. Varijacioni dijagrami za Y, Nb i Zr u odnosu
na SÍO2 za A-granite (Collins et al., 1982)
Fig. 8. SÌO2 variation diagrams for Y, Nb and Zr for
A- granites (Collins et al., 1982)
Po nekim svojim geokemijskim karakteristikama, granitne stijene Požeške gore
mogle bi odgovarati specifičnom genetskom tipu, odnosno A-granitima (Collins et
al., 1982). Ti A-graniti inače su po sadržaju glavnih komponenti jako slični
I-granitima od kojih se, međutim, jasno razlikuju po sadržaju nekih mikroelemenata,
kao npr. Nb, Ga, Y i elemenata iz grupe rijetkih zemalja, s tim da je za njih naročito
karakterističan povišen sadržaj Zr. Na dijagramima je na slici 8 prikazana distribu-
cija Y, Nb i Zr u odnosu na SÌO2 za granite Požeške gore; na njima su naznačena
i polja A-granita za dva granitna masiva iz Australije (Collins et al., 1982). Kao što
se vidi na tim priloženim dijagramima, sadržaji Y, Nb i Zr pokazuju mala rasipanja
i padaju u polja karakteristična za A-granite što je naročito izraženo za Zr.
Collins i suradnici (1982) navode da se takvi A-graniti pojavljuju i na drugim
brojnim mjestima u svijetu. Oni mogu biti različite starosti i često su asocirani
200		Jakob J. Pamić
s kvarcnim sijenitima, pa čak i s alkalijskim nefelinskim sijenitima. Oni imaju niski
sadržaj CaO i MgO i, mada imaju visok sadržaj alkalijskih elemenata, većina njih
odgovara hipersolvus granitima Bowena i Tuttla (1959). A-graniti imaju i neke
mineraloške specifičnosti: redovito prisustvo alkalijskih glinenaca pri čemu su ka-
rakteristično prisutni mirmekitski proraslaci kvarca i alkalijskih glinenaca, te prisu-
stvo manje količine biotita bogatog anitom. Mada se ne može generalizirati da su
genetski vezani za neki određeni geotektonski režim, ipak se može reći da se A-graniti
karakteristično pojavljuju u ekstenzioznim područjima unutar blokova kontinen-
talne kore.
Po prikazanim podacima moglo bi se zaključiti da alkalijsko-feldspatski graniti
Požeške gore pokazuju pozitivnu korelaciju s A-granitima. Po navedenim općim
karakteristikama bi se moglo pretpostaviti da se A-graniti mogu genetski derivirati
iz I-granita. No, međutim, Collins i suradnici (1982) isključuju tu mogućnost na
osnovi svojih izotopnih podataka.
Ova genetska razmatranja imaju šire, regionalno-geološke implikacije za naše
alpinske granitoidne stijene koje se javljaju u dodirnom području sjevernih Dinarida
i Panonskog bazena. Naime, dosad raspoloživi podaci za te stijene pokazuju da bi
naši mladoalpinski graniti odgovarali uglavnom S-granitima (Кaramata & Dor
đević, 1980; Pamić, 1985/86). Prikazani rezultati petrološke obrade granita Požeške
gore i prodiskutirana korelacija pokazuju da se radi o A-granitima što govori da je
alpinski granitni magmatizam naših krajeva složeniji nego se mislilo i da se postanak
granitnih taljevina ne može objašnjavati samo jednim mehanizmom.
Young-Alpine alkali feldspar granites (alaskites) from Mt. Požeška Gora
in Slavonia, northern Yugoslavia
Summary
Stur (1861/62), Koch (1917), Tućan (1919)and Laskarev (1931) mentioned in
their papers several occurrences of granites and metamorphics from the neighbour-
hood of Slavonska Požega. It was found by checking of all their localities that the
granites are not in situ but represent blocks and pebbles derived by weathering of the
adjacent Neogene conglomerates (Šparica & Pamić, 1986). Barić and Taj der
(1942) described exposures of granites in the city of Slavonska Požega and its
neighbourhood. They did not examine the granites in detail but they emphasized
their alkaline character and the frequent occurrence of granophyric texture. Recently
granites from Mt. Požeška Gora have been determined by a preliminary examination
as granophyres (Šparica et al., 1980).
Geology
Alkali feldspar granites occur in central parts of Mt. Požeška Gora, south and
southwest of Slavonska Požega (Figure 1). Mt. Požeška Gora, together with Mt. Dilj,
located in southern parts of the Pannonian basin, represent the southern orographic
units of Slavonian Mountains. These mountains have been considered by different
authors as parts of (a) "Oriental Land" (Gorjanović-Kramberger, 1907), (b)
Dinarides (Koch, 1924), (c) Eastern Alps (Laskarev, 1931), and (d) Slavonian-
Young-Alpine alkali feldspar granites from Mt. Požeška gora	201
Srem block and Vardar zone, respectively (Dimitrijevic, 1974). According to the
modern geodynamic interpretation (Royden et al., 1983, Horvath, 1984, and
others) the geotectonic setting of Slavonian Mountains, including Mt. Požeška Gora,
can be explained by strong transcurrent faulting brought about by strong uplift of
upper mantle and attenuation of overlying continental crust. Consequently, their
present geotectonic setting is intimately connected with the evolution of the Panno-
nian basin.
The area investigated consists mostly of Quaternary and Neogene sediments, the
latter being represented by fresh-v^^ater clastics of the Ottnangian and Karpathian,
by marine clastics and limestones of the Badenian, and by fresh-water and brackish
deposits of the Upper Miocene and Pliocene. Rocks of the Upper Cretaceous (mostly
Senonian) volcanic-sedimentary complex are less widespread, and they consist of
marly shale and siltstone with limestone and sandstone interlayers, and of a bimodal
volcanic association represented by albite rhyolite and metabasalt (Tajder, 1944,
1947 and 1956; Majer & Tajder, 1982). The volcanic mass covers an area of about
30km2, and it is in many places conformably interlayered by Upper Cretaceous
(mostly Senonian) sediments (Pamić & Šparica, 1983). Rocks of the Upper
Cretaceous volcanic-sedimentary complex lie as a horizontal sheet (thrust?) over the
adjacent Neogene sediments (Šparica & Pamić, 1986).
The volcanic-sedimentary complex of Mt. Požeška Gora shows a positive correla-
tion with Upper Cretaceous-Paleogene flysch of the neighbouring north Bosnia and
Banija whose basal parts are frequently interlayered by volcanic rocks with tuffs
(Pamić & Jelaska, 1975; Jelaska, 1978).
Alkali feldspar granites occur within the western part of the Upper Cretaceous
volcanic body which consists mostly of albite rhyolite and subordinate metabasalt
(Figure 2). The granites are partly in tectonic contact with Upper Cretaceous
sediments, and they partly invade Upper Cretaceous volcanics. Figure 3 shows a 3 m
thick vein of alkali feldspar granites which invades metabasaltic pillow lavas near
the larger granite mass of Fratrovica. Granites along intrusive contacts with volca-
nics are very finegrained and porphyritic. Such aplitoid varieties make up "chilled
margins" of granite bodies. On the other hand, granites along tectonic contacts are
cataclastic and mylonitic.
The presented data point to the conclusion that alkali feldspar granites are
younger than the adjacent Upper Cretaceous (mostly Senonian) volcanics. Both
granites and rhyolites display mainly the same petrochemical features, and for that
reason the granites may represent products of the final stages of the magmatic
activity which gave rise to the adjacent albite rhyolites.
Petrology
Mineral composition of granites from Mt. Požeška Gora is characterized by the
predominance of alkali feldspars and quartz; secondary minerals are sericite and
clay minerals which originated from feldspars, and chlorite and bauerite which
probably originated from primary biotite. Very scarce is muscovite and accessory
constituents which are metallic minerals, zircon and apatite. Veinlets of secondary
calcite are present in some granites.
Alkali feldspars are represented by predominant albite (Ani,3-4,7), microperthite
and/or antiperthite, myrmekitic intergrowth of quartz and albite (Ani a) and subordi-
202_	Jakob J. Pamić
nate orthoclase (Orge,2). Microprobe chemical composition of the alkali feldspars is
presented in Table 1.
Textures of granites are mainly hypautomorphic and xenomorphic granular with
size of grains mostly from 1 to 3 mm, in some cases up to 5 mm. Finer grained aplitoid
varieties with the size of grains less than 1 mm are subordinate. Porphyritic granites,
commonly with a few phenocrysts embedded in microgranitic groundmass, are very
scarce. All granites are homogeneous in structure.
Classification of granites. All granites are leucocratic and they contain on the
average 5 percent of mafic minerals. Because of distinct predominance of albite and
orthoclase they fall mostly in the group 2 on the Streckeisen's (1973) triangle,
and belong to alkali feldspar granites. Only two of the examined samples contain less
than 20 percent of quartz and belong to the group 6 on the same same triangle, and to
alkali feldspar-quartz syenites, respectively. Based on mineral composition the most
common are orthoclase-albite granites (albite predominates over orthoclase) with
subordinate albite granites (orthoclase content is less than 5 percent). Samples 4 and
9 belong to orthoclase-albite-quartz syenites. Only varieties with increased content
of myrmekitic intergrowth of quartz and albite can be assigned as granophyric
alkali feldspar granites. Because of the extreme leucocratic character, alkali feldspar
granites from Mt. Požeška Gora can be named alaskites (Streckeisen, 1973, and
others).
Chemical composition of alkali feldspar granites is presented in Table 2. It is
characterized by high contents of NaaO (5,70 percent on the average) and K2O (3,64
percent on the average) and low abundances of CaO (with the exception of some
samples with secondary calcite) and MgO. The predominance of ferric over ferrous
iron is brought about by the presence of secondary iron minerals. Table 2 includes
also Niggli's values and CIPW norms.
Alkali feldspar granites from Mt. Požeška Gora are very similar in chemical
composition to the adjacent albite rhyolites what is illustrated by their average
compositions (ans. 10 and 11, Table 2). The similarity is also shown in the presented
Na20+K20-Fe0+Mg0-Ca0 and Q-Or-Ab triangles (Figures 4 and 5).
Table 2 includes also trace element contents which display in general variations
characteristic for granites. It is interesting to emphasize that the contents of some
typical granitophylic elements, as for example Mo, W and Sn, are very low. On the
other hand, Zr abundances are very high (the average content is 420 ppm).
Several discrimination diagrams proposed by Pearce et al., (1984) were used in
order to try to define the geotectonic setting of alkali feldspar granites from Mt.
Požeška Gora. On the diagrams of Y and Nb versus SÌO2 (Figure 6 a and c) all points
are concentrated along the line dividing the fields of orogenic granites and within
plate granites. The diagram of Rb versus SÌO2 shows that all points fall in the field of
within plate granites. On the next two diagrams (Nb • Y and Rb : Y+Nb) the points are
concentrated in the fields of within plate granites as well (Figure 7 a and b).
The presented geochemical data on immobile trace elements support the opinion
that alkali feldspar granites from Mt. Požeška Gora may belong to within plate
granites. Such a conclusion is not consistent with the presented field data and
geological interpretation which will be presented in Discussion.
Young-Alpine alkali feldspar granites from Mt. Požeška gora	203
Discussion
The data on geology, geochemistry and petrology presented above point to the
conclusion that alkali feldspar granites with subordinate alkali feldspar quartz
syenites of Mt. Požeška Gora represent a peculiar association of igneous rocks which
is distinctly different when compared with granites from the neighbouring Slavonian
Mountains, Moslavina and northern Bosnia. Granites from Mt. Požeška Gora are
young-Alpine like the ones from Moslavina and northern Bosnia, whereas the ones
from Slavonian Mountains belong to the Hercynian orogeny. But, granites from Mt.
Požeška Gora, because of their distinct alkaline affinity, are different from granites
from all mentioned localities.
Granites together with surrounding Upper Cretaceous volcanics and sediments
are allochthonous with respect to the adjacent Neogene sediments. It was mentioned
that the Upper Cretaceous volcanic-sedimentary complex can be correlated with the
Upper Cretaceous-Paleogene flysch of northern Bosnia whose lowermost parts are in
some places interlayered with volcanics and tuffs (Pamić & Jelaska, 1975;
Jelaska, 1978). It might be presumed that the volcanic-sedimentary complex of Mt.
Požeška Gora represented the basal part of the same flysch complex and that it was
horizontally shifted from the south. Recently Jamičić (1983) described thrust
structures with northern vergencies in Papuk and Krndija of the adjacent Slavonian
Mountains as well.
The granites of Mts. Prošara and Motajica are included within the zone of the
Upper Cretaceous-Paleogene flysch complex, and they can be traced further to the
east in Mts. Cer and Bukulja (Figure 1). The granites belong to Upper Cretaceous to
Tertiary as based on Rb/Sr determination (Deleon, 1969). The exposures of these
young-Alpine granites, together with the associated penecontemporaneous meta-
morphics and Neogene andésites and dacites, have been considered as superficial
relics of an ancient magmatic arc under which Mesozoic oceanic crust of the
Dinaridic parts of the Tethys was subducted (Pamić, 1977 and 1985/86). Alkali
feldspar granites might have originated within the magmatic arc as normal differen-
tiates of granite-granodiorite magmatism which produced also all other granitic
rocks of the Prosara-Motajica-Cer-Bukulja zone. Identical alkali feldspar granites
occur as veins in metamorphic rocks of Mts. Prošara and Motajica (Varićak, 1956
and 1966).
The evolution of the Pannonian basin started after the final folding stage of the
Dinarides ended (the Pyreneean phase) as a consequence of the strong uplift of the
upper mantle and the attenuation of the crust. These geodynamic processes manife-
sted in superficial parts by strong extension which gave rise to the destruction of the
magmatic arc, so that some of its parts might have been horizontally transported to
the north. Accordingly, the Upper Cretaceous volcanic-sedimentary complex of Mt.
Požeška Gora, together with intruded alkali feldspar granites, might have had its
root in the broader area of the presumed magmatic arc whose relics are defined by
the present zone of young-Alpine granites Prosara-Motajica-Cer-Bukulja.
There are not sufficient data to classify granites of Mt. Požeška Gora in terms of
I and S-granites (Chappell & White, 1974). Based on high abundance of Na20
(the average is 5,70 percent) and lower abundance of K2O (the average is 3,64 percent)
they could belong to I-granites. But in some geochemical features they fit much
better with A-granites (Collins et al., 1982) what is shown in the distribution of
Nb, Y and Zr (Figure 8). Besides that, the granites of Mt. Požeška Gora contain lower
204		Jakob J. Pamić
abundance of CaO and MgO and very high КагО + K2O; very common presence of
micrographie intergrowths of quartz and alkali feldspar is also very characteristic
for them.
This genetic consideration has regional geologic implications for young-Alpine
granites which occur in the adjoining area of the northernmost Dinarides and
southern parts of the Pannonian basin. The available data so far presented point to
the conclusion that they might belong mostly to S-granites (Karamata & Đorđ-
ević, 1980; Pamić, 1985/86). The presented geologic and petrologie data for
granites from Mt. Požeška Gora which most probably belong to A-type granites,
suggest that the young-Alpine granite magmatism of the adjoining area of the
northern Dinarides and Pannonian Massif is much more complex than it was
thought. It is obvious that the origin of granite melts which produced all granite
varieties known so far cannot be explained only by one single mechanism.
Literatura
Barić, Lj. & Tajder, M. 1942, Petrografsko proučavanje Požeške gore. Vjes. Hrvat. drž.
geol. zav. i Hrvat. drž. geol. muz., i, 2-26, Zagreb.
Beckinsale, R. D. 1979, Granite magmatism in the tin belt of southeast Asia. In "Origin
of Granites" (Eds. M. P. Atherton & J. Turney), 34-44, Shiva Pubi. Lim., Kent.
Bowen, N. L. & Tuttle, O. F. 1959, The system NaAlSigOs-KAlSigOg-HaO. Jour. Geol.,
58, 489-511, Chicago.
Chappell, B.W. & White, A. J. R. 1974, Two contrasting granite types. Pacific Geol., S,
173-174, Canberra.
Collins, W. J., Beams, S. D., White, A. J. R. & Chappell, B. W. 1982, Nature and
origin of A-granites with particular reference to Southeastern Australia. Contrib. Mineral.
Petrol., 80, 189-200, Berlin.
Deleon, G. 1969, Pregled rezultata određivanja apsolutne geološke starosti granitoidnih
stena u Jugoslaviji. Radovi Inst. za geol.-rud. istraž. nuklearnih i drugih miner, sirovina, 6,
165-182, Beo^ad.
Dimitrijević, М. 1974, Dinaridi: jedan model baziran na novoj globalnoj tektonici.
Metalogenija i koncepcije geotektonskog razvoja Jugoslavije, Simpozijum, 141-178, Beograd.
Gor j anović-Kramberger, D. 1907, Die geotektonischen Verhaeltnisse des Agramer
Gebirges und die mit denselben in Zusammenhange stehenden Erscheiningen. Verh. Geol.
Reichsan., i 5, 313-314, Wien.
Horvath, F. 1984, Neotectonics of the Pannonian basin and the surrounding mountain
belts: Alps, Carpathians and Dinarides. Ann. Geophys., 2 (2), 147-154, Budapest.
Jamičić, D. 1983, Strukturni sklop metamorfnih stijena Krndije i južnih padina Papuka.
Geol. vjes., 36, 51-72, Zagreb.
Jelaska, V. 1978, Stratigrafski i sedimentološki odnosi senonskopaleogenog fliša šireg
područja Trebovca (sjeverna Bosna). Geol. vjes., 30, 95-118, Zagreb.
Johannsen, A. 1959, A descriptive petrography of igneous rocks. Vol. 2, Mc Graw Hill
Book Comp., New York.
Karamata, S. & Đordević, P. 1980, Origin of the Upper Cretaceous and Tertiary
magmas in the eastern parts of Yugoslavia. Bull. Acad, serbe scie, et arts, 72, 99-108, Beograd.
Kober, L. 1914, Alpen und Dinariden. Geol. Rundschau, 5, 175-204, Stuttgart.
Koch, F. 1917, Beitraege zur Kenntnis der Verhaeltnisse der Požeška Gora. Jahresber.
Ungar, geol. Reichsan. fuer 1916, 465-477, Budapest.
Koch, F. 1924, Geotektonische Beobachtungen im Alpino-Dinarischen Grenzgebiete.
Zbor. rad. posvećen J. Cvijiću povodom 30. godiš. nauč. rada, 341-358, Beograd.
Laskarev, V. 1931, Prilozi za poznavanje tektonike Požeške gore. Glas Srp. kralj. akad.
znan. i umet., 141 (1), 103-118, Beograd.
Majer, V. & Tajder, M. 1982, Osnovne karakteristike spilit-keratofirskog magmatizma
Slavonije. Acta geol., 12, 1-22, Zagreb.
Pamič, J. 1977, Alpski magmatsko-metamorfni procesi i njihovi produkti kao indikatori
geološke evolucije terena sjeverne Bosne. Geol. glas., 22, 257-291, Sarajevo.
Mladoalpinski alkalijsko-feldspatski graniti Požeške gore___205
Pamić, J. 1985/86, Kredno-tercijame granitne i metamorfne stijene u dodirnom području
sjevernih Dinarida i Panonskog bazena. Geologija, 28/29, 219-237, Ljubljana.
Pamić, J. 1986, Metamorfiti temeljnog gorja Panonskog bazena u savsko-dravskom
međurječju na osnovi podataka naftnih bušotina. XI. Kongr. geol. Jugosl., 2, 259-272, Tara.
Pamić, J. & Jelaska, V. 1975, Pojave vulkanogeno-sedimentnih tvorevina gornje krede
i ofiolitnog melanža u sjevernoj Bosni i njihov značaj u geološkoj građi Dinarida. IV. Znan. skup
JAZU, 85-100, Stubičke Toplice.
Pamić, J. & Šparica, М. 1983, Starost vulkanita Požeške gore. Rad JAZU, 404 (19),
183-198, Zagreb.
Pamić, J. & Šparica, М. 1986, Metamorfne stijene Požeške gore. Geol. vjes., 39, 95-102,
Zagreb.
Pearce, J. A., Hariss, N. В. W. & Tindle, A. G. 1984, Trace element discrimination
diagrams for tectonic interpretation of granitic rocks. Jour. Petrol., 25 (4), 956-983, Oxford.
Roksandić, M. 1969, O granici između Dinarida i Panonske međuvenačne mase. Zapis.
Srp. geol. druš. za 1964-1967, 490-501, Beograd.
Royden, L., Horvath, F. & Rumpier, J. 1983, Evolution of the Pannonian basin
system, I. Tectonics. Tectonics, 2 (1), 63-90, Washington.
Streckeisen, A. L. 1973, Plutonic rocks, classification and nomenclature. Geotimes, 18
(10), 26-30, Washington.
Stur, D. 1861/62, Bericht vom 31. August »Bericht von Požega«. Verh. Geol. Reichsan., 12,
83, Wien.
Šparica, M. & Pamić, J. 1986, Prilog poznavanju tektonike Požeške gore u Slavoniji. Rad
JAZU, 424 (21), 85-96, Zagreb.
Šparica, M., Juriša,M., Crnko,J., Jovanovič,Č. &Živanovič,D. 1980,Osnovna
geološka karta SFRJ, tumač za list Nova Kapela. Sav. geol. zavod, Beograd.
Tajder, M. 1944, Albitski riolit Požeške gore. Vjes. Hrvat. drž. geol. zav. i Hrvat. drž. geol.
muz., 2-3, 74-88, Zagreb.
Tajder, M. 1947, Albitski dolerit iz Nakop potoka u Požeškoj gori. Geol. vjes., 1, 182-189,
Zagreb.
Tajder, M. 1956, Albitski riolit od Blackog u Požeškoj gori. Ibid., 8-9, 191-196, Zagreb.
Troeger, E. W. 1935, Spezielle Pétrographie der Eruptivgesteine. Verh. Deutsche Mineral.
Gesel., Berlin.
Tućan, F. 1919, Sitan prinos poznavanju kristaliničnog kamenja Požeške gore. Glas.
Hrvat. prir. druš., 31 (1), 98-105, Zagreb.
Varićak, D. 1956, Kvarcporfiri planine Prosare (Bosna). Geol. glas., 1, 135-148, Cetinje.
Varićak, D. 1966, Petrološka studija motajičkog granitnog masiva. Pos. izd. Geol. glas., 9,
1-170, Sarajevo.