Poštarina plaćena u gotovom Godina IX. Broj 32. U Zagrebu, 13. augusta 1937. Poiedini broj Din. I.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARYKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a s.__________________________________ Mi nemamo ništa protiv kulturnog medjusobnog rada raznih naroda, ono šta više mora postojati, ali rad mora biti medjusoban, a ne da nekom služi takav rad u političke svrhe. »Sudtiroler Heimat« GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NARODNE MANJŠINE Ljubljanski »Slovenec* od 7. t. m. prinaša ta le uvodnik pod gornjim naslovom. Nedavno smo poročali, v kakšnih okoliščinah je letošnji svetovni kongres narodnih manjšin zaključil svoje zasedanje. Mnogo delegatoti narodnih manjšin sploh na kongres več bilo ni, ker so po tolikoletnih razočaranjih obupali nad koristnostjo vsakega nadaljnega besedičenja o problemu, ki bi moral razgreti srca slehernega kulturnega človeka, a zadeva na vseh vodilnih mestih na gluha ušesa. Drugi, večni optimisti, so še prišli s prekipevajočimi upi na to zasedanje, a so sklenili, da niti svojih poročil prebrali ne bodo, ko so uvideli, da bi vpili Evropi samo v hrbet, ker ona beii proč od tega vprašanja in se ukvarja z drugimi skrbmi želodca in blagajne. Le nekateri so še ostali in so plašljivo podpisali končne resolucije, s katerimi so v imenu zatiranih človečanskih pravic zopet opozorili kulturni svet na rano, ki je nfkdo ne poskuša celiti, ki se gnoji daljo in ne pušča, da bi Evropa — kajti Evropa je v prvi vrsti prizadeta — prišla najprej do svojega moralnega, potem šele do gospodarskega zdravja. Ne rečemo, tudi mi smo pričakovali, da se bo vsaj del svetovnega tiska, ki se imenuje klicarja kulturne vesti, zavzel za ta boleči problem in ga skušal potisniti v ospredje. Kakšna zmota! Kongres se je zaključil in delegati narodnih manjšin so odpotovali vsak v svojo domovino. Njihove govore in njihove resolucije pa je zagrnil neprediren molk. ki ga motijo tu pa tam le kakšni vzkliki, ki so izšli v kakšnem neznatnem manjšinskem lističu brez odmora. Človeku nič ne odleže, če je sam in posluša svoje lastno tarnanje. In tako narodnim manjšinam, ki so po tolikih razočaranjih strte, upognjene, nič ni odleglo, kor imajo občutek, da so odmeve svojega kongresa v Londonu slišale zopet le same, drugi, poklicani pa ne. Leta 1919 je bila sicer ustanovljena Zveza narodov v Ženevi. Natovorili so ji ne-broj vzišenih dolžnosti. Da brani in varuje mir med narodi! Da mirno rešava spore, ki bi se v bodočnosti pojavili! Da posreduje med protivniki in nesoglasja izravnava po načelih pravičnosti! Da vzame pod svoje okrilje posebno male, nebogljene narode in odlomke narodov, ki si sami ne morejo pomagati do pravice in se sami ne morejo ubraniti objestnosti velikih! Da postane mednarodna zagovornica narodnih in verskih manjšin, kjerkoli se nahajajo! 56 držav je pristopilo k tej organizaciji in so s svojim vstopom tudi slovesno sprejele bremena. ki jih članstvo nalaga. Lahka bremena, bi človek mislil. Kajti Zveza narodov nima prav nič večjih dolžnosti, kot jih predpisuje naravni zakon slehernemu človeškemu občestvu. Narodne manjšine, ki jih je po vseh organiziranih državah 30 do 40 milijonov, so se te zaščitnice veselile. Češ, lažje bomo prenašali zapostavljanja, ker vemo, da se lahko vsak trenutek obrnemo na Zvezo narodov, kjer je 56 držav, ki so prisegle, da nas bodo varovale No, sedaj ima ta Zveza narodov za seboj že 18 let delovanja. Da narodne manjšino niso izkoristile te ustaneve za obrambo svo- jih pravic, ne more nikdo trditi. 846 uradnih spomenic je bilo dostavljenih Zvezi narodov v tem času od upravičenih zastopstev narodnih manjšin, ne vštevši tisoče vlog, ki so jih Pošiljali v Ženevo posamezni optimisti ali Posamezne skupine, ki so si v svoji naivnosti predstavljale, da je Zveza narodov kol mati, ki brez vsake procedure posluša tarnanje svojih otrok. Toda 846 jih je bilo Pravilno vloženih, od pooblaščenih zastopnikov raznih narodnih manjšin in. vsaka od leh je obravnavala kršitve pravic, ki jih J a d r a n-skom Dnevniku« (feljton 19 VIL) članak iz pera g. Dušana Mangera. U tom članku se zagovara ponovno uvo-djenje talijanskog jezika u sve srednje škole i odobravanje akcije zagrebačkih Dalmatinaca, jer »Glas Zagreba ne može imati nego samo dobar odaziv u Splitu«. Mi ne bi na tu akciju reagirali nikako iz više razloga (o kojima ne možemo pisati), ali su nas neki odlomci u članku g. Dušana Mangera, u najmanju ruku, začudili. Evo tih odlomaka: — A što je glavno, talijanska riječ i talijanski utjecaj nijesu nikada išli za tim niti su pokušavali da unište naše narodne aspiracije kao ni naše narodne osobine. A na drugom mjestu: — Talijanski jezik nije nikada ugrožavao našu narodnu egzistenciju i nije nikada bio na smetnji našem narodnom razvitku- I: .od talijanske kulture nama ne prijeti nikakva pogibao. Može nam se prigovoriti da smo izvadili pojedine odlomke iz članka i da odlomci ne tumače cijelu misao, ali nemamo prostora za cijeli članak, a citirani odlomci ipak tumače ono osnovno što se i nas tiče. Pa na osnovu tvrdnje u prvom odlomku, pitamo pisca članka u »J- D.«: — Smatra li da su osobine našeg seljaka u Istri hrvatske narodne osobine? I da su osobine zadarskog gradjanina i seljaka iz okolice i sa Lastova iste kao što su osobine splitskog gradjanina i, seljaka sa Brača 1 iz okolice Splita? To pitanje, na žalost, ne možemo dalje razvijati, ali mislimo da je i ovako dosta jasno rečeno ono što smo htjeli reći. Neka nam se dozvoli i drugo pitanje: — Smatra li se da narodna egzistencija u Istri spada u »našu narodnu egzistenciju« i spada li narodni razvitak u Istri u »naš narodni razvitak?« I treće: — Smatra Ii pod »nama« auktor svu našu narodnu cjelokupnost? Ako se radi o hrvatskoj narodnoj cjelokupnosti, tada i istarski Hrvati spadaju ovamo, a ako pisac misli na jugoslavensku cjelokupnost, tada spadaju k tome i svi Slovenci u današnjoj Julijskoj Krajini. Poznavajući ozbiljnost i dubok patriotizam pisca toga članka u »Jadranskom Dnevniku«, i znajući kakovo zasluženo poštovanje uživa u Splitu, smatramo, da je g. Mangeru izmaklo slučajno iz vida duboko značenje onih rečenica koje smo citirali. Sigurni smo da bi drukčije stilizirao neke dijelove tog članka kada bi bio pomislio na ona tri pitanja koja^smo gore postavili. Moramo, pri kraju, da podvučemo kako mi nijesmo ni protiv talijanskog naroda ni protiv talijanske kulture. O tome smo se jasno izrazili više puta na ovom mjestu, a naročito povodom polemike s g. dr. Antom Tresićem-Paviči-ćem (Uvodnik »Istre« br. 28 od 10 jula 1936). Mi smo tamo jasno osvijetlili naše stanovište prema tim pitanjima, a mislimo da bi se i pisac članka u »J-D.«, kao čovjek s demokratskim idejama, s nama složio. Nije nam ni na kraj pameti da dijelimo lekcije nikome, a najmanje ljudima koji hoće da propagiraju talijansku kulturu kod Hrvata. Jedino bi ih zamolili da imaju u vidu sav narod i da ne zaborave da tom narodu pripada i 230 hiljada Hrvata u Istri, koji su u neprekinutoj etničkoj cjelini od Sušaka i Ka-stva do zidina Poreča i Pirana. I — da kao dobri rodoljubi — osjete uvredu nanesenu jednom dijelu naroda kao da je nanesena cijelom narodu. Jer to je i osnova rodoljublja, zvalo se ono hrvatsko, jugoslovensko ili talijansko. Usput upozoravamo prijatelje talijanske knjige iz Dalmacije na članke koje piše ing. Valerio Giorgi u tršćanskom »Piccolo della sera«, a naročito na članak od 21 VII pod naslovom: — »I Giorgi in Dalmazia — La con-quistadlCurzolaeMeleda«- Tamo će vidjeti kakovim riječima se piše o dalmatinskim Hrvatima u povjesnim prikazima, koji će ući skraćeni i u Enciklopediju Treccani. — (p.) NIJEMCI IZ JUŽNOG TIROLA OTKRIVAJU DJELOVANJE TALIJANSKOG FAŠIZMA u Austriji pod vidom kulturne propagande »Slidtlroler Heimat«, glasilo njemačkih emigranata iz Južnog Tirola u posljednjem broju donosi: Italija vrlo mnogo polaže na širenje talijanske kulture i jezika u ino-stranstvu i putem društava i udruženja nastoji steći što više privrženika. U tom svojstvu osobito agilno radi udruženje »Dante Alighieri« jedno još predratno poznato udruženje, koje blagodareći obilnoj državnoj potpori (za tu se svrhu ne žali novac), može razvijati svoje djelovanje. Razumije se sva takva udruženja imadu prvenstveno zadatak da posluže ciljevima talijanske fašističke politike. Naročito se mnogo polaže na to, da se upozna prošlost grada Rima (koji sa fašizmom nema nikakve veze), da se upozna i zavoli talijanski jezik. Takvim se udruženjima ne pripisuje manja pažnja nego radu poslanika na strani. Tako je fašizam osnovao u Beču kulturni institut, kome je zadatak, kako je to izjavio njegov pretsjednik Salata »sva postojeća razmlmo-Uaženia« izmedju Italije i Austrije otkloniti, stvarati tim putem bolju atmosferu, što će biti od koristi po obe zemlje i naroda. U tom radu nije do sada bogzna šta učinjeno, ali često i velike talijanske novine i o neznatnim takvim uspjesima na veliko pišu. Tako je nedavno pisao novinar Tipal-do u »Giornale d’Italia«, kako se postiglo mnogo na upoznavanju medjusobnih kulturnih i umjetničkih vrednosti, ali kako još boljem uspjehu stoji na putu pitanje južnog Tirola, zato se vodi računa da se neki Juž- prav kot njihova spomenica v arhivih palače Zveze narodov. Samo 7 jih je prišlo pred vrhovni Svet, smo dejali. In kaj so dosegle? Sprožile so ploho govorov in proti-govorov, povzročile užaljenosti, ki jih jo bilo treba zopet miriti. Od Sveta so šle v kakšno komisijo, kjer se je besedičenje nadaljevalo, dokler niso zdrknile v kakšen pododbor, ki jih je končno predal strokovni komisiji izvedencev, da se z njimi bavi v brezkončnost. Naposled je Svet sprejel kakšen voden sklep, sestavljen tako, da ni žaljiv za nobono državo in ki vsakemu daje prav, narodni manjšini, ki se je pritožila, in državi, proti kateri pritožba govori, ter se izteka v sentimentalno žlobudro vzvišenih nasvetov, kako naj se vsi vzajemno trudijo in žrtve doprinašajo, da bo na svetu mir in red. Nato pa romajo novi kupi papirja v arhive delat tovarišijo onim zavrženim pritožbam, ki niti zelene mize niso videle Dejansko Zveza narodov, ki je bila mišljena kot edino pravno zatočišče za narodne manjšine, do današnjega dneva ni storila nič, da bi njih usodo olajšala. Bila je zgolj požrešen arhiv, ki je z vsega sveta nabiral podrobnostne po- datke o manjšinah, a se niti v enem samem primeru ni mogla dvigniti tako visoko, da bi bila storjeno krivico popravila ali vsaj Pribila. Temu se tudi no treba čuditi. Kdo naj pa pri Zvezi narodov prevzame obrambo manjšin? Velike države? One imajo vsaka svojo politiko in pri tem svoje skrbi. Male države? Te si ne upajo dregati v vprašanja, kjer njih lastni interesi niso v nevarnosti. Uradništvo Zveze narodov? To Pa je pametno dovolj, da prepušča pobudo za tako kočljiva in nehvaležna vprašanja posameznim vladam. Tako se glas tožitelja, če sploh prodre do Zveze narodov, utopi v splošni, brezbrižnosti. Spričo te popolne odpovedi Zveze narodov v obrambi narodnih manjšin so nekateri sprožili misel, naj bi v Ženevi to poglavje svojih dolžnosti enostavno črtati. Se vsaj nikdo ne bo nanj zanašal in ne bo žel razočaranj. Obravnavanje pritožb narodnih manjšin naj bi se preneslo drugam, na čisto pravno-sodno ustanovo, ki se za politiko ne briga, ampak sodi po predpisih mednarodnega prava. Takšna ustanova je Mednarodno sodiš-4e v Haagu notirolac ne uvuče u društvo. Tipaldo piše dalje: »Dante u Salzburgu. Rim je htio da se i u ovom gradu osnuje »Dante Alighieri« i od februara mjeseca sakupilo se 150 novih članova, jedno udruženje studenata, koji polaze tečaj talijanskog jezika i posjećuju razna predavanja i filmove i koji (grandezzu) veličinu našeg duha razumiju. Rad na prodiranju tal, duha ipak je još u početku, ali posljedice se već opažaju i jače prodiranje razvijat će se naglo. Jednostavna su sredstva, koja u tu svrhu stoje na raspolaganju, ali je volja odlučna. Sala jednog kasina služi u te svrhe. Prije podne za djecu, po podne za odrasle, a uveče za društvene sastanke i debate (sijela). To je malo ogledalo u kojem se zrcali ovdje Italija i svraća pozornost i čudjenje stranaca. Konzul, koji je i sekretar fašija i pretsjednik »Dante-a« neumorno radi, brine se i okuplja sve dobre elemente za produbljivanje talijanstva, uvijek zaposlen i neumoran u radu. Razumije se da zato on može sa ponosom i uživanjem izvještavati o sjajnim rezultatima. — Ali ne samo u Salzburgu — piše dalje Tibaldo — već i u Koruškoj žurno se radi. U Celovcu djeluje jedan talijansko-austrijski kružok (circolo) sa odličnim medjusobnim radom i razumijevanjem, naročito sa preduzima-njem putovanja po Italiji. Ovaj kružok približuje dvije različite rase, veže dva različita naroda. U Celovcu postoji i profesor naročito poslan iz Rima, koji ne žali održavati kurseve i osobito poslije zadnjeg putovanja u Rim hrle na njegova predavanja i časove talijanskog jezika. Isto se tako radi u Linzu, Beljak« i Grazu. U Grazu radi društvo tako sjajno, da ga samo ono u Beču prestiže. Univerzitet u Grazu išao je i dalje pa imade i lektora za talijansku literaturu i samo se po sebi razumije isti širi i talijansku kulturu, koju pojedinci čuvaju kao amanet. U Insbrucku, gdje se još nije zaboravio južni Tirol, jer se i sada u ruci spomenika Andreasa Kofera, koji se nalazi u crkvenoi porti nalazi crna zastava. Ali usprkos svega toga i u gradu Marije Terezije najmilijem gradu cara Maksimiljana čuvenom po svojim gotskim ljepotama, postoji naše trojstvo: fascio, konzulat i »Dante Alighieri«. Oni osvajaju komadić za komadićem oni imadu jednu jedinu kuću, veselu, smi-juću u svojoj ljepoti i blistavosti sa salom za školu i društvene sastanke i tvrdi se Tirolci smekšavaju. Oni dolaze privlačeni našim sjajnim magnetom (alà naši). To je polako, trudno, ali nepostojano osvajanje, koje je od to veće vrijednosti, jer je ura-djeno od ljudi, koji rade u ime kralja i du-čea. »Siidtiroler Heimat« nastavlja dalje: Mi posmatramo taj rad ne baš sasvim bezbrižno. Bilo je vrijeme kada su Nijemci proučavali tudju kulturu i što je dobro prisvajali, ali mi znamo i umijemo i razlikovati. U koliko ovdje možda i dolazi njemačka kultura do svog izraza, u isto se doba svaki i najmanji kulturni pokret u Južnom Tirolu najbezobzirnije proganja-zato vidimo u tom radu zabludu. Zabluda je i u tome što talijansko društvo »Dante Alighieri« u njemačkim zemljama može djelovati i postojati, a u Južnom Tirolu na nikakvo niti najneznatnije njemačko društvo niti pomisliti nemože. Mi nemamo ništa protiv kulturnog medjusobnog rada raznih naroda, ono šta više mora postojati, ali rad mora bit mediusoban, a ne da nekom služi takav rad u političke svrhe. Nemoguće ie u ovakvom radu zaboraviti Južni Tirol. I sva uljepšavanla i dodvorivanja tu ništa ne pomažu, po sriiedi ie uvijek tamna sjena, siena 28 hiljada nevine tirolske djece, koja već dugo vremena mole za par sati obuke na materinjem jeziku, ali uzalud Sicer je tudi to človeška ustanova, podvržena podobnim slabostim kot je Zveza narodov, vendar je tukaj ta prednost, da bi pritožbe narodnih manjšin prišle vsaj v razpravo in bi sodišče izreklo svoj pravdo-rek. C’eprav bi one mednarodne oblasti ne bilo, ki bi haaški pravdorek tudi izvedla, če drugače ne, nasilno, bi bil že pravdorpk sam velikansko moralno zadoščenje za vsako narodno manjšino, ker bi pribil dejstvo kršene’krivice. Nasvet je dober. Bolje neka kot dosedanji nič! Kongres narodnih manjšin v Londonu je pokazal brezupnost, v kateri se nahaja ta problem, ki zastruplja evropsko ozračje Polom Zveze narodov v tem pogledu ne sme biti vzrok, da zdravljenje te rakrane sploh ustavimo. Naj se prej izčrpajo vsa pravna sredstva, s katerimi razpolaga mednarodno pravo, preden pustimo dozoreti pri narodnih manjšinah prepričanje, da za nje na pravni poti ni rešitve in naj si poiščejo drugo. Bog ve, koliko časa še ima Evropa pred seboj, da stori svojo dolžnost, preden ne bo prepozno. g „SiiSIIROLER HEIMAT” PIŠE OPŠIRNO 0 TALIJANSKIM OBEĆANJIMA JULIJSKOJ KRAJINI I DODEKANEZU TALIJANSKI FAŠIZAM I SELJAŠTVO U jednom članku zagrebačkog »Hrvatskog dnevnika« čitamo i ove retke: Talijanski fašizam imao je priliku rješavati neka pitanja agrarne politike. Prema podacima, koje ćemo ovdje iznijeti, vidi se, da fašizam taj zadatak nije riješio na zadovoljstvo seljaštva. Ratom revolucionirani seljački svijet u Italiji izvojštio je poznati »Decreto Visocchi« 3919 godine. Po tom dekretu dobili su seljaci jedan dio velikih posjeda, koje su već bili zauzeli. Čim je fašizam došao na vlast, dokinuo je taj dekret. Zaustavio je provodjenje agrarne reforme, a oduzeo zemlju onim seljacima, koji su već bili u posjedu, te ju vratio veleposjednicima. Fašizam je ukinuo i ostale mnoge propise, koji su bili na korist malih zakupnika. Ni na području seoskih općina nije se fašizam pokazao boljim, jer je raspustio izabrana seoska općinska vijeća, a postavio mjesto njih komesare. Nicoletti u svojoj knjizi o fašizmu piše i ovo: »Napoličari i mali zakupnici, kojih u Italiji ima oko šest milijuna, bili su silno izrabljivani, a godine 1927 već potpuno proletarizirani. Može se nabrojiti stotine hiljada malih zakupnika i seljaka, kojima su oduzete gospodarstvene sprave i koji su potisnuti na položaj običnih težačkih nadničara. Oni seljaci, koji su se nekako održali na svojem posjedu, zapali su u kliješta banaka i ze-lenaša«. Od ukupne obradive površine, koja u Italiji iznosi 26 milijuna ha, samo četvrtina leži u rukama seljačkih gospodara, a sve ostalo u rukama veleposjednika. GUGLIELMO FERRERÒ O VATIKANU I FAŠIZMU U jednom od posljednjih brojeva »De-peche de Toulouse«, piše Guglielmo Ferrerò o putu kardinala Paccellia u Rim i o motivima revirmana u vatikanskoj politici. Ferrerò veli, da stvar zaista izgleda čudna: »U Rimu postoji država koja se u svakoj prilici pokazuje katoličkom, a u Parizu postoji država koju nazivaju bezbožnom, zato što pušta sve vjere i sve crkve da se jednako slobodno razvijaju. I baš u času kad je tobožnja ultrakatolička država u najhladnijim odnosima sa t. zv. bezbožnom državom, Sveta Stolica se približuje toj »bezbožnoj« državi. Ali taj paradoks je samo prividan, jer je t. zv. bezbožnička država liberalna, dok država koja se prokla-muje katoličkom, nije ni katolička ni liberalna. A da Sveta Stolica može da ima zaista prijateljske veze sa jednom^ državom, ta mora ili da je istinski katolička, ili u najmanju ruku liberalna«. Ferrerò dokazuje zatim da su dva rata koja su u posljednje vrijeme uslijedila, pokazala Papi da ga je lateranski sporazum učinio zarobljenikom u Vatikanu, te da ne može više učiniti ništa, što se ne bi dopalo fašizmu. Jer dok je u Svjetskom ratu. kada je u Italiji postojala liberalna država, Vatikan smio da uzme i gledišta, koja se nikako nisu pokrivala sa službenim talijanskim, rat u Africi mu je pokazao rascijep u talijanskom kleru, ako bi se makar i načelno izjavio protiv rata, koga je talijanska vlada glorificirala. Vatikan je morao sa žalošću da utvrdi da se fašizam toliko uvukao u talijanski kler, da ne bi mogao ni koraka da napravi, za koji ne bi odmah doznala talijanska Ovra. U Vatikanu se uvidja težina položaja, ma da se nastoji da se to prikrije, pogotovo zato što je još tu onaj, koji je bio su-potpisnik lateranskih sporazuma. Ali kada se to promijeni, tada će fašizam sve učiniti da bude izabran papa, koji će odgovarati njegovim intencijama. Ako mu to uspije, teško je predvidjeti težinu poljeđica; a ako mu to ne uspije, borba izmedju Vatikana i fašizma će buknuti prije ili poslije. Pošto se u Rimu to sve predvidja, put kardinala Paccellia u Pariz ima daleko veće značenje, nego što bi to htjelo da se prikaže. (Javnost) f STRANIĆ FRANJO Slav. Brod, 9 augusta 1937. — Dne 5 kolovoza 1937 usnuo je u Gospodinu Stranić Franjo u svojoj 55 toj godini života. — Rodom je iz Butonige kotar Pazin. — I on je poput ostalih morao silom prilika da ostavi svoju rodjenu grudu i da potraži zarade da može prehraniti sebe i svoje. — Za sobom je ostavio suprugu i troje nezbrinute djece. Sahrana je obavljena 6 kolovoza uz učešće velikog broja njegovih zemljaka Istrana a i ovdašnjih prijatelja. Upravni odbor »Istre« u SI. Brodu mjesto vijenca votirao je svotu od Din 100. kao pomoć udovici umrloga. — Laka mu jugoslovenska gruda! Ožalošćenoj porodici naše iskreno saučešće. f CECILIJA KATNIK U Ljutomeru ie umrla gospodja Cecilija Katnik rodi. Konrad u dobi od 86 godina. Pokojnica je majka poznatog pokojnog hoteljera Katnika u Portorose. Za njom žale mnogobrojna djeca, unuci, praunuci i ostala rodbina u Trstu, Ljutomeru. Kranju, Mariboru, Rihembergu, Beču, Parizu i Lovranu. Bila joj laka zemlja, a rodbini naše saučešće. »Sudtiroler Heimat« glasilo Južnoti-rolaca u svom broju juni-juli donaša: Očekivali smo sa mnogo nade da će Italija prema drugim manjinama pro-mjeniti kurs svoje politike. Od datih obećanja proteklo je nekoliko mjeseci i sa dobrih autentičnih izvora saznajemo da od svih obećanja datih g. dr. Milanu Stojadinoviću ministru pretsjedniku nije do danas ni jedno u Julijskoj Krajini izvršeno, niti je do sada u izgledu da će se u tom smislu kakve mjere poboljšanja biti preduzete. Naprotiv slavensko se bogoslužje u nekim krajevima ponovno zabranilo, a gdje je do sada bilo tolerirano. O nekim slovenskim i hrvatskim privatnim školama nema ni govora. U okolici Trsta bila su djeca (učenici) pitana da li žele učiti na talijanskom ili slovenskom jeziku kao nekada. Ako su odgovorili da žele učiti na materinjem slovenskom jeziku, poklonilo im se knjigu »II nuovo italiano« sa posvetom »dono del Duce« (Mussollinijev poklon). — Do danas nisu dozvoljene niti jedne novine. Gostovanja ljubljanske opere u Trstu i Rijeci, kao i hrv. pjevačkog katoličkog društva bila su izvršena na bazi reciprociteta. Slovenski internirci usprkos svečanog obećanja nisu svi vraćeni kućama, a o političkim osudjenicima po specijalnom tribunalu u Rimu nema ni govora. Bilo je u posljednje vrijeme izvršeno čak više novih aretacija i progona pod izgo- Italijanska vlada je s kraljevim dekretom od 7 julija 1937, ki je z dnevom objave v uradnem listu, 21 julija, t. 1. že stopil v veljavo, ustanovila pri notranjem ministrstvu poseben osrednji demografski urad, kateremu bodo pripadale vse funkcije, ki so v zvezi s proučevanjem in pospeševanjem demografskega problema. Fašistični Italiji očitno leži veliko na tem, da prepreči nadalj-ni padec rojstev in da ohrani prirodni prirastek prebivalstva vsaj na dosedanji višini, kajti vsa njena zunanja politika, zlasti glede kolonij in ekspanzije se opira na trditvi, da je Italijanski narod sila rodovit in da se mu mora dati možnost, da se ta prirastek nekam izliva. Vsa predvojna leta, zlasti pa doba pod fašističnim režimom, pričajo s statističnimi podatki baš nasprotno. O tem smo tudi mi že ponovno razpravljali, zlasti z ozirom na prilike v Julijski Krajini. Danes hočemo samo navesti podatke za prvo polovico 1937, ki kljub vsem ukrepom materialne, moralne in politične narave jasno govorijo o rapidnem na-daljnem padcu rojstev in istočasnem prirastku smrtnih slučajev. Tako se je v prvem polletju 1937 rodilo v vsej Italiji 494.519 otrok, to Je za 3159 manj kakor lani v isti dobi. Lani je znašalo število rojstev v prvem polletju 23,1 odtisoč, letos pa samo 22,8. število umrlih pa je istočasno, kakor GAETANO SALVEMINI 0 SMRTI BRATOV ROSSELLI V »Giustizia e Libertà« obravnava znani protifašistični pisec in znanstvenik Gaetano Salvemini tragično smrt bratov Rosselli. V dolgem članku opisuje z vso natančnostjo razvoj tragičnega dogodka in vse okolnosti, ki so dovedle do tega. V svojem izvajanju sklepa, da so bili ubijalci z vso sigurnostjo fašisti, ki so prišli v Francijo iz Italije. Zelo podobno so se izvršili tudi drugi zločini, ki jih ima na vesti fašizem.Ta-ko naj samo prikličemo v spomin ubojstvo socialističnega poslanca Matteotija. »V marcu 1937 so se čete, ki jih je poslal Mussolini, da zavzamejo Madrid, znašle pred bataljonom prostovoljcev, ki jih je vodil italijanski emigrant Ran-dolfo Pacciardi. — Po hudem bolu, ki je trajel teden dni, so se Mussolinijeve čete razbegle. Rosselli Je bil eden izmed vlavnih. ki je pripravil ta poraz. Mussolini Je hotel orikrlti v Italiji to nesrečo. Rosselli 1e objavil v številki z dne 23. aprila »Giustizie e Libertà« imena in fotografije 227 jetnikov z Guadalajare In fe poslal v Italijo mnogo Izvodov teaa lista. Kdor sl predtavlja iezo. ki so Jih morali tl dogodki vzbuditi pri Mussoliniju. mu ni potrebno, da bi razlskavai 5e nadalle In iskal motive zakaj je bil ubit Carlo Rosselli. (AgI s). Ko traži Jaku đržavm to Je pijan čovjek, koji hoče vina. NHe jaka. država što nama treba, nego država inteligentna. nravedna i poštena u kojoj se može živjeti slobodno. Guglielmo Ferrerò vorom neke komunističke opasnosti. Sa slavenske se strane zbog toga zdvaja i vjeruje se da su obećanja propala stvar. Vjeruje se šta više da i pored jake Mus-sollinijeve volje da se prilike promjene na bolje, neće se uspjeti, jer on sam imade u fašističkoj hijerarhiji Julijske Krajine odlučne protivnike, koji neće dozvoliti da se obećanja ispune. Na Dodekanezu se usprkos, dolaska novog guvernera g. De Vechia prilike nisu bogzna koliko izmjenile. Jedino poboljšanje, koje je novi guverner donio jeste u tome da se tobože biraju općinski vijećnici, dok su ranije bivali imenovani komesari. Mi znamo, kaže dalje »Siiđtiroler Heimat« iz prilika Južnog Tirola, kako takvo biranje vijećnika žalosno izgleda. Liste opć. vijećnika mora naravno pregledati i odobriti lično guverner, dakle vijećnici su u potpunoj odvisnosti od fašističkih vlasti. Sa tom promjenom nastala je i neka nazovi promjena u školstvu. Na Dodekanezu se naime na papiru nalaze danas tr* Jpa škola i to državne, općinske i privatne. Državne i općinske imadu puni fašistički talijanski karakter, a privatne uopće ne dolaze do izražaja. Jedino poboljšanje moglo bi se očekivati u općinskim školama, jer su općinski vijećnici domaci, ali do danas ni u tome ne opaža se nikakvog boljitka. ro. smo omenili, narastlo, lani jih je umrlo v tem času 293.562, letos pa 321.518, ali 27,956 več kot lani. Na vsakih 1000 prebivalcev je umrlo lani 13,6, letos pa 14,8. Temu primeren je seveda tudi prirodni prirastek. Lani je znašal v prvih šestih mesecih 204.116, letos samo 173.001 ali za 31.115 manj. Lani je znašal prirodni prirastek še 9,5 odtisoč, letos le še 8,0. p.p. NEKAJ ŠTEVILK Z GORIŠKEGA. V aprilu je bilo v gorlški pokrajini 299 rojstev, kar je nekoliko manj od povprečnega števila v prejšnjih treh mesecih. Prebivalstvo je zaradi presežka porastlo za 84 oseb. Priselilo se je 488, izselilo pa 487 oseb. S tem se je torej prebivalstvo povečalo za 85 oseb (v marcu za 58). Porok je bilo v aprilu 157 (v marcu samo 21). Indeks življenskih potrebščin se je zvišal za 1 točko, to je v aprilu porasel od 82,18 na 83,18. število tvrdk se je zvečalo za 4 in njih število znaša sedaj 7409 (4468 trgovin, 2941 industrij). — (A g is). LJUDSKO GIBANJE V TRŽAŠKI FO- KRAJINI V ZADNJIH DVEH Junij MESECIH Julij poroke 191 193 živ. rojeni 302 281 mrtvorojeni 12 9 umrli 209 232 HRANILNICE IN POSOJILNICE V LIKVIDACIJI Iz italijanskih listov posnemamo tale seznam naših hranilnic in posojilnic, ki se sedaj nahajajo v likvidaciji: ljudske posojilnice in hranilnice v Kamnem, Drežnici, Podbrdu, Prvačinl in Solkanu; kmetske posojilnice in hranilnice v Biljani, Kostanjevici na Krasu, Črničah, Kozani, Lokavcu, št. Viški Gori, Oseku Otaležu, Pliskovici, Kojskem, Vel. žab-IJah, Šmarju (Rihemberk). Šmartnem pri Kojskem, šturi j ah In Trnovem na trnovski planoti; okrajna hranilnica v Kanalu, centralna posojilnica v Gorici, posojilnici v Podmelcu in šebreljah, de-lavsko-kmetska posojilnica v Renčah in agrarna hranilnica v Rihemberku. — (A g is). FAŠISTIČKA IZLOŽBA U JAPANU. Talijanska vlada ie svojedobno otvorila veliku izložbu fašizma u glavnom gradu Japana Tokiju. Sada je izložba prenesena u Osaku. pa talijanski listovi pišu, da je tu izložbu posjetilo oko 150.000 osoba. Jedan talijanski profesor je održao predavanje o odgoju fašističke omladine, naročito balila, što je bilo popraćeno, kažu talijanski listovi, udivljenjem Japanaca. Knjige na grmadi Pariški listi poroiojo. da so v Bilbau na dan sv.Ignacija Loyole in v njegovo pofastitcv na trgu svečano zaigali grmado knjig. V nji so bili spisi Anatola Franca, Emila Zolaja, Ernesta Renana, Charlesa Dickensa, Blasca Ibaneza, Marxa in Baku-njina. Demografska „bitka" ni uspela Osrednji demografski urad v Rimu I i MANJŠINSKI KONGRES - KOMEDIJA Londonski list »New Statesman and Natio n« poroča o manjšinskem kongresu, ki je bil v Londonu, in pravi, da ni bil ta kongres stvarno nič drugega kakor košček nacionalno-socialistične propagande. »To ni bil mai. jšinski kongres, bila je samo priložnost teoriziranja o pravičnosti in enakopravnosti, ki pa je bila pod kontrolo onih zatiralcev, ki onemogočajo uresničenje načela pravičnosti in enakopravnosti. Torej • ne kongres, temveč komedija! Tukaj in povsod je propadla še vsaka dobra stvar, ker so se je polastili nacionalni socialisti. Vsakega bo bolela glava, kdor sili pod njihovo peto«. POLEMIKA 0K0 VITEZIĆEVE KNJIŽNICE U VRBNIKU U šušačkim »Primorskim novinama« izašao je 18 pr. mj. članak o knjižnici obitelji Vitezić u Vrbniku prigodom smjenjivanja dosadašnjeg knjižničara popa Ivana Trinajstića po krčkom biskupu. U tom prvom članku se kaže da se Vrbnik ponosi i »... knjižnicom, koju mu ostaviše braća Ivan i Dinko Vitezić, prvi Krčki biskup a drugi narodni zastupnik u Beču i pobornik jugoslovenskog narodnog jedinstva. Neizbrisiva je izjava prvoga hrvatskoga zastupnika iz Istre u Beču: »Jugoslavija je bila i bit će moj ideal sve do smrti«. Njihova je knjižnica u ponosnom »Vite-zićevu Domu« kao što i ploča na njihovoj rodnoj kući — ako je zub zaslepljenosti i zlobe ne uništi — na diku Vrbniku. U knjižnici ima desetak tisuća svezaka, me-dju kojima više rariteta i rukopisa, kojima se dive i strani i domaći posjetitelji knjižnice. Iza osnivača knjižnice najzaslužniji su za nju braća Dr Dinko i pop Ivan Trinajstič. Oni su knjižnicu uredili i upotpunili, da nije njih, ne bismo ni danas imali pravog kataloga, a ne bi bilo ni sredstava da se nove knjige naručuju i da knjižnica odgovara potrebama pučanstva, na čiju je korist i osnovana ... Na taj dopis izašao je odgovor 2 o. mj. a prvi dopisnik ponovno odgovara 5 o. m. u istom listu. I jedan i drugi pišu o predratnim narodnim borbama u Istri i ulozi Vitezićevoj. Smjenjivan’e dosadašnjeg knjižničara čini se da je proizašlo iz političkih razloga, a i one polemike se vode na tom terenu. ITALIJA PRODAJE OKLOPNJACE »POLA« 1 »ŽARA«. List »E1 Mercaria« iz Santiago (Chile) donosi vijest svog dopisnika iz Vallparaisa, da se vode veoma zanimljivi pregovori iz-međju čilenske i talijanske vlade. Prema toj vijesti bi talijanska vlada bila spremna predati potpunoma sposobne za borbu talijanske oklopnjače »Pola« i »Žara« svaki po lO.Opo tona za veću količinu nitrata. Nitrat je neophodno potrebna surovina u fabrikaciji eksploziva. PLODNOST TALIJANSKIH KOLONISTA U ISTRI »Corriere istriano« donosi da je zena jednog talijanskog koloniste kod Val-ture rodila dvanaesto dijete, a druga osmo. I jednoj i drugoj ie tajnica »Massaie rurali« Crastina (Hrastina — puro sangue), na vrlo svečan način predala počasnu iskaznicu fašističke stranke, a prvoj još povrh toga i zipku s opremom za dijete. »Silne« nagrade plodnim majkama Sluibeni list Fašističke stranke »Fogli0 di DisposizionU br. 843 donosi naredbu P° kojoj če se od sada unaprijed na osnov» čl. 30 pravila Fašističke stranke davati majkama, koje su rodile sedmero ili više djece* besplatno — iskaznica Fašističke stranke. Do sada su tu nagradu primali očevit 0 sada, eto, i majke postaju članice stranke samim lim šio su puno radjale. Jedan fašistički list piše tim povodom da je tim» dan »još jedan vaian znak naklonosti režima.« Samo — koliko li če iena fašističkih poglavica dobiti tu člansku kartu? Siti i»' dna. Dobit če je sirotinja, a da li te sirotinja biti baš tako oduševljena osmim ili desetim djetetom s članskom kartom fašističke stranke, to je drugo pitanje. »Hljeba, hljeba, gospodaru!« L’appetito vieti mangiando Rim, august. DNB javlja: Jedan talija^ ski kolonijalni list pii,, povodom plana 0 podjeli Palestine izmedju ostalog, da P*0' testi Zidova protiv ovog nacrta ne poH^ iz nezadovoljstva s engleskim nacrtom, ga treba, da posluže kao protuteže pr°m0 arapskim protestima, kako bi Zidovi oto? izvukli još neke koristi. Italija treba prilikom ovakove važne reforme nag^atl svoje stanovište utoliko više, što se radi 0 teritoriju, koji stoji pod zajedničkim renitetom država članica Društva narod0’ Pri provadjanju engleske reforme mogu " se sa Italiju pojave važni vojnički i str°i. ški problemi $ obzirom na njene imperi!01' ne puteve. List na kraju spominje pr°v napuljskih kraljeva, koja su preš' lijansku dinastiju, da sredozemna čka Italija prilikom reforme u može postaviti svoje zahtjeve. L’appetito vien mangiando VIJESTI VIJESTI IZ JULIJSKE KRAJINE DROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE O NARODNIM MANJINAMA MADŽARI U JUGOSLAVIJI Premetačine u Golcu i Obrovu Revija »Magyar semle« iz Subotice priopćio je članak o životu madžarske narodne manjine u Jugoslaviji, pa medju ostalim spominje, da su na sjednici gradskog vijeća u Subotici prof. Aleksa Ilić i predsjednik mjesnog odbora narodne obrane Lungulov pledirali za zbliženje izmedju Madžara i Srba. Navodi se, da su i vodjeni pregovori izmedju predstavnika madžarske manjine u Jugoslaviji i pretsjednika vlade dra Stojadinovića, koji je obećao, da će po mogućnosti ispuniti želje madžarske narodne manjine. »Uj Hirek«, (Sombor), u broju od 8 o. mj. pod naslovom »Vratit će na svoje položaje subotičke gradske zva-ničnike koji su pali na ispitu iz državnog jezika« piše da je Banska uprava Dunavske banovine poništila rješenje kojim je nekoliko subotičkih gradskih zvaničnika otpušteno bilo iz službe zato što su bili pali na ispitu državnog jezika, pa konstatuje da je ova odluka Banske uprave izazvala dobar utisak i zadovoljstvo u subotičkom madžarskom manjinskom stanovništvu koje povoljno komentira uvid javnu odluku banske uprave da se penzioniraju ili uz otpremninu otpuste oni subotički zvanič-nici koji u dovoljnoj mjeri ne vladaju državnim jezikom. NIJEMCI U JUGOSLAVIJI »Deutsches Volksblatt« (Novi Sad), u broju od 8 o. mj pod naslovom »o značaju seljaka« piše povodom proslave osnivanja njemačkih manjinskih naselja u onim krajevima da se sav uspjeh jačanja i napredovanja njemačkog manjinskog stanovništva ima prvenstveno pripisati u zaslugu njemačkog manjinskog seljaka, koji je _svojom vrijednoćom, trudom i štedjlivošću najviše doprinesao napredovanju njemačke manjine. »Deutsche Z e i t u n g«, (Novi Sad), u broju od 8 o. mj. u članku o dolasku veće grupe izletnika iz Njemačke u sjeverne krajeve Vojvodine ističe da će ovi njemački gosti duže vremena ostati u ovim krajevima, da će posjetiti veći broj općina sa njemačkim manjinskim stanovništvom i uzeti učešća na proslavama koje se priredjuju u spomen osnivanja njemačkih manjinskih naselja. ______ POLJACI U NJEMAČKOJ Karakteristični dokaz da se poljsko-njemački odnosi sve više mute, pretstav-Ijaju vijesti Poljske Telegrafske Agencije iz Njemačke. Ta službena poljska agencija je do sad uvijek zadržala sve vijesti, koje su se ticale ugnjetavanja poljske manjine u Njemačkoj. Međutim od nekog vremena se medju materijalom PAT-a sve češće pojavljuju vijesti iz Njemačke o proganjanjima poljske manjine i o teškoj situaciji Poljaka u Trećem Reich,u. Stupci poljskih listova su skoro dnevno prepuni vijesti o represalijama njemačkih vlasti protiv poljske manjine u Trećem Reichu. Prema vijestima iz poljske šleske činovnici tajne njemačke policije (Gestapo) priredjuju pravi lov na poljske knjige i konfisciraju sva djela na poljskom jeziku koja nadju kod Poljaka. Pri tom se konfisciraju i| nepolitičke poljske knjige i brošure, kao ha primjer Trzaskova brošura »Przewod-hik po Warszawle« (Vodič po Varšavi). Poljske knjige oduzimaju i poljskoj djeci u poljskoj Sleskoj. MADŽARI U ČEH OSLOV AiČKOJ Peštanskl Ust 1 »Magyar Orsag« ob-javlluie seriju članaka u kojima ma-djarski novinar Neler opisuje život Ma-djara u čehoslovačkoj i utjecaj demokracije na njih, pa na jednom mjestu kaže * —I slovački Madžari oštro kritiziraju madžarski sistem velikog posjeda i ne mogu da shvate kako je to moguće, da su u Madžarskoj vlasnici hiljada iU desetina hiljada jutara zemlje pored pot' bunog zemljoradničkog proietarijata. Razočarani su i zbog toga što u Madž -skoj nije tajno pravo glasa. Već su se odučili da političko uvjerenje ispoljava-Jb u sjeni zandarskih bajoneta. Zbog toga dakle nije čudo -- ka^e se dalje u članku - što naročito madžarski socijalisti i agrarci gledaju na Madžarsku kao na srednjevjekovnu 1 fe-ddalnu državu. Ali i dobri Madžari, koji Se još uvijek sjećaju Pešte, nema u povjerenja u socijalne i političke Prdjke Madžarskoj. Jedan mladi madžarski po-^tičar iz Cehoslovačke je rekao Neleru-Rad bismo se jednom morali vratiti Madžarskoj, morao bi se potnuno izmijeniti izgled sadašnjeg madžarskog »-V°ta, inače bi Pešta imala velikebilge » Madžarima iz Slovačke. Taj političar Je Šta više izrazio sumnju da U m i" džarska pozdravila uopće povratak si -V*Čfcih Madžara, koji bi zahtjevali slo-“Ođnu državu i slobodan narod. Golac, augusta 1937. Na prijavu Fio-1 reniti Julia, doseljenika u naše krajeve, koji je otvorio pekarnu u selu Obrovu, napravili su karabinjeri premetačinu u kući Čendak Josipe, i zaplijenili joj oko dvadeset kilograma kukuruznog brašna, jer da je ona ovo brašno prokrijumčarila iz Rijeke. Nije joj pomoglo, što je dokazivala da je kupila u dućanu. Brašno su joj odnijeli. Takodjer na prijavu gore spomenutog napravili su karabinjeri premetačinu u susjednom selu Obrovu u kući Dodič Marije i našli su jedan kilogram kave, koju su joj zaplijenili iz istih razloga. Prilikom ove premetačine izjavili su karabinjeri, da svaki onaj koji ne bude imao potvrdu od dućana gdje je kupio brašno, slaninu i katu, da će mu se sve zaplijeniti a i globiti ga. IZ AiRESINIJE SE VRAČAJO 25.000 ljudi so poklali ob priliki atentata na Grazianija v Adis Abcbi Pred kratkim se je zopet vrnilo v naše kraje nekaj fantov, ki so delj časa preživeli v Abesiniji pod vojaško suknjo ali pa kot delavci. Nekateri so se vrnili na bolezenski dopust in se jim še pozna trpljenje. Vsem je bilo strogo zabičano, da ne smejo o Abesiniji ziniti kaj slabega in neprimernega. Indirektno smo zvedeli od enega nekaj podrobnosti, ki se tičejo posebno znanena atentata na Grazianija v Adis Abebi. Kot je znano je po atentatu zavladal strahovit teror nad Abesinci in še strožja disciplina med vojaštvom in delavstvom. Italijani niso štedili Abesincev pri maščevanju tega atentata in so klali kar vse vprek. Adis Abeba je bila skoraj prazna, ker so zbežali iz nje vsi Abesinci, ker so se bali represalij. Pri teh pokolj ih so po njegovem mnenju poklali okrog 25.000 Abesincev (Angleži so takrat cenili število žrtev na 6.000.) — Agis. Abesinska kava v Italiji Trst, julija 1937. — (Agis). — Po zavzetju Abesinije je v Italiji pričelo primanjkovati kave in je včasih ni bilo dobiti niti pri naj večjih trgovcih v Trstu. Takoj po okupaciji so napovedovali dovoz abesinske kave. Pričakovali smo, da če se bo res to zgodilo, da bodo tudi cene bolj primerne. Sedaj poročajo, da so uvozili pet tisoč ton kave in so to količino razdelili na vsa večja italijanska mesta. Tudi Trst jo Je dobil nekaj sto kil. Oblasti pa so ji določile prodajno ceno na debelo po 3.400 lir za 100 kg, to se pravi, da ni ta kava nič cenejša od dosedanje, uvožene iz tujih kolonij in da bo na drobno stala ca 35 lir kg. KO SE JE VRAČAL OD UMRLE MATERE GA JE POVOZIL AVTO. V Dobravi pri Volč j idr agì se je pripetila pretekli teden tragična nesreča pri kateri je izgubil življenje sin, ki se je baš vračal od svoje umrle matere. Ko se je 27 julija 34 letni Rafael Skukov iz Rihemberka vračal domov iz bolnice v Gorici, v kateri je prejšnjega dne umrla mati, ga je pri Dobravi prehitel avto dr. Pignatara in Rafael mu je hotel uiti z leve strani na desno, pri tem pa je tako nerodno padel, da si je prebil lobanjo, in na mestu umrl. Vsa okolica govori o tragičnem naklučju in nesreči. (Agis). V Gorici so ustanovili urad za denunciranje trgovcev ki prodajajo po višjih cenah, kakor je predpisano Fašistično združenje trgovcev je ustanovilo v Gorici poseben urad kjer bo vsakdo lahko javil trgovca, kx bo prodajal po cenah, ki so višje, kakor so naznačene v uradnih cenikih. — Iz tega sklepamo v prvi vrsti, da cene oz. draginja vedno bolj narašča. Kajti, da je potrebna ustanovitev takega urada, je bila že gotovo velika sila, ki je primorala fašiste do tega. Vsa moralna sredstva, ki so pod fašisti zelo številna, vse pridige in vse grožnje niso zadostovale, da bi se to pomirilo in normaliziralo. Pripomniti moramo, da so trgovci k temu prisiljeni in, da ne morejo prodajati pod ceno. Ze več je bilo takih primerov, ko so morali trgovci prodajati blago cenejše, kot pa so ga kupili. Nekoliko se že potrpi, a to ne more trajati dolgo. Kako se bo obnesel ta urad In njegovo delovanje, ni znano, a gotovo lahko slutimo. (Agis). BARKOVLJANSKE KMETICE NA RIMSKEM KONGRESU. Pođ naslovom >Le massaie rurali di Barcola al raduno di Romat: prinaša »Popolo di Trieste* lepo fotografijo naših bar-kovljanskih narodnih noš, ki so bile v Rimu. Kakor je ie znano se vrši vsako leto ali vsako drugo leto nekako kongres ali prav za prav parada pred Mussolinijem za katero se zberejo reprezentance vseh žena iz Italije. Te pridejo pač v nošnjah posameznih pokrajin. Tako so prišle tudi iz Julijske Krajine žene in dekleta, ki so nosila pristno našo narodno nošo Ena taka skupina je bila tudi iz Barkovelj, ki je nosila tako imenovano okolitansko narodno nošo. — (Ag it). Višegodišnje kazne za krijum^ čarenje Golac, avgusta 1937. — Dvojica naših ljudi, da prehrane svoje mnogobrojne familije, svako malo donašali su iz Rijeke po nekoliko kg. kukuruznog brašna i slanine, ali na svoju veliku nesreću, jer su na tom poslu uhvaćeni od financa, koji su im zaplijenili sve što su nosili i njih odveli u zatvor. — Ove dane održao se protiv ove dvojice i to Maglica Antona, oca troje djece od kojih je najstariji četiri godine i Maglica Josipa, oca četvero djece kojemu je najstarije sedam godina, proces, pa je prvi kažnjen na četiri i pol godine zatvora, a drugi na tri godine, dočim globe novčane im nisu mogli odrediti, jer ne posjeduju ništa do golog života. POSLJEDICE ĆIRILOMETODSKIH KRESOVA U DANAMA Dane, augusta 1937. Kao što smo bili javili u noći izmedju četvrtog i petog prošlog — na blagdan sv. Cirila i Metoda — mjeseca netko je bio zapalio granje od borove šume, koje srno bili u proljeću posjekli, zbog čega je i nastradao naš poljski čuvar, jer je zbog ove vatre bio otpušten iz službe, ali ne samo da je on sam nastra, dao, nego ovu strogost osjetili su i naši mladići, a i cijelo selo. Kao što je običaj, svako selo jedanput u godini slavi svog crkvenog patrona, pa tako i mi sv. Anu. Naši mladići namjeravali su prirediti ples, te su zato od općine i karabinjera tražili dozvolu, aii ova dozvola im nije dana. Kada su došli moliti u kasarnu karabinjera, bri-gadjer ih je istjerao napolje zaprijetivši im da će ih uhapsiti i poslati u Španiju, jer da su nepoćudni elementi. Ujedno im je napomenuo, da neće selo Dane dobiti uopće nikakvu dozvolu i nikakve pomoći dok ne bude samo selo pronašlo onoga koji le zapalio onu vatru. 1 u nedjelju kada smo imali slaviti ovu našu crkvenu slavu, dojurili su karabinjeri i fašisti iz Lanišća, te su cijelog dana kružili po selu. KOD PODGRADA SE RADI TAJNO U MUNICIJSKIM MAGAZINIMA Podgrad, augusta 1937. U našem selu je neprekidno jedan bataljun vojnika od kada su sagradjene dvije kasarne. Ove dane se ovaj broj povećao, jer je stigao još jedan bataljun. Kao što je poznato, izmedju nas i susjednog sela Hrušica sagradjeni su veliki municijski magazini i pred nekoliko vremena dovedeno je trideset i pet žena iz južne Italije, koje u ovim magazinima rade i spavaju. Strogo im je zabranjeno razgovarati sa nama domaćima. Koliko smo mogli doznati, ove ženske pune neku vrst naboja, koji da se šalju u Španiju. Mnoge su naše djevojke i žene napravile molbu na vojničku komandu u Podgradu da bi ih se primilo na taj rad, ali ni jedna nije primljena i molbe su im vraćene bez ikakvog odgovora. Teška nesreća u Ušićevim Dvori ma kod Valture Pula, augusta 1937. — Teška nesreća se dogodila u Ušićevim Dvorima kod Valture. Šestnaestgodišnji Ušič Cvjetko Josipov gonio je volovska kola sjedeći na kolima. Pao je pod kola. koja su prešla Preko njega, a i volovi su ga pregazili. Prenesen je u vrlo teškom stanju u bolnicu i sumnja se da će ostati na životu. Zopet dve smrtni žrtvi zaradi granat V Panovcu pri Gorici je 25 letni Škerl Alojz nabiral staro železo, ko je naletel na granato in jo nesel domov. S kladivom jo je hotel odpreti In granata je eksplodirala ter Škerla smrtnonevarno ranila da je po štirih urah umrl v go-riški bolnici. — Druga nesreča, ki je zopet zahtevala smrtno žrtev, se je pripetila blizu Kala nad Kanalom. 14 letni Mirko Kumar iz Kala je odpiral projektil, ki mu se je razpočil in ga težko ranil. Ker je kraj nesreče precej oddaljen, je prišla pomoč pozno, toda kljub temu ne bi ubogi Kumar prenesel zadobljenlh ran. Proti večeru istega dne je umrl v gor iški bolnici. (Agis). NOVO RUDARSKO OKNO KOD LABINA. Ispod samog Labina, par stotina metara od raskršća ceste Pula—Rijeka—Labin, je otvoreno novo rudno okno krapanjskoga rudnika. — U Poreču su u nedjelju na vrlo svečan način postavili »Kapitolinsku vučicu«, dar Mussolinijev i »Lava sv. Marka«, dar grada Venecije. — Likar Franjo, rudar iz novopodignutog naselja »Arsia« ranjen je lakše. — U Buenos Airesu je umro polovinom prošlog mjeseca Lojze Bune, star 40 godina, iz škrbine na Krasu. — Anton Božac Valentinov sažminj-štine pao je nesretno sa petrolejkom u ruci niza stube. Petrolej se prolio po njemu i zapalio. Priskočili su ukućani i jedva ga spasili od sigurne smrti u plamenu omotavši ga u ponjave, šesnaest-godišnji Božac je zadobio ipak teže ope-pline po tijelu. — 22 letnemu Vincencu Švari iz Ric-manj je nenadoma prišlo slabo, ko se je kopal v kopališču pri Sv. Soboti v Trstu in so ga komaj resili, ko se je že potapljal. Resili so ga z umetnim dihanjem in nato so ga poslali v bolnico, kjer je njegovo stanje še vedno zelo nevarno. — O tatvini v Murovcih (Kal nad Kanalom), kjer je bilo ukradeno Ivanu Lazarju 30.000 lir se javljajo razne podrobnosti. Ivan Papek je spoznal po fotografiji Ivana Doljaka in Franca Lebana, ki sta se vstavila v njegovi gostilni, kjer sta se nekoliko okrepčala 8. . ulij a, ko je bil okraden Lazar. S tem ; e gotovo da je dejanje izvršil Dol jak. Franc Leban se še vedno skriva in ka rabinerji so pridno na delu, da ga zasledijo. — V Bresci so aretirali nekega Santa Sedmaka in Angelo Tončič, ker sta ogoljufala šoferja Makuca Humberta. Ta . u je s svojim avtomobilom prepeljeva! po soški dolini nato v Trbiž in Benetke, kjer sta povsod prejemala denarne zneske na račun neke publikacije o faši-stovskem imperiju, ki ne bo nikoli izšla. Peljali so ju v Gorico. — V Tolminu je imenovan za tajnika tamkajšnega fašja dr. Anton Bassi mesto odstopivšega Spiridiona Piccinini j a. — V škofijski kapeli je goriškl nadškof mons. K. Margotl posvetil za župnika na Colu Antona Žbogarja. — V Škednju pri Trstu so zažgali nov plavž, ki bo dajal mesečno 10.000 ton litega železa. To je že tretji plavž. — Iz Sušaka je prispelo v Gorico 500 Cehov, da si ogledajo bojne poljane. — V Gorici so aretirali 20 letnega Pavlina Josipa, ker je izpovedal, da je sodeloval pri splavu svoje zaročenke Geronim N., ki je pozneje umrla zaradi tega. — Karabinerji so prijavili sodišču 37 letnega Likarja Dominika iz Idrije, ker je v prepiru ranil Julija Šinkovca. — Pri Plaveh je rešil pogumni Gre-gorat Ivan 17-letnega Kraševiča iz deroče Soče. — Na 5 mesecev ječe in 550 lir denarne kazni je bil obsojen Andrej Drole, ker je hotel ukrasti smuške Valentinu Valentinčiču iz Idrije. — 8 tednov se bo morala zdraviti Štefanija šarič iz Sv. Križa, ker je padla s kolesa In si prelomila roko. — V Črničah so postavili za noveea podestata Prima Girolaminija. Goriški prefekt je v Mussolinijevem imenu nagradil Amalijo Klančič por. Pahor iz Opatjega sela in Pahorja Srečka iz Temenice, vsakega z 800 lirami zaradi dvjčkov moškega spola. — Z dekretom je bila postavljena v prisiljeno likvidaturo posojilnica in hranilnica v Lošinju. — V poravnavi sta Leban Aleksander, pekarnar v Gorici in Just Vuga, zastopnik iz Gorice. Na Lazu pri Tolminu bodo zgradili novo ljudsko šolo. Poleg šolskih .j30 . toela zgradba stanovanje za učitelja, jedilnico in telovadnico. Stala bo 158.000 lir. Tržlška občina (Monfalcone) šteje 20.851 prebivalcev. — V začetku meseca se Je na Goriškem vršil popis vseh podjetij in industrij, ki se pečajo s kmetijstvom ali poljedelskimi proizvodi, stroji itd. Popis je namenjen izključno statistiki. je obiskal Bukovo, kjer je imel birmo. — Goriškemu sodišču so bili predani ker so kuhali žganje brez dovoljenja: Kozina Leopold, Besednjak Ivan. Čotar Lo vrenc, Gomišček Franc, Čebokli Franc Kodermac Evgenija, Miheli Roza. Mara; Alojz, Vidmar Marija, Marušič Kazimir ii Gorjan Viktorija.. V p'renjì soški dolini je silno neurji povzročilo veliko škodo. V občini Žaga j< napravila nevihta 8.000 lir škode. , ~ N? S° hr pogojno je bil obsojen 2i letni Ludvig Remec iz Kromberka, ker ji prekopaval na državnem zemljištu v svr ho nabiranja starega železa. „ ~ Kako hude so kazni glede neprijav Ijanja novih stanovalcev, nam priča tali X xštJm!režu ie Qizela Micheloi morala plačati 300 Fr globe, ker je odda a sob° nc da bi prej dobila tozadevneKJ dovol enjR od kvesture (političnega od aelkai) p ~Tzadnjih treh mesecih je promet ' rostojni silno narastek Postonjsko jami )e i«1;.*0 v tem času 95-362 tujcev, to j( za 134 16 posto več kakor lansko leto ol istem času. Dotok italijanskih turistov si 'le zvečal za 47 posto. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA ZA NAŠU ŠTAMPU IZ DRUŠTVA ))ISTRA(( u ZAGREBU SVIM ČLANOVIMA DRUŠTVA »ISTRA« Umoljavaju se svi članovi, koji su u zaostatku sa svojom članarinom,