Od U p I ja
Što Te je
Dr«. Čermelj Lavo Dvorakova 6/II LJUBLJANA
za borbu dao i oanjino.
RIKARD KATALINIĆ JERETOV
J
r	" >
Ti si dovojevo, ali Tvoje sjeme I drugova Tvojih izginuti neie,
Istri te nam doći sretno pramaljete I sunce slobode na Vikino sljeme.
RIKARD KATALINIĆ JERETOV
--------------- ^
GlASilO SAVEZA
JUGOSILOVENSKIH
EMIGRANATA »Z JlilLilJSKE HCI1AIINE
VJEKOSLAV SPINClC
U subotu dne 27 maja popodne umro je na Sušaku posljednji iz historijskog istarskog Trolista, veliki sin Istre, borac i stvaralac prof. Vje-slav Spinta.
*
Sa Spiniitem odlazi posljednji veliki Pretsiavnik druge po redu generacije narodnih preporoditelja Istre. Ta generacija ttšla je u polititki iivot poćetkom osamdesetih godina i odmah uskoćila u prve re-~0ve. Ona je vidjela plamen nacionalizma, koji se izvio iz iskre što su je upalili prvi buditelji : D obrila, V it e zi t, B a šti-1 an, K u r a b a i t, U j i i ć i drugi njihovi bršnjaci, stvarala je put do uspjeha kroz Poraze i pobjede, kao plod toga doživjela je Pobjedu na izborima 1007 godine, zanos do svjetskoga rata i napokon katastrofu koja J® nakon rata naglo došla. Nijedna generacija u prošlosti Istre nije imala tako tragiean udes kao ova. Čitav svoj život, svu eUergiju ona je uzidala u zgradu narodnog Preporoda u Istri, a nakon rata ona je izdaleka morala posmatrati kako bivaju uni-"iavani plodovi njena rada. Morali su biti Svjedoci barbarskoga razaranja svojega ruda. Oni su nekada išli po Istri, bodrili narod, dizali kulturno i ekonomski i tako °sPosobljavali jedan mali narodni organi-sa bolji život, a svojih posljednjih go-'lua doživjeli su vraćanje Istre u gore pri-od onih u kojima se nalazila prije po-gka njihova djelovanja. M andi i umire /l rata u vremenu, kada se sa zebnjom oie-j lvao konac ljudskoga klanja, pjesnik K a-lijfže u grob shrvan nasiljem talijan-cj 'l okupatorskih vlasti, a Lag inja i fonfit provode ovdje ostatke svojega ži-i?ta, koji je i onako pripadao prošlosti — llePSoj i boljoj.
n..Generacija ispred njihove bila je sreć-Ona je doduše osjetila sve tegobe ve-u':o0a napora, kada se još bilo na početku, tk™QmenUma očajavala je gledajući kako je ~a/c pUt fi0 oslobodjenja istarskoga seljaka $°tiv kojega se urotila sila dvaju gospo-8 ra, aìj je ona ipa]. mogla otići spokojno g Pouzdanjem u mladji naraštaj koji će ići K na njihovu putu.
r Težak je položaj i naše današnje gene-Pr 'i?' I ona ie Pre(t ratom vidjela ljepše, ud * kroz rat, njeni su ideali doživjeli ijjr‘rnc’ i nakon svega u nje je ostala r° u bolju budućnost i energija da se za cu ra,lk Stariji naši nalazili su se na kon-u kojega života s tragičnim osjećajem da »lu^°r uašoj ukupnoj tragediji ne mogu po-ui svojom nekadašnjom snagom i ener-
gijom, koju su u Istri žrtvovali kroz godine i decenije. Ali je od onoga njihova rada ipak nešto ostalo. Ma kavo bilo stanje našega naroda pod Italijom, rad Spinčića i drugova nije bio uzaludan. Naš se seljak može ponovno vraćati u ekonomsko ropstvo talijanske gospode, iz koga su ga izbav-Ijali njegovi prvaci, narodne škole mogu biti pretvorene u talijanske, sve može biti porušeno, što je gradjeno iz materije, ali mimo toga ostat će nešto dok bude u Istri našega čovjeka i naše riječi. Sve mogu oduzeti, ali dok bude srca tinjat će u njemu iskra koju je užegao plamen Spinćićev i njegovih drugova.
Kada danas gledamo na svoju bližu prošlost, pred očima nam se redaju imena, datumi, brojke. Makar ta suha shema sama za sebe mnogo govori, ipak su to samo mrtvi svjedoci teških borba, velikih napora. U njima treba znati osjetiti puls onoga vremena, napetost energije pojedinaca i cjeline u nastojanju da se osigura dostojniji život. Bile su to teške borbe, a herojski dio u njima izvršio je baš Spinčić i njegova generacija.
U novijoj povijesti Istre pojava ove druge generacije označena je jasno njenim shvatanjem i djelovanjem. Krug radnika prije ove generacije koji se kasnije okupio oko ■»N a š e Sloge* bio je odgodjen u doba kada je u Evropi nastajao potpuni preokret. Ta generacija bila je svjedok do-godjaja čeirdesetiosme u svijetu i Hrvatskoj, pratila je Jelačičeva vojnu, a Austrija se u to vrijeme ljuljala u svojim temeljima. Ideje o pravima naroda, o slobodi primio je u sebe i tadašnji istctrski naraštaj. Ti mladi ljudi, koji su potekli iz skromnih seljačkih kuća, osjetili su dužnost da nešto porade za svoj narod u njegovoj užoj domovini. ' Mogli su započeti tek iza apsolutizma. U svome radu su se sukobili s teškom realnošću. Na jednoj strani bila je Austrija sa svojim zastarjelim upravnim sistemom, koji je u Istri favorizirao talijansku manjinu. Ova je — na drugoj strani — onda bila već politički organizirana držeći sve pozicije u zemlji. Svoj privilegirani položaj nastojala je što jače učvrstiti sluteći opasnost ako Slaveni zatraže jednom svoje pravo. Borba što ju je započela prva generacija, već zbog maloga broja radnika, isprva se pojavljivala nekako plaho. Ona nije odmah bila oštro uperena protiv austrijskog sistema i Talijana, koliko je išla za tim da u samoga seljaka ucijepi svijest o njegovu pravu, da ga liši svih onih predrasuda, koje su se u njemu nakupile kao posljedica .dugotrajna života u podredjenom položaju.
Tada se više nego kasnije vjerovalo, da će u momentu kada seljak postane svijestan svoje snage doći za njega bolja vremena i , ^a kod toga neće biti toliko otpora sa stra-. e Austrije i Talijana. Otvorenje kakve hrvatske škole, kojih je onda u svemu bilo par, kakva vijest da se narod dobro držao prigodom općinskih, pokrajinskih ili državnih izbora, bili su dogodjaji. Moralo se biti zadovoljno i s najmanjim znakom napretka. Prilike su bile teške, kadgod gotovo do očaja, a ljudi koji su se u Trstu nalazili oko >Naše Sloge* ili na rijetko u samoj pokrajini, bila je tek šačica. Kada su bili izbori za carevinsko vijeće ili pokrajinski sabor, bilo je poteškoća, koga će se kandidirati. Za izbora u carevinsko vijeće morao je iz Zadra doći Dr. V it e zi ć da kandidira u istočnom dijelu Istre, a Dobrila morao se primili kandidature u zapadnim kotarima. To je bilo za izbora godine 1873, kada je narod po prvi put birao zastupnike. Šest godina kasnije bilo je još nezgodnije. Uz Vitezića, čija je domena ostala istočna Istra s otocima, u zapadnoj Istri bio je postavljen za kandidata mletački Slovenac Anton Klodič. Njega je »Naša Sloga* preporučila kao čovjeka našega naroda, ali je on u stvari više nego sve drugo bio austrijski činovnik. Nešto bolje bilo je s postavljanjem kandidata za pokrajinski sabor u Poreču.
Od čitave najstarije generacije jedino za Baštijana i Vitezića može se reći da su imali jači politički smisao. Baštijan je svoja politička opažanja jednostavnim stilom približavao putem »Naše Sloge* shvatanju puka, a Vitezić je i za naše doba tip okretnog, spremnog i neumornog parlamentarca.
Rad u Istri u prva dva decenija nije još bio sistematiziran. U prilikama, kakve su bile šezdesetih godina, morao je pojedinac protegnuti aktivnost na razna područja, i odatle je nužno u djelovanju izbijao neke vrste diletantizam.
Spinčićeva generacija unijela je u rad više sistema. U vremenu, kada se u Hrvatskoj razvila borba stranaka u saboru i izvan njega, i oni su sami unijeli u Istru program i političke metode. Ispočetka su se i oni bavili drugim radom. Spinčić je pisao u novine, Laginja je radio književno, a Mandič bio je već nastavnik u Zagrebu, ali što dalje oni su postajali sve izrazitiji politički ljudi. »Edinost*, političko društvo koje je svoju organizaciju proteglo i na Istru, postojalo je već nekoliko godina prije, no ljudi koji su se potpuno posvetili javnom političkom djelovanju, bila je ta druga generacija. Ona je u politički život unesla i radikazilam, koji je primila *u Hrvatskoj pod utjecajem Ante Starčevića. Taj radikalizam imao je u Istri svoj poseban razlog, jer ako igdje a to su interesi Hrvata bili baš u njoj ugroženi i to sa dviju strana, sa strane Talijana i Nijemaca. Medjutim se ta ekskluzivnost nije mogla toliko ispoljiti u idejnom pogledu. To je bio više radikalizam u političkim metodama, jer u Istri nije se mogla praviti razlika ni izmedju Hrvata i Slovenaca, a kamoli izmedju samih Hrvata. Spinčić je to 1908 prigodom proslave koju su mu u Kastvu priredili prijatelji i poštovatelji o šezdesetgodišnjici istaknuo jasnim riječima.
U Spinčića i njegovih vršnjaka bilo je veliko pouzdanje u vlastitu snagu i u snagu naroda. Kada država i pokrajinska ■ vlada u Poreču nijesu htjele da kulturno i gospodarski rade na podizanju istarskoga seljaka, oni su se odlučili na privatnu inicijativu. Premda je i kod toga velika pomoć dolazila iz Hrvatske, opet se mora priznati da su Spinčić i drugovi pravilno ocijenili prilike i vrijeme kada su počeli zidati odozdo.
Broj zadruga, škola Družbe Cirila i Metoda, kojoj je Spinčić bio dugogodišnjim pretsjednikom, broj organizacija na svim područjima, pokazuje to dovoljno. Rezultat ovakva rada bilo je oslobadjanje seljaka od ovisnosti od talijanske gospode i u vezi s time po prvi puta gotovo potpuna manifestacija slobodne volje naroda u pobjedi na izborima od 1907 godine.
U neprestanom radu od preko tri decenija trebalo je imati otpornosti, žilavosti i nepopustljivosti. Spinčić je posjedovao sve to troje uz temperament koji je iz njega spontano izbijao i djelovao na druge. Ta Spinčićeva svojstva došla su naročito do izražaja u jednoj prilici u godinama pred svjetski rat. Poslije pobjede na državnim izborima godine 1907 i poslije pokrajinskih izbora od godine dana kasnije, nastalo je u Istri neobično stanje. U pokrajinskom saboru nisu Talijani imali potrebite većine za stvaranje važnijih zaključaka pa je tako svaki rad bio nemoguć. U pregovorima koji su se kasnije vodili da bi se u zemlji omogućio normalan politički život, Spinčić je uz mladje pokazao najmanje volje da se Talijanima pod je previše ususret. Sami Talijani nijesu doduše još nikada bili popustljivi kao tada, ali je to bilo samo pod utiskom dogo-djaja. Spinčić je dobro znao da je to pitko taktiziranje, da bi Talijani novostvorenim stanjem osigurali položaje, koje su doduše imali još u svojim rukama, ali koji su već bili ugroženi. Tako je Spinčić tada već u starijim godinama još uvijek posjedovao mladenačku energiju. S obzirom na njegovu generaciju i na prijašnje doba, ta su Spin-čićeva svojstva bila neophodno potrebita. Energiju njegovu nije moglo ništa slomiti, ni premještavanja, ni ukori ni otpuštanje iz službe. U tome je Spinčić bio najviše svojoj i takav je Istri bio najpotrebniji.
Odlaskom Spinčićeve generacije okrenula se jedna stranica istarske povijesti. Izmedju današnjega doba i doba kada je Spinčić počeo djelovati nije razlika samo u razmaku od pedeset godina, nego još dublja u shvaćanju problema i u radu oko njihova rješavanja. Mi smo sami izvan svoje domovine, mi nemamo terena da na njemu razvijemo svoju punu aktivnost. Kada se jednom vratimo svojim kućama — u šio tvrdo vjerujemo — naći ćemo se pred mnogim problemima na koje je u svoje doba naišao Spinčić; dapače bit ćemo još u gorem položaju. Dobro puka bit će i nama pred očima kao što je bilo i Spinčiču, ali put koji će nas voditi cilju razlikovat će se. Ali na jedno što je ostalo od Spinčića naići ćemo: ona iskra u srcima naših ljudi koja se upalila od njegova plamena. U onom vremenu nama samima bit će potrebna Spingeva energija. — Matko Rojnii.
POSLJEDNJEMU OD ISTARSKOGA TROLISTA
Od Trojice zadnji Ti polaziš tiho U prostore mira. Junak sve do kraja.
I jak kao kremen rodnog zavičaja.
Što Te je za borbu dao i odnjihó.
Pronio si barjak ponosa i svijesti Kroz istarsku zemlju sa druzima svojim, I kad na Te digle tuđinske se pijesti Junački si stao: Ja vas se ne bojim! Split, 28 maja 1933 g.
Ja vas se ne bojim, nosim zraku sunca Za nesretnu raju, jer joj svjetla treba Kao gladnu komad nasušnoga hljeba.
I ček6 si zoru Učke sa vrhunca.
Ti si dovojevó, ali Tvoje sjeme I drugova Tvojih izginuti neće,
Istri će nam doći sretno pramaljeće,
I sunce slobode na Učkino sljeme.
RIKARD KATALINIĆ JERETOV.
NAD GROBOM VJEKOSLAVA SPINČIĆA
Ti bio si orač goloruk na narodnoj njivi,
U zori već znojan na sjetvu dozivajuć ljude I zamahom snažnim iz krši odvajajuć grude Mašklinom u ruci izbijajuć svud oganj živi.
A riječi Ti gromke sveđ budile dol i vrhunce
Ko gromova jeka i buka uskipjelog mora _____
I tresla se zemlja i[ drhtala Učka nam gora, Dok lice Ti gorjelo žarom ko krvavo sunce.
Ti bio si div i prorok, kroz prodolja svela Navješćujuć lirista i dižuć krii bola i muke, I krajem se Tvoie svud k nebu uzdizale ruke
I vikale pravdu za naša pogažena sela Ti si bio lav u odbrani čovječjih prava I grobar svih podviga, himba i tuđinskih
UCl7*lćCl *
U boju sa iskrslom aždajom svetoga Marka Iz mezeva Tvoja vijek živa se dizala glava.
I klonula sijeda — izmorena čekanjem zore, Pod bremenom ljeta, kad umiru žreci i divi, Al duh nam Tvoj osta i dalje da bodri i Živi I ~ivjeće vječno pod vrhuncem Učke nam
gore!
JOS. A KRALJIĆ.
VIKTOR . CAR EMIN :
ŽIVOT I
RAD VJEKOSLAVA SPINČIĆA
Vj. Spinčić 1874.
Kad smo prije godinu dana, naročito prošle jeseni i zime pitali liječnike, što misle oni, »hoće li stari Vodja, još koliko da potegne«? — odgovor je glasio gotovo uvijek:
— Mi stojimo pred jednim čudom: organi gotovo svi u potpunom rasulu, sve istrošeno, poremećeno, a on se svedj drži, i još kako!
U istini: i srce i pluća i bubrezi i jetra — sve je u njemu popustilo, samo jedno je ostalo netaknuto: ona njegova silna, besprimjerna, životna energija. To je, što je u njemu držalo živu svijest, željeznu volju da do svoga posljednjega časa ustraje u radu, za one ideale, kojima se još kao mladić posvetio i kojima je ostao uvijek vjeran, nepokolebivo odan .
Sve osebine svog izrazitog temperamenta i jakog značaja i one svoje neizrecive otporne snage primio je Spinčić od svog rodjenog kastavskog kamena. Taj tvrdi kastavski kamen ima svoju historiju u kojoj se ne odrazu je samo bistra i živa ćud naroda, koji je Kastavštinu naselio u doba pradavno, već i njegova otporna priroda, što se bunila protiv svake nepravde, ma s koje strane dolazila.
— »Od sada unapred štatujemo i zakon činimo... « govorili su stari Ka-stavci s ponosom muževnim, koji je uvijek živ i žustar iskrsavao u svakoj kasnijoj generaciji. Nije čudo, što je ta drevna buntovna ćud poprimala kadšto i auktoritativne oblike, i kadšto u tome prelazila i mjeru. Za Spinčića može se reći, da je po svom snažnom temperamentu i tvrdom značaju bio živa slika i prilika svojih praotaca: otporan protiv nepravde, nepopustiv pred silnicima, gord, a pnekad i auktorita-tivan prema svojima. Dabome, da ta auktoritativnost, kao i druge mane, što ih je profesor Spinčić, već kao čovjek, možda nosio u sebi, iščezavaju pred vanrednim odlikama, koje ga postavljaju u prve redove naših naj-istaknuti-jih nacionalnih vodja.
Njegova mladost
Rodjen je u selu Spinčići, do samih nogu starodrevne kastavske gradine. Božje je svjetlo ugledao 23 oktobra 1848, one mahnite godine, koja je Hrvatima pod Habsburgom donijela ni prvo ni posljednje razočaranje. Zraka carske »zahvalnosti« doprla je i do Ka-stva, gdje se naročito u maloj, osnovnoj školici odgajala djeca u strogom, ne samo austrijskom, već i u njemačkom duhu. Obuka je bila njemačka, a i za odmora bila su djeca prisiljena da razgovaraju njemački. Ko bi se o tu zapovijed ogriješio, odnio bi ljutih batina. Spinčić je bio jedan od prvih, koji je tu zapovijed prekršio i ne jedanput. A učitelj po njemu: po prstima, po le-djima, po glavi, gdje bi uhvatio. Boljelo je, ali to nije Spinčića smetalo, da se već sjutradan ne ogriješi o onu istu zapovijed, f opet batine.
Ni u riječkoj gimnaziji nije prolazio sasvim glatko. I u tom hrvatskom zavodu bilo je profesora, kojima je Bachov »novi red« ušao nešto odviše u krv, pa su iz svih sila nastojali, da u tom smislu i duhu utiču na djake. Medju onima, koji su se tim i takvim nastojanjima najžešće opirali, bio je u prvom redu Vjekoslav Spinčić. Bilo je u gimnaziji i takvih nastavnika, koji su nastojali da u srca ondašnje omladine ucijepe ljubav ka hrvatstvu i slavenstvu, a uz to je i djelovanje biskupa Dobrlle i braće Baštijana bilo već uhvatilo korjena. Spinčić je već imao svoj odredjen put. Već se je tada medju svojim vršnjacima isticao svojom rječitosti, plamenim govorima, kojima je klonule dizao, a osvješćene potstreka-vao na rodoljubni rad. On je, kaošto je sam nekom zgodom iznio, bio medju prvima, koji je još kao gimnazijalac nosio sokolsku odoru.
Već kao bogoslovac u Gorici počeo je da piše, Neke njegove stvarce iz
onog doba izišle su u koledaru »Istranu«, što su ga u Trstu izdavala braća Baštijani. Posljednju godinu bogoslovije proveo je Spinčić u Trstu, gdje je s Matom Baštijanom došao još u uži doticaj. To su bili dani, kad su Baštijani i Karabaić uz pomoć biskupa Dobrile započeli izdavanjem »Naše Sloge«. Nema sumnje, da je vrijeme provedeno u Trstu u neposrednoj blizini onih odličnih rodoljuba Spinčiću bilo od velike koristi i od nemalog uticaja na njegov daljnji rad.
Dva dana pred Božić g. 1871 zaredio je biskup Legat Spinčića za svećenika. Time je bila ostvarena vruća majčina želja, da svog »Lojzića« vidi kao misnika, što je uostalom u Ono doba bio ideal mnogih majka, naročito onih iz siromašnijih kuća.
Prvu je misu odslužio na Stjepan je iste godine ali ne u svom Kastvu, već u Trstu, skromno, gotovo neopaženo, jer su tako tražile vrlo rdjave imovinske prilike njegovih roditelja. Medju-tim treba već sada da se istakne ovo: iako nije Spinčić ušao u svećenički stalež potaknut nekim naročitim zanosom, on je svoje svećeničko ruho za čitavog svog života nosio sa čašću i dostojanstvom. Sjećamo se, kako je svijet rad hrlio u crkvu, kad je čuo, da će misiti Spinčić, koji ne bi propustio zgodu, da narodu i s oltara progovori ne samo o njegovim pravima, već i o dužnostima prema Bogu i društvu.
Nego on je u sebi osjećao još jedno poslanstvo, pa je odmah nakon zare-djenja otišao u Prag i tu se upisao na univerzu, da sluša historiju i geografiju. Već krajem 1875 osposobljen je za podučavanje tih dvaju predmeta na srednjim školama s hrvatskim i njemačkim naukovnim jezikom. Prag je u njemu ostavio svoj neizbrisivi pečat. Novine, politički sastanci, rad u nacionalnim organizacijama, dodir s prvacima narodnog češkog pokreta, veze s hrvatskim djacima iz raznih hrvatskih zemalja, bujan život rodoljubnog grada, silni kucaj tog »slavenskog srca« — sve je to pomalo pridonosilo k formiranju Spinčićeve ličnosti. Dobro vidjen ne samo u djačkim već i u drugim krugovima, upotrebljavao je svaku zgodu, da čini, ako se može reći, propagandu svoju za Istru, koja je već iduće 1873 godine poslala svog prvog izabranog zastupnika u bečki parlamenat: dra. Dinka Vitezića. U tu svriftu pisao je Spinčić članke raznolika sadržaja u novine i u pojedine djačke almanahe i druge slične edicije.
I slobodno vrijeme, što bi ga od godine u godine provodio kod kuće u Spinčićima, upotrebljavao je za širenje nacionalne svijesti u narodu, budio, poticao, svojom mladenačkom, plamenom riječi, oduševljavao sve: i mlade i stare. Prigodom otvorenja hrvatskog sveučilišta našao se i on u Zagrebu, kao tvrd štekliš. Biskup Strossmayer prolazi dvoranom sa svojom sjajnom pratnjom. Svi se dižu, samo Spinčićev stò se ne miče. Znak onog vremena !... A i odraz okoline, u kojoj je naš mladi Istranin odrastao. K tomu je šteklištvo sasvim pristajalo i njegovoj ćudi, bojevnoj, buntovnoj. U ostalom i u Pragu se u krugovima, što ih je Spinčić polazio, govorilo i snovalo o nečemu, što će izvana da provali i da donese slobodu slavenskim narodima. Rakovica, Star-čevićevi uvodnici, vječite trzavice na Balkanu — sve je to silazilo u duše i radjalo vječiti nemir. Pravaštvo je Spinčiću godilo i zato, što je u svoj program obuhvatilo i njegovu Istru. I drugi su radi spominjali našu malu zemljicu, ali Spinčiću se činilo, da je to više onako »pour l’honneur du ,dra-peau«.
Profesor i kotarski školski
nadzornik	/
U septembru polazi u Kopar na učiteljsku školu, kao c. k. profesor. Naša »Sloga« od 16 septembra one god. ima o tome ovu kratku vijest:
»Vjekoslav Spinčić, rodom iz Ka-stva. bio je od ministarstva imenovan
pravim učiteljem na c. k. koparskom učiteljištu«.
I to je sve. Nijedne riječi više, čak ni ono običajno:	čestitamo! Pametni
bijahu oni u Trstu! Znali su oni, ko je Spinčić, i da bi svaka njihova pohvalna riječ mogla mladome čovjeku nemalo da naudi: imao je on već i tada na glavi prilično mnogo štekliškog, austrijskim vlastima nepoćudnog masla... A to austrijskoj policiji nije bilo nepoznato. Nema sumnje, da su »oni« u Trstu kao i svi naši rodoljubi širom Istre upravo klikovali, što je Spinčić došao u Kopar. Koparska učiteljska škola bila je podijeljena u tri sekcije: u slovensku, talijansku i hrvatsku. Većina predmeta predavala se u njemačkom jeziku, u posljednjem tečaju svi, osim materinjeg jezika i vjeronauka. Duh strogo austrijski, njemački. Ravnatelj je više naginjao Talijanima, koji su u talijanskom gradu imali zgode, da se odgajaju kao pravi Talijani, iredenti. I Slovenci su imali po kojega profesora, koji im je govorio sa zanosom o slovenskoj pjesmi, o narodu i zemlji, koja bi htjela imati takodje svoje mjestance pod suncem. Hrvatskih djaka, naših Istrana, bilo je malo u razredu: dvojica trojica — sami bez vodje, prepušteni sebi, a drugima tek na milost i nemilost. Čim je došao u zavod Spinčić, oni naši istarski djaci nisu se više osjećali sami: imali su ne samo učitelja svoga roda već -i vodju i zagovornika. Novoimenovani profesor predavao je hrvatski i historiju, imao je dakle zgode, da u onim mladim, neobradjenim i neodgojenim srcima ucijepi ljubav k materinjem jeziku i domovini hrvatskoj. I tako se najednom desilo, da su oni naši istarski mladići od neuglednih, plahih momči a postali svijesni omladinci, prožeti ne samo ljubavi prema svome zavičaju već i k čitavoj hrvatskoj domovini i prema svemu Slavenstvu. Tako im je na priliku pogibija u Bečkom Novom Mjestu zašla vrlo duboko u srca, i oni su svake godine na 30 aprila slavili uspomenu naših Mučenika. To je bila takozvana »Frankopanka«, koja se priredjivala u noći, potajno, da ravnatelj i profesori tudjinci ne znadu. Naši su profesori znali, a i sami su nam davali potstreka u tome smislu.
U početku osamdesetih godina postao je Spinčić nadzornikom škola koparskog i voloskog kotara. U toj svojoj službi bio je strog i pravedan; to su mu priznavali čak i njegovi protivnici. I u tome je bila njegova snaga. Iako ga kod Namjesništva u Trstu, već kao Hrvata, nisu gledali dobrim okom, ipak je njegova važila, pa su i sami talijanski učitelji imali pred njime — »rešpekta«. I moj lovranski učitelj Gross-mann, bojao ga se nemalo. Taj narodni otpadnik imao je u Kastvu brata učitelja, zaslužnog Hrvata, a negdje u okolici tršćanskoj drugog brata, vrijednog slovenskog svećenika, dok je on dospjevši u Lovran, zapao u talijanske mreže, oženio se s Talij anašicom i ne samo što je svojima okrenuo ledja, već je pod uticajem ženine svojte uzeo da provodi politiku iznarodjivanja ne samo u školi već i vani. No unatoč svojim vezama s onima, što su u onom kraju vedrili i oblačili, on se ipak bojao Spinčića. čak se sjećam, kako je jednog davnog dana poslao nas dvojicu, da idemo: jedan »»na Vrata«, drugi »na more«, i da ga mahom obavjestimo, kad vidimo, da se iskrcao jedan pop, koji ima da stigne iz Mošćenica. Spomenuo je i ime Spinčić. Medjutim nas dvojica sretni, te nam ne treba biti u školi, potražismo neko skrovito mjestance, gdje smo nevidjeni mogli da igramo na — »špekulice«.
Obilazeći tako razna istarska sela Spinčić se nije samo zadržavao u školama, Ispitivao djecu, upućivao učitelje i poticao ih na što svjesniji i zdušniji rad u razredu i vani medju narodom, već je on iskorišćivao te zgode, da do-dje u što tjesniji dodir s narodom,. da sasluša njegove tužlje i želje, da te tužbe i želje pobilježi, da ih sredi i svede u svoj program, koji je kao zastupnik u pokrajinskom saboru htio da ostvari.
Njegov saborski rad
U broju od 1 augusta 1882 g. tršćanske »Naše Sloge« osvanuo je na prvom mjestu nešto krupnijim slovima ovaj proglas: ,
Biračem kotara koparskoga i buzet-skoga!
Na 9 ov. mj. opredeljen je izbor zastupnika za zemaljski sabor u Poreču. Nakon zrelog posavjetovanja sa najug-lednijimi izbornici Vaših kotarah toplo Vam preporučamo, da svi jednodušno dadete svoj glas gospodinu Vjekoslavu Spinčiću, c. k. kotarskomu školskomu nadzorniku, čovjeku Vaše krvi i plemena, vi’iednomu svakoga povjerenja, neka bude Vašim zastupnikom.
U Trstu, 1 augusta 1882.
Uredništvo »Naše Sloge«.
Medju »Različitim vijestima« ima nekoliko redaka o tom izboru, gdje se medju ostalim veli: »čujemo, da je nje-koliko odličnih biračah koparskoga i buzetskoga kotara došlo do njega te ga zamolilo, da primi kandidaturu. Vjekoslav Spinčić primio je namienjenu mu čast, na vami je sada, hoće biti ili neće vašim zastupnikom. Gosp. Spinčića osobno poznajemo, pa ga ne možemo nego najtoplije preporučiti, čovjek je mlad, ali uman, učen i pošten, a uz to je vaš domaći sin, koji je iz vaše krvi potekao, poznaje vaše potrebe i nevolje, ljubi svoj rod i narod«.
Još dvije tri riječi preporuke i više ništa.
Za mnoge čitaoce »Naše Sloge« bili su sudbeni kotari Kopar i Buzet terra incognita, a kako su nacionalne prilike u onim krajevima bile vrlo rdjave, općine većim dijelom u tudjim rukama, ' to su mnogi prešli preko onog izbornog poziva i ne pročitavši ga. Zamislite, kakvo je moralo da bude iznenadjenje ne samo u našem narodu već i u krugovima udružene talijanaške i c. k klike, kad se 9 augusta pronio glas, da je prof. Spinčić sasvim neočekivano izabran zastupnikom u Poreču.
U idućem broju »Naše Sloge« i opet na prvoj strani ima ova kratka »Zahvala«:
»Prigodom moga izbora poslanikom za porečki sabor čestitale su mi osobe prerazlične zanimanjem i veoma ugledne, iz različnih stranah mile nam domovine. U ime muževah, koji su me kandidirali, izbornikah, koji su m^ iza- J brali, u ime načelah, koja gojim, ovim ■ se svim najsrdačnije zahvaljujem.
U Kopru, 12 augusta 1382.
Vjek. Spinčić.
U jednom dopisu iz Kopra opisan je tok izbora. Spinčić je dobio 60 glasova, a njegov protivnik Del Bello — 13-■ »Pobjeda naša je sjajna, sjajnija nego bijaše još ikad. S njom pak se ne smijemo uzobjestiti ni uzoholiti... « — opominjao je dopisnik čitaoce — i više ništa o tom izboru.
20 istog mjeseca sastao se zemaljski sabor u Poreču na redovito zasjedanje. Na toj prvoj sjednici izbor je Spinci-ćev ovjerovljen, i tim danom započinje njegovo djelovanje zastupnika pokrajinskog sabora.
Iduće godine ušao je u pokrajinski sabor Matko Laginja, koji još iste godine u augustu u jednoj nezaboravnoj sjednici porečkog sabora počeo prvi da govori hrvatski.
Te iste godine 1883 preuzeo je uredništvo »Naše Sloge« prof. Matko Mandič.
Dok Laginja i Mandić obzirom na svoja zvanja nisu zavisili ni od koga. Spnčić je kac c. k. činovnik bio da' leko manje slobodan. Nije dakle čudo. te je zbog svoga otvorenoga istupanja u zemaljskom saboru došao ubrzo u koštac sa svojim pretpostavljenima. Kad je g. 1883 ponovo izabran u pokrajinski sabor, Austro-Talijani su taj njegov iz' bor mahom uništili. Pošto je g. 1884 ponovo izabran, neprijateljstva sa strane starijih vlasti izbila su protiv njega još jače. Kod izbora za Carevinsko Vijeće u Beču g. 1885 naša je stranka kandidirala za kotare Volosko, Lošinj 1 Pazin dra. Vitezića, za gradove dra-Frana Mandiča, a za kotare Kopar. Poreč i Pulu prof. Spinčića. Tek sto su d »Našoj Slozi« obl javi jene kandidatur6» pozvan je Spinčić pred namjesnika DO' pretisa, koji se okosnu na nj:
— Zašto kandidirate?
— Mene kandidira narod moj, odgovori Spinčić kratko.
Iako je u tim izborima podlegao nasilju, on je javno zahvalio svima, Koj* su se zauzimali za njegov izbor, što ie u one dane zvučilo kao pravi izazov g°' spodi Austro-Talijanima, koji smućen1 odrešitim nastojanjem u zemaljskon1 saboru, i u strahu, da bi njegova bliz1' na mogla na narod još snažnije da utječe, odlučiše, da ga premjeste u CW' ricu u namjeri, da ga time liše aktivnog i pasivnog prava izbora. Sta više: z®' maljski kapetan, Talijanaš Vidulich P°' zurio se da raspiše ponovo izbore za koparski kotar, jer je držao, a tako sU mislili i gromovnici u Trstu, da je gu' bitkom aktivnog i pasivnog prava gla' sa u Istri Spinčić izgubio pravo i ^ mandat zastupnika pokrajinskog sab«?' ra. Medjutim Spinčić je bio već od P1'^ je imenovan začasnim gradjaninod1
»13 1 i\A«
Vj. Spinčić 1908.
grada Kastva, pa je zbog toga njegovo izborno pravo ostalo netaknuto, što je potvrdilo i bečko Vrhovno Sudište. I tako je Spinčić ne samo zadržao svoj mandat, već i grdno postidio svoje du-smane u Poreču i Trstu.
A što su naši na to? Svi se kao jedan digli i u neizrecivom, jednodušnom^ zamahu davali oduška svome ogorčenju nad počinjenim zulumom a s druge strane i svojoj bezgraničnoj ljubavi prema svome zastupniku.
U broju od 16 februara 1888 »Naše Sloge« ima uvodnik »Svoji svomu«, iz kojega izbija duboko ogorčenje zbog nanesene nepravde. Zatim slijede brzojavni i pismeni pozdravi iz svih strana Istre. Ima ih mnogo. Iz otoka i svih kotara Istre. Kopar, Podgrad, Buzet, Pazin, Pula, Krk, Vrbnik, Lošinj, Opatija, Volosko. — Svi se natječu, ko će ljepše da prodiči svoga miljenika. Ima u tim pozdravima puno zanosa, iskrene ljubavi i tople, dirljive zahvalnosti. Tako na priliku »Hrvati otoka Cresa« brzojavljaju: »Dakle nas ipak ostavljaš, dijeliš se od svoje tužne, mile Ti Istre, neustrašivi pobomiče naših prava... « Degan Rogač iz Hrušice: »Hrib se omaja in hrast, a ljubezen tvoja, Vje-koslave, ne ugasne do uboznega naroda ! «
I sve tako. čitav jeda,n plebiscit sr dačne odanosti i blagodarnosti. Tako da je dr. Ante Dukić, onda načelnik u Pazinu imao sasvim pravo, kad je u svome pozdravu istakao: »Vjeruj, tvoj predvidjeni premještaj polučio je upravo protivno onomu, što su od njega očekivali«.
Na ove brojne i druge pozdrave Spinčić je odgovorio javno i svoju zahvalu završio ovako:
»Tijelom mogu biti i dalje od Vas, dioja duša bit će s Vaimi, moje srdce kucati će s Vašimi, moje, ako i maljuš-no sudjelovanje, može zaprečiti samo gruba sila ili smrt«.
I tako je i bilo.
Mate Kundić iz Voloskoga: »žalim gubitak nadzornika, ne žalim gubitak rodoljuba, jer Spinčićevo rodoljublje od Drine do Soče ne pozna medje«.
. Benigar iz Marcane: Tvoj premještaj, dični Vjekoslave, sili nam suzu ža-losnicu na oko... «
Mate Sankovič iz Dana:
»Tužan naš je rastanak, — Veseliji oit će sastanak!«.
Mirko Jelušić iz Kastva: U Narodnom Domu pedeset muških i ženskih grla pjevalo ti: Ljubimo te naša diko..
. Dr. Laginja, u ono doba odvj. kon-ClPijenat u Voloskom:
Služba te tvoja iz zemlje ove U susjednu, bratsku Goricu zove,
Ali Istri na branik, kad bude poć,
Još jače oružan natrag ćeš doć.
Vatren rodoljub, jedan od osnivača opatijske »Zore«, pomorski kapetan Se-ral'in Tomašič: »Dični naš zastupniče,
1 nezaboravni nadzorniče, pratila te desnica Božja na svih putevih tvojih, a dopratila te opet čim prije u premilu ti Istru«.
. I naš Veljko Jeretov (Rikard Kata-unić) pozdravio ga je prigodnom pjesmom. Pjesnik pozdravlja Spinčića Sokola, koji je daljem odletio U bratimsku zemlju pao,
Da mi bude jače stao I domogo Bijednom rodu:
Spas i sreću i slobodu!
^ Beču
U Gorici nije ostao ni pune dvije Sodine, jer je koncem 1889 morao u Po-da zauzme mjesto prisjednika (ase-l°ra) u zemaljskom odboru (Giunti). rta njegovo mjesto u Goricu došao su-Went, koga je Spinčić morao da plaća, £ok se ,on sam zavukao u neprijateljski ‘oreč, gdje je svaki kamen gledao na dJ poprijeko i s mržnjom. Ali je bora-^.ak u tom gradu od njega tražila najdba disciplina, i on joj se pokorio. «..Ni tu nije ostao dugo. Pošto se dr. , itezić zbog starosti i nemoći odrekao kahdidature, stupio je Spinčić na nje-g°vo mjesto i u martu 1891 godine iza-w11 te zastupnikom u bečki Parlame-fHat: Tom zgodom podlegao J? dr. La-|}hja, jer su mu Talijani odbili toliko siasova, koliko je trebalo da prodje
njihov Vergottini. No Vergottini je zbog toga morao da se iz Beča vrati kući, i Laginja je u jeseni iste godine ušao upravo triumfalno u bečko Carevinsko Vijeće. Prigodom tog izbora razvio je i profesor Spinčić vanrednu djelatnost u koritt uspjeha svoga druga. I inače je ta godina 1891 vrlo značajna za Vjeko-slava Spinčića. Te se godine u Zagrebu otvorila Jubilarna izložba hrv.-slav. gospodarskog društva. 5 septembra krenuo je iz Rijeke poseban vlak s Istranima i drugim Primorcima, koji su otišli u Zagreb, da vide svoj bijeli grad i da posjete onu vrlo uspjelu izložbu, s Istranima bio je i prof. Spinčić, koji je onom zgodom u jednom svome govoru označio Zagreb kao prijestolnicu svih Hrvata i izrazio želju, da bi se sa svim Hrvatima sjedinila i Istra, koja je nekoć i onako pripadala hrvatskom kraljevstvu. Taj je njegov govor popraćen urnebesnim odobravanjem, ali je uz to skrenuo pažnju i onih, koji su Spin-čiću već davno radili o glavi. U to vrijeme bio je c. k. namjesnikom u Trstu vitez Rinaldini (Rinaldo Rinaldini, bandit, kako su ga naši jednom zgodom javno okrstili). I taj se gospodin ubrzo požurio, da predloži Ministru Prosvjete, neka se na osnovu nekog dekreta Anno Dazumal Spinčić otpusti od službe, i to ne samo zbog onog njegova govora u Zagrebu, već i zbog njegove besprimjerne agitacije prigodom izbora dra. La-ginje. Ministarstvo je tome udovoljilo, i Spinčić je ostao bez službe.
Taj je slučaj uzvitlao silnu prašinu. 9 toj, ako se onda govorilo o »Spinči-ćevoj aferi« raspisale se gotovo sve novine monarhije, a kad se zbog te nasilne mjere austrijskih vlasti digla i u bečkom parlamentu do tada gotovo nezapamćena bura, uzele su da se tom aferom bave i strane novine, naročito francuske. U samom parlamentu nicale su jedna za drugom oštre interpelacije i to ne samo od strane slavenskih klubova, već i onih njemačkih. Na kraju krajeva radilo se o imunitetu zastupnika, pa nije čudo, što su mnogi zastupnici, naročito oni iz činovničkih krugova, bili nemalo zabrinuti. Od Pa-caka, Herolda i Kramarža pa do Luege-ra i Gessmana, gotovo svi najodlični-ji članovi bečkog Parlamenta digli su u toj zgodi glas za našeg Spinčića. U odnosnoj interpelaciji dra Eima nalazi se i ime našeg velikog prijatelja, Predsjednika bratske češkoslovačke republike, dra Masaryka.
Sve je ovo diglo Spinčiću i kod kuće i vani glas i ugled, ali on je ipak ostao bez službe i bez ikakve mirovine.
— Kako ćemo sada, profesore? — pitali ga prijatelji.
— Dok bude krumpira, neće biti loše, odgovarao on s onim svojim smiješkom, kojim je osvajao i one, koji mu nisu bili naklonjeni.
Njegova afera zadala je mnogo glavobolje tadašnjem ministru bogoštovlja i nastave, barunu Gautschu, a da je i na najvišem mjestu naišla na nemalo odjeka, neka svjedoči ova mala sličica: Spinčić je one iste god. 1892., kad se zbog njegova slučaja bio onako uzvrpoljio bečki parlamenat, bio izabran u delegacije, koje su onaj put zasjedale u Pešti. Prema običaju Car je Franjo Josip poslije dvorskog ručka držao cercle, i tom je zgodom nagovorio Spinčića:
— Vi ste prvi put ovdje kao delegat?
Jest, Veličanstvo, prvi iz Istre kao Hrvat, odgovori Spinčić, našto će Franjo Josip odilazeći:
— Vi ste nam u posljednje vrijeme zadali mnogo brige (viel Kummer!) I da je htio, Spinčić ne bi u onaj mah bio mogao da odgovori, jer se Car uto već obratio k drugome.
Svi jednaki u staroj Austriji: od onog učitelja u kastavskoj školi, koji ga je tukào, jer nije htio da govori njemački, pa do ovog starog Monarha, koji se na nj mrgodi, jer vidi u njemu okor-;elog Slavena, protivnika njegove, hapz-burške politike.
To je bilo 3 oktobra 1892, a već 19 istoga mjeseca Spinčić je u delegacijama govorio o Bosni i Hercegovini i istakao potrebu, da se te dvije zemlje sjedine s Hrvatskom i Slavonijom ...
Razriješen od statusa činovnika Spinčić je otada pripadao samo narodu. On je taj svoj narod poznavao dobro, jer ga je često pohadjao i ne samo u njegovim više manje zabitijim selima, već i u njegovim priprostim domovima. Kamo bi stigao i ma bilo u koje doba dana, tu bi se mahom oko njega okupio narod, i improvizirao bi se politički sastanak: negdje u kakvoj dvorani, drugdje kod ognjišta, pod lipom, bilo gdje. I on bi stao da govori, da diže duhove, da tješi i upućuje. Riječ mu je tekla kao gorska bujica, živa, plamena, i primala se. Primala se, jer je silazila ravno u srca u krv. I kako bi se govoreći sam raspalio, raspaljivao je i druge, oduševljavao ih, i stvarao od njih junake, gotove da pohrle u vatru za lijepu našu misao, o kojoj im je onako zanosno govorio Spinčić.
Onda bi sio, i jedan po jedan prilazili bi k njimu ljudi i nizali mu svoje nevolje i želje.
—	školu nam dajte, gospodine, za dečicu našu ..., to je bio glavni refrain njihovih molba.
Onda su na red dolazile: ceste, pute vi, voda, porezi, nepravde, nasilja.
On sve sluša i sve bilježi.
—	štogod vam se nemila desi od strane bilo koje vlasti, vi meni to samo javite.
I oni mu javljali, a on sa svakim zulumom, sa svakom nepravdom, dolazila ona od suca ili popa, od kotarskog kapetana ili namjesnika pa do posljednjeg žandara — sve je on iznosio u svalim govorima i bezbrojnim interpelacijama pred carsku ili zemaljsku vladu 1 nije mirovao, dok nije postigao, što je tražio. Njegove zasluge na tom području bilo bi teško nabrojiti kao ni one dra. Laginje. Kušat ću, da ih zbijem u dvije riječi: Sva ona prava, što su našim ljudima u Istri bila dana u vrijeme neposredno prije velikog rata, počevši od onih najelementarnijih — i sve tekovine na školskom, gospodarskom, crkvenom, političkom i uopće kulturnom polju, dobrom su česti djelo Vjekoslava Spinčića. Ogroman je bio njegov rad na svim granama našeg narodnog života u Istri, ogromni i uspjesi.
'retsjednik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru
druzbinim skupštinama pokazujući prstom na c. k. vlasti, koje su to toleri-i rate i puštale. Posljednja družbina Skupština pod njegovim pretsjedanjem bila je ona u Lignju poviše Lovrana 14 juna 1914, četrnaest dana prije sarajevskog atentata. Tom zgodom kazao je profesor Spinčić u prisustvu c. k. oda-slamka da, ako mogu Talijani za ođ-narodjivanje naše djece da dobivaju potpore iz Italije, imamo i mi jednu državu, koja neće ni nama uskratiti svoju pomoć, našoj borbi za očuvanje 'nase djece.
Ta drža™ bila je — ondašnja Sr-bija. Prisutne su hiljade naroda to shvatile i urnebesnom odobravanju nije bilo kraja ni konca.
Dok je dru. Laginji toj »vječitoj narodnoj žrtvi« bila u glavnome namijenjena briga oko gospodarskog dizanja našeg naroda u Istri, dotle se je Spinčić iako ne isključivo bavio pitanjima, što su zasjecala u prosvjetu i odgoj narodni. I treba odmah reći, da je rad na tome području bio nada sve tegoban i mučan. Sukno i škare i u tim stvarima bile su u rukama Pokrajinskog školskog Vijeća u Trstu i Zemaljskog Odbora (Giunte) u Poreču, a članovi i školskog Vijeća i »Giunte« bili su našemu narodu tvrdi i nepopustljivi dušmani. Dok smo postigli hrvatsku gimnaziju u Pazinu, trebalo je dvadeset i pet godina ljute borbe. A tako je bilo od prilike i sa svakom i najmanjom jednorazred-nom školicom. Iako bi se Pokrajinsko Vijeće našlo prinukano, da u nekom selu sistemizira školu s hrvatskim ili slovenskim naukovnim jezikom, od toga trenutka pa do otvorenja škole bio je velik skok. I kad bi pitanje školske dvorane bilo rješeno, i gotove klupe i sav drugi namještaj, Zemaljski bi odbor postavio svoj veto, i trebalo je natezanja kroz godine i godine, dok bi se napokon udovoljilo zakonu i izdala dozvola za otvorenje škole.
Kod Družbe, koju su već u ono doba gledali prijekim okom u Rimu kao i u Beču, procedura bila je daleko teža, i tu je Spinčić, (njezin predsjednik od g. 1900 do 1920) morao često da posreduje kod vlade u Trstu, a najčešće u Beču. Protiv Družbe sv. ćirila i Metoda imali smo u Istri talijansko društvo »Lega Nazionale« (prije »Pro Patria«), kome je svrha bila, da u najhomogenijim našim krajevima otvara talijanske škole sve u svrhu odnarodjivanja naše djece. To društvo primalo je izdašne svote iz Italije. To se znalo, i Spinčić je to svake godine isticao na glavnim
Nakon sloma
Ona izjava u Lignju navukla je Spmčicu vec u početku rata raznih neugodnosti, pa da im se ukloni, otišao je u Zagreb, gdje je dugo vrijeme boravio kao gost svoga prijatelja, g. nadbiskupa Bauera. Kad se g. 1917 otvorio ponovo bečki Parlamenat, Spinčić je ) otuda nastojao da svome narodu u Istri bude sto više na ruku. U tom smislu on je nastavio i poslije sloma, koji ga je zatekao u Zagrebu. Kao i dr. Laginja i mnogi drugi naši rodoljubi trudio se i Spinčić, da mnogobrojnim našim izbjeglicama, beskućnicima i siromasima bude od pomoći.
I kao član privremenog narodnog pretstavnistva u Beogradu Spinčić je u ono vanredno teško i tmurno doba radio iz svih sila, da se od okupirane Istre spase što je više moguće. U tu svrhu otišao je s drom Pošćićem i u Pariz, ali nažalost bez uspjeha.
Onda se dao na pisanje.
Pisao je i prije. Od svih njegovih radnja držim, da je najznatnija ona njegova brošura, što ju je godine 1881 anonimno tiskao pod naslovom: »Hrvatskoj ili Italiji?« Tu je raspravu napisao ponukan Fambrijevim člankom »LTstriae il suo confine orintale« (Nuova Antologia). U Kopru i u Trstu tražili su dugo auktora one brošure, premda su mnogi sumnjali na Spinčića. Ton je one rasprave polemički, ali je u ono vrijeme brošura pobudila veliku pažnju i mnogo se čitala.
U svojoj kratkoj autobiografiji u »Crticama iz hrvatske književne kulture Istre« naveo je sve svoje književne radnje i sastavke. Ovdje ću samo da napomenem, te je poslije sloma napisao »Moje izbivanje iz Istre od 1915—1921«, zatim kao dodatak Gruberovoj povijesti Istre »Razvitak narodnog preporoda u Istri«, pa već spomenute »Crtice« i još neke druge stvarce.
Banket nakon zadnje skupštine Diružbe Sv. Ćirila i Metoda u Lignju kod Lovrana 14. VI. 1914.
Posljednje godine
Medjutim Spinčić je bio više čovjek akcije negoli pera. Pero bi u njegovim rukama oživjelo onda, kad se radilo, da kakvim svojim podneskom, molbom ili preporukom nešto postigne za one, koji bi se na nj obratili. U akciji, u onoj — ako mogu tako da se izrazim —■ neposrednoj, u tome bio je velik. Tako na priliku, on nije bio član Sokola i Jadranske Straže, da samo plaća članarinu i sluša i gleda što drugi u tim društvima rade, već je on čas kao odbornik čas kao pretsjednik, aktivno sa-radjivao i nastojao okó napretka pome-nutih društava. Tako bijaše i onda, kad ga izabraše pretsjednikom odbora za podignuće spomenika Kralju Osloboditelju u Kastvu. Ko ga je onda vidio, mogao je da sebi stvori sud o vanrednoj energiji toga čovjeka.
Kandidaturu za posljednje skupštinske izbore primio je objeručke. Kad je čuo, da je izabran, u licu se sav preobrazio, i oni, koji su ga u tom trenutku vidjeli, govorili su: Eno ga — sad ie Spinčić u svome elementu!
Kao narodni poslanik radio je do kraja neumorno. Kad je prije nekoliko dana došao k njemu prijatelj, uručio mu je arak papira, na kome je svojom rukom ispisao šesnaest tačaka. To su bili neki podnesci, za koje je imao moliti g. bana, Dr. Peroviča da ih riješi. Još je htio, da ih prijatelju pročita. Dok je crtao, glava bi mu klonula, malo bi tre-nuo, onda bi se opet probudio i nastavio čitanjem. Bilo ga je muka gledati. Muka_ je bilo gledati onu energiju, kako se još uvijek bori s tijelom u raspadanju ...
— Profesore, zašto ne legnete? —
— Da mi noge ne zaborave hodati.
Svršeno' je ...
Naša Istra ima velik broj kuća Božjih s većim i manjim tornjevima, sa zvonima krupnijim i tanjim.
Da je u našoj zemlji malo ljudske slobode, na glas smrti Vjekoslava Spin-! čića ona bi zvona sva zazvonila.
I Mjesto njih ustalasat će se onim našim tužnim krajem more davnih uspomena, i sa svakog našeg ognjišta, sa svakog luga, sa svakog brda i dola I vinut će se jecaj žalosti i bola.
Nezaboravnom istarskom Učitelju, Zagovorniku, i Vodji, velikom Hrvatu i Jugoslovenu, pravom narodnom svećeniku Vjekoslavu Spinčiću nek je vječna I slava!
Viktor Car Emin.
SUŠAK SE OPRAŠTA S ISTARSKIM VELIKANOM
Sušak, 30. V. Danas je ovdje na svečani način izvršen pogreb pokojnog Vjeko-slava Spinčića. Cijeli je Sušak zavijen u crno. Na svim kućama izvješene su crne zastave, a- svjetiljke po ulicama zavijene u crni flor. Jučer je cijeli dan lijes sa mrtvim tijelom bio izložen u vijećnici u gradskom domu te je kroz čitav dan dolazio ogroman broj gradjanstva iz Sušaka i drugih mjesta, da se posljednji puta pokloni velikom borcu za narodnu slobodu.
Dvorana je bila pretrpana vijencima, medju kojima se naročito isticao vijenac Nj. Vel. Kralja sa cvijećem u narodnim bojama i vrpcom s napisom: Vjekoslavu Spin-čiću Aleksander I., zatim vijenac kr. vlade, Senata, Narodne Skupštine. Bana g. dra Ive Perovića, grada Sušaka, Sokolske župe Sušak—Rijeka, sokolskog društva Sušak—Rijeka, Narodne Obrane, Jadranske Straže, Jugoslavenske Matice iz Zagreba, Istarskih emigranata u Sušaku, općine Kastav, istarskih djaka na Krku, sreza Sušak, Društva »Istre« i Istarskog akademskog kluba iz Zagreba, Kola jugoslavenskih sestara i brojnih nacionalnih društava iz cijele države, te velikog broja odličnih pojedinaca. Broj vijenaca je velik i nije moguće sve nabrojiti.
Sprovod je izvršen u jutro u 8 sati. Već u 7 sati u jutro sakupljalo se sušačko gra-djanstvo na trgu kod gradskoga doma, da iskaže posljednju počast Vjekoslavu Spin-čiću. U 8 sati u jutro uveli su Ban g. dr. Ivo Perovič i gradski načelnik g. Giuro u dvoranu vijećnice, gdje se nalazi odar sa mrtvim tijelom prof. Spinčića, izaslanika Nj. Vel. Kralja, pomoćnika komandanta armije divizijskog generala g. Ješu Damjanoviča, koji je položio na odar vijenac Nj. Vel. Kralja i izrazio ožalošćenoj porodici u ime Nj. Vel. Kralja duboko saučešće.
U 8 sati dovezli su se izaslanik Kraljevske vlade ministar g. dr. Andjelinović, pret-sjednik senata g. dr. Ante Pavelič, pretsje-dnik Narodne skupštine g. dr. Kumanudi, ban Savske banovine g. dr. Perovič, opunomoćeni ministar g. Milojević, senatori gg. Dinko Trinajstič i dr. Josip Šilović. narodni poslanici gg. dr. Petričić, Mita Popovič, Gavrančić, Dobrovoljac i Kuntarič. Gradski načelnik Sušaka Gjuro Ružič sa cijelim gr. zastupstvom, vel'k broj odličnik ličnosti, pretstavnici državnih, vojnih i civilnih vlasti, izaslanici svih primorskih mjesta, pretstavnici svih nacionalnih društava iz Sušaka i ostalih mjesta u Primorju, veliki broj oficira i rezervnih oficira. Sokoli u odorama, školska djeca i ogroman broj gradjanstva.
Savez emigranata iz Julijske Krajine zastupao je g. Ivan Stari. Direktor g. Josip Demarin zastupao je Djački internat u Zagrebu.-^
Svećenstvo, koje je predvodio bivši su-šačko-trsatski župnik g. dr. Andrija Rački, održalo je opijelo, a poslije toga iz gradske vijećnice, koja je bila prosto pretrpana vijencima, narodni poslanici i gradski zastupnici iznijeli su kovčeg sa mrtvim tijelom Vjekoslavu Spinčića. Pored vijenca Nj. Vel. Kralja i vijenca pokojnikove rodbine ističu se vijenci pretsjednfka Kraljevske vlade, Senata, Narodne skupštine, bana g. dr. Perovića, pretsjednika općine g. Ružića, grada Sušaka i mnogih drugih primorskih gradova i općina kao i vijenci Sokolske župe Sušak—Rijeka i mnogih sokolskih društava, istarskih emigranata, istarskog akademskog kluba.
Kada je kovčeg iznesen pred gradsku vijećnicu i položen na katafalk, pjevačko društvo »Primorski Hrvat« otpjevalo je Zajčevu »Tužaljku naroda slavnog«, koja je bila pobožno saslušana.
Govor ministra dr. Angjelinovića
Kad je lijes iznesen prvi je govorio ministar g. Grga Angjelinović u ime kr. vlade:
Tužni zbore! Cijeli jugoslovenski narod stoji slomljena srca i suzna oka nad otvorenim grobom istarskog prvaka Vjekoslava Spinčića. Ime Vjekoslava Spinčića dočarava nam jednu epsku borbu, kojoj nije bilo sudjeno da završi pobjedom. Kao što su graditelji Skadra na Bojani uzidali na zidine novoga grada ženu brata najmladjega i najmilijega, tako je i uža domovina Vjekoslava Spinčića uzidana u temelje naše novoobnovljene i ujedinjene domovine, prinijeta na oltar slobode i jedinstva Jugoslavije. Epska borba i tragični završetak daje aureolu mučeništva svijetlo, ličnosti Vjekoslava Spinčića. Ime Vjekoslava Spinčića dočarava nam našu mladost, kada su pred. našim narodnim falangama, kao zastave, na kojima je bilo pisano »Pobjeda i sloboda«, sjala tri imena Spinčića-Laginje i Mandiča. Sva trojica su jedan za drugim položili svoje umorne glave u krilo majke zemlje. Ti, vodjo, evo zadnji padaš kao stari hrast, davši svu svoju snagu, sve sokove svoga života narodu i domovini, iscrpljen u borbi, ali uvijek neslomiv i ponosan. Stari se hrast srušio, a zatutnji-la je zemlja slovinska. Veliki vodjo i oče napuštenih i ostavljenih I Pred tvojim lijesom pognute glave stoji tvoj narod. Sjeća se svih tvojih patnji i svih tvojih borbi. Preživljava u duši svojoj tvoju veliku žrtvu i tvoju titansku bol. Počivaj mirno, znajući da počivaš u slobodnoj rodnoj grudi! Počivaj mirno, svijestan da si izvršio svoju dužnost i kao Istranin, kao sin Jadranskog Primorja kao Hrvat, kao Jugoslo-ven i kao čovjek i kao svećenik Boga živoga. Nad tvojim grobom plače cijeli narod od vrhovnog gospodara do zadnjeg
istarskog seljaka. I meni je čast i dužnost, da se u ime kr. vlade pridružim nad tvojim otvorenim grobom općoj narodnoj žalosti. Mir božji neka je prahu tvojem, slugo naroda i Boga, Vjekoslave Spinčiću! Slava ti danas, odsad i dovijeka. Slava!
Govor pretsjednika senata dra Paveliča
U ime senata govorio je pretsjednik senata dr. Ante Pavelič koji je rekao:
Prijatelju Vjekoslave! Pred moje duševno oko izlaziš kao onda 1890 godine, kada si došao u Beč medju omladinu, najprije kao učitelj, a onda i kao vodja. Već tada koraknuo si u ime naroda, koji te je izabrao na putu patnje, strpljenja i kada danas čovjek pogleda na ove patnje, tvoje i tvoga naroda, tek tada shvaća, koliku si žrtvu primo svom narodu i posebno svom istarskom narodu. Poslije svih tih patnji na tvom je srcu ostala još leđna otvorena i krvava rana, ali ti ie ostalo za utjehu, što si vidio ostvarene svoje mladenačke i svoje pravaške ideale:	oslobodjenje i ujedi-
njenje oijelog našeg naroda i cijele naše zemlje. U slobodnoj i ujedinjenoj domovini nastavio si svoj rad za koji si dobio priznanje vladara i naroda. U ime senata kraljevine Jugoslavije mogu da istaknem, da si svoju dužnost prema narodu potpuno izvršio i neka ti je hvala u ime cijelog naroda na žrtvama, koje si dao i na tvom radu za Kralja, narod i otadžbinu. Slava Ti!
Govor pretsjednika skupštine dra Kumanudia
Poslije toga govorio ie u ime narodne skupštine, pretsjednik narodne skupštine dr. Košta Kumanudi, koji je rekao:
Prva narodna skupština kraljevine Jugoslavije. primila je sa dubokim bolom i istinskim uzbudjenjem glas o smrti čovjeka, koji je otvorio njene sjednice i pozdravio početak njenog rada jednim govorom prožetim patriotskim osjećajima, pravim otvorenim i razumnim pogledima na državno uredjenie i nacionalne zadatke. U dubokoj starosti, na kraju života, koji ie kroz duge decenije bio posvećen isključivo službi svoga naroda i svoje domovine, Vjeko-slav Spinčić je želio da izborom za narodnog poslanika u onoj skupštini, koja nosi jugoslovensko ime, založi i posljednje svoje snage za konačno ostvarenje ideala, kojima je ostao vjeran sve od rane svoje mladosti pa do posljednjeg izdisaja. Od djetinjstva, tako reći. i kao narodni svećenik i kao narodni izabranik, Vjekoslav Spinčić nije promijenio svoja politička shva-tanja. On je vazda gledao isključivi uslov za naš opstanak i napredak samo u jedinstvu naših triju plemena kao simbolu i naj-savršenijem izražaju toga jedinstva ostvarenoga u slobodnoj i nezavisnoj svojoj državi, koja mora da bude jedna nedjeljiva cjelina. Rijetki su i kod drugih naroda, a naročito kod nas, ljudi, koji s kraja na kraj svoga javnog rada koračaju jednim i istim unaprej utvrdjenim pravcem i ma kakav pritisak pretrpjeli ne će ni za čas od svoga uvjerenja da odstupe. Sličan tvrdom ka-stavskom kamenu, kamenu njegovog rodnog kraja. Spiinčić se nikada nije ni pokolebao ni poklonuo. Svećenik, on je prije svega bio duhovni kršćanski uzgojitelj, svoga naroda. Hrvat, on je bio i ostao borac za slobodu sve svoje braće od tudjinskog jarma i za njihovo ujedinjenje sa Srbima i Slovencima u jednu nerazlučnu cjelinu. Pokrajinski, carevinski i Jugoslovenski narodni poslanik, on je mislio, osjećao i neumornom akcijom posviedočavao svoje ju-goslovenstvo. Tako visoki ideali iziskuju napore i žrtvovanje, koje je u stanju da podnese samo heroi čelične volje j prekaljenog duha, heroj, koji rječju i djelom uvijek stoji u prvoj liniji i svima drugima pred-hode primjerom. Jedan njegov biograf kaže: Riječ mu je tekla kao gorska bujica, živa i plamena silazila ravno u srce i krv. Raspaljivao je. združivljavao i stvarao junake, gotove da pohrle u vatru. A za riječima uvijek su dolazila djela, kojima po-svještavao svoje plamene govore, boreći se više od pola vijeka i za svoju obožavanu Istru i za svoje hrvatsko ognjište, za nacionalno sokolstvo i za svoje jugoslovensko »Vjeruju!« boreći se protiv tuđjina ugnjetavača. kao i prqtiv zabludjelih i zaslijepljenih sinova svoje rodjene zemlje. Kao da je baš njime doviknuo opomenu. Prošlost i davna i nedavno historija dovoljno nas je već naučila, čega ima da se čuvamo i šta i kako treba da radimo ako ne ćemo da budemo tudjinski robovi i nestanemo sa lica zemlje. Ovaj narodni učitelj i vodja patio je i stradao za svoja uvjerenja pa i zato su njegove riječi tako pune iskrenosti. Doživio je da kao pretstavnik Istre potpiše aetresu o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu slobodnu državu, ali on je odnio u grob neprebolnu tugu i neizgladljivu bol. što njegova rodna gruda još nije dočekala, da se ujedini sa svojom slobodnom braćom. Tom velikom i neumornom borcu čestitom gradjaninu i idealnom čovjeku, jugoslovenska narodna skupština, kojol je on bio čast i ponos, kaže posljednji zbogom, zahvalna i nezaboravna. Rodoljubiva dlela Vjekoslava Spničića ostat će zauvijek zabilježena unarodnom srcu.
Govor bana g. dra Perovića
žalobnl zbore! Predajemo evo, materi zemlji, da se odmori, tijelo muža, koji za sav svoj život nije znao što je odmaranje, koji je bio stalno u punoj akciji boreći se za narodne ideale.
Cijeli Tvoj život, mili pokojnice, nije bio nego najodlučniji protest protiv nepravde, najžešći otpor protiv tudje sile, najzanosniji potstrek narodu da se oslobodi stoljetnih patnja, muka i ropstva. Borben i neustrašiv ušao si u pokrajinski sabor u Poreču da zajedno sa Mandičem i Laginjom budeš nosioc one historijske epohe, istarskog preporoda, koja je obilježena velikim imenom tvojim i drugova tvojih. Od prezrenog zapuštenog puka stvorili ste narod i to onaj divni narod, koji ma da u ropstvu, svojom svješću i političkom zrelošću služi nama, koji danas živimo u slobodi, primjerom kako treba voljeti svoju Otadžbinu, kako čuvati svoju slobodu.
Kao spreman, taktičan i odličan govornik nastupaš 1891 godine sa svom od-lučnošću i u carevinskom vijeću, gdje si sa tvojim neumornim radom na kulturnom i ekonomskom polju zadužio bio Istru za sva vremena. Družba Sv. ćirila i Metoda bila je živi spomenik tvojih napora.
Rat je prekinuo tvoj rad, prekinuo onaj veliki životni zamah, koji je dobila Istra. Ali Ti dočekuješ rat sa velikim nadama, jer si uvjeren da će to biti krvava zora velike slobode. Mada već po-odmakao u godinama htio si da u konačnoj borbi doprineseš ono što su ti prilike dozvolile. U nemogućnosti da ideš u inostranstvo, ostaj eš u domovini da tu živo djeluješ. Učestvuješ u parlamentarnom radu, diskutuješ na sjednicama jugoslovenskog parlamentarnog odbora u Beču i ne malaksaš ni onda kada te gone, pod optužbom da podržavaš veze sa jugoslovenskim odborom u inostran-stvu.
Jugoslovenskim osjećajima tvojima dao si živa izražaja još u junu 1913 godine u bečkom parlamentu, odmah poslije balkanskog rata, kada si svom žestinom napao vanjsku austro-ugarsku politiku radi toga što Srbija nije dobila izlaza na more i što je Crna gora morala da napusti Skadar. Isto tako napao si tu austro-ugarsku politiku u decembru 1917 godine, rekavši da se rat vodi protiv Slavena naročito protiv nas Ju-goslovena. Tvojim nastupima u tako delikatnim danima izazvao si udivljenje čitavog našeg naroda.
Isto si tako bio u punoj akciji u ona burna vremena kada su se rušila carstva i stvarale nove države, kada se Iz temelja mijenjao poredak Evrope. Ma da preživljuješ najveće razočaranje tvoga života, jer apoteoza čitave tvoje borbe, sanja, nastojanja i težnji tvojih I tvojih drugova i predšasnika nije se ostvarila, Ti ipak ulaziš vedar u veliki politički rad u svojoj nacionalnoj državi. Na radu te vidimo u saboru, kada su proglašene prekinutim sve veze sa Habsburgovcima, isto tako i u Narodnom Vijeću, te na posljedku u delegaciji narodnog Vijeća historijskog prvog decembra u Beogradu kada je tadašnji Prijestolonasljednik Regent današnji naš Kralj Aleksandar I, proglasio ujedinjenje našeg oslobodjenog naroda.
Od tada pa sve do zadnjeg dana Tvoga otvoren si i iskren pobornik jugo-slovenske dinastičke I unitarističke ideje. Konsekventno i bez kolebanja spro-vodiš u život tu veliku ideju.
Vraćamo tijelo tvoje mili pokojniče naš zemlji u ovome malom dijelu Tvoje sirote Istre, da se odmoriš u toj zemlji, koju si toliko ljubio i za koju si toliko nesebično radio. Ali, tvoj duh ostaje medju nama. Duh, vazda pun optimizma i vedrine, koji nas sa nebeskih visina spokojno motri okupljene ovdje, spremne da nastavimo isto tako požrtvovno i nesebično sa čvrstom vjerom 1 punim patriotskim elanom rad na dobro našeg naroda, Kralja i domovine, pa te evo posljednji put pozdravljamo i praštamo se s Tobom: mir Tvojoj duši, a slava Tvojoj uspomeni.
Govor načelnika Sušaka g. Gjure Ružića
Tužni zbore! Profesora Spinčića, čije smo slavno ime već u našoj ranoj mladosti često slušali, nema više. Prestalo je kucati ono jako srce, koje je decenije raspaljivalo čitave generacije, dizalo cijeli jedan narod, dok nije iz tvrda sna probudilo lijepu zemlju Istru, u koju gledamo danas kao u jednu zlatnu legendu. Kad je profesor Spinčić položio svoje profesorske ispite, nije tražio udobno mjesto u kakvom našem naprednijem gradu, već se je zavukao u otudjeli Kopar, samo da bude svojim ljudima bliže, i da s istarskim učiteljskim podmlatkom čini ono, što je neumrli Dobrila činio sa svojim svećenstvom, da ga pripravlja na teške narodne borbe.
Bilo je to g. 1877., a već pet godina iza toga narod koparskog i porečkog kotara šalje Spinčića u istarski sabor, gdje je do velikog rata dizao svoj glas protiv narodnih ugnjetača i svojim neumornim radom, naročito oko pučke prosvjete izvukao svoj vjekovima zapušteni narod od mrtvila i tmine, koja ga je tištala i obavljala sa sviju strana. Takav je on bio i u bečkom parlamentu, koga je bio članom od 1891 do sloma starog carstva. Svi su njegovi govori ispunjeni odrešitim protestima protiv nepravde i nezakonitosti i zuluma kojima je već u ono vrijeme tudjinska sila udarala po našoj nesretnoj istarskoj braći.
Ali mada je njegovo veliko srce bilo privezano uz rodjenu majčicu Istru, nje- ' gova duša obuhvatila je područje mnogo šire. Njegove su oči bile uvijek okrenute ovamo k nama. Svaki zdravi nacionalni pokret u Hrvatskoj imao je u njemu svog vatrenog pristalicu i suborca. Radio je s našim Erazmom Barčićem, radio je s velikim Supilom, radio je za Hrvatsku a i za Jugoslaviju. Kad bi madžarski tirani malo jače pritisli Zagreb, Spinčić bi mahom dl-, gao svoj glas u parlamentu u delegacijama^ u klubovima poslaničkim i živom riječi posredovao da se braći u Hrvatskoj pomogne, da se razni komesarijati a i s njima povezani prijeki sudovi ukinu.	.'j" 1
Ostali govornici.
Poslije toga govorio ie dr. M. Dragić u (me Saveza sokola Kraljevine Jugoslavije, održao je govor u kome je prije svega naglasio da je jezivi šapat prošao zemljom na glas da nema više oca naše Istre.
Zatim, opraštajući se u ime Saveza sokola Kraljevine Jugoslavije, g. dr. Dragić kaže:
— Mi ostajemo pogruženi, jer si nam bio još uvijek mnogo, mnogo potreban, potreban kao učitelj i kao utjeha, nada i vjera. 'Molimo te, brate naš, Vjekoslave Spinčiću, da primiš našu duboku zahvalnost. Tvome velikom duhu klanjam se zajedno s ostalim narodom i velikom sokolskom porodicom koja tvoje svijetlo ime izgovara sa najdubljim poštovanjem i pijetetom. Cijelo jugoslovensko sokolstvo zahvalno ti je za tvoj rad i ljubav koji si pokazao prema sokolstvu i cijelom našem narodu i domovini.
Zatim se oprostio sa pokojnikom, u ime svih kulturnih i nacionalnih društava Sušaka, starješina Sokolskog društva Sušak— Rijeka g. Gikinić,. Poslije toga se oprostio sa Vjekoslavom Spinčićem njegov stari drug i suborac senator g. dr. Trinajstić. pokojnikov lični prijatelj i saradnik. On se sa pokojnikom oprostio vrlo toplim riječima i od uzbudjenja nije mogao da završi svoj govor.
Pjevačko društvo »Jeka sa Jadrana« otpjevalo je tužaljku Aljaševu »Oj, teška pot!«
Narodni poslanici podigli su zatim kovčeg sa tijelom Spinčića 1 položili na kola koja su bila sva pokrivena lovorom i vijencima. Povorka se kretala više od jednog sata. Za vrijeme sprovoda počela je da pada sitna kiša. Povorka se kretala sa Sokolskog trga preko bulevara i Zvonimirove ulice na Jelačičev trg, pa ulicom Račkog do banskih vrata. Tu je bio oproštaj sa mrtvim tijelom Vjekoslava Spinčića. Tu su održali govore narodni poslanik g. dr. Gavrančić, u ime banovinskog odbora JRSD, senator g. dr. Šilović, u ime istarske djece i siročadi, i narodni poslanik g. dr. Živko Petri-čić, u ime Jugoslovenske Matice.

Govor dra Živka Petričića u ime Jugoslovenske Matice
I opet se otvara jedan grob, da primi u svoju hladnu dubinu smrtne ostanke jednoga velikoga sina našega naroda, stara istarska garda, glasoviti istarski trolist, završio je konačno i potpuno svoi zemni put.
Iza Matka Mandiča, iza Dr. Laginje odlaziš — veliki pokojniče — kao treći i posljednji da zauzmeš mjesto u Panteonu boraca i neimara Jugoslavije.
Koliki komad historije, koliko napora i peripetija, koliko boli i žrtava nose u sebi gornja tri imena.
Teškim i neumornim naporima osvajaju iz tudjinskih šaka našu lijepu, tužnu Istru, da ju pod konac svojega života vide gdje opet pada u iste šake, očajna i slomljena.
Slomilo se u očaju i Tvoje srce, i mi, koji smo Ti bili blizu, znamo nažalost i predobro. koliko su Ti posljednji dani života bili zatrovani gorkom čašom, koju Ti je bilo sudjeno iskapiti do dna.
Koliko teške tragike u Tvom životu, dragi pokojniče! Koliko si puta gledao iz ovoga ^lijepoga i naprednoga grada, koji Ti je pružio zadnje utočište, kako zamire sunce za istarskim bregovima, a zamiralo je i Tvoje negda tako sjajno oko i Tvoja ispaćena duša, skršena od bola za izgubljenim zavičajem-
Zamirao je i lomio se je i Tvoj život, sjećajući se svojih dugotrajnih borba i napora, pobjeda i slavlja, nebrojenog i neumornog jurenja po selima i gradovima, po bregovima i dolinama. Gonila Te ljubav prema rodnoj grudi, koja je u plamenu izgarala Tvoje rodoljubno srce za Tvoju dragu Istru, za Tvoj narod, — vruća želja da ga spasiš, da ga oslobodiš i ujediniš sa ostalom njegovom braćom.
I došlo je oslobodjenje i došlo Jfe ujedi- . njenje — no i sumrak slobode Tvojoj dragoj sirotici Istri.
Trpio si a u Tvojoj velikoj duši krio se negdje tračak nade, uzaludan, dalek, neis- . punjen. Čekao si uzalud spasenje i odlaziš od nas, ne dočekavši ga.
^ ini£ ^ar°dne Skupštine, Ja se opraštam s Tobom, dragi naš druže, najstariji 1 Ponajodličniji medju nama. umni i veliki otacbeniče, koga smo mi svi Tvoji drugovi duboko cijenili i voljeli.
Da se smiri Tvoja duša, izjavljujem Ti u ovpm času rastanka, da dobro poznajemo Tvoju zavjetnu misao, da ju unosimoU svoja srca i da ju nećemo ni zaboraviti ni napustiti.
Vječna Ti slava. Vjekoslave Spinčiću!
Muški zborovi pjevačkih društava »Jeka sa Jadrana« i »Primorski Hrvat« otpjevali su uz pratnju vojne muzike Adamićevu molitvu.
Kamion sa mrtvim tijelom zatim je krenuo na Kastavštinu.
»ISTRA«
STRANA 5.
RODNA MSASTAVSIINA PRIMA MRTVO TIJELO
VELIKOG SINA
Talijanske vlasti nijesa dozvolile našem naroda a Istri da učestvuje na Spin
sprovodu
čićevom
nner jS-favj 31 m.a5a- Danas je pokopan P sljednji od trojice velikih nacionalnih o/lraca i rodoljuba istarskih, hrvatskih, ju-goslovenskih, profesor Vjekoslav Spinčić, Posljednji od slavnog trolista Mandič—La-ginja Spinčić. Tijelo prof. Spinčića preve-ženo je jučer kamionom iz Sušaka u Ka-stav, kamo je dopremljeno oko 2 sata poslije podne. U svim mjestima putem pučanstvo grobinštine i kastavštine sakupljalo se «od prevoza mrtvog tijela, da oda posljed-mu_ počast svom narodnom poslaniku zaslužnom rodoljubu i borcu prof. Spinčiću. Mrtvo tijelo velikog pokojnika položeno je u Kastvu na odar u dvorani učiteljske škole. za koju se on toliko borio i zauzimao e se smatra, da je ta škola njegovo djelo još u bivšoj Austro ugarskoj monarhiji, a Pogotovo u našoj novoj državi, kada je učiteljska škola njegovim nastojanjem proradila i očuvana. Tijelo prof. Spinčića osta-'o je na odru u učiteljskoj školi sve do 10 sati uvečer, a za sve to vrijeme nebrojena Masa svijeta iz čitave kastavštine dolazila je, da se pokloni tijelu velikog narodnog Porca prof. Spinčića. Odar je obasut cvije-cem i vijencima, a mediu vijencima se nalazi i vijenac Nj. Vel. Kralja sa natpisom *viekoslavu Spinčiću. Aleksandar«. Čitava dvorana zastrta je crnim velom i zelenikom, a uz odar čuvali su neprekidno stražu Članovi sokolskih društava iz Kastva 1 ostalih mjesta u kastavštini.
Sprovod je otpočeo danas u 9 sati pri-le podne. Iz Sušaka je došao na sprovod Sradski načelnik sa gradskim zastupstvom fe veliki broj odličnog gradjanstva, a tako ,sto bila su u znatno velikom broju zastu-bana i ostaja mjesta iz okoline Kastva.
Iz obližnjih mjesta na talijanksoj strani Istre, ogromni broj ljudi htio je. da dodje ovoga dana u Kastav na pogreb, uli su Talijani očekujući to, spriječili ooooštrenim mjerama na granici, ne puštajući nikoga da prijedie prijeko.
Već rano ujutro počeo se okupljati svijet iz svih mjesta kastavštine tako. da je do 9 sati Kastav bio prepun zahvalnog na-roda iz čitave kastavštine. koji je došao da pda posljednju počast svom umrlom vodji 'svom nesebičnom staratelju. Ban g. dr. Perovič, koji je jučer bio na Sušaku, namjeravao je takcdjei da dodje na sprovod u Kastav, ali ic jučer poslije podne telegrafski pozvan u audijenciju Nj. Vel. Kralju,
‘e je otputovao u Beograd. Iz čitave ka-stavštine došla su školska djeca sa učitelj-skim zborovima, soko'ska i druga nacional-"a društva. Sva su mjesta u kastavštini °PiIstila i kućo su bile zatvorene, jer je sy.ijet listom pohilio u Kastav na posljed-"Ji ispraćaj prof. Spinčiću.
U Kastvu su bile Izvješene crne zasta-ua svim kućama a takodjer i državne zastave sa crnim ve'om. dok su za vrijeme sprovoda na prozorima u ulicama, ko-^m.a je sprovod išao. gorile voštanice. U 9 zli stupao je u dvoranu kastavski dekan i "Pnik u Sv. Matiji, orečasni Košir, koji je ez veliku asistenciju domaćeg svećenstva °dio sprovod. Pošto ie blagoslovio tijelo, mjeJi su općinski zastupnici iz Kastva i J'alih mjesta kastavštine lijes iz učiteljske 1 položili ga u prostrano dvorište, jpt se oko odra okupila velika masa svi-ŠVi *e naiPr'ie zbor djaka učiteljske K°le otpjevao tužaljku, a onda je progo-, Prio direkto' učiteljske škole g. Josip Ri-arić. Na sprovodu su učestvovala i nacio-aalna društva iz kastavštine sa pjev. zbo-Pvirna i sa glazbama iz Spinčića i Marini-
^ovor direktora učiteljske škole Ribarica
Južni zbore! Fvo ispred nas velikog v‘na, lava koji više ne trese gorom, ’rasfa, koj: je kroz cijeli život odolije-a° buri i oluji, a koji je oboren. Krv drev-m seljaka tekla je u njegovim žilama, onih ljaka, koji su oskudijevali kroz cijeli svoj ' v°t na ovom mršavom tlu i koji su se Cali mučiti da motikom i svojim žuljevi-m rukama donesu plodne zemlje i pospu ^ "lom ove ubave dolčiće Kastavštine. Lju-Prema toj rodnoj grudi upio je prof. drux’	mladosti i sve ove pitome
v pide naše Kastavštine nosio je on u svom likom i toplom srcu. S tom ljubavi on je C30 tražiti prosvjetu, pošao je na Rijeku, ^ !e su tada radili ilirski preporoditelji, za-
s,	leni duhom i mišlju jedinstva jugosloven-' n* naroda. Tu je on oplemenio svoj um liki 0 zatim u Goricu i već tada počeo ve-w. Sv°l rad, nastojeći, da se produži rad, bici Ie otPo£eo veliki istarski preporoditelj CfP Juraj Dobrila. Otuda se vratio u svoj
t,	-»0' grad. Već kao mladić znao ie on za nJu kulturu, vidio je ovdje pod nama ovo Švte,niore i kulturne spomenike oko nas. koi, ie to bila jedna narodna cjelina, naša, dov* su stranci kuSali «sušiti. U prve re-we. rada i borbe za svoj narod ušao je C tada prof. Spinčić. a poslije toga oti-«kC blatni Prag, da se napoji sveslaven-dašn- Pubom kod Čeha, duhovnih vodja ta-’Uisli1 slovenstva. Zlatni Prag dao mu je ba . da slovenstvo u medjusobnoj slozi tre-Ve(Saa Poruši sile. koje su stajale na putu. krat,, 1 sodine istaknuta je ovdje u ovom
,JU na brežuljku sv. Mihovila misao je-
dinstva svih južnih Slovena na slavnom narodnom saboru. Spinčić je ostao vjeran toj domaćoj grudi, jer je znao da samo onaj, koji ljubi svoj narod, može uspjevati u radu za njega. Vi znate šta je on nama bio. Preko Učke sijao je on kroz cijelu Istru kao pretsjednik Društva sv. Cirila j Metoda i kao školski nadzornik one hramove prosvjete, koje je tudjinska ruka sada porušila. U tim školama gojila se naša materinska riječ, kojoj je on bio klesar i vajar. I trebalo je vidjeti kako je on svojom plamenom riječju znao ushititi i zanositi narod, potičući ga u borbi za očuvanje i napredak. Imao je na čelu i u pogledu nešto naše, nešto meštrovićsko i trebalo je vidjeti ga u parlamentu u Beču, kako je neustrašivo zastupao svoj narod pred bečkim ministrima. Jaka i zavidna neprijateljska rasa nastojala je uvijek da nam ovaj položaj otme, znajući dobro da se ovuda, kroz ove krajeve jde na more. Ta je tudja sila momen-tano i pobijedila, ali ne ona sa sjevera nego ona sa zapada, protiv koje se prof. Spinčić još kao mladić i kroz cijeli svoj život borio. Dragi profesore! Nema te više medju nama, ali tvoj duh ostaje' sa tvojim mislima medju nama i mi ćemo te slijediti, jer su to ideje najvećih sinova Jugoslovena, ideje, koje nas upućuju da smo jedna cjelina od Triglava do Soluna, od Subotice do Crnog mora. Ti si bio sretan i prestrefan, kada smo tu u Kastvu otkrili spomenik Kralju Petru simbolu našeg jedinstva i naše snage, koji spomenik smo mi okrenuli prema onoj strani na zapadu i dali mu krila da poleti, kada dodje momenat. Ovi Sokoli oko tvoga odra dat će svoje mišice u borbi za svoj narod a to si ti znao i zato si sa posebnom ljubavlju gledao na njih i njihov rad. Ti si znao, da se grom ne odaziva svakog trenutka, ali sve što kasnije. Sve to jače tuče. Našu omladinu odgajamo u tom duhu i tvojim mislima na putu. koji si nam ti pokazao i zato ti slava i hvala, profesore Spinčiću!
Poslije direktora g, Ribariča govorio ie banski vijećnik za grad Sušak i zamie nik prof. Spinčića na niegovoi kandi datskoj listi dr Viktor Ružić,
Poslije njega govorio je u ime sreske organizacije JRSD u Sušaku, potpretsjed-nik g. dr. Fran Bakarčić.
Poslije govora dra Bakarčića, krenuo je sprovod od učiteljske škole kroz grad u crkvu. Na čelu sprovoda nošen je veliki prekrasni vijenac Nj. Vel. Kralja, a zatim se redala duga povorka sa krasnim vijencima koji su bili izloženi na odru u Sušaku, a koji su danas povećani velikim brojem vijenaca iz kastavštine U povorci se nalazilo 1 pretsjednlštvo društva »Istra« iz Zagreba sa društvenim bariakom.
Lijes su nosili kroz ulice i unijeli ga u crkvu članovi društva sv. Mihovila iz Ru-beša. kojemu je pok. Spinčić bio član i naročito se za njega brinuo. Misu je služio dekan vel. Košir uz veliku asistenciju domaćeg svećenstva, a za vrijéme mise govorio je župnik u Šestinama kod Zagreba vel. dr. Ivan Dukić, rodom iz Kastva.
Govor svećenika dra Dukića
Rastužena braćo! Jedanaest mjeseci minulo je prije četiri dana, što smo dopratili u Ovaj svijetli hram božji prof. Vjekoslava Spinčića, svečano i radosno. Gledali smo ga kako sigurno stupa do oltara u svetom ruhu okružen braćom po svetom redu, i slušali njegov jasni glas, kojim je pjevao u jeziku sv. Ćirila i Metoda molitve Svevišnjem u pohvalu za udijeljenu mu rijetku milost 60-godišnjice svetog misništva, i motrili smo ga kako staračkim svojim rukama diže prema nebu tijelo Sina božjega u sv. hostiji kao žrtvu zahvalnicu za udijeljena dobra naravnoga i vrhunaravnoga reda njemu i njegovim milim rodjacima i dragom narodu, kojem je učitelj i vodja bio. I kleknuli smo tada. dok je dolazio božji blagoslov posvećenom staračkom desnicom. I danas smo te dopratili ovamo, Vjekoslave brate, ona ista množina muškog i ženskog svijeta, oni isti brojni tvoji štovatelji i svi tvoji rodjaci bliski i dalji. Ali danas ne čujemo tvoga glasa, on je utihnuo za uvijek i ne vidimo tvoga vedrog lica. Smrt ga je promijenila. Pokosila te je smrt i naša srca svladana tugom nad tvojim samrtnim tijelom, svladava žalost nad tvojim grobom, toči nam suze i srce se grči od bola. Ali mi ne tugujemo kao oni koji ufanja nemaju. Ti si hranio tijelom Kristovim i pojio svetom krvi njegovom svoj narod, krijepeći ga preko 60 godina svojom svećeničkom službom, služeći misu dokle god si mogao. Zato se mi opravdano nadamo, da si se u vječnosti našao sa dušama ljubljenih svojih pokojnih roditelja i braće. Mi smo uvjereni, da te je vječni svećenik Isus Krist primio i uveo u društvo svojih svetih službenika u nebeskom domu, da te nagradi kao borca za pravedna načela božja, koja mora da provejavaju i javni i državni politički život i da ih primi-jenjuju vlastodršci u svom svjetovnom radu. Nadamo se i gledamo te duhom u društvu tvojih suborioca za iste ideale i s braćom po svećeničkom redu Kristovom, Baštijanom
• T i r • *  Vf r, »i I ri nm Kl n	1 m «111 So m a
ra i svetih apostola Ćirila i Metoda. Gledamo, kako molite da Svevišnji zadrži u jedinstvu naš narod, da ruka. Gospodnja bude s njim i njegova mudrost vodilja i njegova svemoć da ga štiti. Sada budi naš druže, božji svećeniče, učitelju i prijatelju naroda i dobrotvore naroda, u vječnom miru i duša ti se uhvatila raja. Slava prof. Spinčiću!
Iza završene službe božje krenuo ie sprovod na mjestno groblje, gdj£ je kastavska općina stavila za pokojnika na raspoloženje grobnicu uz već ranije sahranjenog njegovog druga u narod noj borbi dra Matka Mandiča.
U ime općine Kastav održao je nad grobom govor općinski načelnik g. Mate Cu-
cančić.
Kastavski načelnik oprašta se od pokojnika
U SveUeillCKUlu * ^ ^ *** *«=»»•«» vjuj,
i Jelušićem, Mandičem, blagorodnim dušama preporoditelja Dobrile, vladike Strosmaye-
Tužni zbore! Ovjenčan vijencem slave, polazi danas u vječni život onaj, čija je duša plakala i na samrtnoj postelji radi zle kobi, koja je zadesila naš narod sa one strane Učke gore. U koliko je njegova duša smirena videći najveći dio njegovog ljubljenog naroda oslobodjenog od tiranske vlasti, ujedinjene u njegovoj domovini, u toliko je još na samrtnoj postelji očajno i tužno gledao i slušao nepravde, koje su zadesile onu zemlju, za koju je on žrtvovao sve svoje sile i u kojoj je izveo preokret, kakav se rijetko javlja u povijesti. Uz svoje bivše blagopokojne drugove Laginje i Mandiča i oca narodnog preporoda Dinka Vitezovića, on će posljednji na drugom svijetu polagati račun onom, koji dijeli pravdu i milosrdje, a kažnjava nepravdu i zločin. Sa kakvim li će bolom pred bogom isticati ona velika djela, što ih je on počinio, kada se sve ono veliko i lijepo jednim mahom rasplinulo i svršilo voljom silnika, pred kojima se isti taj njegov narod morao ponizivati i zaboraviti svoju vjeru, pravdu i zakone? Kako li će on na drugom svijetu radosno uživati rajska dobra, gledajući kako se u njegovoj zemlji i nadalje vrše nepravde i bezakonja? A ona sirota zemlja, koja ga je nekada na svojim ramenima nosila sve od početka preporoda, onaj seljak, koji je u njemu gledao simbol časti, čestitosti i pravde, jer je sa seljačkih ruku skinuo teške lance, ona sirota dječica, koju je on slao u školu sa nastavnim jezikom njihovih majki, kako li će oni danas tužno zajauk-nuti, kada doznaju, da u vječnost polazi onaj, koji je svima bio uzor dobrote, rada, slobode i pravde. Zadnji od onih velikih ljudi. Treba, da čovjek bude tjelesno i duševno vrlo jak, da može podnijeti samo jedan dio one boli, koja danas davi one, kojima je on bio i otac i majka. Nema danas u cijeloj Istri ni jednog našeg čovjeka, koji ne bi znao što je Spinčić stvorio. I kuda god se okrenemo svuda žive njegove misli, njegov rad i uspjeh. Nije to bio rad časovit od par godina, nego rad dugotrajan sve tamo od apsolutizma šestdesetih godina prošlog stoljeća. I ako sada uzmemo u obzir prvo njegovo školovanje u Kastavu u čisto njemačkom duhu i sa nastavnim njemačkim jezikom još više se moramo diviti onom ,koji je u svojim najmladjim godinama živio pod tiranskom vlašću, ali i svijestan da mu je taj tiranin najveći neprijatelj. I ako rodjen za vrijeme burne godine 1848 i uzgojen za vrijeme krutog protuslovenskog režima, ipak je taj apsolutizam stvorio one velikane, koji nisu ni u najtežim časovima prignuli šiju pred silnikom već vedra čela, puni nacionalne samosvijesti otvoreno i muževno stajali na braniku narodne časti, na braniku prosvjećivanja. Medju tim mnogobrojnim ljudima širom cijelog jugoslovenskog juga, našao se i Spinčić, koji je već kao djak često pribivao skupštinama, u kojima se stvarala buduća sudbina i sloboda naroda. Shvatiti može današnji nacionalni pokpet i uživati u njemu samo onaj, koji je taj pokret stvarao i koji u njemu živi.
Preporod, koji je u Istri započeo već 1848 godine, velika je gigantska borba šačice ljudi, koji su stajali posve razoružani pred jakom silom, koja je učvršćivala svoju moć sa svima dozvoljenim i nedozvoljenim sretstvima. Ova je sila upotrebljavala ne samo svako sredstvo da postigne svoj cilj već nije prežala ni pred najsramotnijim činima, samo da može u zametku ugušiti pokret mladih ljudi za pravicom i slobodom. Krvava li je historija rada naših boraca u istarskom porječkom saboru. gdje je šaka naših ljudi bila izložena ruglu i teroru svjetine, koja je čak naše zastupnike i tvorno napadala samo da ih onemogući. Vjekoslav Spinčić je u toj borbi stupao vedra čela, jer ga je vodio plemeniti cilj nesebična čovjeka. Tadašnji vlastodršci dobro su znali da ova borba mlađih ljudi nije samo borba za ravnopravnost istarskih seljaka nego da je u toj borbi ideal sveslovenski, koji bijaše onda simbol covieštva, bratstva i ljubavi. Ideje, koje su naši preporoditelji naslijedili od ilirskog pokreta prenašale su se u Istru, pa ne bijaše ni jednog narodnog učitelja ni svečenika, koji nije bio zadojen tim duhom. Šta
više plod toga rada zahvatio je dubok korijen i u najzadnjem istarskom selu. Istaknuti, pa bilo i u najkraćim potezima, rad čovjeka, koji je punih 60 godina radio na prosvjećivanju narodnog elementa u Istri nemoguće. Za čovjeka, koji je bio prožet naismionijim idejama, koje su se u njemu radiale iz godine u godinu iz dana u dan, svaki dan u njegovom životu znači nai-manie 50 stranica velikog rada i sav taj rad ispisan je u mnogobrojnim selima sa ove i one strane Učke, a do nedavno nije bilo čovjeka u Istri, koji ne bi znao i dičio se makar kojom bilo tekovinom, koja je zasluga blagopočivšeg Spinčića.
Iza toga je g. Cucančić govorio dugo o radu pok. Vjekoslava Spinčića, oprostivši se sa pokojnikom sa Slava mu! Poslije načelnika oprostio se sa Spinčićem u ime sokolskih društava iz Kastavštine prosvjetar Marijan Buždon, koji je u svom toplom govoru naglasio, da je prof. Spinčić uz Laginju i Mandića urezao prve duboke brazde u još netaknutu istarsku ledinu. — Istaknuo je njegov rad na jedinstvu i naročito njegove zasluge za sokolstvo.
, U im£ društva Sv. Mihovila i ostalih kastavskih društava oprostio se s pokojnikom g. Frlan.
Govor Josipa Frlana
Žalobni zbore! Evo i zadnji list trolista Mandić-Spinčić-Laginja usahnuo je i pada na grudu, iz koje je izrastao. I zadnji muž najstarije garde naši’a narodnih prvaka, velikan profesor Vjekoslav Spinčić zatisnuo je za uvijek svoje umorne oči, a mi smo došli ovamo, da mu u dubokoj sućuti iska-žemo zasluženu posljednju počast.
Mene je zapala žalosna ali ujedno i časna zadaća, da se po svojim slabim silama u ime Radničkog potpornog i poučnog društva Sv. Mihovila kao i svih ostalih Kastavskih prosvjetnih I humanitarnih društava u ovom tužnom času oprostim od Njega.
Društvo Sv. Mihovila dužno mu je posebnu hvalu i priznanje za njegove zasluge i zauzimanje prigodom osnivanja tog društva i za zanimanje, kojim je pratio njegov rad i napredak, i bio mu je od njegovog osnutka zaslužnim i vrijednim članom.
Najveću čast i hvalu mu je dužno društvo i kao kumu društvene zastave naročito za njegove riječi izrečene prigodom posvete zastave, riječi, kojima nas je poticao na složan društveni i nacionalni rad, riječi, koje su nam se duboko usjekle u naša srca.
Ovaj veliki muž, veliki rodoljub i zasluženi buditelj našeg naroda u Istri ostavlja nas rastužene i mi danas predajemo njegove smrtne ostanke materi zemlji, rodnoj grudi, koju je ljubio svim žarom svoje duše. Ali njegov će durj sigurno vječno nad nama lebđiti f voditi nas i nadalje po utrtoi stazi.
Dični pokojniče!	r.
Za Tvoju ljubav. Tvoj neumorni rad. Tvoju požrtvovnost. neka Ti bude od nas vječita hvala!
Pokoj Ti vječni!	t
U ime Istrana u Zagrebu i kao zastupnik Saveza emigranata iz Julijske Krajine govorio je g. Ivan Stari, pretsjednik društva »Istra« u Zagrebu.
Govor Ivana Staroga
Žalobni zbore! Danas ie oslobodjeni dio naše tužne Istre primio u svoje naručje najvećeg sina i narodnog borca za nesretnu braću našu u ropstvu. Nad Tvojim grobom, veliki učitelju i vodjo, plače cijela j3 ™ r*a 5 cjelokupni jugoslovenski narod. Plačemo nad Tobom mi emigranti, koji smo morali da napustimo rodnu grudu, roditelje, braću, sestre i djecu. Naša je bol neizmjerna, mi nemamo riječi, mi ne naia* zimo izraza,. kak° bismo dostojno. Tebi, veliki pokojniče, odali posljednju počast i priznanje, koje duguje tužna Istra naša svome preporoditelju i poborniku za pravdu i istinu. Sve naše organizacije emigranata u oslobodienoj našoj velikoj otadžbini, koja nas je otvorenim rukama primila pod svoje okrilje, naročito društvo »Istra« u ^tagrebu kao najstarije i najveće udruženje Istrana., zatim »Istarski Akademski Klub«, »Istarski Dom« i »Savez Emigrantskih udruženja« Istarski Internat klanjaju se pred lobom. U ime zarobljene braće naše, koja stenje pod najodvratnijim nasiljem dušmanina našeg roda, kao i u ime svih Istrana u ovoj našoj lijepoj i slobodno) zemlji, zaklinjemo se pred Tobom i Pred ovom zastavom, koja je simbol naših nada i naše borbe, da ćemo vjerno i dostojno slijediti Tvoje stope, da ćemo se boriti za one idale. koji su Tebe vodili u cijelom Tvojem životu i radu za istinu i pravdu, za dobro i spas naše Istre.
Tužni zbore! Istra, ona prava nesretna Istra, u kojoj danas ne smiju da se viju crne zastave niti da zvone zvonovi, ona Istra, koja nije smjela da pošalje svoje žive pretstavnike na ovaj žalosni rastanak, poslala je kao znak ljubavi, harnosti i zahval-nosti prema svom velikom borcu 1 vodji Vjekoslavu Spinčiću ovu kitu cvijeća, koje je Jos jučer raslo na svetoj našoj neoslo-bodjenoj zemlji. Veliki vodjo, učitelju i oče naš, neka Ti je vječna slav»'
JEDNA ZNAČAJNA CRTICA IZ ŽIVOTA POK. PROF. VJEKOSLAVA SPINČIĆA
j	m. «A'Awx'l Crk«A ^	^
Co-vw«oX_	/AA--'	/~r^c*.	^0^%^
vC^-tX:.	?
i^jJL	a-t^ « ^	,a-
^ ^ •	AA V»_1—Cr--*—«—A—• X /■V^vJi-X^*-	'— ■"	"“
A /v^v.
/h—r«-
/tLo^ /A'-~» -r—a^'^'- /W-^-y—y-K>	->
tjs,
/vv.V ^ r ^ i f-r *ì	aX^--*—vX /vwA-vJL
/Vo-lk^-w—^-«s,	/X^alArv^-i .
C*-V—'^®- /V^ ■ >. ^ ■» o	«_<»—vt | -\ /vvvajAa-^A
-»V	0	^	A. \0'»^7^
/tJU Jc*.
JkAJCt.
, Xk^Xat^^.
k-~ Xyy-1»
^rwwo^«^!^»»»»^* >A*«' :

^Xo-Tji^,	A-O aX-oJT*.
ytR, |sw-%Xwr---wy^v^a-X-<^W^«v.
<T^C-Yt-^- Xe-y; ^	-	‘ ^

i'
J' U 4*«wJI~ VXA l A^M *
VtJ*-	■ A^a»» »


Medin starim spisima pok. prof. Vjekoslava Spinčića našli smo ovu značajnu molitvu, koju je pok. borac sam sastavio i — kako Je to sam vlastoručno na njoj potvrdio — izmolio na koncu sv. mise dne S. Jula 1918. pred oltarom sv. Cirila J Metoda u Stolnoj crkvi u Zagrebu.
Dr. Brnčić oprašta se od pokojnika
Tužni zbore! Poklonimo se pred grobom čovjeka i borca, koji je cijeli svoj ži vot posvetio rodu svome i, njegovoj slobodi. Jak dušom kao kamen njegove zemlje, on je pošao tragom što mu ga ostaviše naši prvi pobornici Dobrila i Vitezić. I našao je u prvoj borbi kraj sebe Laginju Mandiča i pridržao je s njima baklju da osvijetli staze naroda, koji je još tapao u mraku- Na cinički upit sa Sjevera: gdje su ti Hrvati i gdje su ti Slaveni? — On, Vje-koslav Spinčić pokazao je sa svojim drugovima neustrašivim borcima za pravo i slobodu, da su Hrvati i Slovenci na moru kod svoje kuće, da su Hrvati i Slovenci kvas istarske zemlje i da nema te sile, koja ih može izbrisati sa te grude od vjekova i vjekova naše. Podigoše glave Hrvati i Slovenci i razviše zastavu za svoju riječ i pravo svoje.
Radin poput mrava, junak za svake oluje, neustrašiv za svakoga vihra išao je Vjekoslav Spinčić istarskom zemljom i budio naš svijet. Ćuo ga je i Poreč i Beč i njegov glas nije ostao glasom vapijućeg u pustinji. Digao se Je naš prezreni svijet i postao čovjekom koji znade zašto se bori, koji znade što hoće.
Uz Vjekoslava Spinčića, Matka Laginju, Matka Mandiča i druge pobornike digao je naš svijet glavu ponosan i svoj, jer je znao, da iza njega stoji izvan Istre još veliki broj Slavena, braće njegove, koji idu istim putevima na koje je palo novo sunce — sunce sreće i slobode. Digao se narod, razumio je svoje vodje i pobornike i tu-djinske su kule padale u našoj Istri jedna za drugom, da dadu mjesta svojim sinovima, da ih pod našim barjacima vode velikom -danu Slobode, koji se je bližao svaki dan sve to više. Kliktala je Istra a Vjekoslav Spinčić i njegovi drugovi gledali su sa ponosom 1 ushitom na svoj rad i na svoje djelo.
Družba Sv. Cirila i Metoda, kojoj je Spinčić u zadnje doba bio pretsjednikom otvarala je hrvatske škole u svakom i naj-zabitnijem kraju u Istri i legije mladih poletaraca izlijetale su iz tih škola da se pridruže mladim sokolima, spremnima da dadu i svoje živote za narodnu misao i za svoju Istru.
Istra je stajala kao jedna duša, probu-djena i čekala svoj udesnl čas.
Balkanske vojne bile su predznaci velikih dogadjaja... i planu svjetski rat, koji
je potresao Evropom. Vjekoslav Spinčić kao i svi borci uvidješe da je udesni čas došao i pred velikim forumom Evrope digoše i oni svoj glas. Ali ljudska pravda, ali nikada Božja, presudi drugačije no sjeme što su ga u onoj drevnoj našoj zemlji posijali Vjekoslav Spinčić i drugovi njegovi nije propalo. U prvim danima nove robije digli se mladi poletarci i pokazaše pred cijelim svijetom kako Hrvat i Slovenac znade da gine za pravdu i slobodu i za rodjenu grudu.
Vjekoslav Spinčić u izgnanstvu medju svojom braćom kao i drugi pobornici osjetio je u srcu bol za pogubljenim mladim sokolima ali ujedno i ponos, da je to plod onog sjemena što ga posijaše u Istri On i njegovi drugovi. I sve do zadnjeg časa Vjekoslav Spinčić, posljednji borac slavne trojke za spas i slobodu Istre, radio je i mislio na svoju Istru.
Sada je i On pao. Pao je sa imenom Istre na usnama oronuli i sijedi borac, ali sve do zadnjega časa pun poleta i svije-stan u dubini svoje duše. da Istri mora doći dan spasenja.
Podji. veliki borče, podji Vjekoslave Spinčiću uzdignuta čela onkraj onih granica misterija, gdje Te čekaju Dobrila, Vitezić, Laginja, Mandić i svi naši veliki bor-ske djece, koja vjeruju više no ikada u spas i slobodu svoje sunčane i krasne Istre.
Podji, pozdravi nam heroje stare i neka znadu, da je njihova plamena duša u svim istarskim sinovima.
Vjekoslave Spinčiću zbogom, laka Ti bila zemlial
Nakon toga položeno je tijelo u grobnicu na mjesnom groblju sv. Lucije ispod Kastva grada, gdje će biti kroz dugo godina mjesto hodočašća današnjoj i slijedećim generacijama, koje će dolaziti da se poklone na grobu jednoga medju naivećim sinovima našega naroda, a svakako najvećeg sina ovoga kraja.
Nekoj) detalji.
Sahrana je obavljena na državni trošak. — Osmrtnice je objavila familija Sever, su-šačka i kastavska općina itd. — Sažalnica je stiglo sa svih strana Jugoslavije te iz inostranstva toliko, da ih nije moguće sve citirati. — Štampa je s velikim pijetetom i opširno pisala o životr i radu velikog pokojnika, opširno je opisala sprovod i donijela govore nad grobom. Naročito su veliku pažnju posvetile pokojniku zagrebačke Novosti« i beogradska »Politika«.
VIJESTI DRUŠTVA „ISTRA" U ZAGREBU
KOMEMORATIVNI SASTANAK-
Društvo »Istra« priredjuje zajedno sa Omladinskom sekcijom u subotu dne 3 juna o. g. u 8 sati uveče komemorativni sastanak u spomen blagopok. prof. Vjekoslava Spinčića. Pozivaju se članovi da u što većem broju prisustvuju spomenutom sastanku.
SEKCIJA ZA MEDJUSOBNU POMOĆ ČLANOVA DRUŠTVA »ISTRA«.
Na temelju ovlaštenja vanredne glavne skupštine društva »Istra« od 23. IV. 1933. odobrio je odbor društva na svojoj sjednici od 9. V. 1933. osnivanje Sekcije za medju-sobnu pomoć članova društva »Istra«. Ova sekcija uzela si je za zadaću, da materijalno pomaže članove u slučaju smrti, bolesti' i neuposlenosti, te da u eventualnim slučajevima izdaje kratkoročne zajmove.
Ovu će svrhu Sekcija postizavati na taj način, što će u slučaju smrti svaki član Sekcije uplatiti iznos od Din 10, a u slučaju bolesti ili neuposlenosti Din 5, koji će se iznos u cijelosti predati moliocu, te tako istome pružiti prvu pomoć bez osjetljivih nameta na članstvo.
Svaki član Sekcije može biti ili samo član posmrtnog kola, ili samo bolesničkog ili neuposleničkog kola ilj može biti član sviju triju kola.
Tokom drugog tjedna sazvat će se članski sastanak na kome će se izabrati redovita uprava sekcije. Sve informacije glede upisa u Sekciju daje tajništvo društva. Po-
zivaju se članovi, da se u što većem broju upišu u ovu Sekciju te time pomognu ovu humanu akciju.
DAR DRUŠTVU »ISTRA«.
Mjesto vijenca na odar blagopokojnog istarskog borca prof. Vjekoslava Spinčića darovala je Zadruga »Istarski Dom« u Zagrebu svotu od Din 100 u korist Socijalnog otsjeka društva »Istra«. Društvo se na tom lijepom gestu Zadruge »Istarski Dom« najljepše zahvaljuje.
DAR SOCIJALNOM OTSJEKU DRUŠTVA »ISTRA«.
Obitelj Ražem-Laginja darovala je Socijalnom otsjeku društva »Istra« 300 dinara miesto vijenca na odar pok, prof. Vjekoslava Spinčića, na čemu se društvo »Istra« darovateljima najljepše zahvaljuje.
IZ DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU. Plemenit gest učiteljstva sreza trsteničkog
Na sastanku Učiteljskog društva sreza trsteničkog sabrano je i doznačeno nam 300 dinara, u svrhu pomaganja emigranata. Darovali su po 50 dinara: Vladimir E. Ristič, pretsjednik društva:	po 20 dinara:
Dušan Tošić, R. Rakavić, Bora Trnavac, Jovan Bošković: po 10 dinara: Milan Aran-djelović, Milorad Radotić, Djordie Maksimovič, Ljub. Bajič, Radmila Trifunovič, Presida Popovič, R. ca Ćirićeva. Zlatković, V. Spasič, U. Pavlovič, Broćić, N. Djako-vićeva, Mileva Agatonović, Dragan Joviče-vić, R. Jaćavićeva, Djarićeva i S. Petkovič. — Društvo »Istra« u Zagrebu zahvaljuje se najiskrenije na plemenitom daru.
SVIM PRETPLA TNICIMA-DUŽNICIMA
javljamo, da smo
ovom broju priložili čekove pa ih molimo, da izvrše svoju dužnost te priloženim čekom podmire svoja dugovanja. Oni, koji nisu u stanju, da pošalju čitavi iznos, neka pošalju bar jedan obrok.
Sva ona emigrantska udruženja, kojima smo svojevremeno poslali spisak dužnika, umolja-
vamo, da porade oko bržeg i savjesnijeg utjerivanja zaostale pretplate.
List se nalazi u vrlo teškim prilikama, pa je dužnost svakoga emigranta da ga podupire!
Ohi, koji su već podmirili pretplatu neka ček spreme za drugu zgodu.
GLAVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA JUGO SLOVENSKE MATICE, PODRUŽNICE OSIJEKU.
Zaključkom upravnoga plenuma saziv-Ije pretsjedništvo osječke podružnice Jugo slovenske Matice redovnu glavnu godišnju skupštinu za dan 11. lipnja u 9 i po sati jutro u velikoj dvorani Hotela Royal Osijeku, na koju se pozivlje sveukupno članstvo i gradjanstvo svih dijelova grada Osijeka. S obzirom na živi kontakt s omladinom optirani su u podružničku upravu sva gg. ravnatelji srednjih i šegrtskih škola u Osijeku, pa se na ovu glavnu skupštinu pozivlje i sva odraslije školska, zanatska i trgovačka omladina.
Pretsjedništvo podružnice izvjestit će o kulturnoj, ekonomskoj i političkoj situaciji jugoslovenskih narodnih manjina u Italiji, Njemačkoj, Madžarskoj, Austriji i drugim susjednim državama, a isto tako o našo! kontinentalnoj i prekomorskoj radnoj emigraciji, koja zajedno s manjinama pret-stavlja jednu šestinu čitavoga našega naroda. Isti dan u 8 i po sati u Jutro održaje se izvanredan sastanak emigrantskog društva »Istra« u Osijeku, koja će iza toga u cijelosti sudjelovati na glavnoj skupštini Jugoslovenske Matice.
Osim pretsjedništva banovinskog odbora u Zagrebu, doći se na ovu skupštinu i g. dr. Ivan M. Ć o k, pretsjednik Saveza svih istarskih emigrantskih organizacija državi i održati najprije jedno predavanje za članove osječke »Istre«, a za tim. na samoj podružničkoj glavnoj skupštini Jugoslovenske Matice u Osijeku.. Svako neka se smatra pozvanim.
OBČNI ZBOR DRUŠTVA »TABOR«
V KAMNIKU.
Prosvetno in podporno društvo »Tabor« v Kamniku ima v nedeljo 11. juna 1933 ob 15 h popoldan v dvorani »Narodne čitalnice« svoj I. redni občni zbor.
Vabijo se vsi člani kakor tudi prijatelji društva, da se občnega zboga polnoštevilno udeleže. — Odbor.
KOMEMORACIJE
Sokolsko društvo Zagreb III. održalo je 29 maja komemorativnu sjednicu u spomen pok. narodnom borcu prof. Vjekoslavu Spinčiću. Starješina društva g. dr. Ražem održao je komemorativni govor, a zatim je zaključeno da posebna delegacija društva u odorama prisustvuje pogrebu na Sušaku. Delegacija je odmah poslije sjednice otputovala na Sušak, gdje se pridružila ostalim delegacijama.
MATURANTIMA PAZINSKE GIMNAZIJE IZ 1912 GODINE.
Drugovi: Opatić Vjekoslav, banski savjetnik i ing. Šorli Ivan, inspektor rada, oba u Skopi ju, zamolili su me pismom od 19 maja, da organizujem za ove ferije sastanak maturanata bivše pazinske gimnazije iz godine 1912. Rado se odazivam tom pozivu i osjećajući veliku čežnju za tim sastankom molim preko naše »Istre« sve drugove, da mi se hitno jave i da mi iznesu svoje želje u pogledu mjesta i dana sastanka. Neka mi svaki tom prilikom javi i točne adrese drugova, koji možda neće
ove bilješke čitati, kako bi im mogao da pišem i neka mi jave i adrese još živih naših profesora, da i njih na sastanak pozovemo.
Split, 26 maja.
Ivo B. Aničić, sreski načelnik
IZ ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA Promocija.
Dne 29. V. diplomirao je na Veterinarskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta naš član Pivk Ignacije, rodom iz Idrije. Simpatičnom Nacetu iskreno čestitamo!
U FOND „ISTRE*
se i ove godin>
500-
20.-
Ova rubrika nastavlja pod devizom:
>Da bi »Istra* izlazila svakog tjedna redovito u normalnom formatu.*
Biljeiimo ova nova imena plemenitih darovatelja:
»Istra—Trst—Gorica*—Subotica za rasprodane blokove	Din
Jakov Vojnič učit. — Vučak u počast uspomene na druga pok. Ivana Sepiča	Din
Učiteljstvo sreza Našice umjesto vijenca na grob pok. I.
Sepiča, Skol. nadz.
Vrh Mihael — Drvar D. Kosanovič — Vojnič Dr. Ivo Krhek, gradonačelni Ante Iskra, Zagreb Mate Soklič, Split Dr. Rajko Šestan, Split Edo Drndič, Split Ivo Aničič, Split Franjo Solič, Split Dr. I. Štrk, Split Dr. Matko Lekič, Split Milan Krasojevič, Split Društvo »KRAS*, Split Reja Leopold, Maribor U prošlom broju objavljeno
Din	155.-'
Din	5.-
Din	50.—
Din	500.-'
Din	20.-'
Din	IO."
Din	20.-'
Din	10.-'
Di»	20.-'
Din	10.-'
Din	20.-'
Din	10."
Din	10."
Din	250:"
Din	20."
Din lOMO.-"	
Ukupno Din 20.950.'
Ig. Breznikar
»
Trgovina kave l čaja. — Vlastita elektropržlona 1 elektromlln za mljevenje.
ZAGREB, ILICA BROJ 60 Telefon 7657