Delovanje UJU v prošlem letu za nčiteljstvo, šolstvo in narodno prosveto. (Glavno poročilo na skupščini UJU v Dubrovmku dne 24., 25. in 26. avgusta 1924.) U istoriji našeg Udruženja i učiteljskog rada u novoj državi, II. Učiteljski Kongres u Ljubljani ostače kao jedna od najsvetlijih uspomena i najlepši izraz naše snage, naše svesti i oduševljenja za opšte dobro. On je, kako je to orida s više strana bilo rečeno, bio himna idealima ujedinjenog učiteljstva naše zemlje. Pored sjajne manifestacije narodne misli, na ovom kongresu istatanuta su naša uverenja u pogledu novog sistema prosvetne organizacij e. Uporedo sa tim odredeno je naše stanovište prema zakonima i uredbama kojima se reguliše pravni i materijalni položaj učiteljstva i utvrdeni naši zahtevi u tome pogledu. Rad ovog kongresa i odluke koje su na njemu pale bili su direktiva za dalji rad Izvršnog, odnosno Glavnog Odbora našeg Udruženja. Prvi korak. Prva akcija naša posle završenog Kongresa u Ljubljani bila je u tome, da se kroz našu učiteljsku štampu, a i ostale listove, populariše rad našeg kongresa i sa tim radom upoznaju i zainteresuju i širi krugovi društva. A da bi se naročito za sve ovo zainteresovali na prvom mestu nadležni faktori, Izvršni Odbor odmah po povratku u Beograd, 12. avgusta prošle godine posetio je g. Ministra Prosvete, predao mu sve rezolucije Učiteljskog Kongresa u Ljubljani, i detaljno ga upoznao sa radom Korfgresa i zahtevima učiteljstva. Tom prilikom na prvom mestu obrazložena je potreba: da se ubrza donošenje novog zakona o narodnim školama, kao i svih ostalih prosvetnih zakona. Izneti su svi razlozi koji i sa nacionalnog i pedagoškog gledišta nalažu prosvetnu reformu, 'kao i sva šteta po državne interese koja proističe iz neizjednačenog prosvetnog zakonodavstva. U pogledu učiteljskih zahteva, koji se odnose na popravku učiteljskog položaja, u ovoj prilici naročito je istaknuto sledeče: Da se obrati pažnja na razvrstavanje učitelja u pogledu plata po novom činovničkom zakonu, kako bi u smislu ranijih zahteva učitelji bili rasporedeni u sve grupe II. kategorije; Da se učiteljicam udatim za državne službenike da pun lični dodatak; Da se školski nadzornici postavljaju isključivo po saslušartju Glavnog Prosvetnog Saveta, i da se uporedo sa tim izvrši i popravka njihovog današnjeg položaja; Da se obrati naročita pažnja na napredno i nacionalno učiteljstvo novih krajeva i isto poštedi od svih potresa i ličnih uticaja koji proističu iz naših unutrašnjih odnosa; Da se obrati naročita pažnja na prosvetni problem Južne Srbije, a tako isto i drugih krajeva otadžbine koji su tudins'kim uticajem prosvetno zaostali; a naročito da se poradi na stvaranju boljih uslova za život i rad učiteljima koji rade u izuzetno teškim i po život opasnim krajevima; Da se učitelji u pogledu dodataka na skupoču u celoj Kraljevini, bez obzira na mesto službovanja, potpuno izjednače; a da se pored toga onima koji rade u izuzetno težim i opasnim mestima da i izuzetna nagrada od 50% od ukupnih prinadiežnosti. Pored toga traženo je emancipovanje škole od uticaja policijskih vlasti povodom Zakona o opštoj upravi od 26. aprila 1922. g. Svi ovi zahtevi u vezi sa rezolucijama Kongresa predstavljali su program našeg rada na onome što je u ovim trenutcima po školu i učiteljstvo bilo najaktueinije. Kako je baš u ovom vremenu na dnevnom redu bilo pitanje razvrstavanja učitelja po novom činovničkom zakonu, to je Izvršni Odbor preduzeo sve korafce da se ovaj posao izvrši po učiteljstvo što pravednije. U tome cilju predstavnici naši, pored predstavke g. Ministru Prosvete, preduzeli su akciju i kod kornisije koja je u Ministarstvu Prosvete spremala predloge u ovom pogledu i kojom je rukovodio tadanji Pomočnik Ministra prosvete g. Dr. Sv. Stefanovič. Ta akcija produžena je posle neumorno i kod naročite komisije u Ministarstvu Pravde koja je radila predlogt Uredbe o razvrstavanju i gde je u početku postojala tendencija da učitelji u pogledu položajnih plata budu razvrstani do 2. grupe II. kategorije zaključno. Akcijom našeg Udruženja uspelo se da pri razvrstavanju učitelja budu usvojena bar donekle osnovna načela izneta u predstavci našeg Udruženja povodoin ovog pitanja, izuzev što je broj godina za ulazak u 1. grupu položajne plate povišen od 15 na 20, a za 2. grupu od 12 na 14. Povodom svega ovoga u decembru prošle godine Izvršni Odbor Udruženja ponovo je se jednom predstavkom obratio Vladi i Skupštinskom Odboru za pregled Uredbe o razvrstavanju. Prhnena čl. 230. Zakona o činovnicima. Kao što je poznato cilj je ovog člana Zakona o činovnicima, da u vremenu ovog prelaznog stanja, očuva i pojedincima i čitavim redovima činovnika njihova s t e čena prava i rijihov stečeni položaj i rang u činovničkoj hijerarhiji. Kod nas u Srbiji, zahvaljujuči odredbama čl. 230. ušli su u I. kategoriju mnogi činovnici, koji imaju svega nižu gimnaziju, ali koje je zakon zatekao na visokim položajima. Analogno ovome mi smo pravilnu primenu ovoga člana tražili i za učitelje zaustavljajuči se radi solidarnosti i na onima iz redova učiteljskih, koji u novim krajevima zauzimaju položaje zemaljskih, pdkrajinskih i okružnih školskih nadzornika i profesora učiteljskih škola koji nemaju fakultetske spreme. Svi ti prosvetni radnici, koji su u isto vreme i članovi našeg Udruženja, po tamošnjim zakonima i po svojim stečenim pravima, koja im je i nova država zakonom priznala, po smislu čl. 230.. imali su pravo da udu u iste grupe u koje su ušli i drugi ravni njima po plati i položaju, j koji takode nemaju fakultetsku spremu. Radi toga Udruženje je preduzimalo lcorake u tome pravcu: ali ta akcija nije našla odziva kod nadležnih. Prosvetni budžet. Smatrajuči, da je prosvetni budžet jedan od glavrfih uslova za izvodenje prosvetne politike i da je povečanjem materijalnih sredstava za osnovnu nastavu jedna od najvažnijih potreba, mi smo se postarali da blagovremeno objavimo nacrt prosvetnog budžeta i da tom priiikom nadležnima obratimo naročitu pažnju na prosvetne potrebe Južne Srbije, Bosne i flercegovine, a i svih ostalih krajeva naše otadžbine. Tom pnlikom mi smo naročito msistirali za državnu pomoč za podizanje zgrada za osnovne škoie, za unošenje u budžet potrebnih suma za podizanje novih, internatski uredenih, učiteljskih škola i za pozicije namenjene višem učtteljskom obrazovanju. Cilas naš u ovorn pogledu našao je odziva i tadanji Ministar Prosvete g. Miša Trifunovič uspeo je da prosvetni budžet poveea i u njega unese izvesne sume za potrebe koje smo naglasili. Nacrt novog zakona o učit. školaina. U isto ovo vreme izvršni Odbor našes Udruženja uputio je i jednu peticiju g. Ministru Prosvete, u kojoj je pored večeg kredita za učiteljske škole, tražio obrazovanje jedne ankete od stručnih lica iz svih krajeva otadžbine, koja bi izradila nacrt novog zakona o učiteijskim školama, uporedo sa tim proučila pitanje o spremi nastavnika za te škole u vezi sa višim učiteljskim obrazovanjem. Radeči to smatrali smo da u reformi učiteljskih škola leži ključ za celokupnu reformu i napredak osnovne nastave, a isto tako i najjače sredstvo za unificiranje narodnog duha. Pominjuči to, mi u ovoj prilici ističemo potrebu da se što pre izvrši uriiiikacija nastave u učiteljskim školama, da se što pre podigne nivo učiteljskog obrazovanja i u svima učiteljskirn školama naše otadžbine zavlada nacionalni duh. kako bi iz svih tih škola izlazili oduševijeni apostoli narodne misli, koji bi u narcdnim masama radili na velikom delu duhovnog jedinstva i uniiiciranja narodnog duha u smislu onih svetlih tradicija u kojima su delali neimari naše velike i "jjedinjene države. Škole i učitelji u neoslobodenoj domovini. U prošloj godini, iz potištenog našeg Primorja doprli su nemili glasovi o sudbini naše tamošnje brače i o akciji Italijana na uništavanju kulture i civilizacije našeg naroda u Julijskoj Krajini. U tome vremenu Italija je zatvorila sve prve razredc narodnih škola u Istri i pretvorila ih u itaiijanske, a veliki broj naših učitelja izbacila iz službe. U isto vreme maternji jezik u višim razredima postao je neobavezan i time je otpočelo otvoreno italijaniziranje našeg naroda na Primorju i privodenje u delo asimilatorskih namera Italije. Shvatajuči ovo kao jedan od najjačih udara našoj narodnoj stvari, mi nismo mogli ostati ravnodušni. Objavljujuči u »Nar. Prosveti« stanje naših rtarodnih škola u krajevima koji su pripali Italiji i dižuči svoj glas protivu italijaniziranja naše omladine u tim krajevima, mi smo u ovome smislu uputili, preko g. Ministra Prosvete, memorandum Kraljevskoj Vladi skrečuči pažnju na-sudbinu naših učitelja i naših škola na Primorju i tražeči u tome pogledu zaštitu naših narodnih škola i učiteljstva u tim krajevima. Više učiteljsko obrazovanje. Malo je koje od dnevnih prosvetnih pitanjja izazvalo toliko interesovanja kao pitanje o višem učiteljskom obrazovanju. Ono je bilo predmet iscrpnih rasprava na učiteljskim zborovima, skupštinama i u našoj učiteljskoj štampi. U »Narodnoj Prosveti« o ovome pitanju izašao je niz člana'ka, koji su ovo pitanje detaljno raspravIjali i u kojima su izneti primeri na koji je način ovo pitanje rešeno u drugim kulturnim državama. Držeči se odluke II. Učiteljskog Kongresa u Ljubljani, mi smo tražili održanje Više Pedagoške Škole, koja u vremenii kad nemamo Pedagoškog Odseka na Universitetu jedina pruža mogučnost za više učiteljsko obrazovanje. Ali uporedo sa ovim Udruženje je insistiralo da se u novi Zakon o Universitetu unese odredba o otvaranju Pedagoškog odseka na Filosofskom fakultetu i o prijemu učitelja na taj fakultet, prema čemu bi učiteljska matura imala se smatrati ekvivalentnom gimnazijskoj maturi. Putem ubedivanja uspelo se da se za ovo zainteresuju merodavni faktori i čitaocima »Narodne Prosvete« poznato je, da je ova akcija našia odziva kod najuglednijih profesora Beogradskog Universiteta, koji su se izjasnili za otvaranje Pedagoškog odseka i prijem učitelja na isti. Veze sa čehoslovačkim učiteljstvom. Još na Kongresu u Ljubljani, izmedu predstavnika našeg Udruženja i delegata Udruženja Čehoslovačkog Učiteljstva utvrden je sporazum o održavanju veza izmedu našeg i čehoslovačkog učiteljstva. Tim povodom naše Udruženje u prošloj godirii dobilo je pismo od Čehoslovačkog Uč. Udruženja za održanje zajedničkog kongresa jugoslovenskog i čehoslovačkog učiteljstva u Bratislavi s tim. da i naše učiteljstvo tom prilikom priredi u Bratislavi izložbu, koja bi reprezentovala naše školstvo. Ovaj predlog uzet je u ozbiljno rasmatranje od strane Izvršnog Odbora, radi čega su konsultovani i nadležni faktori u Ministarstvu Prosvete. Posle svestranog raspravljanja ovog pitanja, a uzimajuči u obzir da je naša kultura ratom razorena i da prema današnjim prilikama i kratkoči vremena priredena izložba ne bi uspela i ne bi dostojno reprezentovala naš narod, — na sednici Šireg Glavnog Odbora od 16. decembra pr. godine jednoglasno je odlučeno, da se Čehoslovačkom Uč. Udruženju odgovori: da jugoslovensko učiteljstvo načelno pristaje na držanje zajedničkog kongresa u Bratislavi no s tim, da za ovu godinu izložba bude priredena od strane Čehoslovaka, a i u idučoj 1925. g. održi opet zajednički kongres u Beogradu i da za taj kongres mi organizujemo izložbu, koja bi reprezentovala našu osnovnu nastavu. Dalji rad na regulisanju materijalnog pitanja učheljstva. Baš u ovom vremenu, kad je na dnevnom redu bilo pitanje o predlogu čehoslovačkog učiteljstva, Udruženje je bilo prinudeno da razvije najživlju akciju kod svih merodavnih faktora za regulisanje materijalnog položaja učiteljstva u vezi novog činovničkog zakona i uredbe o razvrstavanju. Toga radi Udruženje je podnelo obrazložene predstavke gg. Ministru Prosvete, Ministru Pravde i Ministru Finansija. Predstavka Ministru Finansija sadržavala je zahteve finansijske prirode u pogledu učitelja. Tu je traženo, da se dotadanji dodaci na skupoču ne smanjuju; da se iz kredita od 200 miliona dinara učiteljima, kao i ostalim činovnicima, da jedan avans u visini njihovih jednomesečnih prinadležnosti; i da se učiteljicama udatim za državne činovnike osigura pun lični dodatak na skupoču. Predstavka g. Ministru Pravde sadržala je zahteve u pogledu uredbe o razvrstavanju, iz koje su omaškom izostale izvesne grupe školskih radnika i radnica naročito iz novih krajeva. Traženo je, u smislu zahteva slovenačkog učiteljstva, da se nastavnice ženskih ručnih radova u osnovnim školama u Sloveniji, koje su iz Uredbe potpuno izostale, uvrste prema svojim kvalifikacijama u kategoriju koja im po spremi pripada. Isto tako ovom predstavkom traženo je, da se učitelji za gluhonemu, slepu in abnormalnu decu koji pored redovne spreme predvidene za drugu kategoriju, imaju još i više državne stručne kurseve s ispitom, podvedu pod odredbu 2. stava čl. 7. Zakona o činovnicima prema tome uvrste pod čl. 12. Uredbe o razvrstavanju. U ovojoj predstavci Udruženje je intervenisalo i za državne kvalifikovane zabavilje, koje imaju 4 razreda srednje škole i dve godine stručne škole u zasebnom odeljku Učiteljske Škole i koje su se žalile, da su u sravnjenju s osobljem drugih struka nepravilno razvrstane. Večina ovih zahteva je i usvojena. Treča predstaVka Udruženja, namenjena g. Ministru Prosvete, sadržala je sve zahteve iz obe ove predstavke, a pored toga i sva ostala aktualna pitanja, koja se tiču osnovne nastave i učiteljstva. Radi svega ovoga Izvršni Odbor posetio je lično g. Ministra Prosvete i pored pitanja koja smo pomenuli. insistirao je da se ubrza sa podnošenjem Zakona o narodnim školama — Narodnoj Skupštini. Posled ove posete otpočeo u Mlnistarstvu Prosvete rad na reviziji spremljenog projekta Zakona o narodnim školama, ali taj posao ipak nije ubrzo okončan. Religiska nastava. Povodom pokreta, koji se javio kod pravoslavrtog sveštenstva, da u školskom zakonodavstvu učestvuju i crkvene vlasti i da se nastava vere u osnovnoj školi ne može izvoditi bez sadejstva sveštenika, javio se pokret i u učiteljstvu za raspravu ove teme. Ostajuči principijelno pri tome, da je religiska nastava sastavni deo vaspitanja, kod srbijanskog učiteljstva je poikrenuto pitanje o tome, da II religisku nastavu u osnovnoj školi, kao sastavni deo vaspitanja, treba poveriti učitelju kako je to i dosad u Srbiji bilo, III je dati u ruke sveštenicima prema zahtevima koji su po ugledanju na stanje u rrovim krajevima javili i kod sveštenstva u Srbljl. • ^-^TOP Uvidajuči svu važnost ovog pitanja, učiteljstvo je moralo pristupiti raspravi istog čineči to sa puno takta iz obzira prema delikatnosti i komplikovanosti ovog problema. Držeči se principa »Brat je mio koje vere bioc i daleko od svake verske nestrpljivosti, učiteljstvo je pristupilo raspravi ovog pitanja iz čisto nacionalnih i pedagoških razloga. Na prvom mestu ovde je se postavljalo pitanje o emancipaciji škole I učitelja od svih nepozvanih uticaja i srednjevekovnog tutorstva, a na drugom mestu javljali su se čisto nacionalfii razlozi. Shvatajuči, da naša narodna pocepanost Ima svoj koren u konfesiskoj podvojenosti i nestrpljivosti, učiteljstvo je uvidalo potrebu vaspitanja novih naraštaja u duhu verske tolerancije kako bi se time, uz ostale nacionalne predmete, udario zdrav temelj novom vaspitanju budučih naraštaja. Inicijativu za raspravu ove teme uzeo je na sebe Beogradski učiteljski zbor na kome je referent po ovom pitanju bio g. 2ivojin Radosavljevič član Izvršnog Odbora našeg Udruženja, i na kome su kao gosti uzeli učešča i mnoga druga lica van učiteljskog reda, pa medu njiraa i pojedini predstavnici i pravoslavne i katoličke crkve. Zbor beogradskih učitelja je utvrdio potrebu religiskog vaspitanja radi potpunog formiranja dečjeg duha i razvijanja osečanja; ali je utvrdio i potrebu, da se to pitanje religiske riastave ima jednoobrazno rešiti u celoj zemlji 1 da glavni princip tog rešenja ima da bude taj: da religiska nastava, kao i nastava iz svih ostalih predmeta treba da ostane u ruikama učitelja. Utvrdeno je, da je to najsigurniji put da se dresura ljudskih duša u verskom fanatizmu zameni suštinom religije i čistog morala i postigne vaspitanje u duhu verske tolerancije i načela: »Brat je mio koje vere bio«. Zbog važnosti ovoga pitanja, koje interesuje učiteljstvo cele naše zemlje, Izvršni Odbor našeg Udruženja pozvao je preko Narodne Prosvete i sva ostala učiteljska društva, koja su u sastavu UJU, da na svojim skupovima pristupe raspravi ovog pitanja, kako bi isto po tom moglo biti stavljeno i na dnevni red Glavne Skupštine UJU i kako bi odltika skupštine o ovom delikatnom pitanju mogla biti manifestacija več izradenog i utvrdenog mišljenja. Zborovi su se odazvali ovom pozivu, a Izvršni Odbor u isto vreme otvorio je i stupce Narodne Prosvete raspravi ovog pitanja, te je ono i tim putem svestrano raspravljano. ...iiiat' Sednlca Šlreg Glavnog Odbora. U smislu čl. 22. naših pravila Izvršni Udbor našeg Udruženja sazvao je za 16. i 17. decembar pr. godine sedaicu šireg Giavnog Odbora u koju su pozvati članovi Glavnog Udbora iz cele Kraljevine. Dnevni red za ovu sednicu bio je: 1. Izveštaj o stanju i poslovima Udruženja; 2. Materijalno pitanje učiteljstva s obzirom na Zakon o činovnicima i Uredbu 0 razvrstavanju; 3. Pitanje zakona o narodnlm školama — referent g. Mih. M. Stanojevič; 4. Predlozi pojedinih povereništva. Ceo rad Šireg Glavnog Odbora ob- javljen je u 94., 95. i 96. br. N. Prosvete od prošle godine iz čega su članovi Udruženja obavešteni o celom radu i odlukama plenarne sednice Glavnog Odbora. Radi orijentacije članova mi u ovoj prilici donosimo Rezoluciju Glavnog Odbora donetu na ovom sastanku, na čijera je realizovanju Izvršni Odbor posle radio. REZOLUCIJA GLAVNOG ODBORA UJU. L GlavnS Odbor Udruženja Jugoslovenskog Učiteljstva na svojoj plenarnoj sednici od 16. decembra 1923. g. uzeo je u pretres pitanje donošenja novog zalkona o nar. školama za celu Kraljevinu, pa je i ovom prilikom konstatovao: 1. Da se pitanju osnovne nastave i narodnog prosvečivanja ne poklanja ona pažnja koju ono s pogledom na interese narodne i državne zaslužuje; 2. Da u novoprisajedinjeriim krajevima otadžbine u pogledu osnovne nastave 1 danas vladaju stari prosvetni zakoni bivše Austro-Ugarske i da na osnovu istih i danas u tim krajevima postoji jedno šarenilo raznih nastavnih planova, programa i uredaba stvaranih u onom vremenu kad je osnovna škola mogla imati svaki drugi cilj samo ne nacionalni; 3. Da su na osnovu tih programa izraderii i školski udžbenici, koji su imali konvenirati zadatku škole u bivšoj monarhiji, a koji i danas važe u narodnim školama; 4. Da su preraa tome, bez obzira na nove potrebe života i ciljeve nove države, uslovi rada u narodnoj školi ostali isti kao i pre toliko decenija i da sve to smeta vaspitanju novih generacija u duhu državnog i narodnog jedinstva i stvaranju osnova zajedničke kulture Srba, Hrvata i Slovenaca; 5. Da nedoiJošenjem novog zakona o nar. školama čini iluzornim odredbe o obaveznoj nastavi; jer i danas u večem delu države kazna za nešiljanje dece u školu iznosi 0.20 Din; 6. Da pored državnih i nacionalnih razloga, i čisto pedagoSki razlozi nalažu hitnu reformu prosvetnog zakonodavstva; Konstatujuči sve ove činjenice sa punim uverenjem da unifikacija osn. nastave ipredstavlja glavni uslov za umifikaciju nacije. Glavnl Odbor UJU izražava svoje duboko žaljenje, što ni za pet godina našeg državnog života u novoj državi ni do danas nije donet nov zakon o nar. školama i što se pitanje donošenja ovog najvažnijeg zakona stalno odlaže. Sa svih ovih razloga u ime celokupnog udruženog učiteljstva Kr. SHS apelujemo na Vladu i Narodno Predstavništvo, da hitnim donošenjem ovog zakona ispune jednu 6d rtajvažnijih dužnosti prema naciji i državi. II. Odluke o Zakonu o činovnicima, Uredbi razvrstavanja I Uredbi o dodacima na skupoču. Smatrajuči, da je u našoj državi, s obzirom na ojene kulturne i nacionaine zadatke potrebno što pre brojno pojačati učiteljslki kadar i u njega pivuči što jače snage, nalazimo da je u nizu mnogih pitanja osnovne nastave jedno od najvažnijib. — pitanje raaterijalne nagrade učitelja. U tome pogledu Ql. Odbor nalazi, da novim čin. zakonom nije rešeno materijalno pitanje učiteljstva i da učitelji prema svojoj sprerni, radu koga vrše i današnjim uslovima života, aisu raaterijalno zbrinuti. Novi činov. zakon naročito neraa privlačne snage za mlade učiteljskegerieraciie usled čega če se sve više osečati nedostataik spreranib učitelja. Popravka ovoga stanja mogla bi se postiči na prvorn mestu pravedniiim zakonskim odredbaina o materiialnoj nagradi učitelja i pravičnijom primenom samog Zakona o činovnicima. Radi toga Gl. Odbor UJU donosi sledeči zaključak: 1. Sa obzirom na broj godina školovanja, na važnost i teškoču učiteljske službe, tražimo da prinadležnosti učitelja u sravnjenju s prinadležnostima srednješkolskih nastavnika budu u razmer kao 3:4. Radi toga potrebno je ustanoviti još jednu grupu II. kategorije; 2. Da se u smislu čl. 57. zakona o činovnicima učini posle 12 godina ulazi u II, a posle 15 u I. grupu II. kategorije; 3. Da se maksimum osnovne plate dobija po navršetku 21 godine službe kako je i po Projektu zakona o nar. školama; 4. Dosledno prevodu i razvrstavanju ostalih činovnika, odkojihjeznatanibroj saistom a i manjom školskom spremom od učitelja preveden u I. kategoriju, da se i učitelji preko 20 godina službe, na osnovu prelaznih naredenja Zakona o činovnicima, razvrstaju u odgovarajuče grupe I. kategorije; 5. Da se u smislu čl. 10. zakona o činovnicima odrede specijalne i znatnije nagrade za rad učiteljima u Južnoj Srbiji i težim mestima i ostalih krajeva; zatim nagrade učiteljima u nepodeljenim školama, školskim upraviteljima kao i svima učiteljima koji se ističu radom na n'ar. prosvečivanju i ostalim kulturnim radom van škole; 6. Da ženska deca imaju penziju do udaje; 7. Da se odredbe čl. 33. Zakona o izmenama i dopunama zakona o nar. školama od 23. juna 1919. g. rasprostru na celu zemlju; 8. Da se učitelji specijalnih škola za gluhonemu, abnormalnu i slepu decu sa stručnim ispitom, a tako i učiteljstvo grad. škola sa stručnim ispitom kao i raznih drugih stručriih škola, rasporedi po čl. 12. Uredbe da bi bilo razvrstano u smislu stava drugog čl. 7. zakona o činovnicima; 9. Čl. 12. Uredbe da glasi: U odredbu drugog stava čl. 7. zakona o činovnicima spadaju učitelji gradan. škola sa stručnim ispitom dodeljeni raznim drugim stručnim školama, i učitelji specijalnih škola za gluhonemu i abnormalnu i slepu decu; 10. Da penzioni Učiteljski Fond, koji je stvoren legatom dobrotvora učit. siročadi poč. Jov. Gavriloviča i ulozlma učitelja, ostane svojina učiteljstva; 11. Da se udatim učiteljicama da pun lični dodatak na sikupoču kao iučiteljima; 12. Da se dodaci na skupoču ni u kom slučaju ne smanjuju a da se avans na račun povečanja čin. prinadležnosti iz odredenog kredita isplati, u visini jednomesečnih prinadležnosti, 1. januara nastupajuče godine; 13. Da se materijalno stanje penzionisanih učitelja popravi prevodenjem na penzije po novom zakonu i da se i njima da jedan avans na račun budučeg povečanja njihovih prinadležnosti; Da se u vezi s ovim i penzioneri s krunskim penzijama prevedu na dinarske penzije; 14. Da se zemaljski šk. nadzornici kod poikr. uprava uvrste u IV. grupu I. kategorije, a županijski i okružni kao i direktori viših nar. i nepotpunih učiteljskih škola v V. grupu; 15. Da učitelji vežbaonica, s obzirom na čl. 40. zakona o činovnicima, dobiju naročiti dodatak; 16. Da se državne kvalifikovane zabavilje rasporede u niže grupe II. kategorije (do 3) sa dodacima učiteljica osn. škola, a nekvalifikovane u III. kategoriju; 17. Da profesori i direktori Učit. Škola s kvalifikacijama za osn. škole, koji su prema ranijim pokr. zakonima po položenom specijalnom ispitu dobili poseban položaj, zadrže taj položaj i pri prevodenju na nove plate. U pogledu stvaranja uslova za uspesnu primenu Zakona o Nar. školama predlažerao: 1. Da se što pre omoguči formiranj'? opština i u onim krajevima u kojima dosad nisu formirane; 2. Da se zakonodavnim rešenjem izmene odredbe zakona o opštoj upravi te da se prosveta oslobodi svakog uticaja policijskih vlasti, i da se likvidacija pokr. uprava izvrši na toj osnovi; 3. Da se školski nadzornici postavljaju po predlogu Glavnog Prosvetnog Saveta; 4. Da se od odobrenog kredita od 20 miliona za podizanje školskih zgrada veči deo upotrebi na podizanje šk. zgrada u J. Srbiji, a tako isto i Bosni i Hercegovini i Dalmaciji; 5. Da se pri razvrstavanju učitelja na plate po novom zakonu priznaju sva na zakonu osnovana prava stečaja učitelja u Hrvatskoj i Slavoriiji, Bosni i drugim krajevima. Izdanja našeg Udruženja. U red izdanja našeg Udruženja u prošloj godini možemo zabeležiti, pored naših družinskih listova, i izdanje Učiteliskog Kalendara za 1924. g., koji i po svome sadržaju i po tehničkoj izradi zaslužuje pažnju. Ovaj je kalendar prva jugoslovensika knjiga u večem obimu, koja je zajednička duhovna tvorevina prosvetnih i književnih trudbenika sva tri dela riašeg naroda i prva spomenica prosvetnih veliikana našeg naroda. Kao takav on je prva narodna knjiga u duhu one velike ideje ljubavi, bratstva i uzajamnog upoznavanja, na kome ujedinjeno učiteljstvo predano i istrajno radi. Za izdanje ove knjige Udruženje je podnelo znatne materijalne žrtve, ali je odzivom učiteljstva knjiga u glavnom rasprodata i Udruženje je na tome izdanju pored moralnog uspeha imalo do 15. jula t. g. i čiste materijalne dobiti 21.099:05 Din a ta če suma biti povečana kad se i ostanak duga bude naplatio. Želeti je da se u ovom poslu istraje i da novo izdanje kalendara za 1925. g. bude još bolje. Naša štampa. Rad našeg Udruženja najviše se ogleda u našoj štampi. Prema Pravilima našega Udruženja organi centralne uprave su »N a r. P r o s v e t a« i »U č i t e 1 j«, kroz koje se daju obaveštenja o radu i kretanju Udruženja preko godine i kroz koje struji naš život, težnje i namere. Pored »Nar. Prosvete« i »Učitelja« i pojedina povereništva izdaju listove koji služe istome smeru, i pomažu da Udruženje lakše izvodi svoje zadatke, i sprovodi svoju prosvetnu i nacionalnu politiku. To su: »Učiteljsiki Tovariš« i »Popotnik« u Sloveniji, »Pokret« u Dalmaciji i »Jedinstvo« u Hrvatskoj. »Učitelj« i »Nar. Prosveta« rasturili su se po svima krajevima nase prostrane Otadžbine; čitali su ih naši drugovi i Srbi i Hrvati i Slovenci; i pomoču njih je vršena duhovna uzajamnost, veza i zbližavanje učiteljstva »Narodna Prosveta« je zastupala školske i staleške interese, propračala sve školske prilike i pojave na polju našeg prosvetnog života u državi, iznosila pravo stanje naših škola i položaj učiteljstva i njegove zahteve stoječi na braniku školskih i staleških prava a u duhu i težnjama učiteljskih skupština i zborskih rezolucija. »Učiieij« je list za stručno usavršavaiije učitelja. Kao takav on je pružao svojira čitaocima pouke iz raznih grana pedagosKili nauka, pratio šKolski život i prosveino stanje u raznim kulturuim drzavama na strani, propračao nastavna sredstva i razne novine u peaagoškoj struci i najvažnije književne pojave u domacoj i stranoj nteraturi. Oba ova lista truaiia su se da rade na zbiižavanju, upozuavanju i ciuhovnom jedinstvu uerteija i starali da se učiteijsrvo zagreje jedinstvenom težnjom, voijom i Ijubavlju za svojim usavišavanjem i Vištnjem svetih i uzvišenih zadataka i ciužnosti svojih. i pokrajinska giasila vršiia su savesno svoju uiogu u pogledu zastupanja i odbrane škuisKin i staieških interesa i potpomaganja učiteljskoga usavršavanja. A poverernštva beogracisko i Ljubijansko preko svojih dečjih listova »Z o r i c e« i »Z v o n č e k a« doprinosiia su boijem vaspitaiiju školske omiadine i razvijanju i obiagorodavanju književnoga uKusa kod nje. JJa bi se naši družinski organi i dečji listovi mogii održati i da bi bolje raogli odgovarati svojoj zadači, neophodno je potrebno da se čianovi Udruženja što jače zagreju za njili i nastanu da se oni što više rasprostiru ne samo raedu učiteljima več i vaa 'Krugova naših. Obaveštavanje učiteiistva. U toku godine jedan veiiki broj uči- teija obračao se našem Udruženju tražeči' pismena obaveštenja po raznim pitanjima ;'koja tangiraju biio ceo učiteljski rad bilo "samo pojedince. Ovo je biia gotovo najtežja strana našega posia; jer je se kad god sticaio samo za jedan dan po 20—30 pisama u kojima pojedinci, naročito iz novih Krajeva traže raznovrsna obaveštenja po svojim Iičnim pitanjima i objašnjenja pojedinih zakona i uredaba, ili ubrzanje svojih molbi koji zbog sporosti naše administracije ostaju za dugo vremena nerešena. Za samo jedno tako obaveštenje često je bilo potrebno po nekoliko dana vremena i odlaženja po raznim nadleštvima. I pored najboije volje i želje ovde se nije moglo uspeti da se svima i na vreme odgovori i na susret izade. Taj posao prevazilazio je našu snagu tim pre^što Udruženje nije raspolagalo materijafnim sredstvima da bi našlo lice, kome bi ovo bio iskijučivi posao i koje bi radi ovoga odlazilo po raznim nadleštvima, u koja je sve trebalo iči da se pojedincima pomogne. Da bi u koliko bilo organizovali ovaj posao Uredništvo »Narodne Prosvete« otpočelo je pojedina značajnija obaveštenja, tumačenje zakona i uredaba i razna druga naredenja, objavljati preko »N. Prosvete« da bi tako bila pristupačnija što širem krugu učitelja. Izvršni Odbor je mišljenja, da bi ovogodišnjim budžetom Udruženja trebalo ustanoviti još jedno sekretarsko mesto u Udruženju, kako bi se dobilo jedno stalno lice koje bi vršilo poglavito ovu obaveštajnu službu. Na taj način ovaj posao mogao bi se tako organizovati da svaki pojedini član Udruženja može blagovremeno dobiti obaveštenja o svima pitanjima koja spadaju u delokrug ovog rada. Isplata avansa, dodatak na skupoču udatih učiteljica i pitanje ispiate razlike po čl. 249 Zakona o činovnicima. Članovima našeg Udruženja poznata je iz »N. Prosvete« sva akcija Izvršnog Odbora za isplatu avansa činovnicima na račun novih prinadležnosti. U iom pogledu Udruženje je radilo kolektivno sa Upravom Saveza Cinovnika, a pored toga i samo preduzimalo korake neposredno kod gg. Ministra Prosvete i Finansija. I kad je se na kraju uspelo da se odobri isplačivanje avansa, Udruženje je i posle toga moralo intervenisati nekoliko puta i usmeno i pismeno povodom nepravilne primene ovog rešenja u pokrajinama, gde mnogi učitelji ovo na vreme nisu primili. Uporedo sa ovim Izvršni Odbor je i putem štampe i neposrednom intervencijom kod svih nadležnih faktora činio poikušaje da se učiteljice udate za državne čiiiovnike izjednače u pogledu ličnog dodatka na skupoču sa ostalim. 19. marta tg. naposletku je i g. Ministar Finansija pred celom Upravom Saveza Činovnika dao reč da če to ispuniti. Kao što je poznato, u tom vremenu naročito odredena komisija u Ministarstvu Finansija radila je projekat Uredbe o dodacima na skupoču. Ceo rad na toj Uredbi držat je u največoj tajnosti. I kad je na ikraju krajeva Uredba objavlena, učiteljstvo je bilo iznenadeno na prvom mestu čl. 11. Uredbe, po kome udate seoske učiteljice nemaju pravo na pun lični dodatak; a tako isto i pokušajem da se izigra jasna odredba čl. 249. Zakona o činovmcima po kome pravo na nove plate teče od 1. oktobra 1923. g. Povodom toga, odmah itt. aprila tg., izvrsni Odbor posetio je g. Ministra H"Osvete želeči da ga angažuje tia u Ministarskom bavetu uioži protest protivu ci. 11. Uredbe o razvrstavanju. Cim je od strane Udoora pomenut raziog ovoj poseti, g. Mimstar je izjavio, da je on več učinio taj pokušaj, ali da je na ministarskoj sednici prošiog aana taj čiau izmenjen tako, aa staiije ostaje kao i ranije t. j.: da *ve udate učiteljice za aržavne službenike, bez raziike na mesto u kome siužbuju, imaju polovinu ličnog dodataka. iMa proteste povodom ove odluke, g. Ministar je odgovorio, da je zasad ovo svršena stvar; jer je odluka o tome več pala. Ovako je rešeno zato, što je g. ivnnistar f inansija izjavio, da nema zasad pokriča za sumu potrebnu da se dodatak može daii svima, te je zoog toga da ne bi biio nejednakosti otpaia projektovana odreaba po kojoj su pun doclatak imaie dobiti samo učiteljice po varoširaa. Izvršni Odbor odmab. je o ovome obavestio preko N. Prosvete sva učiteijska društva i pozvao ib. da i putem svojih zborova ulože protest protivu svega ovoga. posie svega ovoga, 23. maja t. g., Izvršni Udbor posetio je g. Ministra Finansija i predao mu predstavku, objavijenu u 41. br. N. Prosvete za ovu gociinu u ikojoj je u glavnom traženo: 1. Da se isplati razlika izmedu starih i novih plata za vreme od 1. oktobra 1923. do 30. aprila t. g. 2. Da se sadanji čl. 11. Uredbe o dodacima na skupoču ukine i udate učiteljice izjednače u prinadiežnostima sa ostalim činovniciraa. Pored ovog u predstavci je istaknula nesrazmera u ličnira dodacima izraedu viših i nižih činovnika i ocrtan položaj seoskih učitelja i navedeni razlozi, koji idu u prilog toga, da u pogledu dodataka treba da budu svi jednaki. U isto vreme i u ovoj prilici lzvršni Odbor izneo je svu nepravdu učinjenu penzionerima i tražio da se u ime čovečnosti i pravde njiiiovo stanje popravi. Udgovor g. Ministra Finansija na sve ovo sastojao se u obečanjima, koja na žalost »i do danas nisu ispunjena. Dodati moramo samo još to, da smo i ovom prilikom odbili predlog da se u pogledu dodataka pravi razlika medu učiteljicama tražeči punu jednakost za sve. Posle svega ovoga nama je ostalo da kroz našu štampu produžimo akciju za naša prava i da pokušamo da se jednim opštim činovničkim pokretom nadležni prinude da ispune ono na šta činovnici po zakonu imaju pravo. Na žaiost, to i ovde mcramo pomenuti, zajednička akcija sveg činovništva bila je paraiisaoa i ni iz daleka nije poikazala onu aktivnost koju je učiteljstvo pokazalo. Time je oslabljen onaj moralni efekat koji je u ovoj borbi imao biti od presudnog uticaja. Kao što smo i kroz naš organ kazali, mi smo uvek bili i ostajemo za lojalnost činovništva preraa državi i protiv toga da ma koja organizacija predstavlja državu u državi. Bili smo i jesmo pristalice solidarnosti i harmonije društva i borili smo se uvek za zajednicu interesa i visoke zadatke koji dominiraju nad separatnim ciljevima; ali nalazimo da uvek treba razlikovati lojalnost prema državi od lojalnosti i akceptiranja nez^onitih postupaka i metoda koji ruše solidarnost društva. 1 baš ta najčistija lojalnost i prema državi i poštovanje njenih najviših interesa, nalažu činovništvu naše zemlje borbu protivu gaženja njihovog zakonitog prava. U ovom slučaju ono se specijalno sastoji u tome, što je pogažen čl. 249. Za kona o činovnicima; što je potrošeno 200 miliona dinara predvidenih dvanaestinama za oktobar, novembar i decembar pr. godine i što zbog toga ni do danas kad ove redove pišemo, nije činovništvu isplačena razlika izmedu starih i novih plata. Radi toga, kao što rekosmo, mi smo bili za solidarnu i odlučnu akciju sveg činovništva za postizanje ovog cilja. Na žalost mora se reči da se je činovn!štvo kao celina pokazalo u ovom pogledu vrlo neaktivno i da su nade koje smo polagali na opštu činovničku organizaciju podbacile. Povodom svega toga može se reči da donekle i sami činovnici snose odgovornost što je do ovoga došlo. Izgleda da su prilike današnjeg doba i sve nemile pojave koje vidimo oslabile snagu činovništva i da periodična akcija njihovih orgazacija predstavlja slabačke plamičke koji se vrlo brzo gase. Da ne ulazimo neposrednije u ovu stvar, možemo još reči, da su neduzi našeg javnog života i prilike koje svi znamo paralisale snagu činovnika kao celine, izazvali apatiju i razbili njihovu solidarnost. Kod svih ovih materijalnih nevolja koje preživljujemo i bede koja pritiskuje desetine pa i stotine hiljada činovnika i njihovih porodica, oni koji su zadovoljeni u svojim ličnim ambicijama i interesima odazivaju se ria sve nepravde prema činovništvu kao celini, ravnodušnošču pa čak i odbranom tih postupaka. S obzirom na sve ovo mi učitelji moramo se pouzdati u svoju sopstvenu snagu i učiniti sve da radom kroz našu organizaciju izazovemo onaj moralni efekat, ikoji če primoči da se naši opravdani zahtevi zadovolje. Rad u ovom pravcu, rai ne mislimo prekinuti i na Glavnoj Skupštini je da da direktivu i odredi dalje metode borbe u ovom pogledu. Naša borba i naš rad u ovom pravcu nisu završeni. Akcija Povereništva našeg Udruženja. Na završetku izlaganja o našem radu, smatramo za dužnost pomenuti saraclnju uprava svih povereništava našeg Udruženja lia našem zajedničkcm poslu. U toku godine Izvršni Odbor radio je sporazumu sa svima povereništvima i moramo naglasiti da je svaki naš akt našao kod istih punog odziva. Povereništvo UJU u Sarajevu u ovoj godini razvilo je jednu neumornu akciju za popravku prosvetnih prilika u Bosni i Hercegovini i zadovoljenje opravdanih zahteva bosansko^ hercegovačkih učitelja. Pojedini momenti njihovog rada objavljeni su i u >N. Prosveti« iz tih napisa učiteljstvo je moglo videti s kolikom su vrednočom i predanošču ti ljudi radili na nasirri opštim stvarima. Isto tako neumorni saradnici na saniranju naših staleških prilika bili su naši drugovi iz Slovenije, odnosno Uprava Povereništva — Ljubljana. Naročito u sva pitanja, koja se tiču materijalnih i pravnih interesa učiteljstva, oni su unosili veliku delatnost i razumevanje i činili Izvršnom Odboru korisne predloge. Uprava povereništva — Beograd uzimala je učešča u svakoj našoj važnijoj akciji i predstavnici istog Povereništva išli su zajednički sa nama kod svih nadležnih faktora, kad je bila u pitanju kakva opšta stvar učiteljstva. Povereništva u Zagrebu i Splitu radila su najviše u nacionalnom pogledu i kroz svoje pokrajinske organe bili naši pouzdani saradnici na delu jedinstva celokupnog jugoslovenskog učiteljstva i budenju interesa za opšte ciljeve i zadatke učiteljstva. Isto tako mi na ovome mestu moramo istači i odziv večine sreskih učitelj^kih društava, koja su u ovoj godini pokazala življu akciju i interesovanje za poslove Udruženja. Mnogobrojnim telegramima, dopisima i izveštajima o svome radu oni su nas obaveštavali o stanju škola i o željama učiteljstva i davali i moralriu i materijalnu potporu u našem radu. Mi se nadamo da če ova veza u idučoj godini još ojačiti i da če Udruženje Jugoslovenskog Učiteljskog opštom saradnjom sveg učiteljstva naše zemlje sve bolje odgovarati svojim visokim zadacima. Zaključak. Završujuči registrovanje najvažnijih momenata iz našeg ovogodišnjeg rada, mi izlazimo pred Olavnu Skupštinu našeg Udruženja sa verom, da če se u ocenu ovog rada uči sa onom dobrom voljom i iskrenom željom za napredak naše zajedriičke stvari s kojom smo i sami vršili svoju dužnost. U posao, koji nam je poveren mi smo unosili svu svoju snagu i ulagali sve svoje napore da odgovorimo nadama i očekivanju učiteljstva i opravdamo poveren^je koje nam je dato. U mnogo slučajeva prilike su bile jače od nas i sprečavale postizanje onog što smo želeli i na čemu srao radili. Zato rad naš i treba ceniti s obzirom na vreme i prilike pod kojima je sve ovo radeno. Završujemo ovaj izveštaj sa uverenjem da su naš rad i borba naša kao krajnji cilj imali najviše dobro naroda, a to je napredak njegove prosvete, i da če istrajnost u tome radu doprineti sve više prosvetnom napretku našeg naroda i boljem učiteljskom životu.