Poštarina plačena o gotovom God. XII Broj 16, U Zagrebu, 18. travnja 1940. Pojedini broj Din I.— . Uredništvo l oprava ZAGREB. MASARVKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava ■ a Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a Narod, koji se odreče ma l jedne stope krvlju ■ znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivl.ie narodom DVIJE ZNAČAJNE MANIFESTACIJE održane su u petah 12 i nedjelju 14 o. mj u Zagrebu. Bio je to pohod slovenskih knji¬ ževnika hrvatskim književnicima i pohod Bačkih Hrvata glavnom gradu Zagrebu. Jed- ni su došli sa sjevernih , a drugi sa zapad- nih granica, a jedni i drugi da manifesti- raju svoju povezanost. Predsjednik Društva Hrvatskih Književ¬ nika, organizator pohoda slovenskih knji¬ ževnika Zagrebu, dr. Ilija Jakovljevič, lije- po je to u svom pozdravnom govoru u Ma¬ lom Kazalištu istaknuo rekavši: »Metropola Hrvatske primita je danas dva draga pohoda: jedan je s istočne grani- ce Hrvatske, a drugi je sa zapadne granice Slovenstva. Isti dan dolaze nam književniei bratskog slovenskog naroda i naši bački i baranjski Hrvati. Slovenski književniei do¬ laze, da svojim hrvatskim drugovima vrate posjet, spojen s toliko ugodnih sječanja, i' da pred hrvatskom kultumom javnošču razotkriju snagu i Ijepotu slovenskoga j du¬ ha, koji je našao tako skladan izraz u stva- ranju slovenskih književnika. Bački nam t baranjski Hrvati opet dolaze sa svojo m pje- smom i svojom narodnom nošnjom, dakle elementima, koji obilježuju našu staru na- rodnu kulturu. Varao bi se, tko bi mislio, da je Zagreb radi ovog dvostrukog posjeta u neprilici. On ima dvije ruke, dovoljne, da sagrle i jedne i druge, u njegovom srcu ima dosta mjesta i za naše sonarodnjake s naše istočne granice, kao i za naše srodnike s naše zapadne granice. Štaviše, ova koinci- dencija pruža sretnu priliku, da se dade za¬ maha i našem nacional. duhu, koji obuhvača sve krajeve, u kojima živi hrvatski narod, i da se dade oduška živom osječanju za duhov¬ ne vrednote srodnoga slovenskoga naroda. Primarno vas kao glasnike slovenske nacije, s kojom nas vežu stare, historijske veze, osno¬ vane na uzajamnim interesima naših nacio¬ nalnih prostora i naših narodnih sudbina « Ovakve manifestacije u Zagrebu nijesu nove. Kako sada Hrvati iz Bačke, dolazili su nekad i Hrvati iz Istre Zagrebu u pohode. V uskrsnom broju našega lista opisao je Josip Svjetličič jedan takav pohod, kad je godine 1890 — dakle točno prije 50 godina — na zemaljsku izložbu došlo iz Istre Zagreb 400 istarskih Hrvata da se pod vod¬ stvom svojih narodnih poslanika, svečenika i učitelja poklone tadašnjem vodji hrvatsko- ga naroda, dru Anti Starčeviču. To nije da¬ kle ništa neobična. Značajna je ona centri- petalna sila, koja oduvijek sve najizloženije narodne točke vuče k narodnom središtu, iz koga cr.pe okrijepu i snagu. Posebno značenje imade danas i pohod Slovenaca Zagrebu. Slovenci su uz istarske Hrvate krajnja brana Slovenstva na zapadu, koji su u po- Vijesti izdržali najteže bitke za održanje. U svojo j borbi slovenski je narod imao u historiji uvijek spremnog suborca i čvr slu pozadinu u hrvatskome narodu. Jedan od najizrazitijih dokaza zajedničke narodne suradnje je seljačka buna za Matije Gubca, kad su se hrvatski i slovenski kmet rame o rame borili za staru pravdu. To je istina jedno od najžalosnijih doba naše zajedničke starije povijesti, ali i jedno od najdubljih po svom značenju. U no vi j o j povijesti mnogo je značajnija i dublja su ra d n ja Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Goričko j, odnosno u J ulij s k o j Krajini. TJ najnovijem broju » Savremenika « glasila Društva Hrvat¬ skih Književnika dr. Ilija Jakovljevič po¬ sebno ju podvlaii i kaže: Politička suradnja Hrvata i Slovenaca bila je prije rata živa. U carevinskom viječu u Beču složno su radili hrvatski zastupnici iz Dalmatinske Hrvat¬ ske sa slovenskim zastupnicima iz Kranj¬ ske, Štajerske, Koruške , Istre i Gorice. Oni su, štaviše, znali saradjivati i u istom par lamentarnom klubu. O s ob it o je živa bila suradnja u Istri, gdje su se naše dvije narodne skupine na- š le u položaju, da s u samo zajed- ni (k o m b o rb o m mogle osvajati j e dnu p o z i c i j u za dru g o m i tako osigurati harem temeljna prava hrv at sko g a i slovenskoga naro¬ da. Bila je to teška i požrtvovna borba, sva ispunj e na idealiz¬ mom, i sigurno spada m e d j u na j- Ij e p š e stranice naše povijesti .« Ta borba nas je tako povezala, da smo postali nerazdruživi prijatelji, lak i više, brača u sreči i nesreči. Kako su čvrste veze medju primorskim Slovencima i istarskim Hrvatima najbolje dokazuje i Hnjenica, da granica medju jednima i drugima prolazi tako blago i jedva osjetljivo. da ju je skoro nemoguče točno začrtati, što kod ostalih hr- vatsko-slovenskih granica nije slučaj. Još jače nas je i na terenu dolje i ovdje u emigraciji povezala ista sudbina,. Danas imaju i Hrvati i Slovenci iste tegobe i iste radosti, iste želje i iste ideale. A u tom,e leži i veliki razlog povezanosti sviju nas, i Hrvata * Slovenaca, u našim emigrantskim fedovima. 1 Evolucija u držanju Italije DA LI JE DOŠLO VRIJEM E TALI JANŠKE ODLUKE? U cijeloj Evropi, napose u zaracemm taborima, prati se s velikim intere- I svakome jasno da če na to držanje utje' som držanje Italije u vezi s dogadjajima, koji su se prošlih dana odigrali na sje- cati u prvom redu prilike u Sredozem- veru Evrope, i koji bi — prema nekim naslucivanjima — mogli biti uvertira u nove još dalekosežnije korake. Što če i kuda če Italija, a napose: da li je na- stupio čas, da i ona odlučnije zalivati n sadanji ratni obračun i tako izadje iz rezerve »neratujuče države«? To su pitanja, koja interesiraju evropsku političku javnost, a izazivaju, posve naravno, i interes balkanskih država, kao neposrednih talijanskih susjeda. Odgovor na spomenuta pitanja za sada se još ne može dati, ali se zato može reči da Italija izlazi — prema nekim znacima — iz dosadanje rezerve ne krijuči svoje simpatije za Njemačku. Tu evoluciju u talijanskom držanju, što se uzima kao posljedica njemačke okupacije Danske i Južne Norveške, zabilje- žili su engleski i francuski listovi, a registrirala ju je I naša štampa. U ber¬ linskim krugovima je takvo držanje Italije odjeknulo radosno, što je i razumlji¬ vo. Ipak se — čini nam se — još uvijek ne može reči, da su se dogadjaji što se Italije tiče razvili dotle, da bi valjalo očekivatl njenu neposrednu odluku, da prekine sa svojim sadanjim stanjem »nezaračene države«. U nekoliko novinskih fragmentarnih vijesti prikazat čemo, kako su se posljcdnjih dana razvijale stvari, koje se odnose na Italiju i njeno držanje. »Apsurdno je da talijanski narod ne sudjeluje u promjeni karte Evrope« Jedan talijanski list — kako se javlja iz Rima — ovako opravdava najnovlje držanje Italije: »U rujnu prošle godine sukob je bio lokaliziran, a Italija se nalazila ne- spremna zbog ratova, koje je vodila u posljednje četiri godine. Zato je njeno držanje bilo odredjeno držanjem neza- racene sile. Ali danas je Italija spremna i ona može govoriti jače i glasnije. Ako joj se nametnu velike odluke, Italija ne če sutra biti odsutna. Apsurdno je, da talijanski narod ne sudjeluje u pro¬ mjeni karte Evrope, a možda i svijeta«. Talijanski je narod spreman.— veli »Tevere« Agencija Stefani javlja: »List Teve- re« vrlo ostro polemizira sa »Daily Te legraphom*, koji je objavio vijest iz Rima, da se Talij ani plaše rata i da su nezadovoljni politikom svoje vlade. - Ne samo što se — veli »Tevere« — ta lijanski narod ne boji rata, več on na protiv smatra rat kao jednu od nor, malnih forma svoje djelatnosti sve tamo od godine 1935. Talijanski je narod spreman i bit če sretan, da zagazi u rat, kadgod to budu zahtijevali njegovi inte¬ resi. Rat može izbiti svakog tjedna... Direktor lista »II Telegrafo« Ansaldo održao je preko radia i objavio u svom listu predavanje u kojem je medju osta¬ lim rekao, da poslije dogadjaja od pro- šloga tjedna, danas više nema ni jedno- ga naroda koji bi se mogao držati izo¬ lirano. Ovo je strašan rat, koji je odre- dio časove i svima onima, koji su vje- rovali da če moči ostati po strani. Varaju se i živ j u iluzijama svi Ta- lijani, koji vjeruju da če naša zemlja do kraja moči ostati po strani od kon¬ flikta. Ansaldo je nadalje rekao, da Talij ani moraju biti spremni na rat ne samo u materij alnom pogledu. Rat može izbiti svakoga tjedna i mi Talij ani ne smijemo dozvoliti, da nam se desi ono što se desilo norveškom mi¬ nistru vanj škili poslova Kohtu, koji je istom ujutro, kad se probudio, saznao da je izvršen napadaj na njegovu Ze¬ mlju. Mi Talijani i gradjani velikog imperija ne smijemo dozvoliti da nas jednoga jutra mjesto budilice probudi vojnička trublja. Mi čemo dati trubni znak i to onome, kome je namijenjcn. Intimniji odnosi izmedju Rima i Berlina Beogradska »Politika« donosi od svog rimskog dopisnika u svom broju od 14. aprila: »U jednom, ma da kratkom, pregle¬ du političke situacije Italije ne smije da izostane konstatacija da su odnosi izmedju »nezaračene« Italije i zaračene Njemačke postali mnogo intimniji nego što su bili u početku sadašnjeg rata i da su istovremeno talijanski listovi počeli ponovo da pišu o Prancuskoj na način 1 zato nas veseli srdačan prijem na koji su u Zagrebu naišli Bački Hrvati, koji nas po svom periferičnom položaju podsječaju na našu braču u Istri. Tako nas je razvese¬ lila i bratska suradnja Hrvata i Slovenaca, koja se manifestirala prigodom pohoda slo¬ venskih književnika hrvatskim književniei- ma u Zagrebu i povodom slovenske književ¬ ne večeri u Malom Kazalištu. koji nije bio uobičajen u početku ovoga rata. Ove konstatacije mogu da budu znak nagovještavanja onih promjena koje nikako ne treba gubiti iz vida, več koje treba kao sigurno očekivati onog trenutka kada se Italija odluči da svoj dosadašnji stav promjeni. Solidarnost izmedju Italije i Njemačke, na koju je ukazano poslije sastanka na Brenneru, ostaje zasad na polju diplomacije i poli¬ tike. Sutra može da se prenese i na bojno polje. Kažemo »može«, jer to za- visi od razvoja dogadjaja«. Radostan odjek u Berlinu Dobro informirani berlinski dopisnik »Neue Ziircher Zeitunga« javlja (15 o. mj.) da je u Berlinu zavladao veliki optimizam povodom vijesti iz Italije, u kojima se opširno javlja, kako talijan- ska vlada priprema raspoloženje za .je¬ dnu ratnu intervenclju. Njemački listo¬ vi prenose čitave stupce, kojima talijan- ska štampa popračuje intervencij u u Skandinaviji. Naročito se pozdravlja govor direktora »Telegrafa« Ansalda koji slovi kao suradnik grofa Ciana, koji je u svom govoru na radio izjavio, da se Italija sprema i da čeka na pogodan momenat. Berlinski večernji listovi vide u torne »dinamično djelovanje dogadja¬ ja u Skandinaviji« i najavljuju svojim čitateljima, da Hitlerova djela ne če ostati bez efekata. U službenim se kru¬ govima uvjerava, da u odnosima Nje¬ mačke prema Balkanu ne če nastupiti nikakve promjene i da Njemačka nema potrebe za novim ratištima. Kako gledaju u Londonu na držanje Italije što se tiče držanja Italije, javlja do¬ pisnik »Neue Ziircher Zeitunga« iz Lon¬ dona (15. IV.), da ton, koji je talijanska štampa od početka prošlog tjedna uda¬ rila daje londonskim krugovima povo¬ da da se mnogo bave držanjem Italije. Opčenito se vjeruje, da Mussolini nebi oklijevao u danom momentu iči sa Hitlerom protiv saveznika. Spekulacije u tom pogledu povlače se bez prestanka još od sastanka na Brenneru. Nakon što su neki talijanski listovi otvoreno pri¬ znali, da je Mussolini bio informiran o skandinavskom planu kancelara Hitlera, nije ni čudo što su u Londonu spremni na krajnju eventualnost. Preostaje nada, da ono što se sada dogadja u norveškim vodama i što če se ovih dana tamo do- gadjati, a o čemu talijanski admiralitet posjeduje mnogo pouzdanije informacije nego talij anska štampa ne če ostati bez utjecaja na držanje mjerodavnih rim¬ skih faktora. Uostalom u Londonu se sa odlučnim pouzdanjem gleda u susret talij anskim odlukama pa ma kako ve one bile. članak Garvina, koji je dugo vreme¬ na bio jedan od najistaknutijih prijate¬ lja Italije, a u kojem u »Observeru« opo- minje Mussolinija da če demokracije i u ovom ratu dokazati svoju punu sposob¬ nost, i da Italija onakova kakova danas egzistira uopče ne bi stojala da zapadne sile nisu pobij edile u svjetskom ratu, smatra se kao najbolj i odraz raspolože- nja koje danas prevladava prema Ita¬ liji u londonskim političkim krugovima. Prilike na Sredozemnom moru i na Balkanu »Kad je riječ o saiašnjem, eventualno budučem držanju Italije, — veli »Poli¬ tika« u jednom svom dopisu iz Rima — potrebno je napomenuti da je u Rimu nom moru, kao i u balkansko-podunav- skom dijelu Evrope. Zato je razumljivo što rimska štampa posljednjih dana po¬ svečuje mnogo mjesta situaciji u bal- kansko-podunavskim zemljama. Naj.veči odjek imala je vijest u »Giornale d’ Italia«, o izjavi jednog visokog vladinog funkcionera Jugoslavije. Drugačije nije moglo ni da bude, jer je ta izjava, kako su to jednodušno priznali mnogi strani i talijanski novinari, bila sasvim jasna i veoma kategorička. Ta je Izjava, go¬ vorilo se sinoč u krugovima stranih i domačih novinara, potvrdiia još jedam- put, da Jugoslavija zna i da če znati što ima da radi u slučaju da dogadjaji u Jugoistočnoj Evropi podju drugim to¬ kom i da če ona u tom slučaju zaista pretstavljati jedan od presudnih faktora zbog svoje velike vojničke tradicije, kao i zbog svoje sadašnje vojne snage. Sa- svirn je dakle razumljivo što pravi stav Beograda neče niko moči ni u kom slu¬ čaju da izgubi iz vida«. Mobilizacione mjere u Italiji United Press javlja iz Rima: Sa mje- rodavne strane se saznaje, da je Mus¬ solini odlučio pozvati pod oružje još pet godišta (1,250.000 ljudi), tako da bi Ita¬ lija bila dorasla svakom razvoju rata Drži se da se radi o pozivu pod oružje 1908 i 1914. Upučenl krugovi drže, da se ovdje radi samo o uvodu u daijnje mobilizacione mjere. U četvrtak na ve¬ čer su po svima ulicama Rima izvješeni plakati, u kojima se pozivaj u mladi ljudi, naročito pripadnici tehničkih profesija, da se dobrovoljno jave za službu u rat- noj mornarici. Koncentracija flote kod Dodekaneza U rimskim diplomatskim krugovima tvrdi se da je Italija istovremeno s nje- mačkom akcijom u Skandinaviji, u pot- punoj tišini izvršila koncentraciju svoje ratne mornarice kod Dodekaneskih oto¬ ka U savezničkim krugovima odbij aju da zauzmu stav prema ovim tvrdnjama. S velikom pažnjom prati se držanje Italije, ali se ističe da još ne treba smatrati da je Mussolini odlučio uči u rat na stra¬ ni Njemačke. Vjeruje se, doduše, da je brzi uspjeh Nijemaca u Skandinaviji na- pravio utisak na Ducea, ali još nije sigurno da li možda neče imati suprot- ni učinak. Pored toga goji se nada da če talij anska kraljevska porodica, pa i eventualno i Vatikan, uticati da Italija ne udje u rat. Mine na ulazu u Jadran Kako se iz Rima potvrdjuje, talijan¬ ska ratna mornarica počela je polagati mine na jugu Jadranskog mora, t. j. izmedju Baria i Brindisia s jedne, te Valone i Drača s druge strane. KULTURNE VEZE S1TALIJ0M Pod naslovom »Kulturne veze s Ita¬ lij om« časopis »Ravnopravnost« (Be¬ ograd) piše: »Nakan potpisivanja političkoga spo¬ razuma u Beogradu poboljšali su se i ekonomski i kulturni odnosi izmedju Ju¬ goslavije i Italije. U posljednje vrijeme Italija naročito nastoji da naš narod što bolje upozna sa svojom kulturom. Oda- tle osnivanje instituta za talij ansku kul¬ turu u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Na taj nam se način otvara mogučnost da se upoznamo s bogatstvom talij anske kulture 1 da bliže pratimo razvoj kultur¬ nih i političkih prilika u Italiji. U Jugo- slaviju naime več stižu u sve vedem bro¬ ju talijanske publikacije, knjige časopisi i listovi. I naši kulturni radnici i izdavači tre- bali bi iskoristiti priliku, koja im se pru¬ ža proširenjem izmjene kulturnih doba- ra s Italijom. Italija bi mogla da bude dobro tržište za našu knjigu, naročito obzirom na 650.000 Jugoslavena, koji ži¬ ve u Julijskoj Krajini. Mišljenja smo, da talijanske vlastl ne bi načelno pravile poteškoče u tom pogledu, naročito u ko¬ liko dolazi u pitanje nepolitička litera¬ tura«. STRANA 2. »ISTRA« BROJ 1«. KRADJA DRVA I PIJESKA Marčana — Jednoga dana vračajučl se iz Vodnjana kuči namjerio se Miho Cetinja na Ivu Rupenu i Nekoga Go- nana, koji su vozili puna kola drva. če- tinji su se drva učinila poznatima, jer su bila sasvim iste vrsti kao i ona, što ih je on nedavno sjekao u svojoj šumi Požurio se zato u svoju šumu, da vidi, jesu li njegova drva još tamo, no drva više ni je bilo, nego su tragovi kola išli ravno onim putem kuda i kola Gonana i Rupene. Cetinja se požuri u Marčanu da stvar prijavi karabinijerima. Kara' binijeri su poduzeli izvide i ustanovili da je Rupena zajedno sa Zvanom Metlica drva ukrao, a Gonana najmio, da mu ih odveze kuči. Gonan siromah nije ni slu- tio — tako bar kaže — da vozi ukradena drva. * Bar ban — Antun Brgič več je dugl niz godina seoski cestar i polaže veliku pažnju na to, da ceste u njegovom ra¬ jonu budu uredne U tu svrhu drži uvi- jek na skladištu kra' svoje kuče stano- vitu hrpu kamena tučenca i pijeska. Prije kratkog vremena opazio je, da mu je kup pijeska nenadano splasnuo. Traži simo, traži tamo ustanovio je da mu taj pijesak nije otpuhnuo vjetar, u što on uostalom nije nikada ni vjerovao, nego da ga je jedne noči odvezao Josip Ora- vič. kome je sada ravno 68 godina, što ga medjutim nije smetalo, da u dva tri navrata odvuče pune tačke pijeska. Obzirom na starost oproštena mu je ka- zna od 8 mjeseci, koliko je zbog te kra- dje bio osudjen, ali če 400 lira globe ipak morati platiti. ODPUST DELAVCEV IZ VEČJIH INDUSTRIJSKIH PODJETIJ Trst, aprila 1940. Po grozni nesreči, ki se je pripetila v rudniku pri Raši, je ravnateljstvo odpustilo okoli 1500 delav¬ cev, po večini domačine iz bližnjih kra¬ jev, to pa zaradi tega, ker se odselej mo¬ rajo v jami držati predpisov za varnost delavcev, katere so doslej zanemarjali. Zato pa ne more več toliko ljudi delati v rudniku. Tudi v Trstu, in sicer v novi rafineriji mineralnega olja pri žavljah »Aquila« so začeli v velikem odpuščati slovenske delavce, ker niso vpisani v fašistični stranki. ZAPRTA TRGOVINA Trst. - Dne 8. aprila t. 1. so aretirali slovenskega trgovca v Trstu Rudolfa Bi¬ dovca obenem z nekim Luigijem Samue¬ lom. Očitali so jima, da so poskrili večjo količino mila in ga niso hoteli proda¬ jati strankam. Toda že tri dni pozneje sta bila oba oproščena in izpuščena, ker nista zakrivala nobenega prestopka pro¬ ti zakonu. Kljub temu pa je oblast za¬ prla Bidovčevo trgovino za mesec dni. PREFEKT U PAZINU Pazin — Puljska prefekt došao je u Pazin zajedno s federalnim tajnikom da pregleda radove u nekadašnjem kon- viktu »Fabio Filzi«, u kome če se od sada smjestiti siročad poginulih rudara u Krapanu. Ti bi radovi imali biti gotovi do konca ovog mjeseca. IZ ROD NOGA KRAJA NOVA CESTA IZ TRSTA U PULU Pitanje dobrih cesta bilo je u Istri oduvijek dosta bolno, iako su svi pred uslovi zato, bili tu. Zemlja je upravo ko stvorena da po njoj vode dobre ceste, jer kamena ima na pretek, pa nije trebalo drugo nego po vaditi ga. utvrditi temelje ceste, izravnati kamenje i zasuti ih tu- čencem i komunikacije bi bile. Nepo¬ sredno prije rata austrijske su vlasti, obzirom na važnost istarskog poluotoka za tadašnju austrijsku polovinu, počele pitanju komunikacija posvečivati sve veču pažnju. Tu je konačno bila glavna izvozna luka monarhije. Trst, te glavna ratna luka njezina Pula, koje je trebalo povezati i strateškim i trgovačkim ve¬ zama. Glavne ceste Trst-Pula. Rijeka- Pula i Rijeka-Pazin-Poreč, iako nisu stopostotno odgovarale savremenim ko- munikacionim zahtjevima, ipak su za tadašnje prilike bile na višini. Teže je bilo sa drugim manje važnim cestama, koje su spajale pojedina mjesta unu- trašnjosti. Tamo su veze bile neprirodne i nemoguče. Da samo spomenemo slučaj Kringe i Svetoga Lovreča Pazenatičkoga. Tko je htio iči iz Kringe u Sveti LovreC, koji je tek nekolike kilometara udaljen od nje, trebao je iči najprije iz Kringe do Tinjana, odanle skrenutl do Baderne, a od Baderne u Sveti Lovreč. Znači da je morao napraviti tri puta dulji put nego bi ga bio napravio, da je cesta išla izravno iz Kringe u Sveti Lovreč, tek nekoliko kilometara daleko. Isti je slu¬ čaj bio i sa Svetim Lovrečom, iz kojega se je u Poreč išlo preko Baderne, umje- sto, da se je presjeklo put na žbandaje. Tik pred ratom i te su se neprirodnosti bile počele ispravljati, pa je cesta Sveti Lovreč-žbandaj-Poreč bila skoro na po izgradjena. Sada su Talijani i ce ceste dovršili, pa je komunikacija donekle olaksana Cesta’iz Trsta u Pulu nije takodjer bila baš najidealnije riješena. Od Trsta vodila je cesta preko Kopra, Buja, Vizi- nade, Tičanja, Pazina. Svetoga Vičenta i Vodnjana u Pulu. Cesta je bila veoma nepravilna, puna serpentina, uspona spuštanja, a kako se i iz samoga pravca njenoga vidi, dosta nepraktična. Jedan odvojak te ceste išao je od Vižinade na Badernu, Sveti Lovreč, Lim i Kanfanar, no i taj je zbog duboke limske Drage bio dosta opasan i nepraktičan . Sada se izgradjuje nova turistička cesta, koja če voditi iz Trsta u Pulu u glavnom uz more po najljepšim i naj- plodnijim krajevima Istre. Cesta ide od Trsta do Kopra, pa kraj Ižule, Portoroža, Strunjana, Brto nigle, Novigrada do Poreča, skoro nepre¬ stano uz more, kroz bogate i plodne kra- jeve, prepune vinograda i maslinika Od Poreča skreče na žbandaje, odatle na Sveti Lovreč i u Limsku Dragu, pa uz more kao kroz prekrasni fjord, do So- šiča, a odanle na Bale, preko Vodnjana u Pulu. Cesta se gradila dvije godine i sada je u glavnom gotova. Cesta je gradjena po najmodernijim principima cestograd- nje, izbjegnuti su gdje je to god bilo moguče nepotrebni zavoji, usponi i spu¬ štanja, tako da če se na njoj moči po- stiči mnogo veča brzina vozila, nego na dosadašnjoj cesti Trst—Pula, na kojoj je trebalo više nego tri sata da se je autom moglo prevaliti njenih 133 kilo¬ metra. Nova turistička cesta, koju su prozvali »litoranea«, duga je 122 km Raški premog bodo uporabili za kok PAZINSKI DJACI PROTESTIRAJU PROTIV GEOGRAFSKE KARTE U »ILLUSTRATIONU« Pazin — Povodom objelodanjivanja poznate geografske karte, koju je donlo pariški »Illustration«, a o kojoj je bilo govora u posljednjem broju našega lista, održali su djaci pazinske gimnazije pro- testnu skupštinu, nakon koje su prošll po gradskim ulicama pjevajuči patriot¬ ske pjesme. O toj je karti kako je po- znato trščanski Piccolo napisao seriju od 12 članaka. PROPAGANDA ZA OPATIJU Opatija — Turistička revija »Le Tre Venezie«, koja izlazi u Padovi donijela je veliki članak s mnogo slika o Opatiji i prolječu u njoj. Uopče se za Opatij u u posljednje vrijeme po talijanskim listo- vima pravi velika propaganda, pogotovo otkako su turisti iz sjevernih krajeva, zbog rata, sasvim izostali. SABIRANJE ŽELJEZA Pula — Sve fašističke organizacije dobile su nalog, da sve staro željezo, koje ma tko od članova u kuči ili oko nje, posjeduje, preda u zato odred j ene prostorij e fašističkih organizacija. 2e- ljezne ograde se moraju skinuti, a umje- sto njih imaju se postaviti ograde Iz betona ili kamena. Računa se, da če se na taj način za najkrače vrijeme sku¬ piti naj manj e milijun tona staroga že- ljeza. žica, koja je do sada okruživala puljske perivoje skinuta je i odnesena u magazine. UHVAČEN PROVALNIK Labin — U posljednjem smo broju javili o provali izvršenoj u kuči rudara Tenčiča, kojom su mu prilikom odnijeli nepoznati provalnici 300 lira gotovog novca, šunke i slanine. Sada je uhvačen jedan od dvaju provalnika To je neki Kalcina Antun iz Grožnjana. POSLANICA TRŠCANSKOGA BISKUPA Trščanski biskup Santin izdao je uo- bičajenu biskupsku poslanicu koja se či- ta u svim crkvama biskupije. Poslanica je i ove godine štampana na tri jezika: talij anskom slovenskom i hrvatskom, Te dni so v plinarni v Padovi preisku- sili raški premog, če je mogoče iz njega napraviti kok. Kakor je znano, delajo kok le iz visokovrednih vrst premoga. Za kok torej ni pripraven vsak premog. Kok je danes v topilništvu zelo važna in neob- hodna surovina in z ozirom na visoko stopnjo industrije, ki zahteva vse vrste kovin, je njegova uporaba zelo velika. Tu¬ di Italija se je dala na rešitev tega pro¬ blema ter se je celo vrgla na to, di bi iz premoga, ki ga pridobiva na svojem teri¬ toriju, proizvajala tudi bencin. Po dolgih poskusih se je posrečilo napraviti iz raš¬ kega premoga dobro kvaliteto koka, ki le v malem zaostaja za tujimi. Pomembno je, da premog iz Sardinije (Sulcis in Baču Abis) ni dal bog ve kako dobrih rezul¬ tatov. Sedaj delajo na tem, da bodo raški premog uporabljali za izdelovanje koka. Na mesto raškega premoga pa bodo upo¬ rabljali lignit in ostale vrste premoga. ISTARSKI KREMEN Velike naslage istarskog kremena, koje se poput krhkih rebara prostriješe iz okolice Svetoga Vičenta, na sve Strane, daju danas dnevne zarade za 400—500 radnika. Mnogo se u posljednje vrijeme, u eri autarhije, govori o istarskom kre¬ menu, pa ga se znanstveno ispituje, jer je istarski kremen sasvim drukčiji nego li drugi kremeni koji se kopaju u Bel¬ giji, Francuskoj i Italiji. Tamo je kre¬ men zrnat i Iako ga se kopa, dočim je kod nas sitan i pjeskovit. Belgijski i francuski, pa i talijanski kremen, koji se kopa u okolici Piše. nalazi se sasvim na površini zemlje, te ne treba drugo nego da ga se lopatama natovari i od¬ veze. Kod nas u Istri treba ga kopati pod zemljom u priličnim dubinama, što iziskuje mnogo truda i troška. Posebna komisija istražuje kemičke sastavine tog našeg kremena, s namjerom, da ga se uz eventualnu primjesu drugog kojeg ke- mičkog elementa iskoristi za druge in¬ dustrijske svrhe, osim za tvornice stakla, kako bi posao oko iskapanja bio što rentabilniji. Sada se u Istri iskopa godišnje oko 45 tisuča tona kremenog pijeska, a ra¬ čuna se, da se postoječe naslage neče iserpiti još barem 25—30 godina, tako da neke tvornice več snuju o torne, kako bi svoje uredjaje prenijele na lice mjesta, da izbjegnu troškovima prevoza i pre- tovarivanja. Kako vidimo mnogi krajev! u Istri, koji su nekad bili. pusti, neplodni i kr- ševiti sada su odjednom postali indu¬ strijskim područjem. Razna industrijska poduzeča sklopila su s poj edinim vlasnl- cima tih terena ugovore prema kojima su si na 10 godina osigurala pravo iska¬ panja i iskorištavanja istih. Istarski se kremen mnogo izvozi u inozemstvo, a u posljednje je vrijeme i potražnja nešto veča, tako da mu je zbog toga i cijena porasla za 20 lira po toni. POMANJKANJE KONJ NA PIVKI Št. Peter na Krasu, aprila 1940. (***) Kaj takega pa se še ni zgodilo pri nas kot sedaj, namreč, da bi ostali naši kmetje spomladi brez konj. Nenaden in izreden dvig cen konjem — naj pri tem pripom¬ nimo, da je neki kmet prodal par res lepih konj za 14,000 lir (štirinajst tisoč lir) — in veliko povprašanje po njih, vse to je mar¬ sikoga napotilo, da je konje, ki jih je sicer vzdrževal za svojo domačo uporabo, pro¬ dal. Vsak je pri tem računal samo na to, kako lepo vsoto bo zaslužil pri izkupičku. Medtem pa je nastal zastoj uvoza konj iz Jugoslavije, ki je bil prej izredno velik in raznovrsten. In tako so naši kmetje sedaj na pomlad, ko vsak še manjši posestnik ta¬ ko nujno potrebuje živino, ostali brez konj. Cene se še vedno dvigajo, povpra¬ ševanje po konjih je vedno bolj živahno, konj je pa čim dalje manj. ZATVORENI DUČANI Kanfanar — Po naredjenju pre¬ fekta puljskoga zatvoren je na tri dana dučan ovdjašnjeg trgovca Milotiča, jer je ustanovljeno da je njegovom nemar- nošču u dučanu ponestalo nekoliko vrsta prijeko potrtebnih živežnih namirnica. * Piran — U Svetoj Luciji kod Pi¬ rana zatvoren je na tri dana dučan Ane žudič, jer je obično ulje prodavala kao finu vrst. RODJENI I UMRLI NA RIJECI Rij ek a — 10 travnja rodjeni su na Rijeci: Nives Matoševič, kče Stjepa- na i Mercedes rodjene Percat — Rita Bohunj kči Josipa i Josipe rodj. Koren — Oskar šuperina sin Franje i Vazmo- slave Miculinič — Beatrica Terzič — Brčic kči yiadimira i Nore rodj. Hoberth Umrli: Antonija Sušanj — Ignac Krle- ger —Robert Francetič — Antun Vičič i Marijan Host Velik požar v Izoli Trst, aprila- 1940. — Pred nekaj dnevi ie v tovarni za mesne izdelke »Arrigoni«, ki ima svoje objekte v Izoli, izbil požar večjega obsega. Požar je nastal v dvona- stropni stavbi, kjer pripravljajo konzervi¬ ranje rib. O požaru so bili takoj obvešče¬ ni tržaški gasilci, ki so prihiteli na kraj nesreče z vsemi gasilnimi pripravami, vendar je bilo delo otežkočeno. ker je pi¬ hala močna burja. V tovarni se je naha¬ jalo 800 stotov kg rib, ki jih je požar uni¬ čil. Prav tako so uničeni vsi stroji in le nekaj malega so mogli rešiti. Škodo cenijo na en miljon lir. Ko je ogenj končal svoje delo, je ostalo od velikanske stavbe, ki obsega 600 kv. metrov, le ogradje. Zaradi te nesreče je bilo postavljeno 2.000 delav¬ cev in uradnikov na cesto. Toda, kakor pišejo, oblasti so se pobrigale in jih bodo takoj zaposlile, tako da ne bodo ostali brezposelni. POSALJITE PRETPLATU drobiž — Trst. — Pri zidarskih delih se it v Koloniji smrtno ponesrečil delavec Lo¬ vrenc Primožič. * — Gorica. — V Krasnem pri «oj- skem je te dni praznoval či' in zdrav svo¬ jo osemdesetletnico Josip Mavrič. Slavlje¬ nec je znan po vseh Brdih, ker je takoj po vojni mnogo pripomogel za obnovo opu- stošenih krajev. ♦ — T r s t. — Ker so prodajali blago po višjih cenah kakor so predpisane je bilo kaznovanih z denarnimi kaznimi od 100 do 300 lir veliko trgovcev med njimi Tomaž Kocijan, trgovec z lesom, Ida Birsa ttgo- vka z mešanim blagom in Josip Kač, mesar. * — Trst — Pri Sv Soboti so zasačili tri kradljivce premoga ki so to delo opravljali že precej časa. Premog so po¬ tem prodajali po 30 do 35 cent kg raznim trgovcem. Karabinerji so na podlagi izpo¬ vedi prišli na sled še ostalim in tako se bo morala desetorica zagovarjati pred sod¬ niki. Pri plavžih v Skednju so že del j časa opažali, da delavci odnašajo razne kovine. Sedaj so štiri delavce zasačili in jih od¬ vedli v zapor. * — Koper — Pri vratih drogerije De- panger so našli na tleh truplo neznanca. Pri truplu so našli revolver in domnevajo, da se mu je iz neznanega vzroka sprožil ter tako povzročil smrt. Pozneje so kara¬ binerji identificirali to truplo. Gre za 27- letnega Leopolda Cetina, vdovca z dvema otrokoma. Oblasti raziskujejo, kako je pri¬ šlo do umora ali do nesreče. ♦ — Gorica. — Prve dni aprila je obi¬ skal Gorico tajnik fašistične stranke Muti in dal številna navodila, tako da se zgradi¬ jo povsod fašistovski domovi ter prav tako tudi v Gorici. Potegoval se je za po¬ spešitev del kobaridske in bovške elek¬ trarne in za novo goriško bolnišnico. * — Postojna. — Pred tržaškim so¬ diščem se je moral zagovarjati neki Ivan Brotto zaradi poskusa posilstva Pavline Severjeve iz Šmihela pri Postojni, kar se je zgodilo že I. 1935. Proces se je vršil pri zaprtih vratih in Brotto je bil obso¬ jen na eno leto in 6 mesecov zapora. ♦ — Trst — Pred sodiščem je bilo ob¬ sojenih 14 tihotapcev, ki so razpečavali heroin. Peter Odone in Marcel Bolko sta dobila po eno leto in 4 meseca zapora, ter 5150 lir den. kazni. Kubat Miloš je bil ob¬ sojen na eno leto in šest mesecev zapo¬ ra, ter 8.000 lir den. kazni. Bučer Anton, Petaros Jurij, Josip Sancin so dobili po eno leto zapora in 4570 lir den. kazni, Pic- coli Ivan pa na eno leto zapora in 2312 lir den kazni. Stara granata zahtevala dve žrtvi Opatjeselo, aprila 1940. — Prav nič ne ponehajo grozne nesreče s strelivom ki je ostalo v zemlji že celih 20 in še več let. Človek bi mislil, da že davno ni niti koščka železa v tej dvakrat izmučeni zemlji, pa vendar dan na dan kopljejo ce¬ le gruče ljudi po nekdanjih bojiščih in sti¬ kajo za granatami. Oblasti so izdale razne omejitvene ukrepe in določile stroge ka¬ zni, a kaj vse to pomaga, ko je za števil¬ ne brezposelne to edini zaslužek in povrh' tega je danes v Italiji železo zelo drago¬ cena kovina, kateri raste cena z dneva v dan. Po naših krajih iščejo staro železo kot da bi šlo za zlato! Zaradi tega ni nič čudnega, če se vrstijo neprenehoma brez prestanka nesreče za nesrečo. To pot m o- ramo zopet zabeležiti veliko nesrečo, ki se je zgodila v Opatjem selu. Pri Kremenja¬ ku v bližini Jamelj sta iskala staro železo 29-letni Ladislav Devetak in Franc Ma¬ rušič, star 20 let. Našla sta veliko granato 380 mm kalibra in jo hotela odpreti. Na¬ stala je eksplozija, ki je ubila oba. Dogo¬ dek je napravil zelo mučen vtis v vasi. Dvesto revežev pogoščenih Idrija, aprila 1940 (***). Ena izmed zadnjih številk našega lista je prinesla vest o tragični smrti trgovca J Grilca, ki ga je vsa Idrija spremila na njegovi zad¬ nji poti. Pokojnikova vdova se je na veli¬ ko soboto oddolžila njegovemu spominu na ta način, da je v hotelu Didič priredila obed za 200 idrijskih revežev. Znano je namreč, da je bil pokojnik zelo blag člo¬ vek in potrebnim res naklonjen, zato je ta gesta zbudila pri Idrijčanih vse prizna¬ nje. Senik v plamenu Gorica, aprila 1940. — V nedeljo dne 14. t. m. zvečer je pričelo nenadoma goreti v seniku, ki je last Josipa Berceta, doma iz Dornberga. V seniku je bilo poleg velike količine krme precej gospodarske¬ ga orodja in lesa. Ogenj je vse kaj kma¬ lu uničil. Poklicali so gasilce iz Gorice, ki so požar omejili in tako obvarovali hiše v bližini. Gasilci so imeli dela skozi celo noč in šele proti jutru je bil požar poga- šen. Škodo cenijo na 20.000 lir. BROJ 16. ISTRA ST RANA 3. POLITIČKE BILJEŠKE JUGOSLAVIJA PREMA DOGADJAJIMA U SKANDINAVIJI Izjava „visoke jugoslavenske ličnosti” dopisniku „Gioraale dltalia 44 »Giornale d’Italia« donio je u svorati na balkanskoj pozornici jugoslavenska broju od 12. o. mj. izjavu »jedne visoke jugoslavenske ličnosti«. U toj se izjavi, knju je talijanski poluslužbeni organ do¬ nio masnim slovima, kaže da Jugoslavija mirno gleda na dogadjaje u Skandina¬ viji i nema razloga da se boji, da bi joj zaračene države htjele nametnuti drža¬ nje, koje bi se kosilo s njenom neutral- nošcu. »U ostalom, nastavila je od riječi do riječi spomenuta jugoslavenska ličnost, kad bi se takova eventualnost pojavila jugoslavenska vlada ne bi dozvolila ni da se posumnja u njene namjere. Sma¬ tramo sasvim nevjerojatnim, da jedna ili druga zaračena strana ima nešto da nam zamjeri, jer smo uvjereni, da ni¬ smo dali nikakova povoda njihovom ne¬ godovanju. Naši tradicionalni odnosi, pelitički, ekonomski i kulturni s Njema- čkom ostaju nepromjenjeni. Isto tako ostaju nepromjenjeni i naši odnosi, sa zapadnim silama. Mi nemarno namjere da mijenjamo ni jedne ni druge od tih odnosa«. U nastavku svoje izjave visoka poli- tička ličnost Jugoslavije izjavila je tali- janskom novinaru, da je bila netočna vi- jest prema kojoj su zapadne sile tražile od jugoslavenske vlade da smanji na po- lovicu svoj dosadanji izvoz u Njemačku. Isto tako u izjavi se demantira, da je njemačka vlada zatražila od jugoslaven¬ ske vlade dozvolu za vršenje redarstvene službe na Dunavu. »Ni jedan incidenat ni je se dogodio niti če se dogoditi duž jur, osla venskih ri- ječnih puteva« — kaže se u izjavi, u ko¬ joj se dodaje i to, da je jugoslavenska vlada na vrijeme poduzela mjere. koje sarantiraju plovidbu na Dunavu. »Po svemu što sam vam rekao, na¬ stavlja se u izjavi, vi možete vidjeti da ma kako teški dogadjaji mogu nastupi- vlada ne če biti ipak iznenadjena, jer je ona proučila svaku eventualnost u re- alističkom duhu i s punom ozbiljnošču. Korektna akcija koju je razvila jugosla¬ venska vlada u punoj je harmoniji s njenim neutralnim držanjem a istovre- meno s obranom njenih interesa. To su interesi mira i obrane ne samo jugosla venskih nego i balkanskih interesa. To je takodjer u punom skladu s dobro po- znatim držanjem Italije«. Na završetku spomenute izjave dopi¬ snik »Giornale dltalia« dodaje sa svoje strane da se izjava predstavnika jugo¬ slavenske vlade slaže u svim pojedinim točkama s mišljenjem, koje ima strani promatrač o držanju jugoslavenske vla de. ♦ Listovi objavljuju isto i izjavu, što ju je predstavniku agencije Stefani dao ministar trgovine dr. Andres. Dr. Andres je istakao važnost intenzivnih ekonom¬ skih, političkih i kulturnih odnosa s Italijom i na kraju je dodao: »Ekonomska suradnja izmedju Italije i Jugoslavije nameče se ne samo zbog upotpunjavajuče prirode dviju ekonomi¬ ja, več ta suradnja predstavlja takodjer prvorazrednu važnost za obje države, napose u sadašnjim prilikama političke medjunarodne situacije«. * Rimski dopisnik beogradske »Politi¬ ke« ističe u vezi s gornjim dvjema izja¬ vama, da je izjava visoke jugoslavenske ličnosti u Rimu izazvala najživlji interes i proizvela najdublji do jam, i to ne samo na domače nego i na strane političke krugove u talij anskoj prijestolnici. I izjavi ministra dra Andresa agen¬ ciji Stefani o ekonomskoj suradnji Ju¬ goslavije i Italije pridaj e se u rimskim političkim krugovima odgovarajuče zna- čenje. HRVATSKA U PROŠLOSTII DANAS JADRANSKA STRAŽA" ZA OSNIVANJE NAŠEG INSTITUTA U ITALIJI časopis »Jadranska Straža« u Splitu registrirao je u svom posljednjem broju (za april) osnivanje talijanskih institu¬ ta u Zagrebu i Beogradu. »Jadranska 'Straža« pozdravlja otvaranje ovih in¬ stituta »živom željom da oni budu ra- šadniei istinskog medjusobnog upozna- vania, kako bi se raspršile magle, koje su do sada priječile da obzorje medju našim državama bude uvijek kristalno bistro. Na to dodaje: »Nek nam ovom prilikom bude dopu- šteno kao javnome glasu s našega pri¬ morja da zatražimo od naših vlasti da bi se što pri j e osnovao harem jedan naš institut u Italiji koji če poraditi na torne da Talijani upoznadu nas i našu zeml.ju, jer .je poznata činjenica da mi mnogo bolje poznamo talijansku kulturu nego li je to slučaj s poznavanjem nas u Italiji. U:; kulturne odnose trebalo bi upoznati talijansko javno mišljenje oso- bito s etničkim pitanjem naše obale Ja¬ drana, koje ima samo jedan odgovor da na našoj obali ima svega 4.500 Talijana, a sve ostale brojke da su izmišljene. Ova istina mora biti polazna tačka ci- jeloga rada. Osim toga treba da se na¬ glasi, da i onda kad smo najjače bili u kultumom utjecaju talijanskom, d? smo i onda ostali svoji, da smo sačuvali svo- ju dušu koja je progovorila iz djela na¬ ših umjetnika i učenjaka. Prema torne, trebalo bi ono naše da se čuje u Itali¬ ji da bi nestalo i posljednje zablude, pa i kod manje učenih Talijana, da bi me¬ dju nama zavladalo ono nepatvoreno prijateljstvo i pravo kulturno zbliženje u časnom medjusobnom poštivanju, što jedino može da bude na obostranu ko¬ rist«. Studenstki fond Hrvatske akademske menze u Zagrebu izdao je malu jednu knjižicu pod tim naslovom, u kojoj je na 16 stranica oktavformata ukratko pri¬ kazana povijest Hrvata od dana njihova dolaska u današnju postojbinu do da- nas. Knjižica ima i 11 karata iz kojih je razvidno, do kuda su se granice Hr¬ vatske u razno doba prostirale. Prema tim kartama i podacima, Hr- vatska se .je država za narodnih knezo¬ va i vladara prostirala na zapadu do Raše. To su medjutim tek nagadjanja, jer se točne granice do kuda bi se na- vodno Hrvatska država u to doba bila protezala ne mogu danas utvrditi. Bit če medjutim, da su hrvatske granice se- zale ipak malo dalje na zapad nego li do rijeke Raše. U ostavštini pokojnog Luke Kirca, nalazimo u rukopisu njegove »Istarske povijesti« bjelodane dokaze, da se je zapadno od Barbana nalazila tzv. »Gočanska županija« sa glavnim nase¬ ljem Gočanom koji je nekad bio prili- čno veliko naselje, o čemu sviedoče broj- ne ruševine. Ta je županija po Kirče- vim navodima graničila sa puljskim mu- nicipalitetom. Osim Gočanske županije, koja je spa¬ dala pod vlast hrvatskih vladara u naj- užoj je vezi iako možda ne sasvim pod¬ ložno hrvatskim kraljevima, bilo i cijelo pazinsko područje s Plominom i Pič- mom, a ban je Domagoj, kako je poznato jednom zgodom provalio do Umaga i porušio ga, što znači, da od granlca njegove države do umaškog municipali- teta ni j e moralo biti jako daleko. Knjiga pok. Luke Kirca ima i mnogo drugih interesantnih tvrdnja, koje iako možda nijesu historijski sasvim vjerne, ipak zaslužuju da budu spomenute. Šte¬ ta je što knjiga do danas još nije štam- pana. Vjerojatno bi. nakon podataka što ih je pok. Kirac u njoj iznesao mnoga mišljenja o zapadnim granicama hrvat¬ ske države bila korigirana, pa tako vje¬ rojatno i ovo izneseno u brošurici Hr¬ vatske akademske menze, koja je inače vrlo dobro i vanredno ukusno opremlje¬ no djelce. ŠOLA ZA AVTOHTONSKO PREBIVALSTVO V ABESINIJI Po poročilih italijanskih listih je angleški Sudan in na Kenijo. Po agen čimdalje večje zanimanje med doma¬ čim prebivalstvom v Abesiniji za šole, ki imajo namen, da vzgajajo domačo mladino v bodoče voditelje, izučene v italijanskem duhu, udane sedanjemu re¬ žimu in propagatorje ideje o moči, kul¬ turi in nadmoči cesarskega Rima. Taka šola obstoja tudi v Gimi za južno-zapadni del Abesinije, ki meji na ciji Le Colonie zavzema ta šola prostor kakih 530 tisoč kvadratnih metrov, šola leži na Gjimrenskih hribih in sestoji iz preprostih poslopij, ki so urejene za spalnice, jedilnice, učilnice, bolnico in urade. S šolo je združen konvikt, kajti učenci so samo interni. V šolo se spre¬ jemajo otroci po dovršenem dvanajstem letu. Pouk traja tri leta, eno v priprav- 'Bližnjem vzhodu. ljalnem tečaju in dve na pravi šoli. Uč¬ ni načrt se v bistvu ujema z italijanskim učnim načrtom, ima pa bolj praktičen značaj in vsebuje tudi pouk galskega in arabskega jezika. Po končani šolski izobrazbi prejmejo učenci diplo¬ mo, ki jih usposablja za državno službo, in sicer kot okrajne načelnike, sodnika ,za domače prebivalstvo in podobno. Poleg tega deluje tudi neka kmetij¬ ska šola. Učenci te šole dobivajo dnevno denarno podporo, ki se pa nalaga na hranilni knjižici za dan, ko bodo zapu¬ stili šolo. ♦ S posebnim dekretom je bil v marcu imenovan korporacijski gospodarski svet, ki bo zamenjal albanski parlament. TUNIS ZNOVA NA DNEVNEM REDU Virginio Gayda je v »Giornale d’ Italia« objavil članek pod naslovom »Francija«, kjer je ponovno pogrel vprašanje italijanskih aspiracij. Pravi, da se ne morejo vzkladiti italijanski, angleški in francoski interesi v Sredo¬ zemskem morju, ker so si nasprotni. Tu¬ niško vprašanje ni rešeno. Tunis ni za Francijo nacionalna potreba temveč le znak francoske hegemonije in milita¬ rizma. V članku ponavlja zahteve po Tunisu. članek je vzbudil občo pozornost in časnikarski krogi v Rimu smatrajo da je Gayda napovedal bližnjo akcijo Italije, da napade glavno žilo britanskega im¬ perija v Sredozemnem morju in na KULTURNA PROPAGANDA Nakon otvaranja talijanskih institu¬ ta u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, na- javljuje sada i Madžarska, da če u Jugo¬ slaviji otvoriti nekoliko madžarskih kul¬ turnih instituta. Ovih dana priredila je i Njemačka v Zagrebu izložbu njemačke knjige. Izleženo je u svemu oko 4000 knjiga. Nakon izložbe, knjige če biti raz- dijeljene raznim zavodima. PRIRODNO BOGATSTVO ALBANIJE »Giornale dltalia« piše povodom ob- ljetnice okupacije Albanije o prirod- nom bogatstvu Albanije i kaže, da u Al¬ baniji ima željeza oko 20 milijuna tona, a osim toga da ima mnogo kroma, cin¬ ka, nikla, magnezija i drugih kovina. Osobito mnogo ima kroma, kojim če Ita¬ lija moči pokriti sve svoje potrebe za 20 godina. OSEBNE VESTI Na rudarskem oddelku tehnične fakul¬ tete v Ljubljani je bil diplomiran za rudar¬ skega inženjerja naš rojak Franjo Marušič, doma iz Štrandreža pri Gorici. Česti¬ tamo! (***) ♦ Naš zemljak ing. Vjekoslav Buždon iz Lanišča viši pristav kod Banske Upra¬ ve u Skopi ju, premješten je u istom svojstvu Banskoj Vlasti, odjelu za se- ljačko gospodarstvo u Zagrebu. KULTURNA KRONIKA Slovenski literarni večer v Zagrebu Dne 12 t. m. so predstavniki sloven¬ skega slovstva vrnili obisk hrvatskim tovarišem, ki so pred kratkem imeli uspel literarni večer v Ljubljani, na ka¬ terem so čitali nekatera svoja dela. Tako slovensko kakor hrvatsko časopisje je na vidnem mestu zabeležilo takrat ta obisk, ker je prinesel nove poživitve med slovenskim in hrvatskim narodom in s tem izpopolnil vrzel, ki je včasih neprijetno dojmila vse. Prireditev je bila v Malem kazalištu, ki je bilo do zadnjega kotička zasedeno. Slovenske književnike je pozdravil pred¬ sednik Društva hrvatskih književnikov dr. I. Jakovljevič. Predsednik Društva slovenskih književnikov dr. Fr. Koblar je potem podal kratek in zgoščen pregled slovenskega slovstva, kier je med drugim povdaril: Slovenska književnost ima morda eno posebnost, ki jo ne morejo imeti v toliki meri druge pa tudi večje slovanske književnosti. To je njen de¬ fenzivni značaj. To svojstvo imajo samo narodi ki mejijo na ekspanzivno silo tujih kultur. Obrambo in skrb za naro¬ dov obstoj, boj za pravice njegovega Je¬ zika, za njegovo svojstvenost, za narod¬ no dušo vse to že odkriva Prešernova pesem. Slovenski umetnik se je zaradi tega usmeril v obrambo slovenskega člo¬ veka. Svetovna vojna je prinesla dvojno gorje: splošni polom in raztrganje slo¬ venskega narodnega telesa. To dvoje je dalo novi slovenski književnosti svoj bist¬ veni pečat. Po njegovem uvodu so sledila pred¬ vajanja. Prvi je čital svoje objavljene in neobljavljene pesmi Oton Župančič, nato je Fr. S. Finžar prebral odlomek iz romana. Pavel Golia je recitiral nekaj svojih pesmi, Anton Vodnik čital iz svoje duhovne lirike, Bratko Kreft pa odlomek iz drame »Velika puntarija«. Sledil mu je Edvard Kocbek z recitacijo svojih globokih pesmi. Končno se je pokazal na odru Igo Gruden, naš rojak ki je v prijetni domačnosti čital nekaj svojih pesmi, največ iz zadnje zbirke »Dvanajsta ura«. Njegova lahko do¬ jemljiva in pomembna poezija je za¬ vzela srca poslušalcev. O vseh sodelavcih tega večera so hrvatski listi prinesli obširna poročila. O Grudnu je napisal »Hrvatski dnevnik« to le: Rezek ton današnjih dni in naše krvave stvarnosti se oglašuje iz lirike I. Grudna, avtora, pesniških zbirk »Nar¬ cis«, »Primorske pesmi« in »Dvanajsta ura«. Igo Gruden se nahaja med naj¬ boljšimi slovenskimi pesniki. Njegova razvojna pot gre od simbolizma do so¬ cialne satire, ki je posebno naglašena v njegovi zadnji zbirki »Dvanajsta ura«. V njegovi poeziji dominira močan obču¬ tek življenske stvarnosti, globoki do¬ življaji in protest proti krivicam družbe, dočim je bila prva zbirka »Narcis« čisto artističnega značaja, a druga »Primor¬ ske pesmi« je skušala spojiti doživetje rodnega primorskega kraja z ljudmi in njihovim življenjem. Vsekakor je Igo Gruden najmočnejši v »Dvanajsti uri«, ki pomeni datum v sedanji slovenski poeziji. To so stihi današnjih dni in ran, svetle slike in vizije človekove usode ob dvanajsti uri, ko se prolamlja dan in ko človek neverjetno jasno in grozno ob¬ čuti svoj položaj v času in kraju. Za¬ radi tega je Grudnova lirika posebno zanimiva za hrvatsko publiko, ki bo našla v njej nove motive in slike, ori¬ ginalne pesnikove evokacije, kakor tudi obče naše boli in sumnje«. Igo Gruden je recitiral te pesmi: »Srečanje v snegu«, »V mraku«, »Tožba«, »Perice na Savi«, »Spomin na staro ma¬ ter«, »Ob smrti bratove hčerke« in »Ba¬ lado naših dni«. O Grudnovi recitaciji »Hrvatski dnevnik« piše: »Priredbo Je završil pesnik Igo Gruden z izborom svojih novejših erotskih in socialnih pesmi, ki so napravile zelo močan vtis na slušalce, posebno zadnja »Balada naših dni«, ena najboljših Grudnovih pesmi in ena najboljših pesmi na tej prireditvi sploh, s katero Je bil končan ta slovenski literarni večer». Prav tako so tudi ostali hrvatski listi (»Novosti«, »Obzor«, »Jutarnji list«) za¬ beležili na vidnem mestu uspeh tega ve¬ čera in prinesli o slovenskih književni¬ kih lepe kritike. Ob priliki slovenskega literarnega ve¬ čera je izšla posebna številka »Savreme- nika«, glasila Društva hrvatskih knji¬ ževnikov, ki je v celoti posvečena slo¬ venskemu slovstvu. Med ostalimi pri¬ spevki so tudi sledeče pesmi in članki naših kulturnih delavcev: Alojz Grad¬ nik: Vodnjak (pesem); Ivan Pregelj: Iz slovenskih glos; Joža Lovrenčič: Med Vožnjo (pesem); Igo Gruden: Balada naših dni: Srečko Kosovel: Ekstaza smrti. KNJIGA O DELOVANJU JUGOSL. OD¬ BORA V LONDONU Te dni je izdala Sreska organizacija vojnih dobrovoljcev kraljevine Jugoslavije v Ljubljani kot drugi zvezek svoje Do- brovoljske knjižnice pregledni zgodovinski opis delovanja Jugoslovanskega odbora v Londonu za časa svetovne vojne ravno ob 25- letnici njegove ustanovitve. Ta od¬ bor so ustanovili avstro-ogrski Jugoslo¬ vani, ki so vztrajno in uporno delovali pri tedanjih zaveznikih za priznanje naših narodnih pravic in za osvobojenje. Knji¬ žico je napisal dr. Bogumi! Vošnjak, član omenjenega odbora, točno in avtentično. Naloga tega odbora je bila voditi diplo¬ matsko borbo proti Avstriji pri zaveznikih in v Ameriki, osvobojenje Jugoslovanov ter ustanovitev Jugoslavije. U FOND »ISTRE« Krebelj Marija — Maribor . . Din 12.- STR A NA 4. »ISTRA BROJ Ib, VIJESTI IZ ORGANIZACIJA IZ DRUŠTVA »ISTRA« U SLAVONSKOM BRODU Slav. Brod. — Dana 8 o. mj. 3 sati u jutro u crkvi č o. Franjevaca Prosvjetno i potporno društvo »Istra« v Sl. Brodu održalo je zadušnice prigo dom 10 godišnjice smrti pok. dr. Matka Laginje oca Istre i bana Hrvatskog. Na molbu ovog društva Hrvatsko ojevačko društvo »Davor« izišlo je naj- pripravnije u susret, pa je sa svojim članovima sudjelmalo u pjevanju na za- dušnicama. Requiem obavio je č. o, gvardijan Leonardo Novakovič na čemu mu dru¬ štvo najljepše zahvaljuje. 1 unatoč torne što je bio radni oan vrijeme hladno sa kišom, zadušnicama je prisustvovao liiepi broj Istrana aa- ročito starijih ljudi poštovaoca nezabo- ravnog nam »Barba Mate«. Vidjen je rakodjer lij epi broj pret- stavnika mjesnih brvatskih društava iz čega sl.jedi. da risu ni u gradjanstvu isčezle uspomene na svima nam dragog pokojnika, a na čemu im društvo naj- toplije zahvaliuie. a naročitu hvalu du- guje Hrvatskom pjevačkom društvu »Davor«, jer je svojim činom dalo sve- čaniji izgled zadušnicima. OMLADINSKO DRUŠTVO »ISTRA« U SLAVONSKOM BRODU održat če članski sastanak u nedjelju 21 aprila 1940 godine u 3 sata poslije podne u društvenim prostorijama, Zrinska uli¬ ca 57, dvorište Pozivaj u se članovi i članice da pri- sustvuju člankom sastanku u što večem broju. članskom sastanku prisustvovat če i delegati radnog odbora iz Zagreba. SESTANEK »TABORA« V KAMNIKU Kamnik. — Društveni sestanek, ka¬ teri se je imel vršiti na Duplici dne 31. marca t. 1. se bo isti vršil drugo nedeljo to je 21. aprila t. 1. ob 3 h pop. v restav¬ raciji na Duplici. Članstvo naj do tega ča¬ sa medsebojno poagitira za polnoštevil¬ no udeležbo, z ozirom da se nam bo nu¬ dila prilika na tem sestanku slišati (po dolgem času) zopet našega tov dr Bran¬ ka Vrčona, ki nam bo podal poročila in smernice o našem nadaljnem skupnem delu. Tovariši! Zavedajte se svojih društve¬ nih dolžnosti! Odbor. Vijesti iz domovine POKLONITEV NAŠE EMIGRACIJE DR. GUSTAVU GREGORINU Na predvečer njegove osemdesetletnice, 9. aprila, so se poklonila ljubljanska emi¬ grantska društva gosp. dr. Gustavu Gre¬ gorinu. Kmalu po osmi so se zbrali pred njegovim stanovanjem na Blehveisovi ce¬ sti v Ljubljani pevci in pevke društva »Tabor« in so zapeli pod vodstvom go¬ spoda Gučka nekaj priložnostnih pesmi. Medtem pa so šli po en zastopnik vsakega društva, in sicer delavskega in podporne¬ ga društva »Tabor«, društva »Soča-Mati- ca«, akademskega društva »Doberdob«, Primorskega akademskega starešinstva in Kluba Primork v njegovo stanovanje. Ju¬ bilant jih je prejel v postelji, kajti malo prej se je na poti v Beograd in nazaj na¬ kopa! bolezen. V imenu omenjenih društev in zveznega vodstva je ime! dr. Lavo Čer¬ melj nanj kratek govor, v katerem je pou¬ daril njegove zasluge za naš narod na Primorskem pred vojno na terenu in med vojno kot člana Jugoslovanskega odbora v tujini. Nato so odposlanci društva izročili šopek cvetljic in umetniško diplomo. Di¬ ploma je delo našega rojaka akad. slika¬ rja Saše Šantla in predstavlja tržaško okoličanko v narodni noši. ki mu poklanja venec. V ozadju je videti v medlih obrisih tržaški zaliv. Na levi krasi sliko tržaški na desni goriško-gradiščanski grb. Na tra¬ ku izpod obeh grbov so označene glavne zasluge jubilanta. G. dr. Gregorin se je zahvalil z besedami, s katerimi je samo zopet potrdil svojo znano skromnost: »V dolgi svoji življenski poti delal sem v službi naroda, le kar sem moral in koli¬ kor sem mogel — nič več.« PRVI NASTOP NAŠE ROJAKINJE V petek dne 12 aprila t. 1. je v lju¬ bljanski operi debutirala v naslovni vlo gi Donizettijeve opere »Lucia di Lam mermor« naša rojakinja Sonja Ivančiče- va. Opera sama je privabila občinstvo, ki je napolnilo vse prostore, debutantka pa se je po prvih slikah kmalu znašla in nekoliko otresla treme, ki jo je v za četku zelo ovirala. Njen glas kot igra se je polagoma sproščal in v predzad¬ njem dejanju je Lucia osvojila vse po¬ slušalce. ki so ji navdušeno skali. Po vsakem dejanju pa je bila naravnost zasuta s šopki rož. Njen prvi nastop je žel vsestransko priznanje in zgleda, da bo ljubljanska opera dobila novo kolo- raturko. (***) HRVATSKI DNEVNIK« O JUBILEJU J. LOVRENČIČA Ob priliki 50-letnice življenja našega rojaka dr. Jože Lovrenčiča je prinesel za¬ grebški »Hrvatski dnevnik« kratek življe¬ njepis in popis njegovih del. IZ UPRAVE Miloš Marija — Zagreb — Vaša pret- piata podmirena je do 1. VII. 1940. PREMIJERA BEVKOVE »PARTIJE ŠAHA« V LJUBLJANI V torek dne 9. t. m. so v Ljubljani vpri zorili premijero Bevkove komedije »Partija šaha«. Ta komedija nam je že znana, saj so jo lansko leto vprizorili v Mariboru in drugje. Značilno je, kako da ni bila najprej sprejeta v Ljubljani. 2e takrat je vzbu¬ dila precejšno pozornost, saj na tem po¬ dročju pride le od časa do časa kako novo delo. Komedija obravnava tako imenovani zakonski trikot: moža, ženo in »hišnega p.ijatelja«, kot je to po navadi vsebina da¬ našnjih modernih komedij, posebno franco¬ skih. Kritika je sprejela komedijo z dobri¬ mi ocenami ter omenila, da na naše odre j prihajajo mnogo slabše komedije-tujega iz-J vora in se plasirajo samo zaradi tega, ker j so tuje, domačim delom pa je le težko priti na oder. SMRT ARSENA VVENZELIDESA U Zagrebu je umro u nedjelju, 14. IV. plodni i zaslužni hrvatski književni kritičar i publicist, Arsen Wenzelides. Pokojni Wen- zelides je objavio niz književnih študija i prikaza u različitim časopisima i novinama, a posebno je izdao knjigu »Književnih štu¬ dija« i monografiju o Ivu Vojnoviču. U ru- kopisu je medju ostalim ostavio dva roma¬ na. Jedan, »Na d j e 1 u obnove«, tretira tudjinštinu na Primorju, a drugi je »U č k a- r o v nečak« (po gori Učki) u kome je opisan jedan mladič, tudjinskog podrijetla, koji s vremenom postaje hrvatski novinar i kozmopolit, te radi za narodnu idejit u inozemstvu. Wenzelides je suradjivao i u stranim časopisima, na francuskom i tali- ianskom jeziku. Posljednjih 11 godina živo¬ ta proživio je potpuno slijep. ali je unatoč torne do smrti ostao aktivan. VVenzelides je rod jen godine 1883 na Hvaru. TATVINA ŽELEZA Trnovo pri II. Bistrici, aprila 1940. (***) Tatvine železa so v Italiji kot tudi v drugih državah že na dnevnom redu, vendar do zdaj ni bilo slišati o tem, da bi kmetom kradli poljsko orodje. Prejšnji te¬ den pa je nekdo odpeljal posestniku Anto¬ nu Boštjančiču iz bližnjih Smrij cel plug, Šele nekaj dni po tatvini so ukradeni plug iztaknili nekje v bližini Trnovega, kjer ga je bil tat pustil najbrže v strahu, da bi bil izsleden. Posestnik Boštjančič pa je bil s tatvino pluga le prizadet, ker mu je plug zmanjkal ravno zdaj, ko je čas oranja. Ce ne nastopijo kakšne spremembe na bolje, bodo morali naši kmetje skrbno paziti na svoje poljsko orodje. ZANEMARJENI KRAS Za prihodnjo turistično sezono se v Tr¬ stu dobro pripravljajo. Priredili so za tr¬ žaško pokrajino natečaj za najboljše ure¬ jene gostilne in restavracije, s čimer mi¬ slijo povzdigniti gostilniške obrate. Razpi¬ sanih je v zvezi s tem natečajem veliko število dragocenih nagrad. To jim je dalo povoda, da bi tudi poboljšali prilike na Kra¬ su, ki je bil doslej zanemarjen in se je zdel tržaškim izletnikom in turistom od rok in jih ni v dovoljni meri privlekel, če¬ prav ima Kras vendarle svoje privlačnosti, najsi bo vino (teran) ali druge kuharske in ostale specialitete. Tržačani niso izko¬ riščali Krasa za izlete in počitnice, četudi jim je Kras takorekoč pred hišo. Le Op¬ čine so privlekle in še privlačujejo tržaške izletnike, toda dalje od Opčin gre malo¬ kdo. Da vlada zanemarjenost v tem po¬ gledu, je treba to pripisati dejstvu, da ni na Krasu večjega števila dobrih hotelov in restavracij v današnjem turističnem ozi¬ ru, da niso ljudem znane kraške speciali¬ tete. Oster izgled pokrajine je tudi nekaj pripomogel, da Tržačani'gredo drugam, vendar pa je Kras originalen v marsičem. Za povzdigo gostinstva na tržaškem Krasu so razpisali natečaj s tremi nagradami in sicer 3.000, 1.500 in 1.000 lir za tipičen kraški lokal, ki bo imel vse karakteristike Krasa in zadovoljil zahteve razvajenega tu¬ rista. vendar pa obdržal vse kraške karak¬ teristike od arhitekture do kuhinjskih do¬ brot. ŠIRITE „ISTRU” NAŠI POKOJNIKI t MSGR. ANTON BERLOT Gorica aprila 1940 — Dne 15. t. m. je nenadoma umrl monsinnor Anton Berlot. Pokojnik le bil goriški stolni kanonit in najstarejši slovenski duhovnik v Julijski Krajini. Bil ie vzoren narodni delavec, po¬ sebno v zadnjih desetletjih in predsednik številnih naših kulturnih organizacij. Ka¬ ko je bil pokojni priljubljen in spoštovan, je pokazal njegov pogreb. Goričani in oko¬ ličani bodo imeli pok Antona Berlota ved¬ no v spominu. Nai mu bo lahka goriška zemlja! * Na Premu pri Ilirski Bistrici je umrl pretečeni teden posestnik Janez Fatur, po domače Šviček, v starosti 75 let. Za njim žaluje šest odraslih otrok in žena. Naj počiva v miru. prizadetim naše soža¬ lje! (***) ♦ V Postojni je nenadoma umrl v staro¬ sti 58. let Franjo Kutin, trgovec in po¬ sestnik. Sožalje! ♦ V Ljubljani je po dolgi in mučni bo¬ lezni umrla v 64. letu starosti naša roja¬ kinja Kante Rozina, rojena Gruntar, po rodu iz Šmarij na Krasu. Pokojna je bila vdova po pred leti umrlem šolskem nadzorniku M. Kar.tetu; bila je blaga gospa in splošno priljubljena. Pokopali so jo na ljubljanskem pokopališču v nedeljo, dne 14. t. m. ob obilni udeležbi. Za njo žaluje hčerka Olga poročena Wrischer ter sinova Danilo in Vladimir. Naj počiva v miru, težko prizadeti družini naše so¬ žalje! (***) DVA TALI JANŠKA KOMENTARA NA RAČUN FLYNAUDA Od komentara što ih je donijela Ita¬ lijanska štampa o geografskoj karti bu- duče Evrope, objavljenoj u »Ulustration« veoma su zapaženi komentari direktora trščanskog lista »II Piccolo« i primjedbe »Fopola dTtalia« (Milano). »11 Fopolo dltalia« veli: »Treba da preciziramo ovu veliku ne- smotrenost s geografskom kartom, pred kojom je Reynaud., tadašnji ministar finansija, a danas pretsjednik francu- skog ministarskog viječa dopustio da ga zajedno sa Sumner Wellesom snimi ob¬ jektiv jednog ovlaštenog fotografa. Sto se nas direktno tiče i pored toga što ta geografska karta prikazuje nešto osa- kačenu Italiju, treba primjetiti, da se u Francuskoj ne može objaviti nijedna fotografija, a da se ona prethodno ne pokaže cenzuri koja kontrolira i zapi¬ suje stvari, što dokazuje, da je fotogra¬ fija ne samo namjemo učinjena, več I namjemo objavljena. Odatle dalje pro- ističe da Francuska s ličnošču svoga pretsjednika ministarskoga viječa nasto- ji da onesposobi Italiju zajedno s Nje- mačkom. Reynaud je tako otkrio svoje karte, a i mi čemo sada naše: prije sta¬ novi tog vremena u Rimu je nekoliko specijalnih radnika dodalo monumental- noj tabli fašističkih uspjeha pripojenje Albanije novom talij anskom carstvu. Si¬ gurno je, da če ti specijalni radnici još ima,ti da rade na toj tabli koju treba u korist Italije još upotpuniti«. Rino Alessi u uvodnom članku (»Pic¬ colo« od 29. III.) protestirao je protiv onakvog uredjenja Evrope, kao što ga predvidja spomenuta karta, jer bi Ita¬ lija u tom slučaiu bila svedena na Ita¬ liju od 1866 godine. MATE OVORNIČ1Č: ČAKAVŠTINA U K0ZM0L0G1J1 I HISTORIJI — a u dr u g u ruku du mladim gene¬ racijama pokaže Ij e pot e i misti- ZAKLJUCAK Kuduja, što ju je »Istra* donijela, nije ostala nezapaiena Tokom, izlaženja ove radnje u »Istri* dobio sam i značajna pis¬ ma (bez onih sa otoka Krka) — preko ko- jih ne smijem preči Naš kompozitor Ivan Matetii-Ronjgov poslao mi je na dar svoju i našu vrijednu Istarsko-primorsku pjevan- ku, a na prvom listu napisao: »M at e tu Dvorničiču na dar. a š me gladi o n d e kade me najviše boli.* Malo riječi. puno rečeno. Tu posvetu gledam i ti- tam i dolazi mi da za plačem. Matetičeva *Pjevanka« naime nije samo ovjekovjetila naš muzički folklor nego ona ima preten¬ zije, koje obični čovjek neie opaziti. Treba za to poznavati Matetiča nesamo kao mu ziiara več i kao pisca puna jedre satire, puna opažanja kakvih se rijetko nadje. Predamnom stoje njegova dva članka otisnuta u sušačkim »Primorskim Novina¬ ma« i to jedan od 10. XII. 1936., a drugi u božičnom broju istih »Primorskih novina* iz 1936 Iz tih članaka slijedi nedvoumno, da je »Pjevanka « složena prema motivima naše čakavske muzike, te da joj je ten¬ denca da ova stara našaglazba »e zuvj etn o udje u škole u našim kraj e v im a kako bi mladi nar a- štaj mogao ponovno dobiti kon¬ takt s a starim generacijama, ko¬ je stoje blizu životno g s mir a ja, ku naše stare g laz b e i p j e v a n j a. Šteta je samo, da Matetič-Ronjgov ne mo¬ že proti kroz sve naše čakavske krajeve. Matetit je rijedak čovjek našeg čakav¬ sko g roda, koji je — i ako svršivši škole — ostao usko vezan za svoju zemlju i ono naše »more duš«, koje štokavac izražava riječju masa ili gomila. Nadalje mi je stiglo pismo od kanonika preč. dra Augustina Juretita rodom iz Grobnika. lzmedju ostaloga piše: »Smatram svojom dužnoštu da Vam izrazim svoju zahvalnost na Vašem nastojanju oko pro- micanja čakavštine i čakavske narodne pjes- me. — Ja sam i sam čakavac i volim ča- kavštinu, jer nas je ona očuvala u prošlosti i narodnosno i kulturno. Nije bez zasluge čakavštine da smo jedino mi sačuvali gla- golicu u crkvi i svoje hrvatsko narodno obilježje u tom dijelu naše domovine, gdje smo bili izvrgnuti tolikim tudjinskim utica- jima. Ja Vas molim, da nastavite u duhu Vaše radnje, a medju svojim 'saradnicima nati tete i mene.* Urednik » Primorja« književnik Frane Pavešif Krasitanin, koji me titulira sa »dragi barba Mate« piše medju ostalim: »morate onako i druge narodne čakavske pisme rastumatit, a dobro bi bilo kad bite pokupili se čakavske narodne pisme, ke bi- mo mogli štampat va posebnoj knjige, da oni žabari vide kako je čakavština stara i kuliko je čakavština jaka i kako je duboko prodrla u vas naš život.« Naš istarski čakavski pjesnik Tončič iz Beograda mi šalje pismo koje poiima: p sa največim interesovanjem čitam Vaše stvari u našoj »Istri« — o našoj divnoj, prosvete- 'noj čakavšlini. Jedno budite uvjereni, da sam Vam od srca zahvalan za Vaše publi¬ kacije jer razodijevaju u potpunosti i moje mišljenje i osječanje Prilažem Vam jedilu od zadnjih svojih »pesmica« u našoj divnoj. muzikalnoj kastavskoj čakavšlini: Pitate me i čudite mi se, Siv si več i podnoč pet si počel, K temu još — va govore starinsken Kega učen svet ne sbada več... Ca bi Tone reč?... — Kad pitate — povedel mi f trebe: Jas i sam san kot va neken čude, Ca zagreje, al ča me zazebe Da sopeli zdavna mi se hude...? Mislite l’ — da sako petje znali Da nan srce od veselja skače...? Mlogi putnik kad se noč zamrači Se popeva — mesto da se plače .. .1 I kad srce neč mi jako stišče, Jako, jate, nego nikad preje: Mesto da mi pukne — ono išče Materino mleko da se ogreje ... Znate V sad kakovo to je petje? Za mene je novo oiivljenje, Nov koraj i novo premaletje Pak me sprojdu tuge i trpljenje ... Lično mi sa otoka Krka čestitao pop Ive Trinajstič, dekan dobrinjski u miru i brat poznatih naših istarskih velikana dra Mata i dra Dinka Tri.najstiča, koji pop Ive sada žive u Vrbniku Us ove radosne izjave moram završiti sa jednom posve žalosnom. »Istra« od 14 marta 1640 br 11. donaša u mome podlisku, da mi je historijsku pjesmu o osnutku ili zi¬ danju Dubrovnika 614 g., pjevao Miko But- kovič ribar is Vrhnika (»Izvela divojka zi kamena vodu« itd) Faktično je to tako bilo tek šlo mi je nije pjevao u Vrbniku odakle smo obojica nego g. 1915 u Rovinju u Istri u zalvorv, okružnog suda. S nama je bio i Ive Amfič, (sadanji sreski poglavar negdje u Dalmaciji!), kapetan Dediol iz Dubrovnika i Ive Žic apotekar iz Krka tada djak. Spominjem se Mika Butkoviča još tada jaka i inteligentna (svršio je neka 3—4 razreda gimnazije, a brat je popa Iva But¬ koviča profesora bogoslovije u Splitu i ne- kadanjeg upravitelja svetojeronimskog za¬ voda u Rimu'), ali nije htio nego da radi m gospodarstvu i ribari. I on je bio kao i mi austrij. veleizdajnik. Iz Rovinja odveden je u Wagnu zalim u Gelersdorf, a onda kuti i kako rujem juter iz svoje vlastite kute u grob Ponovno jedna Matetičeva so- pila, ili ako ne sopila, a svakako pisak manje. I malo pomalo nestaje revolucionarne bodulsko-istarske generacije, koja je medju najstarije članove ubrajala staroga pokojnog Jerka Oršiča iz Vrhnika našeg istarskog Pašiia s dugom bijelom bradom te Don Luku Kirca Nestaje nas Vrhničani bi rekli: pomen- kivaju se jeden po jeden!... Crikv e ni c a Uica br. 131. — Rukopisi se ne vračajt’ MATE DVORNIC1C