Čermelj Lavo Poštarina piai WuÌTi VYìS A r°'^ ZajrreH, 3. novembra Ì933. Pojedini broj stoji J.50 Dinara r Fašizam na kraju jedanaeste godine od poznatog »pohoda na Rim«, upriličio je po cijeloj Italiji velike parade. Štampa je na široko i dugačko udarila u hvalospjeve slaveći jašizam i nabrajajući detaljno sve njegove zasluge za talijanski narod. V_______________________________________ Ali ta štampa nije niti htjela a niti smjela nabrojiti za svoje čitatelje u Italiji i za vanjski svijet drugu siranu zasluga kojima je fašizam »usrećio« Italiju i narodne manjine: popis prognanika, uapše-nih, konfiniranih i streljanih. GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKUH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Dr. WILFAN 0 KONGRESU NARODNIH MANJINA PREDAVANJE Dra JOSIPA WILFANA U BEOGRADU Dr. Josip Wilian U Beogradu boravi već nekoliko dana Dr. Josip Wilfan, naš narodni prvak, bivši narodni zastupnik u Rimu i već devet godina predsjednik kongresa manjina. Za svog boravka u Beogradu Dr. Wilfan održao je prošli petak predavanje o kongresu evropskih manjina u kojem je ujedno izložio rezultate ovogodišnjeg zasjedannja u Bernu. Prije predavanja donijela je beogradska štampa ovu njegovu izjavu o značaju rada kongresa narodnih manjina. — Naš posljednji kongres u Bernu, rekao je Dr. Wilfan, pobudio je naročitu naž-nju u svijetu zbog postupanja prema Židovima u Njemačkoj, ali moram odmah da istaknem da je bila još jedna vrlo važna tačka dnevnog reda. koja se ticala prava upotrebe jezika u crkvama. O toj tačci dao je odličan i veoma iscrpan referat g. dr. Besednjak, moj raniji kolega u rimskom parlamentu. Na osnovu tog referata kongres je izglasao jednu rezoluciju u kojoj se sve vjerske zajednice pozivaju da priznadu i zaštite pravo vjernika da se svojim mater-njim jezikom služe u vjerskom životu. Ova rezolucija je naročito važna i stoga što u raznim državama ima pojava da se odna-rodjavanje prenosi i na crkveni teren. Dalje je Dr. Wilfan izjavio: — Uprkos incidentu sa Židovima i ovaj je kongres dokazao da postoji kod predstavnika raznih manjina, koje su na tim kongresima zastupljene, rješenost da i dalje saradjuju u cilju da se načela manjinskog prava ostvare kao jedan opći princip medjunarodnog života. U toj osnovnoj ideji tendencije naših kongresa podudaraju se sa zahtjevom vlada Male antante i Poljske, koji je bio iznesen na prošlom zasjedanju Društva naroda, da se zaštita manjina jednom općom konvencijom proširi na sve države. PREDAVANJE DRA. WILFANA Pred punom salom, u kojoj su se isticali jugoslavenski emigranti iz Julijske Krajine, medju drugima gg. Dr. Ook i Dr. Besednjak kao i predstavnici njemačke manjine u Jugoslaviji g. Dr. Kraft i drugi, razvijao je Dr. Wilfan genezu manjinskog pokreta i definirao suštinu manjinskog problema. Iza kako je označio bitne oznake svake narodne manjine, kao i podjelu manjina na razne kategorije, predavač je prešao na samu instituciju Kongresa evrop-* skih manjina, koji se. kako je poznato, sastaje svake godine jedamput, i ocrtao njegovu važnost i djelatnost. U nastavku prikazao je zahtjev narodnih manjina za generalizaciju manjinskih prava i manjinske zaštite, a ne da se i dalje pravi razlika izme-dju zaštićenih i nezaštićenih manjina, koje je stanje sankcionirano poslijeratnim ugovorima. Govoreći dalje o zahtjevu narodnih manjina na kulturnu i teritorijalnu autonomiju, g. Dr. Wilfan vidi najbolje rješenje manjinskog pitanja, u okviru današnjih državnih granica, u provedenoj teritorijalnoj autonomiji. Što se tiče kulturne autonomije ona je danas najpotpunije^ uzakonjena u estonskom zakonu o narodnim manjinama. U nastavku predavanja g. man obazrec se na sam rad ovogodišnjeg kongresa u Bernu, na kome je bio zapažen referat g. Dra Besednjaka o upotrebi narodnog jezika u crkvenim zajednicama, o čemu je naš list u prošlim brojevima opširno iz- vjestio. Kao posljedica proganjanja Zidova u Njemačkoj iskrsnuo je i incidenat radi zahtjeva predstavnika njemačkih Židova, koji su na bernskom kogresu tražili da se izglasa jedna rezolucija, koja bi se odnosila direktno na Njemačku i koja bi osudila njemačku državu, što kongres nije mogao da usvoji, jer bi se to kosilo sa principima, kojima se kongres evropskih manjina do sada rukovodio, a koji smatra da je kongres skup evropskih narodnosti te se prema tome on ima obraćati narodima, a ne državama,. Nakon takvog stava kongresa njemački Židovi, a s njima u znak solidarnosti i neke druge manjine, najavile su svoj istup iz kongresa evropskih manjina. Predavač se nada, da će se ovim incidentom stvoreni spor izgladiti i da će budući kongres moći opet kompaktno nastupiti i raditi za opće dobro svih narodnih manjina. Svoje predavanje g. Dr. Wilfan zaključio je jednim, apelom na njemački narod kako onaj u Reichu, tako i na onaj izvan njemačkog Reicha, kojim ga poziva da, dosljedan principima, koje je njemačka nauka iznijela, pravilno i pravedno zastupa i riješi pitanje narodnih manjina. Predavanje je održano na poziv »Ženske lige za pravdu i mir«. Slično predavanje održat će Dr. Wilfan u najkraće vrijeme u ostalim većini centrima Jugoslavije, u Zagrebu i u Ljubljani. IZJAVA LJUBLJANSKOM »SLOVENCU« Beogradskom dopisniku ljubljanskog »Slovenca« (30. oktobra) dao je Dr. Wilfan ovu svoju izjavu: — V Belgrad sem prišel radi tega, da informiram tukajšnje kroge, katere bi utegnile zanimati podrobnosti o našem zadnjem kongresu evropskih narodnih manjšin v Bernu od 16. do 19. septembra t. 1. Na.-ravno je, da želim biti pri svojem mednarodnem delovanju v stiku tudi s svojo narodno sredino Potrebno se ml je pa zdelo prav to pot informirati našo javnost radi tega direktno, ker so se raznesle o letošnjem kongresu netočne vesti. Zaradi tega bom stopil v stik z interesiranimi krogi v Ljubljani in Zagrebu, da jih seznanim o tem, kar sem podal v svojem predavanju v Belgradu, ko sem predaval pretekli petek na povabilo ženske lige miru in svobode. —- Za svetovno javnost je naš zadnji kongres razpravljal o konfliktu med židovskim narodom in Nemčijo. Morda so spričo tega v Jugoslaviji premalo uvaževali pomen druge točke dnevnega reda, pri kateri je bilo govora o naravnem jezikovnem pravu v verskem življenju. — Našo javnost mora najbolj zanimati akcija za raztegnitev manjšinskega prava na vse evropske države, posebno na velesile, zakaj niti te ne izpolnjujejo onih narodnim obveznosti, ki so bile naložene nekaterim malim državam, zlasti Poljski in državam Male zveze. Govoreč o raznih krizah, ki so v takšnem mednarodnem organizmu neizbežne,sem na koncu svojega predavnja govoril o historičnem preokretu, ki je nastopil v manjšinskem pokretu s tem, da je Nemčija proglasila izključitev Zidov iz nemške zajednice. Spričo tega preokreta sem zaključil svoje predavanje z apelom, ki sem ga že v Montreuxu na letošnji skupščini mednarodnega društva za Zvezo narodov, in v Bernu na našem kongresu naslovil na nemški narod v njegovi celoti: Nemci, ki so toliko dali evropski kulturi, naj prevzamejo s vojim postopanjem na narodnostnem polju težko odgovornost pred zgodovino in naj uredijo položaj narodnih manjšin na svojem državnem ozemlju v Nemčiji pa tudi v Avstriji na način, ki bo vzor tudi drugim državama, in ki bo upo-stavil omajeno zaupanje med narodi, ki jih .manjšinski problem direktno tiče. Ker se je g. Wilfanu mudilo na sestanek je izjavil, da je v glavnem vse povedal, da pa bo o vseh teh vprašanjih podrobneje govoril na predavnju, ki ga bo imel v najkrajšem času v Ljubljani in v Zagrebu. Poslije svečanosti i parada 11 godišnjice.... PISMO IZ TRSTA Trst, koncem oktobra. Jedanaesta obljetnica fašističkog režima svečano i pompozno je proslavljena u čitavoj Italiji. U svim većim i manjim mjestima i gradovima izvršene su ceremonije po točno i već nekoliko dana prije spremljenom programu. Fašističke novine davale su danomice vijesti i upute, pripremale narod na važnost i značenje proslave fašističke revolucije. Kilometrični članci i slike jednog čovjeka — Mussolinija — punili su stupce slaveći fašizam i njegove dosadašnje rezultate na svim poljima javne djelatnosti i društvenog života. Nabrajanju što je fašizam postigao od časa kada je preuzeo vlast u svoje ruke, specijalno pak ono što je fašizam polučio i učinio za napredak Italije kroz posljednju godinu dana, ni kraja ni konca. Od pustih novinskih stupaca pa do bučne vanjske reklame i parade na sam 28 oktobra, sve je bilo u šumu, udaralo u glavu, mozak. Riječi i opet riječi više nego sve ostalo. I ne može se ovdje drugo čuti. Fašizam je sve prisvojio, svuda zavladao i dabome — muzika svira u jednakom taktu, onako kako joj se dirigira. Na dan slave fašističke revolucije, fašizam naglašava koliko je toga uradio: koliko je novih škola podigao, koliko je cesta predano prometu, koliko je mostova podignuto, kasarna sagradjeno, što je fašizam učinio za poljodjelstvo, za turistiku, obrt, industriju, trgovinu i t. d. Sve ono što svi režimi na svijetu rade. za što se sve vlade brinu i moraju brinuti jer su zato tu, fašizam iznosi kao svoj vlastiti uspjeh, kao dokaz svoje brige za napredak i blagostanje naroda. I po onome koliko se o tom piše i govori izgleda kao da je fašizam od Italije učinio raj, kao da prije njega nije u ovoj zemlji ništa postojalo i jedino je to sada njegova zasluga. Nije potrebno upuštati se sada u razmatranje za,§to je tome tako. Fašizam je od prvog ča»sa počeo nasiljem i obmanjivanjem. Buka i reklama njemu je potrebna kao o-zeblom sunce. Nasiljem se digao na površi, nu, rovolucijom à la Marcia su Roma koje jo ’ ishod Mussolini, njen vodja, čekao u Bologni sa putnicom za eventualni bijeg u inozemstvo u džepu, preuzeo jo vlast, nasiljem i blefom se drži na površini zavaravajući svoje sunarodnjake, progoneći nemilosrdno protivnike i hoteći imponirati inozem-'noj javnosti. Zašto fašizam ne pokazuje svijetu i svome narodu u Italiji i drugu stranu medalje, ne samo onu blještavu, nego onu mračnu, koja je već u nebrojeno navrata došla vanjskom svijetu pred oči. Na kojoj bi bilo ispisano kako se fašizam drži i kako operira ne samo sa svojim protivnicima političkim nego i sa mirnim narodom koji si ne želi ništa drugo — nego jednu stvarnost sadržanu u lijepoj i značajnoj riječi: sloboda. Sloboda kretanja, sloboda misli, sloboda ispovijedanja načela, sloboda legalne i otvorene borbe u kojoj je moguć normalan i miran razvoj, napredak prave kulture, ne o-vakve kakvu ispovijeda današnji fašistički sistem, baštinik rimskog duha i veličine, nego načela demokracije i socijalne ravnopravnosti. Svečanosti u našim krajevima imale su karakter ponižavajuće, upravo uvredljive pokornosti, koju se hjtelo isiliti iz naroda prema njegovom tobožnjem duhovnom i materijalnom dobročinitelju fašizmu, oličenom u imperatorskoj osobi ?Ducea«. Novine su u-pravo gnjusno pozvale narod da osjeti u svakoj onoj školi koja se podigla za odna-rodjivanje djece (kojoj su te dane dijelili kao u Munti ću i Loborški kraj Pule i na Rijeci nagrade za najbolje vladanje talijanskim jezikom), u svakoj kasarni (tih su podigli najviše!) koja će služiti za zatvaranje i batinanje naših ljudi, u svakoj proširenoj i asfaltiranoj cesti kojom će se voziti gospodski automobili stranaca ili teški o-klopni vojnički kamioni, — da naš narod osjeti duh i veličinu starog ali i stranog, Rima i milostivi genij Ducea. Kao da može jedan čovjek pa bio on i »genij« imperator-skog pogleda i Cezarove pojave izazvati o-danost i poštovanje naroda kome su kao našemu oduzeli sve samo ne duh: i škole i domove, uništili kulturu i materijalno ga upropastili, otudjili ga i potjerali od zemlje i učinili ga siromašnijim ho što je ikada bio. Redaju se tako proslave kako se redaju i fašistički datumi. U dvanaestoj godini fašizma bit će kao i u, jedanaestoj i prije u desetoj. Jedan osjećaj ostaje u nama sinovima ove zemlje dubok i trajan, a taj je vjera da ne može ovako dugo ostati — i ma kako bilo da ćemo mi, naš narod ostati u biti svojoj uzdržanl i — živi. Našim naročnikom onim, ki nc izvršujejo svoje dolžnosti ali to izvršujejo samo delno je namenjeno to opozorilo s prošnjo, da poravnajo zaostalo naročnino. Naj premislijo in presodijo stvar in spoznali bodo, kako zelo škodujejo naši prepotrebni in koristni akciji. Na nje se obračamo. Točni in vestni naročniki so edina prava podlaga takega lista in predpogoj njegovega obstanka in napredka. Težki časi so, a prav zato moramo v prihodnje leto še z večjim elanom, odločnejši in bolj povezani k nalogi, kateri se ne smemo in nočemo umakniti. Pri tem delu se moramo vsi v polni meri zavedati svojih dolžnosti. Najmanjša med temi dolžnostmi je redno plačevanje lista. Ali moremo one, ki niti teh dolžnosti nc izpolnjujejo, všteti v vestne in koristne člane naše emigracije? Morda niti sami ne slutijo, da postavljajo s tem v težko izkušnjo obstanek našega lista. Mar hočejo in smejo li oni dopustiti, da pride do tega? Njih odgovor mora in sme biti samo: Ne! Zato: emigranti izvršite svojo dolžnost in poravnajte zaostalo naročnino! NAŠIM POLITIČNIM JETNIKOM SO SLOVENSKE KNJIGE PREPOVEDANE! .Trst, oktobra. — Mnogim sloven-skim jetnikom je bilo do sedaj dovo-Jjeno čitanje nekaterih slovenskih knjig, ki so seveda šle skozi sto rok raz-nih cenzurnih komisij. Fašistom pa se je tudi to »velikodušje« zazdelo odveč-tako da so, kakor doznavamo, zaplenili jetnikom še tiste knjige. Tako se od sedaj naprej zgodi z vsako ostalo slovensko knjigo, Iti pride po pošti na naslove jetnikov. Knjig ne vračajo niti njihovim staršem, temveč jih kratkomalo obdržijo! Vidi se, da je fašistom še celo sedanji neznosni teror »preblag«! KAKO SE GODI SORODNIKOM NAŠIH POLITIČNIH JETNIKOV Trst, oktobra. — Sestra znanega političnega kaznjenca Manfrede si je po dolgem moledovanju vandarle izposlovala dovoljenje, da obišče po 3 letih svojega brata. Ko je prišla v kaznilnico se je javila v ravnateljstvu, ki ji je dovolilo le pol uren sestanek z bratom! Toliko let je čakala na ta trenutek in tako dolgo pot naredila, a samo pol ure so ji dovolili ostati v bratrovi družbi. Toda to ni najhujše! Takoj ko se je poslovila od svojega brata so zaprli tudi njo! Kaj jim je dalo povod za ta postopek, nam ni znano. Skoro gotovo zopet kakšni neopravičeni sumi, ki tako bujno uspevajo v fašističnih glavah. Kako se šele godi jetnikom, ko se nedolžnih sorodnikov ne pustijo pri miru in jih na vse načine šikanirajo, si lahko mislimo! ARETACIJE V RIHEMBERKU Trst, oktobra. Dne 24. septembra t. 1. so bili aretirani pod sumom, da so poškodovali Arnaldovo drevesce, sledeči domačini: Karl Sever, Rudolf Zgonik, Viktor Birsa in Anton Sever. Dasi ni nobenih dokazov, da bi bili imenovani soudeleženi pri omenjenem dejajnu, ter so tudi vsi vaščani prepričani o njih nedolžnosti, jih je vendar policijska oblast pridržala v zaporu, kjer se še danes nahajajo. Naslednji dan pa so bili aretirani še Pečenko Albin, Škrbec Maks, in Ci-.bron Rikard. češ, da so peli pesem »Hoj Slovani«. Ko so se vračali kvestu-rini z proslulim policijskim torpedonom proti Gorici, so se ustavili pri Birsi zbudili gostilničarja ter zahtevali vina. Ko so vino popili, so na mesto da bi plačali vino, gostilničarja neusmiljeno pretepli, nakar so se odpeljali. Gostilničar, po katerem so udrihali tudi s trdimi predmeti, je od zadobljenih ran in udarcev padel v nezavest ter se bo moral še dolgo zdraviti. V teh dejanjih se kaže vsa sadistična in pokvarjena narav 20001etnih kulturonoscev. Tragičan slučaj jedne obitelji OTAC I SIN, U ROKU OD 13 DANA, NASTRADALI ŽIVOTOM OBORENI OD AUTOMOBILA Golac, oktobra. U »Istri« je već bilo javljeno kaJko je nastradao naš trgovac Tomaš Jurišević. Za jedne premetačine karabinijera i tajne policije u njegovoj kući, kad nisu našli što su tražili, stali su ga najgore zlostavljati tako da je jadan čovjek skočio kroz prozor iz kuće samo da uteče daljnjim mukama. Poslije toga tužio se je na velike balove koje je pri padu bio zadobio. Prošli je mjesec morao u bolnicu u Trst, gdje je nakon 8 dana i umro. Nedavno se je u našem selu u obitelji Ivana Maglice dogodila još jedna žalosna tragedija. Naime stari se Maglica uputio u Trst sa kolima da proda-■je drva. S njim je bila i njegova 12 godišnja kćerkica. Na cesti kraj Materije naletio je n anjega policijski auto, koji ovuda često krstare, te ga oborio na zemlju. Nesretnom Maglici bila je kod toga razmrskana lubanja. Istim autom je prevežen u riječku bolnicu, ali je već putem kod Podgrada izdahnuo. Poslije nesreće propitali smo se glede odštete, koja bi išla obitelj pok. Maglice, tim više što očevidci tog prizora iskazuju da krivnja za Magličinu smrt leži na policijskom autu. Međju-tim policija ne će o tom niti da čuje, već svu krivnju zbog nesreće baca na pokojnika. Sada Umjesto odštete prijeti se vlast progonima protiv onih koji bi govorili za krivnju policije. Da nesreća u obitelji Maglica bude veća, sličan nesretni slučaj dogodio se i sinil pok. Maglice, 12 dana iza očeve smrti. I on je životom nastradao kod ščedinja, te je ostao na mjestu mrtav, pogažen od auta. Ova teška nesreća naše obitelji duboko se dojmila sviju mještana i izazvala svagdje, gdje se za nju pročulo, najdublju sućut (ćić). FRANCE BEVK ŠE VEDNO POD POLICIJSKIM NADZORSTVOM Ljubljana, oktobra. — Sem prihajajo vesti, da ima naš pisatelj in pesnik France Bevk, ki biva v Gorici, še vedno »ammonizione«. Zvečer ob solnč-nem zahodu mora biti že doma, zjutraj ob solnčnem vzhodu pa se lahko oddalji od hiše. Znano je, da je že na lanskem kongresu Penklubov v Budimpešti vzbudila veliko pozornost vest o velikem kulturnem zlostavljanju našega naroda v Italiji. Nato je g. Marinetti, italijanski futuristični pisatelj, izposloval od italijanske vlade, da mu je ukinila to kon-finacijo. Zgleda pa, da je bila ta »osvoboditev« samo na papirju, ker mu Je bila tudi letos prepovedana udeležba kongresa PEN-klubov v Dubrovniku. xlato naših hranil OBSODBE GORIŠKEGA SODIŠČA Gorica, oktobra. Pred goriškim sodiščem so se morali zagovarjati radi tihotapstva na skrivnem 46 letni Filip Kovač z Ledin pri Idriji in 24 letna Marija Lapajne. Prvi je obdolžen, da je 13 letnega sina Franca, 8 letnega sina Filipa nagovarjal, naj utihotapita 20 kg moke iz Jugoslavije, in Lapajne je obdolžena, da je utihotapila iz Jugoslavije 10 kg moke. Kopač je bil obsojen na 45 lir globe in Lapajne na 225 lir globe. Jugoslovanski državljan Ivan Janežič, star 29 let, je bil obsojen na 774 lir denarne kazni, ker da je vtihotapil v Italijo kavo in saharin. Po razglasitvi razsodbe je bil izpuščen iz zapora. Karel Moser iz Orehovlja je bil obsojen na tri mesece ječe in na denarno kazen 3462 lir, ker je skrivaj kuhal žganje. 22 letni Ivan Čehovin iz Štanjela je bil obsojen na 3493 lire denarne kazni, ker so našli pri njem 70 litrov žganja, ki ga ni naznanil oblastvom. FAŠIZEM IN DELAVSTVO ŠTEVILKE MEDNARODNEGA URADA DELA Mednarodni urad dela je ugotovil, da so mezde italijanskih delavcev najnižje. Fašizem je namreč svojo gospodarsko politiko, že nekaj let predilo je izbruhnila svetovna gospodarska kriza, na katero tako radi mečejo vso odgovornost za svoje neuspehe, vodil tako, da je danes italijanski delavec na tako slabem stališču, kot ga vsi ostali delavci nikjer ne poznajo. če primerjamo plače od 1.920-21 t. j. iz leta, ko fašizem še ni prevzel oblasti, s plačami zadnjih let, pridemo do zaključka, da so se plače znižale za skoro 30 do 50 odstotkov. Pri tem niso vštete vse redukcije in ukinitve postavk za izredna dela, izgube mezd brezposelnih ter onih, ki so zaposleni z zmanjšanjem delovnega časa itd. V vseh državah z moderno urejenim narodnim gospodarstvom streme vedno bolj za tem, da se delovni čas zmanjša, mezde ostanejo iste ali se zvečajo in da se izkoristi kolikor mogoče vsa delovna moč. V Italiji gre razvoj ravno nasprotno. Poročilo Bruna Biagija, tajnika sindikatov, fašista po duši in telesu, iz maja 1931. pravi dobesedno: »mezde delavstva so se od 1917. leta znižale za povprečno 28%, kar bi pomenilo letno približno 5 miliarjd lir.« V tem so vračunane le mezde zaposlenih. Zgube nezaposlenih in delno zaposlenih pa tudi niso majhne. Računa se, da znašajo te zgube od 6—10 milijard lir. — Skupno znašajo torej zgube italijanskega delavstva 10—14 milijard. Vsak delavec je torej izgubil 7—12 lir dnevno ali od 2.000 do 3.600 lir letno. Še več so izgubili na mezdah poljedelski delavci. Celo v najbolj bogatih pro- vincah kot so Milano, Ferrara, Vercelli in Pavia, so padle v nekaterih primerih mezde poljedelskih (sezonskih) delavcev do 50%. V 150 ih delavnih dnevih zaslužijo delavci dnevno po 3 do 6 lir, nekateri pa se moraju zadovoljiti celo s plačilo v natura-lijah. Fašizem je torej potisnil delavsko ljudstvo v razmere, ki so vladale pred 40imi leti, ko delavskih organizacij skoro ni bilo. Fašisti radi mečejo krivdo za, svoje polome na svetovno krizo. Toda povsod, kjer ima delavstvo svoje svobodne organizacije in s tem možnost odpora z organiziranimi štrajki, so se plače vsaj deloma zvišale, a gotovo ne znižale. V Italiji bi se gotovo vsa delavska masa dvignila za svoje socialne interese, če ne bi fašisti na naj-okrutnejši način z batinanjem, ječo in gladom vsako socialno akcijo v kali zatrli. Nasprotno so na pleče delavstva vrgli še velika davčna bremena, ki naj bi služila za policijo, armado, milico in tisoče drugih fašističnih podrepnikov. Fašizem se rad hvali, da je na čelu socialnega napredka in da je ratificiral največ konvencij Mednarodnega urada dela. A po številkah istega urada je jasno, da je od vseh vlad fašizem tisti, ki najmanj izda za socialna dela in tisti, ki še ni organiziral dostojnega delavskega zavarovanja. Omejuje se, da daje brezposenim dnevno po 3.75 lir za dobo treh mesecev, po tem času pa so ti prepuščeni samim sebi. Od preko milijona bezposelnih (to je uradno poročilo, dejansko pa jih je gotovo več) dobiva podporo le okrog 200.000 delavcev. BREZPOSELNOST IN PODPORA V ITALIJI Statistike o brezposelnosti v Italiji niso točne. Poslužujejo se vseh mogočih načinov, da na zunaj s številkami prikažejo čim manjšo brezposelnost. Kot brezposelne računajo le one, ki so vpisani kot taki in pa one, ki dobivajo podpore. Da to ne more biti pravo merilo je lahko takoj jasno, saj so v prvi vrsti vsi oni, ki niso navdušeni fašisti samo ob sebi umevno izvzeti in ne dobe nikake podpore. Sledi pa tem na tisoče in tisoče drugih, ki iz vseh mogočih vzrokov ne dobivajo podpore. Zlasti so to kmetje, ki so skoraj povsod gospodarsko uničeni in za katere se nihče na zanima in jih ne podpira. Laško časopisje prinaša statistiko o so-cijalnem podpiranju, ki ga je vršila v pretekli zimi fašistična stranka, ali bolje fašistična stranka z državnim denarjem. Statistike pravijo, da je v zimi 1. 1932/33 bilo podpiranih dnevno povprečno 2,329.000 ljudi. Za te je bilo razdeljenih 72.219.000 porcij. matere in otroci so dobili 5 miljonov litrov mleka, kuriva v premogu je bilo razdeljenega 135.000 stotov, drv 107.000 stotov, raznih kosov oblek pa 1,200.000. Zdravniki so se ponudili stranki zastonj in so izvršili 374.000 zdravniških pregledov, dočim so bila v 1,300.000 slučajih nudena brezplačno zdravila. Za stanovanje so po- sredovali v 35.000 slučajih, v 28.000 slučajih pa preskrbeli novo. Denarne podpore so bile dane le v izredno redkih primerih. To je bila v glavnem podpora fašistične stranke v pretekli zimi. Podpora ali miloščina, ali pa samo neka statistika, ponarejena kot vse druge, ki smo jih v zvezi z zboljšanjem socialnega položaja sploh navajeni poslušati in čitati. To vprašanje je važno tembolj ker ljudstvo še vedno strada, še celo bolj kot kdaj in mu odvzamejo še zadnje, kar je potrebno človeku za primerno življenje. Težko si je predstavljati to, da se bo fašizem rešil s takim podpiranjem BREZPOSELNOST V ITALIJI. V Trstu, septembra 1933. Brezposelnost v Italiji narašča z dneva v dan. V teku meseca avgusta t. 1. je število brezposelnih, glasom fašističnih uradnih statistik, naraslo za 64.365 oseb. Tako je bilo 1. septembra t. 1. 695.036 moških in 193.524 žensk brez dela. če je že sredi poletja, tj. v najlepšem in za delo najprimernejšem času število brezposelnih toliko naraslo, kaj bo šele v jesenskih mesecih. Poleg brezposelnih, ki so všteti v uradnih fašističnih statistikah jih je še vse polno, ki niso nikjer vpisani in tudi ne upoštevani, zlasti dosti pa jih je v Julijski Krajini. HITRA FAŠISTIČNA OBSODBA Trst, oktobra. — Pretekli teden so bili pred posebnim sodiščem v Rimu na hitro roko obsojeni Rudolf Šenklnc, star 26 let. na pet let zapora, Hieronim Maslo, star 26 let, na tri leta zapora, oba iz Šembij, In Urbančič Franc, star 25 let iz Knežaka, na 1 teto ječe. Rudolf Šenkinc jo bil že prej politično osumljen in zasledovan. Vedno so Iskali priliko In prežali, da bi mu lahko dokazali kak prestopek. Tl trije delavci so bili aretirani pred kakim mesecem In je o tem naš list poročal. Tako) nato so jih odpeljali v Reko. O njih krožijo govorice, da so jih strašno pretepali in mučili. Res. da je njihova pot od aretacije do obsodbe bila kratka, toda tem hujša in stra- šnejša. Morali so pretrpeti neštevilne muke. Iz Rima so poslali obleko, Iz tega se lahko sklepa, da so bili v resnici sojeni. Drugih sporočil o njih nimamo in njih sodbe ni priobčil noben list. Obtoženi so bili baje radi suma. da so prekoračili mejo. Radi samega sumničenja take kazni in take muke! Tudi če bi prekoračili to krivično mejo jih ne bi smeli niti zapreti. Videti je. da se je razlil nov val fašističnega terorja. Te aretacije, procesi, sumničenja, so zato tako številne da bodo lahko imeli fašisti sedal ob priliki pohoda na Rim zopet nekaj »materiala« za »amnestiranje«, s katerim bodo dokazali svetu svojo izredno človekoljub- POSVETA NOVOG RIJEČKOG BISKUPA Pula, koncem oktobra. — Uz velike počasti obavljena je ovdje u nedjelju, 29. X. posveta novog riječkog biskupa Antonia Santina. Ovom činu prisustvovali su tršćanski biskup Fogar, porečko-puljski biskup PederzolH. BIH su uz predstavnike mjesnih i pokrajinskih fašističkih vlasti i hije-rarha prisutni još i famozni gorički administrator Sirotti zajedno sa zadarskim biskupom Munzani, obojica poznati fašlsto-flli I slavenofobl. Predstavnik riječke delegacije rekao je novom biskupu Izmedju ostaloga da mu je povjeren jedan od najosjetljivijih 1 najzamršenijih sektora u njegovoj duhovnoj misiji što ga na Rijeci čeka. Biskup Santln imao bi otići na Rijeku \2. novembra. ---«%■'%■-- TU.I AEROPLAN NAD GORICO! Miren, oktobra. — Med tukajšnjim okolišnim prebivalstvom so je razširala vest, da je nedolgo od tega priletel na mirensko vojaško letališče nek tuj vojaški avion. Letel je zelo nizko ter najbrže fotografiral letališče. Prcdno se je straža na letališču zavedla, pa je že izjginil. Od tega dogodka so stražo močno ojačili. Italijanski jrebivalci trdovratno govore da ie bil ta aeroplan iz Jugoslavije (!?). URED ZA ZAŠTITU POLITIČKIH PROGNANIKA Zagrebački »Obzor« donio je nedavno ovu vijest: »Liga Naroda« održala je 27. oktobra povjerljivu sjednicu, kojom je prilikom imenovan američki državljanin James Mac Donald, predsjednik američkog društva za vanjsku politiku u New Yorku, vrhovnim komesarom za organizaciju pomoći njemačkim bjeguncima. Mac Donald će u skladu sa zaključkom Skupštine Lige Naroda i Vijeća voditi ovu akciju nezavisno od Lige Naroda, u vezi sa upravnim vijećem, koje još nije izabrano. U tom upravnom vijeću bit će, kako je poznato, zastupane ope organizacije, koje _ su namakle novčana sredstva za pomoć njemačkim bjeguncima. Brzojavno je zatražena privola Udruženih Država, dà pristupe ovome vijeću, pa je već stigao pozitivan odgovor, kojim se vlada američka obvezuje da će u najskorije vrijeme imenovati svoga zastupnika u upravnome vijeću za pomoć njemačkim bjeguncima. Konferencija za pomoć bjeguncima, koju tvore zastupnici pojedinih vlada, imenovala je jučer Francuza Navaillesa predsjednikom. Prvim podpredsiednikom je imenovan Antoniade (Rumunjska), a drugim podpred- sjednikom Fotić (Jugoslavija). Predsjednik upravnog vijeća Nansenova ureda imenovan je predsjednikom redakcionog odbora. Konferenciji podastrijeta osnova o konvenciji, koju je izradila preliminarna komisija za bjegunce. U tom projektu odredjuju se modaliteti za ispostavu Nansenovih putnica (putnice za ruske, armenske, asirske, asir-sko-kaldejske i turske bjegunce), te pravila o izgonu ili vraćanju bjegunaca. Tom konvencijom imao bi se odrediti juristički položaj bjegunaca u zemlji, čije gostoprimstvo uživaju. i* Ljubljanski »Slovenec« donio je vijest istog izvora te dodaje ovaj svoj komentar: Zakaj bi se torej ta urad ne zanimal tudi za politične pregnance iz Italije? Odkar je Italija zasedla našo zemljo za tržaškim zalivom, ie moralo v svet okoli 70.000 In tudi več naših ljudi. Pregnani so bili s svoje zemlje, mnogi s silo političnih oblastev, drugi so zopet morali v svet, ker jim je tujec vzel kruh. S kakšno pravico so bili pregnani? Zakaj morajo danes prosjačiti po svetu za delom, zakaj morajo biti proti svoji volji drugim v spotiko in nadlego? Vsega tega je kriv teror, ki ima isto idejno osnovo kakor Hitlerjev! Opozarjamo manjšinski kangres tudi na to vprašanje. Naši duhovniki Dne 26. septembra je umrl na Banjšči-cah tamkajšnji dolgoletni in zelo priljubljeni kurat g. Jožef Ušaj v 66. letu starosti. Umrli so v zadnjem času tudi štirje furlanski duhovniki; med temi goriški stolni dekan, biseromašnih mons. Leonard Sion, bivši generalni vikar pokojnega nadškofa Sedeja. Mons. Sion je nadškofa zelo ljubil in mu bil iz srca vdan. V goriškem stolnem kapitlju je zdaj samo 5 kanonikov; manjkajo prošt, dekan in en kanonik. IZako težko čakajo novega nadškofa, da dopolni prazna mesta. * V gorski duhovniji Ponikve nad Sv. Lucijo pa leži že delj časa hudo bolan ondot-ni g. Otilij Medveš,, ki je med svetovno vojno zelo veliko pretrpel. Bil jc od Italijanov interniran najprej na otoku Vento-tene in potem čez tri leta na Sardiniji, kjer se ie revež nalezel hude malarije. Z njim je bil interniran tudi g. Ivan Franke, bivši župnik na Vogerskem pri Gorici, sedaj v Zapogah pri Vodicah. G. Franke je bil 1. 1931 kot jugoslovanski državljan izgnan iz Italije. G. Iv. Kovačič župnik v Podmelcu, je stopil v stalni pokoj in se preselil na Vr-hovlje v župniji Šmartno v Brdih. Na njegovo mesto je prišel g. Peter Šorli, do sedaj župnik na Bukovem. Na Vogrskem pa je po dveh letih prišel na željo škofijskega upravitelja Sirottija za župnika g. Iv. Štolfa iz Breginja. V Breginj je šel pa kot župnik g. Mirko Zoni iz Gorenjega polja. SMRT ZLATOMAŠNIKA Vipolže v Brdih, oktobra. Pretekli mesec je obhajal In daroval v naši vasi g. vikar Pirih Jakob zlato mašo. Za nas je bila ta slovesnost prav v veliko veselje. Jubilanta smo zelo spoštovali in tudi nam je pomagal kolikor nam je mogel. Deveti dan po tej slavnosti je vaški zvon zapel svojo žalostno pesem in nam naznanil žalostno vest, da je naš priljubljeni jubilant zatisnil za večno svoje oči. Veliko veselje in zadovoljstvo se je kar naenkrat spremenilo v žalost. Naj počiva v miru! Odkod pride naslednik ni še znano, a skoro sigurno dobimo Italijana in naša slovenska beseda bo izginila tudi iz cerkve. TALIJANSKI SVEČENICI U ISTRI. Trst, oktobra. U »Istri« je bilo več javljeno kako su u mnogim hrvatskim župama namješteni talijanski svećenici. Oni ne samo da uvode talijanski jezik u propovijedi, nego se niti inače ne brinu za naroJ u vjerskom pogledu. Tako na pr. u župniji Pićan koja ima preko 2 tisuće i po stanovnika, od tih samo su 300 stotine koji se izdaju za Talijane drugi su sve Hrvati, župnik Peter Rensi (Tirolac po rodjenju) sili djecu da sc i ispovijedaju talijanski. Slučaj ove pićanske župnije nije osamljen. PREMJEŠTAJ MLADOG SVEĆENIKA Trst, oktobra. Na zahtjev po’itičkih vlasti morao je tršćanski biskup premjestiti g. Viktora Berceta kapelana iz Postojne u Vodice, dekanija Hrušica. Mladi svećenik bio je premješten radi toga što se savjesno brinuo za mladež, za čiji odgoj ne smije se brinuti ni vjeroučitelj ni roditelji toliko koliko jedino i samo fašistički učitelj. TRŽAŠKI PROMET GRE VEDNO NAVZDOL Trst, oktobra. Promet septembra meseca je bil lani 254.417 ton. letos pa 235.070 ton. V celi dobi 9 mesecev je bilo l^ni prometa 2,590.542 ton, letos pa 2,198.661 ton-Upadek znaša torej 15%. Primerno tein odstotkom raste tudi beda prebivalstva. Oblastvo je v zadnjih mesecih začelo z velikopoteznim izganjanjem brezposelnih pri-vandrancev, ki se iz starih provinc Italii® še vedno zatekajo v Trst kot neko malo Ameriko, kar pa že davno ni več. Po računih 1. avgusta je bilo v Trstu 247.297 stanovalcev z vojaštvom vred. Z omenjenimi izgoni bo številka še znatno padla. Za zimsko pomoč se delajo letos večje priprave ko v preteklih letih. Tržaški tramvaj Izkazuje letos 10% mani dohodkov kakor lani. Tržaška trgovina bila je v letošnjem juliju za 15% slabša od lanjskega julija. KOLEDAR »SOČA« jo že v tisku in izide v začetku pri' hodnjega tedna. Društva in vsi P°" samezniki, ki so poslali naročil*» dobijo tedaj koledar že v najkraj' šem času. Koledar je vsebinsko bogat in zanimiv, a tehnično zelo okusno opremljen. Hitite z naročili, ker bo založb» kmalu pošla. KOLEDAR »SOČA« STANU SAMO 10.— DIN. Naročila sprejema Uprava »I®.' TRE«, Zagreb, Masarykova 28 D- Emigranti in naši prijatelji \ Sloveniji lahko naroče koledar p»'1 podupravi lista »ISTRA« v Ljub' Ijani, Erjavčeva 4a, NAŠA NARODNA RANA KLIC KOROŠKIH SLOVENCEV Trinajsto leto po glasovanju! Pravijo, da uživamo neomejeno svobodo in da so nam dane vse možnosti neoviranega kulturnega razvoja. Z nepritajenim zadovoljstvom zre večinski nemški narod na manjšino in ne ozirajoč se na njene pritožbe govori svetu o svojem velikodušju nasproti drugorodcem v državi ter hkrati z naj-oštrejšimi besedami biča ozkosrčnost sosednjih držav do nemških manjšin. Prihajajo potniki iz materinske države in se čudijo, ker ne slišijo glasnih pritožb svojih rojakov. Morda občudujejo red, ki vlada v deželi, nemški napisi na poslopjih in kažipotih se jim zdijo naravni. Prihajajo tudi nemški gostje iz cele države in se pustijo voditi po nemških vodnikih, pa vidijo, kako gre na slovenskem Koroškem življenje svojo pot in kako se otroci igrajo na cestah ter plašno in nezaupno motrijo tujce. Komur pa se odgrne zastor, s katerim je pokrita slovenska Koroška od Brda do Pliberka, kdor pogleda še v družine, ta spozna, da se na tem koščku zemlje odigrava najžalostnejša žaloigra; žaloigra, kateri bi našel primernih izrazov in prave sodbe 'le oni ki je sledil vezem narodne govorice z moralnim in kulturnim življenjem naroda do njihovih najglobljih kotičkov v človeški duši. Pravijo, da nam je dobro v trinajstem letu po glasovanju. Pravijo, da je dobro naši slovenski deci, ki danes samo še besediči v neki jezikovni mešanici in ki topo gleda v veroiičitelja, ko ji v mehkih, domačih besedah govori o Očetu in njegovi dobroti, o nebesih in angelih, o neumrjoči duši in življenju-daritvi. Pravijo, da je dobro naši deci, ko seda za šolske klopi in strmi v dolge in ostre črke, v nerazumljive besede, v številke tujih imen. Govorijo, da je dobro naši deci, ko blebeče za učiteljem trde in prazne nemške stavke in ko udarja ob njeno dušo tuja melodija nemške pesmi. Z odprtimi in otroško-nedolžni-mi očmi se ozira na tujca, ki jo ogovarja v znanih, blagodonečih glasovih, slutnja nečesa neizrečeno lepega ji sega v srce, če čuje besedo o bratih tam onkraj visokih domačih, ko pripovedujejo o nekdanji dobi, o borbi naroda in njegovem glasovanju. Nehote primerja to pripovedovanje z usi-Ijivo in neiskreno učiteljevo besedo, ki ji zastira pogled na jug, do bratov in sester iste materne govorice in jo sili na sever med narod s tujo dušo in tujim jezikom. Tako dorašča naša mladina v. čudni razdvojenosti. Od matere in očeta in duhovnika ji ostajajo sledovi vere v Očeta in domači narod, z otroškimi in mladinskimi leti vred pa jih pokoplje kot svoj najdriži spomin na dno svoje duše. Njen raium vedno bolj polni tuja veda in znanje, mrzlo in računarsko, komaj dobro za najskrajnejši materializem. V njem mu raste sodba in prokletstvo vsega delovanja in nehanja. * Naša narodna rana! Ali ni ob njej ničevo vse besedičenje o sporazumu in bratstvu v deželi! Ali ni ob njej razumljivo omajanje vere v najvišje ideale v nebesih in na zemlji! Sem naj bi uprli oči zastopnik narodov in zatiranih manjšin! Tu naj vidi država najpogubnejše vplive liberalnega nacionalizma! Tod naj izsili življen-sko pravico svoje manjšine jugoslovanska država! Na to najbolj skelečo rano narodnega telesa naj poklada hladila — mati! Tem največjim sirotam sodobja naj bo velika zaščitnica Cerkev po besedah svojega Učenika: Gorje onim, ki pohujšajo samo enega mojih malih! Najnovejša poročila govorijo, da bo naši deci po naših šolah še slabše in da se menda s prihodnjim šolskim letom namerava ukiniti zadnje sledove materne govorice v vseh šolah našega ocemlja. Starši v Podjuni želijo v sedemletnem pouku vsaj tri tedenske slovenske ure, z Žile nam pišejo, da v prihodnijih mesecih v tamošnjih šolah ne bo čuti več nobene slovenske besede, v Rožu tožijo o popolnem neuspehu šolskega pouka in se vdajajo apatiji in obupu. Tvoja je šola, država, tn naroda, ki jo vzdržuje! S himno »Sei gesegnet ohne Ende« ne boš ustvarjala državljanov in državljanske zavesti, še mani z besedami ,-1 1, A -.1 _• J. _a j _ l 1 • 1. gora. Saj se ji mora iz učiteljevih besedo »deutsche Arbeit, ernst ,und ehrlich, zazdevati, da ji rastejo gore na jugu v neizmerno višino in da biva tam preko tuj in neprijazen rod. Zvedavo posluša besedo deutsche Liebe, zart und weich«, marveč le s tepi, da daš narodu tudi v šoli, kar je njegovega. (Koroški Slovenec) Slučaj ing. Dedeka i dalje zamršen Prošlo je više od šest nedjelja otkako su talijanske vlasti uapsile ing. Dedeka. Javnost, pogotovo u Ljubljani se i dalje zanima za njegovu sudbinu. Poduzeti koraci lijevo i desno kao da ništa ne pomažu. Po privatnim informacijama doznalo se da je ing. Dedek sa šoferom Beštekom bio iz Rijeke najprije otpremljen u Trst, zatim u Kopar. Sada se obojica nalaze opet u Trstu. Na intervenciju jugoslovenskih konzularnih vlasti na Rijeci bilo je najprije dopušteno da Dedeka sasvim u poslovnim stvarima može posjetiti jedan činovnik konzulata. I kad je taj već htio otputovati, dobio je drugu vijest iz Trsta da prefektura još nije primila nikakvu dozvolu da se smije posjetiti Dedeka. I prefektura u Trstu i vojne vlasti drže se kod toga kao da slučaj ne bi spadao u njihovu kompetencu te se izgovaraju s Rimom, a iz Rima medjutim ne dolazi nikakav odgovor. Uopće, slučaj ing. Dedeka i postupak talijanskih vlasti dalje postaje sve zamršeniji te predstavlja šika-naciju kakva ie moguća samo u fašizmu. Interesantno je da talijanski listovi o tome ne donose niti retka. Nakon uapšenja antifašističkih atentatora Suverfenitet Vatikana i fašistički specijalni tribunal Mi srno u dvama posljednjim brojevima javili o uapšenju trojice antifašista u Rimu. na koje je pala sumnja da su ovoga ljeta izvršili poznati atentat bombom u crkvi Sv. Petra Uapšenj su Renato i Alberto Cianca i treći Leonardo Bucciglioni. Atentatori su prema pisanju talijanske štampe bili u najužoj vezi sa antifašističkim emigrantima u Parizu. Fašistička štampa pridaje ovom uapšenju veliki karakter, jer da su time zaprečene daljnje njihove eventualne aten-tatorske osnove. Proces koji se sprema protiv ove trojice antifašista imao bi se raspraviti pred sprecijalnim tribunalom i osuda kako se već može donekle razabrati imala bi biti egzemplarna. Medjutim pojavljuje se sada u vezi s procesom koji će slijediti pitanje juridičke kompentence. Vatikan je naime suverena država i na njenom se teritoriju odigrao atentat. Po lateranskem ugovoru smije se doduše primjeniti talijanski kazneni zakon i za djela počinjena na teritoriju Citta di Vaticano, ali prema pisanju antifašističkih listova ovaj slučaj ne potpada ovamo jer spomenuti članak ugovora govori o »zakonu«, t. j. o jednoj generalnoj normi, a spe- cijalni tribunal je ustanova izvanredna, slična ratnom tribunalu u ratno doba gdje ne može biti govora o zakonu, jer se optuženi ne mogu braniti. 1 Zahtjev antifašističkih listova jest u tome da Vatikan, koji ne može odobravati i slagati se sa fašističkim zlodjelima, mora u ovom slučaju zapriječiti da se za zločine ili samo namjere za zločin počinjene na njegovom teritoriju, primjenjuju zakoni, kao onaj fašističkog tribunala, koje Vatikan zabacuje. Već do sada ie Vatikan, spominju, isti listovi, preko svog organa »Osservatore Romano« pokazao jasno da osudjuje fašistički kazneni postupak i fašističku »pravdu«. Slučaj Schirru. Tada je »Osservatore« donio vijest koja je zbog svoje stilizacije bila zapažena »Jučer je ustrijeljen anarhista Schirru jer da je imao namjeru da počini ^tentat protiv Mussolinijeve osobe« pisao Je »Osservatore«. Hoće li Vatikan sada ostati miran — pitaju .antifašistički listovi: La Liberta i Avanti. U koliko bude šutio znači da se stavlja na istu liniju sa fašističkim specijalnim tribunalom — odgovaraju ti listovi. PROGONI NAŠIH LJUDI Glavno je da se grade kasarne...I Klana, oktobra. U zadnje vrijeme kod nas se dogadjaju vrlo čudne stvari. Ljudi ne mogu polaziti više niti u crkvu, a kamo li da bi išli u gostionu, u koju su išli Prije da popiju čašicu vina i da se malo Dorazgovore sa prijateljima. Na svakog našeg čovjeka paze što radi, kuda ide, s kim se druži. Karabinijeri i fašiste svuda su mu za nogama. Pregledavanja u kasarnama vrše se i za najmanju sitnicu, i ne daj Bog da čovjek još nešto kaže, jer ga onda još i natuku i drže par dana u zatvoru. U listu »Istra« bilo je već govora o uapšenju Ivana Karlovića koji se nalazi u zatvoru u Kopru. Prije nekog vremena njegov je otac išao da ga posjeti, ali u zao Čas. Ćim je stigao u Kopar bio je uapšen i odsjedio u zatvoru 8 dana, a da ni sam nije znao zašto. Kad su ga pustili na slobodu došao je kući sav izmučen. U selu se o njegovim mukama doznavaju strašne stvari. Inače kako je već bilo javljeno, kod nas se zidaju kasarne i vojnička skladišta. Kako saznajemo, počet će kod nas zidati još jednu kasarnu, tako da će čitav kraj zbilja biti jedna velika kasarna i u pravom smislu riječi. Ne smeta što narod nema kruha, glavno je da se podižu kasarne, da se tako zadovolje militarističke ambicije i strast bez čega fašizam ne može da živi. NE NOSI BRADE V ITALIJO! Z goriškega poročajo o zanimivem dogodku: V Dornbergu živi star mož, ki mu ni do mode in lepote, pa nosi dolge lase in brado. Šaljivci so mu vzdeli, da je naredil obljubo, da se ne bo strigel in bril, dokler bodo Italijani na Slovenskem. Ta reč je prišla tudi županstvu na ušesa. Župan (podesta) je moža poklical k sebi v pisarno in ga z očetovsko resnobo vprašal, zakaj se ne brije. Mož je začuden nad nenavadnim občinskim poslovanjem skomignil /. rameni, a v tem trenutku je že tajnik zgrabil častiljivo brado in jo s škarjami pre-strige na dvoie. Da ne bi bil kak slab omen.. DRAGO BAJEC 2e pet let je od tedaj, ko sva se zadnjič pozdravila, in ko sva si ob slovesu rekla, da se morda ne bova nikoli več videla. Kakor da bi že takrat jasno videla pred seboj najino bodočnost, tako sva se razstala dva dni predno so me pograbili. Ko sem bil v Gorici v zaporu, si ti prišel nekajkrat pod moje okno. Zadnjič si bil v družbi z dekletom. Oba sta me pozdravljala z ulice s skritim zamahom roke, gledala sta skrivaj v okna, moje celice, da bi vaju ne bil kdo opazil in česa sumil. In potem nič več. Rado mi je povedal, da si odšel na univerzo, radi vpisa in drugega. Čakal sem tvojega povratka, želel sem si ga. Mesto tebe je prišla vest, da te ni več. Glej Drago, tako je bilo: Z okna naše celice se je videlo navarnost na grad, preko vrta na občinsko hišo, kjer so rumeneli visoki jeseni in javori in se je med nje skromno stisnila lipa nad spomenikom rimske volkulje. V celici nas je bilo osem. šest nas je spalo na železnih posteljah, dva pa med pasteljmi na tleh. Z različnih krajev smo bili. Eden iz Brindisija na koncu Italije, drugi je bil Napolitan, dva Furlana, ostali pa smo bili Slovenci. Poldeta je žalostna usoda prinesla s cerkljanskih hribov v Gorico, ki jo je prvič gledal skozi zamreženo jetniško okno, težka obtožba, radi katere je bil potem njegov brat obsojen na deset let docela po nedolžnem. Polde je bil visok, tih, ves v skrbeh za svoj staro mater, ki je bila tudi v zaporu. Gledal je malo križem. Razumela sva se, čeravno sva jako malo govorila. Bil je revež brez sredstev. Drago je bil s tostran meje. Prišel je, javil se ni, mesec dni je sedel. Pripovedoval nam je zgodbe iz vojne in s Koreškega. četrti je bil Bric, čuden, neodkrit, hinavski človek, brez značaja. Razumeli smo se razen z njim dobro med seboj; včasih smo peli. In tisti večer je bil tako nebeško lep. Večerna zarja je živo rdeče zažgala ves grajski hrib, in drevje v občinskem vrtu je bilo kot kupi sveže izpranega zlata. Visoko na nebu se je valil ozek, dolg oblak tja proti vipavski dolini. S šolskega dvorišča je bilo čuti vrišč otrok, ki so se igrali. Le redek človek je šel po ulici onkraj jetniškega dvorišča. Mi smo klečali na posteljah tik pod okni in gledali, žalostno a z občutjen v srcu, to večerno lepoto. Kdo ve, kako je prišlo Poldetu na misel, da je začel pod glasom peti »Vigred se povrne«. Kmalu smo .vsi štirje peli. Tiho, da je bilo komaj v sobi čuti. čuvstveno, da so nam bili glasovi vsi mehki in solze v očeh. Pesem nas je tako neizmerno prevzela, da smo jo ponovili še in še. V sobi je bil že docela mrak. Le beli obrazi štiri Lahov, ki niso peli z nami, temveč so ležali na svojih posteljah, so se odražali od črnih odej. Tedaj je stražnik odprl okence v vratih: »Pošta«. In prvo je zaklical pokvarjeno moje ime. Bila je dopisnica, pisala jo'je mama: »Dragi moj sinko, tvoje pismo smo prejeli in odgovorili ti bomo, pa je tako težko, ker ni po naše. Nič ne bodi žalosten, Igorče, saj veš, vsega je kdaj konec, tudi nas bo, smrt ne počiva, danes kosi tu in jutri tam, tudi nas bo. Vem, zadela te bo vest, ki ti jo sporočam a vedi, da vsi zelo trpimo. Tvoj prijatel; Drago je včeraj ponoči umrl...« Nič več nisem bral, nisem mogel. Zadnji vršički sten razdrtega gradu na holmu so bili že krvavo rdeči, ozek oblak je že davno izginil na obzorju, na desni, nad Krasom, je žarela prva zvezda. Ostali v sobi so se glasno menili ne vem o čem, le Polde, ki ni nikdar prejel pošte, je še vedno slonel na oknu in si zakrival obraz z dlanjo. Meni je bilo docela mrtvo v vsem životu, le srce sem čutil močno biti, pred očmi mi je bil Dragov obraz, tak kot sem ga oidel zadnjič od blizu, tedaj ko sva se poslavljala. Razoglav, suh, slabo obrit, kostanjevi kodri nazaj počesani, očala, za očali dvoje modrih, drobnih, svetlih, skoro otroško zaupnih oči. In tak mi je ostal Drago v spominu. Bil je doma iz Vipave, mamo je zgubil že v zgodnji mladosti, nič se je ni spominjal. Tedaj se je preselil k svoji stari mami v Vrhpolje, in tu je našel dobro nadomestilo za mamino ljubezen in skrb. Stara mati ga je vzredila, ga poslala v šole in upala, da bo morda iz njega »gospod nune«. Zaman je upala! Dokončal je srednjo šolo v Kranju. Se za časa srednje šole je začel pisati pesmi, novele in povesti, pa mi ni znano, da bi jih bil kdaj objavil razen v dijaških listih. Vojaščino je služil v Italiji, tu se mu je prvič dogodilo nekaj neprijetnega. V Gorici je tedaj izhajal časopis »čuk na pal’ci«. Drago je pridno sodeloval pri njem. Od vojakov je poslal listu »10 zapovedi za regrute«, nad katerimi se je ustavilo pazljivo oko državnega pravdnika, ki je list tožil. Ker urednik ni hotel izdati pisca, je sam sedel 4 mesece, a list je bil ukinjen, Drago pa je bil, ko so, ne ve se po čigvi zaslugi, odkrili pisca »zapovedi«, kazensko premeščen v Kalabrijo, od koder Je poslal pozneje »Edinosti« več kratkih dopisov in daljšega »Na šagri v Kalabriji«. V Kalabriji se mu je godilo zelo slabo. Bil je nekaj časa zaprt v osamljenem zaporu, kjer je stradal. Ko se je vrnil od vojakov, je dobil službo v Gorici in se vpisal na pravniško fakulteto v Padovi. Kot urednik lista »Edinost« za Goriško je imel mnogo prilike udje-stvovati se v pisanju. Bevk ga je zelo vzljubil in mnogo upal nanj. In Drago se je resno pripravljal. Ker se zaradi materijalnih potežkoč ni mogel posvetiti žumalistiki, za katero se je že v zgodnji mladosti tako navdušil, se je po vjaščini z veliko vnemo oprijel jusa. Zanimale so ga zlasti sodnijske obravnave, o katerih je vestno in redno poročal, študiral je ljudi in njih značaje. Izrazil se je nekoč: »Vsaka obravnava je vredna romana!« Sodeloval Je tudi pri raznih listih in pri Goriški Matici. Zdi se mi, da se je ta čas poglabljal vztrajno in hote v življenje in da mu to poglabljanje ni pustilo časa, da bi bil kaj več delal. Zadnji čas pred najino ločitvijo je rekel, da je naše življenje v Primorju vredno velikega peresa in da bi se dalo obdelati v romanu, kjer bi bila glavna oseba učitelj, bi bil nosilec vsega našega gorja In stremljenja. Vem, da Je resno mislil na to delo. Bil je celo mnenja, da bi se tak roman dal napisati na moderen način, namreč več pisateljev skupaj. Srečka Kosovela je visoko cenil in o njem vedno gpvoril z velikim navdušenjem. Nič ni mislil na to, da bi morda nikdar ne uspel uresničiti svojih namenov. Potožil mi je sicer včasih, da ga skrbi srce, ki mu je zelo nagajalo. Vendar pa ga to v mislih na osebno bodočnost ni motilo. Računal je z gotovim dejstvom. da bo uspel. Danes, Drago, ni več tebe ne Srečka. Ti si odšel izmed nas. Prekmalu si moral stopiti iz svetnega vrvenja v pokoj in mir. Kako je bilo s teboj tisto zadnjo noč? Sam, zapuščen, si skoro slep taval v temni noči, mrazu in dežju tam po vrtojbenskem polju in iskal poti do hiše, kjer je stanovala ona, tvoja draga. Mislim, da če bi bil imel nekoga, ki bi šel s teboj preko ravnin in ti kazal pot tja,_ kamor je hrepenelo tvoje srce, bil bi še danes med nami. Zdrav bi nam še pel o Vipavskih brajdah in našem življenju. In tega vodnika tvoje bolno srce ni imelo! Zakaj ga ni imelo? Igor Volk. Antifašističke demonstracije u Ateni i Krfu Listovi javljaju iz Atene da je na Krfu došlo do antifašističkih demonstracija u povodu proslave koju je tamo priredila talijanska kolonija na spomen 11 godišnjice pohoda na Rim. Demonstracjje krfskih gradjana kojima je fašizam u slaboj uspomeni još od časa poznate okupacije Krfa, bile su tako jake, da je intervenirala i policija. Tridesetak demonstranata je ranjeno, većinom-lakše. Desetak osoba je uapšeno. I u Ateni je došlo do incidenata. Za vrijeme predavanja jednog talijanskog svećenika, prisutni su burno protestirali protiv Italije i fašizma. Demonstracija je to značajnija, što je predavanju prisustvovao i talijanski poslanik u Ateni. Demonstranti su osobito protestirali protiv talijanske propagande u Grčkoj Predavač je morao svoje predavanje prekinuti i napustiti dvoranu. POŠILJAJTE NAROČNINO KALENDAR »SOČA« već Je u štampi, te izlazi već no-četkom slijedećeg tjedna. Svi oni koji su poslali svoje narudžbe, društva i pojedinci, primit će prema tome kalendar već u najkraće vrijeme. Kalendar je sadržajno bogat i zanimljiv, a tehnička njegova oprema je vrlo ukusna. Požurite se s daljnjim narudžba* ma, jer je naklada ograničena i skoro sasvim iscrpljena. CIJENA KALENDARU »SOČA« JE SAMO 10 DINARA. Narudžbe se šalju na Upravu »Istre«. Masarykova 28 II. Zagreb. Emigranti i naši prijatelji u Sloveniji mogu naručiti kalendar i kod poduprave lista u Ljubljani, Erjav cóva 4a. Naša hattarna hroniha VIKTOR CAR - EMIN : VICENCICA PREMIJERA U ZAGREBAČKOM KAZALIŠTU 26. X. MRTVI Svi sveti i Dušni dan — dani naših pokojnika. I onih najbližih nam i najmilijih kojih se sjećamo s bolom u duši i osjećajem praznine da su se od nas rastali i nestali za uvijek, kao ostalih brojnih kojih više nema, koji su voljeli život. Odajemo im počast, tihu i intimnu jer osjećamo u sebi želju za životom s kojim su se oni odijelili, prije vremena. Mnogi su se mrtvi digli taj dan pred naše oči. Mnogi od naše rodbine, mnogi od poznatih, mnogi od dragih pokojnika koje makar i nismo poznavali ali smo ih voljeli i cijenili. Mnogi koji su za života bili slavni i cijenjeni, mnogi koji su si smrću osigurali duboki spomen medju nama, trajno naše poštovanje. Za sve imamo čuvstvo zahvalnosti, za one koje smo oplakivali i za one koje oplakujemo ovdje u Jugoslaviji, tamo na našoj grudi u Istri, Trstu, na Krasu i u Gorici, ili na drugim znanim i neznanim mjestima; za sve kojima smo okitili grobove i kojima nismo mogli, pa im tek u mislima, u duhu dolazimo na nikome neznano mjesto i kitimo im zadnje počivalište vijencem poštovanja i zavjetom pravde i borbe za slobodu naše rodne istarske i primorske grude. Klanjamo se našim mrtvima koji su voljeli život i prinijeli ga herojski, najdrago-cijenije blago, na oltar naših ideala. Na Dan mrtvih odajemo im poštovanje jer vjerujemo u život, u smisao borbe koju moramo svim silama voditi za bolju budiič-nost nas i našeg naroda na našoj domaćoj grudi. Hrovatin Boris umri Ljubljana, 80 oktobra V nedeljo 29 so pokopali na pokopališču v Kranju Borisa Hrovatina jurista in kon-scrvatorista. Pokojni je bil rojen v Gorici in je umrl na Golniku, po dolgem in mučnem bolehanju za jetiko. Bil je star šele .22 let. Po svojem značaju miren, delaven in med vsemi izredno priljubljen, je kazal zlasti izreden talent za glasbo ter posečal poleg- predavanj na pravni fakulteti uspešno tudi ljubljanski konservatorij. Na pokopališču se je v imenu primorske mladine, ki je izgubila letos že tretjega iz svojih vrst poslovih g. Žiberna Joško, v imenu akademskega društva »Zarje< pa je govoril g. Gorenjak Ludvik. Krsta je bila vsa obsuta s svežim, belim jesenskim cvetjem. Globoko potrtim roditeljem izražavamo sožalje v imenu njegovih tovarišev pri-jateljiv in emigrantov. * Krgika je bila vest, ki nas je v živo zadela vse, ki smo ga poznali. Na vratih univerze v Ljubljani je bil nabit listič s kratko vsebino : »Tovariši, Hrovatin Boris je v petek zvečer umrl na Golniku. Pogreb bo v nedeljo ob 16. uri v Kranju. Udeležite se ga polnoštevilno!« Ali ni to obvestilo, tako kot so vsa ostala In kot smo jih navajeni čitati dan na dan. Toda, ko bi ljudje vedeli, da si bil mlad, življenja poln in da si zaman iskal zdravja pod čistimi vrhovi slovenskih planin, bi odmevala ta vest v vseh, ki Te niso poznali, čisto drugače. Ko bi še vedeli, da nisi imel tistega goriškega sonca, da nisi imel do zadnje ure pri sebi skrbne materine roke, ker vaju je sila današnjih dni ločila, bi se razjokalo srce vsakega. Težka je pot Izgnanca, težka je pot mladega človeka, mladega primorskega človeka, ki je moral z doma drugam, da bi tam iskal resnice in pravice. O Gorica, Vipava, Kras, o tista naša zemljica tam preko! Koliko tisočev, desetti-sočev izgnancev, brezdomcev, tvojih sinov se ozira na te z vseh strani! Koliko jih tava, koliko jih najde pri tem le — smrt! Vem, Boris, ko bi imel le malo goriškega sonca, tistega goriškega zraka, ne bi bilo tega. Komaj si zastavil svoj korak v življenje, komaj so pričela oživljati Tvoja znamenja iz partitur in prehajala v zvoke in melodije, komaj si pričel iskati iz pustih črk in 'iz trpkega življenja izgnanca resnic in podlago za življenje novega človeka, že si padel. Težko je to verjeti... In ko sem se pri odprtem grobu poslavljal od Tebe, se mi je še vedno vsiljevalo vprašanje, ker še vedno nisem mogel verjeti. Boris, ali je to resnica? Ali ni morda to le ena izmed mnogih razbitih sanj, ki jih odkriva današnja življenje mlademu človeku v vsej svoji goloti. Vrhovi planin, v katere boš zrl in ki ti niso mogli dati dovolj svežega zraka, da bi te ozdravil, so pričeli odganjati svoje megle in se svetlikati v snegu. Nebo nad odprtim grobom je začelo rositi. V tem smo stali ob Tvojem grobu Jus katerega nam je udarjalo, kot bi govoril Ti: Vsi bodo dosegli svoj cilj le jaz ga ne bom dosegel... ■ Ognja prepoln, poln sil, neizrabljen k pokojnikom legel. Boris, počivaj v miru! f- SPOMEN ISTARSKIM ŽRTVAMA U DUBROVNIKU Prigodom obljetnice mučeničke smrti Vladimira Oortana i njegovih drugova, održane su u zbornoj Crkvi Sv. Vlaha zadušnice za njihov pokoj. Svetu Misu čitao je kanonik Don Niko Gjivanović. Crkva je bila prepuna omladine, a bili su prisutni i pretstavnici nacijonalnih udruženja. Na društvenim zgradama istaknute su crne zastave. Naš ugledni istarski književnik Viktor Car-Emin više ie poznat, javnosti kao pri-povijedač, pisac mnogobrojnih i rado čitanih romana iz istarskog primorskog života. Istarski primorski pejsaž uz kvarner i primorski ljudi: s kopna i s mora predmet su njegova opisivanja i malo koji. ili ni jedan naš književnik nije u tome dao toliko našeg mora i primorja, čitavu jednu galeriju na-. šib mornara i primorskih ljudi uopće kao Viktor Car-Emin. Taj primorski, naš domaći, hrvatski i slavenski karakter naših ljudi, mornara i kapetana, mentalitet sredine, u kojoj su odgojeni i okolnosti u kojima se oni kreću — malo tko poznaje u tančine kao Car. Sa malom dozom idealizma kojim ih on prikazuje, uskrsavaju ti ljudi pred nama jaki i čestiti, snažni i pošteni, u njima se odmah prepoznaje naš čovjek što ga je dao istarski krš a odnjihala bura i more- Primorskog čovleka, primorsku okolinu dao je Car i u svojoj trećoj istarskoj drami »Vicencica«. Prije toga Car je napisao »Zimsko sunce« i »Mrtvu stražu«. S njima je postigao u svoje vrijeme znatan uspjeh. Ista sredina i isti ljudi inspirirali su i »Vicenclcu«. Samo je Car drukčije namjestio svoju kameru. U »Zimskom suncu« ima nešto od našeg predratnog istarskog programa. U njoj ie prikazana ideja naše narodne borbe protiv tudjinaca i njegovih pomagača, naših ondašnjih odroda. »Mrtva straža« prikazuje tragičnu realnost poslije Rapallskog dana. Danas bi se mogla napisati još veća tragedija, ali je Car svoju treću dramu napisao — kao komediju. Dao je komediju iz riječkog života. Nešto, kako sam, rekao, u stilu svojih negdašnjih dopisa sa Rijeke u Istarskoj riječi, dok je izlazila u Trstu, i tih se feljtona i načina Careva pričanja, mnogi sigurno sjećaju- Dao je komediju u dva smisla: u prvom izvire komika već iz same današnje riječke situacije. Ne može čovjek a da se kod pomisli na Rijeku od nekada i danas, ne nasmije (makar l sa bolom u duši) kad se sjeti svega što se sa Rijekom zbilo onih nekoliko godina prije i poslije rata njezine dekadence i lakoumnosti njenih gradjana. S druge strane komika izvire iz samih lica, iz njihovih karaktera, iz vedrog humora mornarskog što ga je Car realno iznio na pozornicu u dvojici svojih mornara barba Serafina i barba Frane iz Lovrana. Komika je sadržana u njihovoj vedroj i priprostoj naturi koja ih čini žilavim 1 otpornim. Ovi vješto, realistički i psihološki vjerno izneseni karakteri i tipovi u »Vicencici« najjača su strana ove simpatične komedije. Zbog njih ona dobiva na snazi i uvjerljivosti, Riječki tipovi prikazani su u nekim njihovim karakterističnim pojedinostima koji oživljuju radnju komedije i dočaravaju poznati riječki mentalitet. Sva su lica, osim Ferdo Delak. Ljubljana, 1 novembra. Klub primorskih akademikov pripravlja v priredbi in režiji našega rojaka — režiserja Ferda Delaka, primorsko revijo »Glas od doma«, prireditev, ki obeta biti po svoji zamisli ne samo najzanimivejša, ampak idejno in umetniško rasna in dostojna manifestacija naše misli. Ferdo Delak je izbral iz naše znane, pa tudi iz manj znane literature najznamenitejše odstavke, jim dal celotno obliko m povezanost, vpletel vanje pevsko in govorne zbore, ples, solospeve in ritmični zbor, glasbeno spremljavo in sliko. Ker bo ta večer predvidoma že 10, novembra v ljubljanski operi in ker vlada zatrj izredno zanimanje, ne samo v vrstah naše emigracije, ampak tudi v umetniških krogih, sem stopil do režiserja g. Delaka. Dobil sem ga doma z njegovo mlado soprogo sredi dela, oba zatopljena v svoje načrte. Povedal sem, da bi rad kaj zvedel zlasti o prireditvi in da bi to bilo za našo »Istro«. Govorila sva dolgo in o marsič-nem. Iz tega razgovora naj bi omenil nekatere odstavke in misli., par, iznešena simpatično — tragika se njihova ne ispoljava toliko prema vani otvoreno. ali ju gledalac naslućuje i osjeća na pozadini zbivanja Gla.vni je sadržaj komedije: fabula o maloj činovnici jednog riječkog parobrodarskog društva Vicencici i njenoj ljubavi kapetanu Žiži. U tu glavnu radnju punu toplije i osjećaja Car ie upleo veći broj lica koji reprezentiraju riječku sredinu. Tu sredinu dao ie Car sa mnogo pravog lokalnog kolorita u karakteru svojih osoba i njihovom govoru- Na prrnnijeri je »Vicencica« davana lijepim uspjehom. Taj uspjeh ide u prvom redu Cara koji ie u »Vicencici« dao jedno dobro domaće djelo koje će se rado gledati. Igra glumaca bila ie na visini. Svakako treba u prvom redu istaknuti nosioca jedne od glavnih uloga, Predraga Milanova (barba Serafin). On je svoju ulogu odigrao do kraja sa mnogo znanja i uživljavanja. Barba Serafina je autor vrlo simpatično obradio — Predrag Milanov je taj osjećaj simpatije ko i Povećati. I rogram, mjesto i vriše aktivno sudjelovanje. Pratimo rad i sura- )erne’ objaviti ce se pravovremeno. Za sa-djujemo s društvom »Istra« pa imamo svog ^.a može se inviti, da će na proslavi biti pretstavnika i u upravnom odboru. Vrlo ži- klavni govornik naš poznati i vrlo uvaženi ve veze imali smo osim s nacijonalnim dru-1 p,rofeJL°r. R>ba[lc i08.'?- ^rektor učitelj: štvima i sa svim emigrantskim društvima u I 8^e *z Kastva, koji u tu svrhu dolazi državi, što se vidi i po korespondenciji Da bi »Istra* izlazila svakog tjedna re dovilo u normalnom formatu.* Biljeìimo ova nova imena plemenitih darovatelja : Dr. Ivan Boiif, kunzul — Braila — umesto venca na grob pok. M. LukeSa . . . Din 100 ~~ P. L. — podur. Ljubljana . . Din 5.— U prošlom broju objavljeno . Din 26.7I7.do Ukupno Din 26.822.35 GLASOVI ŠTAMPE MUSSOUNIJEVO SLAVLJE U ISCRPLJELO.I I OSIROMAŠENOJ ZEMLJI Pariški i»Er'e Nouvelle« donosi na uvodnom mjestiT ■‘broja od 29. oktobra članak poznatog talijanskog publicista Artura Cabriolè, u kome se kaže. da fašistička vlada i fašistička stranka slave karnevalskim svečanostima ove godine jedanaestogodiš-njicu prepada na Ritu Rim je osvojila oružana stranka, koja je iskoristila činjenicu, što je zemlja prethodno bila terorizovana, i tako postala gospodar države. Dalje Labriola kaže: Ova jedanaesta godišnjica fašizma slavi se u iscrpljenoj i osiromašenoj zemlji. Besposlica svuda vlada. Industrija i trgovina nalaze se u stanju očigledne nemoći. U najsiromašnijim krajevima zemlje ekonomski uvjeti života daju utisak gladi. Jedanaesta godišnjica fašističke pobjede okrunjuje u stvari veliki bankrot. Taj bankrot treba da prikrije karnevalska svečanost, koju priredjuje fašizam. Ali ta svečanost neće prevariti Talijane. Oni sad vide u punoj svjetlosti antinacionalnu bitnost sruše fašizam, a taj problem ima isključivo praktičan karakter. Fašizam je. nema sumnje, opasan neprijatelj nacije. Možda nika-fašizma. Nacionalne se snage nalaze danas samo pred jednim problemom: kako da da u historiji Italije nije joj prijetila tako smrtna opasnost. Ali. iznenadjenja su jedna od karakteristika talijanske historije, a to nam dopušta nadu da fašizam neće uspjeti da uništi zemlju. STALIJA PREMA MALOJ ANTANTI POLITIKA ITALIJE U PODUNAVLJU. Francuski nedjeljni list, koji izlazi u Pragu, »L’Europe Centrale« pretresa detaljno odnos Italije prema srednjoj Evropi. Poznati publicista Georges Marot, šefre-daktor lista i ujedno praški dopisnik »Tem-psa«, trudi se da iznese suštinu talijanske srednjeevropske politike. Italija je dosada zauzimala negativno stajalište prema organskom rješenju podunavskog pitanja i nije željela da u Srednjoj Evropi dodje do potpunog sporazuma i sloge. Položaj Italije u Srednjoj Evropi nikako još nije tako čvrst, a da ujedinjena Srednja Evropa ne bi križala njezine interese. Zbog toga je Rim koketirao s revizijom, pa štaviše i obilno pomagao nastojanja oko nje. Italija je, razumije se, dopuštala reviziju za druge, za sebe ne, tako ne smijemo zaboraviti, da je poslije rata zauzela teritorij s pola milijuna Slavena i četvrt milijuna Nijemaca. Italija ima u Srednjoj Evropi velike privredne interese i svu svoju pažnju poklanja ekonomskom osiguranju svojih luka Trsta i Rijeke, koje proživljuju tešku krizu. Prije svjetskog rata je Trst cvao i prosperirao zahvaljujući tarifalnoj politici aUstro-ugarske monarkije, iako je imao nezgodan geografski položaj prema nekim udaljenijim krajevima države. Poslije svjetskog rata, kada je Trst izgubio svoje zaledje, Hamburg sve više osvaja za sebe Srednju Evropu. Samo po sebi se razumije, da se Italija, ako želi pomoći svojim lukama, mora sporazumjeti s Jugoslavijom, kroz koju vodi pruga iz Madžarske, Rumunjske, Austrije i Češkoslovačke. Kako medjutim Jugoslavija nema interesa na tom, da pomaže talijanske luke na štetu svojih vlastitih luka, koje s takovom ljubavi i požrtvovanjem gradi. Italija mora, htjela ne htjela, da razmišlja o ukupnom ekonomskom uredjenju Srednje Evrope, koje bi obuhvatio sve srednjeevropske države, dakle i Češkoslovačku. Georges Marot naglašuje, da Italija, iako se dosada nije mogla da se sporazumi s Malom antantom, nema razloga vjerovati, da do toga ne će nikada da dodje. Ceško-slovačka i Rumunjska nemaju nikakvih trvenja s Italijom, već i zato ne, što nemaju zajedničke granice. Što se tiče Jugoslavije, iako graniči s Italijom, ni tu nema pitanja, koja bi morala dovesti do konflikta i koja se nebi mogla mirno riješiti. Autor naglašava da Mala antanta isto kao Italija ne teži za nekom političkom federacijom podunavskih država. Italija dakle ni u tom pogledu ne mora strahovati od Srednje Evrope. Italiji se u stvari o tome ni ne radi. Njezinu je dosa dašnju neodredejnu i više negativnu politiku u Srednjoj Evropi izazivao strah od Francuske, koja joj se kao saveznik država Male antante čini u Srednjoj Evropi su-više jcikci Italija vidi tri mogućnosti: ili razbiti Malu antantu pridobivanjem Rumunjske ili odijeliti Francusku od Male antante i naj-zad, a to joj izgleda najlakše, spriječiti obrazovanje takove srednjoevropske forma-čije, u kojoj bi Mala antanta imala većinu. Posljednji srednjeevropski plan, koji Italija iznosi pred javnost, ne zadovoljava i teško će krenuti to komplikovano pitanje. Taj se plan poziva na odluke konferencije u Stresi, ali daje više prednost nazorima kneza Bulowa, koje je iznio u Londonu u aprilu 1932. gddine i kojima jer odbio Tar-dieuov plan.'T!!P1 . .. Ko proučava talijanski predlog, mora doći do zakljtčka, da mu je svrha da spriječi sporazum izmedju podunavsk.h država i tajnu namjefu da razbije Malu antantu. Autor članka žali, što Italija stalno nastavlja svoju negativnu politiku prema Srednjoj Evropi i izražava uvjerenje, da će Mala antanta i dalje ići putem, kojim je krenula na sinajskoj konferenciji i koji znači novu etapu za ekonomsku suradnju srednjeevropskih država. lenslie i djevojačke CipsSe od telećeg boksa sa kožnim djonom i kožnom visokom ili niskom petom prije ■VA* Din 89'— sada Ženske luksusne cipele od laka, ševroa ili semiša visokom ili srednjom podpeticom u raznim kombinacijama prije Din 129'- sada Ženske cipele od somota (baršuna) sa visokom ili niskom podpeticom. Omiljena vrsta naših mušterija prije Din 59*— sada "Vmr m (Ste Cipele kombinirane sa tei. boksom prije g < Din 69'— sada 59 * Svilene atlas cipele crne, bijele ili u bojama za svaku večernju toaletu, za društvo i ples prije i Din 69'— sada 59 " Fine dječije cipelice ođ najboljeg boksa flexibeT prošivane visoke ili niske za djecu od 6 do 11 god. prije Din 69,— — sada 59 m Iste sa duplim djonom i jačim materijalom prije Di“ 79'~ sada 69V Muške kaljate (galošne) najbolja kvaliteta za bagatelnu cijenu. Široki ili polu-šiljasti oblik prije Din 49'— sada 59 “ Požurite, opskrbite se na vrijeme, dok su sve prodavaonice dobro sortirane. Vaše zadovoljstvo naš uspjeh. uttuynu uvu, ——- ...-- ■■■■■ 1 . .— „„i ■U,,.. ...... S^.. . -/-y1;...;ŠLSZ.'.",d,S ,7. Ari.'«*