Poštarina plač» ? " - 'm. rtro? 13. JjV ' w tJ Zagreb«, 27. maria '1936. Pojedin! Frol sinji 'dinara T-Sfl — 1 r UREDNIŠTVO 1 UPRAVA ZAGREB BcrvnA UREDNIŠTVO IN UPRAVA za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine MASARYKOVA ULICA 28a LJUBLJANA Telefon broj 67-80 V Hl RIVI Erjavčeva cesta 4a i- j ClASUO SAVEZA JUOOSIOVENSKIII EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE JEDAN DOGODAJ NA JADRANU Poznato je, da je od 1932, posljednje tri godine, odnošaj Albanije i Italije bio nešto pomućen. Tiranski pakt od 1926 je zapadao, Balkan se je sredjivao i obnavljao u znaku solidarnosti balkanskih država, što je završilo Balkanskim paktom. Politika Balkanskog pakta išla je zatim, da se sa Balkana otstrane strani uplivi i da se spriječi svaka penetracija onih koji žele da zavladaju u bilo kojem smislu na tom dijelu Evrope. Ta politika, koja ]e prilično sretna izazvala je interesovanje i u Albaniji i narod je tražio, koliko je to mogao, od režima Kralja Zogua, da slijedi politiku Balkanskog pakta, jer je to jedino u interesu Aloanije. Režim kralja Zogua teško se je odlučivao na skretanje od Rima. Ali, kad je Italija počela da se interesse afričkom ekspedicijom i kad nije više mogla da daje toliko novaca za Albaniju, odnos se je toliko ohladio, da su Albanci počeli da ukidaju talijanske škole u svojoj zemlji, a na koncu su i talijanski vojni instruktori napustili Albaniju. Izgledalo je, da stvari kreću dobrim putem i da će Italija napokon, razočarana da napusti Balkan. Ali nije bilo tako. Ni Zogu ni njegovi nisu uspjeli da se sasvim otresu veza s Rimom, a u Rimu su takodjer ponovno^ počeli da se brinu za Albaniju, da iskorištavaju njezino siromaštvo i d joj nude novaca... Pod utiskom tih ponuda Albanija je u Ženevi s Austrijom i Madžarskom glasovala protiv sankcija, a albanski delegat je to objasnio ekonomskim i savezničkim vezama s Italijom A pred četiri mjeseca su i stvarno započeli pregovori za obnovu Tiranskog pakla od 1926. koji je imao i ekonomski i vojnički karakter. Kpza odnosa Italije i Albanije, zapravo odnosa izmedju Zogua i Mussolinija, jer narod Albanije drugačije misli, ovime prestaje i sve se vraća na staro. Možda će to sve uroditi nekom novom revolucijom, sličnom onoj u Fieriju od Malu, ali nova je situacija ipak danas ponovno obilježeni ponovnim p o t p u n.i m i o tvorenim skretanjem na liniju Rima. Oni koji vladaju danas Albanijom impresionirali su se po svoj prilici i »uspjesima« Italije u Abesiniji, a nesumnjivo su se prestašili — praznine svojih kasa i pristaju ponovno da služe Italiji. Stanje se vraća na ono od 1932, šta više Italija dobiva i mnogo više. Novi sporazum već je potpisan ovih dana i on sadrži uglavnom ovo: 1) Naimenovanje talijanskih instruktora u svim granama albanske državne administracije. Uredba o ovom imenovanju talijanskih instruktora već je potpisana i objavljen u albanskim službenim novinama od 17 marta tekuće godine. 2) Povećanje efektiva albanskog kadra na 10.000 ljudi i ponovni dolazak talijanskih vojnih instruktora u Albaniju. Na čelu ovih instruktora, kao i ranije, biće jedan talijanski general sa titulom šefa Kraljeve vojne kuće, upravo šefa albanskog generalštaba. 3) Utvrdjivanje Karaburne (brdo na Valonskem Zalivu, koje dominira talijanskim ostrvom Saseno). 4) Stvaranje autonomne direkcije dračkog pristaništa. Direkcija će biti potpuno u talijanskim rukama i zaključiće zajam za dovršenje svih potrebnih radova u dračkom pristaništu. Albanska Narodna skupština je već izglasala potreban zakon za stvaranje ove autonomne direkcije dračkog pristaništa i zakon je objavljen u službenim novinama. 5) Otvarnje katoličkih konfesionalnih i talijansk'h privatnih škola, koje su zatvorene 1933 godine. 6) Dozvola slobodnog rada unijatima u Albaniji i otvaranje talijanskih obdaništa i sirotišta u raznim mjestima Albanije. 7) Stvaranje Agrarne banke sa čisto talijanskim kapitalom. 8) Organizovanje monopola duhana sa talijanskim organizatorima. Za ovu svrhu Talijani daju 3 miliona zlatnih franaka. 9) Otkup albanskih proizvoda, koji se ima vršiti preko specijalnog talijanskog društva. 10) Proširenje postojećih talijanskih pe-troleumskih koncesija i 11) Nov zajam od 40 miliona zlatnih franaka, koji se ima davati u godišnjim rata-ma od po 8 miliona znatnih franaka, u toku od pet godina. Beogradska »Politika« od 23 marta donosi na prvoj strani kao senzaciju taj dogodjaj pod naslovima, koji kažu sve: »Obnova tiranskog pauta, — Talija nsko-albansk im sporazumima režim u Albaniji priprema talijansku penetraciju na Balkan, — Potpuna orijentacija Tirane prema Rimu stvorila je kod albanskih nacionalista ogromno nezadovoljstvo«. INTERNACIJA 18 LETNEGA MLADENIČA Anton Smrdel Iz Stare vasi pri Postojni konSiniran P o s t o p j a n, marca 1936. — (Agis.) — 2e v drugi polovici meseca decembra pretečenega leta |e bil v Postojni aretiran 18-leten mehanik Anton Smrdel, doma i? Stare vasi pri Postojni. Po aretaciji je bil odveden v tržaške zapore in tam pridržan vse do meseca januarja. Smrdeiovi starši so se interesirali za mladega fanta, ki poleg tega, da se ni nikdar zanimal za politiko še slabega zdravja. Pooblastili so ne- kega tržaškega odvetnika, da bi fanta zagovarjal in ga po možnosti rešil ječe, vendar ni ves trud nič pomagal. V drugi polovici januarja je bil od tržaške koniinacij-ske komisije interniran za nedoločen čas. Poslali so ga nekam v južno Italijo, od koder se pa še ni zglasil. Internacija mladega in povsem nedolžnega fanta je zelo zadela Smrdelovo družino, kajti fant je bil miren in priden. Zaposlen je bil v mehanični de- lavnici Maksa Krlžeta v Postojni, kjer je bil tudi aretiran. Poiega tega pa imajo Smrdeiovi starejšega sina Ivana na abesinskem bojišču, od katrega nimajo že od decembra nobenega glasu. Prvi kot drugi slučaj je težko zadel Smrdelove, ki si seveda ne morejo prav nič pomagati. Tudi o vzrokih aretacije In internacije sina Antona jin> nihče ne ve povedati ničesar. ŠE VEDNO GONJA PROTI SLOVENSKI BESEDI V CERKVI Pretepen« slovenske pevke in organist v Barkovljah - Dtihovnik v Košani v službi policije Trst, marta 1936. V nedeljo, 15. t. m. bi moral bit v Barkovljah pri Trstu instaliran novi »upnik Dr. Glavan, že pred deveto uro se je zbralo ogromno število slovenskih vernikov v cerkvi. Na koru pa so čakale slovenske pevke, da bi s pesmijo pozdravile novega župnika. Toda očitno po dogovoru s samim župnikom, so se zbrali pred cerkvijo zastopniki raznih fašističnih korporacij in institucij, ki jih siceer ni nikdar videti v cèrkvi. Ko se je pokazal župnik, so ga obkolili in ga pozdravljali s tolikimi govori, da je minula ena in še druga ura in se je bližal čas za italijansko mašo. Ker so pevke še dalje čakale na koru, so vdrli v cerkev fašisti in karabinerji in jih razgnali, organista pa so pretepli. župnik pa se je delal, kakor da je on pri vsem tem docela nedolžen, češ, da se jih ni mogel otresti. Naslednji tor:1 k pa so povabili pevke in organista na kvesturo in jih tam izpraševali. Vse kaže, da hočejo tako fašisti s prihodom novega župnika docela odpraviti slovensko službo božjo v barkovljanski žup- Opatija, marta 1936. — Srce se čovjeku stišće kada hoda danas po lijepoj Opatiji. Nekada si sretao samo bogate i lijepo obučene strance iz cijele Evrope, a sada sretaš najviše gladne i poderane istarske seljake s djecom, koji su došli preko Učke da si u Opatiji štogod kupe za hranu uz jeftiniju cijenu, a osobito kukuruznoga brašna 1 loja. U Istri se danas začinja lojem i u Opatiji je velika potražnja, ali sve mesarnice čuvaju financeri, pa je ljudima s preko Učke nemoguće da i to kupe. Puno puta se dogodi da ga zgra- niji, ki ima ogromno slovensko večino, in kjer hodijo le domači slovenski verniki v cerkev. Istega dne in sicer ob isti uri je zgodil podoben, ako ne še hujši škandal v drugi župniji tržaške pokrajine in škofije. Tedaj je namreč italijanski balilski duhovnik v spremstvu italijanskih vojakov in balil udrl v cerkev v Košani in imel tam mašo in pridigo v italijanskem jeziku. Nato je spravil vse otroke v šolo, kjer jih je začel izpraševati, kako govorijo doma s starši. Ko so mu otroci priznali, da govorijo slovenski, češ da njihovi starši drugega jezika sploh ne znajo, je vzrojil, da tega ne smejo več storiti, temveč, da morajo z njimi govoriti samo italijanski, kajti Bog da je Italijan in Italijan da je tudi papež. Isti duhovnik je istega dne nekoliko pozneje skušal postopati enako tudi v Sv. Petru na Krasu, toda našel je že domačega župnika pred oltarjem, ko je ravno maševal, in je po kratkem spo-rekanju ž njim zapustil cerkev. be čim je platio taj loj i ostalo i da mu oduzmu prije nego je stavio u torbu, a vrlo često ih pohvataju kada idu preko Učke. Tada im oduzmu kupljenu robu i kazne ih velikim kaznama i to obično globom koju seljaci ne mogu platiti, pa im i radi takova duga ide imanje na bubanj. Narod, naročito onaj preko Učke, je vrlo očajan i svak govori da ni 1917 i 1918 nije bilo tako zlo. Ali narod se nada da će ovo zlo brzo prestati. Iz dana u dan se čeka preokret... POJASNILO REDAKCIJE USODA JOSIPA TAVČARJA. Kakor smo doznali od verodostojne strani, ne odgovarja vest o ustrelitvi Josipa Tarčarja (ali, kakor se sedaj piše, Tauccerija) resnici, temveč se nahaja isti še vedno v preiskovalnem zaporu v Kopru. Vse kaže, da je nekdo, ki ima interes na tem, lansiral to vest iz Rima in jo širil po Tržaškem, da bi dosegel z njo kake skrite namene. Bandelj Alojz interniran Trst, marca 1936. — (Agis.) — Iz Pliskovice na Krasu poročalo, da le bil že v mesecu septembru lanskega leta aretiran domačin Bandelj Alojz, star 35 let. — Proti koncu istega meseca pa ga Je tržaška konfinacijska komisija internirala v notral-nost Italije. PROF. DR. IVAN TUL ODKLONIL VISOKO ODLIKOVANJE Gorica, marca 1936. — (Agis.) Profesor soriškega bogoslovja dr. Ivan Tul po rodu iz Mačkovelj je bil od goriškega nadškofa Margottila predlagan, da bi bil Imenovan za monsignorja. Profesor Tul pa je kot skromen človek visoko odlikovanje « hvaležnostjo odklonil. OPET EKSPLOZIJA NA TALIJANSKOM BRODU ATENTATI SE MNOŽE SVAKOG DANA. Kairo, — marta. (Vijest INS-a). Prema radio vijesti jednog američkog broda u Crvenom Moru je potonuo talijanski transportni brod »Martiano« nako nteške eksplozije. Osam mornara je nestalo, a ostala posada, medju njima i osam teško ranjenih spašeno je od drugih brodova. Vjerojatno se ! tu radi o atentatu koji se u posljednje vrijeme množe u Italiji. Iza tvornica i barutana, dolaze sada 1 transportni brodovi koji prenose ratni materijal u Istočnu Afriku. ZAPLIJENA ,,ISTRE“ Posljednji broj našega lista bio je zaplijenjen odlukom Državnog tužioštva u Zagrebu broj Kns. 598-36. GLAD U ISTARSKIM SELIMA BORBE NARODA SA VLAŠĆU U SLOBODNOJ ZONI U tom izvještaju beogradski list kaže i ovo: »Režim u Albaniji definitivno je raščistio s politikom balkanske orijentacije i sasvim otvoreno prišao Italiji. Ovim sporazumima Talijani su dobili jače i solidnije pozicije na Balkanskom poluotoku. T o s u č injenice i o njima se mora ozbiljno povesti računa«. A osim toga kaže »Politika«: »Ovolike koncesije napravile su ogromnu impresiju i izazvale u Albaniji opću i jednodušnu osudu. Danas je teško naći Albanca, koji bi opravdao ove sporazume. U svakom čovjeku sretate nezadovoljnika«. U Albaniji bi još svašta moglo da bude. • • Ali umjesto da se očekuje to »svašta« treba doista voditi računa o tom velikom dogodjaju na Balkanu i Jadranu, koji ima svog odraza i na naše pitanje. Svaki novi momenat u odnosima Italije prama Albaniji odrazuje se na Jadranskom pitanju od početka do danas. I zato posvećujemo pažnju obnavljanju Tiranskog pakta. Samo se sada iz raznih razloga ne kanimo upuštati u svoje komentare, nego ćemo citirati nekoje glasove internacionalne štampe, koja se ovih dana bavila tim važnim dogodjajem. Pariški »L’ Oeuvre« predbacuje talijanskoj diplomaciji najoštrije što je obnovila i proširila Tiranski pakt, i kaže tim povodom: Vijest o obnovi talijansko-arbanskog sporazuma shvaćena je u Ženevi kao dokaz, da Italija ne želi zbliženje s Malom antanto m. Diplomatski krugovi sjećaju se da su odnosi izmedju Rima ‘ Tirane bili u svoje vrijeme jedna od glavnih prepreka pristupanju Jugoslavije i ostalih ze-I malja Male antante francusko-talranskim irimskim sporazumima. Kako je to pitanje pokrenuto, Jugoslavija je izjavila da Italija treba prethodno da raskine vojni ugovor, koji je zaključila sa Albanijom. Talijansko-albanski ugovori od 1926-1927 omogućavali su u stvari iskrcavanje talijan-skih trupa na albansko zemljište. S takvom mogućnošću, mlada Kraljevina nije se mogla pomiriti. Poslije 1932, vojni savez izmedju Italije i Albanije bio je takoreći zastario. Medjutim, iznenada, pročula se u Društvu naroda vijest o njegovoj obnovi. Italija daje 8 miliona zlatnih lira Albaniji, plaćajući sve zaostale obroke, dospjele poslije ugovora od 1926. koji je bio zastario. Izvjestan dio toga novca upotrebu će Albanija za stvaranje Agrarne banke. Ostatak ima da posluži održavanju vojske, policije i žandarmerije. S druge strane, Italijani su se obvezali da će dovršiti luku u Draču, gdje će se u danom slučaju u roku od 48 sati moći da iskrca cijela jedna talijanska armija. U zamjenu, Talijani su dobili koncesije rudnih i petrolejskih polja, kao i izvjesne šumske koncesije. Na posljetku, oni su se obvezali da će u slučaju traženja sa albanske strane, uputiti i vojnu pomoć. Što se tiče Albanaca obvezama, kole su na sebe primili, oni se stavljaju na raspoloženje Rimu. Sve ovo ne bi nikoga iznenadilo, jer se radi o obnovi jednoga ugovora koji je već postojao. Ali, u času kada Italija preživljuje ozbiljne finansijske teškoće, Ženeva se čudi što ona i dalje zadržava agresivan stav na Balkanu. — Poslije obnove talijansko-albanskog sporazuma, Jadransko more više je talijansko nego jugoslovensko. — Posljednji potez talijanske diplomacije iza-zvaće svakako veliko zadovoljstvo u Berlinu. Organ francuskog generalštaba »E c h o de Pariš« naročito podvlači istim povodom ovo:. »Potpis ovoga sporazuma pokazuje d a vlada u Rimu želi da vodipono-vo aktivniju politiku na Balkanu, politiku koja je za duže vrijeme, a naročito poslije pristupanja Turske Balkanskom sporazumu, bila znatno usporena«. Benešovo "Češke Slovo« od 17 marta, veli na zategnutost odnosa izmedju Albanije i Italije u 1934 g., ukazuje — prema Havasovom izvještaju iz Tirane i pisanju jugoslovenske štampe — na to, da na osnovu obnovljenog talijansko-albanskog sporazuma Italija dobija pravo, da pored ostalog sagradi i pomorske baze u albanskim lukama. Albanija ie prema ovim informacijama, obnovila vojni ugovor s Italijom, koja garantire i sadašnji albanski režim. U dopisu se bilježi i pisanje francuske štampe, koja kenstatuje. da će luka u Draču biti tako izgradjena, kako bi se u njoj mogla iskrcati u 48 sati cijela jedna armija u punoj ratnoj spremi Madžarski list »Pester Lloyd« piše: »Obnovljenim paktom stvorene su još tešnje veze izmedju Italije i Albanije. U ženevskim krugovima obnovljeni talijansko-albanski pakt smatra se kao djkaz da Italija još uvijek odb ja neko zbliženje s Malom antantom. Kada je prije godinu dana bilo u izgledu da će se rimski sporazum proširiti na lugoslaviju i Malu antantu. onda je Jugoslavija postavila uslov da se ukinu vojni paktovi izmedju Italije i Albanije. Rezultat obnove talijansko-albanskog pakta pokazuje se u tome. što će sada više nego ikada Jadran biti talijansko more, a ne jugoslavensko«. SLIJEDEĆI BROJ našega lista Izlazi za Uskrs, pa dojdu-će sedmice neće list izaći. Uskrsni broj | izlazi na 20 stranica. — UREDNIŠTVO. BOVC JE DOBIL ITALIJANSKEGA DUHOVNIKA Bove, marca 1936. — (Agis) V začetkom tega meseca je prišel v Bove italijanski duhovnik-oficir. Novodošli je vojaški pater, vendar je njegovo delo namenjeno predvsem vzgoji šolskih otrok in pa drugim nalogam, ki imajo namen raznarodovati naše ljudstvo. Vojaški pater poučuje med drugim tudi krščanski nauk v šoli, kar so doslej opravljali naši duhovniki, in je za naše ljudstvo posebno hud udarec. Lansko leto je fašistična vlada prepovedala pouk veronauka v slovenskem jeziku v šolah, zato so se naši duhovniki s poukom preselili v cerkev. Pozneje jim je bilo prepovedano poučevanje verouka v slovenskem jeziku tudi izven šole. Zato so morali vršiti pouk v latinščini. Sedaj pa jim tudi to nezadostuje, kajti tudi latinščina je za fašizem nekakšen dialekt kot slovenski jezik. ŠTEVILNE ŽRTVE VSLED RAZSTRELIV IZ SVETOVNE VOJNE Gorica, marca 1936. — (Agis.) Znano je koliko so žrtev že zahtevali nerazstre-Ijeni ostanki iz svetovne vojne v vseh letih po vojni. Na žalost vrsta žrtev še sedaj ni končana in stalno beremo o novih, ki so se največ vsled nevednosti ponesrečili s takimi ostanki. Tako so dobili na Debelem hribu pri Tržiču pred kratkim ka-rabinerji v jarku mrtvega Ivana Koviča, rojenega 1899. V Sovodnjah, bivajočega v Ronkih. Komisija je ugotovila, da je postal žrtev razstreliva iz svetovne vojne. S staro puško se je smrtno nevarno ranil 161etni Radoslav Almerčak iz Komna. Puško je nekje našel in se z njo igral. Po-škodvam je kmalu podlegel. V Volčah pri Tolminu pa se je nevarno ranil s projektilom 16 letni Josip Kenda. Prepeljati so ga morali v bolnico, toda posledice nesreče bo moral nositi vse življenje. «iE O DOGODKU V ŠOLI V GOZDU IN POSLEDICAH Gorica, marca 1936. — (Agis.) V zadnjih številkah našega lista smo poročali o dogodku v šoli v Gozdu pri Colu, o naknadnih aretacijah in o smrti Štefana Božiča, ki so ga dobili mrtvega v gozdu nad Colon. Sedaj poročajo iz Cola, da je Štefan Božič izvršil samomor in se obesil. Vendar pa ta vest ni kontrolirana in ne vemo če drži. Eno je sigurno, da za vzrok, ki je povzročil prezgodnjo smrt ubogega mladeniča, nihče ne ve. Nadalje poročajo tudi da so se vrnili domov iz zaporov vsi aretiranci razven bratov Božičev, ki so bili še nadalje pridržani v preiskovalnem zaporu, vendar se o njihovi usodi ne ve nobenih podrobnosti. MAŠA ZA PADLIMI V KOPRU Koper, marca 1936. — (Agis.) V Kopru, kakor po drugih številnih krajih, se je vršila maša zadušnica za padlimi. Beležimo te dogodke le vsled tega, ker so značilni vsled govorov, ki jih imajo ob takih prilikah italijanski duhovniki. Tako je v Kopru govoril don Luigi Carra, ki je v svojem govoru poveličeval »naše pravično podjetje v Afriki« in prosil milosti božje za »naše junaške bojevnike in za srečo našega zmagovitega orožja«. ZIMSKI VEČERNJI TEČAJI V ČRNEM VRHU Idrija, marca 1936. — (Agis.) Kot navadno so se tudi letos vršili v Črnem vrhu celo zimo večernji tečaji, v katerih se skuša raznarodovati in poitalijančevati naše ljudstvo, kajti učni program je tako sestavljen, da ni skovalci nimajo od njega res prav nobene koristi. Predvsem se skuša-inladini vcepiti sovraštvo proti sosednji ju-goslovenski državi, dalje vzbuditi v nji zanimanje in navdušenje za kolonijalno vojno v Afriki itd. Tako je učiteljica, ki poučuje v teh večernih tečajih v Črnem vrhu letošnjo zimo dejala v šoli med drugim da ko bo nastopila v Abesinijl deževna doba In ne bo. mogoče tam nadaljevati z vojnimi operacijami, bo italijanska armada pričela s prodiranjem proti Beogradu. Seveda, naša mladina se pa pri tem prav dobro zaveda, da so to le pobožne želje. OSTAR PRITISAK FAŠISTIČKIH VLASTI U JUŽNOM TIROLU OSAM NIJEMACA OSUDJENO NA KONFINACIJU Innsbruck, 18 marta. Komisija za konfinaciju, koja nije sudska, a kojoj je pretsjednik prefekt Mastromattel, 3 februara 1936 opet je osudila osam Južnih Tirolaca na teške kazne konfinacije. Tako su prognani: Kurt Mumelter iz Božena na 2 godine. Richard Casagrande iz Tramina na 1 godinu. Leopold Mussere, iz Jaufenthala kod Sterzinga na 3 godine. Rudolf Kremes, iz Brunecka na 3 godine. Albert Dibiassi iz Merana na 1 godinu. Unterweger na 5 godina. Franz Kofler iz Jenesiena kod Božena na 1 godinu i jedan iz Passiera, čije ime nije poznato na 1 godinu. Kao razlozi ovim izagnanstvima navedeni su omalovažavaj uća kritika, ili pomoć kod prelaženja granice vojnim bjeguncima. Osam osuda u jedno prijepodne, osam je ljudi iščupano iz njihova poziva iz njihove okoline i otpremljeno u južnu Italiju, u tudju okolinu kao oku-ženici, koje treba ukloniti iz ljudskog društva, što danas znači »kritika«. Bilo to kakova neoprezna izjava u najvećoj bijedi, koju je iskrivio bilo koji talijanski denuncijant i dostavio je. Pripomoć kod prelaza granice znači već to, ako U je koji selejak iz Passeia rekao bjeguncu, da li je klanac pogibeljan zbog lavina, ili nije!! S najdubljom sućuti prate njemački Južni Tirolci sudbinu trgovca Karla Sterbenza iz Božena i Franza Abrahama iz Kuendlhofa u Griesu kod Božena, koji se sada nalaze na otoku Ven-totene, provincija Napulj, grupa Pont-skih otoka. U najbližoj blizini leži Li-pari, na kojem si je već jedan Južni Tirolac, dr. Nolđin, pribavio klicu smrtne malarije. Naročito je tragična sudbina prognanoga Augscholla, sluge kapu-cinskog samostana u Bozenu, koji je prognan na Lempedusa, jedan otok u blizini afričke obale i to samo na temelju nedokazane prijave jednog agenta. Prognan je na 5 godina na Lempe-dusu, otok poznat zbog užasnog postupka sa kažnjenicima, a to samo zato jer se navodno nedolično izražavao o visokim talijanskim ličnostima TEŽAK UDARAC NJEMAČKIM APOTEKARIMA U BOZENU Innsbruck, marta 1936. Prefekt Mastromattei, čiji se besprikorni sistem potalijančivanja upravlja protiv svega što je njemačko, odredio je, da se od 1 marta 1936 godine svi medikamenti, što ih propisuju liječnici bolesničkih blagajna, imadu isključivo kupovati od Bolničke apoteke koja pripada tvrtci »Carlo Erba« (Milano). Ta odredba znači za njemačke apoteke u Bozenu težak finansijalni gubitak, jer tim gube kao mušterije sve radnike i namještenike koji su prinudno osigurani kod bolesničke blagajne. Već je prije bilo uskraćeno primanje njemačkih liječnika u bolesničku blagajnu (okružni ured) i suzbija se liječnički’ podmladak domaćih Južnih Tirolaca, naročito još i tim, što se za općinske liječnike namještaju samo i isključivo talijanski liječnici koji ne znadu pučki jezik. I sad Nijemci ne će smjeti dapače ni kupovati medikamente kod domaćih od starine udomaćenih apotekara! Manje vijesti Iz Južnog Tirola NJEMAČKI NATPIS: »ZATVORI VRA TA« KAŽNJAVA SE U JUŽNOM TIROLU. Neko budno oko otkrilo je u Mitter-dorfu u Kalternu na jednim kućnim vratima njemački natpis »Molim zatvoriti vrata«. Ova »strahota« smjesta je bila kažnjena sa 300 lira globe. Slično se dogodilo 1 jednom seljaku u St. Ni-kolaus-Kaltern, koji je na dvorišnim vratima izvjesio u njemačkom i talijanskom jeziku upozorenje na oštrog psa. To ga je stajalo 70 lira globe. U JUŽNOM TIROLU ZABRANJENE SU I KARTE ZA ČESTITANJE NA NJEMAČKOM JEZIKU Innsbruck, mart 1936. Počam od januara 1936 južnotirolske trgovine više ne smiju prema zapovijedi prefekta Mastromatteia prodavati karte za čestitanje sa njemačkim tekstom. Jednoj delegaciji privrednika, koja Je došla da pita za savjet, što da radi sa Još neprodanim kartama, dao je prefekt savjet, da se spale preostale zalihe. Taj prefekt, koji se kod Nijemaca osobito omrazio zbog svog intrasigentnog držanja prema Nijemcima, čini se da radi' posvema u smislu Rima, jer može da se obazre na svoje dugo službovanje u provinciji Bozen, jer je ondje dulje.ne-go li je to do sada bio slučaj sa drugim prefektima. SUDBINA UBOŠKOG DOMA U BOZENU Innsbruck, marta 1936. Spada u gorku tragiku nacionalne borbe u Južnom Tirolu, da najteže mjere države pogadjaju na j neposredni je socijalno najbjednije, koji su od države ovisni i tako uživaju milostinjski kruh. To je dovoljno dokazala gorka praksa kod prisilnog potalijančivanja imena, što se uglavnom najčešće provodi na mniim namještenicima ili onima, koji su po-toebni pomoći. Tako je nedavno moralo deset pitomaca Uboškog doma u Bo-zeenu da ostavi svoj rodni grad jer su ih preselili u Nomi kod Rovereta u tamošnji sirotinjski dom. Ova upravo besmislena mjera protiv siromašnih staraca služi jedino samo zato, da se načini mjesta za Talijane, koje vlada uvlači u zemlju i koji onda osiromašeni često padaju na teret općinama. I tako će ovih deset staraca, koji su mislili da će završiti svoj život u domaćoj ubožnici, umrijeti na tudjoj grudi... „SUDTIROLER HEIMAT" PONOVNO ZABRANJEN Glasilo Južnotirolaca »Der Siidti-roler« koji je izlazio u Innsbrucku, morao Je pred godinu dana da obustavi Izlaženje, jer je talijanska vlada vršila presiju na austrijsku fašističku vladu da se taj list zabrani. List se bio preselio u kneževinu Liechtenstein, u Vaduz, i ponovno je bio počeo da izlazi pod imenom »Suđtiroler Heimat«, o če- mu smo u par navrata pisali u našem listu. Sada nam javlja štamparija Kaiser Iz Vaduza, koja je izdavala »Suđtiroler Heimat«, da je morala na osnovu za-brane sa strane lichtensteinske vlade obustaviti daljnje izlaženje toga lista a lichtensteinska vlada da je donijela tu zabranu pod pritiskom talijanskoga poslanstva. AVANTURA JEDNOG TALIJANSKOG AVIJATIČARA Posljedica rata u Milanu Milan, marta 1936. — Posljedice rata opažaju se na svim poljima. Cijene na malo su poskočile za 20—30 po sto. Cijene na veliko nekih proizvoda koje se mora uvažati poskočile su za dvostruko i trostruko, što dozvoljava špekulantima horendne dobitke, čini se da smo se vratili u vrijeme prošlog rata kada je jedan mali dio špekulanata profitirao na veliko, dok je masa padala u sve veću bijedu... U Milanu se ne može više naći dobrovoljaca za Afriku. Milanski sveučilištarskl bataljon koji Je otišao u Somaliju je nezadovoljan i razočaran. Doznao sam da nije bilo moguće u Milanu skupiti drugi bataljon uza sve presije koji je umjesto u Zadar doletio u Preko u Jugoslaviju Jednim čudnim slučajem, povodom jedne neznatne rasprave pred zagrebačkim sudom, koju nežellmo da opisujemo, a koju nisu trebali ni nekoji dnevni listovi da iskorištavaju, došao je na javu slučaj jednog talijanskog avija-tičara, koji je doletio sa svojim avijo-nom u Jugoslaviju. Taj avijatičar, koji je rodom iz Tre visa zove se Josip Ba-dojev (?) ispričao je pred sucima ovo: Nije Još počeo rat u Abesiniji, ali smo mi avijatičari već bili mobilizirani i više eskadrila bilo je već otpremljeno u Afriku. Ja nisam fašista, nisam nikako htio ići u rat, i neprestano sam mislio, kako bi se spasio i tome izbjegao. U ljetu prošle godine bio sam odredjen da letim iz Ancone u Zadar i leteći preko Jadranskoga Mora stvorio sam odluku, da ml se sada pruža jedinstvena prilika, da se više nikada ne vratim u fašističku Italiju. Umjesto u Zadru, spustio sam se kraj Preka u Jugoslaviji! Aparat su zaplijenili jugoslavenski fi- nansijski stražar!, 1 onda sam otpremljen na ispitivanje jugoslovenskim vlastima Bilo mi je obećano, da ću za ovaj talijanski aparat dobiti 50.000 dinara, ali do sada nisam dobio ništa Nakon što su izvršene sve formalnosti ispitivanja i kad sam rekao sve razlo-ge svoga bijega iz Italije, dozvoljeno mi je, da ostanem u ovoj zemlji, u početku su me podupirale neke institucije i dobri ljudi i tako sam došao u Zagreb. Tu me je slučaj nanio jednom prilikom da sam u bolnici dao prvi put pola litre svoje krvi za drugoga bolesnika i dobio za to 300 dinara. Liječnici su me zabilježili u svoju evidenciju, da me mogu pozvati, ako bi opet trebali moju krv. To se dešavalo više puta, i ja sam mogao dva puta na mjesec davati po pola litre krvi. Prije ovakovoga davanja bolnica me je više dana besplatno i dobro hranila, a nekoji liječnici davali su mi po koji dinar, ali sam u posljednje vrijeme zapao u najveću bijedu... Mussolini, Haile Selasije i sv. Franjo Asiški »Možda će se Haile Selasie i Mussolini — sada u žestokoj borbi jedan proti drugomu — naći u zajedničkoj ljubavi prema miroljubivom Asiskom Sirotanu te preko sv. Franje doći do sporazuma i mira za kojim u prvom redu čeznu njihovi vi-rodin. »Malo će tko znati — osobito kod nas da je sadašnji car Etiopije Haile Selasie već od svoje rane mladosti upoznao franjevački utjecaj...« »I Mussolini je više puta izražavao svoje osobite simpatije prema sv. Franji i Franjevcima. Na sedamstoljetnicu sv. Franje 4 listopada 1926., odredio je da se taj dan ima svetkovati, kako bi se Svecu odala što veća počast. Dao je otvoriti put do na vrh Alverne, gdje je sv. Franjo primio stigmata. Nedavno je pretsjednik talijanske vlade dao u svome rodnom selu sagraditi c$kvu i samostan, koji je na njegovu naročitu želju biskup povjerio franjevcima. Sam je Mussolini želio da se crkva posveti sv. Antunu Padovanskomu. Bio je zapriječen da lično prebiva obredu posvete crkve i samostana, ali ga je zastupala njegova supruga. Karakteristično je. da njega nije zastupao koji državni dostojanstvenik već najintimnija osoba u njegovu životu*. (Hrvatska Straža — Zagreb) ♦ NAPOMENA UREDNIŠTVA: »Hrvatsko Straža* je najveii hrvatski katolički list. Boi hot Gospe Lurdshe Ljubljansko »Jutro* bilježi da je skupština talijanskog društva za prenos bolesnika u Lurd morala odustati od organizacije posebnih vozova za talijanske bolesnike koji žele ići lurdskoj Gospi. Odluka je obrazložena sankcijama koje t Francuska provodi protiv Italije pa će Talijani od sada BI UGospet0 ~ ialiiansko nar°dno svetište Englesko-talijanski komplimenti đriZ^n fT,ie neko londo^ko arhitekino nrhulht r>oslal0 JV°ÌU W’fa Akademiji za vJć nkeknri U RimU ka0 Mo i* to 'adil° iiL TnPk0-9odlTl Medlutiì" sw ove godine Talijani poslali reviju natrag s napomenom da neka Englezi dostav- tu revi-ju Akademiji za arhitekturu u Adis Abe- htnl-i-eZii- 'ia0 En0lezi' najljepše su za-Išu m T? llubeznom savjetu i usput su ja- AlrJfl-ian,maAa voznata adresa Akademije u Adis Abcbi, pa mole nai- 'voinUnei 79Tl-ÌZ Rimn d“im 1 Ì naslov pošalju kada Talijani udju u Adis A bebu Kardinal Šuster govori... skiTkaVdrTurCn aF6 (A9iS-> ~ U milan' Sstef fn ÌLI I4, marca f,ovoril kardinal Uh ~nhni JfrekeK jescdc, ki so vredne da nìriefin^T Moiitve italijanskih misio-čimireie jnučenikov naj pospešijo, da bi oZZJnilZ Ì?la V kopiji lui Kristusa I-raelsk k; Na‘ h? hla0O8l°oljen Gospod sìrrr nnìJi ìe pod dvema velikim imeni in rein vilcnrtln in zmagovitega du- Utei j '-nai t PolilJčn° in religiozno zdru-visohenn ' ~~ Komentar k temu govoru Melji ubZh-oZZ. VredMka nai Si lÌ' Tankovi xa Petrov novčić tili 's"t,Km rnS*st0 rioečiča Sv. Petra upu- čić vrikunìT1 U jor se Kelrov nov- vi"nihvllen “ Ii jemaćlcoj, uslijed deliju n?Z P