Poštarlna plamena u gotovom 1 —" N Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a God, X. Broj 45. U Zagrebu, 11. novembra 193S. Pojedini broj Din f.— Pred dvadeset godina zavijorile su hrvatske zastave na ratnira brodovi- ma « Puli. To je bio največi dan povijesti Istre... J C1ASUC SAVF/A JUCOtlOVENSKIH EMIC.KANtTA 17 JULIJSKE 1918 U svim našim listovima se kroz posljed- nji miesec dana piše o dogadjajima pred dvadeset godina koji su imali za posljedi- cu propast Austro-ugarske monarhije i stvaranje Jugoslavije. Listovi svih nijansa PETNAEST PREVRATNIH DANA D POL Narodno vi ječe — Preuzimanje austro-ugarske flote — Propast „Viribus Unitisa“ — Dolazak talijanske vojske 17 januara 1926 izašao je u Trstu jubUarni broj »Edinosti« povodom 50-godišnjice postojanja tog trščanskog slovenskog dnevnika. U tom ju* bilarnom broju napisao je dr. Mirko Vratovič donji članak što ga doslovno prenosimo iz »Edinosti«, buduči da je poznat tek malom krugu naših čitatelja, a iz ttog prikaza doznajemo najtačnije neke do- gadjaje koji su se zbili u Puli pred 20 godina — dogadjaje koji su bili u vezi sa svim ostalim dogodjajima u našim krajevima, što su do- veli do stvaranja današnje Jugoslavije. Time iznosimo, barem djelo- mično, 1 doprinos Istre... i političkih boja iznose razne dogadjaje s time u vezi, ali svi se slažu u torne, da su posljednji dani oktobra i prvi dani no¬ vembra 1918 godine bili historički dani. Dok jedni više ističu ulogu srpske vojske u dobijanju rata probojem Solunskog fron¬ ta, drugi iznose revolucionarni rad u poza- dini austrougarske vojske i- osnivanje Na- rodnog viječa, a jedan list naročito pod- vlači dogadjaje u Puli i uporedjuje te dane kada se na austrijskim ratnim brodovima zavijala hrvatska trobojnica, sa slavnim danima iz hrvatske prošlosti kada su bro- dovi kneza Branimira, kralja Tomislava i Krešimira Velikog suvereno vladali na Istočnom dijelu Jadrana. O tom historičkom danu u Puli se pisa¬ lo do sada dosta. Pisali su najautoritativ- niji svjedoci tih dogadjaja, oni koji su tih dana u ime Narodnog viječa u Zagrebu primili flotu i obrazovali prvu slobodnu istarsku upravu u Puli. I mi smo na ovom mjeslu pred tri godine podvukli historičko značenje Pule pred dvadeset godina, pa smo izmedju ostaloga, bili kazali: — Tri dana prije podizanja naših trobojki na ratnim brodovima, rekao je u Hrvat- skom saboru u Zagrebu njegov pretsjednik dr. Bogdan Medakovič. »Zar možemo voditi narodnu politiku bez Istrana koji su kroz vjekove narodnu stražu stražili na Jadranu! A dalje smo bili nastavili: — Naši ljudi (Vratovič, Krmpotič, Ška- Ijer, Križ, Bazeli i drugi) uspjeli su da, uz oduševljenu saradnju naših mornara i sta- novništva, preuzmu vlast u svoje ruke. Njima je — dr. Vratoviču, dr. Škaljeru, dr. Krmpotiču, Križu i kap. freg. Kohu — pre- dao admiral Horthy flotu »po naredjenju svoga Čara i Kralja«, kako je to Horthy označio u zapisniku. Na tu historijsku pri- mopredaju prispjeli su iz Rijeke torpilje- rom 53 izaslanici Narodnoga viječa iz Za¬ greba dr. Ivan M. Cok, Vilim Bukšeg i dr. Ante Tresič-Pavičič. Kada je iza te primo¬ predaje flote pristao čamac sa delegatima uz obalu dr. Tresič-Pavičič je prišao jed- nom sokolu koji je držao veliku hrvatsku zastavu i tu je održao govor u kojemu je rekao: »Skidam kapu pred tim svetim zna¬ kom. Osam stotina godina smo robovali Madžarima, četiri stotine godina robovali smo Veneciji, četiri stotine godina Austriji. Ali divan ovaj barjak zavijorio je opet na ovim obalama našim da se nikad više ne zaplete i ne zamota«. Tih dana je »Hrvatski list« u Puli pisao: »Svijesni svojih prava, ponosni i dosto¬ janstveni idemo ususret svojoj boljoj bu- dučnosti, svojoj 'narodnoj slobodi i svom narodnom jedinstvu... Iza toga je potonuo »Viribus Unitis« s prvim komandantom jugoslovenske ratne flote Jankom Vukovičem Podkapelskim i sa 600 mornara. »Viribus Unitis« je potonuo s hrvat- skom troboikom na krmi. — To su neki pasusi o dogadjajima u Puli pred 20 godina. I iz tih par odlomaka mo¬ že da se sastavi i uzročna veza i historič- ka važnost Pule i Istre tih dana, i simbo¬ lično značenje nekih pojava i dogadjaja. Od pobjede Branimirovih demija pod Makarskom do dogadjaja u Puli prošlo je skoro jedanaest stotina godina. Kroz tih dugih jedanaest stotina godina Jadran je vidio raznovrsnih ladja i raznovrsnih ljudi, ali je čuo uglavnom dva govora — onaj sa istočne i onaj sa zapadne obale. Kada su Tomislavove i Krešimirove galije ulazile u Raški kanal, sa njih je odzvanjala hrvat¬ ska zapovijed i hrvatska pjesma. A kasnije kroz mnogo stotina godina zapovijed je odzvanjala na tudjem jeziku, ali ghleot za veslom je bugario: Zamoljen od uredništva »Edinosti« da štogod napišem za ovaj jubilarni broj, vrlo rado sam se odazvao, ali dugo sam okliie- vao, koji bi predmet obradio. U političkim i stručnim stvarima -ima i boljih od mene- koji če to da učine. Obraditi predmet o po- slijeratnim prilikama u Istri, kakp je to že- lilo uredništvo škakljiva je stvar, j er se ne može a m& bilo što dobra da kaže. Radi toga sam se odlučio, da onako površno opi¬ šem ono petnaest prevratnih dana od druge polovice oktobia 1918 dalje. Iako sam bio jedan od glavnih učesnika u cijeloj akciji, nije mi moguče, da sve izne¬ sem, jer o mnogim dogadjima treba da šu- tim, mnogo toga sam i zaboravio, a ko- načno se je tada tako grozničavo radilo, da nitko nije mogao da bude posvuda i da sve prati. Zabilježbi nemam nikakvih. jer mi je bilo sve poslije uništeno. Iznajprije moram da spomenem kuču našeg vrlog i čestitog rodoljuba Josipa Krmpotiča, koje danas više nema, zapravo ima, ali samo četiri zida, počrnjena od po¬ žara. Ta kuča, gdje su se sastajali naši ljudi tekom rata, čim bi se spuštala tarna u grad, bila je za vrijeme rata prava žila kucavica čitavog našeg rada u Puli. Tu su se sakupljal: Jugosloveni, Češi i Poljaci, koji su raspravljali ovo i ono. Mjeseca aprila i maja več se pretresala konkretno ur°ta protiv Austrije i uništenje raznih voj¬ nih objekata po Istri, Dalmaciji itd., ali po slavenskom običaju mnogo se i sanjarilo. Tu smo dobivali novine iz inozemstva, razne italijanske listo/e kao na pr. »Co- ricre della Sera«, a kadkada i koji fran- cuski list. Mjeseca oktobra 1918., kad je na so- lunskoj fronti bila poražena armada cen¬ tralnih vlasti, ciknula je zora i za Slaven- stvo. Ideja Jugoslovenstva konačno seutje- lovila. Trzavice a.-u. carstva, koje se več du¬ go vremena raspadalo, osječale su se mno¬ go ranije. A tajno rovarenje trajalo je ci- jelo vrijeme rata. Ali od toga momenta naprijed nastupila je i u unutarnjosti živa. otvorena, pozi¬ tivna akcija. Za Fulu bila je konkretizo- vana u kuči Josipa Krmpotiča, gdje smo imali neprestane dodire sa slavenskim ofi- cirima. Glavne osobe: stari, ali žilavi Josip Krmpotič, njegov sin dr. Marijo, idealista, pun dobrih ideja; dr. Ivo Zuccon, trijezan i praktičan; Lacko Križ, Baselli, neumorni Stari, okretni novinar Mirkovič j mnogi drugi. Ko se sječa svih imena? Mislim da je bilo 21. oktobra, kad smo imalj u kuči Lacka Križa zaključni sastanak sa nekojim slavenskim oficirima ratne mor¬ narice. S naše strane sam kučegazda. dr. Krmpotič, dr. Skaljer i ja, a sa strane ofj- cirstva tada fregatni kapetan Koch, liječ- nik dr. Korenčan, dr. Jug \ još jedan ili dva oficira, čija mi imena nisu više pozna¬ ta. Unutarnjim otvorenim nastuoom trebalo je pospješiti raspadanje monarhije, koja se na drugim frontama ioš čvrsto držala, tre¬ balo je težnjama iznutra dati konkretni oblik, da podjarmljeni narodi čim prije do- dju do zaželjene slobode. Da je pri torne moralo biti i žrtava, razboritijim medju na¬ ma bilo je jasno. Pula, ta golema kasarna bila je moguče najtvrdja kost. Al; 1 ovdje su duge patnje i ideali, koji su svakome lebdili pred očima, učinili svakoga Slavena lavom. Režim Horthyja, komandanta ratnog bro- dovlja, zagrižer.og neprijatelja svih Slave¬ na, učinio je svoje i kod onih, koji bi inače ostali nehajni I ljudi a la Horthy imaju kadkada svoje zasluge. Nijemci i Madžari uživali su na brodovima i u mornarici sve moguče povlastice, Slaveni i Italijani, kojih je mnogo bilo. bili su posvuda šikaniram- Bez prestanka je bilo i incidenata, o kojim neina sada m.iesta da se govori. Zakliučak tog sastanka bio je, da se šilom osvoji vrhovna komanda nad kopne- nim i pomorskim silama. Slavenski oficiri bili su s nama, dok su se Nijemci i Madža¬ ri bojali. Momčad se takodjei izjavila za nas osim Nijemaea i Madžara, koji su samo jedno tražib: da čim prije odu svojim kučama. A boljševizam. koji se u zadnje vrijeme ši- rio, imao je samo jedan cilj, koji se je mo- mentalno podudarao s našim. Medjutim je trebalo osvojiti i civilnu javnu upravu i vratiti opčini autonomiju, koja je več od početka rata bila ukinuta- U Narodnom Domu održala se ona velika skupština, moguče največa, što je Pula pamti. Za dan se više ne sječam. Bit če da je to bilo 26. ilj 28. oktobra. Sve što je bilo jugoslovensko iz grada i iz okolice, taj dan je dohrlilo u Narodni Dom. I pojedini bro- dovi i vojničke formacije odaslale su svoje delegate. Neopisivim ushičenjem obrazovao se odbor, u kojem su bile porazdijeljene pojedine funkcije: komesarijat za vojničke. stvari, za prehranu, za pravosudje, za 1 narodno zdravije, za škoistvo itd. Koji je referat meni dodjeljen, ne znam više; mi¬ slim da politička uprava. Odbor se progla- sio Narodn.m Viječem. Vlasti su bile nemočne, paralizovane slabim vijestima. koje su počele dolaziti i sa drugih fronta. Dan poslije držali su i Italijani u kaza- lištu svoj tabor, na kojem je došlo do ostrih prepira izmedju nacijonalista i komunista i socijalista. Ipzk su se konstituirali, a mi smo odmah stupili s njima u dodir. Tada je bio na čelu lučkog admiralata (Hafenadmiralat) admiral Ciccoli, a flotom je komandovao admiral Horthy. Tvrdjav- nim komesarom bio je barun Hohenbruck, koji je imao političku upravu u području cijele južne Istre, od Kanfanara dolje pa i na otocima. Na zajedničkoj'sjednici u opčinskoj vi- ječnici u Puli bio sam ja odredjen, da preuzmem mjesto tvrdjavnog komesara, i time mjesto baruna Hohenbrucka, a kao za- mjenik bio mi je dodjeljen pok. sudski sa- vjetnik Petris, dobar, pošten i ispravan čov.iek Na čelo opčine bio je postavljen notar dr. Dominik Stanich. a kao zamjenik mu je bio dodijelje.i dr- Ivo Zuccon. Vr¬ hovnim komandantom mornarice bio je po¬ stavljen admiral Koch. 30. oktobra pripravljali smo navalu na Hafenadmiralat. Uveče opkollli su naši vojnici — svi Jugosloveni i Česl — u potpunoj ratnoj opremi Hafenadmiralat, u kojem se je nalazio admiral Ciccoli sa svojim štabom, pa nije nitko više smio da ostavi admiralat. To se je dogodilo več oko 9 sati uveče. Medjutim mi smo sledili u opčinskoj viječ- nici i radili oko imenovanja funkcijonera. Naši su delegati otišli oko polnoči na Ha¬ fenadmiralat. Ja sam još ostao u opčinskoj viječnici, da izradim izjavu, koju je imao admiral Ciccoli da potpiše. Okolo polnoči sam i ja došao u onu istu dvoranu, u ko.ioj sam se nalazio šest dana poslije sa itali¬ janskim admiralom Umbertom Cagni ; nje- JANKO VUKOVIČ PODKAPELSKi govim štabom. Kod jednog kraja oko veli¬ kog ovalnog stola sjedili su admiral Ciccoli i njegov štab. Kod drugog kraja sjedili su naši delegati, zajedno sa italijanskim. Ta- mo su bili di- Skaljer, dr. Stanich, dr. Krmpotič, Talatin, prof. Bonmassar i drugi. Admirala Horthyja nije bilo; on je sjedio na brodu nazvanom »Viribus Unitis«. Pro- čitao sam izjavu, koju je Ciccoli imao da potpiše, ali on to nije htio da ueini. Nato sam konstatovao, da se šilom revolucije smatramo gospodarima položaja i da sva vlast predje u naše ruke. Otišli smo, a trupe su još tamo ostale. One iste noči, biio je več oko 2 sata, uputio sam se sa dr. Stanichem u stan baruna Hohenbrucka, koji se je bez ikakvog otpora uklonio sa svoje vlasti. Rano ujutro pošli smo na dreadnought »Viribus Unitis«, na kojem se je nalazio admiral Horthy. Bilo nas je pet, a sa Rije¬ ke bili su došli opet tri, medju njima Buk¬ šeg i Tresič-Pavičič. U velikom salonu nalazio se admiral Horthy sa komandanti- ma pojedinih eskadara (bilo ih je, čini mi se, četiri). Horthy je bio blijed. Potpisao je protokol, što ga je bio sam sastavio, i koji smo mi u žurbi samo letimice pregledali. Odronile mu se suze od obraza i uzvikao je: »Vjerno sani služio svoga kralja, samo sam svoju službu obavlo. ovo nišam zaslu- žio«. Pri odlasku smo se izrukovali. On je odmah stao da posprema svoju prtljagu te je več onaj isti dan otputovao. To mu je inače spasilo život jer je dvadeset i dva sata nakon toga onaj ponosni brod, koji je nosio kao ime devizu habsburške monar¬ hije, bio na dnu mora. Propao je zajedno sa monarhijom Nato sam se odmah uputio u zgradu tvrdjavnog kcmesarijata gdje sam sazvao činovnike te ih zamolio, da j dalje vrše svoju dužnost, to više, što sam smatrao, da je sve to samo jedan prelazni stadij te da čemo opet morati sve neiaknuto predati u ruke nove. definitivne vlade. Moje uredovanje onog j nasljednih da¬ na nije bilo lako. Preuzeo sam i poli¬ cija, jer sam bio ujedno i njezin šel. Zapečatili smo tajni arhiv, da se nikako ne mogu odnijeti spisi, jer nas je interesi- ralo znati, koji su bili konfidenti policije. Nekoji su se činovnici. razumije se, odmah javili za promaknuče, jer je to prvi ideal svakoga činovnika. Drugi mu je ideal, da čim prije s potpun°m i največom plačom ide u penziju. Naravskj da sam im to sve i obečao. I onog i narednih dana imao sam mnoge konference sa raznim deputacijama SVRŠETAK NA III. STRANI flaHSnHHBSBBeBBMaSirafiBBHnHMu — Pokle su me prikovali zlizane za ove daski Ja nisan svog doma videl ni svoje zagledal majki More, more sinje! A kasnije, kada su galije i jedro zami- jenili Celični brodovi, zapovijed je opet glasila u tudjem jeziku, ali kletva i molitva onih koji su tjerali te čelične brodove od¬ zvanjala je isto onako kao i kletva i mo¬ litva s bojnih ladja hrvatskih kraljeva i s galija koje su tjerali veslima galeoti. Jedino tada — pred dvadeset godina u Puli — zavijorio se na bojnim brodovima onakav isti grb s crvenim i bijelim četvo- rinama, kao što je vijorio hiljadu godina prije na Tomislavovim demijama. I zapo- vijedi i pjesme i kletve i molitve odjeknule su bile opet poslije hiljadu godina sa tih brodova u jednom te istom jeziku, t. p.) KONGRES ODGODEN Kongres Saveza jugosl. emigr. društava koji se imao održati u nedjeliu 12. o. m j. u Zagrebu od- gadja se DIREKTOR! J 8R0J 45. STRANA2. »ISTRA' MALE VESTI USTUPUEMU PODPIČJA koje je čehoslovacka nakon o- dluke u IDunchenu ustupila. u usporedbi sa sveukupnom pio- nom Čehoslovačkc — Stanje - 193 ? - -1*0.500 km* tliemačka -r it yV ';«r ^2v. - .'•■'•'•i S: HKnii 14.000 krrf fTladarska Poljska 750 Km* ČEHOSLOVAČKA SLOBODNA ZONA U TRŠČ 4 MSK 0 J LUCI Ovom prilikom se upozorilo i na veliko zna- čenje talijanskog imperija, koji bi obzirom na njegove afričke kolonije mogao postati veoma povoljno područje za plasiranje če- hoslovačkih proizvoda. Oficijelni privrednj krugovi Italije smatraju, da bi nastojanja za pžii saradnju izmedju Cehoslovačke i trščan- ske Inke moga lako dovesti do uspjeha. »Jugoslavenski LIoyd« donosi: Čehoslo- vački savez izvoznika dobio je ovili dana iz Trsta vijest, da mierodavni tali Janški krugovi imaju veliki interes za užu vezu če- hoslovačke industrije i agrarne produkcije sa trščanskom lukom. Čehoslovacima je po-j ručeno, neka si za prekomorski promet osl- guraju slobodnu zonu u trščanskoj luči. TRGOVINA I POLITIKA Trgovački pregovori izmedju Italije i Sovjetske Rusije, koji se vode ved nekoliko mjeseci, bit (e završeni, prema izjavama upučenih krugova, za deset dana. Pregovori su u stvari gotovi i može se reči da su za¬ vršeni s potpunim uspjehom. Kao bazu no- voga trgovačkoga sporazuma izmedju Italije i Rusije uzelo se, da se Italija snabdijeva sirovinama iz Rusije. Uvozit če drvo, man¬ gan, petrolejske proizvode i cerealije, dok bi Italija otpremala u Rusiju svoje indu¬ strijske proizvode. Moderna basen Ob potoku sta se napajala volk in jagnje. Nenadoma volk pokaže zobe in zarohni: »Kaj mi kališ vodo, za kazen te požrem!« »Kako naj ti kalim vodo,« je odgovorilo jagnje, »ko pa voda od tebe k meni teče?« »Molči! Menda mi, rasno višje stoječi, bolje vemo, kako teče voda!« Fiume na Sušaku »Primorske novinec na Sušaku donose 8 o. mj. i vijesti o kretanju parobroda, pa na jednom mjestu vele: »Sa pretovorom maunama na parobrodu u Fiumi postoje još « itd. Napominjemo da to nije oglas. IZ LONDONA poročajo da je Anglija prepovedala izvoz šimpanzov, ker jih potrebuje za pomlajeva¬ nje svojih politikov. Zatrjuje se, da se ta prepoved na zavezniško Francijo ne bo na¬ našala. * — U njemačkoj ambasadi u Parizu teško je ranio sa 2 revolverska metka 17- godišnji poljski Zidov emigrant Herschel Feibel Grinszpan trečeg tajnika poslanstva von Ratha. — Na preslušavanju je izjavio da je na taj način htio osvetiti progonjene Židove u Njemačkoj. * — Koliko ima Židova u Italiji? U Italiji živi preko 12.000 židovskih obitelji. Od to¬ ga broja 3522 obitelji, kao zaslužne za Ita- liju, bit če prema posljednjim vijestima, po- štedjene primjene odluka, koje je nedavno stvorilo fašističko viječe. * — Podkarpatska Ukrajina zvat če se do- sadašnja Podkarpatska Rusija po °dluci autonomne viade u toj pokrajini. ♦ — 1800 talijanskih obitelji sa 20.000 čla¬ nova stigio je u Libiju, gdje če biti koloni- zovani. Ujedno je Libija proglašena dije- lom Italije i prestala je biti kolonija. * — Mrtvi u talijanskoj istočnoj Africi. Ukupan broj talijanskih vojnika umrlih u talijanskoj istočnoj Africi od 1. siječnja 1935. do 31. listopada ove godine iznosi pre¬ ma objavljenoj statistici 4637 osoba. U istom vremenu preminulo je 2177 radnika a 11 radnika je nestalc, od ukupno 60.000 koliko ih se tamo nalazj. ♦ — Godišnjica antikomunističkog pakta dala ie povoda talijanskoj štampi, da istak- ne kako je taj pakt najsigurnija garancija mira. ♦ — Njemački univerzitet u Pragu, osno¬ van u XIV. vijeku, bit če sa svim ostalim njemačkim školama prenesen u Sudetsko područje. * — General Bernasconi. zapovjednik tali¬ banske avijacije a Španiji izjavio je da su talijanski avionj od 24 jula do 4 novembra poduzeii u Španiji 500 lijetova i oborili 81 avion španjolske vlade. * — Talijanski putnički ured u Beogradu. Poslije Nijemaca, sada su i Talijani odlučili da u Beogradu otvore posebni svoj putnič¬ ki ured. Svečano otvorenie ureda obavit če se u drugoj polovici ovoga mjeseca. * — Sporazum izmedju Engleske i Italije ratificiran je u engleskom parlamentu. I Gornji dom ga je primio. * — Nošenje njemačke značke s kukastim križem u Slovačkoj dozvolila je slovačka vlada. SISTEM M.ASEAD Ljubljansko » J u t r o« poroča: Pred kratkim smo objavili nekaj cita¬ tov iz zanimivega članka o šolskih in drugih razmerah v Julijski Krajini, ki ga je objavil »Popolo di Trieste«. V njem list ugotavlja, da so pripadniki manjši¬ ne v Julijski Krajini dovzetni za razne manifestacije le, če jih naključje dovede do njih ali če si od njih lahko obetajo kakršnokoli materialno korist. Povsem v smislu tega preizkušenega dejstva se po¬ sebno na Goriškem vedno znova prire¬ jajo razne akcije, ki se običajno zaklju¬ čujejo s serijo nagrad. Za te akcije ni zmerom bistveno, da soudeleženec dovrši kakšno delo ali doseže kakšen uspjeh, nego so odločilni tudi povsem drugi ele¬ menti, ki so kolikor toliko neodvisni od udeleženčevega neposrednega in zavest¬ nega sodelovanja. Pri tem mislimo zlasti na nagrade, ki jih prejemajo n. pr. za¬ konski očetje številnih otrok. Nagrade se dele običajno o priliki fa- Glasovanje za župnika Vrh kod Buzeta, nov. 1938. — Pred nekoliko vremena održani su izbo¬ ri za župnika u našoj župi. Glasovalo se za današnjega župnika žugana ili protiv njega. Medjutim ti izbori su potpuno podbacili, jer se skoro sav narod, a naša župa broji 1.500 duša, ustegao od glaso¬ vanja. Glasovalo je desetak onih pozna- tih koji uvijek glasuj u protivno od osta¬ lih, a ti su glasovali po nekoliko puta. Usprkos toga palo je za župnika tek tri- desetak glasova. Prema torne naš župnik, kojega niko ne voli, ostaje i nadalje na Vrhu. Požar v Barkovljah Trst, nov. 1938. — V Barkovljah je nenaden požar skoro uničil znano tvor- nico voskov Zibel. Da niso prišli ognje- gasci hitro po izbruhu požara, bi gotovo cela tovarna postala plen plamenov. Vest se je takoj raznesla po mestu, tako da so ljudje oblegali tramvaje ki peljejo v Barkovlje. Goreti je pričelo v oddelku za kuhanje voska. Zaradi zelo vnetljivih te¬ kočin in masti je bila cela stavba takoj v ognju. Z veliko muko so ognjegasci re¬ šili ostale objekte, kjer so bila skladišča polna že izgotovljenega blaga, ki je bilo namenjeno v Ameriko. Vzroka požara ni¬ so mogli ugotoviti. Posebno je čudno, da se je ogenj razširil iz kotlov, ki so gra¬ jeni izven stavbe, tako da ni bil omenje¬ ni oddelek v nevarnosti zaradi ognja, škodo cenijo na 250 000 lir. Požar v Plužitah Velik požar je uničil v noči med 29 in 30 oktobrom v Plužnah poslopje Josipa Kravanje, ki je dobro znan vsem turi¬ stom kot oskrbnik planinske koče na Ka¬ ninu, ki nosi ime Rifugio Ruggero Timeus Fauro. Poleg vse notranje opreme so mu zgoreli vsi poljedeljski pridelki. Za Kra¬ vanjo je to velik udarec, ker je tako rekoč skoraj na cesti s svojo številno družino. šističnih praznikov. Tako jih je bilo tudi f letos ob 16 letnici fašistične vlade raz- j deljenih več vrst. Največjo pozornost so j nedvomno zbudile nagrade, ki jih je ob .tej priliki razdelila šolska družba »Dante : Alighieri« šolskim otrokom v goriški po- j krajini, ki so dosegli v italijanščini naj¬ boljše uspehe. Nagrade so znašale po 100 I lir. Razdeljenih je bilo 76 nagrad. Pre- i jelo jih je 6 učencev v goriškem šolskem okraju, 5 v ajdovskem, 4 v komenskem, po 5 v krminskem in mirenskem, 4 v šempaškem, 5 v vipavskem, 9 v kanal¬ skem, 9 v kobariškem, 4 v cerkniškem, 6 v idrijskem in 7 v tolminskem šolskem okraju. Nadalje je bilo ob tej priliki raz¬ deljenih 50 nagrad družinskim očetom s številnimi otroki, 33 nagrad po 200 lir delavcem, ki sc bili pri delu pohabljeni itd. Listi so objavili o teh nagradah ob¬ širna poročila in cele sezname vseh na¬ grajencev. V teh seznamih so domača imena v pretežni večini. DOLGOVI OBČIN Gorica, nov 1938 — Pred kratkim je občina Dobrovo najela 50.000 lir poso¬ jila pri goriški mestni hranilnici. Rok za plačilo prvega amortizacijskega obroka je te dni zapadel, a občina svoje obvez¬ nosti ni mogla izpolniti. Zato ji je po¬ krajinski upravni odbor, kakor poroča »Gazzettino«. na njene prošnjo podaljšal ta rok do prihodnjega leta. Podobne te¬ žave so nastale tudi v Ajdovščini glede občinskega posojila 30.000 lir. Tudi v tem primeru je pokrajinski upravni odbor preložil rok, po katerem se imajo odpla¬ čevati obresti in amortizacijske kvote na poznejši čas. Osssdfeta krivi svjedok Vrh kod Buzeta, nov. 1938. Sud u Buzetu osudio je na tri mjeseca zatvora Kajina Antuna. On je osudjen radi toga što je krivo svjedočio lanjske godine protiv Rafaeliča i Dobriloviča iz Ukotiča na procesu u Rimu. On se nai- me bio zakleo da poznaj e Dobriloviča i Rafaeliča, a na sudu kada su ih suočili nije ih prepoznao. Kajin je inače propalica i pijanica i služio je uvijek onome koji ga je bolje plačao. Smrtna nesreča Zgonik na Krasu nov. 1938. — Na cesti blizu Zgonika na Krasu se je pripetila nesreča z motornim kolesom, ki je zahtevala človeško žrtev. Mehanik Franc Švara z Nabrežine se je vračal s svojo zaročenko, 18 letno Jolando Tram¬ puš iz Barkovelj, z izleta v Trst. Dober kilometer od Zgonika je Švara nenado¬ ma zgubil oblast nad svojim vozilom in nesrečna zaročenca sta z vso silo trešči¬ la v obcestni zid. Tržaški rdeči križ je prihitel kmalu na lice mesta in prepeljal oba v tržaško bolnišinco. Mladenič, ki si je razbil lobanjo, je kmalu pri dohodu v bolnišnico umrl, stanje mladenke pa je zelo nevarno. JUGOSLOVENSKE MANJINE U INOZEMSTVU Zagrebački »Obzor« donosi ovaj dio predgovora iz knjige »Jugoslavenske ma¬ nj ine u inozemstvu« od dr. L. Trnjegor- skoga: »U Stuttgartu postoji naročiti »Institut za Nijemce u inozemstvu«, koji vodi točnu evidenciju Nijemaca na strani njihovog po- Jitičkog i kulturnog života. Institut ima podatke čak o pojedinim važnim ličnostima medju Nijemcima u inozemstvu. U pitanju staranja za manjine postoji kod Nijemaca prava specijalizacija izmedju pojedinih or¬ ganizacija, naučnih instituta i štampe. Ulo- ge su podijeljene prema vrsti rada i pre¬ ma zemljama, u kojima njemačke manjine žive. Stuttgart je proglašen gradom Nije¬ maca u inozemstvu. Miinchen i Leipzig vr¬ še naučno ispitivanje. Bratislava (Breslau) je mjesto ekonom- skog nadiranja na jugoistok; tu se s vre¬ mena na vrijeme priredjuju muzički festi¬ vali i gimnastički sietovi, na koje dolaze njemačke manjine iz cijehog sviieta. Osje- čanja i svijest za Nijemce izvan granica propagira »Udruženje za Nijemce u ino¬ zemstvu«. Ovo udruženje pomaže i rnate- rijalno svaku akciju u korist Nijemaca na strani. Poslije prisajedinjenja Austrije Nje¬ mačkoj pristupiio je ovoj organizaciji' i društvo »Siidmark«, koje je poznato po svo.ioj akciji za širenje germanstva u ju- goistočnom dijelu Evrope. Njemačka nacio- nalsocijalistička radnička stranka ima po- sebnu organizaciju za Nijemce u inozem¬ stvu. U ministarstvu vanjskih poslova po¬ stoji mjesto državnog tajnika, koji se bri¬ ne o Nijemcima na strani i koji ima pravo da prisostvuje sjednicama vlade. »Savez za katoličke Nijemce na strani« i protestant¬ sko »Udruženje Gustav Adolf« brinu se za sudbinu svojih sunarodnjaka u tudjini sa religioznog i opče moralnog gledišta. Talijansko društvo »Dante Alighieri« ra¬ di več 50 godina medju Talijanima u ino¬ zemstvu. Talijani su u predratno doba u Julijskoj Krajini podržavali društvo »Lega Nazionale«, na čije mjesto je poslije osve- jenja Julijske Krajine stupilo društvo »Ita- lia Redenta« sa zadatkom, da širi talijanski jezik medju slovenskim stanovništvom. »Zar nije došao čas, da i mi Jugoslave- ni postavimo sebi pitanje: Sto radimo mi. što smo učinili za braču iste krvi, koja s nama sačinjavaju narodnu zajednicu i naše narodno tijelo? Nije dovoljno, da naši dr- žavnici pokušavaju da osiguraju nacional¬ ni opstanak naših manjina raznim sporazu- mima i kulturnim konvencijama, mi mora¬ mo cio narod zainteresirati za tai pro¬ blem«. drobiž — Gorica — ob P riliki 20-letnici zma¬ ge nad avstro-ogrsko armado so se^ vršile v mestu in ostali dežel, velike svečanosti in proslave. — Gorica. — »Svetogorska Kraljica«, mesečnik svet°gorskega svetišča ie izšel. V novembrski številki je uvoamk posvečen Kraljici vernih duš. Sledi mu zanimiv živ¬ ljenjepis Antona Černeta iz fomaja, kj je veliko pomagal pri ustanovitvi tomajske Gospodinjske šole. Poročen je bil z neča¬ kinjo velikega našega vladike Mahniča. Iz ostale, prav mnogovrstne vsebine naj ome¬ nimo poročilo o obisku ljubljanskega kne- zoškofa, ki je 19 oktobra prišel z ljubljan¬ skim stolnim kapitljem in številnimi drugi¬ mi cerkvenimi odličniki obiskat svetogorsko Kraljico — nekdanjo ljubljansko begunko, in se poklonit spominu kardinala Missije, čigar stoletnico rojstva letos obhajamo. (»Slovenec«), * - Gorica. — Pred dnevi je bilo iz¬ vršenih spet nekaj sprememb pri vod¬ stvih krajevnih fašističnih organizacij na Goriškem. Tako so bili imenovani za no¬ ve tajnike teh organizacij Tullio Panzeri v Črničah, Severino Salvini v Opatjem selu in Alfredo Bombi v Trnovem. * — Puia — V Pulo sta bila prepeljana iz Marezig Peter Juričič in Anton Jurinčič. Povedala sta, da so ju neznanci obmetali s kamenjem * — Prvačiiia. — V hiši Bernarda Šuli¬ goja je nastal Dožar. Prt gašenju ie po¬ sestnik dobil hude opekline. * -Puia. — Agostini Giuseppe iz Bre- na (Brešia) nastanjen u Labinu Kao radnik osudjen je na 7 mjeseci zatvora i 100 lira globe zato što je krao kokoši. * - R i j e k a. — Peculič Anton, radnik u luči ranjen je iakše prigodom prenosa nekih bačava. $ .— Rihemberg. —' 81-letna Marija Mi¬ helčičev« je padla v vodnjak in utonila. # — Ribeniberk. — Umrl ie Anton Moži¬ na, star 30 let, uradnik na županstvu. Za¬ pušča ženo in dva nedorasla otroka. So¬ žalje! $ — San Paulo (Brazilija). — V Sao Pauio i n dne 19 septembra t. 1. za vedno zatisni' oč g. Franc Arčon, doma iz Renč pri Gorici, star 59 let. Naslednji dan so ga ob ve'iki udeležbi sovaščanov in drugih rojakov pokopali na tamkajšnjem pokopa¬ lišču. " ' : Pokojnik zapušča v Sao Paulu soprogo Pepco, sina Oskarja in Vinka, hčerko Va¬ lerijo, sinahi Pepco in Katarino in štiri vnuke, v Ilirski Bistrici pa žalujočega bra¬ ta Jakoba in svakinjo Marijo. Naj mu bo lahka tuja zemlja! — Štanijel. — Na trgu so postavili ve¬ lik drog za zastavo. * - Trst. — V Trstu sta se poročila gdč. Tončka Bidovec in privatni name¬ ščenec g. Emii Colja. Daši v zamudi ob¬ javljamo to veselo vest, se iskreno pri¬ družujemo s svojimi čestitkami njenim neštetnim znancem. — Trst. — Pred sodiščem je bil oproš¬ čen zaradi pomanjkanja dokazov Cvetko Žbogar zaradi kraje kolesa Josipa Zadnika. * — Trst. — Oblastem je bila javljena mlekarica Lavrič Marija iz Doline zradi slabega mleka. * — Trst. — Na pomolu Audace so našli nezavestnega 60-letnega Andreja Kastel ca z veliko rano na glavi. Baje ima počeno lobanjo. * — Trst. — Pri tekmah fašistične mladi¬ ne v Rimu je mladina tržaške pokrajinske zveze v drugi skupini odnesla zmago in si priborila srebrni ščit, ki ga je kot prvo dar lo poklonil načelnik vlade Mussolini. ♦ — Trst. — Za proslavo 29-Ietnice zma¬ ge so odkrili spomenike padlim fašistom, padlim v Afriki in v Španiji. * — Trst, — Osel je ugriznil 14-letnega Oskarja Krčmarja. Ugriz je bil tako hud, da se bo moral zdraviti 20 dni. * —' Trst. — S ^ehe visoke 2 m je pa¬ dla 5-letna Danila Milkovič. Ranila se ie na čelu precej nevarno. * — Trst. — V tovarni voskov in liščit v Barkovljah ie nastal požar, ki je uničil celo skladišče. Škode je 250.000 lir. Mislijo, da je po sredi zločin. KOMISAR V KMETSKI POSOJILNICI V GROŽNJANU. Italijanski uradni list od 24. oktobra i 1. e obiavii dekret načelnika vlade, s kate¬ rim se razpušča upravni odbor Kmetske posojilnice v Grožnjanu. Za komisarja je bil imenovan neki Guido Borsi, v nadzorni odbor pa so bili imenovani: Francesco Ba- lestier. Ezio Calcina in Francesco Ratissa. BROJ 45. »ISTRA« STRANA 3. LIBIJA V italijanski kolonijalm politiki se je pretekli mesec zgodil pomemben dogodek, ki % seveda v množici drugih izginil m je M le tu pa tam mimogrede omenjen Vendar ib m trn prešli tako enostavno m lahko 9 ie ne bi bil naš pogled uprt istočas¬ no na toliko strani, kjer se odigravajo na- X važne zunanje spremembe, dočim gre v tem slučaju le za večali manj formalni ki n Veliki fašistični svet je namreč 25 S kt na svojem zasedanju sklenil, da bodo odslej štiri pokrajine Libije, dosedanje ita¬ lijanske kolonije, tvorile del narodnega, bo¬ lje rečeno, državnega ozemlja. S tem skle¬ pom bodo tvorile torej nove libijske pokra¬ jine del italijanske države in ne več samo podrejeno kolonijalno ozemlje. Italija dvžirLibijo več ali manj od l. 1911 v svojih rokah, seveda je bila njena prvotna posest bolj teoretična, kot pa dejanska, saj so še kasneje in to tudi po vojni sledile vo¬ jaške ekspedicije v Libijo, ki so končno na način, kot ga uporabljajo za uklonitev ko se izseljuje, na njegovo mesto pa da prihaja tuj ele¬ ment ki ne krije samo po izseljavanju do¬ mačega prebivalstva nastalo vrzel, temveč jo celo nadkriljuje« (str. 8). Ali je izseka¬ vanje naših ljudi vselej nujno, na to je te¬ žko odgovoriti. Poznamo primere, ko so slovenski kmetje iz goriške okolice prodali svoje lepe kmetije in odšli v Jugoslavijo, čez nekai let. pa so se iztreznjeni vrnili, navadno ne več na svojo nekdanjo kme¬ tijo Borba za obstanek je pač trda pov¬ sod. če so v spodnji tržaški okolici v zad¬ njih letih Roian, Sv. Ana in Sv. Ivan izgu- bili svoj prvotni pretežno slovenski značaj, ne moremo tega pripisovati izseljevanju Slovencev, temveč je to povzročilo naselje¬ vanje prebivlastva iz porušenega dela Sta¬ rega mesta in Stare mitnice. Višje sile so bile na delu tudi v Postojni, ki kaže izre¬ dno velik prirastek prebivalstva, a nima več slovenske večine (str. 14). Pisatelj pri¬ stavlja: »Ostale slovenske občine, ki so ohranile svoie poljedelsko lice. kljub rela¬ tivno visoki plodovitosti ne izkazujejo si¬ cer nobenega napredovanja v številu pre¬ bivalstva, zato pa imajo še vedno svoj na¬ rodni značai.« In vprašuje: »Vprašanje je sedaj, kako se bodo upirale sistematični kolonizaciji no italijanskih družinah iz Kar- niie in drugih predelov severne Italije, ki se izvaja v zadnjem času v velikem ob- u.« Prav malo ugodnejše so ugotovitve za Goriško pokrajino. A tudi tu: »Z edino iz- iemo Gorice ne izkazuje nobena občina v povoinih letih znatnega napredovanja. Pač pa opažamo pri velikem številu občin v po¬ vojnih letih stalno nazadovanje« (str. 21). Tu se ie demografska nasičenost opažala že pred vojno. Ali je upravičena ? Čermelj sklepa: »Goriška pokrajina je obsojena na stagnacijo prebivalstva in je izpostavljena počasnemu, toda sistematičnemu preobra- ževaniu njegove strukture v narodnem po¬ gledu« (str. 24). V Puljski pokrajini je plodovitost večja kakor drugod. Naiizrazitejše povečanje pre¬ bivalstva Pa izkazuje Reška pokrajina. Zaradi pomanjkanja uradnih podatkov, so Slovenci Videmske pokrajine manj obširno obdelani: nazadovanje je tudi tu precej občutno. Kratko, a pregledno je opisana Zadrska pokrajina. Pisec se zaveda, da tudi z njegovo raz¬ pravo statistično gradivo o Slovanih v Italiji še ni izčrpano. Problem se mu zdi tako obsežen in važen, da bi mu morali posvečati več pažnie in skrbi: »Veliko delo še čaka tu spretne roke in bistre glave« (str. 43). Mislim, da bi se za to snov težko dobila med Slovenci spretnejša roka in bistrejša glava od Čermeljeve. Zato mu ne kaže nič drugega kakor — nadaljevati. P-n. CESI O »FLACIUSU« U posljednjem broju praške »Ceskoslo- vensko-jihoslovanske revue« nalazi se krača recenzija »Flaciusa« dr. Mije Mir¬ koviča. ifIJESTI IZJRGANIZACIJA PROSLAVA 20 LETNiCE DRU^TVA »JADRAN« V MARIBORU Društvo »Jadran« v Mariboru se s polno paro pripravlja, da na dostojen in svečan način proslavi 20 letnico svo¬ jega obstoja in delovanja na polju na¬ rodnoobrambnega in socijalnega udej¬ stvovanja. Leta 1918 in 1919 so v društvo vsto¬ pili najboljši naši rojaki iz Primorja. Večina članstva je bila usluzbena v raz¬ nih uradih. Društvo je v začetku svoje¬ ga delovanja takoj razvilo svoje udej¬ stvovanje za naš problem in je bilo med prvimi organizacijama, ki so se zavzele za naše nesrečne kraje. Ob raznih pri¬ likah se je povdarjalo vedno važnost našega problema. V društvenem delo¬ vanju je bilo društvo Jadran vedno na prvem mestu. Zlasti je vedno aktivno sodeloval pevski zbor pri vsaki prire¬ ditvi. Jadranova gostovanja v obmejnih krajih še danes podžigajo narodno za¬ vest. Je ni proslave, kjer bi Jadran ne sodeloval. Značilne so bile besede, ki so jih izrekli razni ugledni društveni 1 in javni delavci v Mariboru na račun Ja¬ drana. Posebno važnost je, povdaril šol¬ ski upravitelj in narodno obrambni de¬ lavec g. M. Vauda, kateri je ob 15 letnici društva napisal »če bi bilo v Mariboru 10 Jadranov, bi naša meja drugače zgledala« Te besede so zlasti v sedanjem trenutku jako važne in značilne. Da bo dostojno uspela ta proslava opozarjamo vsa društva, da se pripra¬ vijo za prihodnjo pomlad, da nas obiš¬ čejo v Mariboru. Zaprosili smo tudi za vozne ugodnosti. Krasna lega Maribora in jubilej Jadrana mora privabiti v Ma¬ ribor mnogo naših rojakov. Proslava je zamišljena v jako širo¬ kem obsegu. Vršil se bo svečan koncert, na katerem se bodo izvajala samo nova dela naših komponistov. Predvsem bodo zastopani naši umetniki iz Maribora. Poleg koncerta se bo vršil tudi slav¬ nostni občni zbor, ter velika narodna veselica s sodelovanjem vseh društev v Mariboru. Izdala se bo tudi spominska revija pri kateri bodo sodelovali tudi vsi v Mariboru živeči umetniki iz Primorja. Program prireditev bo zanimiv in va¬ bimo vse naše rojake, da nas posetijo v Mariboru na proslavi Jadrana. Odbor. Idrijčani v Beogradu Idrijski krožek v Beogradu vabi vso Idrijčane,^ prijatelje in znance, da se ude¬ leže družabnega večera z žlikrofi in mar- tinovo gosjo, ki ga priredi v soboto 12 no¬ vembra t. I. ob 8 zvečer v prostorih Slo¬ venske menze — Terazije št. 36 iznad Jugobrazila. Na svidenje! IZ OMLADINSKE SEKCIJE »ISTRE« Omladinska sekcija društva »Istra« u Zagrebu ne če održati usmene novine u subotu 12 XI. jer taj dan započinje kon¬ gres. Odbor. IZ UPRAVE ČUK FRANJO, BEOGRAD. Pretplačeni ste na naš list od 1 VI 1938, a uplatili ste ukupno Din. 36 .—. Pretplata ie podmirena do 1 III 1939. LORENCIN JOSIP , BEOGRAD . List primate od 1 I 1938, a pretplata Vam je na - mir ena do konca tekuče godine. IZ ZAPUŠČINE DRA HENRIKA TUME Prinašamo del zanimivega gradiva iz zapuščine dr. H. Tume. Ta ma- terijal je pokojnik zbral morda z na¬ menom, da bi ga v širši in predelani obliki izdal, Objaviiuiemo ga v isti ob¬ liki kot ga ie pokojnik pred leti napisal in kot takega zapustil. Za svojo znano teorijo o prvotni naseljenosti našega ljudstva se je dr. H. Tuma vztrajno boril toda njegova stremljenja niso bi¬ la priznana. ADR IJ A—GORIŠKO Goriško je obmejna avstrijska dežela maknila meja Italije proti vzhodu in po zneje, ko so po ponovnih vstajah Japidov Rimljani premagali do cela tudi Japide go¬ renjega Krasa 1. 34 pr. Kr. in zaseli gla¬ vno trdnjavo Metulum na Notranjskem, se je meja pomaknila na rob Notranjske proti severu. Ostanki starih rimskih nasipov se dajo razločevati od Vrnike Pa do Loža. Približno to mejo smatra italijanska ire¬ denta kot prirodno in zgodovinsko mejo severne Italije. Geografično tvori podolje Pivke, Unče in Ljubljanice dejanski ločilno podolje med Alpami in ilirskim Krasom. VI. in II. stoletju po Kr. seglo je rimsko ce ob Italiji, v kateri se dotikata dve plemeni! ^* vo ?°" a ™ mH.Tv 6 ? ” Sta furlansko-itaiijansko im slovensko. Radi " I f" J i h ’ . kate . n ! . e etnografične meje proti Italiji pride toraj a „„j.!fn S ;J 6 !®" 1 . n °l!S' Goriške odločilno v poštevan.ie. Enako va¬ žna je zgodovina Goriške in sosednih Fri- ulov (držim se imenovanja italijanskega Friuli pl. t.), ker se Italijani, ko utemelju¬ jejo svoje zahtevke na Goriško, sklicujejo posebno radi na zgodovinske naslove. Geografično podolje Soče in Nadiže igra že v rimski zgodovini ulogo deželne meje. rimskim gospodstvom proti severu do Alp ski vojaški črti, pozneje je meje postala nestalna in se je večkrat preložila. Vedno pa se je vzhodne pokrajine od Soče loče¬ valo od Italije tako, da pravzaprav Istra ni spadala nikdar v Italijo. V poznejših ča¬ sih vršile so se v meščanskih bojih med sarji odločne bitke na meji Italije to je ob Vipavi in Soči. Poudariti je treba, da Rimljani niso silili v gore. marveč so zasedli po svojih kolonih rodovitne ravni in na vzhod do ronkov Krasa, je bila prva ne in doline ter po važnih prehodnih podo- meia Soča in Kras na nje desnem bregu, j ljih namestili sv oia castra in castella (ta- Ob morju ustanovili so Rimljani 182 pred; borišča in gradišča). Kr. veliko kolonijo Oglej (Aquileia) proti j Plana dežela Italije segala je pravza- bojevitim Japidom, ki so takrat stanovali prav do Tilmenta (Tagliamento). Ta reka po Krasu in Istri, kjer so imeli glavno me sto od Rimljanov imenovano Nesatium. L. 178 pr. Kr. so Rimljani premagali Japide je bila mejna reka starih Venetov. Do tu je bila dežela obljudena in dobro obdela¬ na, levi bregovi Tilmenta in današnji Fri- vzeli Nesatium ter peljali okoli 12.000 vo-juli pa so bili zasedeni od Karnov; dežela jaških kolonistov v Istro, katere so poraz-1 samo močvirna, gozdnata in malo oblju- sti. Z Rimljani niso prišli nikdar v konflikt, J A če tudi sprejemamo, da ie bila meja ampak so se jim takoj pridružili kot zavez¬ niki, ravno vsled pritiska bojevitih Keltov, Že leta 79 pred Kr. so Veneti postali rim¬ ski meščanje. Bili so že takrat precej kul¬ turni, dočim so Karni-Kelti še bili surov, barbarski narod. Tudi socijalno so morali biti diferencirani s svojim plemstvom, ker se le tako da razumeti, da so se Veneti hitro romanizirali. Benečanski dijalekt, ki vlada na ozemlju nekdanjih Venetov tudi še danes do Tilmenta, je mehak in se po¬ polnoma razlikuje od furlanskega, kateri spada kot poseben jezik med ladinske. Od Tilmenta dalje do Soče in v Predalpah bi toraj prebivali Karni-Kelti, kakor to ugo- tovljajo rimski geografi še za časa cesar¬ stva. Najzanesljivejši rimski geograf Stra bo trdi. da so Karni-Kelti segali do Til¬ menta od tod proti zahodu in jugu pa Ve¬ neti. Stari Kami so toraj bili naseljeni na onem ozemlju, na katerem danes vlada furlanski jezik. Rimljani so pri svoji upravi vedno sledili narodnostnim skupinam, radi tega ie tudi gotovo, da so ločili Karne in Venete injoraj smatrali le Venete kot Ita¬ lijane, dočim so Kami tvorili le obmejno pokrajino. Tudi so ustanovili za Karne po¬ sebno središče Julium Carnicum današnji Zuglio. ki je bil vez med Venecijo in Nori¬ kom. Rimska »Carnia« je toraj obsegala današnjo Friulsko in Goriško. Zvezo z Og¬ lejem. so stari Rimljani vzdržavali po su- hem in po morju. Oglej je bil glavno pri¬ stanišče v severni Adriji. Za Karnijo nam poroča Antoninus, da je bila v nižini moč¬ virna. v gorenjem delu gozdnata, to nam zatrjujeta tudi za časa prihoda Longobar- dov italijanska zgodovinarja Muratori in Manzano. Goriško in sosedna notranjska Italije proti severo-vzhodu ob še danes vi¬ dni črti po sledovih rimskih nasipov med Vrhniko in Ložem, ie torai obsegala celo današnjo Notranjsko do Kulpe, je ravno poznejša zgodovina ugotovila, da se je No¬ tranjska, Istra in Goriška popolnoma in zdržema ločila od Italije in da je to ve¬ ljalo do današnjega dne. Barbarske čete, ki so silile v Italijo po udobnih stanoviščih, so silile ravno preko te mejne pokrajine, pretrgale so rimske nasipe ter razrušile rimska taborišča, gra¬ dove in kolonije. Leta 452 po Kr. so Huni razorili tako mogočni Oglej. Preko 100 let na to je meja ob Soči proti Italiji osta¬ la odprta in nezavarovana. Notranjska in Goriška ostala je prag in vrata barbarov za vstop v Italijo, dokler niso leta 568 za¬ sedli furlansko nižino germanski Loneobar di ter ustanovili krepko obmejno vojvodino friulsko. A le ta je segela le približno do današnje državne meje italijanske ob Idri- ci oziroma do Nadiže, še vedno pa so v celem VI. in VII. stoletju utrjena mesta Friulske in Oglej, morsko ob^žie in lagu¬ ne imeli zasedena Bizantinci. Tako je Oglej vzpostavil bizantinski vojskovodja Narses 1. 557 po Kr in še leta 616 držali so grad Oderzo v Friulih. Oglej štel je za dobe svojega procvite- nja do 600.000 prebivalcev. Zgodaj zase¬ jalo se je krščanstvo, že 1. 64 no Kr. zgo¬ dovina konštatira mučevinsko smrt sv. Mohorja. Iz Ogleja se širilo krščanstvo po alpskih krajih, dokler se patrijarhat v tekmi ni srečal z nadškofijo solnograško. Pod Bizantinci jel se je Oglej vnovič raz¬ vijati. Longobardi so se po prihodu držali gradov in mest bol: severnih Friulov, sre¬ dišče obmejne vojvodine te bil Čedad (OI- vidale).. (Nadaltevanie). delili v taborišča največ ob obali od Trsta dena. Veneti so bili posebno ljudstvo loče-1 Kranjska pa sta tvorile vojaško organizi- do Pulja. Vsled te kolonizacije se je od- no ob Keitov-Karno v po jezik u in vnanjo- 1 rano pokrajino proti Japidom. »Istra« Izlazt svakog t.Jedna n petak. — BroJ Čekovno- raCuna 36.789 — Pretplata- za el te hi -odlno 18,— din za nm, . „ , , na godim*. — Oglasi se računaju po ejentku. — Vlasnlk I izdavač: Konzorcij »Istra« Makova nlitr broi Ž8a P — > a tiskarn St niSrtnisfri niSr , ' 1 ",' f,r 1 a rova ulica 48. III. kat. - Tisak: Stečajnina Jngosiovenske štampe d. d. Zagreb Masa rv sary kova al. lHa II bro.1 telefona 67-sS. - zIar“doU Polanovl? ZagJU lite,' “t