PoStarlna plačena u gotovom God. X. Broj 36. U Zagrebu 10. septembra 1938. Pojedini broj Din !.■ Uredništvo i oprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a Duhovna veza izmedju pojedinih di- jelova naroda je najjača veza. Naš list je duhovna veza izmedju nas u emi¬ graciji i naših u Julijsko] Krajini. Sa- čuvajmo i proširimo ovaj naš list da sačuvamo i proširimo tu vezu. NaJ- manje što možemo učiniti je to, da uredno plačamo svoju pretplatu. GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Francoska uz Čehosfovačku Francuska je djeiomično mobilizirala- Pozvana su pod oružje nekoja godišta re¬ zervista, popunjena je Maginotova linija na stanje ratnog potencijala, vojnici i ofi- ciri na dopustu pozvani su smjesta u ka¬ sarne, političke strasti su se donekle sti- šale i sva štarnpa, od skrajne desnice do ekstremne ljevice odobrava vladine mjere. Te mjere, kao što javlja pariški dopisnik »Politike« imaju dva neposredna cilja: 1) da se pokaže onima kojih se to tiče da je Francuska ozbiljno i definitivno rje- šena da oružano pomogne Čehoslovačku za slučaj neizazvanog napada: 2) da se pripremi sve što je potrebno da bi Francuska u slučaju potrebe mogla smjesta pristupiti izvršenju svojih obave- za prema Čehoslovačkoj i to bez ikakovog zakašnjenja i smetnje. Te francuske vojničke mjere došle su kao posljedica intransigentnosti Sudetsko- njemačke stranke u ČSR. odnosno same Njemačke i kao predostrožnost na velike njemačke manevre duž francuske granice i kongresa nacističke stranke u Niirnbergu koji se održava ovih dana. Svi ti njemački potezi davali su dojam da Njemačka misli staviti Evropu pred gotov čin upadom u Čehoslovačku sa sličnim izgovorom kao ovog proiječa prigodom Anschlussa. Za to vrijeme je Engleska primjenila istu taktiku kao i u španjolskom pitanju. Taktiku zavlačenja i pritiska na onu stra¬ hu koja je naklonjena ili prisiljena na po- puštanje. Čini se da se misija lorda Run- cimana sastoji baš u torne, kao što smo to još u prošlom broju naglasili. Prisiliti Če¬ hoslovačku da ide do krajnjih granica po- puštanja, pa štaviše i preko toga, što se vidi i iz jednog senzacionalnog uvodnika u »Timesu« ovih dana u kojem se predlaže da se krajevi u kojima stanuju Nijemci otcijepe od ČSR i pripoje Njemačkoj. En¬ gleska vlada je bila prisiljena da naglasi u jednom komunikeju kako je taj prijed- log »Timesa« samo članak sasma privatne naravi i da se engleska vlada ne slaže s njim. Ali mučan utisak je ostao tim više što je poznato da i lord Runciman i velik broj uticajnih lica blizu današnje engleske vla¬ de pripada onom germanofilskom krugu u Engleskoj koji je sklon Njemačkoj. Isto kao i u takozvanoj politici nemi- ješanja, Engleska naglašuje da je osnovno spasiti mir. Spasavajuči na taj način mir, Engleska je izvršila takav pritisak na Če¬ hoslovačku da je pretsjednik dr. Beneš u noči 5 o. mj. bio prisiljen da predloži vla¬ di pristanak na glavne zahtjeve Sudetsko- njemačke stranke iznesene u Karlovim Varyma za koje se još pred petnaestak da¬ na tvrdilo da bi primanje tih zahtjeva zna- čilo posvemašnju kapitulaciju pred Nje- mačkom. Ali Sudetskonjemačka stranka, koja je u početku pristala da na temelju tih pri- jedloga vlade diskutira dalje, nenadano je prekinuia pregovore motivirajuči taj pre- kid incidentom izmedju policije i nekih po¬ slanika Sudetsko-njemačke stranke u Mo- ravskoj Ostravi, čini se da je to samo manevar; najprije primiti prijedlog i pri¬ stati na diskusiju da se ne bi previše na- teglo eiglesku žicu, a zatira odložiti pre¬ govore čekajuči razvitak dogadjaja nasta¬ lih kongresom u Niirnbergu i francuskom vojničkom pripremom. Po s ? vemu se čini da je odlučna akcija Francuske ovom prilikom presjekla svaki daljnji pritisak na Čehoslovačku koji bi doveo do raspadanja ČSR ili u najmanju ruku do potpune neutralizacije njezine važnosti i funkcije u Srednjoj Evropi. Ako mislimo na več spomenuti uvodnik u »Ti¬ mesu«, dalje na zahtjev, do sada još ne- siužbeni, Sudetsko-njemačke stranke da se svi Lesi isele iz područja u kojem su Ni- Prijedlog čehoslovačke vlade Cehoslovačka popustila do krajnje granice — Ponovan prekid pregovora U čehoslovačkoj se situacija skoro preko noči izmijenila. Senzacij u pobu- djuje preokret, koji je u noči, 5 o. mj. uslijedio u Pragu time, što je pretsjed¬ nik dr. Beneš pristao na glavne zahtje¬ ve sudetsko-njemačke stranke, te voj¬ ničke mjere, koje je Francuska predu- zela na granici prema Njemačkoj. Ovo su glavne teme evropske štampe i po- litičkih krugova u svim centrima Evro¬ pe. Ističe se, da je nenadani preokret u Pragu nastupio posvema neočekivano. Prema informacijama štampe iz Lon¬ dona ovaj nenadani preokret je posljedica silnog pritiska koji je vlada Velike Britanije tokom ne- djelje izvršila u Pragu. Posjet lorda Runcimana kod pretsjednika dra Beneša bio je posljednji udarac prije kapitulacije i nakon toga pret- sjedniku dru Benešu nije preosta¬ lo nista drugo, nego da sazove Vla¬ du na izvanrednu sjednicu. da prikaže situaciju, koja je prijetila sigurnim ratom i da na temelju pri¬ tiska Velike Britanijo zatraži prihvat svih osam tačaka .Konrada Henleina Glavne točke novog prijedloga čeho- Slovačke vlade sastoji se u slijedečem: 1. Preporučuje se načelo postavljanja državnih činovnika razmjemo prema narodnostima; 2. U oblastima, u kojima živi samo jedna narodnost, činovnici če biti ime¬ novani samo iz te narodnosti; 3. Oblasti če imati redarstvo do- tične narodnosti; 4. Novi zakon o upotrebi jezika bit če osnovan na potpunoj jednakosti; 5. Dat če s'e pomoč industriji u nje- mačkim oblastima, koje su najteže stradale ušli jed krize. Ta če se pomoč dati zajmom u iznosu od 700,000.000 kruna i pod povoljnim uvjetima; 6. Nacionalne autonomije u kanto- nalnom sistemu. Na taj način njemačka če narodnost imati vlastite vlade u te¬ ritorij alnim granicama, u kojima su Nijemci u večini. Sva pitanja, koja ne zadiru u državno jedinstvo, lokalno če se riješavati. Integritet granica i dr¬ žavno jedinstvo bit če stvarno zajam¬ čeni; 7- U centralnoj vladi bit če ustanov¬ ljene specijalne okružne sekcije, na čelu kojih če biti postavljeni pretstavni- ci dotičnih narodnosti, a te se sekcije imaju brinu ti za svoje vlastite narod¬ nosti; 8. Narodonosna prava gradjana bit če zaštičena specijalnim zakonom, koji če dobiti naziv: Zakon protiv odnaro- djivanja. Ta če prava biti zaštičivana po predstavnicima pojedinih narodnosti, zastupanih u predstavničkim ustanova¬ ma. Ovi če predstavnici imati pravo žalbe u slučaju, da prava ili interesi njihovih sunarodnjaka budu kršeni. Bit če uvedeni naročiti registri za svaku narodnost; 9. Bit če odmah poduzete mjere, da bi se došlo do sporazuma tl pitanj ima, za koja nisu potrebne zakonodavne mjere. što če tiče novih zakona, vlada če ih izraditi u suradnji s predstavnicima stranke sudetskih Nijemaca i podnijet če ih parlamentu. Ti če zakoni biti stav¬ ljeni na snagu u najkračem roku. Vijesti o odluci praške vlade, da za bazu pregovora sa sudetskim Nijemci- ma prihvati u glavnom zahtjeve izne¬ sene u Karloviih Varyma, potvrdjuju se naknadnim vijestima. Medju rezervama, koje su izričito iznesene, treba zabilje- žiti rezervu, koja se odnosi na 8 tačku. Da bi naši čitaoci imali jasnu sliku o 0 čemu se radi, donosimo tekst karlo- varskih točaka: 1. Uspostava potpune jednakosti izmedju Čeha i Nijemaca u državi; 2. Priznanje sudetskih Nijemaca kao juridičke ličnosti; 3. Odredjenje i priznanje njemačkog područja u državi; 4. Potpuna samouprava za sudetske Nijemce, koji žive izvan toga područja; 6. Uklanjanje nepravda počrnjenih nad sudetskim Nijemclma od 1918. dalje 1 reparacije za počrnjene nepravde; 7. Priznanje i provedba principa da nje¬ mačka područja imaju isključivo nje¬ mačke činovnike; 8. Potpuna sloboda ispovjedanja njemačke nacionalnosti i njemačke političke filozofije. Ova osma tačka ispada iz kombi¬ nacije za nastavak pregovora. Sudetsko-njemačka stranka je pri¬ stala da diskutira dalje na osnovu vla- dinog predloga, ali su Nijemci nenada¬ no prekinuli pregovore s izgovorom da se u Moravskoj Ostravi dogodio inci¬ dent političke prirode, pa da ne mogu u takovoj atmosferi pregovarati. AKCIJA NI JEMA CA U POL JSKOJ Hoče li u Poljskoj doei do situacije kao u Čehoslovačkoj? Težnje za svrstavanjem sviju nacionalno-, socijalističkih organizacija Nijemaca u Polj-1 skoj, koja ugrožava interese poljskog sta-, novništva naročito u zapadnim krajevima,• izazivaju jak obranbeni pokret s poljske ( strane. Posljednjih dana su mnoge vodeče, poljske stranke i organizacije zauzele oštro" stanovište protiv sve jače nacionalsocijali- i stičke propagande u Poljskoj. Na varšavskoj konferenciji zapadne polj-, ske župe poznate organizacije »Zarzewie« je, poslije referata profesora Marciniaka o pro-1 blemu njemačke manjine u Poljskoj odlu-1 čeno da se pozove vlada, da raspusti naci- 9 stičke organizacije njemačke manjine uj Poljskoj. Zahtjev je obrazložen time, što j Njemačka na sve zemlje s njemačkom ma-| njinom vrši jak pritisak, trudeči se da tim* manjinama nametne nacistički nazor o svi-| jetu. Pomoču tog pritiska, koji se ispoljavaj naročito u Danzigu i Čehoslovačkoj, ino- [ strani faktori se trude da rastroje, odnosno j oslabe državu u kojoj žive njemačke manji- J ne i šta više misle i na aneksiju krajeva u kojima te manjine žive. »Zarzewie« upozo- ? rava poljsku vladu na opasnost, koja se kri- j je u težnji za osnivanjem jedinstvene nacio- nalno-socijalističke organizacije u Poljskoj. Na kraju rezolucije se konstatira, da u Polj¬ skoj nema mjesta ni za komunističku ni za nacističku stranku. U drugoj rezoluciji, primljenoj na po-, znanjskoj konferčnciji organizacije »Zarze- rvie« se tvrdi, da Nijemci pomažu ukrajin¬ ski separatistički pokret i pod maskom pro¬ pagiranja evangeličke crkve vrše svijesnn političku agitaciju. «Zarzewiet se obrača na poljsko stanovište s pozivom da bojkotira njemačku i židovsku robu i time pomogne polonizaciju trgovine i industrije. S obzirom na sve težu situaciju poljske manjine u Nje¬ mačkoj zapadno-poljska župa »Zarzewie< zahtjeva od vlade da prema njemačkoj ma- njini u Poljskoj primjeni princip uzajam- nosti. Nije potrebno naglašavati da su te rezolucije u poljskim političkim krugovima izazvale največe uzbudjenje, što se može protumačiti time, što su članovi te organi¬ zacije i dva aktivna ministra i to vicepremi- jer inž. Kwiatkowski i ministar saobračaja inž. Ulrich, kao i mnoge istaknute političke ličnosti. Predsjednik udruženja je prezident najvišeg upravnog suda Helczynjski. Aktivnost njemačke manjine u Poljskoj i naročito sve jača ekspanzija Nijemaca u poljskim zapadnim krajevima, predstavljaju predmet burne debate na poznanjskoj konfe¬ renciji poljskih zemijoradničkih zadruga i Poznanjskog saveza. Na toj konferenciji je zamjenik predsjednika ujedinjene pučke stranke Mikolajczyk upozorio na to, da sve jača privredna ekspanzija Nijemaca jako ugrožava interese poljskog stanovništva na zapadu države i tužio se na sporu parcela- ciju njemačkih imenja u zapadnoj Poljskoj. Mikolajezyk je medju ostalim rekao, da se poljskim seljacima u Trečem Reichu oduzi- ma zemlja pod raznim izgovorima, te se ne smije ni momenat oklijevati s parcelacijom njemačke zemlje u zapadnoj Poljskoj. Polj¬ sko stanovništvo u zapadnim krajevima je izloženo oštrom njemačkom nabiranju' u poljski privredni život. Privredna ofenziva Nijemaca protiv Poljaka ide onim putevima, na kojima se sutra mogu pojaviti njemački tankovi i topovi. U posljednje vrijeme su i poljske vlasti odlučnije prema njemačkim nacistima. Ovih dana je njemačke evangeličke pastore naci¬ stičke orijentacije primio šef odjeljenja si¬ gurnosti lodžske vojvodine, koji je njemačke pastore informirao o stanovištu poljskih vlasti prema zavadjanju novog crkvenog za¬ kona, koji treba ponovno da uredi pitanje pravne situacije evangeličke crkve u Polj¬ skoj. Predstavnik vlasti je izjavio, da vlasti ne če dalje trpiti rad njemačkih nacističkih krugova i oniTi njemačkih pastora, koji po- litiziraju i koji se trude da otežaju ostvare- nje novog crkvenog zakona. U istom smislu je šef sigurnosti informirao i predstavnike nacističkog »Deutscher Volksverbanda« u Lodžu i predstavnike lodžskih nacionalno- socijalističkih listova »Freie Presse« i »Deutscher Weg«, koji su isto spomenuti zakon kritizirali. Predstavnik lodžske voj¬ vodine je predstavnike nacističkih listova upozorio, da im vlasti ne če više trpiti dje- latnost, koja teži za otežanjem primanja novog crkvenog zakona. FUZiJA „PICC0LA“ IN „P0P0LA” Trst, sept. 1938 — V zvezi z gonjo proti Židom v Trstu in z odstopom Ma- yerja ter prehodom »Piccola« v druge roke, se govori o fuziji »Piccola« s »Po- polorrt di Trieste«, ki je bil kljub svo¬ jemu značaju uradnega fašističnega glasila silno pasiven, v nov list, ki bo nosil ime »Corriere Giuliano«. jemci u večini kao i na onaj lajtmotiv svih njemačkih napadaja na čehoslovačku: na- puštanje saveza s Francuskom i Sovjet- skom Rusijom, bit če jasno da samo jed¬ na odlučna akcija Francuske može da spasi mir. — (P.). INTERESANTNO PISMO JEDNOG ČEHA Zagrebačka »Nova Riječ« donosi ovo pismo jednog Čeha o odnarodovanju češke djece i o porijeklu nekih vodja Sudetskih Nijemaca: Esperantiste se mnogo dopisuju me- djusobno. Tako i ja medju ostalima izmje- njujem pisma Esperanta sa jednim prijate¬ ljem esperantistom, iz Sudetskog kraja Če¬ hoslovačke. Kako je pismo zanimljivo, in- teresirat če naše čitatelje: Prijatelj piše: »... Kao dječak živio sam sa roditelji- ma u Teplice-Šanov-u. Moj otac je bio že- ljeznički činovnik. Austro-ugarska vlada¬ vina je pritiskavala Čehe i radi toga u ci- jelom kraju nije bilo čeških škola. Mi smo morali iči u njemačke škole gdje su nas prisiljavali da naša češka prezimena piše¬ mo njemačkim pravopisom. Moje prezime (Černy) trebao sam pisati »Czerni« ili Tscherni«. Moj otac je protestovao više pu- ta radi toga. Uslijed toga su dozvolili da pišem češki, ali bez kvačice na Č (Čemi). No ja sam uvijek pisao sa kvačicom i radi toga sam bio često kažnjavan. Sada čete moči razumjeti, zašto se večina djece če¬ ških roditelja, odgojena u njemačkim ško- lama, svuda predstavlja Nijemclma. Pro- tučeški odgojeni u školama tlačili su i uni- štavali sve što je bilo češko. I samo na taj način su mnogi češki gradovi i sela postali dvojezični ili u večini ponijemčeni. Svjet- ski rat nam_ je donio samostalnost i pravo da imamo češke škole. Vladanje Nijemaca i njemačkih renegata je prestalo. Nijemci svuda proklamiraju »čistu« njemačku rasu. A neka pogledaju ovo: Mati njihovog glavnog vodje Konrada Henleina je Čehinja. Njezino je djevojačko ime Dvoračkova. U Podmokly-Dečinu, gdje sam prije službovao, šef Henleinove frakcije je dr. Kreisl, čiji je otac bio tamo cestar. Njegova majka je takodjer Čehinja iz Kozlany-a kod Pardubica. Djevojačko ime joj je Diterova. Ona još živi. Ima 70 godina, a njemački uopče ne zna. Zastup- nik Gustav Oberlik je nakazio svoje ime da se ne bi znalo, da je češko: Obrlik. On se rodio 6. II. 1905 u Moravskom Krumlo- vu. Njegov otac Čeb, porezni činovnik, bio je premješten u ponjemčeni grad i tamo je naš Gustav išao u njemačku školu i ta¬ ko postao »Nijemac«. I mati mu je Čehi¬ nja, zvala se Vechetova. U Znojmu živi na pr. manjina od 8000 Nijemaca od kojih 6000 (po matičnim knjigama) potječe od če¬ ških roditelja. I tako bi se moglo nastaviti u beskraj! To je posljedica našeg tristo- godišnjeg robovanja. Henlein i Hitler rado govore o 3 i pol milijuna a tu su uračunali i pola milijuna Židova koji su se prilikom zadnjega popisa, učinjenog prije Hitlerova doiaska na vlast, izjavili pripadnicima Moj- sijeve vjeroispovijesti, a njemačke narod¬ nosti. Tu se ne pazi na arijevsku rasu. Ve¬ čina »čistih« sudetskih Njemaca potomci su slavenski...« jj_ (j. STRANA 2. ,J S T R A« Od Soče do Kečine -- od Frigidna do Kam en fak a Lev ra tihotapci Trnovo, sept. 1938. (Agis) — Menda v nobenem drugem predelu ju- goslovansko-italijanske meje nimajo ita¬ lijanske oblasti toliko opraviti s tiho¬ tapci, kot v predelu od Postojne do Reke. Temu so gotovo vzrok posebne terenske in gospodarske razmere. Dočim so drugi kraji več ali manj prene¬ varni za to delovanje radi izrednih te¬ renskih težkoč, ki se proti severu vedno bolj množe, in radi preglednosti terena ker ni toliko poraščen z gozdovi — v gostih in nepreglednih snežniških goz¬ dovih, ki segajo tam od Kolpe preko Kočevja in do naše Reke, tihotapci pre¬ cej nemoteno opravljalo svoj posel. Drug važen vzrok pa je bližina proste luke na Reki. Oblasti to vedb, zato pri nas kar mrgoli raznih obmejnih straž, ki skušajo, če že ne zatreti, vsaj omejiti ta, za državno blagajno tako škodljiv pojav. Te mere so res mnogokateremu vzele pogum, vendar jih je še dosti, ki' kljub vsem nevarnostim nadaljujejo s to vrsto zaslužka. Ni se čuditi niti obsojati, če se kdo v hudi gospodarski stiski, ki nas danes tlači, spozabi in se skuša rešiti odnosno omiliti bedo dru¬ žine na ta način, če mu ni mogoče najti poštenega dela, ki mu ga odjedajo ljudje z juga. Niso redki slučaji, ko smo priča raz¬ burljivemu lovu na kakega tihotapca, ki so ga organi izsledili. Tako je pred kratkim neki karabinjer naletel na dva tihotapca, ki sta hotela prečkati glavno cesto Trnovo—Ribnica, da bi ponovno našla varno zavetje med gostim gr¬ movjem. Karabinijer jih je ustavil, ker sta se mu zdela sumnjiva in dočim je enega ujel, mu je drugi ušel. Medtem pa je prišel po cesti neki italijanski voj. duhovnik, katerega je orožnik za¬ prosil, naj popazi na zaplenjeno sli¬ vovko, medtem ko je sam hotel tiho¬ tapca ukleniti. Toda tudi ta se mu je iztrgal in pobegnil, prebredel Reko in s'e izgubi med grmovjem v gmajne. Spor radi šume Račja V a s, augusta 1938. Veliki je spor nastao izmedju našeg sela Račje Va¬ si i naše opčine u Lanišču. Ovaj spor na¬ stao je radi naše seoske šume koja je od ogromne vrijednosti. Mi smo htjeli ovu na- šu šumu prodati, jer nas je pritisla nevp- Ija, ali naša opčina nam nije to dozvolila motivirajuči tu svoju zabranu time da nije ono naše vlasništvo nego opčinsko i da opčina od te šume plača porez. Mi ne zna¬ mo kako je to nastalo, jer mi smo uvijek do rata plačali sami porez, a opčina zah- tijeva od nas sada ako če nam prepustiti da šumu prodamo 200 hiljada lira. Naš je narod zbog ovog zahtjeva silno ogorčen, a osobito je ogorčen protiv bivšeg načelnika opčine Medice i bivšeg župnika Blanka, jer ova dvojica su još u god. 1924 prepisali tu šumu na opčinu misleči time za sebe izvu- či velike koristi. Ovaj naš spor sa opčinom u Lanišču ima sada u rukama sud i advokati koji če sigurno izvuči najviše koristi od ovog na¬ šeg spora. Pričakovanje Mussolinifa Postojna, sept. 1938 (Agis). — V vsej tržaški pokrajini se mrzlično pri¬ pravljalo na sprejem Mussolinija. Tr¬ govci in razne tvrdke pripravljajo svo¬ je proizvode in blago, da ga pošljejo na razstavo v Trst, ki bo prirejena Mussoliniju na čast. Postojnčani so dobiii ukaz, da mora jo prečistiti in prebarvati svoje hiše, toda v barvi in na način, ki ga določi oblastvo. Dalje hitijo z raznimi deli na cestah in sploh povsod naletiš na ži¬ vahno gibanje in pripravljanje za ta pomemben dogodek. SPREJEM ŠKOFA SANTINA V TRSTU »Slovenec« poroča: Novi tržaški Škot msgr. A. Santin je dospel v Trst v sobo¬ to 3 septembra ob pol 5 popoldne. Na centralni postaji je bil med zvonjenjem vseh zvonov tržaških cerkva sloveseno sprejet. V nedeljo, 4 septembra pred¬ poldne je daroval v stolnici sv. Justa ob navzočnosti celokupne duhovščine, ki je utegnila priti, pontifikalno sv. mašo. V nedeljo, 11 septembra bo imel škof San¬ tin svoj slovesni vhod v stolnico v Ko¬ pru želimo prav iz srca, da bi si msgr. Santin z resi apostolsko 1 jubeznij o in pra¬ vičnostjo znal bolj pridobiti srca večine svojih novih škofljanov, kakor se je to zgodilo na Reki. V nasprotnem primeru bo kraljestvo božje na zemlji silo trpelo. PRISPEVKI SA ŠKOFA SANTINA Trst, sept. 1938 — Tudi za sprejem novega škofa Santina v Trstu nabirajo prispevke, tako da so ljudje že siti več¬ nega prosjačenja, ki spominja ze na izsiljevanje. Lin dar, septembra 1938. Dne 21 pr- mj. umro je u svom rodnom mjestu u Lindaru pre Juste Filiplič župnik u miru. Njegova je iznenadna smrt dubo- ko odjeknula u čitavoj srednjoj Istri, a napose u žminju, gdje je službovao dugi niz godina kao župnik. čitavi njegov život ispunjen je bio neprestanom borbom za pravednu na- rodnu stvar. Pre Juste Filiplič spada u onu ge- neraju istarskih svečenika, koji su za- pali u najžešču borbu preporadjenjem Istre. Osnivanje raznih gospodarskih zadruga, posujilnica, škola družbe sv. Cirila i Metoda, čitaonica kao i inih kulturnih ustanova, a napose za ne¬ sebično i požrtvovno vodjenje i uprav¬ ljanje tim ustanovama glavna zasluga ide upravo tom tadanjem našem sve- čenstvu. J. Filiplič je bio jedan od takvih. On je u Žminju osnovao posujilnicu, podi- gao »žminjsko društvo za štednju i zajmove«, koje je sa svojim zadružnim mlinom uspjelo, u vrlo kratkom roku podigniti žminjskog seljaka i potpuno ga oteti iz pandža lihvara. Kada je trebalo, da žminjski Se¬ ljak počne ubirati plodove njegovog rada — odnosno kada se več potpuno- ma osovio na vlastite noge — zatekne ga prevrat. Filiplič se i tada nije predao, več je podeseterostručenom snagom so- kolio i bodrio svoje žminjce. Ogromna masa svijeta iz čitave srednje Istre, a napose njegovih žmi- njaca, svjedoči, koliko je kod naroda uživao simpatije i postavanje i koliko ga je narod volio. Našem dragom plovanu pre Justetu laka istarskg, gruda. „Sv@togorska Kraljica” »Slovenec« poroča: Ravnokar smo prejeli septembrsko številko tega zani¬ mivega »mesečnika svetogorskega ^sveti¬ šča«. Naj navedemo kratek izvleček iz vsebine. Na uvodnem mestu prinaša zgo¬ dovinski članek dr. A. K. »Kako je bilo pred 400 leti«, v katerem je lepo pove¬ dano, kako se je začela svetogorska bo¬ žja pot ravno v času naraščajoče moči luteranske vere. Drugi članek »Zaprte duhovne vaje« prinaša sliko zadnjih dekliških duhovnih vaj in naznanja, da se bodo od 18. do 22. septembra vršile še enkrat zaprte duhovne vaje za de¬ kleta, od 16. do 20. oktobra pa za može in fante. V ha novo uvrščeni rubriki »Naše novi¬ ce« čitamo kratke beleške iz cerkvenga in podeželskega življenja. Pod naslovom »Močna žena« beremo o gostoljubni Cil¬ ki. »Iz svetogorske zgodovine« že pripo¬ veduje, kako so Urško zaprli in kako jo Marija trikrat reši, ter kako s v letih 1540 do 1545 sezidali vrh Skalnice kra¬ sno cerkev v čast Materi božji. Poučna razpravica »Zvezdnato nebo oznanja slavo božjo« nas vpeljuje v zvezdoznan- stvo, Stričkov »kotiček« krepko zavrača zmoto: vse je narava. »To in ono« in »Drobiž« zaključuje številko, Požar »a Bazovici Trst, sept. 1938 (Agis). — Naš list je že poročal, da je ogenj upepelil neke vojaške objekte v bližini Vipave. V če¬ trtek, dne 4 o. g., pa je bilo prebivalstvo Trsta prepričano, da se je spet pojavil severni sij, kajti nebo nad Trstom je tako izredno in močno žarelo, da si ni nihče mogel predstavljati kaj drugega. Kmalu nato pa je v Trst prispela vest, da je smodnišnica na Bazovici postala žrtev požara. Vzroki postanka ognja ni¬ so znani, sicer pa nič čudnega, saj dan za dnem gore kmečki' domofi in drugi objekti, ki jih uničuje ogenj, zažgan od strel. Letošnje poletje je zahtevalo žrtev tudi v tem oziru, kajti od vsepovsod ja¬ vljajo o neurjih in strelah, ki ubijajo ljudi in zažigajo poslopja. Mussolinijeva družina v Beškem zalivu Reka, avgusta 1938_ (Agis) — Ita¬ lijansko in inozemsko časopisje je po¬ ročalo, da se je pred kratkim Mussoli¬ nijeva družina ukrcala na neko jahto, in z njo križarlia po Jadranskem morju. Obiskala je razne kraje, tako n. pr. si je ogledala baje tudi Brionske otoke. Jahta je priplula tudi v Reški zaljv, in .se vsidrila nekje v bližini Opatije. Tr en- dar niso prebivalci Opatije, niti drugih letoviščarskih krajev v okolici opazili, da bi se bil kdo z jahte izkrcal. V zvezi s to jahto se je raznesla po okolici govorica, da se je z njo vozil sam Mussolini, ki da je prišel nadzirat utrdbe na Učki in drugih predelih v Reškem zalivu. STROGE ODREDBE II. Bistrica, sept. 1938 (Agis) — Ko je bil uveden prosti pas, tako zvan »zona franca«, pri nas so imele finančne straže polne roke dela. Tihotapstvo iz Reke in drugih krajev v bližnjo in dalj¬ no okolico prostega pasu se je razvijalo tako hitro in močno, da mu nekaj ča¬ sa, vsakovrstne javne straže nikakor niso bile kos. Vsa prizadevanja so bila zaman. Trgovci s kolonijalnim in tudi drugim blagom v 11. Bistrici in ostalih večjih krajih krog prostega pasu so za¬ radi tihotapstva trpeli občudno škodo. Stroge odredbe in vestno zasledovanje tihotapcev pa so polagoma omejile to nedovoljeno trgovino. Ker pa nimajo sedaj finančne' straže več toliko posla s tihotapci, se ukvarjajo s pregledova¬ njem poslovanja trgovcev. In spet so prizadeti trgovci, tokrat pač huje kot prej. Skoraj noben račun ni pravilno kolkovan, nobeno potrdilo ni v redu. Nešteto je bilo ovadb zaradi nepravilno kolkovanih računov in trgovci bodo mo¬ rali plačati baje visoke globe, če gre človek v trgovino in kupi za nekaj lir blaga, mora oditi .z trgovine tudi s pravilno kolkovanim računom. Kmet mora paziti na to, da spe¬ lje z gnojišča sproti vsako pest gnoja na njive, sicer ga vaški policaj takoj ovadi, čemur sledi občutna denarna kazen. AFERA U PULI Pula, sept. 1938. — U Puli se mno¬ go prepričava aferu u kojoj glavnu ulo- gu igra, jedan profesor, koji je ujedno i inštruktor u Časa balilla za »Giovane italiane« — djevojčice od 10—14 godina. Jednog dana je majka jedne 13-godiš- nje djevojčice uhvatila pismo koje je ta djevojčica pisala svome instruktoru u »Časa balilla«. čim je majka doznala iz pisma kako daleko je došlo izmedju instruktora i njezine 13-godišnje kčer- ke poletjela je kao luda vlastima da tu- ži profesora. Taj je bio odmah zatvo- ren. Na sudu je priznao sve, ali je obe- čao da če tu djevojčicu vjenčati, iako se do desetak dana imao vjenčati za neku djevojku iz Rima. Sud ga je na to oslobodio, a djevojčicu je sud uputio u jedan popravni zavod gdje če ostati dok ne doraste do udaje. — Taj profe¬ sor je iz okolice Rima. Mnoge majke su svoje kčerke izva- dile iz te organizacije i zabranile su im da idu u »Časa balilla«. Mlada misa Roč, sept. 1938. Prvu sv. misu odr- žao je 21 augusta u Roču Milan maj iz Hlaji, po domaču Majorkin. Još mlad je otišao u franjevački samostan. Zare- djen je 14 augusta u Veneciji i primio ime Nazarij. Na prvu misu u Roču došlo je vrlo mnogo svijeta iz Ročštine, Buzeštine, iz Čičarije, pd čak iz Račištine. Slovensku propovjed je održao župnik iz Lanišča, dok je mladomisnik propovijedao tali- janski. Nazarij nije bio kod kuče več dvanaest godina, a cijelo vrijeme je proveo u raznim samostanima po Ita¬ liji, pa nije čudo da dosta slabo govori hrvatski. ^ Mladomisnik je prvi svečenik iz Roč¬ štine, pa je radi toga i bilo toliko na¬ roda. Iz mnogih okolišnih sela donosile su žene majci mladomisnika darove za tu svečanost. Kontrola v mlinih Trnovo, avgusta 1938 (Agis) - Vzdolž Reke, ki je največja reka v nai bližnji in dalnji okolici, je vsepolno sta rih in znanih mlinov. Med vojno, zlas v letih, ko je razsajala suša in ko so n kraška bojišča izvozili vlaki ogromn količine vode iz struge Reke, je bil na val na te mline zelo velik. Noč in da: so se vrtele mlinska kolesa in še nis mogla zmleti vsega, kar so navozi! ljudje. Takrat je bila med mlini uvede na najstrožja kontrola. Zapisovati s morali količine žita po vrstah, in koli čino zmlete moke. Danes kaže, da s bo dogajalo isto. Mlinarji so dobili o' pristojnih oblasti ukaz in navodila odgovarjajočimi tiskovinami, na’ kateri) morajo vsak mesec poročati občinske mu uradu natančne količine zmletegi žita. Ta poročila morajo dajati tud gospodarji mlinov najmanjše kapacite te. Orgam finančne straže često kon trolirajo poslovanje mlinov in točnos podatkov v mesečnih poročilih. S tem novimi odredbami imajo mlinarji preče sitnosti zlasti, ker večina ne zna itali janskega jezika in jim tiskovine v itali jansemi delajo veliko preglavic. Marši' kateri gospodar mlina hudomušno pri stavlja na te novosti, češ, da bo mora za vodstvo teh pregledov najeti poseb nega tajnika. B * prevodi iz moderne jugoslovanske liri¬ ke in proze, ki jih je priredil .prof Luigi Salvini. Izmed naših so zastopani Grad¬ nik in Kosovel. V reviji »Circoli« je prot. L Salvini napisal lep članek o Župančiču, ki ga imenuje »brez dvoma najbolj znano in najbolj pesniško postavo med moder¬ nimi jugoslovanskimi pesniki«. NOVA ŠTEVILKA »NAŠEGA RODA« Izšla je prva številka »Našega roda« s sledečo vsebino: Janko Samec: Ljubim svoj jezik (pesem). Anton Ingolič: Si¬ rote (uvodna povest), Danilo Gorinšek: Včasih (pesem), Vlado Klemenčič: Ma- tjažek, Pavel Kunaver: Deček z Jutro- vega, Po filmu Disneya: Noetova barka (slikopis), Vilim Kunst: Za tri dinarje elektrike, Supančič-čapek: žarko in Pisanka, Josip Ribičič: Novica, * * *: Ni¬ so šteli, Jože Župančič: Subotica — me¬ sto kmetov, Ivan Kuščer: Bohotnica, Mirko Kunčič: Boj z zmajem, Leopold Poljk: Zavijačev domek — črvivo ja¬ bolko. Sledijo: Zgodba brez besed, Drob¬ ne zanimivosti, Mladina piše in na platnicah uganke, razpis 40 lepih na¬ grad in drugo, številka je bogato ilu¬ strirana. Poleg številnih fotografij in skic so še ilustracije Fr. Miheliča, Boži-* darja Jakca, Hinka Smrekarja, Otona Gasparija, Avgusta Bucika, Avgusta Čer¬ nigoja in drugih. Povest v rubriki »Mla¬ dina piše« ilustrira učenec Tomaž Kvas. NOVI; BROJ »MORNARA« Novi broj Car Eminovog »Mornara« ima ovaj sadržaj: Mornar: Dug život na¬ šem mladom Kralju. — Sedam pitanja. — Dundo Simo: Gaietunski razgovori. — Kr. brod »Jadran« u newyorškoj luči. — C.: Kraljeviča. — B. S.: Vjerovali ili ne... — Lujo Dorčič: Složno moji, ako Bog da. — Pomorska zastava plavo-btjelo-plavo. — Tajna jednog našeg jedrenjaka. — Odgo¬ vori na sedam pitanja. — Stari i mladi. APEL ČITATELJEM! Prvo polletje je za nami, toda še vedno je mnogo naročnikov, ki niso plačali naročnine za prvo polletje. Naš list se ne nahaja v najboljših prilikah in če še naročniki ne izvršu¬ jejo svoje dolžnosti napram listu, preti resna opasnost za njegov obstoj. Zaradi tega prosimo naročnike, da bi poslali vsaj del naročnine, ker tu¬ di mi moramo izvrševati svoje ob- - veznosti napram tiskarni. dovršimo dom BANA MATKA LAGINJE Več preko godine dana ne radi se na »Domu bana Matka Laginje« na Treš- njevki u Zagrebu. Postavljeni su temelji i podiglo se zidove do prvog kata ali sc moralo radove obustaviti radi pomanj¬ kanja sredstava. Mjesto da nam taj dom bnde ponos, on nam stoji na ruglo onako započet, a nedovršen. A i nevrijeme ruši polako i ono što je podignuto. Za to vrijeme naši beskučnici lutaju bez krova naokolo. Da se odužimo dostojno banu Matku Laginji i da zbrinemo one naše najpo- trebnije, htjeli smo podignuti taj dom, nadajuči se u pomoč svih emigranata, naročito Istrana, a i ostalih Hrvata koji poštuju uspomenu posljednjega bana Trojedine Kraljevine Hrvatske, Slavoni¬ je i Dalmacije. Društvo »Istra« je stavilo sebi u za- datak da taj dom dovrši što prije. S ne¬ što sredstava raspolaže več sada, pa apelira na sve one koji bi tu human« i narodnu stvar htjeli pomoči, da dadu svoj doprinos za »Dom bana Matka La¬ ginje«. Prvi apel je več donio ploda, pa donosimo prvi spisak lica koja su dala svoj oboi ovog mjeseca d tu plemenitu svrhu društvu »Istra« u Zagrebu. (Žer¬ javičeva 7). ŠIRITE „ISTRU“ STARO ŽELEZO Podgrad, sept. 1938. (Agis) — Fa¬ šistična združenja trgovcev ' posamez¬ nih pokrajinah, so pred 1 mesecem raz¬ poslala svojim članom posebno okrož¬ nico, s katero jih pozivajo na zbiranje starega železa in papirja. Vsak trgovec naj bi, ko nabere go¬ tovo količino starega železa vsake vrste, to sporočil posebnemu za to ustanovlje¬ nemu uradu »Centro raccolta rottami di ferro«, ki so jih ustanovili pri pokra¬ jinskih tajništvih fašistične stranke. Ravno tako naj bi poročali, ko naberejo primerno količino papirja, posebnemu pokrajinskemu fašističnemu uradu, ki bo od časa do časa s tovornim automo- bilom pobiral nabrani materijal od trgovcev. Vsi ti ukrepi so izdani na ukaz iz Rima in so posledice intenzivnega de¬ lovanja za gospodarsko osamosvojitev Italije. NAJLJEPŠI LIK ŠTO GA JE DALA ISTRA JE MATIJA VLAČIČ, PIŠE „PRAGER PRESSE" DEKAN IVAN FLEGO (USPOMENE IZ ISTRE) Mnogo ima ljudi u našoj Istri koji neče uči u povijest. Mnogo ih ima koji su za cijelog svoga života ostali nepo- znati javnosti, ali kojisu ipak nosili na svojim ledjima gotovo svu našu narod¬ nu borbu. Za njih znade samo mali puk, medju kojim su skromno živjeli i dje- lovali. Novine i knjige o njima ne pišu. Preko njih se prelazi kada se govori o razvoju našeg naroda, a njihove zaslu¬ ge se pripisuju — velikima. Kao što su živjeli skromno i tiho vršeči svoje duž- nosti, tako i umiru nezapaženo i zabo- ravljeni. Jedan od tih »malih« naših istar- skih ljudi bio je i pokojni dekan Ivan Flego. Zaslužic je svako poštovanje kao narodni svečenik. Njegovo svečeničko ruho nije ga sprečavalo da nacionalno misli , osječa i da radi, premda nije bio - političar, a još manje strančar. Ali on je bio na svome mjestu kao čovjek i kao svečenik; bio je svome narodu vi- ieran prije i poslije svjetskog rata; vl- jeran do smrti. Mnogi Istrani ostaviše Istru, ali pok. dekan Flego ostade tamo u svome rodnom kraju... Umro je u črnici pokraj svog rodnog sela štrpe- da... U Buzetu je bio dekan, a u črni¬ ci — kapelan ... Ponižen, ali ostade na svojoj rodnoj grudi na selu lisen svake razonode i društva. . , Kuča, crkva i seljak, to je bio nje¬ gov svijet, osobito poslije rata. Njegovo društvo bile su njegove misli te nacio¬ nalne težnje i osječaji... Umirao je po- lagano gleda j uči dnevno izlaz sunca i buzetski zvonik na kome je, sada ne- stali glagolski natpis, jasno zborio da je tu živio i u svom se jeziku Bogu molio hrvatski narod kroz stolječa i stolječa ... Tu u črnici sječao se onih za njega krasnih dana. kada je svojim gromkim glasom pjevao veliku misu u Buzetu i držao propovijedi svome narodu na svome jeziku. Kako je to bilo bolno sva- kog dana sretati seljake s kojima ne možeš slobodno govoriti. Tu je on živio kao zarobljenik pažljivo nadziran. Tu- govao, bolovao duševno, umirao i umro u 61 godini svog života, a svatko bi mu rekao da če doživjeti i 90. godinu, Umro dakle, prerano kao i mnogi naši rodo¬ ljubi tamo u Istri, tamo na bojnomu polju. Njihovi grobovi mnogo govore... Nek govore i nama bjeguncima... Ma¬ sa svijeta iz čitave Buzetštine, šuteči i oborene glave odpratila je na groblje svog dragog dekana - kapelana, mnogo, mnogo razmišljajuči. . On, junak tije- lom i zdrav, plemenitog i veselog tem¬ peramenta, dobročudan, optimista i ve¬ liki umjerenjak, njega več nema medju živima. — Bol duše ... žalovao ... Pokojni dekan Flego bio je kao ne- počudan i nesimpatičan penzioniran (1923 god.) Smilovali su mu se i dozvo- lili da bude dušobrižnikom u Črnici. Smetao je kao dekan i kao dijete svoga naroda novim gospodarima. šika- nacijama raznim htjedoše ga prisiliti da zapusti Buzet i svoj položaj kao de¬ kan. Jedne nedjelje javih mu da če oni »ti neki« provaliti u crkvu i na nas obojicu navaliti, šta da učinimo? Idi- mo u crkvu! — odgovori mi odlučno. I podjosmo. Ali ne navališe te nedjelje, nego 10. maja 1922 godine. Provališe u dekanov stan, odnesoše sve što im se nije svidjalo spalivši sve pred crkvom. Njega odvedoše u crkvu čuškajuei ga. I sve ono njima mrsko crkveno spališe. Ta ista hrabra četa provali u školu i u moj stan sa revolverima u ruci... Sve ono moje njima neugodno iznesoše pred školu; a ujedno sve, upravo sve školsko: knjige, oko četiri hiljade, i sve aparate, sve ovo spališe... Gorilo i plamsalo kao kriješ na Ivanje. Nedugo poslije ovog »krijesa«, bio pok. dekan Flego umi- rovljen i premješten kao kapelan u čr- nicu... A naš narod? šta? šutio je i šuteči zapustio crkvu da protestira pro¬ tiv postupka Vlasti napram pok. dekanu Flegu i protiv promjena u crkvi. Novi svečenik, »regnicolo«, vrši sve obrede na talijanskom i latinskem jeziku. Prodiče takodjer talijanski. Novi' orguljaš, Tali- jan, p jeva crkvene pjesme talijanski. Crkva je prazna. »Grajani« su agitirali da se _ naš narod povrati u crkvu. Nisu uspjeli. —• Dodje k meni opčinski načel¬ nik moleči me da nagovorim ljude da dolaze u crkvu i da opet budem orgu¬ ljaš i da pjevam s djecom talijanski. Nišam, naravno, prihvatio tu molbu. Ovo priopcih pokojnom dekanu. A on meni- »Držite se čvrsto. Narod nek bojko¬ tira sada crkvu. Nek se Bogu moli kod kuce, da nam On pomogne.« _ Još jedno veselo sječanje: slom Au- stro-ugarskog carstva Svi mi razdraga- ni. Na svim javnim zgradama sarad- njom pok._ dekana, izvjesile se u gradu Buzetu naše zastave. I na prsima imali smo nase trobojne vrpce. Tako okičeni dosli smo i u crkvu. Kao orguljaš nišam mogao inače a da no sviraro na orgu- ljama »Lijepa naša« i druge naše nacio- nalne pjesme. Narod sav razdragan te nedjelje je izlazio iz crkve. Pok. dekan Fiego odmah poslije mise reče mi: »Malo je falilo da nišam zapjevao Slava va Višnjih Bogu mjesto Gloria«. v Sav ) e plivao u radosti. — Ali to na¬ se veselje nije dugo trajalo .. Došli su novi ljudi, novi zakoni,... nove nared- be. — --Nakon 10—15 dana poslije propasti austrijske čare vir e dodje u Buzet talijanska vojske _ _ _ več 20 godina dakle.- Još jedno sječanje iz doba prije ra¬ ta... Pokojni dekan Flego veselio se kada podigosmo ispod Buzeta Narodni dom (1908 god.), a odobravao veseleči se kada nešto kasnije osnovasmo Sokol¬ sko društvo. No pokojni dekan Flego osta do smrti narodnjakom, šta je osje- cao on kada je pisao svoju oporuku, u koju je unio svoju posljednju želju, da mu se p je vaju zadušnice na hrvatskom jeziku? Ovaj njegov testamenat najbolje karakteriše pok. dekana Flega .., Gdje se rodio, tu i umro život kojim je on živio, za njega čovjeka slobodna du¬ ha bila je prava tamnica .. Vječna ža¬ lost ... Smrt... 1 bi pokopan na groblju rodnog kraja gdje počivaj u samo selja- ci. S njima živio živ, a sada kao mrt- vac... I ova smrt pok. dekana Flega nek sve naše izbjeglice prenese barem duhom u Istru: nek u nama probudi želje, žudnie, osječaje. . čast i uspome- na pok. dekanu Flegu i svima našim ta¬ mo u Istri umrlima, poginulima i izgi¬ nulima. Barba Vice. »Istra« izlazi svakog tjedna u petak. — Broj Cekovnog računa 36.789. PTCtplata: za godinu 48. din-, za pola godinei 24.— din., za Inozemstvo d»ostruko. za Ameriko 2 dolara na godlnu. — C«las! se računaju po cjenlku. ” _yijfnlk ^ lzdavač. KonzordJ j»Jstra«^Ma sarykOVa^ul. ^28a H^ bro.1 teletona_67-so. — Za uredništvo odgovara IVAN STARI. Zvonfml- rova ulica Oglasi 48, III. kat. raeunuju ujci«— 1 .......... . -- - - , ‘ «o ’ -.. .. ureumsivu uuguvara ivsn 3 J \rti. zvunmu- — Tisak: Stečajntna Jugoslovenske štampe d. d.. Zagreb, Masarv kova nllca brol 28a — Za tiskani odgovara Rudolf Polanovlč. Zagreb Iliča bro.1 131.