Jedna marljiva, svestrana i vrlo plodna radenica — naša drugarica. (Dalje.) Ja mislim, da ču večini čitača »U. T.« ugoditi, ako iz te knjižice navedem ono što je po mome mnenju najpotrebitije. da se sazna. Rekoh najpatrebitije ali ne i najzanimivije. Jer za ovo poslednje treba da pročitaš celu knjižicu. Ž i v o t: Porodica Beloviča potječe iz Crne Gore, odavle su prebegli u Heroegovinu (selo Beloviči-Sfolac). 'Otac Jeličin bio ie profesor u Ljubljani. Jelica se rodila u god. 1870. u Osijeku. kamo joj je otac bio premešten. Majka joj Kate kčerka je učitelja Fragnera. Otac poša- lje Jelicu u zavod biskupa Strossrnajera u Dakovo. Tu je uppznala lepotu narodne nošnje i pesme. Iz Dakova ode u Zagreb u samost. učiteljsku školu. Kasnije se uputila na više nauke u Beč i Pariz. Več kao učenica počela je saradivati u omladinske listove. Darovita kao što je bila, nauči devet jezika. Učiteljevala je u Zagrebu, Rumi Osijeku i Mostaru. gde se upoznala sa Poljakom, sudijom Bernadzikovskim. s kime se 1896. venčala. Posle bi imenovana u Banjoi Luci kao upraviteljica više devojačke škole. Uzgojena nacionalno radila ie kao pravi apostol jedinstva Srba i Hrvata. Bclovičeva je teško obolela i 1908. pošalju je u mir. Kad je več 6 meseci bila u mirovini. stiže zvaničan spis s kojim ie skidaju sa časti upraviteljice! 1907. i 1908. uredivala je u Zagrebu etnografski j obrtničko-umetnički muzej. Od 1918. opet je nastavnica. ovaj put kao »najmlada« na trgovačkoj školi u Sarajevu, me da bi joj pravo mjesto bilo na muzeju, gde kod nas za tekstile nema boljih stručnjaka od nje u čitavoj državi. R a d. Pisala je knjige na srp.-jhrv. j.» nemačkom. francuskom i engleskom. (Dalje prih.)