»Velik je upliv Usta »Istre*, ne samo na vodje naših emigrantskih organizacija, nego i na članstvo i na neorganizovane emigrante.* (Iz okruinice Saveza.) »Istra* je jedina veza izmedju nas i naše brate u ropstvu. Ona im daje odlučnost i gigantskoj borbi.* ustrajnost u (Iz okruinice Saveza.) * OÀSSIO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA U JULIJSKE KRAJINE ■d i' FASISTOVSKA ŠPIJONAŽOMANIJA V JULIJSKI KRAJINI STODVAJSET LET ZNAŠAJO OBSODBE RIMSKEGA TRIBUNALA RADI ŠPIJONAZOMANIJE Od tega je, prav gotovo, sto let izrečenih nad čisto nedolžnimi žrtvami Slučaj Zgage in Groharja, obsojenih na 25 let zapora Ljubljana, 30 januarja 1934. Dve zadnji številke »Istre« z dne 10- in 26. januarja prinašajo obsodbe specijalnega tribunala v Rimu nad našimi ljudmi iz Podbrda in iz Klane, tik na jugoslovenski meji. Specijalni tribunal deli v tajnih procesih samo na podlagi ovadb fašističnih in policijskih oblasti ter na podlagi zasliševanja ovajalcev samih strašne kazni po deset, dvajset, petindvajset in še več let ječe . našim ljudem. ye.cil?a so žrtve novega vala terorja rasistične justice v Rimu iz krajev bli-zu meje: iz Klane, Idrije, Postojnščine, , c’?1-’-ne pod črno prstjo ter iz drugih krajev vzdolž meje. Obtožnica specijelnega tribunala, ki je _ bila uperjena proti novim žrtvam rasistične justice iz Podbrda, proti Janezu Zgagi in Tomažu Groharju, ju obtožuje za isti delikt vojne špijona-že kot kmečkega voznika Ivana Kar-loviča ter Ivana Sroka, sedemdesetletnega starca. Pri vseh je razlog aretacije malenkosten: Karloviča so zaprli zato, ker je kot voznik iskal v bližini vojaških utrdb inžinirja, pri katerem je bil zaposlen, Zgago in Groharja pa radi tega ker sta šla iz Podbrda na prelaz Petrovo brdo, kjer ima Zgaga prav blizu svoj dom, a Grohar dele svojega posestva. Kako so iz trte izviti, popolnoma izmišljeni ter na podlagi fantastičnih ovadb fašističnih funkcijonarjev zasnovani špijonažni procesi proti našim ljudem, najbolj nazorno prikazuje proces proti Groharju in Zgagi. Grohar iz Zgaga sta dva jako premožna naša človeka, ki sta se pečala z lesno industrijo, go-stilničarstvom in splošno trgovino. Oba imata številno družino ter sta že precej v letih, tako ima na pr. Grohar 52 let, a Zgaga 58 let. Ko je bil odprt rok za optiranje za Italijo, sta oba kot jugoslovanska državljana predložila opcijsko prošnjo. Ta pa jima ni bila uslišana, ker nista mogla izpolniti vseh predpogojev za opcijo. Grohar je z vsem svojim premoženjem v Podbrdu ostal še v Podbrdu ter na vsak način odkriti zarotnike proti državi. Zalezoval je Groharja skozi leta. Tako ga je hotel aretirati že pred dvema letoma, koje Grohar lovil s pravilnim orožnim listom v svojem lovišču na Poreznu. Takrat se je Grohar, nekako rešil. Toda malo mu je to pomagalo. Venuti ga je kratkomalo potem aretiral v gostilni na Petrovembrdu obenem z Zgagom, z natakarico ter še z dvema kmetoma iz Petrovavega brda, z Wolfom, po domače Primožem iz Bače, ter Kaltnekarjem tudi iz Bače. Obtožnico proti njima je imel Venuti lepo spisano že pred njuno aretacijo. Glasila je ničmanj, kot da sta hotela Zgaga in Grohar izročiti jugoslovenski državi načrte italijanskih utrdb na gorah okoli Podbrda, to je na Možicu, na prelazu Petrovega brda ter na Poreznu. Ozadje ovadbe je Venuti prikazal dovolj slikovito. Potrebno je bilo prikazati tajni sestanek ter je zato v ovadbi ustvaril tajni sestanek. In še kak sestanekI Sester.-k na sam dan nekega sokolskega izleta v škofjiloki v navzočnosti takih poznanih emigrantov iz Julijske Krajine, pri katerih imenu vsak pravoveren fašist Podbrda posveti svoje misli Duceju ter se potipa za revolver., V zaroto so vtaknili radi okroglega števila, ki ga mora imeti vsaka poštena zarota še dva Zgagova ter enega Groharjevega sina. Še selo senca ubogega ustreljenega Valentina Eržena je strašila na procesu. šestnajst mesecev je trajal preiskovalni zapor predno je specijalni tribunal zamogel nastopiti proti njima. Fantastična podlaga proti bogatima trgovcema ni imela nikake podlage. Potreba jo je bilo zato podpreti. Izpustili so natakarico, doma iz Dobrave na Gorenjskem v Jugoslaviji pod pogojem- da jim podpiše izjavo. Natakarica je podpisala vse kar so ji dali v podpis, samo da je bila prosta ter da je mogla nato se vrniti v Jugo- dalje v Podbrdu, lepo na miru, a Zgaga je pa onstran razvodne črte na Petrovem brdu pripadel obenem s celo sorško občino pod Jugoslavijo ter je hodil redno po opravkih svoje lesne industrije v Itahjo. Ker je nad njima visel vedno meč državljanstva, se nista vtikala v nikako politiko, nista bila člana no-bene izmed slovenskih organizacij v Jtaliji za časa njihovega legalnega obstoja. šla sta samo za svojimi posli ter precej obogatela. Njuno premoženje ima milijonsko vrednost. Toda niti njuna neinteresiranost za javno življenje jih ni rešila od terorja fašistične države. V Podbrdu, obmejni železniški postaji je nakopičeno nič koliko tajnih agentov, financarjev, 'železniških milicijoner-jev, potem onih navadnih s kužki, ka-rabinerjev itd. Redke posejane potnike hiiinchenskega brzega vlaka, ki edino dvakrat na dan obišče to zapuščeno postajo, oblega vsa ta pisana množica brezposelnih fašističnih uniformirancev ter jim pregleduje maloštevilno prtljago. Za čuječo stražo na svetih mejah Domovine je ta dvokratni izliv sitnosti tekom vsakega dneva premalo zaposlenje, ter si zato išče lavorik na drugih poljih. Prestrašeno podbrško prebivalstvo ne nudi žalibog nikakih možnosti, da bi uniformirani junaki prišli do junašših akcij. Le zelo iznajdljive glave, kot je Venuti, tenente obmejne milicije je zamogel italijanski Domovini izkazati svoje usluge. Nikakor mu nista šla po volji edina Jugoslovena Zgaga in Grohar. Po par letnem službovanju je hotel Venuti opravičiti svojo brezposleno eksistenco Soobtoženca Wolf in Kaltnekar sta bila pretepena in tudi izpuščena s tem, da sta podpisala vse izjave, katere so jim predložili v podpis. Ovadba, ki je radi svoje fantastične iz-mišljenostl visela popolnoma v zraku, je bila s takimi izjavama za specijalni tribunal dovolj podprta. Grohar in Zgaga sta bila obsojena vsak na petindvajset let ječe. Radi amnestije ter preiskovalnega zapora se jima je kazen snižala na dvajset let. Prebivalstvo Podbrda in vseh vasi baške doline ne more priti _ k sebi od začudenja nad tako strašno obsodbo. Poznana je vsem strašna obtožnica proti njima. Smatrali bi jo za smešno, ako ne bi bila za teroristični tribunal tako tragično resna. Grohar in Zgaga sta bila bagataša te jima denarjev ni bilo potreba iskati v vohunskem delu. Radi državljanstva, ter po svoji naravi sta bila do skrajnosti plašljiva in boječa. Sama misel na kako vohunsko delo bi jima od strahu ježila kožo. Njuni prispevki za razne fašistečne ustanove za balilo, za dopolavoro itd., so bili vedno izdatne, ker sta živela v večnem strahu za svojo trgovino, za svoje posle. Celotnemu našemu nesrečnemu prebivalstvu v Italiji je znano, je jasno, da sta padla Grohar in Zgaga kot žrtvi izmišljene ovadbe fašističnih funkcijonerjev. ki se hočejo na vsak način iztakniti s svojim delom zastrašitve slovenskega prebivalstva. Padla sta pa tudi kot žrtva špijonažo-manije, ki se je polastila vojaških, civilnih in fašističnih oblasti v Julijski Krajini ter višjih vojnih in političnih krogov v Rimu. Nikdar se jima ne zdi dovolj velika tajnost, ki naj ovija og- romen pa" podzemskih kazemat, katerega gradijo v sredini slovenskega in hrvaškega prebivalstva na jugoslovenski meji. Vsak Slovenec in Hrvat v Italiji, stanujoč v bližini utrdnega pasu je za njih nedokazan vohun. Dnevne so postale aretacije kmetov, ki se podajajo v gozd, na svoje njive po svojem kmečkem opravilu. Vedno pogostejši so postali vohunski procesi proti našim ljudem v Rimu. Obsojeni so tudi tako, za katere je očividno, da se, bodisi radi svojega poklica, starosti, ali pa na plačljivosti svojega značaja, ne morejo pečati z vohunstvom. Obsojajo se naši ljudje v največji tajnosti, brez pravice obrambe in prič, brez dovolitve dokaza alibija, obsojajo se oni kar na slepo samo na podlagi izmišljotin fašističnih funkcijonarjev. Celo naše obmejno prebivalstvo v Julijski Krajini je izročeno na milost, in nemilost objestnih in samopašnih fašističnih oblastnikov. Nad stodvajset let že znašajo obsodbe rimskega tribunala v poslednjem času radi špijonažomanije. Od teh jih je prav gotovo sto let izrečenih nad čisto nedolžnimi žrtvami. Val italijanske špijonažomanije, ki pljuska sedaj nad našimi kraji, je eden izmed najstrašnejših. Na kogar vržejo objestni fašistični funkcijonarji sum vohunstva, je izgubljen, pa četudi je še tako nedolžen. Za njega ne obstoji prav nobeno dokazno postopanje. Enkrat aretiran izgine, nihče ne ve kam, njega pokrije tajnost preiskave in procesa. Na njega pade prokletstvo krivične obsodbe. Dvajsetletna obsodba pomeni za nesrečnika konec življenja in propast družine. Najstrašnejše je še to, da bo padlo kot žrtev špijonažomanije še mnogo, mnogo naših nedolžnih ljudi, ker ogormni utvrdbeni pas stoji med našim ljudstvom in bo stal med našim ljudstvom skozi leta, z njim pa tudi strah italijanskih oblasti pred spijonazo ter samovoljo fašističnih oblastnikov ter specijelnega tribunala. Celotna emigracija iz Julijske Krajine je polna najtesnejše solidarnosti ž nedolžnimi žrtvami fašistične samovolje, justičnega terorja ter zastrašujoče špi-jonažomanije. Emigracija ne bo prenehala protestirati tudi proti temu novemu načinu terorja. žrtve izmišljenih in tajnih vohunskih procesov v Rimu so ji ravno tako svete kot vse ostale. Borba emigracije ne bo prenehala, dokler ne bodo tudi te poslednje rešene iz njihovih živih grobov! DVA JUGOSLOVANSKA DRŽAVLJANA OBSOJENA VSAK NA PET LET JEČE Obsodba Antona Braniselja in Franca Pindriča Postojna, januarja 1934. (A g is). Preteklo leto sta bila od italijanskih obmejnih straž aretirana dva jugoslovanska državljana. doma iz Otoka pri Clrkniškem jezeru In sicer: pindrič Franc in Branl-s e 1 j Anton. Aretiranca so odvedli v tržaške zapore, kjer sta sedaj dočakala svojo sodbo. Osumljena sta bila tihotapstva. Vendar pa jima v tej zadevi niso mogli prav ničesar dokazati. Da bi pa dobili vzrok za njiju obsodbo, so ju obdolžili upora Proti varnostnim stražam. Dobila sta vsak po p», let ječe. KONFINACIJA STUDENTA PIPANA Nekaj podrobnosti o Komen januarja 1934. (A g i s). Kakor smo poročali v zadnji številki »Istre« je bil slovenski študent Danijel Pipan, doma iz Preserja pri Komnu obsojen napetletkon-finacije. Naknadno doznavamo da je bil Pi-pan obsojen od goriške »Comissione proviti- obsojenem študentu ciale per il confino* potem ko je od Binkošti 1933 presedel v goriških zaporih. Krai njegove konfinacije še ni točno znan. Domneva se. da je to otok Ponza. V konfinacijo je bil že odveden za božične praznike. STRAŠAN ŽIVOT NA OTOKU PONZI Što se degadja sa konfiniranima u logoru na Ponzi? Trst, januara 1934. — U logoru za konfinirane na otoku Ponzi u napuljskom zalivu, ima još uvijek nekoliko naših sunarodnjaka, koji nisu bili amnestirani, ih koji su osudjeni na konfinaciju poslije amnestije. Zato nas naročito inteiesuje sve ono što se dogadja na tom strasnom otoku. Prema onome što saznajemo, u novije vrijeme život je tamo mučan i nepod-nosiv. Nasilja i provokacije policijskih organa protiv konfiniranih prelaze sve granice. Tako je, naprimjer, jednim nedavnim na-redjenjem odredjeno, da se više za prestopke koje počine konfimram neće slati pred redoviti sud. nego će se protiv njih postupati direktnim disciplinskim postupkom. Ranije su naime konfinirani za prestopke dolazili pred sud. Iz Ponze su ih vodili u Napulj. I dogadjalo se, da ih osude, ali bilo ie slučajeva, da je sud morao biti bbjekti-van, pa se mnogi optuženi spasio i nije išao u zatvor. Sad će policijski organi na Ponzi za prestupke sami krojiti pravdu. Da to nije u prilog konfiniranih jasno je. Jednim drugim naredjeniem odredjuje se, da se od sada unapred konfinirani ne smiju dopisivati nego samo s direktnim ili najbližim članovima familije (parenti dl primo grado), to znači s roditeljima, ženom sinom, kćerkom, bratom ili sestrom. LI naredjenju je rečeno medju reteima, da će svaki i najmanji znak protesta biti suzbijen najoštrije. To je naredjenje doneseno 20 decembra. I od tada familije konfiniranih nemaju više pisama od svojih sa Ponze... Taj čudan muk izazivlje svaku sumnju. Što se dogodilo na Ponzi? Može biti, da su sva pisma, koja konfinirani pišu zaplijenjena ili su svi konfinirani u zatvoru? Moguće je, da su konfinirani pokušali da protestu-ju zbog naredjenja o dopisivanju, pa su im zabranili 1 dopisivanje familijama... Sve su sumnje opravdane, jer znamo kakve metode prakticiraju fašističke policijske vlasti u logorima za konfinaciju. NA DESET GODINA JE OSUDJEN IVAN SROK A NE IVAN PROH. kako smo to Javili « posljednjem broju »Istre«. Srok, starac od 72 godine bio Ie iz Sv Mateja kod Matulja. a ne iz Klane. Bio je najuglednija ličnost u svom selu. MEDJUNARODNA PRAVDA I ZLATO Ima u internacionalnim dogodjajima često i takvih pojava, koje nas izazivlju da mislimo o našem problemu, da uporedjuje-mo, da ispitujemo našu situaciju u svijetlu tih pojava. Iz mnogih stvari izvlačimo samo poduku, a iz mnogih zaključke, koji nisu najugodniji. Mi smo, medjutim, olvr-dli u teškim iskušenjima i ništa nas više ne moie da obeshrabri. Tako nas neće baciti u očajanje niti zaključci koje izvlačimo iz — afere Staviski, ma da ti zaključci nisu nipošto povoljni za nas, ma da nam afera Staviski predočuje jednu naročito tamnu stranu medjunarodnog života. Ne ćemo da se opširnije osvriemo na tu bučnu aferu, koja je postala skandal prvoga reda i koja je još uvijek u centru pažnje čitavog svijeta. Smatramo, da je svaki naš čitatelj o toj aferi nešto čitao u dnevnoj štampi i da o Staviskome zna ono najglav-nije. Nas naročito interesuje jedna specijalna strana u aferi Staviski. Taj fantastični hohštapler, koji je godinama varao Francusku za teške milijune bio je u službi madžarske revizionističke politike. Njegova akcija s bonovima madžarskih veleposjednika (koji imaju potraživanja od Jugoslavije, Rumunjske i Čeho-slovačke za zemlju što je mirovnim ugovorima pripala tim državama) — bila je u uskoj vezi s madžarskom revizionističkom akcijom. Madžarski veleposjednici i ne traže za drugo stare madžarske granice nego zato da bi dobili natrag svoje posjede. Pa nije ni čudo da su i svoje odštetne bonove vezali na propagandnu revizionističku akciju. Dokazano je, da je Staviski, največi varalica ovoga vremena, bio u intimnim vezama s madžarskom aristokracijom, baš onom, koja u Londonu i Parizu provodi revizionističku propagandu, a koju predvodi grof Bethlen, bivši pretsjednik madžarske vlade. Pariški list »L« Quoti di en* od 15 januara donosi članak, koji je napisao po-ynati francuski publicista Victor Samaret, s natpisom »Staviski agent madžarske propagande*. Iz svega što je g. Samaret napisao izlazi potpuno na javu da je Staviski zaista bio u službi madžarske propagande za reviziju mirovnih ugovora i da je imao misiju da u Parizu predobije jedan dio štampe i neke uplivne političare za politiku ■madžarskih aristokratskih krugova. U uvodu svoga članka g. Samaret kaže: »Postoji nešto u aferi Staviskoga što do sada još nije bilo dovoljno rasvijetljeno: to su odnosi sa uredima za propagandu i, vrlo vjerojatno, za špijunažu izvjesnih stranih vlada za koje se barem može kazati da baš nisu prijateljski raspoložene prema Fran-atskoj i njenim saveznicima. Ova operacija Staviskoga služila je prikrivanju izdataka za propagandu odredjenih da se predobije jedan dio štampe i izvjesni političari za stvar revizije ugovora s konačnim ciljem, da se Francuska odijeli od Male Antante. Prije godinu ili godinu i po dana u Budimpešti su došli do zaključka, da je jedina zapreka restauraciji velike Madžarske upravo Francuska i da se pod svaku cijenu za madžarsku stvar mora predobiti francusko javno mišljenje. Grof Bethlen, bivši pretsjednik vlade i sadanji šef vladine većine, bio je naročiti protagonista ove ideje. A upravo taj grof Bethlen je največi »ma-užarski optant* kao posjednik ogromnih latifundija u Transilvaniji. V Isto'vrijeme kad je. Staviski počeo da radi s bonovima su u listovima, koji su stajali pod uplivom Staviskoga ili su primali od njega oglase, izlazili članci koji su branili madžarsku zvaničnu tezu upirući stalno na potrebu promjene u orijentaciji francuske politike u srednjoj Evropi. Izvjesni su članci spominjali Četvorni pakt da bi branili reviziju Trianonskog mirovnog ugovora. S druge strane Staviski je dao u kazalištu »Empire* igrati madžarsku operetu i poduzeo je sve da osvoji pariško javno mišljenje pomoću kinematografa, nočnih špelunki i ciganske glazbe, nadajući se da će talco stvoriti povoljne prilike za svoje madžarske operacije i za propagandu koja je imala cilj da izolira i oslabi Francusku.* Pri kraju članka Victor Samaret kaže: »Ova politička kampanja Staviskoga morala je biti poznata svima onima koji poznaju političke i novinarske kulise. Od proljeća 1933 govorilo se u diplomatskim krugovima da madžarsku propagandu u Parizu vodi Sergije Aleksandar i nama je poznato da su izvjesni listovi bili upozoreni baš u to vrijeme, da je Sergije Aleksander u stvari zločinac, koji se zove Staviski*. To što iznosi pariški »Quotidien* prihvatili su i mnogi drugi listovi i danas se o tome općenito piše. Tako piše i pariški »T emps*. a beogradska »Politi k a* kale o toj aferi: »Sto je najvažnije, a što podvlačimo, podvizi Staviskoga i njegovih drugova krili su u sebi i jednu tendenciju medjunarodnog karaktera: pomoću novca, dobivenog putem ovih gnjusnih špekulacija Staviski j e inicijativom madžarskih državnika razvio u Francuskoj kampanju velikih razmjera u korist Madžarske i njene revizionističke po Utile e*. Zašlo nas naročito interesuje afera Staviski i što želimo tim, povodom da istaknemo? Odgovor na to pitanje je u našem naslovu. 1 u ovim našim refleksijama: Novac je još uvijek glavni činilac u me-djunarodnom životu Evrope, Zlato je mjerilo ne samo sa vrijednost robe, nego * mjerilo za medjunarodnu pravdu. Medjunarod-na sporna pitanja u Evropi ne promatraju I FAŠISTIČKA DJEČJA KOLONIJA U HERPELJAMA IZGORJELA Požar u »Colonia montana Fascista Principessa di Piemonte« Ti-St, januara 1934. — U posljednjem broju javila je »Istra«, da je u Bertokima kod Kopra izgorila do temelja zgrada tamošnjeg »Dopolavora«, organizacije, koja ima za zadaću, da italijanizira odraslu seosku mušku i žensku omladinu. Sad vam javljamo, prema izvještaju, koji su donijele fašističke novine, (»Piccolo« od 23 januara). da je požar uništio još jednu fašističku ustanovu. Dne 22 o. mj. izgoriie su prostorije dječje planinske kolonije u fierpeljama, koja je nosila ime »Colonia montana fascista Principessa Maria di Piemonte«. Ta ustanova postoji već nekoliko godina, a u njoj se ljeti za vrijeme ferija sakupljaju djeca iz raznih istarskih sela, da i kroz to vrijeme ostanu pod uplivom fašizma i asimilacije. Požar je opažen u rano ujutro 22 o. mj. Moralo je to biti oko dva, tri sata poslije ponoći, po onome što piše »Piccolo«. Karabinjeri su bili obavješteni da gori i pokušali su da gase, prisilivši i seosko stanovništvo da gasi. Ali bio je jak vjetar i požar, koji se razvijao iz dvorane za kazalište prenio se na dvoranu za sastanke, a odatle i na prvi kat. Bili su pozvani telefonski vatrogasci iz Trsta, ali ni oni nisu mogli, nego da lokaliziraju požar. Uništen je, kako kaže »Corriere Istriano* najljepši dio kolonije, onaj dio gdje je bio teater. A u prvom katu, k'oii je bio najsigurniji i najsuviji, bile su spremljene sve stvari inventara kolonije, mnogo pokućstva ild., i sve je to izgorilo. Troškovi iznose oko 150.000 lira. Na lice mjesta došao je iz Pule istoga dana sam sekretar fašističke federacije Relli s podsekretarom Padroneom. Zgrada je bila naime vlasništvo puljske fašističke federacije. Novine javljaju, da kolonija zato neće ništa štetovati, jer će biti podignuta nova zgrada, još veća i još ljepša. POŽAR TALIJANSKE ŠKOLE U KATIN ARI. Trst, januara 1934. — Škola u Kati-nari kod Trsta, već je par puta bila u plamenu. Onoga dana, kad je izgoiila fašistička kolonija u Herpeljama, to jest 22 o. mj. u Katinari je ponovno pianula škola u Katinari. »Piccolo* to javlja. Bili su pozvani vatrogasci iz Trsta, koji su uspjeli da ugase požar katinarske škole i da je ovaj put spase. KRIMINAL U JIIJSKOJ KRAJINI POD ITALIJOM Interesantni podaci iz govora generalnog prokurator* prigodom otvorenja juridičke godine T r s t, januara 1934. — I ove je godine iuridička godina otvorena svečanim govorom generalnog kraljevskog prokuratora ili najvišeg prestavnika suda u Julijskoj Krajini. Tu čast obnaša Nj. Ekc. Ettore Cipolla. On je u svom govoru pored mnogih fraza rekao i mnoge značajne stvari, koje bacaju naročito svijetlo na stanje u Julij-slcoj Krajini pod Italijom. On je izjavio, da je kriminal u Julijskoj Krajini u porastu i da su tome mnogi uzoroci, a međju prvima je ekonomska bijeda, koja vlada u ovim krajevima. Prokurator Cipolla je rekao doslovno: »Osjetljiv porast kriminala zabilježen ie u čitavoj Julijskoj Krajini, ove godine prama ianjskoj godini. U čitavom ovom kraju zločina ima mnogo više nego lani«. Nećemo se upuštati u detalje i citiranje značajnih dijelova iz izvještaja generalnog prokuratora. Već je ova izjava sama po sebi dostatna, da nam služi kao dokaz, da ie pod Italijom u Julijskoj Krajini život u svim svojim manifestacijama u opadanju, da je Italija svojim upropaštavanjem naroda i njegove privrede uzrokom porastu poroka i zla, i da je porast kriminala u razmjeru sa sve lošijim prilikama julijske Krajine. Onaj proces moralnog poboljšavanja naroda u Julijskoj Krajini, koji se jasno opažao dok nije Italija došla u naše krajeve prestao je već prvih godina po okupaciji i stvari su se počele, razvijati u obrnu-tom pravcu. I to je pomalo odraz kulture, . fe0]U Italija reklamira s velikim frazama.. OSNIVANJE ORGANIZACIJE „VJERNI ZEMLJI" U GORIČKO Gorica, januara 3934. — Italija provodi takvu politiku i takve mjere, koje su smišljene s jednim ciljem: da se sa naše zemlje iseli što više slavenskih seljaka, da bi Julijska Krajina postala što prije sasvim talijanska. Ali u isto vrijeme, kao za ironiju, osnivaju se u Julijskoj Krajini neka nova fašistička udruženja, koja nose naziv »Fedeli alla terra« što na našem jeziku znači »Vjerni zemli«... U Gorici se ovih dana osnovala takva organizacija, kojoj je cilj, da propagira ljubav prama zemlji medju fašistima i međju onim Talijanima, koji se naseljuju po slavenskim krajevima. Ta je organizacija u vezi s Unijom fašističkih poljodjelskih sindikata, a na čelu joj komesar te unije neki Tommaso Salinaro. KAKAV JE AMANET PONIO AVENANTI IZ GORICE Gorica, januara 1934. — Na svom polasku iz Gorice Avenarati je ponio sobom flašicu vode iz Soče i grumen zemlje s br da Sv. Mihaela... Tako javljaju fašistički listovi. On je to ponio sobom, da bi se uvijek sjećao kraja, u kojem je toliko radio za fašizam. Mi kažemo: to je obeščašćenje goričke zemlje i naše Soče. Avenauti nije dostojan tih simbola. I neka ga to radie sjeća na veliloi mržnju, koju prema njemu goji tamošnji narod. Prama njemu j prama čita voj Italiji. SELJACI NA KOPARŠTINI PLAĆAT ĆE ČLANARINI) ZA FAŠJO li „NARAVI" Trst, januara 1934. — Povodom prisilnog upisivanja našeg svijeta u fašističke organizacije, seljaci na Koparštini odupirali su se s motivacijom, da nemaju čime da plaćaju članarine i upisnine. Ali to im nije koristilo. Na jednoj prisilnoj skupštini na koju su seljaci bili dotjerani od karabinjera i mili-cionera pod puškama, saopćeno je seljacima, da će se od njih Članarina ubirati u naravi, to jest mjesto novaca oni će svaki mjesec morati dati toliko i toliko krumpira, pasulja, kukuruza, mlijeka itd., a sve će to ići u korist one ustanove, koja se brine za ishranu nezaposlenih fašista u gradu. Tako će sada fašizam imati povoda da i na ovaj način pljačka našeg seljaka. Ovo je povod za još slobodnije provaljivanje u kuće našeg seljaka i za pljačkanje, koje se neće ograničiti na samu »članarinu«, nego će sigurno poprimiti formu pravog grabeža. NOVI FAŠISTI U DOLINI. ŠMIHELU I OPĆINAMA. Trst. januara 1934. — Tršćanski listovi objavili su ovih dana velike popise novih članova fašja u Općinama, Dolini i Šmihelu do Postojne. To su sve članovi, koji se upisuju silom. Ne pita se. da li neko želi ili ne želi biti fašista. Svi moraju bti fašisti. Kako su to »oduševljeni« fašisti vidi se već i po njihovim prezimenima. Iako je do sada promjenjeno u Julijskoj Krajini već hiljade i hiljade slavenskih prezimena, u spisku susrećemo još uvijek 99 posto naših prezimena i imena. Za naše učitelje REVIZIONISTIČKI SATU MADŽARSKOJ ŠKOLI rtnl^i-niStarSlf° Trosviete « Budimpešti iz-HV* n(!redh,u ,da se u svim Školama uvede lf^u^,n-edie}3n0rš koji i* dobio ime »re- tra)nnlrČU T° °PCt n0V doknz us' rajnosti Madžara u zahtjevu za revizijom trianonskih granica, da naime i mlada 'die- ' ditelja00 °S2ele San°S ieinie sv°iih v°- . ylfdin, °r0an »Budapesii Hirlap* opisu-je jedan takav uzoran sat u selu Odzu blizu čehoslovačke granice. Učitelj je za vri-Predavanja spomenuo, da je dobio od jedne djevojčice iz Košića pismo, u kome javlja žalosnu vijest, da se u Kašicama u školama ne smije više govoriti madžarski, jer je nastavni jezik Čisto slovački. Pošlo lLyy0''l.a0,t0 P:1?™0 učitelj je naredio da djeca loj djevojčici pošalju odgovor. Ali prije svega treba ispitati, da li je to istina, što je napisala djevojčica iz Košića. Na 1° je učitelj izvadio iz džepa novine »ročUao djeci, Hanke o falsificiranju statistike u Čehoslovačlcoj i o protjerivanju madžarskog jezika iz škola. KaTje Sfj da č}?nr pr?ČUao' čitav je razred izjavio, i-d!eV01clCy? tz KoHea napisala istinu. Učitelj je pročitao još nekoliko članaka iz novina u kojima se tvrdi, da Česi lako rade dnši n0?’ k-t0 Sx0; revizije, koja mora doći. Dalje je učitelj govorio o reviziji i o potrebi revizije. 1 .f!3'6?0 su izlazila pred školsku ploču, na kojoj je visjela karta Madžarske te pjevala madžarske nacionalne pjesme, izražavajući saučesće i simpatije prema sirotnim ugnje-tuvanun Madžarima. Učitelj je napisao na ploči pitanje: »Zašto je potrebna revizija?* Djeca su nakon dužeg tumačenja odgovorila, da je trianonski mirovni ugovor nepravedan, nemilosrdan, okrutan i protivan prirodnim zakonima, a Madžarima ie donio bijedu i siromaštvo. . U(itelj je upozorio na konkretan primjer, da su i ljevaonice željeza u Odzu mo-rale ograničiti rad zbog mirovnog ugovora. Map° ton su djeca napisala na tabli, da tria-uonski mirovni ugovor nema vrijednosti, d* za?ed.n° * di°*om izrazio nadu, nvJ dn ,Z%f°6h a posliie toga su svi opet «apjevah. Učitelj je zapitao djecu, šta da odgovori u Košiće, na što je jedan dječak odgovorio, neka djevojčica ne plače, jer Madž(fri isprašili tur Maloj antanti. Učitelj je rekao, da to doduše nije loše ali je zatražio nešto drugo. Na to je jedna dje-vojčica poručila u Košiće, da će Bog pomoći Madžarima... Time je revizionistički sat bio završen. OSUDA ZBOG KATOLIČKE PROPAGANDE U ITALIJI Trst, janaura 1934. Pred tribuna-lom. za zaštitu države održana je raspra-va protiv jedne grupe talijanskih katolika, koji su optuženi da su u Milanu i okolini provodili političku propagandu sa namjerom da obnove neoguel-ski pokret koji je u vrijeme borba za oslobođjenje i ujedinjenje Italije bio protuteža neogibellnskog pokreta. Sud je osudio optužene Malavasija i Malve-stizia na pet godina, Rodofa na tri godine, a Ortodossia na dvije godine zatvora. se uvijek sa stajališta istine, sa stajališta humanosti ili sa ikojeg drugog stajališta, koje bi se moglo bilo kakvim etičkim ili političkim načelima opravdati. INŽ.DEDEK NIJE ZATVOREN NA RIJECI NEGO U KOPRU. Sušak, 30 januara. Ovdašnji »Novi List« donosi dopis Ivana Podlesnika u ko- *e ]®vli!} .đa 011 n'ie nisdie i nikome davao neku izjavu prema kojoj bi se ine. Dedek na azio na Rijeci. Nadalje se u tom n™^UTV*e i- đa se ing. Dedek nalazi u Ko-pru u Istri što se vidi iz pisama, koja šalje *nVAVOJOi maici- u P'5"111 veli se, da ^■,„ae*ku .U zatvoru n'ie slabo, da mu se JTnrČ,u!e preobuka> kola mu f hfvi ! d *k"Će' U zatvoru dobiva knjige !• „f/1 sye ,ntnnz,Yno sa naukom talijanskog „I"?- Dc,dek uvjeren je u svoju potpunu nevisnost i nada se da će istraga hk0tlnii5tieea bitj as,{0r0 završena i da će biti pušten na slobodu. Onaj, ko ima više novaca i ko je sposobniji, da udje u onaj aparat, koji dirigira medjunarodnom politikom, ko zna da zlatom osvoji taj aparat i da ga podvrgne sebi, može da se nada ostvarenju svojih ciljeva. Aristokratska, velikoposjednička solidarnost čini, da madžarski revizionizam uspijeva u Engleskoj, lordovskoj zemlji. Britanska aristokracija ima shvaćanja za svoju »braću« madžarske veleposjednike. Zlato je i lu veza ... U Francuskoj, koja čak vodi medjunarodnu politiku protivnu onoj politici koju vodi Madžarska, _ zlato takodjer probija zapreke i postavlja na dnevni red pitanje madžarskog revizionizma. Zlato pridobiva političare za madžarsku revizionističku polnilcu. Oni — plaćeni — spremni su. da ulažu svoj upliv za madžarsku ideju. Zlato osvaja novinare i književnike, koji pišu članke i knjige u prilog madžarskog revi- zionizma... Novcem se kupuju štampa teatri, govornici — sve... i tako se je malo po malo bilo započelo stvarati čak i u samoj Francuskoj javno mnijenje u prilog madžarske revizionističke politike. / kad ne bi Staviski bio otkriven — bogzna dokle bi ta akcija bila dospjela, kožna nebi li jednog dana val simpatija za Madžarsku u Francuskoj bio sudbonosan. Poduka: zlato je u stanju da pokrene svijet za jednu stvar, pa bila ona i nepravedna. A ko ga nema, ma kako bila pravedna stvar za koju se bori, osudjen je da svoju ideju nosi ko Urist na Golgotu i da na svojoj ideji raspet čeka uskrsnuće. ,S/o možemo mi da učinimo u svijetu za našu ideju, što možemo da učinimo u ovakvim odnosima za Julijsku Krajinu» Niti imamo veleposjedničkih bonova, ' da njirria zasnivamo velike poslove u Parizu ili Londonu, a niti imamo milijune kojima bismo kupovali veliku medjunarodnu štampu, pompare, teatre, govornike... Čitava naša emigracija zajedno ne bi mogla da skupi toliko koliko bi bilo potrebno da se plati recimo, akcija od jednog samog tjedna u velikim medjunarodnim listovima. Veliki listovi u8 stanili „7*7 prohU m^ Ur mi nismo Bazovici i frikrVaV’,1 istim' is™**nu u i lohkim drugim mrtvima, — leve otkrivm° u Povodu Slavteki- vi-inJU-'i 8 T^avštine s madžarskom re-vuAonistickom. kampanjom, možda se i ne ogu generalizovati, možda doista i niie nimfelik" modiunnrod"a štampa toliko ko-«mpmma ... Možda nije sve iako crno i Mi m’J^f0 nam 86 priÌt',Ìa ■ ' Možda... cf TifiUhm, nemam° taj optimizam ne-'‘« fofcdae, koji govore jasno, kao što govori o protivnom Staviskijeva afera uvodffT0 li ™t0. očuvati? Ne 6emo. U trtSMnt' * — "* . Nemamo novaca, ali imamo ideju kota čoviri^l1 u e(niin u1 8V*na: h°rimo se za čovjeka, koji je rashrvavljenf / možda će doći dan, 'kad će se stvari okrenuti po načelima, za kota «»«« f m *m, tUl Z'tZ oK« ovoliko zapostavljenima i malenima kad će iTJZV bez ~M,a ^bitiTve’zapreke L'oiu nnm 1 fT* a zaslidiet> zbog krivice, coju nam je lako dugo nanosio. — (im) »DANTE ALIGHIERI« U TOLMINU I ŠIRENJE TALIJANSKOG JEZIKA, Tolmin, januara 1934. — U izvještaju o radu udruženja »Dante Alighieri«, podružnice u Tolminu, za godinu 1933 kaže se, da, je lanjske godine dru-stvo podijelilo 3500 lira, to jest 35 na-grada po 100 lira, djeci u slavenskim selima, koja polaze školu i odlikuju se u učenju talijanskog jezika. »biljten za mjenične proteste i STEČAJEVE«. Jedna publikacija, koja ima što da — štampa. Trst. januara 1934. — U Trstu je počela da izlazi jedna revija s naslovom »Bolletino di protesti cambiari, concordati e fallimenti«. U tom biljtenu štampat će se svi novi stečajevi i bilježiti sve mjenice, koje su protestirane. Do sada u Trstu nije bilo takve publikacije. Neko se sjetio, da bi bilo dobro iskoristiti nevolju Julijske Krajine. Pa ničega u njoj toliko nema koliko stečajeva i protestnih mjenica! 1 materijala za taj list neće nikada faliti. Taj list ima izgleda u lijepu budućnost, jer se »posao« razvija: stečajeva je svaki mjesec sve više... Gradiva neće dakle redaktoru pomanjkati. A ako jednog dana nebude mogao više da svladava gradivo, onda će biti dobro da se posluži ovom metodom: neka popiše one tvrtke, koje još nisu pod stečajem i neka to objavi. Bit će mu to lakše, nego da popisuje one. koje su pod stečajem. ČOZOTI: PROPAST ISTARSKOG RIBAR. STVA. Cak I puljski »Corriere Istriano« mora to da prizna. Pula, januara 1934. Dne 25 o. mj. donio je puljski Corriere Istriano« članak, u kojem kaže. da je istarsko ribarstvo u vrlo slabim prilikama. Ne samo da se riba ne može prodavati, jer nema ko da ju kupuje. nego postoji pored toga i problem ćozota, koji svojim načinom ribarenja upropaštavaju ribu i istrebljuju istarsko more a osim toga svojim mrežama, koje vuku motori i jedrenjače jednostavno odnose mreže domaćih ribara ili pak istrgaju mreže, koje naši ribari stavljaju uz obalu da se u njih ulovi riba. U posljednje vrijeme ima sve više slučajeva ovakve pollare. Izgleda nam. da je to zlo tim veće. što lučke vlasti ne postupaju dovoljno strogo s ćozotima, koji se smatraju privilegova-nima. 1 finansijske straže favoriziraju te ćozote. na štetu istarskog slavenskog ribara. »ITALIA REDENTA« OSNIVA AZILO ZA SLAVENSKU DJECU U LONJERU. Trst, januara 1934. — Već se nekoliko godina htjelo u Lonjeru kod Trsta osnovati talijanski azilo za odnarodjivanje slavenske djece. Stvari medjutim nisu uspjele, sad s jednog sad s drugog razloga. Najviše zato jer niko nije htio da proda kuću za azilo. Sad je medjutim ipak uspjelo da se dodje do jedne kuće i azilo bi se imao doskora otvoriti, U njemu će se odnaro-djivati slovenska djeca prije polaska u osnovnu školu. Talijanske novine pišu bezobrazno. da je Lonjer sam tražio taj talijanski azilo... OBNOVA DOPOLAVOHA U LINDABU. Pazin, januara 1934. — Fašistička organizacija »Dopolavoro«, kojoj je cilj, na okuplja slavensku omladinu i da je odnaroduje, do sada u Lindaru nije mogla da napreduje, ma da je već dulje vremena postojala. Sad je na inicijativu pazinskih fašističkih prvaka, koji nisu zadovoljni s uspjesima u Lindaru, povedena akcija, da se Dopolavoro iz temelja obnovi, pa se ovih dana prisilno upisuje sve seljake u Dopolavoro Dopolavoro vode Marko Baksa i učitelj Giuliano Matiassi. U prostorijama će biti novine i knjige, koje će čitati članovi, da bi se naučili talijanskom jeziku. PAZINSK1 PODESTAT KVARANTOTO OTSTUPIO. Pazin, januara 1934. — Dosada-nji načelnik Pazina dr. Quarantotto otstupio je. Odlazi u Campobasso za javnog bilježnika. Bio je dvije godine Podeštat Pazina. Kako nespretno i glupo lažu Trst, januara 1934. — U opisivanju dijeljenja Mussolinijevih »darova« po kraškim selima, »Piccolo« kaže na jednom mjestu, da su u jednom selu kod Postojne seljaci svi iz oduševljenja za ono par kilograma brašna zapjevali aipinsku vojničku himnu: »Zbor. u kojem su bili prestavnlcl via-sti, djeca, pogranični milicioneri, majke, bake, pjevao je u jednom jedinstvenom zanosu.« Ovo je doista vrlo »vjerojatno«! »Piccolo« kaže da su ljudi bili ganuti do suza • ■ • Moguće je da se to zbilo, ali u tom slučaju vjerujemo, da su milicioneri s Puškama u rukama prisilili selo, da pjeva « slavu Mussolinija. U protivnom slučaju ‘Piccolo« još jednom glupo laže. ŠEST DANA ZATVORA ZA DVA DIVLJA GOLUBA Fašistička pravda je uistinu slijepa. Pula, januara 1934. — Ovdašnji sud osudio je na šest dana zatvora dva mlada čovjeka iz Premanture, jer su uz obalu, u div|jem golubinjaku, ulovila dva goluba. Finansi su ih prijavili i sud ih ie tako esumo. A divlje golube su ranije lovili u Pre-manturi naši stari stoljećima i nikad nisu mislili, da je to stvar finance 1 suda. IVO GRAHOR : ODSEKANA VEJA Ljubljanska »Slovenija« donosi ovaj intersantan članak g. Ivo Grahora, poznatog mladog slovenskog književnika, koji je i naš stalan i odličan saradnik. U ovom je članku mnogo dobrih misli, a naročito upozoravamo na posljednje odlomke, koji imaju dokumentarno značenje. Minilo je 13 let po rapallski pogodbi (12. novembra 1920.), ki je dala Italiji eno tretjino Slovenije in vso Istro. Zmeda zastira Evropi in nemirnemu sedanjemu človeku pogled na novo zgodovino tega ozemlja. Malokdo se še vpraša, kakšna je usoda slovanske (in tudi nemške) manjšine v domovini fašizma, v domovini najnovejše oblike terorja. Celo med matico slovenske in hrvaške narodnosti se štejejo na prste tisti ljudje, ki si znajo predstaviti vsaj to, golo dejstvo, da živi v bližini ves njihov narod pod trajnim meddržavno legaliziranim nasiljem, da je več ko pol milijona kompaktno naseljenih ljudi v osrčju Evrope brez pravic — političnih .osebnih in narodnosnih, in zato brez elementarnih živ-Ijetiskih možnosti. Domišljija, predstavna sposobnost ob stroju in individualističnem birokratizmu propadajočega sodobnega podanika ne zmore toliko sodoživljanja in tvornosti, da bi si ta nenavadni pojav pre-dočil. Da je tako, nam pričajo prepogosti napadi političnih avanturistov na slehernega človeka, ki se še upa stopiti na pot fašizmu. V tej smeri se pojavlja tudi neetična bojevitost nasproti vsemu, za kar so naši zasužnjeni bratje onkraj meje pripravljeni vsak dan na boj do konca. Tako zvani osvobojeni človek ne vidi več stržena, ki je ogrožen, oddaljil se je in vidi samo še shemo. Zato njemu ni drago in sveto tisto, kar je skupnega narodu, marveč je prav to zasovražil, ker je v bistvu že obupal, da bi ta narod vzdržal preizkušnjo, kakršne on sam ni vzdržal. In prav ta malodušnost je dokaz, da tudi človek v Jugoslaviji ne more obseči in m obsegel pojava naših zasužnjenih manjšin in pojava fašizma ter vobče ne more več doživeti vse resničnosti našega tlačenega naroda. Naj zadošča, da pokažem najbolj očitno stran našega problema, sliko našega kulturnega stanja in odpora v Italiji. Bistvo krivic, ki jih doživlja naših 600 tisočev ljudi na strnjenem ozemlju 9100 kvadratnih kilometrov, je gotovo to, da jim je odrezan ali presekan normalni, evropsko povprečni razvoj kot celoti in kot posamezniku in da je to operacijo izvedla uradna Italija z nasiljem v kratkih petnajstih letih. Še leta 1921. smo imeli na tem ozemlju 550 slovenskih in hrvatskih ljudskih šol, medtem ko je italijanska okupacijska oblast že 1. 1918. zaprla v Trstu in Gorici 12 ljudskih šol z nad 5000 učenci. Srednjih šol je bilo 9, in sicer v Gorici, Trstu, Idriji, Pazinu, Opatiji, Tolminu in Zadru. Minister Fedele jih je izenačil v italijanske 1. 1927. Minister Gentile je s svojo reformo Šolstva spremenil leta 1923./24. vse slovenske in hrvaške ljudske šole v italijanske. Učnj jezik je italijanski. Za slovenščino so ostale redke ure, ki so nazadnje po 1. 1929. docela odpadle (dekret z dne 22. novembra 1925.) in se poslej (od 1. 1928.) celo verouk le še deloma nekod poučuje v materinščini. Reforma je zadela vseh še delujočih 444 osnovnih šol z 52.000 učenci. Slovenski učitelji so bili pregnani oziroma premeščeni v druge pokrajine. Od 900 je bilo 800 odpuščenih ali upokojenih. Namesto našega učiteljstva so prišli Italijani, fašisti, ki organizirajo asimilacijo od spodaj. Vso šolsko mladino vključujeta fašistični — italijanizacijski organizaciji »Balilla« (za dečke) in »Piccole Italiane« (za deklice). Otroške vrtce organizirata z istim namenom »Lega Nazionale« in »Italia redenta«. Mladeniči in dekleta postanejo avtomatično člani vojaških organizacij »Avanguardisti« in »Giovane Italiane«. Ze sama imena teh organizacij pomenijo poplavo sovražnega duha in tujega zavratnega »Drilla«. O vzgoji in izobrazbi v tej zgradbi ni govora. Vsa ta ustanova ima en cilj: obvladati našega človeka in ga hkra-tu zadrževati, zatreti na nizki stopnji razvoja. Da je ta sistem to in samo to, samo barbarska mučilnica ljudstva, rlam je dokazala z blokado, ki jo je strnila okrog naše mladine, da jo čimprej loči od odraslih. Na tej črti se je izkazala s tem, da je razdrla razen našega šolstva In mladinskega vzgojstva tudi vso društveno ljudsko prosveto in tisk ter s tem vse slovansko kolektivno javno življenje. Ne nameravam naštevati številk, vsi vemo, da ni bilo v Primorju nobene večje vasi brez prosvetnega društva (čitalnice, pevskega društva, ljudskega odra), kakor ne brez knjižnice. Vemo, da so v tem smislu delovale tudi gospodarske organizacije (zadruge). Vemo, da je naš človek hrepenel po izobrazbi in napredoval daleč mimo številk v raznih kulturnih deželah nekdanje Avstrije tako glede knjig kakor glede časnikov in umetniških prireditev. Enako se je kazal tudi že gospodarski napredek in prosvetni uspeh po svetovni vojni, kljub temu, da je bil del pokrajine še razdejan in kljub zmedam italijanske vojaške zasedbe. V Gorici, Trstu, Pazinu, Postojni so delovale slovenske tiskarne in knjigarne, ki so služile prebivalstvu tembolj, ker med nami skoraj ni bilo več analfabetov. Listi: »Edinost« (do leta 1928.), »Goriška stia-ža«, »Istarska riječ« (1. 1929.), »Pučki prijatelj«, »Mali list« in mnoge revije: »Naš čolnič«, »Naš glas«, »Zenski svet«, »Vez«, »Mladi Itranin«, »Gospodarski vestnik« in drugi manjši listi so poginili na ukaz. Štirinjastdnevnika »Novi list« in »Istarski list« ter mesečnik »Družina« kljub Mussolinijevemu prvotnemu dovolilu in Besednjakovi redakciji niso preboleli leta 1930. Založba »Goriška Matica« ima opravka z nezakonitimi zaplembami knjig, kljub temu, da je uvedena preventivna cenzura. Zaradi prodaje slovenskega katekizma n. pr. je bil obsojen neki Tolminec (S. Tuta) na 2 meseca ječe, kar pa je politično sodišče spremenilo v 3 leta ječe na Liparih. V konkordatu je kljub prvotni zahtevi Vatikana, da se poučuje verouk v materinščini, odpadla tudi ta poslednja zaščita slovanske materinščine v Italiji. Pripomnim naj še to, da je do najmanjšega urada, tako upravnih kakor gospodarskih uradov, vse izključno italijansko. Občinam vladajo Italijani, plačani uradniki: podesta, tajnik, fašistični tajnik. Vsa socialna zaščita delovnega ljudstva je za naše ljudstvo samo na papirju, ker je ne sme, niti ne zna uporabljati. Leto za letom se ponavlja preganjanje izobražencev in uglednih mož. Težke kazni na leta in leta ječe, ustrelitve v hrbet za sredstva Italije proti odraslim našim bratom, kakor so duševna in duhovna nasilja in dresurna sredstva Italije proti slovanski in hrvaški mladini. Kam naj to nasilje vede po fašističnih željah, je jasno. Izvaja se tako zvana asimilacija. Toda že na prvi pogled je jasno, da to niti ni več asimilacija. Kar dopolnjuje fašizem, jer podjarmljenje, ki ne prena-roduje Slovanov v Italijane, temveč jih podreja Italijanom kot bedne proletarce in siromake, obenem pa kot manjvredne po-edince. Da to razumemo, se je treba le poglobiti v posledico, ki jo mora roditi nasilni pofašistovalni proces naše mladine. Iz mnogih zgodovinsko znanih in bližnjih primerov vemo, kakšni so učinki narodnostnega zatiranja in tujega (tuje-jezičnega) šolstva. Navesti hočem primero iz Šlezije, kjer je nemška nadvlada zatirala Poljake in imamo že zdaj, odnosno še zdaj proces asimilacije. Deseti zvezek »Jenaer Be'trage zur Jugend- und Erzlehungs-psychologie« je prinesel leta 1929. zanimivo eksperimentalno študijo o psihologiji industrijskih in kmečkih otrok. Erich Hauck (Zur differenziellen Psychologie des Ind,- u. Landeskindes) si je zastavil vprašanje, kako vpliva industrija sama na psiho otrok, torej ne mesto, kakor se je doslej navadno to združevalo. Tudi v malih naselbinah ostaja med industrijskim in kmečkim otrokom velik razloček. Poleg tega je Hauck izbral dvojezičen okraj — Zgornjo Šlezijo, da s prvim vprašanjem združi še drugo, ki je važno tudi za nas. W. Hens je prišel do zaključka, da vrinjeni drugi jezik zavira intelektualni razvoj pri otroku. W. Stom je pristavil, da je učinek vrinjene dvojezičnosti odvisen od leta, v katerem nastopa drugi jezik, torej, kdaj ga vsilimo: otroku ali mladostniku. Hauck primerja svoje uspehe z onimi iz južne in srednje Nemčije, torej z uspehi iz Jezikovno čistih okrajev. Duševne sposobnosti otrok so raziskovali v Nemčiji E. Neumann, W. Štern, E. Hylla. Argenlander. Habricht, O. Ruhle A. Busemanri, H. Kautz, R. Sassenhagen. O. Koznimski, P. Bode, H. Fuchs in W. Hens. Avtor nam v prvem delu predstavlja njihovo delo in uspehe. Dvoje se v vsem strinja: prvič njihova končna sodba, da so otroci dobro živečih slojev duševno sposobnejši in drugič, da vpliva na sposobnost otrok zelo močno gospodarsko osredje. Hauck je preskušal s pomočjo tekstov otroke iz okolice Beuthena, in sicer 406 otrok v 12 letu. Imel je kmečkih 200 in revirskih 206 otrok v treh jezikovnih skupinah: poljska govorica, peljska in nemška, nemška, ki je kot domač občevalni jezik vplivala na prezgodnji otroški razvoj. Uporabil je substitucijo (zamenjavanje), Bourdonov, Ebbinghausov, definicijski (Ro-loffov) in opisni (Binet-Simonov) poskus. Te metode so zdaj že splošno znane. Rezultati dela so za nas zanimivi. Poljska in narodno mešana mladina je proti jezikovno čistejši (južno- in srednje-nemški) splošno nižja, kvalitativno pa skoraj splošno nižja. Hauck je torej dal posledek, ki enkrat za vselej obsoja vse šole s tujim učnim jezikom. Gotovo veljalo ti posledki zgodovinsko pri nas že zdaj za Koroško in že — tudi za našo manjšino v Italiji. Razvoj našega naroda v Italiji se po teh naukih iz'zgodovine šolstva nikakor ne sme imenovati asimilacija. Ta nasilja so uvedli strokovni ministri, ki vedo, kaj te metode pomenijo. V našem času že poznamo posledke raznarodovanja. Ne sme se nam nič več razlagati zgolj politično s tako zvano shemo — narodnostjo ŽRTVE NASILJA Upotpunjavanje spiska, koji smo objavili u kalendaru »Soča« i u »Istri«. Jedan pretplatnik nam niše: »Na pobudu vašeg članka od 19 januara 1934 (»Istra« broj 3) »Žrtve nasilja«, javljam vam i ja dva slučaja, koje niste naveli prije u vašem listu, a niti u kalendaru »Soča«. Jedna izmedju tolikih žrtava fašizma na Rijeci bio je i jedan moj rodjak Bogumil Borošak iz Klanjca (Hrv. Zagorje), koji je bio šef radnika u Rafineriji petroleuma na Rijeci. Na dan 8 januara 1924. kad se je vraćao kući iz grada, napala su ga pred samom tvornicom petroleuma. na očigled ondašnjeg direktora (ako ne i na njegovu pobudu!) tri fašista u uniformi (nama dobro poznati) i isprebijali ga na mrtvo ime, tako da je tri dana kasnije umro od zadobivenih rana. — Ostavio je ženu Mariju (danas u Zagrebu, članica društva »Istra«) te troje neopskrbljene djece. Drugi slučaj za koga znam po pripovijedanju jednog od ubojica nekog De Laurentisa iz okolice Capue (provincija Caserta), notorni kamorist. Za vrijeme rata nalazio se taj »junak« u zatvoru. Kad su se god. 1918 talijani nalazili u škripcu, poslije Kobarida, izdala je vlada u Italiji nalog, da se rekrutirajo i kažnjenici. te uvrste u trupe tako zvane »arditi«. Tako je i spomenuti De La-urentis dospio na frontu medju ardite. Poslije sloma Austro-ugarske vojske većinom su napredovali te okupirali naše krajeve u Julijskoj Krajini oni u arditskim odijelima. Za vrijeme te okupacije (ne mogu navesti tačan datum) izmedju godine 1918—1919 u okolici Kostanjevice napala ie jedna četa od 8 ardita jednu kuću na osamljenom mjestu. Ubili su u njoj oca 1 majku, a kćerku od kojih 18 do 20 godina silovali, te ju tako sirotu obeščašćenu ostavili sa svojim mrtvim roditeljima. Ovo sam čuo iz ustiju tog lupeža De Laurentisa. koji se je tim svojim činom hvalisao da je sudjelovao kod ubistva tih Austrijanaca, kako on sam kaže. Bilo je to godine 1924. Ja sam se kasnije interesirao za taj slučaj, ali mi nije bilo moguće da što podrobnije saznam, to jest. ne znam kako su se zvali ti nesretnici, koji su. mislim kao prve žrtve okusile talijansku kulturu. A niti sam mogao saznati točnije mjesto tragedije, jer mislim da je taj De Laurentis pogrešno rekao mjesto, navodeći Kostanjevicu. Svakako bi bilo poželjno da se emigranti iz Kostanjevice i uopće iz Goričke o tom slučaju raspitaju, da se doznadu imena ovih nevinih žrtava talijanske soldateske. A za gorenavedeno jamčim osobno da Je istinito te mogu navesti i druge svjedoke. koji su to slušali. — Primite gospodine uredniče moj izraz poštovanja te se bilježim Joso Težak, Zagreb, pretplatnik »Istre« Še en dopis iz kroga naših čitateljev Drugo pismo v izvlečku glasi: »Ugotovil sem, da ste v Vašem koledarčku »Soča« za 1. 1934 pozabili omeniti tudi pokojnega Bogomila Berbuča, starega 31 let, doma iz Sela pri Črničih. Pokojnik je bil z nekaterimi svojimi prijatelji v jeseni leta 1931 aretiran in odveden v goriške zapore. Osumlien je bil. da je skupno z njimi razbil tablo na šolskem poslopju v Batujah ki je bila napisana v italijanskem jeziku. Preiskava je trajala nad eno leto, vendar je Berbuč ni dočakal ker je v zaporu pod pritiskom peklenskih muk, ki jih je moral pretrpeti, prej umrl.« ITALIJA BO PROSLAVILA DESETLETNICO ANEKSIJE REKE Trst, 24 januarja 1934. (A g is). Nekateri listi so prinesli vest. da se bo proslavila desetletnica anektiranja Reke dne 16 aprila t. 1. na posebno slaven način in kateri bosta prisostvovala italijanski prestolonaslednik Umberto in princesa Maria Jose. Z italijanske uradne strani pa se ta vest dementira. DEMANTI O DOLASKU MUSSOLINIJA NA RIJEKU Rijeka, januara. Neki strani dnevnici donijeli su prije nekoliko dana vijest, da će na proslavu 10-godišnjice aneksije Rijeke od talijanskih vlasti doći Duce sa prestolonasljednikom Umber-tom. Sada talijanski listovi demantiraju ove vijesti veleći, da su tendenciozne, — Sto to ima da znači?... POJAČANJE MILICIJE NA KOPARŠTINt Trst. januara 1934. — Dne 23 o. mj. u koparskom fašju obavljena je rekrutacija novih milicionera. Za svaki slučaj treba imati u pripremi jače čete. Na poziv prijavilo se nekoliko stotina besposlenih Talijana iz Kopra Svi su bili htjeli u miliciju, gdje se zaradjuje po 15 lira na dan. Medjutim kapetan Almerigogna je izabrao samo pedeset njih, koji su dobili uniforme i oružje. Nasi! je nad našim narodom v Italiji je od prvega dne fašizma do danes — fizično in duševno nasilje v najsurovejšem pomenu besede, je škoda, kijo povzroča Italija namerno vsem našim ljudem ko) posameznikom — in sicer škoda, od katere se ne bodo nikdar več popravili. Pred nami je nevarnost, da ne bomo le odsekana veja, marveč okuženo deblo. Čas je, da se tega zavemo, da to kriknemo sebi samim in vsemu svetu. Proč s fašizmom! — Ivo Grahor RAZRAČUNAVANJE MEDJU SPLITSKIM TALIJANIMA Jedan talijanski optant tvorno napao senatora dra Tacconia VOJAŠKE OBLASTI ODVZEMAJO KMETOM ZEMLJO Hotederšica. januarja 1934. (Agis). V našem listu smo že poročali, da so meseca junija pr. 1. italijanske vojaške oblasti petim kmetom, jugoslovanskim državljanom, ki so imeli svoj gozd onkraj meje, popolnoma posekale gozdove in si prisvojile tla. Ta zemljišča so potem ogradile in na njih pričele bržkone s pripravami za utrdbe. Vse prošnje, ki so jih kmetje pošiljali na italijanske oblasti, da se jim odškodnina za posekani gozd in odvzeto lastnino izplača, niso do danes našle nikakega odziva. Itali-jaiske oblasti se za to kratko malo ne zmenijo. kljub temu da so tisti gozdovi pomenili edini dohodek za kmete. Gotovo pa je, da jim tudi na bodoče prošnje ne bodo odgovorili, ako se resno ne zavzamejo za stvar iugoslovanske oblasti. NOVA ŠOLA ZA ASIMILACIJO V HRASTJAH ( Št. Peter, januarja 1934. (Agis). V vasi Hrastje, ki ie komaj četrt ure oddaljena od šole v St. Petru, je bila lansko leto na novo otvorjena šola. Vas sama ima komaj 40 hišnih številk in niti več šoloobveznih otrok. Razumljivo jo, da je taka šola, spričo bližine Št. Petra, majhnega obsega vasi in prevelikih stroškov za vzdrževanje, popolnoma nepotrebna. Pa tudi učni uspehi so v taki šoli slabi, ker ie nastavljena navadno samo ena učna moč, ki mora poučevati vse razrede. Toda italijanske oblasti gredo preko vsakih pametnih ugovorov, ker pač zasledujejo pri tem svoje posebne smotre. Šola ne bo namreč pomenila nič drugega'kot močan raznarodovalni faktor, ki naj vzgoji slovensko mladino v fašističnem duhu tudi v najmanjših najmanj obljudenih slovenskih vasicah. Saj prav za prav ravno v takih vaseh vidijo fašistični krogi največjo oviro za uspešno prodiranje italijaniza-cije. Šolsko poslopje je bilo urejeno iz nekih nedokončanih hotelskih stavb. Oblasti Pa so zidanje hotela preprečile in tako so prišle stavbe prav za šolo. Na čigave stroške se je izvršila preureditev ie jasno. Občina ie bogatejša za novo denarno breme. »BEFANA FASCISTA. Fašisti so upeljali svojega sv. Miklavža: »Befana fascista., ki naj bi bil praznik vseh malih fašistov. Z velikim pompom, vriščem in truščem zberejo najprej darove in jih potem isto tako slovesno razdelijo baje revnim otrokom in družinam. Letos se je kakor po navadi taka befana vršila po naših vaseh. Fašistični tisk pravi, da so na Krasu razdelili 384 kosov obleke, 1500 lir podpor, 1.039 zavitkov slaščic in sadja. Na Proseku je faš. Miklavž razdelil baje celih 40 vreč moke. Vsak zavitek je imel Mussolinijevo sliko. Otroci s Hrastij so morali pozdraviti tega Miklavža celo s posebno priložnostno pesmico. Neki materi (darove k'ot omenjeno dajejo tudi revnim družinam), ki je radi bolezni ležala doma, je bila dana denarna podpora. Žena pa ni razumela, kaj hočejo s tem. in se je zato vsa tresla od vznemirjenja. No. soseda ji je pojasnila, da ji milostljivi in usmiljeni gospod Mussolini pošilja denar za njo in otroke. Nas bi take »befane« prav nič ne brigale, če bi bilo to le navadno opravljanje italijanske narodne šege (ako jo sploh smerno ime. nevati »narodno šego«). Toda ne moremo iti preko takega »obdarovanja«, ki ima povsem druge namene. Fašisti se hočejo s tem je prikupiti našemu kmetu in delavcu, vceptiti našemu otroku protinaravno čustvovanje in mišljenje. Ob takih prilikah prepevajo »glorioso« o fašistični dobrotljivosti in njihovi skrbi za blaginjo slovenskega in hrva tskega ljudstva. Ne povejo pri tem pa, da so dobili nabrane darove večinoma od naših trgovcev, podjetij in občirt in da niso šli ti darovi iz Mussolinijeve blagajne, ki je za njih vedno zaprta. (A g i s). NOVI ITALIJANSKI SENATORJI Trst. 24 januarja 1934 (A g i s). S kraljevim odlokom je bilo imenovano 16 novih senatorjev. Med temi je tudi znani reški renegat in hud nasprotnik slovanstva Icilio Bacci (prej Bacich in nekdaj Bačič), brat fašističnega poslanca Itala Bačiča. Za svoje visoko odlikovanje se ima Bačič zahvaliti ravio tistemu slovanstvu, ki mu je trn v peti. Kajti če bi njega ne bilo. bi ne bilo tudi Bačičeve protislovanske gonje, ki ga je povzdignila v očeh fašističnih prvakov. STANJE DELAVSTVA V SOVODNJAH Gorica, januarja 1934. (Agis). Iz Sovodenj pri Gorici-nam poročajo, da se je položaj tamkajšnjega delavstva izredno poslabšal. Večina sovodenjskih fantov je bila zaposlena Pri kamnarskem podjetju I. Cotiča, tržaški ladjedelnici in v nekaterih podjetjih v Gorici. Radi pomanjkanja naročil pa je morala tržiška ladjedelnica zmanjšati obrat s čemer so bili hudo prizadeti delavci, posebno iz Sovodenj, ker so skoro vsi izgubili svoje službe. Tudi Cočitevo podjetje, prej tako dobro situirano, je moralo skrčiti svoj delovni obrat na minimum in je zato odpustilo okrog 100 delavcev. Isto tako izgubljajo postopoma svoja mesta še v go-rlšklh podjetjih. Na ta način se je ustvaril v Vasi močan kader brezposelne mladine, ki zaman išče izhoda iz svojega obupnega položaja. OBNOVA MOSTU Gorica, 13. januarja. (A g i s). — Most med Zdravščino in Gradiško, katerega je oreIŠna leta odnesla Soča. nameravajo sedal obnoviti Stroške, ki znašajo 300.000 lir bo krila občina Gradiška. Dela so že oddana goriški tvrdki BianchL Splitski dnevnik »Novo Doba« od 26 januara piše: »Medu splitskim talijanima već dulje vremena vlada oštro razmimollaženje koje se može da ocrta kao razlika u shvaćanjima između raznih slojeva njihovih splitskih pripadnika. To se, uostalom, moglo 1 da očekuje, jer su talijanski optirci u Splitu sastavljeni na jedan neprirodan način, koji je potekao iz negdašnje žive agitacije za talijanstvo Dalmacije. Mala skupina ranijih talijana u Splitu, od kojih su neki tek nedavni doseljenici iz Italije, kao g. dr. A. Tacconi, čiji se djed doselio kao stranac u ove naše krajeve, živo je u jedno doba, poslije propasti Austrije, radila na pridruženju ovih naših krajeva Kraljevini Italiji. To je bilo naročito u ono doba dok su još neki djelovi Dalmacije bili pod talijanskom okupacijom. Samoj Italiji, a onda i ostalom svijetu, trebalo ie servirati nekih dokaza da bi Dalmacija bila etnografski talijanska zemlja, jer negdašnje pripadanje davno propaloj venecijanskoj republici ulje moglo da bude dokazom da bi bilo potrebito da Dalmacija pripada Italiji. I zbog toga talijanska agitacija nije žalila naročito novca da bi što više sirotinje po ovom našem primorju privukla sebi i potakla je na optiranje Italiji. Sirotinja, kao sirotinja, alf ipak samo u jednom svom malom dijelu, odazvala se novcu i pripomoćima, i odatle u Splitu danas jedna grupa talijanskih optiraca iz siromaških pučkih krugova, 1 ti talijanski optirci ne poznaju jezika svoje današnje države, te se u općenju u kući i van kuće služe samo hrvatskim. Ova sirotinja, na koju svud i uvijek na svijetu može da djeluje novčana ili druga kakva pripomoć, odazvala se u prvom momentu talijanskoj propagandi, ali poslije stanovitog vremena i u njoj je zavladalo otriježnjenje, 1 ta je sirotinja uvidjela neprirodnost svojeg položaja, Talijanska propaganda i dijeljenje nov- Zagreb, januara 1934. Sad, kad je senator Tacconi onako sramotno izmlaćen u Splitu od jednog svog pristalice, od jednog talijanskog optanta, kako to na drugom mjestu javljamo, sjetili smo se jednog članka, koji je pred nekoliko dana izašao u zadarskom fašističkom listu »San Marco«, a prenio ga je i puljski list, »Corriere Istriano«. Taj članak nosi naslov »Barbarie«, a u njemu se govori o namjeri Trogira, da na svom trgu podigne spomenik zagrebačkom biskupu i banu Berislaviću. Taj članak napisao je senator Tacconi, koji slobodno živi u jugoslavenskom Splitu, odakle ide u Rim samo kad ima tamo sjednice Senata, pa nas zato tim više čudi bezobrazna drskost s kojom se tretira Jugoslavija i jugoslavenski narod. Tacconi piše: »Ima već četiri godine, đa ogromna i crna masa Grgura Ninskoga pritišće vitku arhitekturu latinskog peristila i svojom prijetećom sjenkom ruži vedrinu malog trga. na kome su duga varvarska stoljeća u savršenoj ravnoteži fuzionisala suprotne stilove i ukrase očuvavši, ipak, nedirnutu sugestiju latinske ljepote. Sada nam dolazi vijest iz Splita, da isti vaiar u kuhinji svoje umjetnosti, iz koje izlaze kiklopskl čovječji likovi u kojima materijal kao simbol kaotičnih fizičkih i duhovnih sila, gubi svaku reprezentativnu draž, dakle da isti vaiar namjerava da Iskle-še jedan novi spomenik koji bi trebalo da se postavi u lijepo! trogirskoi loži, kola Je već osakaćena i ostala bez svoga veličanstvenog lava. Novo djelo pretstavlja biskupa Petra Berislavića, hrvatskog bana. rodom iz Trogira, koji je sa nekoliko vjernika branio Hrvatsku od Turaka izvojevavši razne pobjede i koji je poginuo u jednoj turskoj zasjedi 1520 godine. Ličnost blagorodnog biskupa postala je legendarna u hrvatskom narodu. Meštrović ga prikazuje na konju, na jednom barelievu, koji ima ogromne razmjere. Sve ovo ne bi nas ništa vriiedjalo ali se bunimo protiv namiere, da se oval Mežtrovlćev kentanr postavi na čelu trogirske lože. koja će time još jedanput biti nepravedno maltretirana. Meštrović na silu hoće da lik biskupa koji se borio protiv Turaka ugura u ložu, koja je sveta venecijanskim vlastima. čili le spomen uklesan u kamenu. Meštrović hoće, da od Kristovog ratnika napravi šampiona hrvatskog otpora protiv venecijanske vlasti. Na taj način on umanjuje samu ličnost svoga junaka i njegovu pravu zaslugu, kao što je već učinio u svojoj bolesnoj fantaziji sa jednim nepoznatim ninskim biskupom, koji nije po- ca pomalo je prestalo, pa je sasvim logično da je između nižih slojeva talijanskih optiraca u Splitu, i onih koji su negda vodili oštru i jaku propagandu, nastalo stanovito razmimoilaženje, koje je u posljednje vrijeme naročito izbilo. Jedna slika toga razmimoilažcnja bila ie i tvorni napadaj jednog talijanskog optirca na člana talijanskog Senata g. dr. A. Tacconi, koji se desio nasred splitske obale, u momentu najveće šetnje. Jedan pomorac, talijanski optirac, neki Jakov Matulić, dakle čovjek koji je neprirodno upao u talijansko državljanstvo, zaustavio je na obali g. dra. Tacconia i nešto ga upitao. G. dr. Tacconi mu je na to odgovorio, a Matulić je na to jednom jakom šakom šakom udario g. dra. Tacconi u lice te ga prilično ozledio. G. dr. Tacconi podigao je štap i nastala je kratka tučnjava, ali su međutim priskočili neki drugi talijanski optirci koji su se našli u blizini, jer se to desilo baš ispred ka-fane gdje se ovi okupljaju, pa su ih rastavili. Odmah se na mjestu našla ! naša policija. koja je napadača predvela na stanicu. Napadač izjavljuje da je besposlen pomorac i da je uzalud očekivao da mu talijanski pretstavnici, kao i g. dr. Tacconi, pomognu. Naša je policija povela izvide, te je osudila Matulića na najvišu kaznu koja se policijski može da udari, naime na 10 dana zatvora i na 500 dinara globe zbog uličnog izgreda, proti čega je on uložio utok. G. dr. Tacconiu je međutim još otvoren put i preko suda, te može 1 sudbeno da progoni ovog svojeg državljanina. Ovaj događaj se medu splitskim talijanima iako komentira, te ga se Iznosi kao sliku razmlmoilaženia u njihovim redovima, jer se pretpostavlja da ovaj Matulić ne bi bio na ovakav način tvorno napao najistaknutijeg člana i najživljeg agitatora talijanske kolonije u Splitu, kad ne bi postojali razlozi dubljih mržnja.« znat u historiji i koji je možda samo jedan mit, grotesni takmac velikog rimskog imperatora. Sve su to posmrtni protesti protiv jedne slavne prošlosti, kola ne može da se zbriše i onda se skrnavi. Neuravnotežena inspiracija jednog umjetnika, koji svoj genij ne može da oslobodi od demagoške bjesomučnosti jedne megalomanske rase. otkriva njegov unutrašnji lom u nerazmjer simbola 1 u jednom mutnom nemiru, koji je daleko od umjetničkih ciljeva. Ova tvrdoglavost jednog umjetnika, koji hoće da stvara da bi rušio, ne zbog impulsa jednog unutrašnjeg sna nego zbog Izliva mržnje koja ga na-tieruje da uništi Jedan dio ljepote, niie dostojna jednog stvaraoca 1 unlzuje ga do vandala, koli sakati i ruši. U slijepoći strasti oni su ravni, u zločinu koji vrše podjednaki; iz iste negacije proizlazi imperativ koji dovodi do djela psovke protiv ideala. Čemu vodi ovo judjačko izazivanje, koje umjetnika unizu-je i obeščašćuje? Zašto ovaj proces skr-navljenja, koji, je podignut do sistema? 1 zašto Meštrović medju savršene i skladne linije naših spomenika gura svoje strahov-ne divove kao jedan sakrflegium? To le loš jedno barbarstvo, Jugoslavija nema osjećanje visoke odgovornosti, kolom se mjeri civilizaciia jednog naroda. Jugoslavija ne samo da dozvoljava uništavanje. nego rušiocima gura oružje u ruku i potstiče ovog istog umjetnika u njegovoj sistematskoj ludosti skrnavljenja. U svakoj drugoj zemlji nastao bi oko svega toga lom i bar neki slobodni glas digao bi se u odbranu umjetnosti. Ali u jednom svijetu koji je slijep s obzirom na sva duhovna svjetla, ludjačka provokacija, ma kakva joj bila cijena, draži i potstiče plebejski! dušu. Jedan narod koji ne shvaća duboku I svečanu lekcilu kola izbija Iz starih spomenika, koji ne osjeća njihov prestiž, koji ove spo-' menike na bilo koji način skrnavi, briše se sam iz ciklusa historije kao jedan anahro-nizam medju svim narodima i izaziva Samo nepovjerenje, pošto je žrtva nagona«. Dve nove aretacije Št. Peter, 25 januarja 1934. (Agis), Kot zgleda bodo kmalu ljudje iz vseh ob-mèjnih vasi na Pivki v zaporu. Tu se vršijo dan na dan nove aretacije. Pred dnevi sO aretirali spet dva domačina, nekega B r n-covga iz Klenka in še nekega iz Palčja. Oba sta osumljena tihotapstva. Kot druge aretirance so tudi ta dva zelo pretepli in ju potem odvedli v preiskovalni zapor TACCONI NAZIVLJE MEŠTROVIĆA VANDALOM ! SENATOR TACCONI ŽIVI SLOBODNO U JUGOSLAVENSKOM SPLITU, A U FAŠISTIČKIM LISTOVIMA BEZOBRAZNO VRIJEDJA JUGOSLAVIJU ! TACCONI SE ZGRAŽA NAD JUGOSLAVENSKIM NEPOŠTIVANJEM VENECIJANSKE UMJETNOSTI U DALMACIJI. A ZABORAVLJA, DA JE ITALIJA U JULIJSKO.! KRAJINI POGAZILA NE SAMO SLAVENSKU UMJETNOST NEGO 1 SLAVENSKU KRV I STRELJALA U LEDJA NEVINE LJUDE. Mussolinijevo brašno Gorica, januara 1934. — Da bi zaslijepio očima lakovjernih i da bi na taj način bar donekle stišao veliko ogorčenje, koje vlada u Julijskoj Krajini, Mussolini se sjetio, da odredi nekoliko vagona brašna za Juiijsku Krajinu, da se podijeli po najsiromašnijim selima, u Istri, Goričkoj i na Krasu, Brašno je razdijeljeno u male vrećice i dijeli se u fašističkim organizacijama. Kako je to veliki dar vidi se najbolje po tome, da je za čitavu Goričku odredjeno 500 takvih vrećica od 25 kilograma,.. 4 o bi imalo da skine s dnevnog reda pitanje gladi. O tome ipak na veliko pišu fašističke novine pod naslovima »La farina del Duce«. Uz svaku je vrećicu prilijepljena slika Mussolinijeva i napis »Dono del Duce«. Mussolinijeva slika, koja nikad ne bi ušla u neke kuće uči će tako uz vrećicu besplatnog brašna. Od vrećica, pišu novine, u kojima ima brašna da se gladni nahrane, moći će majke, da Sašiju odijela, pregače ili košulje djeci, ili pak jastučnice, rupčiće i slične stvari, jer su te vrećice od lijepog platna.... Tako će Duce s jednom vrećicom brašna od 25 kilograma nahraniti čitavu familiju (bar za jedan dan...) obući djecu i pridobiti sve za — fašizam. Pa da nije on genijalan! Kako da mu se svijet ne divP OMREŽJE VOJAŠKIH CEST SE BO ZDALJŠALO SE ZA ENO LETO! Št. Peter na Krasu januar 1934 (Agis). Pri hiši kmeta »Jakša«, ki stoji ob cesti Trst—Ribnica—Reka, nekako pod vasjo Kilovče. pričenjajo z gradnjo nove ceste. Namen ceste bo zvezati Reško dolino s Pivko, Peljala bo najbrže čez Kilovški hrib, šekla novo vojaško cesto pod Taborom in se združila s cesto, ki veže z Zagorjem- Da ni ta cesta nič d.ugcga, kot del omrežja vojaških cest, h.H.o sklepamo že iz tega, ker se bo v Reški dolini odcepila od ceste Trst—Ribnica—Peka na mestu, ki ni obljudeno. Če bi ne irreli posebnega namena z gradnjo te ceste bi rajši popravili pot. ki pelie iz Bitenj na postajo in v vas Kilovče ter gre dalje proti Zagorju in Knežaku. Saj je zelo potrebna popravila in preureditve in ki je bila tudi že napovedana okrog leta 1925 1 al rat so biM izvršeni po nalogu prefekture tudi potrebni načrti in ie morala pfemska občinska uprava plačati geometru lepo vsotico. Naši ljudje bi imeli s popravilom te poti res korist, ker bi se je lahko posluževali za odvoz sadja in drugih pridelkov na kilovško postajo. S to novo cesto pa bodo imeli naši kmetje samo ško-do^ker bodo izgubili obširna, rodovitna zem- S pripravami za gradnjo so pripeljali s sabo lepo število južnja'icov. Naši delavci pa ne bodo dobili pri delu nikake zaposlitve. VISOKE KAZNI ZA MALENKOSTNE PREGREŠKE Gorica. 19 januarja 1934 — (Agis). Italijanski karabinjerji izvajajo razne naredbe pri uglednejših Slovencih z naravnost nesramno strogostjo. Že zadnjič smo poročali, da je bil advokat dr. Vidmar Franc iz Idrije kaznovan za 500 lir samo zato, ker je na sprehodu prišel do tablice kjer je pisalo da je pot prepovedana in se zato obrnil nazaj’ domov. Sličen primer samo v drugi obliki, se je zgodil v Mirim prj Gorici g Mr mol ji, trgovcu z mešanim blagom. V njegovo trgovino pride delavec in prosi kruha ter sira. Trgovec mu postreže in mu hoče oboje še zaviti v papir, kar ie PO naredbi zapovedano. Delavec pa papir odkloni, češ, da bo kruh in sir takoj pOvžil. Ko stopi delavec iz trgovine sreča kara-binerje, ki takoj zapazijo, da delavec nima jedače zavite v papir Ovadili so trgovca irt ta ie bil obsojen radi tega na 200 lir globe. Omeniti bi bilo še treba da je Mr-molja vedno predmet šikan karabineriev. ki iščejo vsako najmanjšo priliko, da bi mu škodovali. Vrtojba 20 januarja 1934 — (Agi< Sicer je res da vsakdo rad skaže umrli svojcem na Zadnji poti vse kar more. T da v teh časih nas je nova ureditev tudi e strani zelo zadela. Odkar je Vrtojba pr Kijucena Gorici moramo namreč pokopavr ranjke z vozmi pogrebnega zavoda, k; mni,K,cLs^ne-, niko1' M m protestiral proti ravnanju g. Mus- Riba, koja je po šest lira bila je renji- solini j a. Toda po obisku g. Mussolinija kolu preskupa, pa je ponudio za nju tri pri sv očetu se je med Vatikanom in lire. Prodavač ribe mu je rekao, da će mu fašistično vlado sklenil septembra 1931 ie prije baciti u lice, nego li dati za tri Ii- »sporazum« (accordo). S tem sporazume. Iz toga se razvila prepirka i vika, koju mom Je bil napravljen konec raznim nije mogao ni redar da utiša, jer je renji- trenjem in nesporazumom med obema kolo naglašavao, da je on »velika ličnost« I oblastema. Po obisku Duceja Musso-' da njega može samo prefekt da uhapsi.... se je fašistična država umaknila Kako ima na pul skom trgu uvijek sto- n& zgolj politično področje in prepustila tine besposlenih, oni su se okupili oko cerkvi versko področje. Obe oblasti sta dvojice u svadji i ismijali su na mrtvo irne, si torej natančno razdelili delovno poima da im nije suviše do smjeha) tog pre-jdročje v veliko zadovoljstvo obeh. fotentnog doseljenika. Rekli su mu svega , . . *___, > svašta onako po puljsku: »samer«, »baul«, Morda hna ta članek namen vpll- »teston«, »gnampolo«... jedan mu je re- ^1 na Hitlerja, ki v zadnjem času kao nvn ip naiVnnfainiip- kljub konkordatu prav divja proti ka. 0V0 .Misi? 3?Te . kl«llll. toli« «foTKtal; Berlin bi sp« Svakako još je značajnije, da je sve toh^^ka^P®®e^J® ^ donio »Corriere Istriano* i da je naročito tle1^2™^ naglasio tu opasku o koloni]!. Talijanski doseljenici doista misle, da je Julijska hn na Kn ii im Ivrvlnni i o o tn viHp nomalo ì sami I na DOrDO* pTOtl CcrKVl. ND-j DO namen rodjeni Tahjam u Julijskoj Krajini. •Cor- «^ka ta ali drugi ugotovitverimskega ripro TctfH^rin* irmi riHramn nnsi Hatnm nd I dopisnika so vsekakor značilne. Harmonija, ki je vsaj v Jnlijski Krajini ni! , Karahteristiian 7 San „slava šistična vlada ne moreta sporazumeti I Ovih dana došlo je u Poljskoj do ismje-glede osebe, ki naj pride na to mesto. nc driavnog ustava. Karakteristično je, da Danes je vsaj v Julijski Krajini Cer- u doba, kada je u više driava narodna i kev popolnoma vklenjena in politična I vjerska nesnošljivost došla gotovo do zeni-oblastva dan za dnem posegajo nepo- ! ta, Poljska prima ustav, koji u (l. 7 odre-sredno ali posredno po fašističnih pri- j djuje .- Sanjačih na zgolj cerkveno področje in »Vrijednost napora i zasluga duhovščina mora to mirno gledati. Iz đ r ž o u f j' a n i n a u korist z a j e dni č-katoliških cerkva v Istri se sistematič- \ k o g dobra bit 6 e mjera za njego-no izganjata slovenski in hrvatski Je- yo ovlaštenje na utjecaj na jav-zik, kar je proti konkordatu, kiizrečno I n e stvari. Niti po dri jele lo, niti ugotavlja, da se mora vršiti dušno pa- sp o niti narodnost ne mogu bi-stirstvo v slovanskih oziroma nemških\ ti razlog da se ta ovlaštenja o-krajih po predpisih katoliške cerkve Vn.\gr anič e«. ti predpisi zahtevajo, naj se Kristusova Govoreći u tom predmetu podmaršal Car beseda oznanja V jeziku domačega ljud- I je u sejmu na posljednjoj sjednici rekao: stva. »Poljska imade u pogledu našega odnosa Ko bi Vatikan imel res takšno svo- prema manjinama dičnu tradiciju snošlji-bodo, kakor meni »Germania«, si ne I vasti. Iz te snošljivosti nikli su takovi akti, moremo misliti, da bi je ne izrabil za I kao što je Lubelska unija, lozinka »Za va-uveljavljenje katoliških načel prav v Ju- Uu ?: našu slobodu« i zato ne čemo iči ni za lijski Krajini, kjer gre za katoličane j kojim predlogom da se liši političkih prava slovanske narodnosti. — (»Ponetl. Slo. j ]coji đio naših državljana, a jednako venec«). \ne čemo iči niti za onima koji savjetuju, da DVE ITALIJANSKI PRIDIGI V ILIR- uzmemo za temelj našega odnosa prema SKI BISTRICI _ \ manjini narodni katastar. Sva ograničenja Novi reški škof Santin je ugodil proš- te vrste daju zlu školu patrijotizma. Nečemo nji bistriških fašistov, da se vpelje še praviti u našem državnom ustrojstvu nika-druga italijanska pridiga v Bistrici, ena I hovih razlika s obzirom na vjeru ili narod-torej za vojaštvo kot doslej, druga še|nos^. posebej za civiliste, to je za šolsko mladino. K tej pridigi bodo morali tudi hoditi vsi delavci, ki so odvisni od javnih ustanov. (»Pon. Slovenec«). LAJIKI — KATEHETI Italijanske šolske uredbe so z začetkom šolskega in deloma kalendarskoga G. Guidi Buffarini je v svojem poročilu naglasil, da vlada med Cerkvijo in državo soglasje in da je fašistična država storila vse, da sc izvede konkordat in sprejmejo zakoni, ki jih njegova izvedba zahteva. Rimski dopisnik »Germanie« ugo- riere Istriano* koji citiramo nosi datum od| 21 januara 1934. LETOŠNJA ZIMA NA PRIMORSKEM Zima Je letos zelo zgodaj nastopila po vsem Primorskem. Na Krasu Pa se je silno zgodaj pojavila burja, ki je povzročila tudi mnogo snežnih zametov. V Trstu, kakor tuči na deželi, je burja povzročila obilo ne sreč in dosti škode, posebno prometu. Tem Peratura je padla v mestu nad 10 stopinj Po njegovih izvajanjih bi moral imeti Vatikan nasproti fašistični vladi popolno prostost v verskih zadevah! če bi njegova izvajanja ustrezala resnici, potem bi si lahko tudi slovenski in hrvatski katoličani na Primorskem obetali boljše čase! Toda v Julijski Krajini se ta KATASTROFA TRSTA, U CIFRAMA STATISTIKA O PROMETU LUKE U PROŠLOJ GODINI. Trst, januara 1934. — Objavljena je leta vpeljane tudi v Trstu. Tako je pa-[službena statistika o prometu tršćanske lu-dla najvažnejša točka tržaške a v tono- ke u prošloj godini. Te cifre uporedjene s mije. Ena izmed posledic je bila tudi ta, ciframa iz godine 1932 pokazuju najbolje, da je oblastvo hotelo izločiti vse vero- kako Trst naglo propada. Brojevi označuju učitelje duhovskoga stanu ter ves pouk kvintale prometa: verstva izročiti laikom. To se zaenkrat | Ušlo u luku ni izvedlo vsled odpora z druge strani. Vsekako bo obveljalo, da se ne bodo več | željeznicom imenovali definitivni katehetje, ker te ga stara Italija ne pozna, nivelirati pa je treba za vsako ceno. (Pon. Slovenec) ZOPER SLOVENSKEGA DUHOVNIKA , „ „ . Župni Upravitelj v Dolini Ivan Bido. željeznicom vec je bil tožen pri višji gosposki v uiorem Trstu. Tožili so ga, da pri poroki bere ... v slovenskem jeziku predpisane para-1 ,U,PP„ grafe iz civilnega zakonika. (V Italiji ^Ppai? se po konkordatu mora po izvršeni cer- zeijezmcom kveni poroki prečitati besedilo državne n,orem postave o zakonskih dolžnostih. Bere se c , po laško, ker tako zahteva fašizem, a | . „„ prizadeti v mnogih primerih nič ne ra- "a zumejo). Kolikor je raznim Dolinčanom prp^fL1 rsta nazadovao prama g. znano, ta obtožba ne odgovarja de-'1932 za čltavih stvom. — Fašisti so v zadnjem času po- 1933 1932 željeznicom 5.386.712 5.133.714 morem 13.225.805 15.839.327 Ukupno 18.612.517 20.973.041 Izišlo Iz luke: željeznicom 6.787.735 8.251.486 morem 4.792.979 4.886.777 Ukupno: 11.580.714 13.138.257 Ukupan promet: željeznicom 12.174.447 13.385.194 morem 18.018.784 20.726.104 Svega zajedno: 30.193.231 34.111.298 svoboda Cerkve nikjer ne pozna. Goriška nadškofija n. pr. je še ved-Ppd* n'fčlo.^Sneg'le Vàdai''pó'belil" tudi""Go-1 no brez nadškofa, ker se Vatikan in Jfa-neusmiljena. (»Pon. Slovenec«) rico, kjer'ga ie pred božičem padlo okrog! :'! v 40 cm. Česar ne pomnijo niti najstarejši ljudje. Goriška občina je radi kidanja sne-8a tudi precej oškodovana. Sneg je že skopnel, ker ie nastopilo južno vreme in zadnje Čase nekaj lepih, skoro spomladanskih. . _ , „ , dni. Na Trnovski planoti pa ga je še obilo. St. Peter na Krasu, januarja. (A g is) Na Crni vrh prihaja precej tržaških smu- Lep obenem žalosten primer gospodarskega Čarjev in se vršiio tudi smučarske tekme, propadanja pod umnim gospodarenjem faši- 4 milijuna kvintala. A to __ je vrlo mnogo, ako uzmemo, da je čitav steiTgoreći kristjani* ZačelHo šolarjem I promet iznosio svegaJOjnilijuna kvintala. deliti italijanske molitvenike zastonj. Otroci ne marajo dosti za to, a sila je GOSPODARSKA KRIZA, ALI BOLSE: Propast našega gospodarstva pod vodstvom fašizma Pri katerih so se Slovenci iz bližnje okolice zrna daje Št. Peter. Prav dobro odrezali. Kot se vidi je zima zgodaj pričela in prinesla hudega mraza in ninogo snega, kar nas nehote spominja na Njega je z okolico vred svoj čas preživjela jesna industrija. — Lešne tovarne so zaposlovale naše delavce in jim sibirsko leto 1929, ko je zamrznila Soča in | dajale zaslužka. Toda sedaj, ko mora vse celo morje v Trstu. (A g is). naše gospodarstvo slediti vplivom in načrtom . fašistične politike, je to propadlo, vse tovar-V VOJAŠKE |ne s0 zaprte. Mankučeva lesna tovarna, ki ie bila največja in je zaposlevala tudi naj- POGOZOOVANJE KRASA NAMENE .......... ... |_________ M Št. P e t e r na Krasu. 20 januarja 1934. Več delavcev le že zdavnaj zaprta. Ravno (A g is). V zvezi z ostalimi deli in kultivi- tako je tovarna, ki jo je po vojni postavila ranjeni naše zemlje z vojaškimi napravami, italijanska tvrdka, morala ustaviti obrato-st> pričeli v zadnjem Času zlasti s P0g02-| vanje. Enaka usoda pa je nedavno zadela dovanjem. Pogozdujejo največ na krajih, kier je burja izredno neprijazna in onemo-Soča vsak promet celo po železnici. Takoj Po prihodu se za to stvar niso preveč brisali in so pričeli tudi lepe gozdove iztreb še Dominceljevo tovarno. S tem je seveda nehal ves promet. Delavci zaposleni v lesni industriji so na cesti. V vasi ni več tistega živahnega vrvenja kod nekdaj. Nekoč je opoldne kar mrgolelo ■lati. Ob železniških progah pa je pogorelo žena in otrok, ki so nosili delavcem kosilo, innogo gozdnatega drevja. Spoznali so. da a zvečer so bile ceste polne delavstva, 'bora tudi Kras imeti vsaj nekaj sozdov. vra5aj05ega se z dela. Sedaj hodi po teh Zelo se trudijo zlasti na progi Divača.—St.|cestah v nadomestilo le vojaštvo in milica. Deter, ki )e gotovo ena najbolj burjj izPo-| pa ne samo v lesni industriji, tudi dru-stavlienlli prog ter spIp}1 n.a krajih oko ilj,,^ je padel promet na ničlo. Železniškega Gaberka in Vremščice. To zimo so zasadilij pronieta, osebnega in tovornega skoro ni, okoli 20.000 sadik. , 1 ■ ' ‘ PODPORA ZA POSPEŠEVANJE POMORSKEGA PROMETA Kakor vse panoge italijanskega gospodarstva doživlja tudi pomorski promet italijanskih družb veliko krizo. Na vseh koncih in krajih izkazujejo te družbe velike deficite radi palca osebnega in tovornega prometa. Italijanski vladi pa to nazadovanje „ , . , , , , i ne prija preveč, ker hoče držati svoje po- Kala smo dobili sporočilo o zelo slabem morstvo vsaj na jsti vijinj ^ot njena soseda gospodarskem stanju slovenskih prebivalcev Franciia> ako hoče z njo konkurirati. Da bi v Hrastju in Kalu. Kot vsa okolica so se to p0m0rsko agonijo pregnala, izdaja mili-tud. om nekoč preživljali izključno le z jonske podpore. Ravno 19. t. m. je bil iz-obdelovaniern polja in zaposlitvijo pn ^an ZOpet nov kraljev ukaz. ki odobrava ne-zelezmc. Obdelovanje polja na Krasu pa ne davno ustanovljeni liniji Genova-Južna prinaša seda zlasti ne, nobenih koristi pa A{rika 25 milijoilov državne subvenciie t. naj naš kmet še tako gara. od dela pri ze-| j podpore. Kje se bo teh 25 miljonov vzelo leznici jih pa mečejo Italijani. Tako se Hra stje. Kal in njegova okolica pridružujejo otrapni gospodarski sliki, ki se v Julijski Krajini razteguje od vasi do vasi. Ne bo več kraja, kjer bi lahko rekli, da ne vlada beda in pomanjkanje. SMRT ZADRUGARSTVA V JULIJSKI KRAJINI Zadruga v Novi Sušici se bori velikimi težavami. Košana, januarja 1934. (A g i s). Naše zadrugarstvo na Primorskem je že skoro docela propadlo. Le tu pa tam se še najdejo in kako bodo koristili, je pa drugo vprašanje. »EMIGRANTI IZ JULIJSKE KRAJINE BI SE VRATILI...« Oni će se doista I vratiti! Pula, januara 1934. — Puljski »Corriere Istriano* u jednom članku od 25 o. mj. kaže: »Velika većina Izbjeglica Iz Julijske Kraline vratila bi se leteći, kad ne b' Imali nečistu savjest.. « Čitajući ovo mi smo pomislili: Ne velika, većina, nego svi izbjeglice iz Julijske postaja je prazna in o nekdanji živahnosti ni več sluha. NI VEČ VASI, KJER NE BI VLADALA BEDA Postojna, januarja 1934. (A g i s). Iz Rijeka, 28 januara. Prošlog mjeseca objavljeni su specijalni propisi, a odnose se na dvovlasnička imanja i stanovnike RIMSKA REVIJA »OTTOBRE* BRANI JULIJSKU KRAJINU od »uvreda jugoslavenske štampe. Pula januara 1934. — U Rimu Izlazi revija pod naslovom »Ottobre* koju hredjuje Mussolinijev prijatelj i saradnik Asvero Gravelli. Ta revija ima za cilj Propagandu fašizma u Čitavom svijetu i fašistizaciju čitave Evrope. Ta se propaganda provodi s velikim riječima na — ta Klanski način. Mcdjutim revija »Ottobre, bavi se po neki put i »manjim stvarima«, iti a'članak ^^ajem^se^nipada naš SsM I pogranične zone, koji bez naročite dozvo-ostah jugoslavenska1 štampa. Zašto? le ministarstva vojnog ne snuju da u bllzi- Zato^er Diše o Julijskoj Krajini kao o ni granice izvode nikakove radove, ako za tiavenskoj^zemUi. °jer opisuje teško stanje to ne zatraže naročita ovlaštenja, našeg naroda u Julijskoj Krajini, naročito jj tom smjeru saznaje se, da su sada zato. jer govori, ta jugoslavenska štampa, -zdarm dalrlja naredjenja, koja se odnose p gladi i privrednoj nevolji, koja vlada u na terjtorij riječke općine kao i slijedećih Julijskoj Krajini pod Italijom. općina: Podgrad; Bistrica, Jelšane; Klana; .„»Ottobre* Je bijesan zbog svega t02a. Knežak; Jablanica i Lovran. Za teritoni v>di se. da je pogodjen u živo. 1° su za spomenutih općina izdano je sada 5 novih uiega »jugoslaverie e porcherie dei ge- naredjenja koja se sastoje uglavnom u nere*- r,. .slijedećem: KakoVajkugko0sladv°!ja0 ne Sbolli” Juliisku Zabranjen je pristup do mjesta na ko-Krajinu. A Asvero Gravclli može i da oukne | ^a su p^avUene ^naročite table sJcojP °d bijesa. Nama ga neće biti zao. posamezne zadruge, ki se krčevito otepajo Krajine vratili bi se leteći u domovinu, pogina, pa ga najbrže ne bodo zmogle. Ta- Oni to danas ne mogu da učine, ali ne ko se mlekarska zadruga v Novi Sušici pri radi toga jer »nemaju čiste savjesti«. Jed-Košani bori z velikimi težkočami. Krivda,jnog dana ipak doći će u letu I to će biti da je zašla zadruga v to obupno stanje leži | dan velike slave i velike osvete, v tem. ker ima zadruga premalo članov. Vzrok temu pa je zopet, da ni v vasi več tako velikega števila goveje živine kot nekdaj in ni zato tudi mleka za prodajo. Sploh trpi letošnjo zimo Nova Sušica z vso okolico izredno veliko pomanjkanje. DA SE HE VIDE RAJHI RADOVI NA ORANICI Specijalne naredbe za pograničnu zonu na Rijeci Posljednje vijesti Umro je dr. Andrija Stanger Zagreb. 1 februara. Pri zaključku Usta stigla nam ie ova tužna vijest: Prekjučer ie u Opatiji umro u dubokoj starosti dr. Andrija Stanger, odvjetnik i bivši načelnik općine Volovsko—Opatija. zabranjen. Zabranjuje se slikanje, skicira-1 Pokojniku i(aododlučan nje, filmovanje i kopiranje takovih nije- stanger je blp ®d'“fan sta, a isto tako i objekata i detalja takovih Za vrli««"6. s.vog tnafp'” ^bva”Ja, “radl° 1« mjesta. U spomenutim zonama, a naročito M”!1080 na/až?”*u .n?.hdPf.. ,rvatskf svv|ie‘ u predjelima koji su blizu granice zabra-1 •?" c hin lnM njeno je nošenje i uporaba dogleda tele- Dr> Sanspr .l® v-iinn» V* °Vk<>T0pa" skopa, fotografskih aparata itd. U nare- ' 0 * f' .T.f"0« sastanka Aere.- djenju se nadalje ističe, da je najstrože 411010 1 d nS“"^ zabranjeno prikupljanje i prepričavanje "osno ?,,"istra vmiisk.h porobilo kakovih podataka i bilo kakovim vf- •' 0pa‘i|p.^.n ^ cf'Rk'im pozdra- srestvima naročito u pogledu vojne snage I V1° d! J,an Giuliana na hrvatskom jeziku, i vojnih radova'. premda je dobro vladao i talijanskim. Prekršitelji ove naredbe bit će spro- Pr- Andr'ia Stanger fe bio opće voljen vedeni na postupak civilnih sudovima, dok i cijenjen u Opatiji i daleko u njenoj oko-će dozvole u svim slučajevima za izvo- lici. Poslije svjetskog rata ostao je u Opa- djenje radova u spomenutim zonama iz- tiji, ali se je povukao iz aktivnog politič- davati vojne vlasti. U naredjenju se isti- kog života. Priredjen mu je svečani spro- če, da su spomenuta područja važna u|yod, komu je prisustvovalo mnoštvo svi- ma se skreće pažnja svima, da je pristup vojničkom pogledu. ljeta. KOLONIZACIJA EMIGRANATA U JUŽNIM KRAJEVIMA KAKVE SU GOSPODARSKE,, KLIMATSKE I HIGIJENSKE PRILIKE I KAKVE SU MOGUĆNOSTI KOLONIZACIJE U JUŽNOJ SRBIJI PREDAVANJE Dra MIRANA KAJINA U DRUŠTVU »ISTRA« U ZAGREBU U nedjelju dne 28 januara održao je e. dr. Miran Kajin na sastanku omladinske sekcije društva »Istra« u Zagrebu u društvenim prostorijama predavanje o kolonizaciji u južnim krajevima. Na predavanju bio je lijepi broj omladinaca i ostalih članova društva. Predavač je sam više vremena bio u južnim krajevima na dužnosti, gdje je stekao najkompetentniji pogled na čitavo pitanje kolonizacije, jer se isključivo tim poslom i bavio, pa je dobro da njegova izvadjanja bazirana na ličnim opažanjima i stručnom poznavanju stvari iznesemo i u našem listu. To je tim više potrebito, jer dnevno stizavaju pitanja glede naselenja kolonizacionom otsjeku Saveza jugoslavenskih emigrantskih udruženja u Zagreb. Izvadjanja predavača korisna su za općeniti rad kolonizacije i dobro će doći svakom pojedincu, koji misli da se naseli. Dr. Kajin rekao je uglavnom: Mnogi misle da su Južni krajevi naše države — krajevi koji su nakon balkanskog i svjetskog rata pripali kraljevini Srbiji i Cr-noi gon. odnosno našoj državi — prava obećana zemlja gdje se bez osobi'tog truda i znoja lako živi i obogaćuje, dakle da su ti krajevi vanredno pogodni za iseljavanje. Iz bliza pak gledano, ukazuje se to drukčije, u giavnom vrlo umanjeno. Puštajuć posvema iz vida rudno bogatstvo, koje ta zemlja krije u svojim njedrima, uzet ćemo u kratko razmatranje samo prilike što no se odnose na poljoprivredu, jer za kolonizaciju seljaka uopće dakle prema tome i naših ljudi, dolazi u obzir samo to posljednje. Poznata je činjenica, da je za uspješnu i naprednu poljoprivredu potrebna u prvom redu zemlja sposobna za obradu, dakle na dobrom položaju i veće plodnosti t. j. dobrog sastava i dobrih svojstava. No uz to su neizostavno potrebni i drugi elementi, u prvom redu dovoljno zagrijavanje površine sunčanim zrakama i dovoljna množina vode. Što se tiče same zemlje možemo reći da je imade znatnih kompleksa dobre a i vrlo dobre. Sunca i topline imade svuda dosta, dapače u najjužnijem dijelu, u čitavom prostoru izmedju albanske, grčke i bugarske granice toliko, da pravih zima ni nema te tu vrlo dobro uspijevaju uz žitarice i raznovrsne južne kulture, kao duhan, riža. opijum, sezam, kikiriki, a da ni ne spominjamo najraznovrsnijeg voća te vinove loze. koja se može uspješno uzgajati gotovo svuda. Ali za sve ie Južne krajeve najteže pitanje vlaga i na tome vlada općenito pomanjkanje u toliko što svuda imade vrlo malo oborina t- j. kiše a i ono što padne kroz čitavu godjnu. dolazi najivše u jesen i zimu. djelomice 1 Iznimno u ranije proljeće, dok u pravom proljeću i ljeti gotovo ni ne pada ili je imade tako malo da apsolutno ne dostaje za ljetne usjeve. Ta nestašica kiše upravo u doba kad bilje najviše treba vlagu, dolazi odatle, što su svi ravniji krajevi te pristupačnija brda i planine goli i bez ikakvih šuma t. j. bez onog činioca. koji imade najvažniju ulogu kod zadržavanje vlage, kod isparivanja i kod stvaranja uslova za redovite i obilne kiše uopće. Tako ie gotovo posvema golo čitavo Kosovo. čitav kraj od Leskovca do Djevdjeliie, Ovče polje itd. Velikih i dobrih šuma imade samo na visokim i nepristupačnim Hi teško pristupačnim planinama (n. pr. Šar-planitia i ostalo gorje uz albansku granicu). Te su šume nestale za turske vladavine. Turci naime nisu imali ni smisla ni razumijevanja za uzgajanie i čuvanje šuma. Oni su ih nemilice harali i trijebili a često puta i direktno uništavali vatrom. Po šumama i planinama krili su sé hajduci-iunacj naše krvi te vječno vojevali sa turskim nasilnicima. Spaljivanjem šuma uništavali su Turci njihova najsigurnija skrovišta i utočišta, osobito uz važnije puteve i veća naselja (n. pr. u okolici Skoplia). Taj je razlog, t. J. nestašica kiše 1 vode upiivao na to. da se ie obrada i Iskorištavanje zemlje uopće moralo prilagoditi postojećim uslovima. Najveći dio površine Južnih krajeva otpada na valovito, humbvito ili brdovito tlo, koje najviše i strada od suše. Takva se zemlja ne može drukčije iskorištavati nego samo na-pasivanjem stoke i to u prvom redu ovaca i koza. Ovaca imade tu vrlo mnogo te ovčarstvo predstavlja jednu od najvažnijih privrednih grana. Uz ovce imade osobito u go-rovitijim predjelima dosta konja, a inače se svuda drže manji konji, više za samar nego za teglenje pa magarci, manje mazge i mule. Govedarstvo je razmjerno vrlo slabo razvijeno. Dosta iako i dobro govedo gaji se u Metohiji te djelomice na Kosovu, dok se u drugim krajevima drži buša. slabo govedo te zakržljale od slabe ishrane. Bolje i obilnije hrane dobiva samo na paši u jesen i proljeće, dok ljeti i zimi ponajviše gladuju, jer ih uopće nema krme ili ie nema dovoljno za hranjenje u štali. Kao radna snaga goji se i upotrebljava svuda bivol, koji je zadovoljan i sa najskromnijom hranom. Najbolje se govedo dobije kod naseljenika u onim krajevi- ma. gdje su povoljni uvjeti za mljekarenje. U svim višepoloženim mjestima obradiu-je se vrlo maio zemlje a i ono što se ore, zasijava se samo ozimim žitaricama. Posebno, kao dobru zemlju moramo navesti najveći kompleks t. i. čitavo Kosovo (područje rijeke Sitnice sa pritokom Labom i dr.) te područje Gornje Morave, Zemlja je tu općenito plodna. Zimski usjevi uspijevaju vrlo dobro, u ljeti samo ako padne obilnija kiša. Taj je kraj uz dolinu Vardara i najbolje naseljen. Najvrijednija i najplodnija Je ona zemlja, koja se nalazi u dolinama rijeka, koje daju zorniji potrebnu vlagu ili kroz piopusno tio ili uz pomoć umjetnog navodnjavanja. Takva zemlja, i ako niije po svom sastavu uvijek najbolja, daje najbolje i najraznovrsniji prirod, počam od žitarica, pa do voća, južnih kultura, djetelišta itd. Ona se vrlo dobro obradjuje i samo se za nju može reći, da djelomice predstavlja jedan dio obećane i blagoslovljene zemlje. Samo je na žalost imade premalo, tako malo da ni iz daleka ne može namiriti potrebe domorodaca, a kamoli da bi je toliko preostajalo, da se njome mogu nadjeljivati svi naseljenici — došljaci. Umjetno je navodnjavanje provedeno svuda, gdje imade tekuće vode i gdje to dozvoljava teren i pad vode; mnogo je puta izvedeno vrlo vješto i uz veliki napoj te trošak. Većili vodogradnja, kao veće brane električne pumpe i si., nema nigdje. To je zadaća bliže ili dalje budućnosti, ali time bi se svakako usposobile za intenzivnu obradu velike površine. Takve su, eto. priiike za zemljoradnike u južnim krajevima i uz takove se uslove i provada naseljavanje u njima. To providi u prvom redu sama država, ko-ja je naselila hiljade porodica. U manjoj, neznatnoj mjeri naseljava zemljoradnike iz dtugih krajeva i Savez agrarnih zadruga u Skopiju, a nekoliko, najviše do pet hiljada porodica doselilo se je samo. Svi ti naseljenici imadu redovito dovoljno velike komplekse zemlje za obradu, samo što im je uspjeh i opstanak različito osiguran, već prema tome kamo su sjeli, gdje su naseljeni i kakva ih je zemlja dopala. Neki manji broj njih, prolazi vrlo dobro, većinu njih veže bez osobitog obilja kraj s krajem, dok ostali tek da kubure te ponekad prolaze i zlo. To su oni, koji su dobili lošu zemlju te se doselili bez ikakvih vlastitih sredstava, bez zgrada, stoke, alata a često i bez prebijene pare i bez kore hljeba. Mnogi se i od tih ipak pomalo prilagođuju prilikama a kako su skromni i naučeni već iz rodnog kraja na pomanjkanja, ustraju i ostaju. Imade dakako slučajeva, gdje se doseljenici ne mogu priučiti na nov život i prilike, pa izgube i ono malo sirotinje, što su dovukli sobom te se posvema goli vraćaju od kud su i došli. Za svrhe naseljavanja upotrijebila se je državna zemlja, kao i ona napuštena po bivšim obrađivačima, što su se iselili ponajviše u Tursku pa Albaniju i Bugarsku i konačno odmetnička imanja. Prema sada-njem stanju stvari može se reći, da je gotovo sva ta zemlja izdjeljena naseljenicima te je imade još slobodne i sposobne za kolonizaciju i obradu tek iznimno i samo u manjim površinama. Poslijeratne su prilike prisilile desetke hiljada naših ljudi da se isele iz krajeva. koji su pod Italijom. Ogromna su većina njih seljaci, koji su se kod kuće bavili samo poljoprivredom. Prešli su ovamo te si u borbi za opstanak i koru svakidanjeg hljeba pomažu neki bolje, neki gore, ali svi bi oni najbolje prolazili i najbolje bi se osjećali, kad bi se opet vratili k zemlji tc ie počeli obrađjivati. Tome su oni najvještiji a kako su gotovo svi bez iznimke istodobno i ratari i stočari te voćari i vinogradari, a mnogi i vrlo dobri vrtlari, oni bi svoju snagu i znanje najkorisnije uložili u zemlju te na njoj stvorili i sebi i svojim porodicama najsigurniji opstanak. To je jasno svim onim. kojima je stalo do budućnost naših emigranata-se-Ijaka a potrebno je. da se i u vodećim emigrantskim krugovima tom pitanju posvećuje potrebna pažnja. Ali kod praktičnog rješavanja samog pitanja i u koliko se računa na akciju šireg poteza i na južne krajeve mora se postupiti vrlo oprezno. Pri tom se nikako ne smije puštati iz vida posebne priiike u južnim krajevima bilo obzirom na kvalitetu zemlje i mogućnost njezine uspješne obrade, bilo na način gospodarenja, bilo na posvema nov ambije-nat, u koji bi došli naši ljudi. Isto se tako mora paziti na to. da se oni ne smiju naseljavati pojedince ili u premalenim grupama, već uvijek samo u većim i što zbijeni-jim skupinama. Mentalitet našeg čovjeka, njegov način života i rada njegov životni standard i svijest u velike se razlikuje od istih pojava kod domorodaca. Bačeni medu njih pojedince, oni bi se sigurno izgubili ili razočarali i pobjegli ili mjesto da postanu vrijedni proizvađači i solidni gospodari, demoralizirali bi se te pali na teret drugima. Treba računati i na to, da za sada imade vrlo maio raspoložive zemlje, pa se ne može ni pomišljati na kakve akcije većeg stila, jer bi to značilo trošiti uludo i sredstva, i sile a same interesente zavadjati u bludnju. Za sada bi mogli doći u obzir samo pojedinci, koji imadu medu naseijeni-clma znanaca ili rođaka radi prve neophodno potrebne moralne a često puta i materijalne pomoći ili oni. koji imadu vlastitih sredstava za nabavu zemiie i uređenje čitavog novog gospodarstva. Ti bi mogli kupiti zemlju uz povoljne cijene i gdje žele. Samo što ovakvih nema ili su medu našim življem tek bijele vrane. Prema tome svaka je opsežnija akcija za naseljavanje naših emigranata u južnim krajevima u sadanjim prilikama gotovo posvema isključena i to iz glavnog razloga što nema dovoljno ni pogodne zemlje za to. 0 tom će se moći govoriti i na tom raditi tek u slučaju da se sa bilo kojih razloga promijene prilike, n. pr. ako se pređe na otkupljivanje privatne zemlje. Ali i u tom eventualnom slučaju ne smije se zaboraviti, da sa samim dodijeljivanjem zemlje nije naseljeniku. koji dolazi gol. dano sve ono, što je potrebno za normalan opstanak 1 razvitak. Osim toga treba ga u početku pomoći, da čim prije dodje u mogućnost ispravnog iskorištavanja zemlje a to je sjeme za sjetvu, hrana za izdržavanje do žetve, oruđe, stoka itd Jer uz samu zemlju i golim rukama ne može se izbiti hrana za sebe i svoje a k tome još i višak za potrebno uredjivanie čitavog gospodarstva. Nakon toga što mu se je namaknulo najpotrebnije, ne smije se ga ostaviti, već i dalje držati vezu s njime, dizati ga moralno. jačati vjeru u samog sebe i tekar uz takove uslove postat će naš doseljenik dobar gospodar i ispravan državljanin. JOSEF MÀRZ : »Die Adria-Frage« KNJIGA O JADRANSKEM VPRAŠANJU V 42 številki je prinesla »Istra« krajše poročilo o Marzevi knjigi »Die Adria-Frage«. ki je pred kratkim izšla v Berlinu. Knji ga sama in važnost obravnavanega vprašanja. pa zahteva, da se je dotaknemo malo bolj podrobno in seznanimo z njo tudi tiste, ki jim ni mogoče priti do tega dela. Imela ie velik odmev v vsei svetovni javnosti, še posebno pozornosti ji je izkazala publicistika, ki io ie do podrobnosti analizirala in sprejela z največiim priznanjem. Kdor le površno pregleda vso italijansko literaturo, ki je izšla tik pred voino in med vojno in ki obravnava jadransko vprašanje, pred vsem pa vprašanje Dalmacije, se mora čuditi vsemu nekritičnemu pisanju teh propagandnih knjig in brošur. Vsa ta literatura ie bila v prvi vrsti pisana le za to. da vzbudi v italijanskem ljudstvu, v mednarodnem svetu, zlasti pa v vodilnih diplomatskih krogih. mnenje o upravičenosti ital. zahtev, po popolni obiasti na Jadranu. To umetno ustvarjeno mnenje naj bi bilo zlasti odlo-ilno pri mirovnih pogajanjih. Takrat ni bilo časa. da bi kritično pre-motrivali to gibanje, pri nas niti ni bila da na možnost, a drugod v inozemstvu, za to niso imeli še pravega interesa. Pri mirovnih pogajanjih so prišli do izraza večjidel le gospodarski in politični interesi velesil, t.j. vprašanje takozvanega političnega in gospodarskega »ravnotežja« v Evropi. Pri teh pogajanjih so bile dob čene nove meje in ustvarjene nove države. Italija v svojih zahtevah nj povsem uspela, za njo jadransko vprašanje še ni bilo rešeno. Na Jadranskem morju. je dobila drugega soseda — . novo ustanovljeno Jugoslavijo. Znala pa si ie zagotoviti pri teh pogajanjih nekatere važne točke in privilegije, ki so že takoj zadevali v živo novo ustanovljeno Jugoslavijo. Na drugi strani pa je s pretiranimi zahtevami in s preoblastnim nastopanjem postopoma tako zelo zaostrila odnošaje. da je v kratkem ustvarila iz tega vprašanja važen mednaroden problem. Pričela se je zanj zanimati vsa Evropa, ves mednarodni svet. ki je po-leg tega pričel gledati na vsa ta dogajanja na Jadranu s kritičnim očesom. Nasproti na-gromadeni, tendenčni, neutemeljeni italijanski literaturi, so se pričeli pojavljati v svetu prvi odgovori Nameni italijanske politike so se pričeli odkrivati in so postajali iz dneva v dan jasnejši, zlasti od časa fašističnega režima sem. Neutemeljenost italijanskih zahtev po vzhodni obali, ki so dobivale obliko prave sistematične gonje, je postala jasna. Italija bo umrla na sušici, so pisali Italijani, če ne bo imela v svojih rokah tudi vzhodne obale. Tu žive Italijani v velikih množinah, strnjeno naseljeni; tu so vladali Rimljani in mi smo njih dediči. Tu so vsi znaki naše kulture in celo rastline so ravne take kot v Italiji. Tako so in še dokazujejo. Stalni vnaprej prirejani incidenti, so držali svet v skoroda vojni napetosti. Toda utemelje- vanje samo je vzbujalo dvome. Posledica vsega sistematičnega ustavljanja incidentov in trajnega držanja napetosti jadranskega vprašanja na splošno, (mišljeno je s tem sploh vse, kar se je dogajalo med Italijo in Jugoslavijo, oz. proti slednji), so bile za Jugoslavijo ugodne. V mednarodni javnosti so pričeli politiki, diplomati in publicisti po vseh dogodkih vzpodbujeni, sami preiskovati to vprašanje, Niso se angažirali niti za eno niti za drugo stran, da bi tako dali jasno, objektivno sodbo. Naša Javnost se ie kmalu zganila, presenečena radi usode dela narodnega telesa. Zganila se je, toda ostalo je vse bolj v mejah sentimentalnosti, objokovanja in kome-moriranja. Stvarno so se položaja zavedli le nekateri in stvarneJŠe se ie pričelo gledati šele v zadnjem, ko je minilo precej časa pc nenadnih dogodkih in kt je pričela vstajati nova gererucija, v kolikor tudi ta še ne sledi starejši. V novejšem času ie padla v vrtinec dogodkov že imenovana knjiga in v vsej mednarodni javnosti je dosegla v kratkem času veliko upoštevanja. Ni čuda, da ie tudi nam saj jeden dragocenih dokumentov, podan po tujcu, ki je v vsem popolnoma nezainteresiran. zelo dobrodošla. Podal ga je gotovo z željo, da svetu razjasni važen problem. Nam pa je dal dokument, s katerim lahko mirno nastopamo in ki je še toliko več vreden, ker ni nastal pri nas. kjer se zelo malo skrb j za raziskovanje teh vprašanj. ampak je nastal v — hitlerjevski Nemčiji. Na pot tej knjigi ie napisal Haushoffer te-Ie besede: »Jadransko vprašanje je slično žarečemu železu. Če hočeš dati žarečemu železu neko obliko, ga moraš potegniti iz ognja in mu z vsemi njegovimi izvarki presoditi bodočo obliko. Toda za to moraš imeti jasen pogled mirno roko in znati moraš z orodjem ravnati. V teh uvodnih besedah priznava pisec knjige vse te vrline. Takoj v uvodu se isti pisec obrača na nemško javnost in na povprivne nemške poto-vaice, ki potujejo po Dalmaciji in ki jo poznajo iz šol ter iz potovalnih knjig, kot zemljo z italijanskim ljudstvom. Z vso odločnostjo se postavi proti italijanskim zahtevam. Med 9,600.000 Italijani, ki so leta 1931 živeli izven mej Italije, jih je bilo 7,600.000 v Ameriki. 200.000 v Afriki. (97 tisoč v Tunisu) in le okoli 10 000 v Dalmaciji. Knjiga je pisana pod vplivom geopolitične nemške struje, kar jasno dokazuje zlasti prvi del, ki iz geografske lege obli-kovitosti obale in zaledja in drugih geografskih prilik, razlaga marsikatero važno politično vprašanje. Jadransko vprašanje raz-• deli tako-le: v »inozemstvu malo znano Istra. — Trst — Reka — vprašanje, ki ima v prvi vrsti manjšinski značaj«, v vprašanje obale in otokov, v gospodarsko vprašanje in v albansko vprašanje, kjer povdarja zla- sti stiateško važnost Otrantske ožine. Posebei je povdarjena v oelu stratfeško-impe-rialistična stran: želj? po vojašk' premoči in varnosti na Jadranu. Zapadna obaia Je za ugovino ir promet jako nepripiavra. Benete imajo le malo možnosti, da bi se zopet kdn dvignile na nekdanjo višine, a Trst tudi ne more uspevati, saj življenski pogoji zadostujejo le za enega od obeh Ancona Rimini, Sinigalia, Pesaro. Pescara lermcii iid. niso za trgovino tako važna pristanišča, zveze z zaledjem so zelo raztrgane To je nezmožno vzdržavati pošteno vsa ta pristanišča ki poleg tega nimajo zveze z eno osrednjo točko. Važna so le kot vojne baze, Geografska oblika obale same kaže. da ie zapadna obala za promet skoro nemogoča m že iz tega izvirajo prva stremljenja po vzhodni obali ki tkaj bi nedostatke prve izpopolnila Poleg tega pa je na zapadni obali najmanj dvakratna naseljenost nasproti vzhodni in pritisk Prenaseljenosti ie naperjen v prvi vrsti na drugo stran. Vzhodna obala je veliko n- boljšem Geografsko lice ki daje mnogo zalivov in otokov, a z gorovjem zaprto zaledje. Dolga je 1950 km, a z otoki 3600 km. Na tej obali ie preko 360 pristanišč 167 od teh bi jih bilo za parnike Uradno je všteto le 101 pristanišče, v prometu pa ie le 58, Geografska slika albanske obale je zopet drugačna. Slična ie bolj zapadni ima le pet pristanišč in še ta majh-na m so jih v zadnjem času umetno zgradili (iziiv Bojane, Drač. Vlora. Saranda, Sv. Ivan Meduanski). Največ je Vlora (Valena) s 6.000 prebivalci Promet pomorske poti zveze z zaledjem, reke, železnice, ceste in pomorski promet, vse to je v par poglavjih temeliito obdelano Kavno tako gospodarstvo na morju. Povdar-jena je zlasti življenska važnost obale za Jugoslavijo, ki tu ne uvaža, ampak izvaža. 4astoj v prometu je nasial po ' 1931. ko lezi ena četrtina ladij nezaposlenih. Važne so Stevdke o ribolovu ob naši obali. Od in ts ie bilo zaposlenih 1, 1925 10.151 (9 posto prebivalstva ob obali) Nalovili so v letih 1925. 1928. 1930, 1931 rib v vrednosti 35,46.50 in 44 milijonov dinarjev kar je brez dvoma važna postavka v gospodarstvu ljudstva,, ki živi ob obali. Druge vazne postavke so še- oljka vino bauksit cement, karbid, tujski promet, vodne sile Albansko gospodarstvo je v razvoju zelo odvisno od političnih prilik. Gospodarstvo le tu zelo na nizki stopnji, skoro še naturalno gospodarstvo. Velika finančna (zlasti PO posojilu. 100.000.000 zlatih frankov go-spodarska m militaristična odvisnost Albanije od Italije, ki ne zgleda, da se bo končala, ampak gre ta neenak boj med neenakima partnerjema še vedno bolj na škodo neodvisnosti Albanije Vsekakor ena od zelo vznemirljivih točk v iadranskem vpra- r= dfc Sanju. Meje med Jugoslavijo in Albanijo merijo okoli dtìO km. Ob Jadranu zadevajo tri narodnosti: Slovani. Albanci in Italijani. Kjer se njih območja stikajo so nastala mešana ozemlja. Tu se je tudi razvila mešana kultura in je iz skupnega življenja različnih narodov nastala nekaka — simbioza. Slovansko ozemlje in okolica sta vedno in vedno osveževala mesta, O čisti italijanski kulturi na obali Dalmacije se ne more govoriti, marveč le o mešani. V svojem času ni namreč imela upliv italijanska kultura le na Dalmacijo, ampak skoro na ves tedanji kulturni svet. Pravo grotesko na zemljepisni karti tvori danes potegnitev meja čez Skadersko jezero. odcepitev Reke od Sušaka, Zadra od Dalmacije... K mešanemu ozemlju se šteje lahko le ozemlje Furlanije in deloma Goriške. Istre in Trsta. Dalmacija s svojim številčnim razmerjem med Italijo in Hrvati ne pride v poštev. Razmerje 10.000:400.000! 100.000 Italijanov v Jugoslaviji in 400.000 (najmanji!) Jugoslovanov v Italiji — ali 1:40! Glede pravic, ki jih uživajo te manjšine: če zaznamujemo teoretično postavljeno manjšinsko zaščito z »O« lahko postavimo za Italijane v Dalmaciji »+ 1«. a za Jugoslovane v Italiji »— 2« (pripomba Marza: kakor za Južni Tirol!). Italijani uživajo več pravic kot bi jih po splošnih manjšinskih načelih sploh lahko, a Slovenci in Hrvati daleč pod najnujnejšim, dosti manj kot nič. Razen nekaterih mest le vsa Goriška. Tržaška in Istra naseljena s slovenskim oz. hrvaškim ljudstvom- Predmestje Trsta je do danes čisto slovensko, a za Trst sam pisec trdi,' da ie še danes največje slovensko mesto, to je v njem živi več Slovencev kot šteje Ljubljana. Zelo podrobno obravnava vprašanje beneške Slovenije in Reke. Pri obči statistiki ugotavlja nepravilnost in nekritičnost nemškega ljudskega štetja ter Pomanjkanje statistike za zadnja leta sploh, vsled česar se sedanje pravo stanje ne da ugotoviti. Vprašanje italijanstva na dalmatinski obali je zelo sporno 750.000:14.329! 53:1 : Posebno poglavlje obravnava manjšinsko in jandransko vprašanje. Načela fašizma n£ dopuščajo mirnega sožitja med dvema na-etonalnima skupinama in sploh ne priznavajo v mejah svoje države drugih narodov. Zgodovinski razvoj jadranskih vprašanj je zelo raztegnjen in opisan skoro do zadnjih podrobnosti. Važno je med ostalim Še poglavje o vojaških pogledih. Z zasedbo Istre, Cresa, Zadra, Lastova ter Albanije, ie Italija zaprla vso hrvaško obalo. Strateško so to izredno važne točke, mimo kadrih ne more neopaženo niti ena ladja m njih polmer sega daleč naokoli. Oboroževanje Italije na morju in na kopnem je podrobno podano. Vse njene vojaške sile so osredotočene na zapadno obalo in mejo Apeninskega polutoka. O utrjevanju Jugoslavije pravi, je malo znanega. Nevarnost, ki ga povzroča oboroževanje Italije ie za evropski mir velika. Kot zadnje je poglavje o Albaniji, v katerem ie podan zgodovinski razvoj albanske države od začetka, preko njene neodvisnosti, do danes, ko je postala prava kolonija in baza fašističnih imperialističnih načrtov. Med tekstom so 4 skice. Zlasti zanirm-va je tista, ki prikazuje položaj na Jadranu. če bi bila ta vest v italijanskih rokah. Italija bi mejila med ostalim na Sredozemsko morie. ladransko morje, na bi imela zaprto že pri Otrantu. Naslovna stran sama že daje jasno sliko položaja, ki ga ima obravnati knjiga. Prikazuje se v obrisih obala obeh polotokov. Na ital. strani jadranske obale se vrste napisi »Mare nostro, mare nostro...» na drugi strani *Na^e more..vmes pa groteske te obale Reka, Zader, Albanija itd. Že v tem je točno Poiasnjen spor, v nadaljnem so podane jasno in določno vse neupravičene ital. zahteve, ki jih piša imenuje naravnost pretenzije, pravične zahteve Slovanov do vzhodne obale pa pravice. Veliko statističnega, zgodovinskega in drugega materiala, vse to daje knjigi izredno vrednost in objektivnost Niti ene trditve ni, da ne bi bila podp’ta. Za vez trud in uslugo, ki nam jo je Marž napravil s tem delom mu moramo biti le hvaležni. il. Naši studenti nagradjeni sveto- SAVSKOM NAGRADOM Nj. Vel. Kralj dostavio je. kao i ranijih Rodina, i ove godine zagrebačkom sveučilištu, 10.000 dinara da se podijeli na dan Svetoga Save studentima za najbolje pismene radove. Medju ostalima bio je ove Rodine nagradien naš student emigrant g. Kan Zaharija apsolvent veterinarskog fakulteta -odom iz Žminjštine, nagradom od 800 dinara za radnju »O djelovanju etera n* B aviseoticum i na B anthracis«. * Naš rojak in stalni sotrudnik »Istrer Kino Legiša je prejel za svojoj razpravo »Popis mojega domačega dialekta v Mavhinjah na Krasu« svetosavsko na-Srado univerze Kralja Aleksandra I. v Ljubljani v znesku Din 500. čestitamo! NAŠ NOVI DOKTOR Dne 31 o. mj. promoviran je na zagre-načkom univerzitetu g. Dušan Jakac, iz Nliuna kod Buzeta, na čast doktora medicine. _ Mladom dokteru naše najiskrenije čestitke. prireditev »tabora« v kamniku uprizoritev igre »raj pote- puhov« x _ Dne 4 februarja priredi nase Prometno i podporno društvo v Kamniku ns-n0 igro »Raj potepuhov«, kjer Poeto Sfale osebe, ki so že znane iz pred par ,edni odigrane drame »Za našo grudo«. TJEDAN EMIGRANTSKE STAMPE na inicijativu propagandnog otsjeka Saveza emigranata Kako će naše organizacije pomoći listu »Istra« Pred nekoliko dana razaslao Je Propagandni otsjek Saveza emigranata sa sjedištem u Ljubljani, po dogovoru s pretsj eđništvom Saveza, svim organizacijama okružnicu, u kojoj ih pozivlje, da od 4 do 11 februara organizuju »Tjedan emigrantske štampe« i da kroz te dane provedu akciju u korist našega lista »Istre«, koji je tako potreban i koji zasluži punu potporu svih emigrantskih organizacija. Kako se u ovoj okružnici kaže, Uprava lista »Istre« imala bi da dade direktive društvima što da učine za list^ u »Tjednu« od 4 do 11 februara. Naše zelje sastojale bi se konkretno u ovim točkama: 1. da se na jednoj skupštini ili sastanku članova govori o našem listu; 2. da se povede dobro zasnovana akcija za sabiranje što većeg broja novih pretplatnika, i da nam se popis, i po mogućnosti bar jedan obrok pretplata, pošalje; i 3. da se u svakom društvu obrazuje odbor ili nadje jedno lice, koje će se baviti administrativnim poslovima za list, kao što jc sabiranje pretplatnika, utjerivanje pretplata, (starih i novih) i ras pača van jem naših edicija. U okviru tih triju točaka može svaka organizacija da povede akciju, koja je u smislu okružnice Saveza i s obzirom na naše konkretne administrativne potrebe jedino korisna i hitna. Mi smo sa zahvalnošću i velikim zadovoljstvom primili obavijest o toj inicijativi našega Saveza, koji je još jednom pokazao, da odobrava naš publicistički rad i da nam želi pomoći. Okružnica, koju je propagandni otsjek razaslao organizacijama lijepa je svjedodžba za nas i mi smo ponosni s priznanjima, koja nam se daju. Ta okružnica glasi: Ako organizacije shvaćaju naše potrebe i ako imaju smisla za pozitivan rad, koji se ne svršava na samim frazama, one će znati da učine nešto u korist lista. Upozoravamo organizacije, da mi ne tražimo milost, mi ne tražimo od njih nešto što bi bilo neopravdano i što bi bilo upućeno bogzna kakvim svrhama: za svaku pretplatu mi dajemo protu-vrednost u dobro uredjenom i zanimi-vom listai, za pretplate, koje treba utjerati, mi smo davali list. Smatramo dakle da ono što od organizacija molimo nije neopravdano, a pogotovo to nije neopravdano, kad je naša molba potkrijepljena argumentima, koje Savez citira u svojoj okružnici. S punom nadom očekujemo dakle rezultate. Vjerujemo, da će tridesetak naših organizacija svojom akcijom rcalizovati našu želju, da »Istra« dobije hiljadu novih pretplatnika. „Antologija nove čakavske lirike" Jedno novo interesantno izdanje Ove dane imala bi izaći iz štampe »Antologija nove čakavske lirike«. Govoriti unaprijed o vrijednosti te knjige bilo bi — neumjesno. Ali mi, koji smo otišli iz onih krajeva, gdje je naše drago »ča« još ostalo, moramo govoriti o jednoj specijalnoj važnosti ove knjige. Cakavština se govori, može se reći, u čitavoj Istri, znatnom dijelu Dalmacije, cijelom Hrvatskom Primorju i po kvarnerskom otočju. Njeno je, dakle, područje veoma prostrano, a ipak — nijedno od naših narječja ne izumire tako naglo kao čakavsko. S jedne se strane samo ugiba jačoj, književnoj što-kavštini, dok ga s druge strane tudinština brutalnom silom ugušuje. Nema, međutim, jačeg, otpornijeg i istrajnijeg elementa u narodnom životu, no što je jezik koji nas ie mati naučila. I nije čudo što je — usprkos svemu tome — baš na tom narječju niklo pjesama antologijske vrijednosti, koje ne zaostaju, ni u kojem pogledu, ni za najboljim pjesmama našeg književnog jezika. U ovoj antologiji zastupani su prvaci čakavske pjesme, kao Nazor, Balota, Žer-ve, Ljubič i drugi. Karakter joj je, dakle, eminentno istarski. To više što je u njoj i nekoliko najsnažnijih istarskih narodnih pjesama. Knjiga će biti ne samo ures i upotpunjenje svake privatne i javne biblioteke, nego — što je najvažnije — Jedan od najjačih dokumenata nacionalne pripadnosti jednog dijela onih krajeva gdje su ove pjesme nikle. Da bi ih mogli ispravno i bez poteškoća čitati i nečakavci, one su opskrbljene naglascima i tumačenjem pojedinih lokalnih izraza. Jednom riječi, u posao oko uređivanja ove antologije uložen je sav trud, da knjiga Izađe što kritičnija. Svojom opremom nadvisivat će sve dosadašnje edicije ove vrste. Uza sve to knjiga će stajati samo 20 (dvadeset) dinara. Po svemu što smo naprijed spomenuli može se vidjeti od kolike je važnosti da knjiga izađe. To je, međutim, omogućeno samo u onom slučaju, ako se javi dovoljan broj pretplatnika. (Naručbe prima i naša administracija.) Glasovi štampe Ljubljanska „Slovenija" o našem listu Ljubljanski tjednik- »Slovenija« još je jedan broj posvetio pitanju Julijske Krajine. U svom broju od 26 Januara donosi daljnje članke pod naslovom »Slovensko Primorje« i to članak »šolsko vprašanje v Julijski Krajini« od J. P. (Jože Pahor?), »Nekaj virov o početklh Trsta v zvezi s Slovenci« 1 feljton o našem listu pod naslovom »Božična številka Istre«. U tam članku govori se o našem listu kao pojavi općenito, a ne samo o božičnom broju. »Slovenija« razglaba idejnu stranu našeg programa. Na taj ćemo se članak još osvrnuti, jer su potrebna neka naša razjašnjenja, da bismo svoj stav što bolje precizirali, a sad citiramo značajan uvod u taj prikaz o našem listu. »Slovenija« kaže: »Ko je »Slovenija« pred meseci prinesla kratko vest o glasilu Zveze jugosl. emigrantov iz Julijske Krajine, tednika »Istre«, je obljubila, da se bo o priliki obširneje pobavila s tem listom. Božična številka daje priliko vsaj delno izpolniti to obljubo. Sledeče vrstice pa nimajo namena prinesti krajšo ali daljšo vsebino 32 strani obsegajoče številke. Praznične številke »Istre« niso težko pričakovane samo zbog bogastva in mnogovrstnosti prispevkov, ampak predvsem zbog načelnega razjašnjavanja. Namen je torej, nekoliko spregovoriti o božični številki s tega stališča. V svoji predsedniški besedi navaja dr. J. M. Cok kot enega glavnih uspehov triletnega dela Zveze poglobitev emigrantskega duha. Kolikor je mogoče soditi človeku, ki stoji zunaj Zveze, ima velikansko zaslugo pri tem delu ravno »Istra«. Ne samo da s svojim poročanjem iz Julijske Krajine ohranja žive marsikatere vezi, ki bi drugače okmele (spomini na kraje in ljudi; na delo, pri katerem je marsikateri emigrant osebno kot gospodarstvenik, kot znanstvenik, organizator sodeloval; itd.), ne samo da z grupiranjem književnikov in upodabljajočih umetnikov vzbuja v teh zavest posebnih nalog; ne vpliva tako v nekem oziru samo indirektno na emigrantsko maso, ampak ji tudi direktno predočuje, lahko rečemo, svoj pojem emigrantstva. Biti emigrant ne pomenja »Istri« samo dejstva pasivne zapustitve domače zemlje, niti oznake za različna pomešana domoljubna stremljenja, ampak jasen in pozitiven program«. BRATSKO DRUŠTVO! Prepričani smo, da ne bo nikdar zadosti povdarjen pomen, ki ga ima tisk za vsak pokret in za vsako borbo v naši dobi in zato hočemo ponovno podčrtati važnost in velik vpliv, ki ga ima naš list »Istra« v našem emigrantskem pokretu. Vsakemu zavednemu emigrantu je danes jasno da je dobro emigrantsko glasilo osnovnega pomena za ves naš pokret. Baš po zaslugi našega tiska je prišel v emigrantske vrste nov, svež in borben duh. Vpliv lista se faktično čuti vsak dan in neprestano. Prav radi tega se je zavest v emigrantski skupnosti dvignila, v vseh je nastal občutek medsebojne povezanosti in potrebe te skupnosti za težko in odgovornosti polno borbo, ki nas čaka. Velik je vpliv našega lista, ne samo na voditelje naših emigrantskih organizacij, ampak tudi na članstvo in na neorganizirane .emigrante Baš potem našega lista se oživlja pravi emigrantski duh in širi volja za delavnost. Toda list ne sme vplivati samo na emigrante, temveč je potrebno, da se razširi tudi med domače prebivalstvo, da jim pokaže našo bol in trpljenje našega naroda onstran meje. Treba je zainteresirati one domačine, ki s simpatijami zasledujejo naš pokret in ki čutijo z našo tragično usodo. Tudi ne moremo zadosti povdariti pomena, ki ga ima »Istra« za naš narod v Julijski Krajini. Ona je edina vez med nami in brati v robstvu in edino potem nje je mogoče vlivati v naš narod odločnosti in vztrajnosti v gigantski borbi. Obenem pa razgalja pred vsem kulturnim svetom ostudno in brezna-čelno postopanje fašistične Italije napram našemu življu. V emigraciji sami vpliva list na vsa naša društva zelo ugodno v vsakem oziru, ker se potem lista naš pokret uni formira in pravilno usmerja. Baš v ideološkem pogledu stori največ s tem, da ustvarja enotnost mišljenja in gleda nja vseh emigrantov. Vse to je ustvarila »Istra« v zadnjih letih obstoja, a to ni zadosti. Naša naloga je, da jo razširimo, da storimo vse da bo večja, močnejša, borbenejša in da bo še odločnejše zastopala naše stališče. Tega pa ne bo mogla doseči, ako jo mi sami ne podpremo In se vržemo z vso agilnostjo na propagan do za naše glasilo, ne samo med emigranti, ampak tudi med domačini, ki simpatizirajo z nami. Materijalne prilike našega lista »Istra« so baš v sedanjem trenutku slabe in resno ogrožajo njen obstoj. Prevelika sramota bi bila to za tako močno emigracijo, da pusti propasti svoje edino glasilo. Obstoj lista je odvisen edino od zadostnega števila naročnikov In podpor nikov. Radi !ega pozivamo vsa društva, da izvedejo v dneh 4—11 februarja 1934 PROPAGANDNI TEDEN ZA EMIGRANTSKI TISK. Naj ne ostane nobeno društvo ob strani, ampak naj vsako energično izvede akcijo, ki naj traja skozi ves teden. Uspehi bodo sigurni če je le kaj emigrantske zavesti med funkcijo-narji in člani naših organizacij. V to svrho naj vsako društvo zbere skupino ljudi med odborniki in člani ter stopi odločno na delo. Posamezni člani naj gredo od osebe do osebe in skušajo slehernega, ki se lahko naroči na naš list, prepričati o potrebi te majhne žrtve, ki jo doprinese listu in vsemu emigrantskemu pokretu. Uprava »Istre« Vam bo stala na razpolago za vse informacije In bo tudi sama v listu dajala nasvete in navodila, kako naj se najuspešnejše izvede ta širokopotezna akcija. Treba je, da enkrat rešimo to vprašanje, da ne bo nad našim edinim glasilom vedno visela nevarnost pogina. Zaupamo v odbore posameznih društev, da ne bodo ostali gluhi na naš poziv, ker prav ta akcija bo merilo za živijensko sposobnost in agilnost posameznega društva. Ako se v tej akciji, ki je vitalnega pomena za vso emigracijo, pokažemo nesposobne, potem je vsaka nada na kakšne večje uspehe izključena. To naj bo samo korak v našem napredku in borbi in ta korak mora biti pozitiven. Ljubljana, 24 I 1934. SAVEZ JUGOSLOVENSKIH EMIGRANTSKIH UDRUŽENJ Organizatorno propagandni odsek Ljubljana ♦ ZENA Y ITALIJANSKI JECI PREDAVANJE NA SESTANKU MLADINSKE »SOČE« V CELJU Na rednem sestanku »Soče« v Celju 12. t. m. je predavala gdč. Potratova o temi: »žena v ječi«. Predavateljica je navajala fašistični teror, ki ni prizanesel tudi primorski ženi. Leta 1923 so se pričele prve aretacije in nastopila je težka pot v ječe in internacije. Najtežja ječa za primorske pol. kaznjence je v Kopru. Zloglasna je tudi »Regina Coeli« v Rimu, kjer čaka usodo nebroj naših mučenikov. Po opisu so te ječe nevzdržne. Hrana je nezadostna in še ta neužitna. Zasliševanja trajajo po več ur in so spojena z groznimi mukami. Za izsiljevanje resnice se poslužujejo takšnih mučilnih sredstev, da že tu marsikdo obupa. Procesi se vrše ob prisotnosti kara-binerjev, odvetnikov in novinarjev. Obsodba se naglo prečita, tako, da obsojenec ali obsojenka večkrat ne ve koliko je kaznovan. Največ trpe kaznjenci pri transportu v druge ječe. S težavo je združeno dopisovanje z domačini. Skoro vsako pismo cenzura vrne kaznjencu radi neprimerne vsebine. Predavateljica zaključuje naj nam bo trnjeva pot primorske žene v zaupanje, da bo znala braniti svojo narodno zavest tudi v najtežjih trenutkih. MEBJUNARODNA SITUACIJA MUSSOLINIJEVE ITALIJE POKLADNA ZABAVA DRUŠTVA „ISTRA*1 U ZAGREBU Društvo »Istra« u Zagrebu priredju-je u subotu dne 3 februara u 8 i pol sati navečer u prostorijama Hrvatskog pjevačkog đništva »Kolo« istarsko plesno i zabavno veče u korist istarske sirotinje. Društveni orkestar svirat će birane slavenske pjesme. Naša odlična pjevačica gospodja Draga Kundić drage se je volje odazvala našoj molbi te će na zabavi pjevati ove pjesme od Ivana Matetica Ronjgova: 1) Kastavska, 2) Uspavanka, 3) Ča je more te od Konjovi-ća, 4) Star me je prosija. Prati je na klaviru g. Dušan Marčelja. Dva istarska omladinca pjevat će istarske narodne pjesme u originalnoj izvedbi. Naročiti se je odbor postarao za sve što treba na jednoj takvoj zabavi, da se dobro pozabave i stariji i mladji: sviranje, plesanje, šaljiva pošta, tombola, dobro vino i ukusne zakuske. Ovime se pozivlju svi članovi društva »Istre«, ostali emigranti i gradjani da dodju na ovu zabavu i ples te da u veselom istarskom raspoloženju provedu jednu večer. Ulaznice 10 dinara po osobi; za članove »Istre« uz predočenje članske iskaznice 6 dinara, a za njihove obitelji 16 dinara. Rezerviranje stolova 10 dinara po stolu. Ko želi rezervirati stol, nek na vrijeme javi tajništvu »Istre«, Boškovićeva 40, telefon 84-66. Odbor. Zagrebačke »Koprive« donose na naslovnoj strani ovu karikaturu, koja najbolje karakteriše medjunarodnu situaciju fašisti čke Italije. Poražena na svim linijama, Italija se danas oslanja još samo na Austri ju, koju je karikaturista u starom Franji Josipu odlično karakterisao. POZIV ČLANOVIMA DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Ovime pozivljemo sve članove društva »Istra«, koji su u zaostatku sa članarinom, da istu namire prije glavne skupštine, koja će se obdržavati u nedjelju dne 18 februara. Na temelju društvenih pravila pravo glasa imadu članovi, koji nisu u zaostatku sa članarinom više od 3 mjeseca. Prema tome na ovoj će glavnoj skupštini moći glasovati, odnosno biti birani samo oni članovi, koji su uplatili članarinu barem do konca novembra 1933. Upozoravamo članove da zaostalu članarinu uplate čim prije, a ne čekaju do zadnjeg dana. Blagajnik i tajništvo primat će članarinu do 17 februara, da Izborni odbor može na vrijeme sastaviti spisak članova sa pravom glasa. Eventualni prijedlozi za glavnu skupštinu imadu se pismeno dostaviti odboru najkasnije tri dana prije glavne skupštine. — Odbor. PREDAVANJE O JULIJSKOJ KRAJINI U NOVIGRADU PODRAVSKOM Prošle nedjelje, dne 28 pr. mj., održana su u Novigradu Podravskom, vrlo naprednom mjestancu, dva predavanja o Julij-skoj Krajini i našem problemu. Predavanja su održana na inicijativu tamošnjeg učitelja 2. Nikšića o organizaciji Jadranske Straže i Sokola, a predavao je g. Tone Peruško. učitelj i slušatelj Pedagoške škole u Zagrebu. Ujutro je predavao za odrasle muškarce, a poslije podne za omladinu i žene. Ta predavanja uspjela su u svakom pogledu. Taj naš propagandni uspjeh neka nam bude poticaj za daljnju propagandu u provinciji. POPRAVEK 0. urednik, prosim Vas, da omenite sledeči tiskarski pogrešek v naslednji številki »Istre«, ki se je vrinil v mojo notico o Soči: »Je Soča naša. al j Italijanska!«: Citat iz drja Tume »Soča je reka ki se v ovinkih i z s u č e izza gorovja« — a ne »izvuče«, kar moti smisel. — A. M-č. ZABORAVLJENI DOKUMENTI U arhivi društva »Istra« nalazi se več par godina jedna lisnica sa nekoliko fotografija i ličnim dokumentima Josipa Venecija iz Gornjeg Loga. općine Bovec. Ovime pozivljemo spomenutog Venecija i druge, koji znadu njegovu adresu, da nam se jave, kako bismo mu mogli poslati njegove stvari. Tajništvo društva »Istra« u Zagrebu. Aktivnost udruženja ,,lstra-Trst-Gorica“ u Beogradu KOMEMORACIJA IVANA JURIŠEVIĆA I DANILA ŠTEFANIĆA. - PREDAVANJE DRA ČOKA O UTISCIMA S PUTA PO BUGARSKOJ. — PRIREDJUJE SE PLES S KONCERTOM. — BROJ ČLANOVA PORASTAO OD ISO NA 394. — SOCIJALNA AKCIJA UDRUŽENJA. Beograd, januara. U nedelju 21 ov. m. bile su društvene prostorije, u ulici Kralja Petra 22, prepune članova i prijatelja emigranata, još mnogo pre početka šireg društvenog sastanka. Medju drugima moglo se zapaziti pretstav-nicu Kola Srpskih Sestara, zastupnicu Ženskog Odbora za pripomoć izbeglica gdju Maricu Cok pretsednika Saveza Dr. Ivana Marije Čoka i mnogo drugih uglednih ličnosti. U 10.30 otvorio je pretsednik Ra-dikon društveni sastanak, predavši reč potpretsedniku Udruženja, koji je biranim rečima. dostojanstveno i energično održao komemorativnu reč našim poslednjim žrtvama Ivanu Juri-ševiću i Danilu Štefaniću. Govornik je naročito podvukao novu taktiku zvaničnih organa u Julijskoj Krajini, koji, posle burnih procesa protiv našega naroda, pribegavaju sada mučkom ubistvu nevinih i nenaoružanih gradjana. Na poziv govornika svi su prisutni klicanjem i ustajanjem počastili uspomenu naših pokojnika. Posle ove uspele komemoracije pretsednik je dao reč Saveznom Pretsedniku Dr. Čoku, koji je održao vrlo uspelo predavanje o svojim utiscima s puta u Sofiju. S obzirom na aktualnost problema i na važnost koju celokupna jugoslovenska javnost pridaje razvoju odnosa sa bratskim susednim narodom, ovo je predavanje saslušano sa najvećom pozornošću. Govornik je sa dubokim poznavanjem stvari prikazao metaformozu, koju proživljuje bugarski narod, i izrazio želju da se započeti pokušaji što uspešnije privedu jednom sretnom završetku. Od dobrih i bratskih odnosa izmedju dve slovenske zemlje, zavisi ne samo mir na Balkanu, nego je to i najbolja garantija za mir i stabilnost u ce' loj Evropi. Posle iscrpnih podataka o raznim utiscima, koje je govornik dobio za vreme svoga kratkog boravka u Sofiji, zaključeno je ovo vrlo uspešno predavanje. U debati koja se posle toga razvila, učestvovali su gg. Mohorovičić i arh. Lo-rencin, koji su posle dobivenih informacija zahvalili predavaču na referatu. Posle kraćeg odmora prešlo se na pretresanje unutrašnjih prilika u Udruženju. Uzeo je ponovno reč društveni potpretsed-nik, koji je izneo vrlo opširan izveštaj o radu Udruženja od poslednjeg šireg sastanka. Udruženje je u to vreme priredilo dve društvene zabave, prvu za Nikolinje a drugu za Silvestrovo, koje su i moralno i materijalno vrlo lepo uspele. Odbor namerava da u ovoj sezoni priredi ples sa koncertnim programom, po svoj prilici u prostorijama kluba prijatelja Francuske. U pogledu administracije društvo je stalno imalo kontakt sa svojim članstvom i sa ostalim nacionalnim organizacijama u Beogradu. Naročito se mnogo posvećivalo pažnje prikupljanju članova, pa se broj članstva od 160 članova popeo već danas na 394 aktivna člana. Veliki deo članova savesno ispunjava svoje članske dužnosti. Izvestilac se posebno zadržao na socijalnoj delatnosti Udruženja, koja je ove godine postigla svoj maksimum. Za Božić je deci emigrantske sirotinje priredjeno Božično drvce, kojom je prilikom deci serviran čaj i podeljena obuća i odeća za 42 dece. Na sam dan katoličkog Božića podeljen je zajednički ručak nezaposlenim emigrantima. — Sem toga u poslednje vreme podelilo je Udruženje preko 250 bonova za spavanje. 200 bonova za prehranu, a podeljeno je i više manjih potpora za takse pri dobivanju potrebnih dokumenata. U socijalnom radu treba dati naročito priznanje društvenom sekretaru i gosp. Josipu Krmpotiću. Pri odevanju dece Udruženju je jzašo najpripravnije ususret Ženski Odbor za pripomoć Izbeglica. posebnim Inte-resovanjem gdje Stefanovič, pretsednl-ce toga Odbora. Izvestilac je na to energično pozvao sve članove Udruženja i ostale emigrante, da pribave sve potrebne dokumente, a u prvom redu dozvole za boravak. Primećuje se u poslednje vreme da mnogi emigranti sele iz jednog grada u drugi, bez odredje-nog cilja i bez svake garantije da će naći zaposlenje. Mnogi su već po više godina u Jugoslaviji, ali još uvek nisu snabdeve-ni potrebnim ispravama. Udruženje poziva sve emigrante da se što pre jave u društvenim prostorijama, gde će im Udruženje pribaviti dokumente i platiti takse, u koliko ne budu imali potrebnih sredstava. Za sve one nemarne emigrante, koji ni uprkos tolikim pozivima ne budu hteli da urede svoj položaj prema vlastima, Udruženje ne će snositi nikakve odgovornosti. U tom smislu pročitan je takodje raspis Iseljeničkog Komesarijata. U vezi sa skorim sazivom Glavne Skupštine, Odbor preporuča članstvu da vodi ra čuna o raznim problemima Udruženja i da na vreme podnese one eventualne predloge, koji bi imali biti uvršteni u dnevni red glavne skupštine. Skupština će se održati u prvoj polovini idućeg marta. ENA ZA SALO SMRT JEDNOG EMIGRANTA U FRANCUSKOJ. Iz Roubaixa u Francuskoj nam javljaju. da je tamo umro naš emigrant Mate Antelič. star 40 godina, rodom iz Kršana u Istri (br. 52). On je poginuo nesrećom. U Francuskoj je bio na radu. kao što tamo ima još mnogo naših sunarodnjaka ii Julijske Krajine. Bio je čitatelj našega lista i uvjeren patriota. Ostavlja ženu i brojnu rodbinu, kojima izražavamo iskreno sau-češće. Neka počiva u miru daleko ođ zapuštene istarske zemlje, koju nije nikada zaboravljao. Nekod je Mussolini potoval po Južni Italiji in se ustavil v neki vasi, kjer je zvedel, da ima županova žena dvojčke Obiskal je županovo družino in se pozanimal za dvojčka. »Kako pa jima je ime?« »Enemu Benito, drugemu Vittorio!« »Tako slična sta! Kaj ju ne zamenjujete?« »O, ne! Ločimo ju zelo lahko! Benito namreč vedno kriči, Vittorio se pa rad podela!« (Agis.) ZAPOSLITEV POKLICNIH PREDILCEV Poziv vsem zveznim emigrantskim društvom. Zvezni socijalni odsek v Celju tem potom naznanja vsem bratskim zveznim društvom, da išče poklicne predilce, ki bi jih zaposlil v večji tekstilni tovarni v Dravski banovini. Prosilci morajo izpolnjevati sledeče pogoje: I. da so brezposelni emi- granti in člani kakršnega koli zveznega einigr. društva. II. da so že delali v tej stroki. Vsi interesenti, ki reflektiralo na to zaposlitev. naj nemudoma vložijo z dokazili opremljeno prošnjo na zvezni socijalni odsek v Celju. Prošnje se prejemajo do 15. februarja 1934. Vsem socijalnim odsekom zveznih društev pa naročamo, da o tem takoj obvestijo svoje člane. Celje, dne 30. Januraja 1934. Zvezni socijalni odsek v Celia. PREPUSTNA VESELICA »NANOSA« Ponovno apeliramo na vse rodoljube v Mariboru, da se sigurno udeleže velike predpustne veselice »Nanosa«, ki se vrši v soboto dne 3. februarja ob 20. uri v vseh prostorih Narodnega doma. Ker je izkupiček prireditve namenjen našim najbednejšim emigrantom naj ne bo Primorca, ki ne bi s svojo prisotnostjo pripomogel k uspehu prireditve. Prisrčno vabljena so tudi ostala emigrantska in narodna društva. HIMEN Preteklo nedeljo, dne 28. t. m., se je poročil naš rojak in zaveden emigrant Franjo Kos z ljubljančanko gdč. Marijo Lotrič. Na poroki se je zbralo 36 dinarjev za tiskovni sklad »Istre«. Za dar se najlepše zahvaljujemo in stavimo ta primer vsem za zgled. Novoporočnece-ma pa iskreno čestitamo! NEUGODNA NEISPRAVNOST JEDNE NAŠE VIJESTI Ante Klarič, bivši buzetski načelnik nije umro, U posljednjem broju »Istre« objavili srno vijest, da je u Buzetu umro g Antun Klarič. bivši buzetski načelnik. Mi smo tu vijest crpili iz jednog pisma iz istre i nismo ni pomislili, da bi je morali provjeriti. Me-djutim. vijest nije bila točna, kako nas obavještava g. dr. Franc Klarič, državni odvjetnik na Sušaku, njegov sin. Koliko nam je neugodno što smo ovom vješću bez potrebe uzbudili njegove, toliko nam ie opet drago, da je g. Antun Klarić, starac od 86 godina, još u životu. I možda ie točno, da će baš ovako prerana kobna vijest djelovati na produženje njegova života. Mi to od srca želimo! t ANTONIJA PODGORNIK Dne 16 januarja t. 1. je umrla na Viru gospa Podgornik Antonija, soproga našega člana Srečkota, doma iz ćepo-vana. Nesrečnemu soprogu, kateremu je zapustila nedolžnega otročička, naše iskreno sožalje. — »Tabor« — Kamnik. U FONO „ISTRE’- wrnm 7mp :1 • ^ ,ta|? Ova rubrika nastavila se t ove godine pod devizom: »Da bi »Istra« izlazila svakog tjedna redovito u normalnom formatu « Bilježimo ova nova imena plemenitih darovatelja : Av'1' Ančič Ivo, Maribor Soklič Jakob, Slovenjgradec Kanfanarac Tone, Ljubljana Trebše Anton, Šmarje . . . Ivančič Ivan, Sušak .... Odbor društva Soče v Celju kot doprinos odbornikov z odborove seje . .... D 10,- 10.- 50.- 5,- 25- U prošlom broju objavljeno . D 29.668.3! UKUPNO D 29.779.35 U TIVTU JE PRODANO 50 KALENDARA »SOČA« U Tivtu je prodano 50 naših džepnih kalendara »Soča«. To ie lijep uspjeh koji ističemo za uzor drugim našim emigrantskim kolonijama. Naročito pak moramo istaći, da smo za prodane kolendare uredno primili svotu od 500 dinara od g. Ive Radoviča. Kalendari su nam obračunati bez odbitka od 20 posto nagrade za raspačava-nje. Izrazujemo iskrenu zahvalnost. .Istra« izlaz! svakog tiedna u petak. — Uradnigtvo i uprava nalaza se n Zagreb^ Masarykova nlipa 28., II. — Broj dokovnog računa 36.789.— Pretplata: Za cljolu godinu 50 dinara- z. nm