/ PRAVIEK SLAVENAH A NAPOSE HRVATAH. NAPISAO D«- B. ŠULEK. (Preštampano iz XXXIX. knjige „ Hada jugoslavenske' akademije znanosti i umjetnosti u .) U ZAGREBU TISAK DIONIČKK TISKAR K 1877. Veliki sada živuči narodi mora da od davna živu, da imaju du- gačku prošlost; jer narodi u obče nepostaju naprečac, neniču iz zemlje kao gljive preko noči, nego se polagano razvijaj u i rastu. Medju največe narode Evrope, dapače ciele zemlje, spada sla¬ ve nski narod: od njegova postanka do danas mora dakle da je ta- kodjer puno vremena proteklo. Jer ako su Magjari iza tisučljetnoga bitisanja sve jošte ponajmanji evropski narod: koliko je trebalo ti- sučah godinah, dok se je zametnulo, razplodilo i razplemenilo ono 80 miliunab slavenskoga naroda? 1 2 Prema ovoj dugovječnoj prošlosti slavenskoga naroda trebalo bi da mu je i povjest starodavna, obilata; a ona je prema tolikomu vjekovanju i prema tolikomu množtvu puka vrlo siromašna, mršava i donjekle mlada. Najdublje je prodro u pravu slavensku prošlost neumrli Safarik. Po njegovu dokazivanju prvi spominje narod slavonski, i to pod imenom Venedah, pa samo u malo rieČih, grčki pisac Herodot, koji je živio jedil o 500 godinah prije Isukrsta. Iza njega prošlo je bilo opet malo ne 1000 godinah, dok su grčki pisci Procopius, car Mauricius i Leo nješto više o Slavenih napisali.' 1 Nejeden sice narod v obelili tisicileti tak dokonale vyhynul a zmizel, že po nem nic vice, leda jelio jmeno ve staryeli dejepisich nepozustalo: ale každy dnešni veliky narod musil sve predkv již ve liluboke starožitnosti miti. P. J. Šafarik: Slovanske starožitnosti. V Praze 1837. str. 38. 2 Pisce, koji su što samo uzgred o Slavenih natiiknuli, kao što n. pr. Tacitus, Pliuius, nebrojim. 1 2 B. ŠULEK, Tz ovakvih krnjavih podatakali i krpicah sastoji sc najstarija po- vjest slavenskoga naroda. Toliko razabircmo iz njih pod izviestno, da su Slaveni prvoseoci Evrope, onako kako Grči i Rimljani, Celti i Germani; da je bilo več na osvitkn sjeverno-evropske historije slavenskih plemenali pod imenom Venedah od Balta do Ponta, dakle su bili Slaveni vec onda velik narod, što potvrdjuje naro- čito i Claudius Ptolemaeus (u 2. stolječu posije Isukrsta), broječ Venede medju največe narode (šfrvTj piyic7a). Pa stoje tomu uzrok, da je naša najstarija poviest tako tamna, te počimlje u istinu stoprv uvedenjem krščanstva, kad su se Slaveni sami pera latili, da bilježe djela svoga naroda? Dokazano je, istina, da su Slaveni več prije Cirila i Metoda imali osobito pismo; al do sada ne ima pisanoga spomenika, koji bi nam našu prastaru poviest onako objasnio, kao što je napis na stieni Bisitunskoj razgalio poviest medo-perzijsku. Sto pako inostrani pisci, po imenu Grči i Rimljani, tako riedko spominju tolik narod, tomu je prvi uzrok njihovo neznanstvo. Niti su Grči niti Rimljani poznavali u prastaro doba zernaljak sjevero- iztočne Evrope, j er nit su ondje voj stili, nit su š njimi občili, osim trgovacah, koji su se opet slabo knjigom bavili, ako izvadiš po- jedince, n. pr. Herodota. Več ovo nam dovoljno razjašnjuje, zašto nisu stari obrazovani narodi poznavali slavenske domovine i poviesti, zašto nismo i mi kao Niemci dobili svoga Tacita. Drugi razlog tomu mučanju starinskih povjestnikah valja tražiti u sainoj naravi Slavenah: oni bijahu ljudi krotki, blagi, mirolju- bivi; težeč zemlju i pasuč stoku svojim su trudom namicali što jim trebaše, ostavljajuč na miru svoje susjede. Kad su k njim pošli, nisu toga učinili, da jih zarobe i porobe, več da svoje plodine i tvorine š njihovimi zamiene, da trguju. Nego za ovakove krjeposti, za tiliu veličinu narodah slabo su marili stari ljetopisei, prislušku- juči samo bojnoj buči, slaveči samo junačka djela, opisujuči samo ratne strahote. Zato Slaveni nisu u njih onako na glas izašli, kao što njihovi siloviti susjedi i krvoločni grabežljivci Skite, Sarmati, Huni itd., ili kao što drugi evropski narodi, po imenu Trači, Grči, Latini, Celti i Germani, koji su malne svejednako s inimi ple¬ meni bojak bili, u tudje zemlje žareč i paleč provaljivali, blizke i daleke narode podjarmljivali, u sužanjstvo jih gonili, oli pako ha- metice klali i ubijali. „Mahna je historije od vieka — piše Safafik — što poput prostote svagda voli smatrati djela izvanjska, hala- bučna, krvava, u živac dirajuča, nego bogomile pojave nutrnjega života narodah; da uviek više toga pripovieda o ljutih bojevih, o POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 3 junačili na raejdanu, o silovitih tlačiteljih, nesmiljenih krvnicih, nego 0 mirnom radu, o kučevnih krjepostih, o težacih i oračih, o prija¬ teljih znanja i umienja, trgovine i obrta, o učiteljih puka, o širite- 1 j i h nauka; da nam uviek voli prikazivati emu, čovječjom krvi na- šaranu i zato žarki ju stranu narodnoga života, nego stranu bielu, tihimi djeli mirna vjekovanja naličenu i zato jednostavniju.“ 1 Mučanje grčkih i rimskih pisaeah o Slavenih povod je dalo mnogim, osobito njemačkim povjestnikom, te su tvrdili, (jer doka¬ zati se to nemože), da su Slaveni u Evropu došli stoprv posije Isukrstova rodjenja s ostalimi azijskimi dotepenci. Nu pravo pri- mjeeuje Lelewel: „Tak wielki i liczny narod, jak siowiahski, nie- przychodzi, tylko na miejscu wzrasta. 2 “ — Najkrasniji je plod Safarikovih Starožitnostih, što je ono krivo mnienje njemačkih pi- sacali uprav ogromnim učenim aparatom pobio, dapače s korienom izčupao, nit se tko više usudjuje nijekati Slavenom, da su evropski prvoseoci. U nas dakle neima, istina, onih temeljah, na kojih grade drugi narodi hram svojoj poviesti; ono malo, što znademo o naših predjih, črpano je iz mutna izvora neukih, a više putah i zlobnih inostranih pisaeah, da čovjek jedva može razločiti istinu od neistine. Lasno češ ovo razabrati, kad pomisliš, da bi tko imao pisati poviest sa- dašnjega srbsko-turskoga rata, pa nebi imao drugoga vrela za taj posao do magjarske i bečke novine. Prema tomu ostala bi pradoba Slavenah do viek vicka nepoznata, vječnim zastorom zastrta; nu znanost je opet našla sredstva, kojimi umie probiti ovaj rek bi nepronični mrak naše prošlosti. Ja ču se poslužiti takvira sredstvom i pokušati, nebi-li mi pošlo za rukom razkriti bar na časak taj tamni zastor slavenske pradobe, te zavi- riti u domovinu i domači život naših najstarijih predjah; a nadam se, da neče požaliti truda, tko se samnom popne na visoki vidik, s kojega če pogledati ne u buduči Kanaan (jer mi ga več imademo), nego u praotačbinu hrvatsku. Na pučini, na koju hoču da se otisnem, neima prtine, a kamo li staže; ja moram sžun prtiti — zato če biti ova razpravica samo prvi pokus te ruke; utrtom prtinom moči če drugi dalje dospjeti nego ja cielcem. Ovomu raomu poslu nedotječu dakako obična pomagala historije; 1 Slovanske starožitnosti str. 428. 2 Dzieje Polski 1830. str. 14. 4 B. ŠULEK, nu ima jošt i drugih do sada slabo upotriebljenih vrielah narodne poviesti. Ovamo ide ponajprije j e z i k, naša najstarija i najsvetija baština, najvjernije zrcalo narodnoga života, najobilatija riznica po- datakah o iskonskom, dapače i potonjem obrazovanju naroda. Jer razvitkom obrazovanosti razvija se i jezik naroda; u jeziku se slažu kao u arhivu viesti o napredku i o promjenah materijalnoga i mo- ralnoga života narodah. Dk, baš i to razabiremo iz njega, jesu-li te promjene ili napredak plod samosvojnoga razvoja ili su došli od druguda, pa od kuda. Zato pravo kaže L. Geiger: „Es liegt in der Geschichte der Sprache unendlich viel ftlr die Erkenntniss der Ur- geschichte Bedeutsames verborgen und es wird sicli gar sehr lolinen, aucli in diese Tiefen schilrfend einzudringen. a (Lazar Geiger: Zur Entwiekelungsgeschichte der Menschheit. Stuttgart 1871, str. 39.) Nerazsvjetljuje se plamikom iz jezika izbijajueim samo naš pra- viek, i drugi narodi črpaj u iz istoga vrela posvjetilo, da njim bolje objasne pradobu svoje prošlosti; j er kao sto sam več napomenuo, i njihovi su ljetopisi ponajviše namienjeni bojnoj slavi, a slabo se obziru na život nutrnji. 1 Ovo valja dakako samo za jezike prastare, kao što su grčki, la¬ tinski, germanski, nipošto pako za novije, kao što je englezki. Nu po Slavene je njihov jezik osobito obilato vrelo pradobne poviesti, jer je izvoran, vrlo star i vrlo bogat: zato slavenski povjestnici nalaze u njem dragocjene gradje za poviest drevnoga narodnoga vjekovanja i onda, kad ih ostave na cjedilu svi ostali pisani i ne¬ pisani spomenici. 2 O tom sam se glavom uvjerio skupljajuc evo vee trideset godinah južnoslavenska imena bilja, jer sam opazio, da jih ima za čudo mnogo zajedničkili s drugimi Slaveni i to ne samo s ovim onim slavenskim narodom, nego ponajviše sa svimi, te su ono prava prav¬ cata sveslavenska imena. Ova zajednica ni j e mogla postati u historičko doba; jer u ono 1 Selten lassen sicli die Geschichtsclireiber, die mit Kriegsziigen und Tlironstreitigkeiten alle Hande voli zu thun liaben, lierab, uns clnen kultur- historischen Brocken zuzuwerfen. cc (Victor Hehn: Kulturpflanzen und llaus- tliiere in ilirem Uebergang aus Asien nacli Griechenland und Italien sowie in das iibrige Europa. Berlin 1870. str. 347.) 2 Jazyk slovansky jest samočistym, temer nevyvažitelnym zdrojem, z nehož vedomosti o pomerech života a vyvoji vzdelanosti pradavnych pfedku našich važiti mužeme, jakycli jinak nižddnym spusobem nabyti nelze. J. E. Vocel: Pravek zeme českč. V Praze 1868. II. 243. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 5 vrieme, kad je poviest obilatije počela o Slavenih besjediti, bili su ovi več podieljeni na plemena više manj e razlučena i kadšto na da- leko razstavljena. Ovo valja osobito za južne Slavene, koji življahu o sebi, odkada su po svjedočanstvu čara Konstantina Porphyroge- neta u VII. stolječu posije Isukrsta sa sjevera dolje na jug dose¬ lili i tako se od Rušah, Poljakah i Čehah sasvim oclielili. Od ono doba do sadašnjega vieka nije bilo medju Hrvati, Srbi, Slovenci i ostalimi Slaveni bas nikakva občenja, nikakve sveže. Samo jezik crkvenoslavenski bio se je s krščanstvom u crkvi malo ne svili Slavenah nastanio; nu protežuč se tek na poslove crkvene, nije nigdje koriena u narodu uhvatio, dapače je i u svojoj prvotnoj do¬ movini zamro, a kamo-li je bio od ostalih Slavenah usvojen. Upravo crkveno-slavenski jezik pokazuje i dokazuje, da su slavenski na¬ rodi iza svoga razstanka svaki osebce samostalno živili. Kako to dakle, da imaju svi slavenski narodi dosta riečih isto- vietnih, da Rusi, Cesi, Poljaci i južni Slaveni tolike trave istimi imeni zovu, premda ovi potonji nisu nikada, dokle historija dopire, posredno ili neposredno s ostalom slavenskom bračom občili, a kamo-li su se svi Slaveni posije svoga razstanka dogovarali i ugovor kakov učinili, po kojem če ove ili one biline, pa i druge stvari jednako zvati i ona jim imena nadjenuti, kakva se i dan danas upo- trebljavaju; ili pako da su se takove rieči knjigom u našem puku razprostranile, kad ovaj ponajviše niti sada neumie štiti? Slavenska uzajamnost u jeziku napreduje i sada vrlo slabo, akoprem joj idu na ruku pismo, štampa, znanost i občila. U puk jošte nije prodrla sviest, da su Rusi, Češi i Poljaci naša brača, a kamo-li je djelovala na njega njihova knjiga, te je iz nje tobože usvojio puno riečih. Kako su se u naš jezik uvukle mnoge njemačke, talijanske, turske i magjarske rieči, to lasno razabiremo: mi smo je dobili od naših susiedah, s kojimi smo se miešali; al medju nami i Poljaci ili Lužičani nije bilo nikada mješavine, pa opet imamo š njimi više zajedničkih riečih, nego s našimi susjedi. Ovdje dakle neima druge nego vjerovati, da su sadašnja slaven¬ ska plemena bila njekoč jedan narod jed noga ter istoga jezika, pa su se stoprv u historičko doba razišla, razplodila i razgranila.' Uz 1 Gotski pisac Jornandes (živio je u sredini 6. vieka posije Isukrsta), piše naročito: „Juxta sinistrum latus (montium Daeiae), quod in aquilonem vergit, et ab ortu Vistulae fluminis per immensa spatia Winidarum natio populosa consedit. — Hi ab una stirpe exorti tria nune nomina edidere, id est Veneti, Antes, Sclavi. (De Getarum sive Gothorum orig. Cap. 5. et 23.^) Q B. ŠULKK, to se je i jezik, koji bijaše izprva jedan jedinit, sve to više razi- lazio; stara jezgra je ostala, inače pako se je svako narjeČje prema postojecim okolnostim dotičnoga plemena osebce razvijalo i napokon sam o stalni m jezikom postalo. Odavde razabiremo, da su imena stvarili i pojmovali, koja u svili slavenskih jezieih jednako glase, jošt onda postala, kad su bili Slaveni cigli jedan narod, dakle prije nego su pojedina plemena iz pradomo¬ vine na zapad i jug odselila i ondje se nastanila, gdje jih i sada ima. Ova izreka je po predmet moje razpravice vrlo znamenita; nu da moje umovanje niti je samovoljno nit subjektivno, to potvrdjuje znanost i poviest. Doista su štioci čuli za indoevropski ili kako Niemci vole (dosta nespretno) govoriti, za indogermanski narod. Poviest nežna za njega, a kamo li ga gdje izriekom napominje: pa je opet učeni sviet uvjeren, da je bilo takva naroda, dapače i nagadja, gdje je stanovao, kakvim je jezikom govorio. Naučeni se osniva to uvje¬ ren j e i nagadjanje? Izpitujuc mnoge evropske i azijske jezike opazili su naučnjaci, da u njih ima mnogo riečih, koje jednako glase, a isto znaČe, pa ne samo riečih, nego i gramatičnih formah; po imenu ima te srodnosti medju jezici grčkim, latinskim, slavenskim, germanskim, perzijskim, sanskritskim itd.; a nipošto ne spada u to kolo jezik arapski, turski ili magjarski. Ova srodnost jezika pomenutih evropskih i azijskih narodah potakla je naucnjake, da su ju svestrano iztraživali, te napokon do uvjerenja dospjeli, da je morao u davnoj davnini življeti narod (»šobita jezika, od kojega lozu vuku gore navedeni narodi i jezici. Jer kao što grane drveta, makar kako različite sta- rinom : veličinom, iz istoga su stabla nikle, istim se sokom od- hranile: onako i pomenuti srodni jezici, makar kako danas razli- čiti, mora da su imali njekada jednoga otca; al su se njegovi po¬ tomci kao rakova djeca po svietu razišli, te se je isti jezik s vre¬ menom tako osebujno kod svakoga plemena razvio, da sada nazire samo znanost onu starinski! srodnost, što je medju njimi ima . 1 A nije ovo ostala pusta teorija bez upotrebe, vec danas ima množina 1 „Zu der arischen Grundsprache gelangte man in der Weise, dass man aus der Gemeinsamkeit der Erscheinungen in den Sondersprachen die Er- scheinungen der allen diesen Sondersprachen gemeinsamen Muttersprache, d. i. der arischen (indo-europaischen) Grundsprache reconstruirte und dies so\vohl in Bezug auf deren gramatische, \vie lexicale Seite. u Dr. Greg. Krek: Einleitung in die slavische Literaturgeschickte. Graz 1874. str. 6. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PR AVTE K. 7 knjigah o pranarodu indoevropskom, o njegovu jeziku, domovini, obrazovanosti, dapače ima vec i rječnik toga jezika . 1 Ako se komu ovo dokazi vanj e ipak Čini odviše abstraktno i ne¬ bulozno, zato sto historija nista nežna za indoevropski pranarod: evo mu drugoga primjera iz nedvojbene poviesti. Sadašnji jezici francezki, španjolski, talijanski i rumunski tako su sr o dni, da kad bi iz tih jezikali uklonio svu zajednicu rieČih i gramatike, ono što bi preostalo, nebi se više moglo zvati jezikom francezkim itd. Od- kuda ovolika srodnost, kad narodi govoreči te jezike vrlo su po Evropi razsuti? Na to odgovara poviest jasno i razgovietno, da su ti je¬ zici zato tako slični, što svi polaze od latinskoga, koji dan danas samo jošt u knjiži živi, jer se je razsutkom rimskoga carstva malo po malo takodjer razpao ili pravo govorec razgranao, te su ove grane korienje pustile, a od svake je osobito stablo naraslo . 2 Slična su porekla sadanji slavenski jezici. Da su ruski, srbsko- hrvatski, bugarski, češki, poljski i lužički jezik vrlo srodni, srod- niji od romanskih, o tom nitko i nesumnja; da se ti jezici nisu mogli jedan iz drugoga razviti, to uči poviest i njihova gramatika: oni su jedan prema drugomu kao brat prema bratu, nipošto kao roditelj prema djeci. Filolozi smisliše dakle sve misli u jednu, da 1 F. C. August Fick: Worterbuck der indogermanischen Grundsprache. Gottingen 1868. 2 Die Ursache der Aehnlichkeit besteht darin, dass franzosisch und ita- lienisch aus dem Lateinischen stammen, also einmal eine einzige Sprache bildeten, namlich eben das Lateinische. Geradeso niuss es sich nun mit dem Sanskrit und dem Deutschen verhalten ; beide miissen dereinst eine Sprache gebildet liaben, nur ist diese eine Sprache, von der Deutsch und Sanskrit fast Tochtersprachen zu nennen sind, wie Franzosisch und Italienisch vom Lateinischen, nicht melir vorhanden. Wir wissen, dass es ein Volk gegeben hat, das das Lateinische spracli, die Romer. Es muss aucli ein Volk ge¬ geben liaben, das die Ursprache redete, woraus Deutsch und Sanskrit ge- flossen sind, ein Volk, das existirte zu einer Zeit, wo es weder Deutsche nocli Inder gab. Es ist aber nicht bloss das Deutsche mit dem Sanskrit venvandt, sondern aucli das Lateinische, Griechische, Russische und iiber- liaupt Slavische, ferner das Celtisclie und in Asien das Armenische und Persische mit maneken Nebenzweigen. Die Alinen aller Volker, die diese Sprache sprechen, miissen dalier mit den Alinen der Deutschen und Inder ein Volk ausgemackt liaben, und die Spraclnvissenschaft muss also ein Urvolk aufstelleu, das weit alter als alles ist, was wir von europaischer Ge- schichte wissen. Wo dasselbe gewohnt hat, ist nocli nicht festgestellt, nocli weniger die Zeit, wo wir es nocli vereinigt zu denken liaben. Dagegen bietet die Sprache merkwtirdige Haltpunkte, um iiber seinen Culturzustand Einiges zu ermitteln. (L. Geiger 1. c. str. 16). 8 B. ŠULEK, su sadašnji slavenski jezici potekli iz jednoga vrela, da su grarie jednoga stabla. No gdje je to vrelo, gdje je to stablo? Jedno vrieme mišljahu, da je staroslavenski ili crkveno-slavenski jezik otac ostalih; nu potanje iztraživanje dokaza, da to nemože biti, jer je taj jezik samo brat ostalih slavenskih, ni pošto roditelj. Toga roditelja neima više; da ga je pako bilo, tomu se domi¬ šljamo onom izviestnošču, kojom i roditelju svake djece. Kao sto su sadašnji romanski jezici imali svog otca, naime jezik latinski: onako su ga imali i sadašnji slavenski jezici. Tit odkuda jim ono- lika srodnost, ako nisu sinovi jednog otca? Nemože se kazati, da je sličnost riečih u raznih slavenskih jezicih samo plod slučaja; jer slučaj se može potezati na pojedine iznimne primjere, nipošto pako na množtvo. Kad bi bilo u slavenskih jezicih samo njekoliko jed- nakih riečih, neka bi to bio slučaj; al jih ondje imade toliko, da se srodnost mora prozvati pravilom, a nesrodnost iznimkom; slučaj pako nemože biti pravilom. Ovdje nam se nameče drugo pitanje: ako sadašnji slavenski na¬ rodi poliežu od jednoga praslavenskoga naroda: kada je živio taj narod? Kada su govorih svi Slaveni jedan te isti jezik? Na ovo pitanje nemože se sada potanko odgovoriti, zato što je prva doba našega naroda neprobitnom tamom zastrta. Samo toliko znademo, da je to bilo vrlo davno; jer več starinski pisci napo- minju više slavenskih plemenah; isti Herodot razlikuje več Venede, Budine, Neure; nego buduč da nista nespominje za njihov jezik, nemože se danas nista temeljita o tom osječi. Da su bili Slaveni več u prastaro doba na više granah pociepani, tomu se s razlogom domišljamo iz onoga, što najstariji pisci jav- ljaju o neizmjernome množtvu slavenskih narodah. 1 Nemože se lasno pomisliti, da u naroda, koji se je u oči historičke dobe pru- žao od Ponta do Balta, nije bilo nariečjah, da su onda svi Slaveni posve istim jezikom govorili. Jesu h onda več postojala ona na¬ rječja, koja sada živu, ili su pako ta najstarija narječja izumrla, kao što crkveno-slavensko, a ona, od kojih poliežu slavenski jezici, postala su u zoru historičke dobe — to se sada nemože više osječi. Nego kao što nepostaju narodi naprečae, onako niti narječja, i ovim se hoče puno vremena, dok se razviju samostalno. Sigurno je dakle, da slavenski jezici nisu bili u svom postanku onako razlučeni kako 1 Šafarik 1. c. str. 59, 64. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIRE. 9 dan danas, da su se malo po malo razilazili, ter izprva srodniji bili jedan drugomu nego sto sada, pa tim srodniji čim stanji, čim bliži zajedničkomu vrelu. Ako su pako zajedničke svim Slavenom rieči postale onda, dok su ovi bili na okupu i jedan narod, kao sto drugčije nije moglo biti: to su te rieči svakako vrlo stare i prastare, te njihov posta- nak siže daleko u predliistoričku dobu. Nego upravo s toga su te rieči po nas vrlo znamenite; jer narod nadieva ime samo onim stvarim, koje poznaje, i onim mislim, koje je zamislio. Dakle za¬ jedničke slavenske rieči uče nas, što su Slaveni u onoj davno j dav¬ nini poznavali, kad su još bili jedan narod; rieči te su dakle vjcrno i živo ogledalo praslavenskoga znanja, ključ, koji če nam odškri- nuti vrata od pradobe našega naroda. Istim ovim postupkom nastoji se objasniti prošlost indoevropskoga pranaroda. Korjenike premnogih riečih, kojimi se naznačuju razni odnošaji rodstva (n. pr. otac, mati, brat, sestra, kči itd.), zatira uda tiela (n. pr. oko, uho, nos itd.), obični prirodni pojavi (n. pr. sunce, mjesec, dan, noč, vjetar, more itd.), njekoje životinje (tur, ovca, vepar, guska itd.), njekoje biline (raž, pir, buk itd.), njekoje sprave (os, igo itd.) — nalazimo malo ne u svili jezicih indoevrop¬ skoga porekla: odavde se izvodi, da su sve te stvari poznate bile več indoevropskomu pranarodu. Badava češ pako u tih jezicih tra- žiti korjenike riečih klima, pluga, vrebca, živca, gusalah itd. A zašto jih ondje neima? Jer indoevropski pranarod nije poznavao dotičnih stvarih, dakle nije ni razloga imao nadjesti jim kakvo ime. 1 Zašto nebi mi takodjer onako radili kao što iztražioci indoev¬ ropskoga naroda, kad i onako stojimo na tvrdjem temelju od njih? Jer za njihov narod nežna ništa poviest, a za slavenski lje znade. Iztraživ dakle svim Slavenom zajedničke rieči, koje se potežu na prirodne predmete, na domači život, na obrtnost, ratar3tvo, umie- nje, pravo i vjeru, znat čemo od prilike, koliko su toga stari, jošte 1 Auf Grundlage des gemeinsamen arischen Wortschatzes, mit Beriick- sichtigung des Inhaltes, des Begriffes der Worter ivurde der Ciilturzustand des Volkes zu eruiren getrachtet, der demselben in dieser Periode eigen gewesen, eiu Unternehmen, das den Resultaten der materiellen Archaeo- logie ebenbiirtig au die Seite gestellt zu \verden verdient und die grosste Beachtung nicht mir der Archaeologie sondern auch der Cultur- und Sitten- geschiclite erheischt, da die Sprache allein es ist, die iiber diese Zeit des arischen Lebens Liclit zu verbreiten und das sonst Ungeivisse der Urzeit zu historischen Thatsachen zu erheben vermag. u Krek u pom. djelu str. 15. 10 B. ŠULEK, nerazciepkani Slaveni poznavali, te čemo si moči stvoriti vjernu donjekle sliku njiliova znanja i umienja, pod jedno pako uvježbat čemo, na kojem stupnju obrazovanosti bili su južni Slaveni, dakle i Hrvati, kad su sa sjevera selili u svoju sadašnju domovinu. A nečemo se stidjeti te slike, koja če nam se prikazati, kad iz¬ nesemo na vidik to sveslavensko blago. Naši protivnici, najpače Niemci, nastojahu, istina, sliku tu pomrčiti; po njihovom zlobnom kazivanju, u kojem je 1 juti naš neprijatelj Gebhardi 1 najdalje do- tjerao, bijahu Slaveni, prije nego su se pokrstili oli poniemčili, na¬ rod tako zapušten, kao što su afrički ili američki divljaci, dapače baš kao skot, od kojega su se samo svojom besjedom razlikovali; sirovost, okrutnost, divljačtvo, strašljivost, glupost i neukost bijaše njihova baština; hlapstvo i robstvo njihova vjekovita sudbina. Več praslavenski jezik pobija do noge ovakve klevete, buduči živ do danas svjedok znamenite obrazovanosti prastarih Slavenah, kao što ču malo niže potanko dokazati. Neima u njem doduše riečih za predmete novije kulture, koja je plod sadašnjega vieka; nu mi niti negovorirao o sadašnjosti nego o narodu, koji je živio prije dvie tri tisuče godinah. Ako smo mi sada u mnogo koječem zaostali, budi nam utjehom, pa i pobudom, da su naši pradjedovi, (dokazom je tomu slavenski jezik) vrlo uzvišeno mjesto medju drugimi narodi več onda zauzimali, kad su mnogi njihovi susjedi u pravom smislu rieČi barbari bili. Nišam nakanio iznieti ovdje na vidjelo svekoliko praslavensko blago jezika; tomu jedan čovjek nije dorastao, tomu se hoče više vješta- kah. Pa kamo sreče, da se o vi toga posla prilivate i da svaki svoju struku onako od prilike pretrese i protraži, kao što sam ja poku- šao kod biljarstva, po imenu pako da se izpitaju sveslavenske rieČi potežuče se na životinjstvo, rudstvo, gospodarstvo, tehničke struke, pravoslovje i vjeru. Tim bi se ne samo znatno razjasnila najstarija doba Slavenah, nego bi se i prava slavenština na vidik iz vadila, te bi se prokrčila staža naravnomu razvitku u sveslavenskom sinjem sadašnjih slaven- skih jezikali, koji su u tom pogledu više maiije s puta zašli. Evo moga priloga takvomu radu! Ja sam pokupio zajednička slavenska imena bilja. Svaki i divi ji narod nadieva ime bilju, ko¬ jega mu prieko treba; nu toga ima obično vrlo malo. Tim više se 1 Geschickte der \Venden. Halle 1719. Sravni KoMrov Vyklad ku Slavy dcefe, str. 461. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 11 dakle čovjek mora diviti velikomu množtvu sveslavenskih imenah bilja, kojih ima toliko, te se možemo domišljati, da su prastari Sla- veni vrlo pomnjivo priroda iztraživali i poznavali; jer kao sto več malo prije napomenuh, imena se nadievaju samo poznatim stvarim. Al poznavanje prirode je najočitiji biljeg narodujega napredka: tup i glup Čovjek nemari za ono, što ga okružuje, ako mu to nije od prieke koristi ili štete; a poznavanje darovali prirode potiče njihovu izpitivanju i iipotrebljavanju, čemu se opet hoče razmišljanja i prak¬ tične vještine. Da nedosadjujem občenitim razmatranjem, od kojega slaba ko¬ rist bez potanka razglabanja, prieči ču na specijalnosti i nabrojiti na broj ono bilje, koje su več stari Slaveni poznavali. Ncplašite se, da ču vas voditi po tamnih hodnicih korjenodubstva: ja ču samo ono navesti, što je bjelodano i očevidno, ostavljajuč drugim paljet- kovanje na tom polju. Več Herodot (IV. 21) piše, da Budini, za koje Šafarik dokaza, da su bili slavenski narod, stanovahu u zemlji punoj svake ruke drveča, to jest u zemlji šumom obrasloj. Ovakve bijahu valjda i ostale slavenske zemlje, jer se za čudo sudaraju sva slavenska imena šumskoga drveča. Ovamo ide ponajprije: Dub, slov. dob, cslav. a&ei, izprva fl;sRf>7», rus - Ayb^, ces. dub, polj. dab, bu(j. d r i>b, luž. dub, lat. quercus, njem. Eiclie. — Zname¬ nito je, da kao što je u Grkah rieč i ftoO; znaČila izprva hrast (lat. cjuercus), pa onda u obče stablo, drvo, zato što je hrastovo drvo bilo u grčkih šumali najpretežnije: s istoga valjda razloga znaČi dub sada u Dalmaciji, pa i u jeziku crkveno - slavenskom, ne samo quercus, nego i drvo u obče. Mjesto rieči dub rabi sada kod nas obično rieč hrast, koje ima takodjer u ostalih slavenskih jezicih, nego ondje znači ono što mi zovemo grm, šikara. Rod hrasta ili duba zovu svi Slaveni osobitim al jednakim imenom ž e- lud, slov. želod, cslav. rus. aceJiy/\i», čes. žalud, polj. žoladž, luž. žoldž. Mjesto ove rieči upotrebljava se sada kod nas više žirka, coli. žir, jer se njime krmad Žiri t. j. tovi. B u k, B u k v a, slov. bukev, bukva, cslav. RoyKbi, r\‘H'rkg, rus. oyK r L, ces. luž. buk, polj. buk, bukiew, lat. Fagus, njem. Buche; a plod se zove občenito buk vica, koja rieč znači jošt i B e t o n i c a. Grab, Grabr, Gabr, Grabrika, rus. rpači., rpaČHHa, čes. lirab, habr, polj. luž. grab, lat. Carpinus Betulus, njem. Weissbuche. 12 B. ŠULEK, Lipa, ovako se zove u svih ostalih slavenskih jezicih, lat. Tilia (europaea), njem. Linde. Breza, cslav. R(>R3S, rus. depeša, čes. bnza, breza, polj. brzoza, luž. brieza, braza, lat. Betula alba, njem. Birke. Briest, Brst, slov. brest, cslav. Rpncn., rus. depecrt, de- pecTima, ces. brest, polj. brzost, lat. Ulmus campestris, njem. Ulme. Vez, rus. bhst*, ces. vaz, polj. wiaz, luž. vez, lat. Ulmus effusa, W%ttd. } njem. Flatterulme. Jasen, slov. jesen, cslav. iaociih , rus. ncem>, HceHHMKij, čes. jesen, jasan, polj. jesion, luž. jasen, lat. Fraxinus, njem. Esclie. Jasi k a, slov. j esika, cslav. očima, rus. očima, ocniKa, čes. osyka, polj. osina, osika, osa, osica, luž. vosa, voseca, lat. Populus tre- mula, njem. Zitterpappel Joba, J o v a, slov. jalša, jelša, jevša, cslav. ic.vknj, eah.va, oah\a, oajca, rus. om>xa, iojixa, ejixa, mnixa, oamumia, čes. olše, polj. olsza, luž. volša, lat. Alnus, njem. Erle. Dubrave, hrastici, bukvici, grabrici i ostale šume promiešane bijaliu, kao što i dan danas, drugim drvečem. Ovo su znali več Praslaveni i razlikovali takva stabla od ostalih, nadjenuv jim oso- bita imena, koja i dan danas živu po svem slavenskom svietu. Ovarao ide: Jagnje d, Jagnjeda, slov. jagned, cslav. , wrn.A^7», čes. jehnčda, slovački jahnčda, lat. Populus nigra, njem. sch\varze Pappel. Klen, Klien, Kun, rus. Kvieirn, čes. klen, polj. klon, luž. klon (r= Ornus), lat. Acer campestre, njem. Massholder, Feldahorn. Javor, J ah or, cslav. iftBOpi, rus. nnop-b, polj. čes. luž. bu(j. javor, lat. Acer platanoides, njem. Ahorn. M a k 1 e n, M a k 1 j e n, rus. HeKJieim, polj. nieklon, lat. Acer tataricum. Paki en, lat. Acer Monspessulanum, rus. naK*ieHOK r n (=: Acer campestre), naKJiem>, polj. poklon (= Acer tataricum). N a g 1 e n, N a g n o j, N egu oj, N e g n j i 1 a, rus. Hernoii, HerHHioHKa (= Taxus), lat. Cytisus, njem. Geissklee. Sliedečega drveča ima u šumah pomanje; što su ga Praslaveni poznavali i jednakimi imeni zvali, tomu če biti uzrok plod, kojim su se po svoj prilici hranili. C r e m z a, Creraža, Crimza, Crinza, S r e m z a , slov. crensa, crinz, rus. i iepe.Myxa, uepeivixa, čes. stfemcha, tfemcha, polj. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 13 trzeincha, czeremcha, lat. Prunus Padus et Mahaleb, njem. Trau- benkirsche, Steinkirsche. Plod joj je gorak i nakiseo, zato se za njega sada kod nas ne- mari, jer imamo sladjega voča; nu Kalmuci ga jošt i danas s mlie- kom vare, i od toga njekakav pekmez gotove. Isto tako pripovieda več Herodot za narod Agrippai, koji je stanovao u današnjoj Ru¬ siji, da se hrani plodom cremze (tcovtocčv) : kad to voče dozori, ciede ga kroz krpe, a črni sok ližu ili s mliekom vare. Baškiri postu- paiu i dan danas onako. (Gled. Herodotovv dčiinv. Preložil J. Kvičala. Str. 74). Jarebina, slov. jerebika, jerebikovc, rebika (= Oxycoccus), rus. paČMiia, pflČMKa, pačnHirb, phčhhhhitl, xpa6ima, opobmia, čes. jefab, jefabina, jefubek, fefab, ferabina, polj. jarzab, jarz^bina, luž. jerebina, lierebina, lat. Sorbus Aucuparia, njem. Vogelbeerbaum. Breka, Breki n ja, Breku n j a, Brekulja, slovenski brenka, brenkovc, mr us. bepeKa, polj. brz§k, brzekinia, breknica, bereka, berestka, čes. brek, bfekynč, slčki. brak, lat. Sorbus tor¬ ni inalis, njem. Elsebeerbaum. O s k o r u s, Oskoruša, Oskorušva, cslav. ochofioviin, čes. oskoruše, oškeruše voskoruše, slčki oskoruch, očkohruška, ru- munjski cKop»m, lat. Sorbus domestica, njem. Sperberbaum. Muk, M u k i n j a, M u k o v n i c a , slov. močnek, mok, mo- kovc, mokovnica, rus. Myuiinu,a (= Arctostaphylos), čes. muk, mukynč, polj. macznica (= Arctostaphylos), lat. Sorbus Aria, njem. Mehlbaum. Topol, Topola, cslav. Toiio.m, ionom, rus. toiio.il, Tonoma, TonojiLHinrL, bug. topola, čes. topol, polj. topol, topola, luž. topol, lat. Populus alba, njem. Silberpappel. Iva, cslav. ima, iik ima, nima, rus. ima, nmiHa, HBymKa, Hrnipa, čes. jiva, hyva, yva, polj. iwa, lat. Salix Capraea, njem. Sahhveide. v * • Ovako se zove kod nas i Cehali jošt i Ajuga (Chamaepitys). R a k i t a, rus. paKtrra, bug. rakitt, polj. rokita, rokicina (= Sa- lix rosmarinifolia), čes. slč. rakyta, luž. rekit, lat. Salix (Capraea, viminalis), njem. (Šalil-) AVeide. V r b a, cslav. Kpi»ca, rus. Bepba, čes. vrba, polj. avierzba, luž. včrba, lat. Salix, njem. AVeide. R a š e 1 j k a, Rašeljika, slov. rešlika, Čes. fešetlak (Rharn- nus), luž. rešešin (Rliamnus), lat. Prunus Mahaleb, Steinaveichsel (na sjeveru neraste). 14 B. ŠULEK, Trepetljika, Trepetuša, Trepola, slov. trepetlika, trep telika, polj. trzepieeina, lat. Populus treinula. Sravni gore Jasi k a. Sva dosada navedena drveta idu u bjelogoricu; nego da je bilo u praslavenskoj domovini i crnogorice iliti omore, to svjedoči He¬ rodot, pišuci, da su se slavenski Budini hranili sjemenjem od šiša- ricah (onako kao sto piše Tacit za Niemce, da su se žirom hranili). Isto nam dokazuju njekoja sveslavenska imena; sto ovih mnogo neima, tomu je uzrok ponajviše sama narav crnogorice: njezino drveče je na oko vrlo slično jedno drugomu, zato ga več ni stari Grči nisu potanko razlikovali, te se naučnjaci i sada jošte muče izpitujuc, kakve su vrsti pojedini pisci razumievali rieČma zkv.TV) i tcitu;. Isti metež vlada i u sveslavenskih imenih. Najobeenitija i naj- poznatija je rieč Bor, slov. i borove, cslav. ROf>T>, rus. čop^n 1 , čes. polj. bor, lat. Pinus sylvestris, njem. Fohre, Kiefer. Jel, Jela, slov. i jelva, jala, jelkove, jedla, jeu, jeuka, cslav. tejvL, leiui, rus. e.*B, H-ibrna, ejina, čes. jedle, polj. jodla, luž. jedla, jidla, lat . Abies pectinata, njem. Edeltanne. Smrča, S m r k, Smreka, S m r i č, Smrik, S m r i e k, S m rje k a, slov. cmrek, cmrok, smereka, smrok , cslav. cuptvft, cnpi; yi», CHpLYL, (= Cedrus), mrus. CBupica, mMepKa, bug. smrekov, čes. smrk, slč. smrek, polj. smrok, smroczyna, smrek, smerek, š\vierk, švvierka, šwierczyna, luž. šmrjek, šmrjok, smrok, lat. Abies excelsa; Juniperus communis, njem. Rothtanne, Ficlite; Wachholder. H v oj a, H v oj k a, slov. hoja, hojka, rus. xboh, čes. chvoj, chvoje, chvojka, chvojina, polj. choja, choina, choinka, chojka, luž. kliojna, cliojca, lat. Pinus; Abies, njem. Fichte; Tanne. S o sna, cslav. cocm, cocha, rus. cocHa, čes. polj. sosna, lat Pinus, obeenito rabi sjevernim Slavenom, al u nas, koliko sam do- znao, negovori se više. Tisa, cslav. thcj, (=: TerebinAus), rus. mncČTb, čes. tis, tisa, polj. cis, lat. Taxus baccata, njem. Eibe. Gdje ima šume, ondje ima jamačno i šikarja, u ovom pako opet svakojakih bokorah, šibljakah i čbunovah, ako ne u sainoj šumi, a ono na okolo nje; sigurno ima grmlja po mjestih kršnih, neplod¬ nih. Ako su stari Slaveni poznavali malo ne sve vrsti drveča u 1 Ova rieč znači sada u Rušah piesak obrastao u bor i brezu. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVJEK. 15 njihovih šumali rastučega, to je znak, da su bili prilično postupili u obrazovanosti. Nu možda če tko ipak prigovoriti, da poznavanju naočita, visoka, krošnjasta drveča netreba baš puno uma, jer nam te stvari tako udaraju u oči, da se ove i nehotice za njimi otimlju. Recimo, da je istina; al za neznatno grmlje nemože se to kazati, pa evo stari Slavjani poznavahu i sve šikarje, kao što svjedoče sliedeča sveslavenska imena: Baz, Baza, Bazag, Bazg, Bazdov, B a z d o v i n a, Bazga, Bazgovina, Bazika, Bazovina, Bažovina, Boža, Bozgovina, Božo vina, B uzika, Bzova, Bzo- vina, Abzov, Zova, Zovina. Sva ova kojekako izpremie- njena imena nadieva hrvatski narod jednomu ter istomu grmu, od kojega narasta kadšto čitavo stablo. Ovo se ime i kod ostalih Sla- venah svakojako rnienja, nu korjenika mu je svagdje ista, doka¬ zom, da je praslavenska. Evo tih promienah: slov. bezdjina. bezeg, bezg, bezga, bezgovina, bizovc, bezovc, rus. 6o3t>, 63K)kt>, 6y3HHa, 6a30BHnm>, čes. bez, bzina, chebz, polj. bez, slčki bez, chabzda, luž. baz, boz, lat,. Sambucus nigra, njem. Flieder, Schwarzholder. Borovi ca, čes. borovice, slčki borovnjak, borovka, borievka, borovec, borovčia, lat. Juniperus communis. njem. Wachholder. 1 Drien, slov. dren, cslav. Afmi(hitiii) , rus. lepemu, čes. dfin, slčki drien, polj. dereii, lat. Cornus mascula, 7ijem. Kornelkirsche. S vib, S viba, cslav. crhki^iit.), rus. cim^Hiia, cbh/\obhhkt>, čes. svid, svida, polj. šwidwa, šwidwina, lat. Cornus sanguinea, njem. Hartriegel. Glag, Glog, slov. glah, gloh, glagovc, glogove, cslav. mori, rus. rjion>, tjio^Tj, taot^b, rjiy^HHa, čes. hloh, polj. luž. giog, lat. Crataegus Ox) r acantha, njem. Hagedorn, AVeissdorn. Šipa k, slov. šipek, ščipek, cslav. iiiiiiit»kt, , rus. mirnima, mn- noBnuirb, numnuma, miinumiiiiirL, munimiKa, čes. šip, šipek, polj. szyp, luž. šipka, lat. Rosa canina, et fructus, njem. Hagebutte. Kod južnih Slavenab zove se ovako jošt i južno voče, lat. Punica Gra- natura, njem. Granatapfel, inače prema talijanskomu „mela granata^ mogranj zvauo. Oba ova šipka radjaju plodom razne veličine, nu slična oblika, odtuda jim kod nas isto ime. 1 Ovaj grm je to svoje ime očevidno dobio, što je nalik na bor (jer če¬ ški se zove borovica i malen bor). S istoga razloga valjda dobio je ime jalovac, rus. HJioBeiyi>, ejieHe^t, čes. jalovec, slčki jalavec, polj! jato- wiec, luž. j a tore, jaclilovc, jaioveuc — ako ova rieč polieže od jela, kao što nagadja Jungman. Ovo potonje ime je pretežnije kod ostalih Slavenah. 16 B. ŠULEK, Za onu prvu vrst šipka ima kod nas i kod Rusali jošt i drugo, valjda šaljivo ime; nu starost njegovu dokazuje veliko prostranstvo, gdje ga baš prost puk govori, a u knjiži neima. Štokavci kažu s v r b i g u z (Vuk), sv r big u žica (Dubrovč.), Slovenci srbi n, srblivka, srboritec, srboritka, Rusi cep6apnHHHK'fc, CBopobopHHa, cep6a*iHna, cHpČHpiiuHHKT*. Kalina, rus. KajiHHa, Kajumica, KUJiHHHHa, čes. polj. luž. ka¬ lina, lat. Viburnum Opulus, njem. Schneeball. Lieska, slov. leska, cslav. AftCKA, rus. Ji r bin,HHa, 3 ajieni,HHa, čes. liska, sle. lieska, polj. leszczyna, laska (== palica), luž. leščina, lješnička, lat. Corjlus Avellana, njem. Haselstrauch. H u d i k a, U d i k a, H u d i k o v i n a, F u d 1 j i k a, F u 1 j i k a, slov. hudolesovina, hudovirnik, hudovitovna, čes. chudovina, lat. Vi¬ burnum Lantana, njem. Bandstrauch. Krkov, Krkavina, Kr uši na, slov. krhličovje, krhli- kovna, rus. KpyinnHa, KapjiymiiHa, čes. krušina, polj. kruszyna, kruchinia, kruszewina, kruszczyna, lat. Rliamnus Frangula, njem. Faulbaum, Kreuzdorn. Z i m o 1 e z , Zimolezovina, rus. hchmojioctb , 5 KHJi 0 My (— Convolvulus arvensis), čes. brečtan, br- slen, bršlen (~ Evonymus), polj. brzestan, lat. Hedera Helix, njem. Epheu. Bij uš c, Bljust, slov. bljušč, blušec, plušc, cslav. gaiouitl, rus. n.uoni,L, polj. bluszcz. U svik ostalih slavenskih jezicih ozna¬ čuje se ovim imenom Hedera Helix, njem. Epheu, samo kod nas zove se tako bilina zvana lat. Tamus communis, a njem. Schmeer- wurz, valjda zato, sto je nalik na bršljan, al na sjeveru je neima. Biloloza, Biela loža, rus. čbjiojioaTb (n: Salix Gmelini), čiiJiojioaHHirb (= Eurotia ceratoidcs), lat. Clematis Vitalba, njem. Waldrebe. Rekao bih, da je ovo samo prievod latinskoga Vitalba (vitis alba), da te rieči neima i u ruskom jeziku, gdje posve drugo znači. — Isti ovi grmič zove se kod nas ipavit, pavitina, p a v e t i n a , cslav. iijiuiiti,. U drugom slavenskom jeziku nišam te rieči našao, samo Poljaei zovu isti grm p o w o j n i k , w i j n i k. Imela, Omela, slov. i olnnetje, cslav. iiMe.ia, omcal(hiiki), rus. oMejia, čes. jmel, jemela, slč. omclj, omelo, polj. jemiel, jemiola, luž. jemjelina, lat. Viscurn album, njem. Mistel. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 17 K u p j ena, Kupi n a , slov. kopinje, kupinača, cslav. k&iiiiiij, K&nmiiirc, rus. KyneHa, icyneHL (= Polygonatura), bug. k r i>pin'h, čes. kupina, polj. kgpa, kepina (= frutex). Borovnica, rus. 6opoBKa, čopoBmm, 6ypoBHKa, ces. boruvka, boruvnice, sle. borovnica, polj. borčwka, lat. Vaccinium Myrtillus, njem. Heidclbeere. Brusnica, rus. 6pycnnna, 6pycHHKa, ces. brusnice, polj. brusz- nica, luž. prusnica, 'lat. Vaccinium Vitis Idaea, njem. Preisselbeere. Malina, Mal j u g a , slov. i malenca, m el i na, molina (Rubus fruticosus), rus. MajiHHa, čes. polj. luž. malina, lat. Rubus ldaeus, njem. Himbeere; u Braniboru pako govore Niemci jošt i danas M a 1 i n e k e n. V r i e s , V r i e s a k, V r i š t i n a , slov. vres, resa, resje, cslav. Kf»T.ci>(iu>) Kf»cc(cm»), rus. nepecT,, Bepecrc., nepecic, polj. wrzos, čes. vres, luž. rjos, ros, lat. Calluna; Eriča, njem. Iieidekraut. T r n , C r n i t r n , Trnika, T mina, T r n u 1 j a , T r- n o vi n a, rus. Tepin*, repnon h n m* , TepHHfn», Tepem>, čes. trn, trnka, polj. tarn, tarnina, tarnka, tarka, lat. Prunus spinosa, njem. Schlehdorn. TrnoSljiva, slov. trnosliva, rus. uepHocjiHBi,, čes. trnosliva, trnoslivka, trnoslava, polj. tarnošliwa, tarnosliwkay lat. Prunus in- sititia L., njem. Krieche. Klokoč, Klokočika, rus. KJieKauKa, KOJioKirniHa, kuo- khukr, polj. ktokocina, klokoczka, klekoezka, čes. klokoč, lat. Sta- phylea pinnata, njem. Pimpernuss. Kao «to sam vec napomenuo, Herodot pripovieda za Budine, da su se hranili sjemenjem od šišaricali. Al netreba misliti, da je to bila jedina hrana starih Slavenah. Razglabanje jezika uči nas, da su i stoku hranili; rieči: govedo, krava, bik, vol, tele, starlo, ovca, ovan, sir, maslo, paša, mlieko ; muzti itd., sve je to sveslavensko; isto potvrdjuje i poznija poviest. 1 Ovdje se opet nameče pitanje: jesu-li bili dnevni Slaveni samo pastiri, dakle nomadi? JamaČno je bilo plemenah, koja su se, kao što biva i dan danas u gorštaknh, ponajviše hranila stočarstvom; nego da su bili Slaveni u obče več 1 Chovani dobytka bylo li starych Slovanuv nejoblibenejši zamestknani. O Nemcicli jinak zneji dfevni zpravy: vojenskč vypravy, tekaui po všech končinach Evropy, a zbijeni cizych vlasti bylo temer jedinym jejich feme- slem Dukazem tolio jest každd stranka historie prvnicli patera stoleti po Kristli. Šafafik Starožitnosti str. 1G1. 2 18 B. ŠULKK, u predliistoriČko doba ratari, to nam nedvojbeno dokazuje veliko obilje rieČili sveslavenskih na ratarstvo se potežučih, koje više p uta h donjekle nagovještuju i sam raz vi tak, dakle poviest ratarstva. Jer neprelazi narod od stočarstva naprečac k ratarstvu, več to biva vrlo polagano. Ni je bilo vec na osvitku ratarstva pluga, nego samo drvena soha t. j. zakuČito drvo, ko jim se je zemlja rovila i rahlila. O tom piše Hehn 1 : „Der urspriingliche Pflug bestand aus einem passend gekrtimmten Sttick IIolz, wie man es in den Waldern suelite und fand, das apOTpov auvo^ov, \velches nocli Tle- siodus kennt, wahrend die verscbiedenen Tlieile des zusammenge- setzten Pfluges, des von Homer und Hesiod genannten apOTpov TrnzTov, griecbisch und lateiniscli ganz verscbieden benannt werden“. Pa kako se je zvalo to prvobitno orudje ratara? Na to odgovara isti Helin ovako: „Der alte Namen fiir den primitiven Ilakenpflug, der aus einem spitzen gekrummten Stiick Holz bestand, ist litauisch szaka, Ast, Zinke, slavisch s o h a.“ Soha je doista sveslavenska riee, j er je ima jezik cslav. cona =: fu- stis, i'us. coxa, bug. soln>, čes. polj. luž. soclia = lignum bifurcatum (Gabelholz); dapače u Rušah i Poljakah znači jošt i danas „gatu- nek pluga, ezyli radia (eine Art Ilakenpflug, gl. Linde „Slownik polski“ kod rieČi „socha u ). Savršenija od drvene sohe je rali ca, ralo, cslav. f>;uo, opiAO, rus. pa.io ; opajio, bug. ralo, oralo, ces. radio, radlice, oradlo, polj. radio, radlica, luž. radia, radlica, (Halbpflug). Kasnijc stoprv razvilo se je iz ralice ono sastavljeno orudje, ko- jim i danas obično zemlju oremo, to jest plug. Al da su ga Sla- veni več u svojoj pradomovini poznavali, to svjedoči sveslavensko ni malo promienjeno ime toga orudja ( cslav. nAoyn», rus. imyn>, bug. plug, ces. pluli, polj. plug, luž. pluli, litvanski plugas), i nje¬ govih sastavinah, naime: lemeš iliti raonik, slov. i lemež, cslav. A€M6Uih, bug. lemeš, rus. •fl.eiviex'i>, aeMem'i>, ces. lemecli, lemeš, polj. lemiesz, lat. vomer, njem. Pflugschar; črtalo, ces. čertadlo, njem. Pflugmesser; gredelj, čes. hridel, polj. grzadzicl, njem. Grendel; oje, ces. oje, luž. voj o, njem. Deichsel; igo, cslav. uro, rus. uro, ces. j ho, iho; j aram, cslav. n p h mi, rus. apeivn*, čes. jdfmo, polj. jarzmo, luž. jabr, njem. Jocli; plaz, čes. plaz, njem. Pflughaupt. — O varno idu jošt i drugi sveslavenski gospodarski nazivi, kao što n. pr. snop, kosa, srp, gumno, mlatiti, orati, sijati, grablje, 1 L. c. str. 17. i 402. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ FRAVIEK. 19 vile, saditi, kopati, pljeti, žeti, lopata, motika, žitnica, zrno, jagli, rabota 1 . Može li se pametno pomisliti, da su drevni Slaveni poznavali sve gospodarske sprave, pa opet da nisu bili ratari? Doista nemože, najpače kad se uzme na um, da su oni poznavali i svake ruke usjeve; evo jih po imenu: Proha, P r o j a, Proso, npoco u svili ostalih slavenskih jezicih, lat. Milium Panicum, njem. Hirse. Ovo je valjda ponajsta- rija vrst našega žita, i sada Slavenom omiljela; nu odprije se je puno više prosa sijalo, te Plinius (25.) pPe: „Ponticae gentes nul- lum panico praeferunt cibum“, dapače su se črnomorski primorci, zvali [Asfovo^foi. Tako razprostranjena vrst hrane morala je pro- drieti od Grkali i k Slavenom. U novije doba je kod nas kukuruz ponajviše iztisnuo proso. Jagli, slov. i jagliči, jegliči, ces. jakly, polj. jagly, luž. jagli, jaly, jaliva = ostupano proso. Raž, H rž, Rž, cslav. p-LJKh, rus. ponču , bug. rž, ces. polj. luž. rež, lat. Secale cereale, njem. Roggen, glavna je i dan danas sjevernim Slavenom hrana, pa da je bila i u staro doba, potvr- djuje njezino ime u sjevernih slav. narodah slično našemu. J e č a m, slov. ječmen, cslav. iayi»i.im, rus. irniem,, bug. ječmen, ičjunruk, čes. ječmen, slč. jačmen, polj. jeczmieii, luž. ječ¬ men, jazmen, lat. Iiordeuin vulgare, njem. Gerstc. Pšenica, Senica, cslav. iibui6Hiii|a, rus. nmeHiqa, ces. pše¬ nice, polj. pszenica, pszenca, pszenica, luž. pšeiica, pšenica, lat. Triticuih vulgare, njem. Weizen. Ova rieč dolazi od srodne rieči p šen o, koja Slovencem zuači prekrupu (Grlitze, kašu), a osta¬ lim Slavenom ostupano proso. To je navelo valjda Miklošiča, ter izvodi obje rieči od iibxaTH, {slov. pehati, ces. pichati), to jest ga¬ ziti, stiipati, tuči, kao što je postalo t r i t i c u m od t e r e r e. Pše¬ nica je dakle očevidno korjenita i praslavenska rieč. Pir, slov. pira, pirjovc, pirjevica, znači sada kod nas osobitu vrst pšenice zvanu lat. Triticum Spelta, njem. Spelt. Ovako se je valjda njekoč zvala pšenica u obče, j er se ova u sanskritskom je- 1 Što se njekoje ove rieči sudaraju n. pr. s njemačkimi, to nista nesraeta našemu dokazivanju; jer pravo kaže Helin (1. c. str. 399): „Siml nichtalle europaischen Stilmme als ©in ungetremites Ganzes und zu gleicher Zeit in Europa eingewandert, so kanil aucli aporpov, slaviscli radio u. s. w. nur entweder von dem einen zum andern iibergegangen, oder von den einzelnen, vielleicht in selir verscliicdencr Zeit, analog gebildet worden sein. u 20 B. SULKK, / 7 ziku zove pura, u grčkom ttoooc, u litvanskom p u r a i. S ovom je istovietno cslav. iiupo, koje znači proso, kasu, žito, ruski n hip e m češki pyr, peyr, peyri, poljski perz, lužički pyr, pyfo; nu ove rieči neznače više obiČnu pšenicu nego divlju, koja se naški zove pi- rika, pirevina, slovenski perilia, perjovica, lat. Triticum repen8, njem. Quecke. Kao što se sada u njekih Slavenah, po imenu Slo- vakah, pšenom nezove samo ostupano, nego u oboe proso, onako se je valjda uobičajila i rieč pšenica naprama p i r u. O v a s, slov. oves, ovs, cslav. okrct,, rus. OBec'i>, čes. bug. oves, polj. oivies, luz. vovs, bova, litv. aviza, rum. oirbc, lat. Avena sa- tiva, njem. Haber, Hafer. Kod nas se ista vrst žita zove obcenitije zob, cslav. 3om», bug. zob (= zrnje). U drugih Slavenah neima te rieči u smislu avena, samo Magjari kažu z a b. Evo vam svili slaroj Evropi poznatih vrstih usievah, koje se svc ukupno zovu jednom sveslavenskom, a vrlo shodnom rieči žito. Jedni vele, da ova dolazi od ži(vi)ti, kao „živež“, to ce reci hrana, jer su se naši predji ponajviše hranili žitom; drugi misle, da je istoga porekla s grčkim gTto;, koje znači pšenicu, kruh, brašno, pa i u obče živež. Znamenito je, da se je poslije kod pojedinih Sla¬ venah žitom prozvala ona vrst, kojom se dotični narod najviše hrani: Rus, pa gdješto i Slovak, zove žitom pšenicu; Poljak, Celi i Lužičanin raž; a Hrvat, Srbin i Slovenac proso. Nu pita se, kako su Praslaveni upotrebljavali plodine svojih njivah? Na ovo nam opet odgovaraju sveslavenske rieči, odnoseee se na porabu žita, pa te su: v v v v Z r v a n j, Zrn, Zrna, Zrni, slov. žrnek, cslav. azpiuiM, ajfrtiiTvKh rus. acepHoini, čes. žernov, njem. Handmtihle, Miihlsteiri. Mlin, slov. malin, melin, cslav. i.uiim», čes. mlyn, polj. luž. mlyn, njem. Mulile, lat. mola. M ti k a, slov. moka, cslav. uftKA, čes. mouka, rus. Myka, polj. maka, luž. muka, njem. Mehi. Kaša, K a š i c a, ovako u svili Slavenah, lat. puls. Kvas — takodjer sveslavensko, lat. fermentum. Hl jeb, slov. hleb, cslav. ( x/iHRh, rus. xjrh, što je naš vočnjak, vinograd, a kod Slovenaeah voče. Šafafik misli, da rieči vrt, v r t o g r a d dolaze od gotskoga aurts, aurtigards. Ako je to istina, svakako pada njihovo usvojenje od Slavenah u predhistoričko doba; jer kao što sam malo prije napo- menuo, rieči te rabe samo južnim Slavenom, ovi su je pako usvojiti mogli samo od Gotah črnomorskih, kojih u naše historičko doba nije više ondje bilo; jer su bili več u petom vieku posije Isukrsta ponajviše u Galiju i Hispaniju odselili. 1 — U ostalom pripovieda več Herodot (III. 109.), da su se medju Budini, ratari i pastili, nastanili Geloni, sijuči žito i imajuči vrtove. Može se dakle pomi¬ sliti, da su Slaveni več od onih Gelonah vrtove naučili graditi i raditi; to nam nagoviešta i poviše sveslavenskih vrtlarskih riečih, kao što: greda, cslav. rpap , rus - rpa^a, ces. hrada, hradka, polj. grzeda, grzadka, njem. Gartenbeet; — motika, lopata, grablje, cslav. rpesnift, rus. rpa6 jih , čes. hrable, luž. grabje, rabje; raz sad, cslav. p^ca^(iitii), rus. pa3ca^a, čes. polj. rozsada, luž. presada, njem. Setzpflanze. „Sve ove rieči mogli su drevni Slaveni imati, te dotične stvari poznavati; al odtuda se nemože jošt izvoditi, da su imali sami svoje vrtove, kad se nežna šta su u njih sijali i sadili.“ Ovako bi mogao tko prigovoriti; samo se vara, ako misli', da neznamo šta je raslo u onih praslavenskih vrtogradih. Sveslavenske rieči razlažu nam to takodjer jasno i potanko. Tu je bilo več u ono prastaro doba svake ruke rašča i povrča. Razmotrimo malko taj drevni sla- venski vrt! Gdje se je žito sijalo, ondje se je do skora sijati počelo i s o- č i v o, koje se svojim hranivom i svojom trajnošču uzporediti može 1 Šafafik Starožitnosti str. 346. 22 B. ŠULZK, sa žitom, dapače ga u njokom pogledu i nadkriljuje. Gdje je so- čivo samonikom raslo, ondje su vec pastiri lasno razabrali njegovu vrsnoču, te ga i sami sijali i širili. Nu gdje je raslo samoniČice? Na to se pitanje ni danas neuraie složno odgovoriti. Za leč u se misli, da je došla s juga, jer u Egjiptu bijaše baš i osobit grad Phacussa, to jest grad leče, pa isto natuca i njezino ime leča, lat. lens, cslav. vaiiit.a. Kod drugih Slavenah drugo je ime običnije, naime sočivo ili so či vica, cslav. coyiiko, coyciiiii|.i, coyiikiii|i\, rus. coneBnna ; nenemma, conenKa (conemina = Orobus), čes. so- šovice, čočovice, šošovice, šošovina, sle. ČoČka, polj. szocevvica, soczevvica, soezka, szoezka, luž. žočk, sok, sock, lat. Ervura Lens, njem. Linse. Vec ova množina kojekako izpremienjanih pa opet jednakih imenali dokazuje, da je bila leča iliti soČivica, makar i polazila od juga, od pamtivieka Slavenom poznata. Isto valja za Bob (ovako u svili Slavenah), lat. Vicia Eaba, njem. Bohne, za koji vec Herodot (IV. 17.) piše, da su ga sijali Alazoni stanujuci kod rieke Hypanis (današnji Bog ili Bug). Grah je došao u Evropu iz srednje Azije k Slavenom i zna- čio je svagdje latinski Pisum sativum, njem. Erbse. Bit ce u no- vije doba nastalo kod nas, da grah znači i ono što pasulj, lat. Phaseolus; jer je ovaj tek u novije doba u Evropu došao, zato ima srodno al tudje ime, lat. Phaseolus, njem. Fisole, našfci pasulj, slov. bažul, fažol, ces. fazolc itd. Gdje je grah = phaseolus, ondje je grašak = pisum. — Osim sočiva svake ruke bilo je toga jošte puno na praslavenskom vrtu, po imenu _ _ # v Repa, Rjepa (ovako u svili Slavenah, samo u Cehah repa i u Poljakah rzepa), lat. Rapa, njem. Riibc. Ime repe je u svih evropskih narodah (s neznatnom promjenom) isto, što je dokaz, da se je bila vec u prastaro doba posvuda razprostranila, po svoj prilici zato, što se lasno razplodjuje, nepotrebujuc ni plodna tla, ni mnoga tega. — Repi je srodna Rodakva, Rotkva, A n d r k v a, slov. retku , retkev, ret- kva, rus. p r h f T,LKa, p r b/\enKa, čes. redkev, retkev, slč. redekva, polj. rzodkievv, luž. ratkej, rjetkej, retkva, lat. danas Raphanus, (rum. rndike), njem. Rettich, Rettig. Miklošič misli, da je njemačko ime korjenika slavenskih, nu svakako su ova vrlo stara, kad su onuko jednaka, te potvrdjuju, što sam malo prije dokazivao, naime, da su bili vec stari Slaveni vrtlari, kad su evo ne samo domače, nego i inostrano povrce poznavali. Isto valja možda i za cvekl u, slov. i cikla, rus. CBeKJia, čes. cvikla, bug. cvekl, polj. cvvikla, rum. svcklb POGLED IZ RILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 23 lat. Beta Cicla, njem. Mangold, novogrčki GsukXov ; starogr. geOtaov; jer drugo inostrano povrče neima tako jednakih imenah, n. pr. naša broskva (= brassica), kupus, kapus (= tal. capuccio), kod sjevernih Slavenah je k a pusta (od njem. Kompost); kelj, peršin, krumpir, Čičoka, šparga, koraba itd. Ako i nisu drevni Slaveni poznavali kupusa, salate (:= tal. in- salata), blitve (lat. Blitum, Beta), al da su imali na svom vrtu va¬ riva, to svjedoči rieč Zelje, cslav. 36Aiue, rus. 3eAL>e, čes. zeli, polj. ziele, ziolo, luž. zielo, lat. olus, njem. Kilchenkraut. Odtuda je kasni j e postalo naše gl a vato zelje {njem. Kopfkraut, lat. Brassica capitata). Loboda, slov. i lobuda, cslav. «aoco^, rus. .io6o f yi, bug. loboda, čes. lebeda, polj. loboda, lebuda (= Chenopodium), luž. loboda, rum. Jio6o f yi>, lat. Atriplex, njem. Melde. Mr k v a, slov. mrkev, sada merlin, rus. MopKoin>, čes. mrkev, mrkva, polj. marchew, luž. morchej, marckvej, rum. morkov, litv. morka, lat. Daucus Carota, njem. Mohre, staronjem. morahti, morha, — odkuda Miklošič slavenska imena izvodi. Svakako su je Slaveni vec u prastaro doba usvojili. Dinja, cslav. ^hiim, rus. amhh, čes. dynč, polj. dynia, slč. dyna, znači kod nas ono, sto Latini kažu Cucumis Melo, Niemci Melone al sjeverni Slaveni, gdje slabo ima ovih potonjili plodovah, zovu dinjom i našu bucu ili bundevu, lat. Cucurbita Pepo, njem. Ktirbiss. — Ovoj mješavini netreba sc čuditi, jer vlada i kod starih pisacah. 1 U g o r a k iliti krastavac, rus. orypeiyi>, arypoK r i>, čes. obar ek, polj. ogčrek, luž. gurka, litv. agurkas, lat. Cucumis sativus, njem. Gurke, došao je k starim Slavenom jošt od Grkali, te su i grčko ime ayyoupov na svoju pretočili. Da su ga Niemci od Slavenah do¬ bili, dokazuje Hehn. 2 1 Hehn 1. c. str. 218: „Da nun sclion im Altertlmm die Grenze zwischen den Arten in der Anschauung des Volkes oft unbestimmt schvankte und die gebrauchlichen Kamen, von vieldeutiger Allgemeinheit, je nacli Zeit und Gegend und Umstanden, Verschiedenes bezeichneten, so ist es jetzt ausserordentlich sclnver, ja unmoglich, die Angaben der Alten mit unserer Kenntniss der Saclie zu vereinigen und im gegebenen Falle mit Sicherheit zu entscheiden, ob ein Ktirbiss und welcher oder eine Gurkenart und welclie gemeint sei.“ 2 Hehn 1. c. str. 223: „Von Byzanz kam die Gurke, wie der Name be- zeugt, zu den Slaven, russisch orypeiy.b, poln. ogorek u. s. w. und \vard bei den Volkern dieser Race, so wie bei den unmittelbar hinter ilmen wolmenden Stammeu tatarischer und mongolischer Abkunfb zu dem allge- 24 B. ŠULEK, Tik v a, cslav. tmku, tli ki k t, rus. TbiKna, bug. tikvT., čes. tykev, tekvice, polj. tykwa, tykwia, lat. Cncurbita Lagenaria, njem. Fla- schenkurbiss. Tikvc su od starine upotrebljavane kao posude; več Columella piše (11. 3, 49): „nam sunt cucurbitae ad usum vaso- rum satis idoneae.“ Ni je čudo dakle, sto su je i stari Slaveni, valjda od Grkali, vee u staro doba prihvatili, te našincem i dan danas rabe mjesto posudja. Povrče do sada nabrojeno bilo je starini Slavenom hrana; nu mnogo je toga jošte koješta na sveslavenskom vrtu raslo. Posljedica je svakoga postupka u obrazovanosti — razkošje, na¬ slada. Cim se divlji narodi zadovoljuj u, to nedotječe narodu, koji se je uljudio, ovaj toga puno treba i za hranu i u stanu, i za odječu i za sreču, što se divljaku suvišno čini. Ako ima i dan danas narodah, koji neznaju za sol, (a bilo ih je i odprije 1 ; ako jih ima, koji se priesnim mesom hrane — to su naši pradjedovi i u tom pogledu puno napreduiji bili. Jer ne samo da su svoja jela solili, kao što svjedoČi sveslavenska rieč sol; nego su jošt i drugčije hranu svoju začinjali, ili za izmjenu začin baš i napose jeli, kao što i danas biva. Peckanje ljuta soka ugadja, jednomu više, drugomu man j e; al tu ima opet sila razlike. — 1 U slavenskoj pradomovini raslo je toga malo samoničice, što bi u tom pogledu ugadjalo ustima i želudcu. O varno ide Sriemuž, S r i e m u ž a, SriemuS, Sriemusa, S re- m u ž, C r e m o š, C r i m o š, C r i m u z, Č r i m u s, Č r e m u š, rus. uepeaima, uepeMHija, uepe.MvmKa; u drugom slavenskom je¬ ziku nenadjoh do sada te rieči; lat. Allium ursinum, njem. Kamser, meinsten mit grosser Vorliebe genossenen Nahrungsmittel. Olnie Gurken kann z. C. der Gross- und Kleinrusse nicht leben; in Salzivasser einge- maclit verzehrt er sie den ganzen Winter und schliigt sicli mit ihrer IIii 1 te durch die langen, strengen Fasten der orientalischen Kirclie durch. Von den Slaven kam die Agurke, spater mit abgefallenem Vocal Gurke, \vie gleiclifalls der Name lelirt, zu den Deutschen, aber erst in ncuerer Zeit, denn die Spuren des Wortes gelien nur bis in das siebzelinte Jalirhundert liinauf (s. Grimm, Worterbucli, unter Agurke, und Weigand unter G u r k e). Ethnographisch beaclitensverth ist der Umstand, dass die so- genannte „saure Gurke“ nur in den Theilen Deutschlands iiblich geworden ist, die eliemals von Slaven bewohnt ivaren und sieli erst nachmals germa- nisirt liaben. Uebrigens soli die kleine, griinliclie, ivohlschmeckende sla- visehe Gurke, wie sie in ganz Russland gemein ist, nacli Deutsehland ver- setzt ausarten; sie bedarf also wohl eines excessiVen Klimas.“ 1 Numidae plerumque lacte et ferina čarne vescebantur et neque salom neque alia irritamenta gulae quaerebant. Sal. Jug. 80. 7. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 25 Ramsel. Vuk piše u svom riečniku: „Sriemuš raste po šumi i lišče mu je u ustima kao bieli luk, zato ga mnogi u prolječe beru i sa soli i hljebom jedu. Preši opet kaže u svom Rostlinopisu, da i Rusi sriemuž jedu. Sriemuš je njeka vrst divljega luka i bit če bio domača činba iliti mirodija (Gewurz) drevnih Slavenah. Nu do skora se je k njim doselio (valjda od susiedah Alazonah kod Črnoga mora) pravi luk, cslav. i\OYKT», rus. bug. luk, sle. luk, polj. luk, l(U. Album. Jer več Herodot piše (IV. 17), da Alazoni i Kallipide, stanujuči oko Olbie (na Crnome moru), sade zpojmua zai czopo&a (crljenac i češnjak). Hehn misli, da su Slaveni luk baštinili od starih Trakah, pokle su se preselili u njihovu postojbinu. Al odkuda onda luk Rusom, za koje isti Hehn priznaje, da jim je luk od starine omi- lio, te se upravo tim razlikuju od Germanah? Sama sveslaven- ska rieč luk dokazuje, da je bio praslavenska činba, što potvr- djuje i prava slavonska korjenika Česno, Češnjak, slov. česen, češenj, cslav. vccmiki, Yeciihi|b, vcciio.AOVKi, ycchokiit7»kt», rus. necHOKTb, bug. česnov, češ. česnek, polj. ezosnek, lat. Album sativum, njem. Knoblauch. Da luk nije k nam i z p r v a od Niemacah došao nego od iztoka, može se i odtuda nagadjati, što su slavenski susjedi Niemacah pri- hvatili kasnije njemačko ime Zwiebel, ces. cybule, luž. cybla, slov. čebula, polj. cybula, čebula; iztočni pako i južni Slaveni pridržali su starinsko ime luka, samo je čudnovato, što iztočni Hrvati i Srbiji razlikuju bieli i črni luk, a što zovu črni m 1 u- k o m, zapadnim je c r 1 j e n i ili jednom rieČju crljenac (črle- nec); ovi potonji nepoznaju bieloga luka, nego samo češnjak. Sto je bio luk več u pradoba kod nas onako razsiren, nije čudo, kad su i drugi narodi puno do njega držali: kod gradjenja velike ITeopsove piramide u Egjiptu potrošilo se je za 1600 srebrnih ta- lenatah crljenca, češnjaka i rotkve za težake (Herodot piše, da je to bilo zabilježeno na samoj piramidi); a Izraelci putujuči u Kanaan plakali su od tuge za lukom, što su ga imab u Egiptu. (Num. XI. 5). K o par, slov. kopr, koprc, cslav. noiipt, rus Kpoirn, vKpomn, bug. kop'i>r, ces. kopr, polj. kopr, koper, luž. koprik, lat. Anethum graveolens, njem. Dill. Srbiji ga zovu običnije imenom od Grkali uzajmljenim mirodjija. — Kopar nije kod nas samonik, nego se sije, pa je opet praslavenska činba, kao što mu ime svjedoči; a k u m i n i p a s t r n a k rastu u slavenskih zemljah samoničice, nu čini se, da jih stari Slaveni nisu poznavali, kad su usvojili nji- 26 B. ŠULEK, hova latinska imena C um in ura ; Pastinaca. Ono prvo ime valjda su prenieli na sličnu domacu biljku; jer biljari ostro razli- kuju C u m i n u m C y m i n u m od C a r u m C a r v i. Gro r ušica, slov. gorŠica, horčičeu, horšičen, cslav. ropY,vJ, ro- pymiii|A, rus. ropnuna, ces. horČice, polj. gorczyca, luž. gurkac, lat. Sinapis, njem. Senf. I ova biljka nije slavenska samonikliea, nego grčka tudjinka; nu ime naško kaže, da se je več u pradoba k nam doselila. Kiselica, Kiseljača, slov. kiselca, kislca, rus. Kucejuca, KHCJIHHKa, KlICvieHHHHa, KHCAHIja. KIICJIJIUKII, KHCJlH^Ka, KIICMU^b, KHCJLHHKa, ces. kysehtč, kysehlk, luž. kiselčk, lat. Rumex (Aeetosa), njem. Sauerampfer. — Ostale vrsti toga roda poznate su bile pod imenom y y y V V •* 'V Stav, Stava, St a valj, Stavelj, Stavlje, S e a- vljika, Šcavnjak, Šca vi ca, Šča vijak, slov. i šav, šavje, cslav. i|mn», i|iabiii€, rus. m,ane.ib, nyBe.*i>, n^aneir, ces Stfav, štavik, šfovik, polj. szcza\v, szczawik, luž. sčehel. Hren, Ren, Kren, cslav. , rus xpteH, ces. cbfen, polj. chrzan, luž. krjen, krin, litv. kronaš, lat. Cochlearia Armora- cia, njem. Meerrettig. - : y , U # V v C u b a r, C u b r, C u b r a k , C u b r i k a, C u p a r, C a p a r, K u b a r, rus. ua6ep r i>, ue6ep r b, nebpeivt, x ia6pT», no6opT>, uočpmcb, m,e6peu, r b, buy. comber, ces. čabr, čubr, čibr, slč. štibrik, ščubrik, polj. czabr, cabr, czaber, g reki '9-up.ppo;, lat. Satureia, njem. Saturei. Mak (ovako sveslavenski), jr/faiov, aaziov, lat. Papavcr, njemacki Molm. Obje potonje biljke dobili su drevni Slaveni od Grkah, kao sto i mnoge druge; nu kako dokazuje ime, to se je dogodilo jošte za pravieka. v Strbka, rus. m,ep6aKi>, čes, štčrbak, polj. szczčrbak, lat. Ci- chorium Endivia, njem. Endivie. Po svoj prilici se je odprije druga kakva biljka onako zvala, kao što se zove i sada slov. štrbec, lat. Meum afhamanticum. V i d j el i smo, da su drevni Slaveni poznavali sve drveče svojih šumah : jamačno su dakle u njih naišli na vocke - divljake i kušali plod njihov, koji je u kasnu jesen, kad se lignjih, dosta sladak; pa opet ima i medju divljakami razlike, te su jedne slad je od drugih. Pošto su ondašnji Slaveni bili ratari, to su odavna bili uvježbali, da sve biljke, pa i drveče, niče iz sjemena. Našav dakle POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 27 gdje daleko od kuce tcČnu divljaku, a oko nje više mladih, posve je stvar naravna, da su poželili imnti tnkvih stabalah blizu kuce, pa su i sjeme sijali i mlade vočkc iz šume blizu kune presadjivali, a tim samim divijake oplcmcnjivali. Da ovo nije pusto umovanje, več da su naši pradjedovi zbilja poznavali plod ovakova drveča i razlikovali ga od roda drugih sta¬ balah, to nam kaže sveslavenska ricČ sad (hortus), to jest mjesto, gdje se drveče sadi; kod Lužičanah i Slovenacah (i kod izumrlih polabskih Slavenah) sad je i plod pitoma drveča, ono što se drugom takodjer sveslavenskom rieči kaže v o če, cslav. okoiiitk OKOiimue, rus. onoin.ii, oboih.Tj, bug. ovošte, ovoški, ošk'i>, ovošči, čes. ovoce, ovote, polj. owoc, lat. fructus (arborum), njem. Obst. V o č e je, istina, u njekih Slavenah značilo plod, rod u obče; nego da je ta rieč za rana bila prenesena samo na sočni plod drveča, to svjedoČe rieči vočka, cslav. oiioiiiti.ka, bug. ovoški, njem. Obstbaum; v oč¬ njak, cslav. o k o hit mi n kt», OKOiiiTbii ni|(i, rus. onom,Hima, njem. Obst- garten. Da Stari Slaveni nisu vočke samo sadili nego i plemenih, to dokazuju opet sveslavenske rieči ciep, ciepiti, slov. cčp, cepika, cslav. i|i;iiimi, čes. štčp, Štipiti, polj. szczep, szczepič, laz. sčjepič, Utv. czepiti, njem. impfen (od grČkoga Ip/puTeuetv ili srednjo- latinskog impotus), pfropfen (od lat. propago). Da vidimo sada, šta je bilo u tom praslavenskom sadu ili voč- njaku! J abuka, slov. jabelko, jabevko, jaboko, jablan, jablana, jablo, jablon, cslav. ABiiiKA, abaiko, aRiiiiiih, iaimyki , iai;ayko, iaraaiii., ces. jablo, jablko, jabko, jablon, sle. jablčko, rus. ačmoirn, hčjiohl, bčjioko, ačJiouKo, polj. jablko, jablon, luž. jabuko, jabluko, jablon, jablučina, lat. Pyrus Malus, njem. Apfelbaum . 1 K ruš k a, slov. hruška, ruška, krušva, c slav. KpovuiiKA, bug. kruŠT*, rus. rpyma, rpvmiiHa, rpymKa, čes. hruška, polj. grusza, gruszka, luž. krušva, krušvina, krušej, kšuščina, lat. Pyrus com- munis, njem. Birnbaum. Šljiva, Sliva, ovim potonjim imenom zovu ju i drugi Sla¬ veni, a Poljaci šliwa, Lužičani siliva, slovka, lat. Prunus domestica, njem. Pflaume. ' Nepostiže mi um, kako seje dogodilo, da rieč jablan, koja u svili ostalih Slavenah znači jabukovo stablo, kod nas posve drugo znamenuje, naime jedno novije evropsko drvo, lat. Populus italica, i cviet Malva, njem. Pappelkraut. (Vuk.) 28 B. ŠULEK, B r e s k v a, Praskva, slov. breskev, bresku, ms. opocKBnua, 6pycKBiiH«i, bug. praskva, čes. breskev, broskev, sle. broskva, polj. brzoskiew, luž. brješka. Ova rieč dolazi, istina, od lat. Amygdalus Per¬ šiča; nu kako su ju svi Slaveni jednako prekrojili, može se nagadjati, da su breskvu več u predpoviestno doba poznavali. NjemaČko ime Pfirsich istu lozu vuče, a slaže se s persijskim f e r s i g. T r e š n j a, K r i e š a, K r i e š v a, slov. črešnja, rus. nepeniHn, bug. čireši, čereš/, ces. stfešnč, slč. čerešha, polj. czerešnia, trzesnia, luž. trešeri, trešnja, lat. Pruniis Cerasus, njem. Kirsche. Trešnja i breskva postalo je iz latinskoga, nu jamačno još u predhistoriČko doba, kao što potvrdjuje jednak oblik rieČi. Može biti, da su te vočke Slaveni dobili od rimskih črnomorskih kolonijah, gdje je tresnji prava domovina; nu vec za Plinija (Plin. 15. 25. 30.) bila je tja u Germaniju i Britaniju prenesena. — Za ovo nagadjanje ima ječna i niječna dokaza. Višnja, Višanj, cslao. uhiuiin^ite), rus. bhllihh , Burnima, bug. višn'B, čes. višnč, polj. wišri, wišnia, luž. višen, višina, lat. Cerasus acida, njem. Weichsel. — Da rieč višnja nedolazi od la¬ tinskoga, u tom se svi slažu, a niti u njemačkom nenalaze joj ko- riena, 1 gdjeno se kod nas druga jedna biljka zove viš, a imamo i poslovicu „kiselo kao višt w , kojoj dolikuje poljsko wisz kiselo sieno. Svakako je višnja (drvo srodno trešnji) rieč sveslavenska. Ako su dakle Slaveni poznavali več za pradobe višnju, neima raz¬ loga sumnjati, jesu-li onda i za trešnju znali. — Voče u historičko doba slavonskim narodom donešeno nezove se jednakim imenom, kao što svjedoČi n. pr. kaj sij a ili n a tipi er k a, slov. mari- lica, marelca, rus. a6pnK03 r n , 3io])e.ib, Kypera, slč. marhula, čcs. meruhka, polj. morela, lat. Prunus Armeniaca, njem. Aprikose, Ma- rille. — Isto valja za dunju, gunju ili tunju, slov. kutina, kuta, kutna, rus. aanna, aHBa y KBHT r L, ryima, ryTen, nmrna, ryHH, čes. gdule, slč. kutna, polj. pigwa, luž. dula, kvič, lat. Cydonia vul- garis (odpri j e cotonea), njem. Quitte itd. Orali, slov. oreh, cslav. opajn», optM, rus. opbx r f>, čes. ofech, polj. orzech, luž. vorecb, lat. luglans regia, njem. Nussbauin. I ovo je drvo azijskoga porekla; nu kao Što kaže korjenito naško ime, došlo je k Slavenom od Črnoga mora jošte za pravieka. 1 Miklošič: „Die Fremdworter in den slavischen Spraelien u kaže zanju, daje „dimklen Ursprungs, vielleicht deutsch. cc Matzenauer pobija mnie- nje, da bi višnja mogla biti njemačkoga porekla. POOLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 29 Smokva, cslav. cmoku, bug. srnokim«, rus. cMOKna. cmokob- HHna, mm. smokin, lat. Ficus Carica, njem. Feige, jeste prastara slavenska rieč, jer dolazi i u gotskom jeziku (smakka). Hehn misli, da su ju Slaveni od Gotah primili: nu Safarik tvrdi, da su ju Goti od Slavenah dobili, pa i Miklošič opominje na naš smok, zasmočiti, gdjeno u gotskom jeziku neima joj korjenike. 1 Nabrojiv poznale vrsti voča, nameče mi se pitanje: jesu li Sla¬ veni več u svojoj pradomovini poznavali ono najplemenitije voče, koje mi grozdjem zovemo ? Sveslavenska rieč vino dokazuje, da su ga vec drevni Slaveni poznavali, a dobili su ga od Rimljanah, 2 kao sto ista rieč kaže i poviest potvrdjuje. Da su Slaveni tu rieč dobili od Niemacali, bili bi prekrojili W e i n na vin; toga pako nigdje negovore, nego Svagdje vino od latinskoga v i n u m Nego kako su složni u imenu ovoga pica, tako se razilaze u imenu vinove lože, lat. Vitis vini- fera, njem. Weinstock, kao da je nisu svi od starine poznavali. U cslav. jeziku zove se loža kuho, KimorpA^T., u rus. Bnnorpa,yi>, čes. viiihy kmen, vinna rčva, 'polj. winorošl, vinna macica, vino, loža, luž. vinovy penk, naski vinova loža, loža, slov. trs. Bolje se slažu u imenu trsova roda: naski grozd, groždje, cslav. rpos^, rf>d3,vi»€, rposAOKine, rpe3iiT,, rp03in 3 , rus. rpo8#b, rpos^ie, mlms. po^stiHKH^ čes. hrozen, hrozenka (= njem. Rosinen), slč. lirozno, polj. grono, vinogran, vinogron, lat. dva, njem. Traube. Buduč da se ova rieč poteže obično samo na plod vinove lože, to se možemo i odatle domišljati, da su ga več drevni Slaveni poznavali. A oni 1 Hekn piše u pomenutoj knjiži na str. 387.: Aus Indien und Persien, aus Syrien und Armenien stammen unsere Feld- und Baumfriichte, eben dalier aucli unsere Miirclien und Sagen, unsere religiosen Systeme, alle pri¬ mitiven EiTindungen und grundlegenden technischen Ktinste.“ A na strani 235 tvrdi isti pisac: „Die Slaven miissen nacli ilirer Trennung von dcn Litauern in einem, aucli durch andere Indicien sicli verrathendeu Zusammen- hang mit medopersischen Stammen (Scythen und Sauromaten, Budinen und Alanen) gestanden liaben, da das gemeinslavische k u r u, kura, gal 1 u s, ga 1 lin a, zugleich persiscli ist: c h urn, churfih, cliurus. u — Mo- guče je dakle, da su Slaveni i više toga neposredno iz Azije dobili. 2 Krek (1. c. str. 43.) kaže: „Die Kenntniss des Weines verdankte man dem germanisclien Westen. w Gdje su Slaveni s Niemci medjašili, ondje je bilo slabo vinogradali; dapače Herbord Vita S. Ottonis piše: Vinum Slavi in Pomerania nec liabent, nec (piaerunt, sed melleis poculis ex cerevisia accuratissime confecta vina superant falernica. t( 3 Ostatak ove rieči ima u našem pridavniku „grozni vinogradi u , što se cesto čuje u narodnih pjesmah. 30 H. ŠULKK, su valj da i sami sadili vinovu lozu; j er je ova bila več za rimske dobe po svoj južnoj, pa i srednjoj Evropi razprostranjena; i Aure- lius Victor (de Caes. 37.2.) piše naročito o rimskom čaru Probu, rodom iz Sriema, koji je carevao god. 270. posije Is. i protjerao Gote i Alane: „Hic Galliam, Pannoniasque et Moesorum colles vinetis replevit. a Naročito se kaže, da su za Proba i tokajske go¬ rice vinovom lozom posadjene. Nežna se pravo, jesu-li onda jošte Goti taj kraj držali, ili su ga vee bili posjeli Slavoni, nasljednici Gotali na jugu. 1 Sada čemo lasno razumjeti, zašto se slaže gotska rieč v e i n g a r d s sa s vesla venskim vinogradom. Svakako je istina, da Tokaj kao sto i Sriem, od davnih davninah slovi sa svoje kapljice. 2 Slaveni su u ono doba posjeli bili več sav ogromni prostor od baltijskoga pa do blizu Črnoga mora. Na toliku prostranstvu neirna jednoga ter istoga podneblja, več mnogo bilje neuspieva više gore oko Visle, koje u Podunavlju liepim rodom radja. Ovamo ide, osim ostaloga, smokva i vinova loža. Nije čudo dakle, što vinogradarsko nkzivlje u Lužičanah ili Poljakah nije tako razvito kako kod nas. Bilo kako mu drago, to če svatko nepristran priznati, da su drevni Slaveni drveče poznavali, sadili, ciepili, jednom rieči da su bili vočari. Pa kako je vočarstvo znai lenito po narodnu kulturu, to liepo razlaže, da nebih znao ni sam bolje, Hehn (u pomenutoj knjiži na strani 60), zato evo njegovih riečili: „Die Baumzucht war ein Schritt mehr auf der Balin fester Niederlassung: erst mit • ihr und durch sie wurde der Menscli ganz ansiissig. Der Uebergang vom unstiiten Hirtenleben zur festen Ansiedelung ist nirgends ein plotzlicher gewesen, sondern flthrte immer durch zahlreiehe Z\vi- schenstufen, auf denen die Volker oft Jabrhunderte verharrten. Der herumziehende Hirte besiiet flltchtig ein Sttick Land, das er im Herbst ebenso fllichtig aberndtet; er wahlt im naehsten Friihling ein anderes, frisches, das er abermals liegen liisst, nachdem er ihm den Raub abgenommen. Hat die Horde an einem besonders fruclit- 1 Odavde razabirerao, da slavni ruski vojvoda Kutuzov nije bio loš po- vjestnik, kad je godine 1805 na povratku s vojakom u Rusiju, došav do Tokaja, zamahnilo rukom naokolo i rekao: „sve ovo spada na stani Rusiju. “ 2 Ua je bilo vinove lože u Slavoniji več u staro doba, tomu je dokaz i čokot, nadjen prije njekoliko godiuah u Osieku više livatili duboko u zemlji, kad je ondašnji trgovac Weinmiller zdenae kopao. G. Fr. Kuliač je svo¬ jima očima taj trs gledao. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 31 baren Ficek sicli mit ibren leicliten Hausern festgesetzt, so ist docli audi liier der Boden nach einigen Jahren erachopft: die ganze Ge- meinschaft bricht auf, liidt alles Bewegliclie auf ihre Thiere und Wagen und baut sicli an einem anderen Orte wieder an.“ Iz dosadašnjega razlaganja bit če svatko razabrao, da su bili sla- venski narodi več u svojoj pradomovini ne samo orači, ratari, nego baš gospodari, radeči upravo sve struke gospodarstva. Več ovo do¬ kazuje, da su ondašnji Slaveni znatno bili u obrazovanosti postu - pili. Jer ratar, a još više vočar, prianja sve to više za svoju zem- lju, njeguje ju i kiti što bolje može, i nekaneč dalje seliti, gradi stanovit stan, koji se sve to više puni svake ruke tvorinom, oru- djem i spravom. Tako postaje gospodarstvo vrelom drugim strukam čovječjega rada, po imenu i obrtnosti. Drevni Slaveni težili su po- najviše zemlju, al su uz to radili i mnoge struke obrta. Nije tu bilo da kako obrtnosti, kako se ova sada razumieva, nego ponaj- više samo kučne, kako ju vidjamo i dan danas u kuči mnogih se- ljakah, gdje se mnoge zemaljske plodine preradjuju u rukotvorine. Ovako je bivalo več u predhistorieko doba, kao što svjedoče mnoga sveslavenska imena obrtnih radnjah i tvorinah, nu ja ču se ovdje stegnuti samo na tvorine od bilja. Dvie su osobito biljke predmetom kučue obrtnosti, lan i konoplja. Lan, slov. len, cslav. amil, rus. ces. polj. luž. len, lat. Linura, njem. Lein; Konoplja, cslav. KOiion;m, rus. KOHonejiL, Kononaa, koho- nejibKa, ces. konopč, polj. luž. konop, lat. Cannabis, njem. Hanf. Obje ove rieči su latinskoga ili grčkoga porekla, a ima jih mal ne u svili europskih jezicih. Nu da su je Slaveni jošt u svojoj pra¬ domovini usvojili, to dokazuju mnoge sveslavenske rieči potežuče se na norabu toga bilja. Ovamo idu: Trlica, ces. trlice, trdlice, polj. eierlica, tarlica, luž. čedlica, njem. (Flachs)breche; Presti, cslav. iif>Acm, rus. npacTL, ces. presti, polj. przasč, luž. pfasč, njem. spinnen; Preslica, cslav. ii(iacaiii|a, rus. npHCJinna, ces. praslice, polj. prz§slica, luž. preslica, pfoslica, njem. Spinnrocken; Predeno, cslav. iifiA^eiio, rus. upademo, ces. pradeno, polj. prz§dzeno, luž. predženo, njem. Strahn; Predja, slov. preja, cslav. npASKAA, rus. npjDKa, npH f i,b, ces. prize, polj. prz§dza, njem. Gespinnst; 32 b. šulek, Predivo, cslav. iipA^iiHO, rus. npn/\eBO, polj. przedziwo, luž. pfedžvo, njem. Spinnflachs; Kudelja, slov. kozel j, koželja, cslav. Kttfltab, rus - K > T A ejlI> ; bug. kodein, k r f>želi, čes. kužel, polj. kadziel, luž. kudžel, kužel, njem. Rocken, Kunkel; Vreteno, cslav. Kpeieiio, rus. BepeTeHo, čes. vreteno, polj. wrzeciono, luž. vreceno, njem. Spindel, Osnova, Osnov (ovako u svili Slavenah), njem. Zettel, We- beraufzug; K r o s n a (ovako u svili Slavenah), njem. Weberstuhl; Tkati (u svili Slavenah), njem. \veben ; Tkal a c, cslav. tlkjvk, rus. TKam>, čes. tkadlec, polj. tkacz, • _ luž. tkale, njem. Weber; T k a n i c a (u svili Slavenah; rus. TKam>) , njem. Gewebe, das Ge\vebte. Platno, cslav. ii.aatkiio, rus. iiojiotho, bug. platno, čes. platno, polj. pldtno, luž. plat, njem. Leinwand; od platna pako su krojili i šivali (obje o ve rieči su sveslavenske) r u b e , r u b j e, r u b e n i n u, r u b 1 j i k e, r u b i š t e , cslav. pftKL, pAGHi|ie, bug. rubove, rubi, rus. py6mu,e, čes. rub, polj. rabek, luž. rub, njem. Linnen(zeug); a na pose rubce, rubače, slov. robac, robača, rus. py6axa, u drugih Slavenah košulja, cslav. Kouiovm, bug. košuln, čes. kosile, polj. košula, luž. košula, košla, (rus. KomyJiH = kožušak). Ja sam ovo sve potanko naveo, da osvjedočim poznavanje ko¬ noplje i lana u drevnih Slavenah. To potvrdjuje posredno i poviest, jer povieda, kako su Slaveni vec u staro doba lan i konoplju si¬ jali. Koliko je kod njih lanarstvo bilo razprostranjeno, vidi se iz riečili Iielmolda, koji je živio u sredini 12. vieka te piše (Chronica Slavorum Lubecae 1659. I. 38. 7.): „apud Ranos 1 non habetur moneta, nec est in comparandis rebus consuetudo numorinn, sed quidquid in foro mercari volueris, panno lineo comparabis.“ Ako je bilo platnarstvo vec onda stvar obična, lasno se domi¬ šljamo, da je puno vremena trebalo, dok se je tako uobičajilo; jer narodi napola obrazovani mučno se primaju novoga rada, i kad- što prodje po koji viek, dok se na kakav nov rad i trud navade. Sto sam kazao o vještini tkalačkoj, potvrdjuju i druge svesla- 1 Ranci su bili stanovnici slavenskoga otoka Rane, što ga sada Niemci „Rugen“ zovu. 33 POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. venske riedi, koje se protežu na suknarstvo, kao što: sukno, suknja, ruho, riža (odtuda naša riznica), plast, koprena, što sve zasvjedo- čuje, da su drevni Slaveni umjeli presti i tkati. Al da su ove svoje tvorine znali i ukrasiti, to nam jasno do¬ kazuje ried Brod, cslav. Rpourrh, rus. 6pycKT>, buy. broš, čes. brot, polj. brocz, lat. Rubia tinctorum, njem. Farberrothe. Starinsku porabu te bil j ke potvrdjuje i glagolj broditi, obroditi (= roth farben). Korienje od broda rabi i dan danas kao crvenilo. Jošte jednu znameniti! obrtnu travu poznavali su ved naši pra- djedovi, kao što dokazuje njezino svesla^ensko ime, to jest Hmelj, Melj, II m el, slov. i melina, cslav. xi.iti\h, migal, rus. xMejib, čes. climel, polj. chmiel, luž. khmjel, ehmel, lat. Humulus Lupulus, njem. Hopfen. — Da su ved stari narodi, isti Egjipdani, go¬ tovih od jedrna njekakvo žestoko pide, pripovieda Herodot (II. 77); i za stare Panonce i Ilire piše sv. Jerolim (Comraent. 7. in Isaiani cap. 19), da su pili njekakovo žestoko pide, „quod genus potionis ex frugibus aquaque confectum et vulgo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis gentili barbaroque sermone sabbajum appellatur. a — Aristoteles spominje takodjer njeko pide od jedrna i kaže da se zove tcTvov, samo neveli, gdje ga tako zovu. Hehn se domišlja, da je to slavensko pivo s grdkim dodetkom, i da je tu ried Aristotel sa sjevera dobio. Ima jošt i druga stara slavonska ried, kojom se isto pide zove, naime cslav. oai», oaokiiiia, slov. ol, litv. alus, encjl. ale. Nežna se, je-li u pivu i olu bilo i hmelja; al se ved Linnd domišljao fAmoe- nitates academicae, T. VII. diss. 148.), da je hmelj za vrieme seobe narodab u Evropu donešen iza Rusije. Toliko je izviestno, da stari kulturni sviet nije znao za hmelj, i da je ovaj rabiti poeeo u pivovarnicah stoprv u srednjem vieku. Ried hmelj je srodna ili barem slična njekim drugim evropskim riečim ( skand. humall, sved. humbla, fin. humala, ngr. jougih, rum. liemeju), pa i latin- skomu humulus — nu sve te riedi stoje svaka u svom jeziku osamce, samo slavenska znači od starine jošt i pijanost, mamuru, po imenu cslav. ,\m€aiitii, rus. xM'Eib, xM'kieK r L; 6 litl no/yi> xMd5JibKOivrb, to de redi: mamuran, sutrusan biti; xiu r kibHoe, žestoko, opojno pice; xMkrfeTb, oxMkikrb, opiti se; cslav. o\M€i\iiic pijanost, polj. pochmiel, chmielnicki (= vinko lozid), čes. chmeliti = pi- jandevati, chmelnj = pijan, ochmela = pijanac, ochmeliti se = opiti sc. 3 34 B. ŠULEK, Kako se razabire, več drevni Slaveui su dobro poznavali oma- mnost hmelja, koji pivu daje njegov začin, trajnost i plemenštinu, da se više putah s vinom može uzporediti. Vjerovno je dalde, da su Slaveui upoznali Europu s hmeljem. Tomu nudenju naginje i Helm pišuč: „ Wie aber, wenn vielmehr das slavische chmeU das Grund\vort, der Ahnherr aller ubrigen Namen ware? Komite es niclit in slavischer Lautbildung (ch fur s) das griechische , cmIo; sein, welches zwar niclit unser Hopfen, aber docli eine ran- kende, £7raXX6xa, čes. bedrnik, bedrniček, polj. biedrzeniec, lat. Pimpinella Saxifraga. B 1 e n , B 1 e m , B u n , B u n i k a , rus. 6'Kiena, čjieicoTa, polj. bielun, čes. blen, blin, luž. belman, lat. Hyoscyamus niger. B o b o v n i k , B o b o v n j a k, Bobika,Bobište, Bob- n j a č a, B o b n j a k , B o b o v a c , Fobunjak, lat. 1) Sedum Telephium, (odprije F a bari a — radi sličnosti s bobovim liscem), njem. Fetthenne; 2) Veroniea Beccabunga, njem. Bachbungen; rus. oooomiinrL (r= Calla palustris i Mcnjanthes trifoliata); čes bobov- I 36 K. ŠULEK, nik (=Celtis), 'polj. bobovnik, bobowniczek (= Veronica Becca- bunga), luž. bobovnik (= Menjanthes). Bukvi ca, rus. 6yKBmpi, (icpacnaH, Hepnaa), 6yK r L-TpaBa, 6y- KOBKa. čes. bukvice, polj. bukwica, lat. Betonica officinalis, nj. Betonie. Čemeri k a, slov. i čmerika, cslav. Y6i.iepni|i\ , rus. ueiuepm],a, MeMepiiHKT> ; ueMepna, čes. čemcrice, čemerka, polj. ciemierzyca, lat. 1) Helleborus (albus), njem. Niessivurz; 2) Veratrum, njem. Niess- wurz. — Prema ovoj njemačkoj rieči imaju i Slaveni K i h a v a c , K i h a v i c a , K i j a v i c a , slov. kihavec, rus. uuxoTKa ; (Veratrum), čes. kychavka, keychavka (= Veratrum, Hel¬ leborus), slč. kychavica, polj. kicha\viec, lat. Achillea Ptarinica, njem. wilder Bertram, zato tako naški prozvan, jer tjera na ki¬ hanje kao što i čemerika* a kihanje se je odprije vrlo cienilo, bu- duc se je mislilo, da se njime moždani čiste. D c v e s i 1, D e v e s i 1 j, D e v e s i 1 j e, Devesiljka, De- vesinj, lat. 1) Seseli, 2) Peucedanum; rus. /\eBHcir jtl, /\emrrn- cmri>, r i,eBecH.vh, (lat. Inula Helenium; Carlina; Conyza), čes. de- vetsil, (lat. Tussilago, Carlina), polj. dziewi§sil, dziewiesioI, dzie- wiečsil, (lat. Inula. Carlina). Devete mik, lat. Helianthemum, njem. Sonnenrbschen; rus. ^eBHTii.ibHHK h (= Tanacetuiu, Ptarmica), čes. devaternik, (lat. He¬ lianthemum, Album Victorialis), polj. dziewieeiernik, dziewieciornik, (lat. Parnassia). D e ve ti k, rus. ^eBHTHxa, (lat. Tanacetum), lat. Helleborus, njem. Nie3swurz. D i m a e, lat. Crepis, rus. /p>iMairb y (lat. Betonica). Divi zrna, rus. ^hiBiina. iiaHHa - /pSHuamia, čes . divizna, polj. dzewanna, lat. Verbascuin (Thapsus), njem. Konigskerze. Babina ili babja dušica, Babina duša, M a j k i n a, M a j č i n a, ili Materina duša, Materi n k a , slov. i ma¬ terni dušk, rus. /i,v iii inpi, MaTepumca, ^y nnca, (lat. Origanum), čes. materi douška, polj. macierzanka, macierza duszka, luž. babina duška, lat. Thymus Serpyllum, njem. Quendel. Ga ve z, slov. gavez, gabez, rus. ramic r b, (lat. Cynoglossum), čes. liavez, (lat. Cacalia), lat. 1) Symphytum; 2) Cynoglossum. Ista ova biljka zove se jošt i S v a 1 n i k , čes. svalnik. Goreč, Gorčica, rus. ropeuaBKa, ropuuKa, čes. borec, polj. gorvczka, lat. Gentiana, njem. Enzian. G 1 i s t n i k, slov. glistnek, lat. Agropyrum repens, rus tjihct- POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 37 hhicl, (lat. Tanacetum), čes. hllstnik, (lat. Erythraea), polj. glišnik, glistnik, (Artemisia santonica), glistnik, glistewnik (Chelidonium). Jasena k, J ase n jak, slov. jesenak, jesenov koren, rus. aceHeivb; HceHHHKT*, čes. jesenka, polj. jasieniec, jasionka, lat. Dic- tamnus, njem. Diptamwurzel. J e t r i c a, Jetrna, J e t r n i k, J e t r n j a k, rus. fiTpMin- hhktj, (lat. Orcliis), čes. jatrnik, jaternik, lat. Hepatica (diverso sensu). J utrocel, čes. jitrocel, lat. Plantago. K o z a 1 a c, K o z 1 a c, lat. Ar um, njem. Aromvurzel; slov. ko- zelk, kozelc, kozlič, čes. kozlik, polj. koziefek, koziotek, koztek, (lat. Valeriana), njem. Baldrian; rus. Koaejieu,, lat. Scorzonera, ko- aejiKH, lat. Pastinaca, Tragopogon. Kopit n jak, K o p i t n j a č i e, K o p i t n i k , Kopito, lat. 1) Asarum, njem. Hasehvurz; 2) Tussilago Far tara, njem. Huf- lattich; rus. Koni.iTeHb, koiibitkh, koiu>ithhkt>, mrus. koiihthhktj, čes. polj. kopytnik, lat. Asarum. K o s t o 1 o m, čes. kostilomka, lat. Anthericum ossifragum; polj. košciotom, rus. koctojiomtj. (U Poljakah i Rušah neznaci ova rieč više travu, koliko sam mogao doznati, nego samo bolest). K u k u r i e k , K u k u v i e k , lat. 1) Helleborus; 2) Papaver Rhoeas; cslav. KoyKOV’f>T.Yi», (planta quaedam), čes. kukurnik, (planta K o k o r i t, K u k o r i k , slov. kokorok, lat. Cyclamen euro- peum, njem. Schweinsbrod; rus. KOKopMiirt, lat. Fumaria officinalis, rus. KOKopoHKH, polj. kokorycz, kokorzyk, kokorza, čes. kokofik, kokofitek, lat. Corydalis. Kokornjak, lat. Matricaria Cliamorailla, njem. Kamille; rus. KOKopHHKij, KOKO])HaKT>, polj. kokornak, čes. kokorhak, Uit. Ari- stolochia, njem. Osterluzei. K r a v a č a c , K r a v a 1 j , K r a v o j a c , rus. KopoBKH, ko- poBiiiiKTj, KopoBomHUKii, lat. Angelica. Lapoč, rus. Jianyxa, jianvniHiiicB, lat. Nymphaea alba; čes. lapaček, (lat. Anagallis), lapatka, (planta quaedam aquatica). Lapuh, L o p u h , L e p u h , cslav. miiota, rus. JionyxT>, Jia- iiyxT>, jianymHHK r L, čes. lopuch, lopouch, lapoueh, lopun, polj. Jo- pian, lepi§žnik, topuch, lopucha, luž. vopeii, lat. 1) Lappa, njem. Klette; 2) Tussilago. Meta, M e t v a , M e t v i c a, M e t i c a, cslav. mat*, i.iatiu, rus. MHTa, čes. mata, polj. rnieta, mietka, mi§tkiew, luž. mjatej, met vej, lat. Mentha, (jrč. p.tv{fr], njem. Miinze. 38 B. ŠULEK, Netres, N e t r e s a k, N e t r e s t, Netrisak, slov. netresk, natresk, čes. netresk, lat. Simpervivum tectorum, njem. Hanswurz. Očanicu, slov. očec , rus. onanija, on Han homoiivi> , lat. Eu- phrasia officinalis, njem. Augentrost. O d o 1 j e n, O d o 1 i n, rus. oftojieurh, (lat. Nymphaea), slč. odo- len, Valeriana (officinalis), njem. Baldrian. Gledaj malo više kozaJac. O s 1 a d, rus. eaa,ydir KopeHb, ces. osladič, lat. Polypodium vul- gare, njem. Engelstis3. Peelina ljubica, P č e 1 i n j a k, P čel n jak, polj. pszczcl- nik, pszczcele ziele, lat. Melissa officinalis. P e 1 e n, Pelin, cslav. nc.Auin,, rus. iiojiiuht*, iia.ibiirb, uojibi- iicktj, nojn>men r f>, biuj.. pelin, ces. pelyn, peliin, slč. polvnek, polj. piolyn, piolun, luž. po!yn, lite. pelinos, rum. arh. pelin, lat. Ar- temisia Absynthium, njem. Wermuth. Pinc, P 1 u k , Plačnica, P 1 u č n j a k , P 1 j u č e n i c a, slov. pljušec, plučcnca, plučnik, rus. iuuochhicl , ces. plicnik, polj. plucnik, lat. 1) Cetraria islandica, 2) Sticta pulmonacea, njem. Lungenmoos. Podbio, Po d bil a, P o d b j e 1, Podbjelica, slov. pod- bel, podbela, podbclec, podbelek, rus. iio f yrluVb, čes. podbčl, podbil, polj. podbiat, lat. Tassilago Farfara, njem. Huflattich. P r o s t r e 1 a , P r o s t r e o , P r o s t r i e 1, P r o s t r i 1 j e n, rus. npocTjrhjib, (lat. Aconitum; Pulsatilla), npocvpiurb, (lat. Re¬ patica), npocTpF^bnan rpana, (lat. Aconitum), paserpTab (=. Gen- tiana Pneumonanthe), čes. prostfelenec, polj. przestrzelon, lat. Gen- tiana cruciata (odprije Perfoliata), njem. Kreuzenzian. Rebrač, rus. pnduHKa, čes. febfiček, žebriček, polj. žebrzyca (lat. Seseli), lat. Achillea Millefolium, njem. Schafgarbe. R a m a n , R m a n , R m a n j , slov. jarmen, hrmanek, rus. po- MeH'b, ponaiuKa, čes. rmen, rumenck, hermanek, hrimbaba, slč. liar- mun, harmunček, polj. rumien, ruinianek, lat. Matricaria; Antliemis, njem. Ivamille. Rdesalj, slav. rdesen; rus. p^ecTT., čes. rdesno, rdesen, polj. rdest, lat. Polvgonum (Bistorta, Persicaria), njem. Knotericb. Reza, rus. nopkan., lat. Achillea Millefolium. R a z h o d n i k , R a z o d n i k, R a z o d n j a k, R a z v o d n i k, Raz vodu jak, slov. razhudnik, lat. Solanura Dulcamara, njem. Bittersilss; rus. pacxo/\HniCL, pocxir f i,Hiiiri., polj. čes. rozehodmk, luž. roskolnik, roskodnik, roskvodnik, rosehlodnik, roschornik (=. 1) Sedum; 2) Sempervivum). POGLED IZ BILJAR8TVA U NAŠ PRAVIEK. 39 R o s o p a s , R o s o p a s t, rus. po8onac’n» ; mrus. pocTonaim>, čes. rosopastka (= Roemeria), rosepad (?), lat. Chelidonium majus, njem. Schollkraut. R a n i k , Ran j eni k, R a n j e n i c a, Ranolička, slov. ranocelna, lat. Anthyllis Vulneraria, njem. Wundklec; rus. paHHHKT*, čes. ranocel (= Plantago). R a z g o n , rus. pocTpom (== Teucrium Charaaedrys), čes. roz- razil, tržnik, rozrazilka, polj- przetarnica, przetarnik ; przetarznik, luž. rozraz, lat. Veronica Beccabunga, njem. Baclibungen. Sij ez, S 1 j e z o v a č a, Sij ezo vina, slov. slez, sklez, cslav. CiU;3E, c,aio3r, rus. cjihs^b, cjlh8hhkt>, čes. slez, polj. szlaz, šlaz, luž. slez, 1) Malva; 2) Althaea, njem. Halve. Slezenovo zelce, polj. šledzienica, rus. cejieimnirt, čes. slezinnik, slezinice, lat. Chrysosplenium, njem. Milzkraut. S 1 e z e n i c a , Čes. slezinnik, polj. šledzionka, lat. Asplenium, Milzfarru. Spor, S p o r i š , Sporišak, S p o r i š i c a, čes. spori*, spofišek, magj. szapora, lat. Verbena officinalis, njem. Eisenkraut; rus. cnoptimij, polj. sporysz (= Polygonum aviculare). S p r e z , S p r e ž , S p r ž , cslav. cnpea;h, lat. Helleborus, njem. Niesswurz. S k o e a c, čes. skočec, polj. skoczek, lat. Ricinus communis, njem. Wunderbaum. S kor o cel, lat. Acliillea Millefolium, njem. Schafgarbe, čes. skorocel (= Plantago lanceolata). S r a č i c a , S r a k o n j a , S r a k o n o g a, lat. Digitaria san- guinalis, čes. stračinoha (= Echinophora). Svalnik, S v e n i k, čes. svalnik, lat. Symphytum officinale, njem. Wallwurz. CbIjtjihkT), C b r b n k ii , čes. svčtlik, polj. swieczki, šwietlik, lat. Euphrasia officinalis, njem. Augentrost. Zubnjak, slov. zobnik, rus. 8y6HHKT», lat. Hyoscyamus niger, njem. Bilsenkraut. Niti ljeko vitim biljem nije izcrpena sva zajednica sveslavenska, vec ima jošte puno drugoga bilja, za koje se nemože kazati, jesu li naši pradjedovi kakvu korist od njega vadili, pa su ga opet po¬ znavali, kao *što svjedoči zajedničko ime. To i jeste svietla biljega praslavenske obrazovanosti, što se je vec onda svracalo okom, ne samo na bilje neposredno koristno, vec i na drugo, koje nije u 40 B. ŠULEK, prilog išlo ni gospodarstva ni kučanstvu ; nego se je odlikovalo ili mirisom cvieta, ili ljepotom oblika, ili osobitim neobičnim ustroj- stvom, ili obiljem, ili štetnosti, kao korov i otrovnice. Ja ču ga ovdje redom nabrojiti. Badalj, Badelj, Bodel j (=: Dipsacus), Bo d ili ca (=. Cir- sium), slov. bodeč, bodca, rus. 6o r vncb, (lat. Cirsimn), lat. Carduus, njem. Distel. Banduška, B r n d j u š k a, B r n d u š a, Brnduška, lat. Colchicum autumnale; Crocus vernus; rus. 6paHayinKH, mr us. 6pan- r i,K)mn, lat. Crocus reticulatus. Blatnik, lat. Nupliar luteum; polj. Motnica, lat. Triglocbin palustre. B o d 1 a k , Bodi j uk, rus. da^jiain. (=: Prunus spinosa), čes. bodlak (= Carduus; Paliurus), polj. bodfak, bodzieniec, bodak, bo- dziak, lat. Carduus; Crataegus; Paliurus. Bož ur, cslav. i;oau;(»7>, rum. 6oncyp (= Crocus), lat. Paeonia, njem. Pfingstrose. Cmilj, C m i 1 j e , Smilje, rus. ipmmL, mrus. niuejib, lat. Helichrysum. C r i e t, slov. čret, njem. Ried; rus. ouepeT'b, uepeT r b, lit. czerot, lat. Phragmites communis. Črnika, slov. črnika, clsav. Yfmioy,\:v, rus. i iepHyniKa, nepnyxa, ces. černucba, polj. czarnucha, czernucha, lat. Nigella (odprije Me- lanthium), njem. Sclnvarzkiimmel. C r n o b i 1, C r n o b i 1 j , slov. črna-bil (Solanam nigrum), rus. uepHo6bKii>, uepHočbiJibHHKT,, čes. černobyl, polj. czarnoby! (= Car¬ duus benedictus), lat. Artemisia vulgaris, njem. Beifuss. Cr n ogla v, slov. Črnoglavec, rus. uepHorojioirb, uepHorojio- nei^b, uepHorojioiJHHirb, ces. černolildvek, polj. czarnogPnv (=: Se- seli), lot. Prunella vulgaris, njem. Brunelle. Čarovnik, slov. i čarovnek, polj. czarownik, lat. Circaea. ^ v C e s m i n a, C e s v i n a, slov. česmiga, češmin, češmika (= Ber- beris), cslav. večnima, ces. česvina, lat. Quercus Ilex. Čistac, rus. UHCTeu^b, uhcthhk, čes. čisteč, polj. czysciec, lat. Stachys, njem. Zist. Črevca, Crievce, slovens. črevec, črevca, rus. uepeneivb (— Capsella Bursa pastoris), KypH (=: Solanum Duleamara), slč. psi lirozno, lat. Solarnim nigrura, njem. Naclitschatten. H a b a d , II a b a t, H a b a t i j a, Habdovina, Obad, A b a d , A p t a , A p t o v i n a , slov. liebed, hobat, liobed, libat, rus. bo3'i». 6y8HHa, 68 ^ioki», čes. cliebd, chebz, clibeza, chabzda, slč. gbez, polj. gebd, cliebd, liebd, chabzyna, lat. Sambucus Ebu- lus, njem. Attich. Ha r bu da, Ilrbut, lat. Centaurea solstitialis, čes. cliarba, charpa, clirpa, polj. chaber, chabrek (= Centaurea Cyanus), mrus. xpooycTi>, xpaoyCTi», lat. Carduus crispus. Iirdja, Rdja, rus. pjuamina, čes. rez, polj. rdza, lat. Uredo, njem. Rost Iglica, Igla, rus. uročna (= Geranium, Stipa, Zizyphus); čes. vlči jelila (=: Geranium), jelilice (= Ononis), polj. \vilcze igly, iglica (=: Geranium; Scandix Pecten), lat. 1) Geranium; 2) Scan- dix Pecten. Iskrica, polj. jaskier, lat. Ranunculus: jaskierki, iskierki, lat. Aster Amellus. Ivica, rus. mdku, čes. jiva, yva, polj. iwa, iwinka, lat. Ajuga, njem. Giinsel. Jaglica, rus. murnja (= Aegopodium Podagraria), Hraox r L, .nrjio (— Lappago), lat. Caucalis; Erodium. Jagoda, cslav. rcroftti, rus. nro/\a, bug. jagoda, čes. j a ho da, polj. jagoda, luž. jagoda, jagvoda, jahodka, lat. Fragaria vesca, njem. Erdbeere. Jezik gadov, rus. h3h i ihhki» lat. Ophioglossum. Jed n olista, slov. ednilist, lat. Ophoglossum, njem. Einblatt; rus. o,yioancTi», čes. jednolist, jednolistek, polj. jednolist, lat. Par- nassia, njem. Sumpf.-Einblatt. Ježinac, slov. jezova jezica, lat. Sparganium; rus. e>Ken- hhktj (= Echinops), e>KominKi», ežKemiKa (= Sparganium), polj. ježoiviee (== Echinops), ježa, ježoiva trava (= Sparganium); čes. ježkova palice, = Datura Stramonium. J e ž i n a , J e ž e v i n a, lat. Ruscus aculeatus. Ježi niča, lat. Agriraonia Eupatoria, rus. emma, emeuHKa POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 43 (= Rubus), encoBKa (= Arbutus Unedo), polj i ježowka (= Arbntus Unedo), jezyna, ježynka (= Rubus), čes. ježovka (= Arbutus Unedo.) Kaluži n a ; lat. Caltba palustris, polj. kalužnica, lat. Salix rosmarinifolia. Klobukov j e, K 1 o b (u) č i c slov ., polj. klobucznik, lat. Tussilago Petasites. K 1 o b u č a c , K 1 o b u č i 6 , slov. klobučec, lat. Cotyledon; Cy- clamen; polj. klobuczki, lat. Campanula. Kokoška, lat. Sedum Telephium, njem. Fetthenne; čes. ko¬ koška (=: Capsella Bursa pastoris). K o k o t i c a , K o k o t i k , čes. kokotice, lat. Cuscuta, njem. Flachsseide. K o k i c a , K o k o š i c a, rus. kokouihhkt*, KyKyimcn, lat. Or¬ eh is, njem. Knabenkraut. K o m o n i k a ; K o m o 1 j i k a , lat. Artemisia vulgaris, njem. Beifuss; rus. KOMOHHKa (= Rubus caesius); čes. komonice, polj. komonica (= Melilotus; Lotus). Kopriva, slov. i kropiva, cslav. Koupiiua, Hpomuu, rus. npa- iinna, čes. kopriva, kropiva, polj. koprzywa, pokrzywa, luž. ko¬ priva, lat. Urtica, njem. Nessel. Koren medvedov, rus. Me^n^Ka, Me^B^acm nopeHb, lat. Meum. K o s m a č a , slč. kosmačka, polj. kosmatki, luž. kosmarki, kos- matki, lat. Ribes Grossularia, njem. Stachelbeere. Kosmu ra, čes. kosmaček, polj. kosmaczek, lat. Hieracium Pilosella, njem. Ilabichtskraut. Kostrba, K o s t r v a, Kostrava, slov. kostreva, kostrevc, lat. Panicum verticillatum, čes. kostrava (= Contorsula), polj. kos- trzeba (:= Bromus secalinus), kostrzewa (= Festuca elatior), luž. kostrova (=: Festuca), rus. KOCThip^ (=: Bromus secalinus), KocTpa (=: Apera špica venti). K o v i 1 j e , mrus. kobiijil, lat. Stipa pennata. Kozji p r s k ili p r s e k , K o z o p r s k, polj. koziparsk, lat. Veronica Beccabunga. Kravjak, K r a v 1 j a k , K r a v i n a c, lat. Carlina; rus. ko- poirbiiKL, lat. Vcrbascum. K r e s t u š a c , Krestušak, rus. KpecTOBHHK r b, polj. krzy- zovnica, lat. Polygala, njem. Kreuzblume. Kukavica, Kukavični vez, slovens. kukovca, kuko- vično perje, rus. KyKyniKHHbi cjiesKn, KyKyuiKa, čes. kukačka, 44 B. ŠULEK, luž. kukava, polj. kukawka, kuka\veczka , lat. Orchis, njem. Kna- benkraut. K u k o 1 j, slov. kokolj , kokalj, cslav. kakoai>, rus. KyKOJib, čes. kukol, polj. kakol, luž. kukel, kukol, litv. kukalas, mag j. konkoly, ngr. xo xx6Xyi, lat. Agrostemma Githago, njem. Kornrade. K u r j e oko, rus. KvpHMbii on n, lat. Anagallis, njem. Gauclilieil. Kurji slep, K u r o s 1 e p , Kokošji s 1 i e p , lat. Helle- borus, njem. Niesswurz; rus. Kypoc.vhu r h } polj. kurzyšlep, kurzošlep, (= Anagallis). K u z m o r k a, lat. Daucus Carota; polj. kucmorka, kuczmerka, lat. Sium Sisarum. K v o s t, H v o s t, slov. vošč, vošče, voščenka, voščika, rus. x bo 111,1», xB0in,0BHHK r i>, polj. chwoszczka, luž. chosc, lat. Equisetum, njem. Schafthalm. L a n Č i Č, L a n i k a , rus. JieHOK r b, lat. Linaria; čes. lnčnka, lat. Thesium; polj. lnica, liiianka, rus. JUbHHHKa. lat. Myagrum. L e k e n , L e k u t a, čes. lekno, leknin, lekuta, lat. Nymphaea, njem. Seerose. Lišaj, cslav. aiiuiah, rus. Jiiiuiaii, hug. lišij, čes. lišej, polj. lišaj, luž. lišej, lišava, lat. Liclien, njem. Flechte. Lipica, lat. Epimedium; rus. Jiimuna (= Calluna), polj. lipka (= Melilotus), čes. lipnice (= Poa). Lisica, slov. lesice, lesičica, mrus. jmcuuKa, rus. ancouKa (Agar. flabellatus); čes. liska, polj. lisica, lat. Cantharellus. Ljepica, slov. lcpica, lat. Lychnis Viscaria, njem. Pech- nelke-, rus. jrbnoire*, aenumja, aeneipb, polj. lepczyca (= Aspe- rula; Galium Aparine), čes. lepik (= Asperugo); polj. lepnica, lat. Silene. L j ulj , L j ul ji ca, Ljuljak, L ulj, slov. lulika, lulka, čes. lilek, lat. Lolium, njem. Lolch, polj. lulek = Hyoscyamus. Ljutič, Ljutik, rus. juothkT) , lat. 1) Aconitum; 2) Ra¬ nim culus. «• L ječ ura, lat. Sanicula, njem. Sanikel; rus. a'huyxa (= Cortusa). Maternjak, lat. Melissa; rus. MaTepnuKii (=r Clinopodium). M a t o č i n a, M a t i č n j a k , rus. iuaTOumiK'b, čes. matečnik, polj. matecznik, lat. Melissa officinalis, njem. Melisse. Mačka, lat. Antirrhinum; slov. maček (= Cuscuta), rus. sia- goK'b (— Nigella); čes. mačka (= Eryngium). Mah, slov. meh, mehenj, cslav. i.n»\i», rus. iMoxtj , bug. moli, čes. polj. luž. mech, magj. moh, lat. Muscus, njem. Moos. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 45 M e d u n i c a, M e d u n i k a, Medu n j ak ; rus. MegVHKa, mo- /\ynnga, polj. raiedunka, miodunka, čes. medunice, meduiika (= Me- lissa), lat. Pulmonaria, njem. Lungenkraut. Mešiček, polj. miesiaczek, lat. Calendula officinalis. M e t i 1 j , Metulnjak, rus. motlijilkh (=: Viola trricolor), MeTejiHinHHKT> (= Lepidium ruderale), slč. motoličnik, lat. Lysi- machia Nuramularia, njem. Egelkraut. Metla, lat. 1) Sarothamnus scoparius, 2) Artemisia vulgaris et Scoparia; rus. MeTJia (= Calaraagrostis Epigeios); čes. metla, polj. miotda (= Agrostis). Metlica, Metlika, M e 11 j i c a, M e 11 j i k a, lat. 1) Osy- ris, 2) Artemisia, 3) Tamarix; rus. MeTJuaga, mat Jinga, MeTejimja = Agrostis. M jehurac, Mjehurica, M i h u r i c a , M i j u r i c a , M i- h u r n j a č a , M i k u n i c a , rus. MiixyHKa, i\rl>xyHLKa, mrus. mo- xynKn, MonmyxH, čes. mechuhka, polj. mieehunki, lat. Physalis Alkekengi, njem. Judenkirsche. M o š n j a k , M o š n j i c a rus. MOHOKyxa, MomHyxa (= Phj- salis Alk. = mošenska trava), moiiiohouhhkt* polj. moszenka (= Co- lutea arborcscens), lat. Capsella Bursa pastoris, njem. Hirtentaschel. M i š j a k , M i š i n a c , rus. MbiniHK r b (r= Sanguisorba officina¬ lis), lat. Cynoglossum officinale, njem. Hundszunge. M j e s e č n i k , M i s e č n i k , lat. Gratiola officinalis ; rus. mfi- ce i iHHK'b (= Menyanthes); čes. mčsičnik (=: Cicuta virosa); polj. miesi§cznik (= selenotropium, Lunaria?). M 1 i e č, M 1 i e Č a c, M 1 i e č a k, M 1 i e Č i c, M 1 i č, M 1 i- čac, M lica k, slov. mleč, mlečec, mlečnck, 1) Euphorbia; 2) Sonchus; 3) Taraxacum; rus. MOJLOHaH (=. Sonchus, Euphorbia, Taraxacum), MOJiouaKb, (=. Euphorbia), moaoh h h K r b MOJionairanKT* (= Sonchus: Taraxacum), čes. mleč, mlič, (= Sonchus), mlečik, mlečovie (= Euphorbia), polj. mlecz (= Sonchus, Euphorbia), mle- czek ( — Euphorbia), mlecznik (z=z Glaux). M 1 i e č, M 1 i e č n i c a, slov. mleč, mlečnica, Čes. mleč, mlič, polj. mleczaj, latin. Agaricus piperatus, njem. Pfefferschwamm, Milchsclnvamm. Mrk vi ca, Mrkvac, slov. mrkevca, mrkuca, lat. Daucus sylvestris; rus. MopKOBHHK r b Chaerophyllum sylvestre), češki mrkous (= Chaerophyllum). Modrica, slov. modrec, modrinjak, polj. modrzeniec, čes. mo- drak, lat. Centaurea Cyanus, njem. Kornblume. 46 n. šulek, Mokrica, lat. Malachium aquaticum; polj. mokrzec, mokrzyca, lat. Stellaria media. Mrazovac, M razov n i k, Mrazova sestrica, lat. Colchicum autumnale, njemački Herbstzeitlose; ruski MoposHHim (= Helleborus). Muliar, lat. Setaria germanica; rus. MoxapT>, lat. Digitaria san- guinalis. Mu bara, slov. mukovna goba, mušenice, rus. MyxoMopT>, iuy- xonpi>, čes. muchomor, muchomurka, polj. muchomor, muchorowka, muchowadž, luž. mucliornik, lat. Agaricus muscarius, Fliegen- schwamm. Murava, rus. Mypana, lat. Corrigiola; polj. luž. murava (= travnjak). Naprstak, slov. naprstek, cslav . nuipi.cn, ki., iruipi.cn, k« (= di- gitale), rus. HanepcTuan Tpana, čes. naprstek, polj. naperstnik, lia- parstek, naparstnik, naparstnica, lat. Digitalis, njem. Fingerkraut, luž. naporstnik, rum. iri>rqri>CTOK (= digitale, Fingerliut). O čas, Ovanj -ocas, lat. Equisetum; Hippuris. Ova rieč stoji u hrvatskom jeziku sasvime osamcc; u českom znači ocas rep. Ornik (omig?), rus. omopl, oMi.in., noMiirn, (lat. Cicuta virosa), čes. omej, vomčj, polj. omieg, lat. Aconitum. O paš k un j a, lat. Acliillea Millefolium, njem. Sckafgarbe, cslav. oiauih, rus. onami,, bu(j. opašk'b, luž. liopuš, vopuš = rep. I rieč opaš, opašica danas je našincem slabo poznata; mjesto kunje opaši govorimo k linica = Acliillea Mili., čes. myši ocitsek. Orlica, Orli ček, slov. i vorlica, rus. opjiHKH, čes. orličky, polj. orlik, lat. Aquilegia vulgaris, njem. Akclei. O v sik, Ovsika, rus. onecei^b, oncion., mr us. mmciorb, čes. ovsiha, polj. owiesek, owsik, lat. Avena fatua. Osat, slov. oset, cslav. ocm, rus. oce r ri>, (— Cirsium), oconb (= Carduus), polj. čes. oset, (— Serratula), luž. voset, lat. 1) Cir¬ sium; 2) Carduus. Ost rož j e, Ostrožnica, Ost rog niča, Ostrogje, čes. ostrožka, slč. stračka, polj. ostrožka, lat. Delphinium Consolida, njem. Rittersporn. Ostrica, Oštrica, rus. ocTpei^b, čes. ostrice, polj. ostrzyca, (= Calamagrostis), lat. 1) Carex; 2) Dactylis glomerata. O k r e k, Okriek, O k reči n a, rus. ouepe-rL, (= Arundo; Schoenus), ouepeTHK (= Scirpus), čes. okrehek, lat. Lenina, njem. Wasserlinse. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. I 47 Ognjiča, Ognjivac, čes. ohnice, ohniva, polj. ognik, ognicha, lat. 1) Sinapis arvensis; 2) Raphanus Raphanistrum. Paprat, Paprad, Praprat, slov. praprot, prapret, pa- prut ; praprut, rus. nanopoTHHicrt, nanepTHHKTj, nanopoTL, rianopom,. Ky n o p ot h n ictj, čes. paprad, papradi, kapradi, polj. paproc, luž. pa- proš, paproc, lat. Filix, njem. Farrenkraut. Paprac, P a p r a c a ili P a p r a t sladka, slov. preprutica (sladka), polj. paprotka, luž. paproc, čes. papratka, lat. Polypodium vulgare, njem. Engelsiiss. Pasje grozdje, slov. pesje grozdje, polj. psianka, psinka, lat. Solanura nigrum; rus. ueciii rpo3,yi>, lat. Solanum Dulcamara. Pas k vica, Pasvica, lat. Solanum; rus. nacjieirb, načetima, iiCHHKa, lat. Solanum nigrum. Pečurka, Pečurak, Pečurica, rus. nenepnga, čes. pečarka, pečirka, polj. peczarka, lat. Agaricus campestris, njem. Champignon. Palacka, rus. najionmim,, čes. palička, palach, polj. palki, lat. Typha latifolia, fructus, njem. Rohrkolbe. Pazdac, slov. pezdec, rus. 6s^ymKa, o3,yoxa, polj. bždzina, bždzucha, bzducha, čes. bzducha, lat. Lycoperdon Bovista, njem. Bovist. Petoprst, Peto pr sta, P e t o p r s n i c a, slov. petoper, petoperec, rus. HflTHnepcTHHKT*, polj. pi§ciernik, piecilist, pieciornik, pi^cpcrst, pi§c percyc, lat. Potentilla. P i r, P i r e v i n a, P i r i k a, slov. piree, rus. iibipeii, čes. pvr, polj. piarz, lat. Agropyrum repen s. P j e n e z n j a č a, slov. peneznača, lat. Dclphinium Staphysagria; P e n e z n i c a, lat. Capsella Bursa pastoris; P e n i z e k, lat. Lysi- macliia Nummularia; rus. /\eHejKHWK'i>, čes. penižek, polj. pieniažek, pieniežnik, lat. Lysimachia Nummularia, njem. Pfennigskraut. Plešivica, P lesi v k a, rus. ii^iemn (= tonsura; norroBo ryMeHge), polj. plesz, čes. pleska, lat. Taraxacum officinale. Podliesak, slov. podlesek, podlesk, lat. 1) Primula; 2) Cro- cus; 3) Colchicum; rus. no ( yvbcoK'L (— Viola canina), no^VBjrbcmncL, no/VBJrkTHHKT* (r=: Asarum eur.); čes. podleška, podleska (= Primula veris; Hcpatica; Galanthus), polj. podlaszczka (=: Viola canina). P o d r a š e c (podražec?), Podrascek slov., lat. Aristolochia rotunda; rus. nofloposKHHKT* (z= Plantago; Polygonum aviculare), čes. podražec (Aristolochia), polj. podrdžnik (=. Cicliorium Tntybus.) P o p o n a c, P o p o n a k, P o p u n a c, cslav. iioiioiil (=: alga), 48 B. ŠULEK, rus. noneHOKT., nonok, čes. popona, poponka, poponec, openec (Glechoma bed.), lat. Convolvulus (arvensis), njem. Winde. Poputina, Poputnica, P o p u t n i k, Poputnjača, ?'us. nyTHHKTj, nonyTHHK r h. lat. Plantago, njem. Wegerich. Poro st, lat. Zostera marina; rus. nopoc-rb (=. Sticta pulmo- naria), čes. polj. porosty (~ Algae). Potočnica, čes. potočnik, lat. Myosotis palustris; rus. rio- TOHHHK r b, lat. Veronica Beccabunga; polj. potocznik, lat. Nasturtium officinale. Pozemljuha, rus. aeivuiHHHKa, aeivuiHHKa, polj. poziemki, poziomki, Fragaria vesca. P r e d e n c e, slov. predenca, spredene, rus. copoubu npHHta, luž. prežene, lat. Cuscuta, njem. Flaehsseide. P r s t e n a k , polj. pieršciennik, lat. Anthemis. P šen a, lat. Melilotus coerulea; polj. pszonka, lat. Ficaria ra- nunculoides. Puh, lat. Artemisia vulgaris, njem. Beifuss; rus. nyxT>, (— Erio- phorum). P u h a v a c, P u h a r a , Pušica, rus. nyxanKa; nymm^a (= Eriophorum), polj. purchatka, purehawka, pruchawka, luž. por- chava, porchajča, lat. Lycoperdon Bovista, njem. Bovist. P u p a č a c, P u p a k č i e, P u p a k v i c a, polj. pepowiee, p§- powniea, lat. Hydrocotyle, Cotyledon. P upava, slov. pumpava, rus. nynaBa, nynaHHHKT> (=. Anthe- mis), polj. pepa\va (Tormentilla), čes. pupava, lat. Carlina, njem. Ebenvurz. Repnica, Repnjača, rus. cyp'brinija, čes. fepinka, polj. rzepnica, lat. Rapistrum, njem. Hederich. Repnik, rus. penekHmrb, peinmimiKb, pdmmrb, čes. repi k, poljski rzep, rzepik, latinski Agrimonia Eupatoria, njem. Oder- mennig. Repje, Rep jak, slov. repiček, rus. peneii, pLnekHHKrb, pL- nenT>, čes. fepik, repiček, polj. rzepik, rzep, lat. 1) Agrimonia Eup.; 2) Lappa. Repica, čes. fepak, repice, repka, polj. rzepak, lat. Brassica Napus, njem. Reps. Resa, lat. Alga; rus. paca, pucica (= Lemna), polj. rzasa, rzesa, rzaska, čes. niša, lat. 1. Lemna; 2. Alga. Rogoz, Rogozina, cslav. poro3i» (= Fucus), rus. porosb, paroaa, poroaa, čes. rohoz, rohož, rakos, rokos, rakosi, slč. rohoža, POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 49 polj. rogož, rogoža, rogozina, luž. rogož, lat. 1) Typha; 2) Arundo, njem. Kohr(kolbe). Rosica, R o s n i c a, R o s u 1 j a, lat. Fumaria ofticinalis, njem. Erdrauch; ms. pocHHKa, pocHni;a, pochhkm. (r= Alchemilla vulgaris). Rosna trava, rus. pocunica, pocHHKa, polj. rosiczka, rosnik, rosieniec, ces. rosička, rosna trava, lat. Drosera, njem. Sonnenthau. Rozga, cslav. posr* (= palmes), rus. posra (— Astragalus fruticosus), ces. polj. rozga {=. sarmentum), lat. Arundo Donax, njem. Rohr. Rumenjača, cslav. f>oyMtiiM|ii (= fucus), rus. pyMHHnu,a, pyMHHKa, lat. Onosma, njem. Lotwurz; rus. 6a6i>H pyMam>i, py- MHHica (= Echium), polj. rumianek, rumien, rumianiec (= Anthemis tinctoria). Sasa, polj. sasanka, lat. Pulsatilla. S r č a n i c a, Srčenica, rus. cep^enmiKL, ces . srdečnik, polj. serdecznik, lat. Leonurus Cardiaca, njem. Herzgespan. S r č a n i k, S r č e n j a k , lat. Gentiana lutca; rus. cep/\yniHHKT» (= Gentiana Centaurium). Sirota, lat. Muscari racemosuin ; S i r o t i c a, Viola tricolor, polj. sieroty, sierotky, Saxifraga granul. Si vica, lat. Milium nigrum, rus. cimei;^ (r= Nardus stricta). S leze ni ca, lat. Ceterach; Slezeničnjak, lat. Scolo- pendrium; Sleze novo zeljce, polj. sliedziennica, lat. Chry- sosplenium. Srpac, Srpak, rus. cepim, cepnyxa, cepnyin», cepium, cepniii, polj. sierpik, ces. srpek, lat. Serratula, njem. Schartenkraut. Sit, Sita, Sit in a, slov. sitinec, sit je, sitovje, rus. cwtl, CHT7>, CHTHHICL, CHTOBHHK'L, Cslav. CHTIII6, CeS. sit, Sytl, polj. sit, sicina, sitowie, luž. syše, šiše, seco, sečina, mag j. szittyo, lat. Scir- pus; Juncus, njem. Binse, Simse. S u n č a n i c a, S u n č a n i k , S u n Č e n i c a, S u n č e n j a k, slov. solnčnica, soncarca, zasončnica, rus. no^coAHenmiK'i>, comim- hhkij, ces. slunečnik, slunečnica, polj. stonecznik, lat. Helianthus, njem. Sonnenblume. S m r č a k, slov. smrček, rus. CMopnoim, ces. smrž, smrže, smr¬ ček, smrli, smrka, polj. smarczek, s marž, šmardz, lat. Morcliclla esculenta, njem. Morčhel. Smrt pesja, lat. Aconitum, rus. nečim CMepTB (= Peri- ploca). i 4 50 J)* ŠUIjKK^ Smolavac, Smo lika, slov. sinove, smolnica (= Ljehnis Viscaria), eMOJiica, lat. 1) Galium Aparine; 2) Asperula arv.; polj. smoika, čes. smolenka, smolnička, ras. e:\iojiHHKa, (— Lychnis Vi- scaria). Smetenjak, slov. smetenjak, lat. Fumaria officinalis, rus. cmjthhkt> (= Spiraea Filipendula). Sniet, slov. smetljika, rus. chhtb, čes. snčt, polj. šniec, luž. srieč, snec, sneš, lat. Aecidium, Uredo. njem. Brand. So kolin, rus. coKo^bHHi^a, lat. Gentiana. Sladič, Sladčica, Sladko d r v o, slov. sladkirica, slad- korca, rus. cojioflica, cojio/piKa, cojio^koblim Kopenn, lat. Glycyrrhiza, njem. Siisskolz. Stanovnik, lat. Capsella Bursa pastoris, njem. Taschelkraut; rus. CTaHOBHHKT* (== Ckimaphila). Staračac, herbae genus, rus. crapeivB (= Crucianella), polj. starzec, čes. starček (=: Senecio). Sv o lina, lat. Conium maeulatnm, njemački Schierling; ruski ctbojllh (— Antbriscns sylvestris), cslav. cTiio.nne (= Urtica), čes. svolina (= Aconitnm), polj. szcz\vo \ (= Conium). Stoklas, Stoklasa, slov. staklas, steklas, steklasa, polj. stokios, stoklosa, čes. stoklas, stoklasa, magj. tokldsz, lat. Bromus, njem. Trespe. Striela vodena, Strelica, Str el uš a, rus. bo^h- nan CTp^ia, CTp&inga, coBfraa CTpiaa, CTpisjiKa, čes. stfilovka, polj. strzatka, wodna strzala, lat. Sagittaria sagittaefolia, njemački Pfeilkraut. S uni ca, rus. cvHHipi, lat. Fragaria vesca, njem. Erdbeere. Stopa v učja, lat. Bryonia; Aristolochia; rus. bob^bh crona (z= Geranium sanguineum). S i r o j e d j a, S i r o j e d k a, S i r o j k a, Sirovka, S i r- njaja, Sirovo jedka, slov. srovka, srovojedka, rus. ciupo- buiKa, mr us. cnpoisKica, polj. syroježka, čes. syrovinka, sirovedka, lat. Agaricus deliciosus. Sve repek, lat. Festuca; čes. svefep, svefepec Bromus). rus. CBHpina (= Barbarea vulgaris) S a m o r a s, lat. Ranunculus, čes. samorostlik (— Actaea spicata). S kri pa c, lat. Lappa, njem. lvlette; čes. skrip, polj. skrzyp (= Equisetum), rus. CKpbiimga = Agaricus procerus. S p a v a č i c a, čes. spanek, lat. Physalis somnifera. Srebrnica, lat. Herniaria, Srebrnjača (Ophioglossum); rus. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 51 cepe6pyxa, cepetipni-iica (rr= Thalictrum niajus); Čes. stžibrnlk, polj. srebrnik (= Potentilla; Alchemilla). S u li o p e r n i k, čes. suchopef, suchopejr, suchopefnik, lat. Erio- phorum, njem. Wollgras. Slak, Z la k, čes. svlak, svlačec, slak, rus. noBHJinKa, none- jiHi;a ; polj. povoj, lat. Convolvulus, njem. Winde. Šiška sveslavcnski, lat. strobilus; a kod nas i njem. Knopper. Štir, Šcir, Š čire ni c a, slov. ščer, ščerenka, ščur, rus. in,np r L ; njupei],^, n^pnija, njepnija, polj. szczyr, szczer, szczyrzyca, čes. štfr, štirice, lat. Mercurialis; Blitum; Amaranthus. Š t e t i c a, slov. šetica, šetičevje, šetka, rus. meTKa (= Cartha- raus; Festuca), u;eT7> (=: Equisetum hiemale), čes. štčtka, polj. szczec, szczotka, lat. Dipsacus, njem. Kardendistel; luž. ščetka (= Diantbus Carthusianorum). Šaš, Šaša, Šašak, Šašika, čes. šašina, šdšf, slč. š^chor, mrus. maniTj, lat. 1) Carex, 2) Arundo, njem. Binse; Scliilf. Še var, lat. Typha latifolia; polj. szmvar, szuwara, lat. Acorus Calamus. Tobolac, lat. Sedum Telephium; polj. tobolek, lat. Capsella Bursa pastoris. T o r i c a, T o r i č i c a, lat Agrimonia Eupatoria, njem. Oder- raennig; rus. Topnua (= Berteroa incana; Spergula arv.), čes. tufice (= Carex). Tresli c a, ruski TpHcyju>Ka (= Spiraea Filipendula), češki tfeslice, lat. Briza. T r u d o v n i k, rus. TpyflHH^a (= Sanguisorba), čes. trudovnik, polj. tr§downik, lat. Scrophularia, njem. Braumvurz. T rud, rus. TpyT r b, čes. troud, polj. trad (= Aussatz), lat. Po- lyporus fomentarius, njem. Feuerschwamm. Trst, Trska, T r s t i k a, T r s t i c a, T r s t i n a, cslav. T[>T»CTI», TplCThlja , rus. TpOCTT>, TpOCTHHKTj, TpOCTHHa, TpOCTHHKa, čes. tftina, slč. trstina, trest, polj. trzcina, trcina, trzcinka, luž. ščina, cina, lit. trustis, lat. Arundo, njem. Robr. T roli st, rus. tphjihcthiiftl, Tponija, TpoaHT*, lat. Trifolium. T r u s k a, T r u s k a 1 i c a, T r u s k o v e c, T r o s k v a, čes. truska- vec, truskavice, polj. truskawka, luž. truskalca, lat. Fragaria collina. Ti tri ca, lat. Matricaria Chamomilla, njem. Kamille; čes. titfice (= Agrostemma Gitb.) T u s t, T u š t, T u š a c, T u š a k, polj. thistosz, lat. Portulaca. Udoviča, rus. B^OByimcu, lat. Scabiosa. 52 B. ŠULEK, Uho mišje, rus. Mbiranr viuku, lat. Hieracium Pilosella, frc. oreille de souris, njem. Mauseohrlein. U li o rnečje, lat. Salvia Sclarea, rus. yxo Me^BiinsLe (= Sal- via Aethiopis). U 1 o g, lat. Lithospermum; čes. uložnik (= Veronica officinalis). Usa k, (vrst gljive), čes. uclutč (= Sparassis laminosa). Ušljivac, U š 1 j i v a č i c a, U š 1 j i v i c a, slov. vušivka, vušnica, čes. všivec, lat. Delphinium Staphysagria, njemački Liiuse- kraut. Vij u k, lat. Festuea, polj. wiklina, wiklo (Schlingpflanze), rus. bliohb, polj. wilec (= Convolvulus). Veprinac, lat. Ruscus; poljski wieprzyniec, lat. Peucedanum officinale. Vrb ni c a, rus. Bepda Tpaua, čes. vrbice, polj. wierzbowka, wieržbienica, lat. Lythrum Salicaria, njem. Weidericli. Vredni k, slov. urednik, lat. Gnaphalium dioicum; Tormentilla er.; rus. Bpe,\HHKi>, nepe^oBei; r jb, Bepe^HHKii (= Thalictrum). V e čer ni ca, mrus. BiiHepuHipu /yymncTF>i, Čes. večernička, ve- černivka, polj. wieczernik, lat. Hesperis, njem. Naclitviole. V o 1 uj a k, rus. bojiobhk'b, noAoivioBKa, lat. Ancliusa officiualis, njem. Ochsenzunge, čes. volovec (= Buphthalmum). Vlasulja, rus. BojiocnHica, mrus. BoaocHwu;a (= Poa nemo- ralis), polj. wfošnica (— Setaria), lat. Festuea. Vodopija, lat. Cichorium Intybus; rus. no^onunirB, lat. Da- tura Stramonium. V rab oj e sjeme, rus. Bopoohiinoe ceam, BopodeiniH k'b, polj. -vvroble proso, lat. Lithospermum. Vratič, V r a t i k a, rus. BopoTHTt, npoTbim>, čes. vratyč, p>olj. wrotycz, lat. Tanacetum vulgare, njem. Rainfarrn. V ra n in o oko, rus. noponeip,, nopoubii «ro/p»i, nopoHin rjia3i>, čes. vrani oko, polj. wronie oko, lat. Pariš quadrifolia, njem. Einbeere. V j e t r e n i c a, V j e t r e n i k a, lat. Anemone, njem. Wind- roschen, slov. vetrnica (= Nigella dam.), rus. BLTpvmna (= He- patica triloba), čes. včtrnice (= Pulsatilla), polj. wietrznica lat. Anemone. V las ženski ili dj e vojački, Vi lini v lasi, čes. žen¬ ski vlas, polj. wioski, wielowJos, lat. Adiantum Capillus Veneris, njem. Frauenhaar. V u č j a stopa, lat. Heraclium Sphondylium; polj. wilcza stopa, POGLED IZ BILJARSTVA D NAŠ PRAVIEK. 53 lat. Leonurus Cardiaca; rus. bobblh CTona ; latinski Geranium san- guineum. V u č j e lik o, slov. volčin, volčnik, čes. vlčf lyko, polj. wiJcze iyko, lat. Daphne Mezereum, njem. Seidelbaat. Vse dobro, čes. všedobr, lat. Imperatoria Ostruthium, njem. Meistenvurz. Zec-gljiva, slov. zajčec, lat. Clavaria; rus. 3 aHHHHicL (= Po- lyporus squam.) Z v o n a c, Zvonce, rus. sBOHeivt, lat. Rhinanthus L., njem. Hahnenkamin. Zvonce, Zvončic, slov. zvončica, rus. SBOHeivB, 3 BOHOK r i>, 3 BOHHK r L, mrus. ^SBOHoirL, čes. zvonec, polj. dzwonek, dzwoniec (== Hypericum; Rhinanthus), lat . Campanula, njemački Glocken- blume. Zelenika, lat. Buxus sempervirens, rus. seaeHHua (= Taxus). Zanoviet, rus. adiHOBaTb, 3 HHOBa r ri>, 3 eHOBKa, lat. Cytisus, njem. Geissklee. Zlatoglav, Zlatoglavak, Zlatoglavica, rus. 30- AOToro^oBHHKTb, 3 JiaTHHK r L, polj. zJotogfow, čes. zlatohhtvek. lat. Asphodelus. Z 1 a t n i c a, rus. 30 Ji 0 Tyxa, 3 ojiotvuthhicl, sojtOTapHHKT*, 30- aoTeHb, lat. Solidago Virgaurea, njem. Goldruthe, polj. zJotnik, lat. Chelidonium; Ficaria; Potentilla anserina, Zlatocviet, lat. Helichrysum; rus. 30 ^. 0 TyniHHK'L, 30 *i 0 Tyxa (= Gnaphalium). Zimzelen, Zim zelenka, Zimozelen, Zimoze- lenka, slč. zimozel, zimozelen, zimzelen, lat. Vinca minor, njem. Sinngriin; rus. aejieHb 8 Human, polj. zimozielon (= Pyrola), zimo- ziof Linnaea). Z la to lika, slov. zlato ličje, čes. zlatolejčf, slč. zlatica, lat. Salix vitellina, njem. Goldweide. Zviezdica, Zviezda, Zvizdan, slov. zvezdica, zvezd¬ nik, rus. 8 Bi 3 ^ 0 HKH, polj. g\viazdeczki, lat. Aster. v v Zabjak, Zabljak, Zabinac, slov. Žabjek, rus. jkrohhicl, HcaoHiieu.Tb, čes. žabinec (= Conferva), polj. žabinek, žabieniec (= Herniaria), lat. Ranunculus. v Z a b n i k , rus. /KaooBHHicL, lat. Potentilla reptans. v Z e r a v i c a, rus. acapaBHija, acapaBHKa (= Oxycoccos palustris). Zegavica, Zigavica, slov. žgavica, ožegavica, rus. JKe- raaa, jKryHKa, ;KnryuKa, JKHHCKa, jKuranKa, čes. žakdvka, žehdvka, 54 B. ŠULEK, žihtfvka, polj. žagawka, žagwica, žegawka, žega\vica, luž. sagajca, šagajce, lat. Urtica urens, njem. Brennessel. ^ jr * • * v * Z u 6 e n i c a, Zutjenica, Z e 11 e n i c a, Z u ca niča, rus. ^KeJiTHHHna, lat. Cichorium lntybus. Z r n o v e c slov., lat. Calluna vulg.; rus. acepHOBeiVL (= Sa- rothamnus scoparius). V V V * ^ Z est, Zestika, Z e š t i 1 a, lat. 1) Acer tataricum; 2) Rha- mnu8 Frangula; rus. >KecTt>; jkoctukt* (= Rhamnus cathartica). v . ^ ^ ^ Zutnjak, sčoy. žutek, čes. žlut&k, lat. Ranunculus, ujemacki Hahnenfuss, polj. žoltak (= Boletus granulatus). v / v • Zutilova trava, Zutilovka, čes. žlutidlo, lat. Gcnista tinctoria, njem. Farberginster. Eto vam donjekle praslavenske Cvjetane, eto vam bilja, koje je u našoj pradomovini raslo, te su ga isti naši prvi otci poznavali. Upravo ovo poznavanje očit je dokaz njihova znamenita duševna napredka, i ako je slavna prošlost razlog narodnomu ponosu, to se bas mi pravom ponositi možemo več dopovjestnom dobom našega naroda. Komu se to Čini premalo, neka se potrudi i zaviri u prošlost kojega drugoga naroda, pa če razabrati, kolika to golema raz¬ lika medju njim i slavonskim narodom. Toga radi mogao bili na¬ vesti priraierah izmedju sadašnjili neuzobraženih narodah, kao što jih ima u Afriki, Ameriki, dapače i u Aziji. Nu da neidemo daleko, podjimo k našim najbližim susjedoiu Magjarom, koji če do skora slaviti tisučljetnicu svoga evropskoga i u obče historičkoga živo- vanja, i koji misle, da su boljega plemenitijega porekla nego mi. Sporedimo njihovu dopovjestnu prošlost s našoin; izpitajmo koliko su oni bilja poznavali došav u Evropu, a koliko naši predpovjestni otci. Da to proučiti možemo, tomu ima siguran ključ u njihovu jeziku. Kao što smo mi sveslavenska imena bilja uzeli za dokaz, da su Slaveni dotično bilje več onda poznavali, kad su bili jedan narod: isto tako su nam tudja imena bilja u magjarskom jeziku nepobitni svjedoci, da Magjari toga bilja izprva nisu poznavali, nego su ga naučili od svojih susiedah i poznati i imenovati. Ostaviv imena bilja, koja su Magjaui uzajmili u drugih narodah, navesti ču samo ono, što su naučili od Slavenah. Od šumskoga drveča i grmlja naučili su od nas poznavati: czer, cserfa, Quercus Cerris: cer; topoly: topol, Populus alba; j a v o r: javor, Acer Platanoides; r a k o 11 y a: rakita, Salix POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEIC. 55 Capraea; j e g e n y e: jagnjeti; Populus tremula ; berekenye: brekinja, Sorbus torminalis; sz o mor k e, Pinus Larix : smreka; t i s z a, Taxus baceata: tisa; b o z z a, Sambucus: baz, bazga ; b o r 6 k a, Juniperus communis: borovka ; borovica; 1 u c f a, Pinus : luč; b o r o s z 1 a n; Dapline Mesereum : bršljan; borostydn, Hedera IIelix: brčtan; c s i p k e ; Rosa eanina: šipak, slov. ščipek; galagonya ; Crataegus Oxyacantha: gloginja; szulak, Cle- matis Vitalba: svlak (Convolvulus); kalincza, Viburnum: ka¬ lina; venyike ; Vitis vinifera: vinika, vinjaga; imolya, Vi-cum album : imela; h a r a s z t, frutex ; cslav. jcpacTi ; laza, Liehtung: laz; lug; Ilain: lug. Gospodarsko bilje, pa i ostalo nazivlje je u magjarskom jeziku malo ne sve slavenskoga porekla, dokazom, da smo jim mi bili prvi učitelji ratarstva. Evo jih! Ro z s, Secale cereale: raž, rž; zab, Avena sativa, zob; h a j d i n a, p o g tl n y k a, t a t d r k a, Poly- gonum Fagopyrum: liajda, hajdina, pohžnka (slovački), tatarka (češki); k u k o r i c z a, Zea Mays: kukuruz, kukurica (slovački i poljski); b o r (k o 1 e s), Setaria italica : bar; c z i r o k, Setaria germaniea: sierak, sirak; p r 6 s z a, Milium : proso; m u h a r, m o h a r, Setaria germaniea: muhar; g a b o n a, Getreide, cslav. rOGHiio; a b ajd 6 cz, Misehkorn: obadvojec (slč. napolica); buza, Triticum: zbože; ar p a (ječam), pozajmili su Magjari od Turakah. Evo drugih ratarskih riečili: g e r e z d: grozd ; k a 1 tl s z: klas; p e 1 y v a: pijeva; ponye: panj, penj b č 1: bielj (Splint); mčzga: mezga; poz d o rja: pozder; k o c s tl n : kocien ; ko- čanj (Strunk); k o 1 o n c z: kolience; c s e t i n a: četina (Nadel); r d s g y a: roždje; m o r v a: mrva; s z d 1 m a: slama; s z č n a : seno; s z č c s k a: sjeČka; kita: kita; guba: guba; s u s k a : šiška; i g a: igo, j d r o m: jaram; z a b o 1 a: zubadlo, ( slč ., žvale); p a t k 6: podkov, podkova; k 6 1 y a: kola; k o c s i: kočija; t a- liga: cslav. Teaera, taljiga; sz*lny: saoni; locs: levča; eplčny: oplen; rokoncza: rukunica; kalamflz: kolomaz; gereblye: grablje; 1 e m e s : lemeš; kabala: kobila (u pluga); p o t i n g: poteg; g e r e n d e 1 y : gredelj ; b o r o n a: brana: a s z t a g: stog; c z č p : ciep; a b r a k: obrok ; j d s z o 1: jasli; g a n a j : gnoj; g e r e n d a : greda; d e s z k a: daska; g u z s : guž, gužva; rud: ruda, rudo; u g a r: ugor; p a r 1 a g : prelog; p u s z t a : pusta(ra); 6 s z t o n : ostan ; bari z da: brazda ; k a c z or: kosor; k a s z a: kosa; s z i t a : sito ; r e s t a : rešeto; kup, k u p a c z : kup • t a n y a : stanje. 56 B. ŠULEK, Da su Magjari i voče naučili poznavati od Slavenah, to nam svjedoče rieči: c s e r e s n y e : trešnja, Črešnja (rus. Hepeuma) ; s z i 1 v a : sliva; b a r a c z k : breskva; v i s n y e : višnja; n a- s p o 1 y a : nešpulja, mušmula; m a, 1 n a: malina; k b r t v e 1 y : krušva, k ruška. Isto tako su malo ne za sve povrče i obrtno bilje (poznato u prastaro doba) od nas doznali. Dokazom tomu su evo ove rieči: r č p a : repa; m e r k b c z e: mrkevca; c z 4 k 1 a : cekla, cvekla; r e t e k: retkev , rotkva; d i n n y e : dinja; u g o r k a: ugorak; tok: cslav. tmkm, tikva; lencse: leča; bab: bob; paszuly: pasulj ; m it k : mak; h o m 1 6 : hmelj; 1 6 n : lan; paszkonca: poskonice čes., konoplja; k a p o r: kopar ; komdny: kumin; laboda: loboda itd. Al nit ovim nije izčrpen zajam, što su ga Magjari kod nas uzajmili u samom biljarstvu; več su oni od Slavenah prihvatili jošt i sila drugoga bilja svake vrsti. Za dokaz navesti ču samo nješto, a tko se o svem želi obaviestiti, neka pročita razpravu dra. Franje Miklošiča: »Die slavischen Elemente im Magyarischen u . (Denk- schriften der kais. Akademie der Wissenschaften. Philosophisch- historische Klasse. XXI. Band 1872.) Gomba: guba; g e 1 y v a : gljiva; hirip: hrib čes., vrganj ; peesčrke: pečurka; s z b m b r c s b k : smrčak ; a t r a c z č 1: jatrocel; b a r c s : boršt; b e 1 6 n d : blen, bun, bunika; c s o m- b o r : čubar; c s o m o r : čemerika; c s o r b a k a : štrbka, rus. ščorbak; i g 1 i c z e : iglica; k a p o t n y a k : kopitnjak ; k o n- k o 1 y : KttKOiih cslav., kukolj ; laboda: loboda; p a p r a d : pa- prad; perje: iihipiiie cslav., pirika; lapu: lopuli; s li s: šaš; s z i 11 y o : sita, sitje; t o k 1 a s z , t a k 1 a c z : stoklas; var a- d i c s : vratič; z i 1 i z , szelez: slez; ni o h : mah; t i s z t e s (f ti): čisteč itd. Svega toga Magjari nisu znali doseliv se iz azijskih pustarah u susjedstvo Slavenah, koji su jim bili prvi učitelji, ne samo u ovoj, nego i u ostalih strukah kulturnoga života. 1 A sve ovo je samo *) O tom piše Krek po Miklošiču: „Es gibt keine namhaftere Seite des socialen, kirchliclien und staatlichen Lebens, m dessen vielfacher Be- ziehuug und Verastung, wo sich die Slaven niclit als Lelirer der Magjaren er\viesen hatten. Unter den naliezu tausend von solehen Lehnwortern gelio- ren mehr oder weniger liieher und bertlhren nach den Kesu 1 ta ten der linguistischcn Statistik: Kirchhches 32, Staatliches 37, Mtinzeu und Masse 17, Krieg 25, das r riiierreich 110, das Pflanzenreich 150, das POGLED IZ BILJARSTVA D NAŠ PRAVIEK. 57 jedan diel prvobitne slavenske obrazovanosti. Pomislimo, da tih rie- čih neima u našem jeziku, a prema tomu, da nepoznajemo niti predmetah, sto jih te rieči označuju: onda čemo tek razabrati s jedne strane visoki stupanj obrazovanosti naroda, koji te rieči ima, s druge pako duševno i kulturno siromaštvo puka, u kojega jih neimade. Uzini nam te rieči, eto ti pravih barbarah! Upravo je dakle drzko i protivno svemu historičkomu razvitku, što se Magjari dan danas omiko bane i nameču za prosvjetitelje Slavenom, od kojih su sami najviše toga naučili; pa jošte je smje- šnije, što želj kuj u, da bi Slaveni svoju prastari! djedovinu njim za volju napustili, plemeniti original zabacili, a nagrdjenu kopiju pri- hvatili! Kuda pamet! Al ne gledajuč na Magjara, mezimca evropske obrazovanosti, praslavenska flora nas uči, da se prvotni Slaveni pogledom na svoju obrazovanost izporediti mogu sa svakim drugim evropskim narodom, osim Grkah i Latinah, koji, nastaniv se bliže kolievci prvotne kul¬ ture — sjevernoj Africi, prije su se od nas njezinim mliekom za- dojili. Po imenu se naše biljarsko ndzivlje i od njemačkoga odli¬ kuje svojom jednostavnosti, tačnosti, obiljem i miljem, pa ne samo ono pradobno, nego i no vij e, u Nieraacah ponajviše samo iz latin- skoga prevedeno ili pomoču riečih —baum, —wurz, —kraut itd. dosta nezgrapno slupano . * 1 Mineralreich 9, die Landwirthscliaft in allen ihren Z\veigen (das Feld und seine Beschattenheit) 90, das Handwerk 66, die Schitfahrt 7, die Behau- snng 64, Kleidung 40, Farben 5, Speise und Trank 48, Geschirr, Behalt- nisse 28, Unterhaltung 15, Familie, Geselligkeit 16, die Menschen und ihre Beschaftigungen 7, der Leib und seine Tlieile 10, Krankheiten und Gebre- chen des Leibes und der Seele 40, Ethnographisches imd Geographisches 30 TVorter. Alles in allem mitliin 846 Worter, wobei nocli zu beriick- sichtigen bleibt, dass nur solclie Benennungen Aufhahme gefunden, die im Magjarischen eine allgemeine Verbreitung geniessen und in der Regel keine einheimischen Doubletten auf\veisen, somit selbst diese grosse Anzalil auf absolute Vollstandigkeit keinen Anspruch erliebt. 1 Die Namengebung in der deutschen Sprache lehrt, dass von der Epoclie der Volkenvanderung an bis tief in die mittleren Zeiten hinein Alles, was der deutche Garten trug, und ein grosser Theil der Feldverrich- tungen aus Italien und Gallien oder Stidfrankreich eingefiihrt war. So weit das Klima es erlaubte, wurde durch eine fortgesetzte Kultunvanderung angeeignet, was Italien entveder urspriinglich besessen oder selbst in frttlieren Jahrhunderten aus Griechenland und Asien bezogen liatte. Nicht blos die Baumfrilclite, Birnen, Pflaumen, Kirschen, ]\[aulbeeren, die Trauben und alle Manipulationen der Kelterung und Weingewinnung, dazu aucli der Keller, eella, die Tonne und die Kufe, die Flasche, der Beclier und der 58 B. ŠULEK, Možda če tko prlgovoriti, da bi slavenski narodi više bili napre¬ dovali u obrazovano8ti, nego što zbilja jcsu, kad bi bila istina, što sam ovdje razložio, naime da su bili Slaveni več u predpovjestno doba znatno uljudjeni i upitomljeni. I bili bi doista na putu k pro- svjeti dalje dospjeli, da jih nisu zaustavljali drugi sirovi narodi, pa ne samo zaustavljali, nego istu mladjahnu biljku duševnoga na¬ predka kojegdje s korienom izčupali, kao što njihova tužna poviest kroz plač pripovieda. Hočeš-li se čuditi putniku, što je stao, jer mu je voda put raz r o vala, te nemože dalje? Uzmimo samo Bugare, možda najinteligentniji, a svakako najnesretniji slavenski narod. Koliko če proči vremena, dok zaciele rane ljetos jim zadate! A ko¬ liko su toga ovi pravi mučenici pretrpili od prvega svoga pomolka u sadašnjoj domovini! — Guti, Huni, azijski Bugari, Grči, Avari, Magjari, Tatari, Turci sve je to od petoga stolječa pa do dana današnjega samo žarilo i palilo po »jihovoj domovini: a ti se čudiš, što Bugari nisu dan danas onako prosvietljeni kao Niernci ili Fran- cezi? Ja se pako čudim, što je od njih utekao piličnik, što nisu s vi bez traga zaglavili u tom 1500-god išnjem pokolju kao što i ve¬ čina njihovih krvopijah. Njekoja od navedenih ovdje imenali bilja, ako i glase jednako u svih slavenskih jezicih , postala su po svoj prilici tek u historičko doba, buduči stvorena prema istim pravilom jezika, n. pr. kos- Kelcli, sondern aucli Blumen, Gemiise, Kiichen- und Apothekergewachse, wie Kohl, c a u 1 i s, Kabes, Kappes, c a p u t i u m, Erbse, e r v u m, Wicke, vici a, Linse, le n s, Petersilie, Zviebel, Ktimmel, Beete, Rettich, (den die Romer selbst erst unter den ersten Kaisern aus Syrien als radix Syria bezogen hatten), r a d i x, Meerrettich, entstellt aus a r ra o r a c i a , Miinze, m en tli a, Koriander, Kerbel, Liebstockel, libisticum statt 1 i glisti- c u ra , Lavendel, Melisse, Polei, p u 1 eg i u m, Fenchel, Anis, Karde, Lat- ticli, la c t uca, Spargel und vieles Andere, (na primjer Salbei, Hyssop, Ribisel, Bertrara, Thymian, Majoran, Schalotten, Porri, Pastinak, Fisolen, Kiirbiss, Melone, Feige, Kohlrtibe, Kartpffel, Rante, Veilchcn, Spargel, Rosmarin, Anis, Kiimmel, itd.) sind lateinisch benannt; die Sicliel ist das la- teinische s e c u 1 a, Flegel — fl a g e 11 u ra, Mergel — ra a r g a, m a r g i 1 a, Speicher — spi c ari um; lateinisch sind Butter und Kaše, Pferd und Zelter, die Masse: Meile, Centner, Pfund, Mut, modi us, Scheffel, s ca¬ pini m, s capi 1 us, Seidel, situla u. s. w. Wie die italienische oder gal- liche Villa mit allem Zubehor, den Gewachsen, Thieren und nothigen Werkzeugen und Arbeiten auf deutschen Boden versetzt wurde, davon giebt Karl des Grossen capitulare de v i 11 i s und das s p e c i m e n breviarii rerum tiščali ura ein deutliches Bild. u Helm 1. c. str. 367. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 59 matka, petoprst, ostrožka, ljepica, ili pretočena iz istoga vrela, n.pr. vjetrenica (= Anemone), vrbnica (= Salicaria), večernica (= Iles- peris), dimnica (= Fumaria), žličnjak (Cochlearia) itd. Nu tim se nepobija moje umovanje; jer s druge strane valja uzeti na um, da je jamačno bilo te sveslavenske zajednice i u biljarstvu puno više, nego što sam ja ovdje uza slabačka pomagala iztaknuo; jer jezik je odsjev narodnjega života, s njim se diže i raste, š njim se mienja i pada. To nam potvrdjuje i nazivi je bilja: kako koji tudji ele- menat mah otimlje u narodu, ponestaje njegovih korjenitih rieČih, a sire se tudjinke; tako su i danas (više manje) mjesto poznatih pravih slavenskih korjenikali: smokva, ljubica, bunika, dinja, lube¬ nica, buča, klinčič, odoljen, sljez, pelin, titrica, rman ili raman, crljenac, tratinšČica ili ledinščica, grozdjiče, mrkva, pečurka itd. pretegle kojegdje tudjinke: figa, violica, mantiment, melun, pepun, anguria, bundeva, karamfilj, baldrian, ajbiš, bermet, gamilica, če¬ bula, ringelc, ribizle, merlin, šampion, bun itd. Nego od kako se je kod Slavenah narodni duh probudio — ustupaju opet ove tudjinke mjesto pravim domorodkam. • Ima jošte jedan momenat, s kojeg je ova sveslavenska zajednica imenah bilja osobito po historika vrlo znamenita. Kao što sam u početku ove svoje razprave napomenuo, izvori praslavenske poviesti su vele mutni ili baš nikakvi. Samo težkimi zamršenimi kombina¬ cijami domišljaju se nauČnjaci, gdje je bila pradomovina Slavenah, gdje je ona zemlja, odkuda su se bili razgranali, te razišli, da po- sjednu svoje sadašnje postojbine. Na ovo nam prilično jasno odgo- varaju sveslavenska imena bilja. I u tom pogledu bit če mi ravnilom iztraživanje domovine indo- evropskoga pranaroda. Geiger piše (u nav. knj str. 128): „Fur den ersten Ausgangspunkt oder die Urheimath der Indogermanen gibt es ein ziemlich bezeichnendes Merkmal in der Baumvegetation, wie sie in Sprachen die so lange getrennt sind, wie das Deutsche und Sanskrit, oder das Deutsche und Griechische, sich darstellt. Hier treten namentlich drei Baume in den Vordergrund, deren Namen in einer und derselben Zeit gebildet worden sein, und die daher in der Region, wo sie gebildet wurden, zusammengestanden haben mtissen; es sind die Birke, die Buche und die Eiche.“ „Bereits Pietet bat die gleiche Methode angewendet und aus einem reichen Vorrathe der tlbereinstimmenden und abweichenden Bezeichnungen tiir Naturgegenstande auf das Land zu schliessen 60 B. ŠULEK, versucht, auf welches die mit einem gleichen oder ahnlichen Worte benannten Objecte venveisen. Er scliliesst z. B. ebenso wie Benfey, aus der offenbaren Identitat slavischer, lateinischer und deutscher Worter ftir M e er unter sicli und mit dem Sanskritworte mira, Ocean, dass die Indogermanen der Urzeit ein Meer gekannt haben miissen. Er findet dieses Meer in dem Caspischen und den Ursitz der Indogermanen in Baktrien und dem Oxusthale.“ Ako je nauČnjakom ovo malo riečih dovoljan razlog, da iz njih nagadjaju kolievku Indoevropljanah: to mi možemo, uz toliko obilje sveslaveuske zajednice, i smjelije i sigurnije potražiti pradomovinu Slavenah. Nauk o razprostranstvu bilja (Pflanzengeographie) uči, da svako drvo i u obče svaka biljka ima svoju postojbinu, sad prostraniju sad tješnju; jer ovu prostranost neodlučuje svagda samo dalečina od polutnika ili od stožera, nego i puno drugih okolnostih. Tako biva, da njekoje biljke rastu malo ne svagdje, n. pr. obični bor ili obična breza: njih češ nači u ledenoj Laponskoj i Sibiriji ima šumah, pa i na jugu, sve do Pirenejah i Balkana. Sveslaven- sko ime ovih drvetah neodlučuje dakle ništa, nepokazuje, gdje je bila slavenska pradomovina. Više je stegnuta domovina hrasta ili duba, dopiruča na sjeveru jošte nad bukvu, kojoj je Poljska, od Kraljevca do Podolja, sjeverna medja, više prama sjeveru neraste. Medju področjem bukve i hrasta ide medja pšenici i raži; ječam dopire više, najbliže k stožeru. U podruČju bukve rastu i vočke- divljake, po imenu jabuka, krnska i divlja trešnja. Ovamo ide i klen, mlieč, javor, briest, vez, grab, lipa, brek. (Gl A. Griesebach: Die Vegetation der Erde nacli ihrer klimatischen Anordnung. Leip¬ zig 1872. I.) Isto tako sižu ova drveta, pa i ostalo u ovoj razpravi nabrojeno bilje prama jugu više manje do dolnjega Dunava ili baš do Balkana. Sve obično bilje, koje su Slaveni u svojoj pradomovini nalazili, pa i ono, koje je bilo tamo od drugud donešeno, dok su jošte na okupu živili, dobi i zadrža do danas jedno ter isto ime. Drugčije bje za bilje i druge stvari, koje su naučili poznavati stoprv u hi- storičko doba, dakle pošto su se razišli i nastanili u sadašnjih po- stojbinah — za takve predmete neirna više sveslavenskih imenah, več jim je svaka slavenska grana nadjenula osobito ime, ili ga je uzajmila od naroda, od kojega je i sam predmet dobila, te ga prema svomu jeziku prekrojila. Iztražujuč u ovom pogledu slavenske je¬ zike nalazimo ne samo što je praslavensko, nego i put, kojim su POOLED IZ BILJABSTVA U NAŠ PRAVIEK. 61 druge poznate stvari k ovomu onomu slavenskomu narodu dospjele. — Obnašav dakle, da su n. pr. rieči željezo, nož, mač, kosa, pila, dlieto, svrdao, rieči svim Slavenom zajedničke, možemo se pouz- dano domišljati, da su oni te stvari poznavali več za dopovjestne dobe: al nečemo isto tvrditi za predmete, za koje znamo, da su dospjeli u srednju Evropu tek u kasnije doba; n. pr. naša artija, hartija je več Slovencem nepoznata rieč, oni to zovu papir v _ kao što i Cesi i Poljaci, a Rusi 6yiuara; bug. bumagT*, — naš p a m u k je rieč turska, Slovenci kažu bumbak, bombaža (prema talijanskomu bombagia), i pavola, pavouna, Oesi bavlna, Poljaci bawelna, Lužičani bavlma, bavnana volna (svi prema njemačkomu Baumwolle), Rusi 6yajara; ura kod zapadnih Hrvatah (prema njemačkomu Uhr), sat u iztočnih i u Sr bali, sabat u Bugarah (oboje tursko), zegar (Zeiger) u Poljakah, zeger u Lužičanah, hodiny u Cehah, načni u Rušah ; — k a d i f a (turski), baršun u Slovenacah, ruski 6apxaTn>, (njem. Barchent), češki, ruski i polj¬ ski aksamit (grčki e^ap.iTo;), slovenski žamet (njemački Sammt, ta- lijanski sciamito) itd. Ovo pravilo valja i za bilje u novije doba k slavenskim narodom donešeno, i to ima svagda raznolika ili tudja imena. Evo nekoliko primierah! Murva kod zapadnih Hrvatah, a kod Slovenacah i m u r b a, v kod Cehah m a r u š e, kod Poljakah m o r w a (sve od latinskoga Morus); d u d kod izt. Hrv. i kod Srbah, t u t kod Rušah (oboje tursko), kod Lužičanah molovy bom (= njemaČko Maulbeer- baum), kod Bugarah j a g o d i n i c a. B i b e r (kod iztočnih Hrvatah i Srbah), p a p a r (kod zapadnih) slov. prpr, čes. pepf, polj. pieprz, luž. poper, {lat. Piper), rus. ne- peiyi>, {grčki -z-zpi '). • v Cempres, Cepris, polj. cyprys, čes. cypfiš, rus. KnnapHCT> {lat. Cupressus, grčki zu-api^o;). Riž, Riža (kod zap. Hrv.), polj. ryž, čes. rejže, slov. rajž, rajs, luž. rajs, rus. pnc'b, pbijKT> (od njem. Reis), dalm. oriz (od lat. Oryza), granariz (od lat. grana risa), rus. nmeno capaHHHCKoe, izt. hrv. i srbski pirinč, pirinač. Kafa ili Kava — u svih Slavenah. •v * S e č e r (od pers. sakar), slov. cukor i cuker, čes. cukr, polj. cukier, luž. cukor, čokor — sve od njem. Zucker; dalm. zakar, rus. caxapT» od grč. <7ax.yapov, lat. saccharum. Ljubica (kod izt. Hrvatah i kod Srbah), vijolica (kod zap. 62 B. ŠULEK, Hrv. i Slov.), rus. najuca, slč. fiala, fialka, ces. fiala, fiolka, polj. fiolek, luž. vijavka — svc od latinskoga Viola (odorata), njem. Veilchen, jer je iz Italije u Srednju Evropu donošena. Na jugu naše domovine rasla je valjda od starine, zato je i stekla domače na¬ rodno ime ljubice. Druge (domače) vrsti toga roda imaju i kod drugih Slavenah domača imena, najpače Viola tricolor, rus. nojiy- u.u^rn, opaTKii, motllibkh , npuKopHaa, posonacjin, Becejime rjiaaKH, Tponuiihiii ub^tt* , Tpoeu,n r bTKa, ces. trojice, trojična by- lina, polj. brat z siostra, \vdowki, potrojili k\viat, braciszki, naski: sirotica, dan i noč, njem. Dreifaltigkeitsblume, Tag und Naclit. Osobito je u ovom pogledu zanimljiva jedna vrst Žitka, koju svaki slavenski narod drugčije zove, prema tomu, odkuda je za nju doznao; obično se zove po narodu, od kojega je dobavljena. Mislim ovdje lat. Poljgonum Fagopjrum, njem. Buchweizen: mi ga zovemo eljda, lieljda, slov. liajda, ajda, luž. liejda — sto sve dolazi od njemačkoga Ileidenkorn; Cesi pako i Poljaci su njemaČku rieč preveli, te kažu polidnka, poganka. Pogani, na koje se ova • v rieč poteze, bijahu jednim Tatari, zato zovu Cesi, Poljaci i Malo- rusi heljdu i tata r kom; Slovenci ju potežu na Turke, te kažu turšica (kao što se je odprije i njemački zvala der T ti r k e n, la¬ tinski Turcicum frumentum, franc, bič sarrazin, tal. grano sara- ceno. 1 ) — Rusi i Poljaci su opet prozvali heljdu dikuša, što je od divljakah azijskih k njim stigla; pa jošt i rpeua, rpeuKa, rpe- unxa, rpenyxa, rpeuima, Poljaci pako grycha, greczycha, gryczka — očevidoo zato, što su ju i od Grkah dobili. Kao što je lieljda u Slavenah razliČita imena stekla, zato što nije u njih od pamtivieka rasla, nego je k njim iz tudjine došla: onako je sve južno bilje il tudje ime zadržalo, ili različita imena dobilo, kao što n. pr. četrun, limun, naranča, lala ili tulipan (oboje tursko), dulian (arapsko), ižop ili sipant, bagren, mušmula, dunja, aloj, raved, vanilja, velestika, mažnran, pastrnak, kostanj, patlidžan, raj- čica, artičoka, čemin, mrča, broskva, vrza, datula, ruj itd. — što je sve dokaz, da pradomovinu Slavenah ne valja tražiti na jugu, gdje ovo bilje raste, nego više na sjeveru, medju 45—60° sjeverne širine, to jest od prilike medju donjim Dunavom i Baltom, odakle su se malo po malo na sve Strane, najpače k jugu i zapadu pomi- 1 Razlog toniu imenu navodi Leonliart Fuchs u svom djelu „de historia stirpium. Basileae 1542, str. 824: „e Graecia autem et Asia in Germaniam venit, unde turcicum frumentum appellatum est: Asiam enim universam liodie immanissimus Turca occupat. POGLED IZ BILJARSTVA U NAŠ PRAVIEK. 63 cali. Tako sc dogodi, da gdjekoja južna biljka dobi kod nas na¬ rodno ime, a u ostalih Slavenah zovc se tudjim imenom; jer juž¬ nim Slavcnom su te biljke uz 1200 godinah bile domače plodine, domorodke, a drugim su ostale do danas tudjinke. O varno ide ma- slina, smokva, ljubica, groždjiče, tetivika, smrdljika, rožčici, šipak (Granatapfel), česmina, sladun, Čičimak, lubenica, tušak, slanac, božikovina itd. Nego upravo to, što južni Slaveni imaju za južno bilje osobita narodna imena, a druge biljke zovu jednako s ostalimi Slaveni — upravo taj faktum potvrdjuje poviedanjc historije, da Hrvati i Srbi nisu nikli u svojoj sadašnjoj domovini, nego su od drugda onamo doselili. Jer da je bila prvotna otačbina Slavenah medju Balkanom i Tatrami i da su odavde ostali slavenski narodi k sjeveru odselili, imalo bi južno bilje zajednička imena; nu kao što sam malo prije razložio, sjeverni Slaveni zovu to bilje drugimi, ponajviše tudjimi imeni. Ako su pako južni Slaveni njekada sa sjevernimi kupno živili, pita se gdje je to bilo? — Na jugu to nije bilo, kao što smo upravo vidjeli; al niti na dalekom sjeveru; jer onda bi imali Sla¬ veni zajednička imena za ondašnje bilje, a tih neimaju: ruske rieči: r^Biacn ili KOMaHnn,a (Rubus Chamaemorus), 6aryju>HHK'i> (An¬ dromeda), TiiKTa ili cnxa (Empetrum), 6aryin> (Ledum), mioxoBeivL (Rhododendron), Kapaa (Betula nana) itd. posve su nam nepoznate, jer označuju bilje, koje samo gore na sjeveru u veliko raste. Da- pače niti ono sjevcrno bilje neima zajedničkih imenah, koje kod nas uspieva samo gdješto na visokih planinah, n. pr. rus. JiHCTBeHHmja, polj. modrzew, češki modrin, hrv. ariž, slov. mecesen (Larix), ili rus. ropnaa cochr, slč. kosodrevina, klječ (Pinus Pumilio). Slaveni nisu dakle kupno živili na skrajnjem sjeveru; al niti na azijskih postarali ili iztočno-evropskih stepih, jer niti ondašnje bilje neima sveslavenskih imenah osim onoga, koje raste ne samo po stepih nego i po drugih ravnicah, n. pr. kovilje (Stipa), vlasulja (Festuca), pirika (Triticum repens), rebrač (Achillea Millefolium), mlieč (Sonchus) itd. Kad razgledamo nabrojeno u početku ove razprave šumsko dr¬ veče i grmlje, uvjerit čemo se, da se šume i šikare sjeverne Hr- vatske sastoje iz onakvih stabalak. Odavde izvodimo s razlogom, da šume praslavcnske domovine nisu bile puno različite od ovili naših; ako jošt uzmemo na um, da su bili drevni Slaveni vješti gospo- 64 B. ŠULEK, dari, radšta su morali imati primjerenu ratarstvu zemlju, pa onda svrnemo okom na zemljokaz sjeverno iztočne Evrope — netreba nam dugo tražiti po njem tu praslavensku postojbinu. Nigdje nečeš naei toliko šumah našim sličnih, a uz to neizmjerno prostranstvo žitorodnih poljah, koliko na sjeverno-iztočnom podanku karpatskih gorah. Pa doista uči i poviest, da je ondje izkonska otačbina Sla- venah, a Tatre da su kolievka Hrvatah i Srbah. Djela, kojimi sam se poslužio kod sravnjivanja slavonskih imenah bilja. Fr. Miklosich: Lexicon palaeoslovenico-graeeo-latimim. Vindobonae 1866. H. AnHeHKOBT.: BoTanHHecKiH cJioBapT.. MocKBa 1859. A. C. PoroBHHT>: OntiTi. cjioBapa Hapo^Hw\7. HasBarnH pacTemfi ioro-aana^Hcm Pocciii. (SamiCKH loro-aana^naro OT^i^a iiMiiep. pyccKaro reorpa«raecKaro 06- mecTBa. KieBi,. Tomt, I aa 1873 ro^i>). Jan Svatopluk Preši: Wšeobecny rostlinopis. II dily. W Praze 1846. Dan. Sloboda: Rostlinnictvi. V Praze 1852. Dr. Gustav Reuss: Kvehia slovenska, čili opis všech jevnosnubnycli na Slovenska divorostaucich zrostlin. V B. Stavnici 1853. Josef Jungmann: Slownik česko-nemeeky. W Praze 1835. Ign. Raf. Czervviakovski: Opisanie rošlin skrytopIecio\vych lekarskich i przemysIowych. Krakow 1849. — Opisanie rošlin jednolistniowycli le¬ karskich i przemyslovych. Krak6w 1852. — Opisanie rošlin dwulist- niowych lčkarskich i przemysIovych. lvrakow 1859. M. Sam. Bogumil Linde: Sftnvnik jezyka polskiego. Lwow 1854. Curt Bose: Wendisch-deutsehes Handworterbuch nach dem oberlausitzer Dialekte. Grimma 1840. Smoler J. E.: Njemsko-serski slownik. Budešin 1843. Dr. P. Ascherson: Flora der Provinz Brandenburg. Berlin 1864. (Ima mnogo narodnih lužiekili imenah bilja). Vrela, iz kojili sam crpao hrvatska, srbska i slovenska imena bilja, navest ču potanko u „Jugoslavenskom imeniku bilja" , što ga za tisak pri¬ pravljam. ✓