^oSfarTna plaćena u gotovom Gođ. VI. Broj 4. Zagreb’, 26. Januara 1934. v Pojedini broj stoji 1.50 dinar* »Istra« je potreban list! »Istra« je dobar list! To se često čuje. Takva priznanja našem listu čuli ste i vi već mnogo puta. Sigurno ste i vi toga mišljenja... J TJTI1À Ako ste i vi toga mišljenja, onda ćete tim lakše i radosnije učiniti ono što vas molimo: potražite medju vašim znancima i prijateljima ljude, koji nisu preplaćeni na list i preplatite ih. QASIILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NAŠI POD ITALIJOM V uglednoj književnoj reviji ^Srpskom Književnom Glasniku«, koji izlazi u Beogradu izišao je 16. I. 1934. (br. II.) u sUdnom »Političkom pregledu« članak 0d naslovom »Naši pod Italijom« potpisan sa »Inostrani«. Tom šifrom potpisuje svoje članke stalni politički referent revije g. Jovan Jovanovič, poznati i ugledni jugoslavenski političar i diplomata, koji je bio poslanik Srbije u Beču u doba sarajevskog atentata. Mi taj članak u cijelosti prenosimo radi nekojih interesantnih opažanja i radi auktoriteta pisca. Poslije punih trinaest godina samostalnog života vidi se jasno koliko je bila u pravu naša država što je tražila da u pogledu manjina bude izravnata sa velikim državama. Kako sada izgledaju netačna objašnjenja G. Clemenceaua i Wilsona i drugih pretstavnika velikih sila na pariškoj konferenciji za mir 1919 — kad su sporili Poljskoj, Rumuniji, Jugoslaviji zahtjeve da se ,!f ugovore o miru unesu manjinske odredbe, koje te obavezivati sve države čla-uove Lige naroda podjednako. Slovenski ž iv a l j, koji je ugovorima 0 m i r u došao pod Italiju: G o- r i c a, Gradiška, Istra, okolina 1 r s t a, sa n a j v e NA 15 GODINA ZATVORA OSUDJEN JE IVAN KARLOVIC IZ KLANE TAJNI PR©CES PEEB SPECIJALNIM TRIBUNALOM U RIMU . - , . j ć o m energijom se denacionalizira. Do 1928 godine slovenski živalj je uživao nekakve zaštite od Vatikana; od 1928 do zaključenja Luteranskoga ugovora, ugovora o izmirenju izmedju Vatikana i Kvirinala, još je išlo kako tako. Krajem 1929 slovenski župnici u pomenutim predjelima su pozvani i traženo je od njih da vjeronauk predaju na talijanskom jeziku. Ovi su to odbili najprije. Biskupska akta morala su bili na talijanskome ili na latinskome jeziku, uz ovo je morao biti prevod na talijanskom. Lateranski konkordat je tražio da župnik ili njegov pomočnik mora govoriti jezik talijanski To je značilo da se nije moglo biti župnikom ili njegovim kapelanom dokle se nije znao talijanski jezik. Nije se stalo samo na ovome: vlasti su tražile da se zbog »kuferaške« djece (djece došljaka Talijana u Gorici) mora čuti pjesma na talijanskome i poneka pridika na istom jeziku. Vjeitafkim načino'n su pravljeni neredi po crkvama zbog toga e da bi se silom uvlačio talijanski jezik. Biskup Sedej je to odbijao dokle je mogao, a župnici i kapelani su bili kažnjavani protjerivanjem iz mjesta službovanja u druge krajeve ako bi se protivili ovim odredbama. Na njihova mjesta uvlačili su se talijanski župnici i pogoršavali stvar u Gorici i Istri. Oko ovoga je bilo velike vike u javnosti, te Vatikan m,orade poslati jednoga naročitoga izaslanika. Ovaj izaslanik je bio neki pristrani viši duhovnih; on je sve čuo ali od njegove istrage slovenski živalj nije vidio nikakva poboljšanja u pogledu duhovnoga života. Naprotiv, uklonjen je jedini branilac slovenstva pod Italijom nadbiskup Sedej. Na njegovo mjesto Vatikan je postavio odlučnoga protivnika Slovenaca kao administratora Sirottija Ovaj akt je otjerao u grob staroga nadbiskupa Sedeja. Novi biskup u Gorici nije još postavljen a njegov zamjenik Sirotti preuzeo je sve moguće da sprovede deslaviziranje Slovenaca H Hrvata. Kao početak uveo je neslogu medju duhovnicima u oblasti biskupije; upućivao ih da počnu djecu po državnim školama učiti vjeronauku na talijanskom jeziku Administrator Sirotti nije u ovome uspio; svećenstvo se pokazalo solidarno i nije pristajalo da radi tako kako je on želio. Pored ovoga ovaj viši duhovnik Sirotti je učinio drugi korak sa bogoslovijom ■Alojzijamimom u Gorici. Ovu bogosloviju ®u nasilno oduzeli fašisti iz ruku svećeniku, oni su izgonili iz njega direktora Slovenca a postavili čistog Talijana. Uprava ovoga čovjeka je postepeno prečištavala obilježja nacionalna Slovenaca i zamjenjivala ih čisto talijanskim. Danas su tamo nastavnici, pomoćnici, i ostali muški i ženski redovnici, Talijani, jezik je u administraciji, u molitvi, u općenju, u učenju, talijanski. Djeca Slovenaca koji su ostali u Gorici, moraju u Alojzijanumu da govore izmedju sebe talijanski U jul i j sk i m krajevima gdje ima nešto manje gustoga naselja slovena-š k o g a, vlasti su ga odvojili od druge braće slovenske, tako da te Slovenci u Julijsko j krajini (»Beneška Slovenija«) o s j e-ć a j u potpuno kao u t u d j o j državi. I u ovoj oblasti se pokazala nemoć na zaštita Vatikana, ako je ove uopće i bilo. Posljednji izdanci Slovena ovdje, u Ju-lijslcoj Veneciji, trpe jače denacionalizirànje nego igdje na drugome mjestu Ovoj žurbi fašista da odnarode narod kroz crkvu pomaže mnogo i neotpornost samoga Vatikana. Pijo XI, koji je prije no koliko godina nalazio da je sasvim prirod- Klana, 20 januara 1934. — Prošle godine u februaru lavili smo vam, kako i ila koji način je bio uhapšen ovdašnji mladić Ivan Karlović. On je bio kao kočijaš zaposlen na Gumancu, gdje se grade vojničke utvrde. Te utvrde gradi Italija po programu za spremanje rata i nastoji da sve to ostane u što većoj tajni. Naš seljak ne smije da se približi tim radovima. pa čak onaj ko je zaposlen u bilo kakvom svojstvu oko tih radova ne smije pokazati ni najmanji interes za ono što se pod vojnim nadzorom gradi. Čak i nehotice su mnogi naši ljudi već stradali ra'di toga. a isto tako je i Ivan Karlović stradao ni kriv ni dužan, jer ie na njega pala sumnja, da se interesuje za vojne radove više nego bi smio kao kočijaš. On je imao da govori sa inženjerom radi svog daljnjeg posla, pa je prošao onu granicu dokle ie smio sa svojim kolima i suviše se približio radovima, do kojih civilna lica smiju doći. čak ni ako su zaposlena u radu. Tražeći Inženjera bio je zaustavljen od karabinjera. Zapravo se je on. kad je opazio karabinjere, koji su ga htjeli zau- STARAC 00 72 GODINE OSUDJEN NA 10 GOĐ. ZATVORA SPECIJALNI TRIBUNAL OSUMO ZVANA PROMA IZ KLANE Klana, januara 1934. — Naknadno saznajemo, da je istoga dana. kada i Ivan Karlović osudjen u Rimu od Specijalnog tribunala i Zvane Proh, činovnik u pjlanl Medvedića ua Gumancu Proh, kojemu su sada 72 godine bio je uhapšen nekoliko dana poslije uhapšenja Ivana Kariovlća. to znači pred nešto manje od godinu dana. On je bio čitavo vrijeme u zatvoru u Ri- staviti okrenuo i u strahu, da bi mogao imati neprilika požurio se natrag svojim kolima. Karabinjeri su tada u njega pucali i ranili ga. On je pao na zemlju kraj svojih kola teško ranjen i tada su ga karabinjeri uhvatili, strpali ga u auto i odvezli Ka nepoznatim pravcem, a da nisu nikome od njegove rodbino ništa javili. Dugo se nije znalo što je s njime. Neko je vrijeme bio u vojničkoj bolnici u Trstu pod stražom, a kad je malo prizdravio bio je odveden u koparski zatvor. Kako ie »Istra« javila u jednom od posljednjih brojeva, on se javio za Božić iz rimskog zatvora. Po tome se dalo zaključiti, da čeka na proces pred Specijalnim tribunalom. To se i ostvarilo. Doznaiemo iz Rima, lio. m. održan je u Rimu proces, o kojem nisu novine ništa javile, jer se u novije vrijeme o političkim procesima pred Specijalnim tribunalom ništa ne piše. Taj kratki i tajni proces, u kojem nije Karlović imao ni branitelja ni svjedoka u svoj prilog svršio je za Kariovića teškom, upravo groznom osudom: on je osudjen na 15 godina zatvora. To izgleda nevjerojatno i to nas napunja gr ",cin Taj mladi čovjek, koji je po uvje-rei. u -wliu, a naročito onih, koji su ga iz bližega poznali, apsolutno nevin i nedužan, osudjen je na ovako veliku kaznu s takovom lakoćom i bez ikakvih skrupula pred civllizovanitn svijetom. Za nas Jugoslovene u ovim krajevima pod strašnom strahovladom fašističke Italije nema ni najosnovni-jeg ljudskog prava, nas tretiraju kao raar-vu. mi smo za njih uistinu »stjenice. koje treba zgnječiti«, kako Se jednom zgodom izrazio pokojni Arnaldo Mussolini, brat Benka. Kad će se svijet jednom već ganuti i povesti računa o našim paklenim mukama i o nečuvenom postupku fašističkog režima? Da ii da se nadamo, ili da sasvim izgubimo nadu u osvetu, u pravdu i bolje dane. u to. da će se i s nama postupati jednom kao s ljudima, a ne kao sa životi-ujama? Kad bi nam neko mogao da reče riječ utjehe ! da nas uvjeri u pobjedu pravde, mi bi sve ovo ipak lakše podnosili... A ovako.. Na koga će pasti krivnja, ako jednog dana od čitave ove naše zemlje ostane samo groblje i razvalina? .,. mu. Sad je osudjen. a da niko zapravo nežna zašto, na deset godina zatvora... Ma kako bila grozna osuda Ivana Kar-loviča i ova osuda napunja nas zgražanjem i gadjenjem. Toga starog čovjeka, koji nije čitav svoj život ništa drugo činio, nego se brinuo, da u poštenju i radu provede svoje dane, sad u ovako visoko] starosti osudju-je Specijalni tribuna! na ovako visoku ka- znu. koju sigurno neće Izdržati, jer je deset godina mnogo. a starost je njegova visoka i osjetljiva. Vijest o osudi Kariovića i Proha proni-jela se čitavom Istrom kao strijela i po svim se seiima govori s gadjenjem o bez-dušnom postupku fašističkog tribunala, o hijenama, koje su na čelu toga tribunala JUGOSLOVENSKl ŠTUDENT OBSOJEN NA 5 LEI KGNFMCUE Visoka kasen za pobeg čez mejo Komen, 10 januarja (A g is). V začetku lanskega leta so italijanske oblasti aretirale Pipana Danjela iz Preserja pri Komnu. Pipan je prej pobegnil v Jugoslavijo in se tu lotil študija Ko je slišal, da so oblasti amnestirale vse tiste, k) so nekoč pobegnili in se potem vrnili domov se je še sam, seveda brez potnega lista, gnan tudi od domotožja, vrnii k svojim v Preserje. Ti pa su mu povedali da z amnestijo ni nič. ker io rok že potekel. Vrniti se je hotel v Jugoslavijo, toda na meji so ga zasačili in aretirali. Vse leto do konca 1933 Je presedel v zaporu, sedaj pa Je bil obsojen na 5 let konfinacije na otok Ponzo. IZ UREDNIŠTVA MORALI SMO IZOSTAVITI iz ovoe broia našega lista mnoge vijesti i nekoie članke, pa molimo naše izvjestitelje i saradnike. da nam to oproste. Nasto. jat ćemo da u idućim brojevima donesemo gradivo, koie niie u ovaj broj moglo ući. no pravo Slovenaca da imaju svoju crkvenu službu na materinjem jeziku, što je Slovencima obećano 1919 i od strane sada-njega kralja Italije i od njegove tadanje vlade rimske, danas, i poslije Luteranskog sporazuma, nije u stanju da daje običnu zaštitu onome od 700.000 slovenskom i hrvatskom stanovništvu. Slovencima se iz crkve poručuje da oni treba da se smatraju srečnima što će se utopiti u jednu veliku naciju. Slovenci i Hrvati treba da su zadovoljni šio su se izvukli ispod strehe jugoslavenske pa došli pod bogati i moćni krov Italije. Fašizam i vatikanizam su u ovome mišljenju i postupanju složni, to je jasno. U olakšanje Vatikana mora se reći da je Lateranskim konkordatom on za veće koristi katoličke crkve ustupio manje; ono što je Vatikanu dao Mussolini u Italiji, izgledalo je državnicima u državici So. Petra važnije od ovoga šio jedno 700.000 Slovenaca i Hrvata traže. O d 1856 se u svaki veti ugovor o miru unosile odredbe o nacionalnim manjinama, čas su tim ugovorima o miru bili zaštićavam Krščani od muslimana a jevreji od Kršćana; velike sile su, na primjer, odredbama u berlinskom ugovoru od 1878 nametale dužnosti medjunarodne za manjine. Ver-sailleskim i drugim ugovorima o miru 1919. 1920. 1923 — opet su nametnule dužnosti manjim državama i zadržale su prava Lige naroda da kontrolira njihov rad, držanje i postupanje prema nacionalnim manjinama. Pri stvaranju Lige naroda, Wilson i Clemenceau naročito su istican da cijela zgrada Mira počiva na načelu narodnosti i samoopredjeljenja; da oni hoće da narodnostima koje dodju pod maju vlast obezbjede njihov jezik i vjeru praotaca; narodnosno pitanje ne smije biti više predmet za medjunarodne rasprave, Ud. Medjuiim Italija, velika država, na svome, eto kako postupa sa manjinama, i to u času kad na drugome mjestu daje diplomatsku i financijsku potporu da se narodnosna mržnja, kroz pitanje manjina, što jače zaoštri ... Otpornost naših suplemenika u Gorici, u Primorju, koji se nalaze pod vlašću Italije, ipak je još uvijek velika. Stanovništvo vjeruje da je kršćanska crkva vječita ustanova i da nju nisu mogli srušiti i ranije oni koji su želili da upropaste materinji jezik i slovensku službu u ovim istim krajevima. Italija Mussolinijeva piše sebi jednu tešku optužbu ovakvim radom, optužbu p r o t iv u svoje veličine i kulture. Mi vidimo nekoliko stvari u ovakvome postupku; ove stvari se mogu podijeliti u dvije kategorije. U prvu idu one koje su općega karaktera, one koje se tiču Evrope. Današnja Evropa hoće mira, veliki i mdli narodi u velikoj većini hoće mira. Svojim postupanjem sa manjinama u Tirolu i u slovenskim krajevima, Italija stalno sije uznemirenost i nepovjerenje u Evropi. Italija je pred civilizovanim svijetom dala 1919 i 1920 obećanja svečana da će poštivati prava manjinska, ona ih stvarno gazi, i time nanosi štetu svome ugledu i izlaže preziranju i otporu male narode, prema velikim silama. Svojim radom ona je stvorila Malu antant u i učvršćuje ju iz dana u dan. Od juče i drugi mali narodi kao Albanija i Bugarska popreko gledaju sličan rad na Balkanu. Ovakav rad, dalje, unosi nepovjerenje i velikih država prema Italiji, prema čitavoj njenoj politici. Primjerom svojim ona kvari opće uvjerenje da se treba vladati po nekom medjuna-rodnom zakoniku; ona potsje-ć a narode na staro gusarsko pravo. Onu, dalje, utvrdjuje novo i gladne mlade nacije u uvjerenju da mogu svoje apetite dizhti na visinu nacionalnoga prava. Pored ovih stvari općega karaktera ona praktički onemogućava i miran život sa susjedima; ona silom stvara od svojih susjeda nemirnoga i neprijateljski raspoloženoga susjeda. Ko bi mogao danas da za- stupa ideju o razvijanju dobrih odnosa, odnosa koji bi trebali da se pretvaraju u sve bolje, izmedju Italije i Jugoslavije, kad zna sve ove gornje postavke i fakta. Ko bi to smio danas. Fašistička Italija čuva odredbe medjunarodnih ugovora onda, kad njoj treba (primjer sa granicama na Br en eru) napada ovo i traži reviziju njihovu kad njoj treba (primjer sa teritorijalnom revizijom Trianonskog ugovora). Italija pravi ugovore o prijateljstvu i raskida ih od danas na sutra (primjer sa rimskim i tiranskim paktom 1924—1926). Italija dopušta organizovanu akciju na svojoj teritoriji protiv sigurnosti susjednih država (primjer sa hirtenberikom aferom krijumčarenja oružja za Madžarsku). Italija dopušta unutra i spolja akciju za ocijeplje-nje pojedinih dijelova drugih država pod izgovorom da su to talijanske zemlje (primjer sa Maltom, Tunisom Ud.). Italija i živom riječi i akcijom, hoteći prevlast na Balkanskom poluostrvu kvari sporazume medju balkanskim državama i pravi saveze sa nekima medju njima protivu drugih. U času u kome se bilježi ova kronika, Grčka, Jugoslavija, Rumunjska i Turska pokušavaju stvaranje jednog balkanskog pakta. Balkanski pakt je predmet razgovora još iz oktobra prošle godine; rumunjski i turski ministri inostranih poslova su naročito spremali tu stvar Temelj paktu treba da bude učvršćivanje granica balkanskih država a prema dosadanjim ugovorima o miru. Bugarska se dvoumi da pridje takvom paklu i u tome je podržava do sada Italija. I njoj kao i Madžarskoj predočava mogućnost revizije granica u njihovu korist. Italija želi da sačuva i ovdje svoju ruku slobodnu. da ne dopusti kakvu kombinaciju, koja bi bila protiv njene dosadanje politike na najbližem Istoku. Put grčkoga ministra inostranih poslova u Rim ima za zadatak da razuvjerava upravljače Italije da je pakt balkanski neka kombinacija Male antante i Francuske. — INOSTRANI. Poincareovi memoari i Julijska Krajina Ono, što vrijedja Italiju Nedavno je u Parizu izišla deseta Icnjiga memoara velikog francuskog državnika Po-incarea pod naslovom > Pobjeda i primirje* (Victoire cl Armislice). Ta je knjiga, kako smo već u jednom broju bistre* pisali, uvrijedila Italiju, i talijanska štampa ovih dana napada Poincarea kao neprijatelja Italije. Nije ni čudo. U knjizi ima doista nekoliko mjesta, koja kažu stvari od velike važnosti za historiju, a koje su neugodne Italiji. Tako na primjer Poincaré kaže pod datumom 22 januara 1!)18: »S/o se tiče Gorice, tvrdi mi. ministar vanjskih poslova Pichon, da je složan s Cle-menseauom, da se talijanskim zahtjevima treba odlučno suprotstavili*. Dne SO julija 1018 Poincaré piše: »Italija hitno zahtjeva pomoć američkih četa, Clemenceau je naručio finansijskom ministru Klotzu, da ne sklapa finansijske pogodbe s NUlijem*. Dne 2 augusta Poincaré piše: »Talijanski poslanik Bonin Longare pritišće radi zajma. Kaže, da su Austrijanci u premoči i da se treba bojati njemačke ofenzive na Italiju*. Dne 23 augusta Clemenceau s» ljuti: »Talijani nas drže budalama. Oni uopće ne ratuju i niti neće imali pravice da išla sahtjevaju*. Pet dana zatim Clemenceau, prema Poin-careovim memoarima, govori »Ah ti Talijani! Mi nećemo ni rat završiti, a da se prije toga nećemo s njima zgrabiti*. Poincaré ga je mirio, ah u svojim memoarima kaže, da je i on bio jednakog miš lje nja kao i Clemenceau. Za veliku ofenzivu u Lombardiji je hito dati general Petain na raspolaganje 75 tankova, Foch samo 25, a Poincaré i Clemenceau nijednog! »Pobjedu nad pobjedama* (po mišljenju Talijana) kod Vittoria Veneta Poincrre spominje sa tri riječi: »Pobjeda latinsk. ideje*. To on kaže zato, jer su sudjelovale, pored engleskih, i francuske čete, koje su u ime latinskog bratstva pomogle Italiji, koja inače ne bi bila nikada ništa pobjedila. Dne 6 novembra Poincaré je zapisao u svoj dnevnik: »Jutros je bila sjednica Ministarskog savjeta. Clemenceau počinje jednim žestokim napadom na Italijane. On im veoma oštrim izrazima predbacuje što su i pored primirja ušli u Pulu i što su uzeli jugoslavensku flotu. Tražio je od Pichona da spremi jedan telegram, po tome pitanju. Ja primjećujem da su Talijani učinili nešto teže zauzimajući Rijeku, koja im nije priznata čak ni sporazumima od 1915. Clemenceau priznaje zaprepašćujuću stvar, da mu nije bilo poznato da je Rijeka isključena iz talijanske zone sporazumima od 1915. Clemenceau zatim veoma nejasno objašnjava da su Jugoslaveni tražili da budu priznati kao država i da je odgovor od-loien. Ostavio je Pichona da pruži podroo-nija obaviještenja. 0 ručku na koji sam pozvao japanskog princa Hirohito. pitam Pichona kako Cle-menceau, home sam ja u nekoliko mahova savjetovao da pročita sporazume iz 191.i, ne zna kakva je sudbina određjena Rijeci. Pichon mi odgovara da je on sam Clemen-ceau-u objasnio sadržinu tih sporazuma a da je to Clemenceau zaboravio. — Clemenceaua je — dodaje Pichon — posjetio Orlando koji je došao da mu plače na grudima i onda »mimo mene*, veli Pichon, Clemenceau je obeiao da se neće obrazovati jugoslavenska država prije no što primirje sa Austrijom ne bude izvršeno. O tome me Je obavijestio. Sve bi bilo u redu da u medjuvremenu Talijani nisu dograbili jugoslavensku flotu i da se nisu spustili do Rijeke. O ovom posljednjem je odmah lično najoštrijim izrazima telegrafirao Orlandu, a istovremeno je telegrafima Jugoslavenima da prostestuju kod talijanske vlade*. Dne 18 decembra Poincaré piše u svom dnevniku: »Talijanski kralj treba da stigne sutra u Pariz. Ja ću imati da mu održim pozdravni govor u vidu zdravice. U tekstu, koji sam spremio pokušao sam da stišam talijanske teritorijalne ambicije i citirao sarà ove Danteove stihove: »Si com’ a Pola presso del Quamero Che Italia chiude e suoi termini bagna*. Kao u Puli pored Kvarnera, Koju Italija zatvara i njene grantee kupa* Dostavio sam svoj nacrt Clcmcnccaunu koji je konzultovao Pichona, ovaj je kon-zultovao Barerò, a Barer je o svemu izvijestio Sonino. Sonino je tražio izbacivanje tih stihova i izrazio želju da pomenem Dalmaciju. Pichon je izjavio da mi čak neće ni dostavili taj posljednji zahtjev, lichon je povodom toga došao do mene. Pristao sam na izbacivanje Danteovih citata u zdravici, ali složili smo se da na te stihove mogu potsjeliti kralja i Sonina u našim razgovorima*. Ma da je Danteova granica, koju I om-care spominje po našem mišljenju i suviše povoljna za Italiju, on je ipak imao neprilika s tim stihovima. Drugi dan 19 decembra kralj, Italije Viktor Emanuel stigao je u Pariz Poincaré je navisao medju ostalim i ovo: »Duga posjeta talijanskog kralja, koji mi ljubazno govori, o raznim stvarima. Od mah po dolasku saopćio mi je svoju zdravicu. Ona je besprikorna. smotrena u jadranskim pitanjima i veoma ljubazna za Francusku U veće, večera u Elieejskoj palači u kraljevu tast. On mi sa insistiranjem VIKTOR JELARČIČ PO TREH TEDNIH PONOVNO ARETIRAN NEČLOVEŠKO POSTOPANJE Z ARETIRANCI FAŠISTA, KOJI JE BIO PROTI TALIJANSKE PROPOVIJEDI U CRKVI Trst, 20. januarja 1034. (Agis.) — V tuicaiSnje zapore jo bi! prepeljan tapetnik Viktor Jelarčič, stanujoč v Trnovem pri If. Bistrici, kl so ga aretirali na domu in ga takoj prepeljafi v Trst. Aretirancu so tako tesno vklenili roke, da je padci v nezavest nakar so, na ukaz bistriškega političnega komesaria, okovje malo zrahljali, da je. sicer z velikimi bolečinami, ie vdržai do Trsta. Vzroki aretacije niso znani. O Jelarčiču je naš list poročal v letošnji drugi številki, da je bil aretiran v začetku decembra 1933. Pridržan je M9 cele tri tedne v zaporu, baje samo zato, ker so pri nekem aretirancu iz Goriškega dobili njegov naslov. Prišel je domov ob božičnih praznikih. Današnje poročilo pa pravi, da so ga ponovno aretirali in prav gotovo spet radi kakega malenkostnega suma. Vedno prežijo na naše ljudi in jim, če le morejo ob vsaki priliki prizadenejo nove težkoče, skrbi in trpljenje. PO TRIMESEČNEM ZAPORO V KOPRU so pustili Tavčarja, Bizjaka in Mekindo Rakek, 22 januarja 1934. (Agis.) — Iz Postojne poročajo, da sta se vrnila po 3 mesecih iz zaporov urar Karel Tavčar in čevljar Mirko Bizjak, oba iz Postojne, ki sta bila sredi meseca oktobra pret. leta z mnogimi drugimi aretirana i odvedena v koprske zapore. Do- ključavmcar na jugoslovanski železnicah in jugoslovanski državljan, ki so ga 16. oktobra p. 1. ob po! 9 zvečer aretirali na postojnski postaji, ko se je pripeljal z ljubljanskim vlakom in ga odpeljali z drugimi v zapore. Vsi trije so bili aretirani le radi suma, da rovarijo proti Italiji in so morali ** v«» v Atijjui ouiua, uct luvariju piuu iianji in so i mov se je vrnh tudi Henrik Mekinda, presedeti v zaporih cele tri mesece. 500 LIR GLOBE RADI SLOVENSKE PESMI Š t. P e t e r na Krasu, 23. januarja 1934. (Agis.) — Pred dobrim tednom so neki večer fantje prepevali na vasi slovenske pesmi, ker jim je to edino še ostalo od nekdanjih vaških zabav. Pa je prišel v vas občinski stražnih iz Knežaka, menda na inšpekcijo, kj je izsledil fante in jim grozil s »contravenzšoni«. Baški fantje so se malo brigali za njegove grožnje in pre- NAJMANJŠA STVAR IMlfPOVOD ZA ARETACIJO Aretacija treh slovenskih fantov pevaii dalje. To je tako razsrdilo policaja, da so je zaletel vanje, a je slabo opravil. Fantje so se mu tako resno uprli, da se jih je zbal, kljub temu, da je bil oborožen in je zbežal. Svoj poraz pa je maščeval s tem, da je naredil ovadbo in baški fantje so prejeli plačilne naloge po 200 lir in celo 500 iir! Š t a n đ r e ž, pri Gorici 19 januarja. (Agis). V Šfandrežu sta bila pred tednom aretiran^ dva slovenska fanta radi vprav malenkostnega vzroka. V nedeljo sta se pozno v noč vračala iz goriške gostilne domov proti vasj in se med seboj tiho pogovarjala Nenadoma stoji pred njima patrulja dveh karabinerjev, katerima se je zdela nočna pot fantov sumljiva ter sta zahtevala, da se legitimirata. — Ker fanta nista imela slučajno s seboj »carte d’iđentita« sta bila aretirana in odvedena v zapor. Kljub temu. da so njuni sorodniki drugi dan intervenirali in prinesli tudi njuni legitimaciji jih niso še sedaj izpustili STO SE DOGODILO S INŽ. DEDEKOM? Vijesti »Novosti« i »Slovenca « i jedno ohjašnjeje »Jutra« Dne 20 o. mj. donijele su zagrebačke »Novosti« ovaj telegram iz Ljubljane: »O ljubljanskom poduzetniku Francu Dedeku, koji preko 4 mjeseca čami u talijanskim zatvorima, nema već dugo vijesti. Njegov šofer, koji je bio s njim aretiran i neko vrijeme zatvoren, vratio se ovih dana u Ljubljanu. Šofer je boravio u posljednje vrijeme u Trstu i ne zna uopče gdje se nalazi ing. Dedek. Tršćanska kvestura povratila mu je dokumente te odredila, da se odmah vrati kući. Pošto su sve intervencije ostale bez svakog uspjeha, otputovao je danas u Trst pravni zastupnik ing. De-deka, ovdašnji odvjetnik dr. Milan Korun, da bi na neki način došao u vezu sa svojitn klijentom.« Zatim je takva vijest izašla i n ljubljanskom »Slovencu«. Dne 24 o. mj. donijelo je ljubljansko »Jutro« članak pod naslovom: »Inž. Dedek se v kratkem vrne domov«. U tom se članku kaže: »Prokurist gradbenega podjetja Inž. Franje Dedek. g. Ivan Podlesnik, se je pravkar vrnil s Sušaka in nam dal v zadevi svojega g. šefa, naslednje tošne informacije: — Jaz sem se mudil tedn dni na Sušaku po poslovnih zadevah, ker gradi sedaj tamkaj podjetje inž. Franje Dedeka novo osnovno šolo. Ko sem v torek preteklega tedna prišel zvečer preko Reke na Sušak, sem zaznal prvo novico, da se ie vrnil šofer, g inž. Frana Dedeka. Lojze Bešter, ki je bil istočasno s svojim šefom dne 17. septembra preteklega leta aretiran. Po prvih razgovorih z njim sem imel vtis, da je bil izpuščen tudi g. inž. Franjo Dedek in sem domneval, da se je vrnil direktno v Ljubljano k svoji materi. Žal, da se to moje domnevanje dosedaj še ni uresničilo. Ko sem pa čital preteklo nedeljo v zagrebških in v ponedeljek v enem izmed ljubljanskih časopisov zopet neka] vesti In domnev o negotovosti usode g. inž. Frana Dedeka, sem prišel do prepičanja, da je treba dati naslednja pojasnila: — G. Inž. Franjo Dedek je v preiskovalnem zaporu v Kopru kjer se mu po izjavah njegovih pisem, ki jih piše tako svoji materi, kakor tudi meni, zdaj ne godi posebno slabo. Hrani se iz lastnih sredstev; naša pisma, ki mu jih pošiljamo iz Ljubljane, dobiva redno, kakor tudi perilo in obleko, kar smo mu večkrat poslali. V zaporu dobiva tudi knjige za čitanje in se intenzivno bavi s studijem italijanskega jezika. On sam je prepričan, kakor je razvidno iz njegovih pisem, da bo preiskava proti njemu čimprej zaključena in da se bo pokazala njegova popolna nedolžnost. Po mojem mnenju je kompliciralo preiskavo dejstvo, da se je g. inž. Franjo Dedek često vozil preko Italije na Sušak, in to poslovno, ker mu je bila ta pot najkrajša, in pa to, da je imel baš tistega dne, ko je bil aretiran, s seboj v kovčegu mnogo svojih poslovnih aktov, torej gradiva, katero je moral preiskovalni sodnik vse preiskati. — Skrajno brezsrčno je pa v tem žalostnem primeru, da se najdejo ljudje, ki to zadevo grdo izrabljajo tako proti osebi gospoda inž. Dedeka kakor tudi proti njegovemu podjetju. Prav zadnje dni se mi je posrečilo izslediti par razširjevalcev gorostasnih laži, da je bil g. inž. Dedek že obsojen na večletno ječo. Vložili smo proti tem razširjevalcem takih vesti tožbo. Tako se bo postopalo v bodoče proti vsem, ki bi širili laži s tedenco, škodovati podjetju inž. Frana Dedeka. Zaradi popolne nedolžnosti našega šefa pa pričakujemo, da bodo poslednje formalnosti rešene v nekaterih dneh in da se bo torej g. inž. Franjo Dedek v kratkem vrnil v Ljubljano«. U Bertokinta kod Kopra je izgorio „Dopolavoro" Pula, januara 1934. — Ovdašnji >Corrlere Istriano« od 13 o. m. donio je vijest pod naslovom »La sede del Dopolavoro di Bertocchi distrutta dal fuoco«, u kojoj kaže. da je dne 12 januara oko deset sati navečer planula kuća. u kojoj je bilo sjedište fašističke organizacije »Dopolavoro«. Bili su pozvani vatrogasci iz Kopra, ali ni oni, a niti sve pučanstvo, koje je bilo u gašenju đirigovano od karabinjera, nije moglo ugasiti požara. Na mjestu požara bio je i sekretar fašja iz Kopra kapetan Piero Almerigogna i mnogi drugi fašistički prvaci. Gasili su i millcioneri i »mladi fašisti« iz Bertoki. Tek oko tri sata ujutro bio je požar stišan, ali čitava je zgrada uništena, šteta iznosi oko 50 do 60 hiljada lira. Ljudima, koji su stanovali u toj zgradi nije se ništa dogodilo. govori o francusko talijanskom prijateljstvu. a i ja se zadržavam na istom pitanju. Poslije večere rekao sam u šah Soninu. — Vi imate tako divnu biblioteku Danteovih djela, a, niste mi priznali da imate jedno popravljeno izdanje. —- Kako? Koje? — Jedno izdanje u kome manjkaju dva stiha o Kvarneru. On se malo zbuni, nasmija se, a zatim reče: — Ah, da, ja vas molim da me izvinete zbog moga navaljivanja. To sam, vidite, morao učiniti, jer ti stihovi kao da ograničavaju prava Italije. Objašnjeno mi je da se Soninovi protivnici služe tim stihovima protiv njega*- OD FAŠISTIČKE STRANKE DISCIPLINSKI KAŽNJEN I STAVLJEN NA UDAR FAŠISTIČKE STAMPE. Trst, januara 1934. — Dne 17 o. m. je tršćanska pokrajinska fašistička federacija objavila ovu naredbu u tršćanskim listovima: »Federalna komisija za disciplinu odredila je Andriji Gergoletu od Stjepana, po zanimanju pomirbenom sucu u Doberdobu, kaznu suspenzije na ne-odredjeno vrijeme od svake aktivnosti u partiji i predložila ga je za još veću kaznu, jer je pokušao da upliviše na župnika u mjestu, da taj ne bi propovijedao na talijanskom jeziku«. Tako glasi dekret disciplinske komisije. Na to nađovezuje »II Popolo di Trieste« od 17 januara 1934 svoj komentar, u kojem kaže: »Svaki komentar ovoj motivaciji škodio bi, jer je ona toliko rječita u svojoj kratkoći. Nadodajemo samo ovo: da je Gergolet bio član partije od 1924 i da je prema tome devet godina simu-lirao, i pod oklopom liktorskog znaka skrivao svoje osjećaje odlučno antina-cionalne. Treba istaći, da je on znao, da pridobije najveće povjerenje Hijerarhija, kad mu je čak bila povjerena funkcija »pomirbenog suca«, a ta je funkcija jedna od najdelikatnijih i najznačajnijih. Treba pored toga razjasniti, da nedjeljna propovijed na talijanskom jeziku u Doberdobu slijedi onu na slovenskom jeziku i da je upućena, razumije se, vjernicima talijanskog jezika prisutnima u crkvi, koji imaju puno pravo da slušaju riječ božju na svojem jeziku. Gergolet je, dakle, nastojeći, da djeluje — uzalud — na župnika, da bi on ukinuo tumačenje evandjelja i na talijanskom jeziku, ne samo bio protivan pravu brojnih vjernika, nego je osim toga manifestovao bijesnu mržnju, ma da je ona bila do sada sakrivena, svoje duše protiv svakog izražaja talijanstva, a time je uvrijedio i pučanstvo Doberdoba. Tamošnje pučanstvo, kao i ostalo pučanstvo Krasa, ništa drugo ne želi, nego da bude, kao što stvarno i jeste, vjerno domovini i režimu, i ništa toliko ne osudjuje nego one malobrojne i rastjerane, koji nastoje još danas, manifestacijama preživjelog i nekorisnog sektarizma, da mu smućuju mir«. Tako piše »n Popolo di Trieste«, a na slučaj se osvrće i bolonjski dnevnik »U Resto del Carlino« od 17 o. m. koji u svom komentaru kaže: >Slučaj tog Andrije Gergoleta ima u sebi nešto fantastično. Kad se ne bi radilo o službenom obavještenju, gotovo da še tome ne bi smjelo ni vjerovati. Baš u danima, kad pred energijom i razumom fašističkog režima, pred pre-porodjenom savješću naroda oslobodje-nog iz jednog ropstva više moralnog nego političkog, padaju sva antitalijan-ska nepovjerenja na granici, tudjinski otrov nalazi načina, da se infiltrira putem izdajstva i sporadičnog špijun-stva«. Prema doslovnom tekstu dekreta o disciplinskoj kazni i prema tim komentarima štampe sve je prilično jasno. Cini nam se medjutim, da stvari neće valjda sasvim stajati onako kako »Popolo« piše. Gergolet se je možda borio da bi se pored talijanske propovijedi u slavenskom Doberdobu držala i slovenska ... Bit će, da je on i kao fašista bio još toliko human, pa je vidio nepravdu, koja se čini jednom narodu i htio je, da na to upozori župnika. Ali bio je optužen, da se bori protiv talijanske propovijedi i da je izdajnik. I sad disciplinska komisija traži pored suspenzije od generalnog sekretara u Rimu još i veću kaznu za njega. Pokrajinska federacija ne može da kazni više nego suspenzijom. A može se do-gochti da ga osude i na konfinaciju. Svakako ovaj nam slučaj pokazuje, kako je u Julijskoj Krajini fašistički režim u pitanju jezika u crkvi strog i kako nema obzira niti prama onome sto je u Lateranskem sporazumu ođre-djeno. jutruj u onu 8 KOUKi se oduševljenja »Popolo« bori za pravi Talijana u Doberdobu da slušaju rije božju u svojem jeziku... Slaveni, da icaieo, nemaju isto pravo, da se bore z; svoj jezik. Oni su narod drugog stepe na, njih, zapravo, i nema! O Gergoletu neznamo ništa detaljni e-s,®T?.kak°, već ono> što Poznajemo i! rasističke štampe značajno je. U stran ci nisu, dakle, svi baš vjerni Musso liniju? Gergolet je-fašista već od 192' i mogao je deset godina da taji svoji ant fašističke osjećaje, a koliko je pai antifašista medju onima, koji se u no vije vrijeme silom upisuju u stranku? Ol/HIL/LT UII/UJJI na RIJEČ . Rijeka, januara 1934. »Gazzetta Uffi ciale« objavila je zakon, kojim se odobrav utrošak od 1,500.000 lira za higijensku zdravstvenu asanaciju starog građa u Ili jeci. Kako je poznato, pređviđja so tim za konora, da se riječka »gomila« temeljno oči sti porušenjem starih kuća i izgradnjom no vili malih stambenih kuća, te uredjenjer ulica, pa će izvođenjem tih radova Rijoki j dobiti sasvim novo lice. — Ako sc obećanii ispune, razumije se.— ^ lisaiii'Si liiiemic! y imi KAKO JE ITALIJA SPRECATALA STVARANJE JUGOSLAVIJE Prodavanje d*a Jože Podnje u društvu „Istra” u Zagrebu Ma da je Mazzini vei u prvim godinama ujedinjene Italije upozoravao Talijane, da će se na jugu Evrope u doglednoj budućnosti osloboditi i ujediniti Jugoslaveni i •stvoriti svoju državu, koju Italija mora u svom interesu da gleda sa simpatijom, ipak Italija nije gledala sa simpatijom onaj pokret i onu akciju, koja je išla za stvaranjem Jugoslavije. Već onda, kad su se javljali prvi tragovi Jugoslavije, Italija je pokazala, da joj ti tragovi nisu ugodni. Kako je Italija s negodovanjem gledala na stvaranje Jugoslavije vidi se iz mnogih dogo-djaja, a naročito iz načina, na koji je Italija htjela da spriječi spašavanje srpske vojske poslije povlačenja kroz Arbaniju. A dobrovoljačka akcija za vrijeme rata u Italiji posebno je poglavlje u tom odnosu Italije prema -stvaranju Jugoslavije. Jugoslavenski dobrovoljci iz krajeva pod Austrijom, koji su ili kao bjegunci ili kao zarobljenici došli u Italiju, iskusili su najbolje kako Italija ne želi da se stvori Jugoslavija. Ona je na sve moguće načine onemogućavala organizovanje dobrovoljaca i njihovo učestvovanje « ratu protiv Austrije i za slobodu jugoslavenskih zemalja. G. Luka Kostreniić, jedan istaknuti jugoslavenski dobrovoljac, koji je bio za vrijeme rata u Italiji piše: >Za vrijeme svjetskoga rata sve vodeće savezničke države, prije ili poslije, prihvatile $u i priznale političko djelovanje emigracije i vojnički aktivitet dobrovoljaca-le-gionara, jedino je Italija do posljednjeg momenta ostala vjerna svojoj antijugoslovenskoj orijentaciji i nije dozvolila formiranje jugo slovenskih dobrovoljačkih pukova. Naopako stanovište evanične Italije prema ratu, Austriji i Jugoslavenima onemogućilo je da •e u samoj Italiji tokom rata formira najmanje jedna jugoslavenska dobrovoljačka divizija.* »Značajno je da za vrijeme rata nisu jugoslavenski nacionalni revolucionert ni jednoj savezničkoj državi učinili svojim izdajstvima Austrije toliko usluga kao baš Italiji. U najosudnijim momentima rata, naročito uoči Kaporeta i velike junske ofanzive 1918, dolazili su u Italiju — kopnom, morem i zrakom, uz najveće životne opasnosti — jugoslavenski dezerteri i odavali Italiji političko-vojne tajne od golemog značenja i dalekosežnih posljedica. I na sve te silne usluge i iskrene, prijateljske gestove, Italija je konzekventno odgovarala negiranjem prava Jugoslavenima da se bore protiv Austrije, a za vlastito oslobodjcnje: Medju-tim, Italija je i te kako iskoristila te usluge, koje su joj dobrovoljno i iz najidealni-jih motiva činili Jugoslaveni, da kasnije s njima postupa daleko gore nego sa Nijemcima i Madžarima.* »Postupak Italije sa Jugoslavenima za vrijeme rata bio je naprosto izdajstvo zajedničke stvari svih Saveznika. Jugoslavenski revolucionari, koji su htjeli da aktivno sa-radjuju na obaranju Austrije, bili su tretirani kao neprijatelji Italije. I sva njihova nastojanja da milom ili silom prestanu biti »Austrijanci* i postanu borci protiv Austrije slomila su se na otporu zvanične Italije.* Tako piše g. Koslrenčič. O tome, kako je Italija postupala s jugoslavenskim dobrovoljcima za vrijeme rata i kako im je onemogućavala svaku akciju govorio je dr. Joze Poduje, ugledni zagrebački advokat i pretsjednik rezervnih oficira u svom predavanju, koje je održao u utorak 23 o. mj. u zagrebačkoj emigrantskoj organizaciji »Istra*. Dr. Poduje je odmah u početku rala iz-medju Italije i Austrije prebjegao sa fronte i sa svojim drugovima proživio mnoge peripetije po raznim lagerima Italije. On je bio jedan od vodečih dobrovoljaca u lageru Noc-cera Umbra. U svom predavanju, koje je zapravo niz lično proživjelih dogodjaja i uspomena, dr. Poduje je na vrlo interesantan način prikazao stav Italije prama dobrovoljcima. U prvom dijelu svog zanimivog predavanja dr. Poduje je govorio o postanku nacionalističkog omladinskog pokreta u ovom dijelu Jugoslavije i postanku dobrovoljačkog pokreta. Zatim prelazi na prikazivanje dobrovoljačke akcije u Italiji. Mi se u ovom referatu ograničujemo na taj drugi dokumentarni dio predavanja i donosimo da prilično iscrpljivo s uvjerenjem, da če interesovatt naše čitatelje, jer svi ti detalji bacaju jako svijetlo na Italiju i njezin odnos prama Jugoslavenima. Dvorana »Istre* bila je za ovo predavanje prepuna članova naročito omladine i a-kademičara i predavanje je primljeno s velikim interesom i zahvalnošću. Dobrovoljci »u vjerovali u Italiju ] Hiljade dobrovoljaca Svi mi ko» smo došli u Italiju odmah uzalud Čekaju poslije njene objave rata. neki od nas čak | Kako sam već istaknuo dobrovoljci su i prije nego što su započele krvave ratne se stali javljati tako reći čitn su prekora-operacije. tvrdo smo vjerovali -da ćemo u čili talijanske pozicije. I to odmah u znat-Italiji biti zadržani samo toliko koliko je nom broju. Iz jedne pretstavke iz tolikog nužno da se nedvojbeno utvrdi naš iden- niza upravljenih na tadanjeg srpskog mi-titet i izvrše potrebne mjere za naše pri-Jnistra u Rimu g. Rističa još u januaru manje od strane srpskih diplomatskih od-11916 razabirem da je po mom pozitivnom nosno vojnih vlasti. Za to je govorila či-fznanju u tih prvih nekoliko mjeseci tali-sta logika i interesi same Italije. Srbija je ‘ janskog ratovanja upućeno u Rim iz samo bila njezina saveznica. Konačni ratni cilj tri mala logora (Pavia, Cremona i Cavi) im je bio identičan: uništenje Austro-Ugar-, ništa manje nego 370 dobrovoljačkih molbi ske. Mi smo se izjavljivali Srbima i Srbija i to. ponovno ističem, bez ikakvog dogo-nas je priznavala i tražila kao svoje. Bili vora, a kamo li agitacije i uz neprikriveno smo spremni da se u redovima srpske vojske borimo proti Austriji, a to je isto što i boriti se i za Italiju. Nije stoga bilo moguće zamisliti ni jedan razlog zbog kojega bi Italija mogla ili samo htjela da nas drži u zarobljeništvu. Ali Italija ih je razbacala i raspršila po mnogim logorima Naročito prebjegli intelektualci nisu ni čekali da budu razvrstani u stalne zarobljeničke logore, nego su sa prvih sabirnih stanica, često bez ikakvog dogovora, upućivali molbe srpskom poslanstvu u Rim za prijem u vojsku i čim bržu otpremu u Niš, odnosno kasnije na Krf. i u Solun. Talijani nisu imali sistem velikih zarobljeničkih logora. Zarobljenici su bili u razmjer-no maHm grupama raspršeni po čitavoj zemlji od Lombardije do Sicilije. Čuvani su bili neobično, upravo smiješno strogo Nije pretjerano ako kažemo da broj talijanskih vojnika, određenih za čuvanje zarobljenika, n'ie bio manji od broja zarobljenika samih, ‘o le svakako istina za ono šest logora, Kr®* koje sam sam prošao za vrijeme tro-cuSi ieg zarobljeništva, kroz koje ie vrlo ičll° običnoj robiji. Medju zarobljenicima z raznih logora nije bio dozvoljen, osim u specijalnim slučajevima lične naravi, ni-Kakav saobraćaj. I u istom logoru oficiri nisu smjeli općiti sa vojnicima, osim sa Poslugom. Svaki kontakt sa srpskim poslanstvom u Rimu bio je strogo zabranjen, um se nevjerojatno, ali u mnogim logorila bilo nam je zabranjeno i čitanje talijanskih novina, koje su nam talijanslci voj-nici kriomčarili po liru komad. Nije stoga moguće bez proučenja podataka iz ratne arhive našeg poslanstva u Kimu ni približno znati odakle se je i po-!|ko dobrovoljaca u Italiji javilo za prijem u vojsku. Nažalost, tom se poslu nije do sada niko posvetio, i ako je istorija dobrovoljačkog pokreta u Italiji sa mnogih, a osobito sa političkog gledišta naročito in--cresantna. Ovo mojih nekoliko blijedih 1 vno fragmentarnih crtica, koje sada iznosim. počivaju isključivo na ličnom sjećanju. Potpomognutom ostacima prigodnih bilježaka i dokumenata iz nekad mnogo obilnijeg ličnog arhiva, propalog prilikom čudnog dogodjaja. koji ću kasnije spbmenuti. negodovanje talijanske zarobljeničke komande. kojoj je stajao na čelu notorni au-strofil gen. Spingardi, bivši ministar vojni u tripolitanskom ratu. Po svim podacima iz ljeta 1918 god., kad je Italija prividno pristala, jer drugačije posle rimskog kongresa. bez sramote, nije mogla, da se prikupe dobrovoljci i u tu svrhu primila posebnu srpsku vojnu misiju na čelu sa puk. Dragutinom Kušakovićem i njegovom desnom rukom tadanjim kapetanom Vladimirom Vasiljevičem, vidim da smo u to vrijeme računali sa punih 25 hiljada naših ljudi u Italiji, spremnih da se bore u redovima srpske vojske. Čitava jedna armija nije smjela na front Gotovo čitava jedna boračka armija, čije prisustvo je moglo davno prije svršetka rata biti upravo odlučno na solunskom frontu. Tu nisam uključio poznati bataljon kap. Ljudevita Pivka, jer o tom nadasve zanimivom i politički poučnom, ali sasvim zasebnom dijelu dobrovoljačkog pokreta u Italiji, trebalo bi i zasebno govoriti. Upravo je žalosno pomisliti, da od tih silnih hiljada moralno i fizički najboljih boraca nije prije proboja fronta stiglo u Solun valjda ni par desetaka ljudi i to sasvim pukom slučajnošću, kao nekom lutrijom, kojoj niko nije znao ni razloga ni zakona. Oko 150 oficira, koncentrisanih u maloj gorskoj banji Nočera Umbra, poslije rimskog kongresa u proljeće 1918. god., bilo je sa šačicom vojnika posluge prebačeno u Solun tek pod kraj iste godine. I to samo zato. jer je ministar Bissolati, jedan od najdalekovidnijih i najčestitijih državnika ratne Italije, jednostavno, po vlastitom priznanju učinjenom u njegovom kabinetu dru Niki Mirošević Sorgu, sada našem gen. konzulu u Celovcu, i meni, zaskočio. sa znanjem neodlučnog pretsjednika vlade Orlanda, ministarstvo vanjskih poslova, dotično bar. Sonnina. te stavio pred gotov čin već spremnog transporta, i njega i ministra vojnog. Dok je Srbija bila sasvim korektna prama Italiji Apsurdno stanovište tadanje talijanske vlade da protiv njihove volje drži u stro- gom zatočenju hiljade boraca, koji su bili i te kako potrebni na frontu, u diametralno] je opreci sa politikom svih drugih ra-tujućih država, i velikih i malih, u istom pitanju. Srbija je smatrala dobrovoljce dragocjenim elementom svoje borbene snage i bila tako dobro upoznata sa raspoloženjem u našem narodu sa obe strane Drine, da nisu bili rijetki slučajevi da naši ljudi prebjegli iz austrijskih rovova nisu bili ni upućivani u pozadinu, nego na svoje traženje odmah primljeni u sastav najbliže dobrovoljačke jedinice na samoj borbenoj liniji, da odmah sa svojom braćom nastave ratovanje sa pravim neprijateljem. Držanje srpske komande i prama zarobljenicima talijanske narodnosti, pa čak i onima iz najčišćih jugoslovanskih krajeva kao što je Dalmacija, bilo je jednako razborito i upravo velikodušno. Istoga dana kada ie u maju 1915 g. Italija objavila rat. odvojeni su zarobljenici talijanske narodnosti iz ni-škog logora, te im je dana potpuna sloboda kretanja, dakako bez ikakvog nagovaranja da stupe u srpsku kao savezničku vojsku, ili da se prijave za Italiju, što bi im i svakako bila dužnost. Jedan tragikomičan slučaj Poznat mi je upravo tragikomičan slučaj nekog Aleksandra Moske. Zadranina, talijanskog porijekla, koji je tako pušten iz zarobljeničke komande, te je do oktobra 1915 g., kao slobodan gradjanin i smatran kao saveznik, nadzirao u okolici Niša uz primjerenu državnu platu gradnju cesta. Kada je uslijed austro-njemačke invazije evakuacija Niša i čitave Srbije postala neminovna, srpske su vlasti Mosku sa objavom za talijanskog konzula uputile u Solun. Ovaj ga je otpremio u Siciliju. Tu su ga prihvatili i dakako odmah zatvorili karabinjeri, te se je jadan Moska malo iza toga našao na pustom otoku Asinara, zatočen kao formalni Austrijanac, sa onim istim austro-madžarskim zarobljenicima iz niškog logora, koje je medjutim Srbija bila predala na čuvanje Italiji i od kojih ga je srpska komanda na dan talijanske objave rata bila odvojila i oslobodila — jer je Talijan. Vidim iz svojih zapisaka da je Moska preko dvije godine iza toga bio s nama zatvoren u istom logoru blizu Genove, te da je čak 18. III. 1918, zajedno s naša dva druga, Milanom Mravlje, sadašnjim sekretarom Narodne Skupštine i drom Andjel-kom Staničem, danas advokatom u Sidu, bio stavljen u logorsku samicu kao kolovodja jednog oštrijeg protesta proti kretenskom postupku komande prama zarobljenicima potlačenih narodnosti, koji zapravo nisu zarobljenici, nego su došli u Italiju dobrovoljno sa jedinom svrhom, da se bore protiv Austrije. Slučaj Moske dakako nije osamljen i stoga može se zamisliti sa kojom veselošću oni. kojima su ratne prilike u Italiji dobro poznate, čitaju česte tirade g. Kozelskia i drugih »vodja« talijanskog. uglavnom poratnog dobrovoljačkog pokreta. Soninova odgovornost O držanju ostalih savezničkih zemalja prama dobrovoljcima, naročito Francuske i Rusije, ne treba ni da govorim. Poznato je još da su i same Centralne Sile, koje su se borile za princip autoriteta i formalnog legitimiteta, a proti oslobodienju naroda, nastojale već od početka rata iskoristiti dobrovoljačku ideju. Sama feudalna Austrija organizovala ie odmah poljske legije, koje su dakako za kratko vrijeme uvidjele. da su sloboda i budućnost poljskog naroda na drugoj strani, a Vilimova Njemačka snubila ie svim sredstvima nezadovoljne Irce. pa čak 1 afričke muslimane iz zarobljeničkih redova za u glavnom potpuno promašene legionarske formacije. Jedina se je Italija odvojila i uporno sve do pred kraj rata priječila svaki dobrovoljački pokret u svojim granicama. I to ne samo u pogledu Jugoslovena, nego i ostalih potlačenih narodnosti, jer ne treba zaboraviti da su i češkoslovačke legije u Italiji organizovane tek u proljeće 1918 g. a do rumunjskih ili poljskih nije zapravo u Italiji ni došlo. Ovom upravo nepojmljivom držanju Italije, nekada zemlje Mazzi-ni-a i Garibaldi-a, koja ie u tom pitanju za vrijeme rata, kako vidimo daleko zaostala čak za Austrijom i Prusijom, uglavnom su dva razloga. Sebična i anti-idealna politika ministra Sonnina. sina škotske puritanke i levantinskog Jevreja, koji je u ratu vidio isključivo račun, pri čemu se može profitirati jednako od protivnika kao i od saveznika, te potpuno nerazumieva-nie ogromnog dijela Talijana, i onda kad su sjedili na ministarskim stolicama i vršili visoke komandantske funkcije, za rat i ratne ciljeve, od kojih Je prvi i vrhovni cilj za Italiju isto kao i za nas moralo biti uništenje Habsburške Monarhije. Grof Sforza o Sonino Što se tiče Sonnina, koji je upravo dominirao ratnom politikom Italije, mogu da se ograničim na citiranje grofa Sforza, nje-Rovog ministra ža vrijeme rata kod srpske vlade na Krfu, i kasnijeg nasljednika u ministarstvu spoljnih poslova Italije. U poglavlju »Sennino, ili diplomatsko porijeklo fašizma« svoje knjige »Neimari moderne Evrope« piše talijanski ministar Sforza: — »Iza kako je (Sonnino) londonskim paktom dobio dio Dalmacije, bio ie primoran — protivno onome kako je mislio San Giuliano — ne samo da ne dopusti mogućnost ikakvog sporazuma sa Srbijom, nego da je smatra i kao potencijalnog neprijatelja«. Dalje: »Kasnije bio je Bissolati sa dna Krasa i ja (t. j. grof Sforza), koji smo uporno uvjeravali Sonnina, da pod korom jedne goleme vojske — Madžari i Hrvati bili su uvijek medi u prvima vojnicima svijeta — tijelo austrijske Monarhije prikazuje znakove smrtne bolesti i da je potrebno pripraviti sporazume rata l sporazume mira sa državama nasljednicama Austrije. Zaludu: Sonnino je bio uvijek protivan češkoslovačkim legijama, koje nije uspjelo formirati na našem frontu nego odveć kasno i proti njegovoj volji. Što se tiče jugoslovenskih legija, koje bi bile mogle biti tako korisne za slom hrvatskih divizija, koje su se proti nama do zadnjeg dana zagriženo borile, on je od toga napravio kabinetsko pitanje: jednog dana on je zaprijetio Bissolati-u demisijom, ako još bude ustrajao na svojim legijama: i nikada nismo uspjeli da nadjačamo njegov veto«. Pustimo na stranu zagriženost »hrvatskih« divizija, koje talijanski diplomata iz neupućenosti očito ne razlikuje od madžarskih, ali sama slika gledanja bar. Sonnina. a to je prama ovom autentičnom svjedočanstvu bilo i oficijelno gledanje talijanske ratne vlade, uopće na dobrovoljačko, i specijalno na naše pitanje, ne bi mogla biti ni ta-čnija ni pregnantnija. Talijanski «sveti egoizam« Tom stanovištu Sonnina. koje u glavnom nije drugo nego strahovito i fatalno nepoznavanje pravih ratnih problema, odgovaralo je nažalost raspoloženje, odnosno apatija prema nerazumlienom ratu pretežnog dijela Talijana. Italiju je gurnula u rat zapravo jedna neznatna manjina, koja je poštovala i priznavala slobodarske tradiciie Risorgimenta i koja je pod bičem plamene retorike Gabriela D’ Anunziia. uz vrlo vie-štu akciju francuskog poslanika u Rimu Barrere-a, nametnula kunktatorskom parlamentu svoju volju. Poznato je, da Sonnino na početku dugog i mučnog neutraliteta Italije zastupao tezu vjernosti trojnom savezu i sudjelovanja u ratu na strani Njemačke i Austrije, ako ova posljednja dovoljno popusti talijanskim teritorijalnim zahtjevima. Giolitti. dominantna figura talijanske politike kroz više decenija prije dolaska Mussolinija na vlast, zagovarao je trajan neutraiitet i govorio o »parecchio« »dosta toga«, što bi se od Austrije dalo iscjenkati bez rata. dok se je pretsjednik vlade, koja je konačno ipak navijestila rat Centralnim Silama. Francesko Salandra za sva vremena ovjekovječio frazom o »sacro egoismi!« kao vrhovnom motivu talijanska spoljne politike Mussolini na ratnoj sceni Izmedju najljućih protivnika ulaska Italije u rat bio je za vrijeme neutraliteta tadanji sindikalist i urednik glavnog ljevičar-skog socijalističkog organa »Avanti« Benito Mussolni. koji je svoje stanovište zastu pao njemu svojstvenom ekstremnom bor-benošću i rječitošću. Istini za voliu moramo istaknuti, da ie 2. Mussolin1 brzo z temelja promijenio svoje nazore, da je za svoje osvjedočenje zalagao i svoj život rovovima Krasa, te da je u svom novom listu »Popolo d’ Italia« bio najdalekov dni-jl i najkonzekventniji pobornik ideje brisanja Austro-Ugarske iz redova evropskih država. Za mene nema sumnje da je Mussolini od svih talijanskih državnika i političara najdublje proniknuo glavni problem talijanskog rata i da je. kako ću skoro još objasnti, bio pristaša legionarske ideje. Nesreća je bila za našu stvar što je tada njegov uticaj, i ako je sjedio u parlamentu kao uskok iz socijalističke grupe, bio relativno neznatan, te se svodio na ono što ie u vreme stroge ratne cenzure mogla učiniti vanredna oštrina njegovog jezika i pera. Najsvjetlija figura u kabinetima ratne Italije bio je bez sudnje Leonida Bissolah, vodja reformno-socijalističke stranke, t. j. nacionalnih socijalista, ali dakako ne u hitlerovskom smislu riječi. D’Annunzia i njegovu ulogu u ratu sam već spomenuo. Od početka juna 1915. g., t. j. od prvih dana rata. kad smo stali prelaziti u Italiju tražeći put u srpsku vojsku, pa sve do jeseni 1918. g., kada snio spremljeni za put u Solun, preduzeto je bezbroj koraka i akcija ne bi U se skršio nevjerovatni otpor talijanske vlade proti našem legitimnom traženju, koje je bilo u najjasnijem interesu i same Italije. Srpsko poslanstvo bilo je preplavljeno našim molbama i pretstav-kama. koje su potajno nosili na poštu, za nagradu, talijanski vojnici. Jednako smo se obraćali i na savezničke ambasade, francusku i rusku. Nije bilo istaknutijeg političara, za koga smo znali, da je u duši neprijatelj Austrije, kome nismo upravili naše. upravo očajne apele. U prvom redu D' Annunziu, Bissolatiu i Mussoliniu ITALIJE44 Kako piše italijanski učenjak? Pisalo je že, kako je znani italijanski jezikoslovec M, Bartoli proglašal Istro in Dalmacijo za italijansko, čeprav se je v svojih študijah lahko do dobra prepričal, da resnični položaj v teh krajih ne more govoriti Italijanom v prilog. Zdaj se je oglasil še njegov asistent, prof. Ugo Pellis. Svoj čas ie že bilo omenjeno v našem listu, da zbira ta znanstvenik gradivo za italijanski lingvistični atlas, ki naj bj prikazal današnje jezikovno stanje v Italiji. Omenjeno je bilo tudi, da so segli tudi po naših krajih, kakor da, umetno priseljeno uradni-štvo in vojaštvo že daje pokrajini italijansko lice in jezikoslovcu dolžnost, da vse to registrira. Ta profesor je v zadnji številki (9—12) revije »C e f a s t u«, ki izhaja v Vidmu. priobčil članek: »Na robu furlanstva«, kj je ponekod navdušen slavospev fašizmu in Mussolinijevi Italiji. Značilen je, ne le, ker Piše, kako italijanska vlada izdatno podpira znanstveno delo in kako se to delo vse bolj uravnava v režimsko nacionalno pot, namreč tudi zaradi nekaterih priznanj, ki zadevajo tudi nas in ki izpričujejo, da se tudi taki znanstveniki, kakršen je U. Pellis, ne morejo otresti asimilacijske politike. Pravi med drugim, da je furlanstvo že pred vojno razširilo med slovenskim delom navezanost na Italijo, da pa je takrat naraščajoči slovanski nacionalizem^ zelo oslabil furlanski vpliv. V sedanjem času ie tok življenja drugačen. On pravi: »V edinstveni in totalitarni mussolinijev-ski državi uravnava valjar nacionalnega življenja hrapavosti vsakršne vrste tu, kakor povsod. Toda v tem delu moralne in nacionalne preobnove ostane Furlanija delno ne-obhodna operacijska baza. če tudi se je govorica narečja umaknila jeziku. Ta podlaga zaradi ekonomske in moralne sile Trsta, tega čudovitega središča italijanstva, nekoliko vpliva tržaškega narečja, ki je beneški z furlansko krepkočo. zakaj dvojezičnost na Krasu in tudi deloma v Soški dolini pred vojno je bila dosežena s prodiranjem tržaške govorice. Ob Zgornji Soči ^se torej v prvi vrsti širi državni jezik; žal tako naglo kakor jezik se ne širi spoštovanje in ljubezen do Italije. Vendar ie čudovito heroično ozračje liktorskega snopa napravilo že mnogo več, kakor si je mogla sanjati najbolj razvneta domišlija kakega starega iredentista.« , Tisto čudovito ozračje poznamo zelo dobro in poznajo ga tudi marsikateri iredentisti. Veseli nas pa le, da prizna gospod profesor, da ljubezni in spoštovanja do Italije v naših krajih in v naših ljudeh ni. In če bi gospod profesor nekoliko premislil svoj stavek bi morda priznal še več. To namreč, da'se ta državni jezik ne širi tako naglo, ker bi bil tak razvoj nenaraven. Prvo je spoštovanje in ljubezen, potem bo človek morda sprejel jezik. Kar je danes, je le umetna skorja. (Agi s). VELIKA BAL1LSKA DEMONSTRACIJA NA JUGOSLAVENSKOJ GRANICI. Rijeka, januara 1934. - PremaJedrom komunikeju službene AgencneStefa-ii u proljeće će se na Rijeci sastati svi yodje balilske organizacije iz čitave Italije ia zbor. To će bit, jedna naročita vrst an-tijugoslavenske demonstracije. Iz Rijeke 5e se Jugoslavju upozoriti, da se talijanska djeca odgajaju u vojničkom i ratnom duhu i da c tome treba voditi računa... zs\t 4 V PARIZU. Voditelji tega zavoda so razne vplivne osebnosti iz francoskih znanstvenih krogov Levv-Bruhl profesor leposlovlja Lon-gevin prof iz Francoskega kolegija m še par drugih. Namen tega zavoda je Podrobno proučevale vse'.i smeri in gibanj fašizma tek tako obvarovati, da bi se fašizem razpasel oo svetu. Svoje poročevalce in dopisnike ima v Italiji, Nemčiji in Avstriji. Njegov naslov je: Zavod za proučevanje fašizma 23 rue des Fosses — St. Bernard — Paris Franciia DROBIŽ Na Sabotinu so napravili v piramide, la se obiskovalci bojnih poljan lažje ori- erlBajl°ignac iz Sp. Tribuše je odšel dne 14 . m. od doftia na smučenje. Ker ga ni bilo lazaj se domneva, da se ie ponesrečil V Idriji je umrl Tomaz Hvala, državni ipokojenec, star 70 let. . Ker se ie Mussolini neprijazno izrazil o 'umenem plemenu in poudaril rumeno ne-/arnost, zahteva sedaj japanska vlada opravičila in pojasnitve. „ . Italija bo glasom dogovora s roljsko, ivozila iz Šleziie 1,600.000 ton Preuioga. Rim ima po novem štetju 1,060.000 pre- jivalcev. , „ .. . Novi guverner Libije general Balbo, ou-jubuje libijskim ubežnikom amnestijo. Okradena ie bila jezuitska cerkev v Prstu. Neznanci so se zvečer utinotaplli v :erkev in v teku noči pobrali razne drago-:enosti pri oltarju sv. Antona. Veliko pozornost posveča italijansko časopisje konju belcu, ki ga je daroval Doll-uss Mussoliniju ter opisujejo z vso natanč-jostjo njegovo (namreč konjevo) zgodovino. 1 gasilskemu društvu samemu, ki je pod . vodstvom domačinov zelo lepo delalo in I napredovalo. Svoje zimske prireditve so j navadne prirejali v prostorili kinemato- J grafa, ki niso bili nikdar dovoj prostorni, j 2e lansko leto se je opazilo velik padec j pri obisku teh prireditev in sicer zato. ker J gasilcem ne načeluje več domačin, pač pa j vsiljivi tujec. Ker so pa preteklo poletje j »prelevili« bivši »Sokolski dom« v »r.asa I del Fascio«, zahtevajo od gasilcev, da pri- I redijo letošnjo pustno veselico tam. Seveda ij bi italijanski fašisti itoteli kriti velike iz- j datke za luksuzno preureditev bivšega »Sokolskega doma« na ta način iz prispevkov 1 domačega ljudstva. Njihove prireditve so ; celo od strani samih Italijanov tako siabo obiskane, da imajo pri njih skoro vedno J deficit_________________^ ______________;| Već smo pokušali sve da bi naše dužnike na lijeo način upozorili na dužnosti nrama listu, ali loš ih uviiek Ima mnogo, koli se n.o nikakve pozive ne odazlvllu. Sta da radimo s niima? Da lm obustavimo list i da svoi dug utjeramo?... GSOJ 4. D'Annunzi j‘eva »Oda srpslfom narodu« _ U^deeembn, 1915. g., dok su se slavni ostaci srpske vojske probijali kroz albanesi gu. “re>. Poslali smo iz logora u maloj sredovječnoj tvrdjavici Gavi u Pijemontu jedan takav bolni vapaj Gabrielu D’ Annunzm, koji je tada kao avijatičar boravio u Veneciji. On je nedavno bio spjevao veličanstvenu »Odu o srpskom narodu«. odlično pjesničko djelo, kote za čudo pokazuje vanredno tačno poznavanje naše narodne epike. Jedan naš drug, mislim da Je to bio Stjepo Bjelovučić iz Dubrovnika, sjetio se da Odu prevedemo na naš jezik i prikažemo pjesniku, te tom prilikom na mega apeliramo, da nam pripomogne svojim velikim uticajem pri našem združenju sa srpskom vojskom, koju je tako jedinstveno opjevao. U 24 sata prevedeno je i PreP>sano svih 21 kitica Ode. Jedim je rezultat bio jedan lijep člančič u »corriere .de,l£‘ Sera«, od 3. januara 1916., Kuje se obilno citira naše popratno pismo i slavi pjesnik, čiju Odu sada i Srbi uz Susle pjevaju na svom jeziku. I ništa više. Mogao bi nadodati još jedan zanimiv epdog. Kad je 1919 g. D’ Annunzio izva-ajao svoju riječku tragi-komediju, spome-tU? ,!e, u razgovoru za javnost sa nekom Belgijskom novinarkom tu ratnu epizodu sa prevodom njegove Ode, kao dokaz kako su ga Srbi uvijek poštovali i volili, dočim je njegova akcija uperena samo proti divljačkim Hrvatima. Dakako, nije mogao zna-II' da mu je Odu preveo i apel napisao flivat sa Visa, i da su i oni Srbi. koji su ’e figurativno pjevali uz geslu, bili većinom dalmatinski Hrvati. Za Bissolatia, osvjedočenog prijatelja trijeznog sporazuma i najuže saradnje u ratu i u miru izmedju Jugoslovena i Tali-jaua, vec snio vidjeli da je radi nas dobro-\ojjaca doveo gotovo u krizu kabinet i da Je konačno, makar u dvanaesti čas. i za malu šacicu dobrovoljaca, nadmudrio Son-nina. Za Jugoslavene se zauzimao samo Mussolini! I Mussolini je u ratu bio' naš prijatelj. 1 c *!?ncern 1917 g.. nakon Caporeta asa strpljivost sa neprijateljskim i glupim urzanjem talijanskih vlasti prama nama bi-a iscrpljena, odlučilo je nas dvadesetak u logoru Camaldoli kod Genove, da najbor-benijem zastupniku u parlamentu i urednicu najpatriotskijeg lista. Mussoliniu. potanko m-ikažemo svu apsurdnost i štetnost po "alilu takvog postupka sa ljudima savez-uičke narodnosti, koji ne traže drugo nego da se i za Italiju bore. Da dokumenat. koli je obasizao 27 pisanih stranica bude čim ozbiljniji i uvjerljiviji, potpisao sam ga putim imenom i adresom, ovlašćujući g. Mus-solinia. da me bez daljnjeg prijavi glavnom komandantu zarobljenika. austrofilskom gen Spmgardi, ako utvrdi, da i jedna moja tvrdnja iz te optužbe tadanje službene Italije pe odgovara potpuno istini. Samih par dana poslije toga podneo je g. Mussolini, koji dakako radi cenzure nije o stvari mo-Kao resati, strahovitu interpelaciju u talijanskoj komori. Nastala je velika uzbuna u ministarstvu vojnom, počelo se užurbano istraživati od kuda bi ti podaci mogli povećati i odmah zatim izvršena je iznenadna ; temeljita premetačina u našem već otprije sumnjivom logoru, ne bi li se pronašao pisac. Uspjelo mi je ipak zgrabiti iz stola hrpu papira, medju kojima je bio i koncept toga pisma, i sve baciti u peć prije dolaska komisije. Tom je prilikom nažalost propao ne samo tekst tog zani-mivog dokumenta, nego i mnogo drugih Podataka, koji bi dobro mogli poslužiti kad se podrobnije bude pisala mučna i trnovita historija našeg dobrovoljačkog pokreta u Italiji. Tek poslije rimskog kongresa... Poslije rimskog kongresa u aprilu 1918 K-. gdje je brzojavna depeša grupe iz Ca-maldori prilikom Zrinsko-Frankopanskog dana — dakako uz ponovni apel da se do-orovoljačko pitanje konačno riješi u ratnom interesu svih saveznika i potlačenih naroda — bilo naročito aklamirana i u cje-losti objelodanjena u velikoj talijansko! štampi, nastao je temeljiti i ako vrlo lagani preokret. Koncentrovaui smo kako već spomenuh u jedan logor u Nočera Umbra, dozvoljen nam je saobraćaj sa srpskim poslanstvom i Jugoslovenskim Odborom, čiji i?,. pretsiednih K- dr. Ante Trumbić sa g. anotn Meštrovićem tada bio u Rimu i no, 0iVr*° v‘dnu ulogu na kongresu, te su iain konačno upućeni oficiri dobrovoljci iz -rpske vojne misije puk. Kušakovića. da nas vježbaju i spreme za frontu. i ovaj period našeg bavljenja u Italiji t11”1 ie karakteristične zanimivosti, koje babaju posebno svjetlo na talijanski mentali-tet u posljednjem velikom ratu. Medjutim, o toj temi. kao i o cjelokupnom dobrovo-Jackom pokretu Jugoslovena u Italiji, tre-baio bj govoriti u nizu zasebnih predava- Pretplata se plaća unaprijed To če vam reći svaka administracija lista, kad pokušate da naručite list. To nravilo. koie vrijedi kod svih listova u Utavom svijetu, moralo bi vrliedlti 1 za nas. Medjutim dogadia se. da se naši pretplatnici. po neki put, ni nosliie godine dana otkako orimabi list ne siećaiu svole prve dužnosti- da list treba platiti! Glasovi štampe Praški „Narodni Listf o neuspjehu talijanske politike i novim perspektivama na Balkanu TRI PLANSKA POKUŠAJA - TRI PUNA NEUSPJEHA - POBJEDA MALE ANTANTE Ugledni praški list »Narodni Listy« donose članak u kome kažu: »Prošla godina ostavila je znatne promjene u grupaciji političkih snaga na Balkanu. Zagrebačka konferencija Male antante održati će se pod povoljnim okolnostima. I površni posmatrač može uvidjeti, da se prošla godina svršila sa cijelim nizom do-gadjaja velikog političkog značenja i da su u ovim dogadjajima balkanske države, naročito Jugoslavija, igrale značajnu i samostalnu ulogu. Posjeta jugoslovenskog Kralja Aleksandra Rumuniji, Bugarskoj i Carigradu, svečani doček cara Borisa u Beogradu, dolazak grčkog ministra spoljnih poslova u Zagreb, sve su to karike u dugačkom lancu velikog političkog rada, koji ima za cilj, da se stvori balkanski pakt. Uspjesi ove politike su bez sumnje neuspjesi Italije, koja je još prije godinu dana ugrožavala balkansko potuostrvo svojom težnjom, da na njemu igra vodeću ulogu. U štampu su dosada prodrli šturi izvještaji o opširnim planovima Mussolinija. Ali ovi izvještaji nisu pružali potpunu sliku talijanskih namjera. Danas su već mnoge stvari, koje su se ranije krile, postale javnom tajnom, taKO da se može upotpuniti ova slika diplomatskih kombinacija. Do 1930 godine je Rim propagirao ideju »katoličkog bloka«. Italija je htjela iskoristiti unutarnje teškoće nekih država i pojačati ih vjerskim sporovima. U ovoj kombinaciji je Poljska trebala da igra ulogu odbrane katoličanstva na Balkanu. Pri tome se računalo sa Slovačkom, da će se odvojiti od čeških zemalja, dalje je bila u kombinaciji samostalna Hrvatska i proširenje Austrije, koja bi stajala pod talijanskim uplivom. Katolički planovi Rima su se odnosili i na Bugarsku, koju je isto tako trebalo pripojiti ovom »katoličkom savezu«. Novembra 1932 godine održana je tt Rimu konferencija fašističkih organizacija, na kojoj je bio izradjen program buduće balkanske federacije pod isključivim uplivom Italije. Prema ovom planu je trebalo da Hrvatska sa Bosnom udje u federaciju sa Madžarskom, Dalmaciju je tražila Italija za sebe, jer neprestano sniva o supremaciji nad Jadranom. Pod ovim nepovoljnim znacima počela je godina 1933. Rimska igra bila je uperene sve oštrije protiv Jugoslavije i Ceškoslovačke. Talijanska štampa je neprestano sugerirala javnosti Ja Jugoslavija stoji nad propašću. Fašistička Italija imala je pri tome partnera. U Zadru stvorena je organizacija sa ciljem, da izazove ustanak na jugoslovenskim granicama i da izazove krvave sukobe sa talijanskom pograničnom vojskom, da bi Rim imao izgovor za izazivanje novog balkanskog požara. Ali i ovi planovi su propali. Poslije toga Italija se pojavita s novom kombinacijom. Htjela je da raskomada I razbije Malu antantu. Za ovu kombinaciju trebalo je dobiti osim Madžarske i Poljske takodjer Bugarsku, a prije svega i Rumuniju kojoj su obećavali mnoge velike koristi. Titulescu je svojim čvrstim postupanjem osujetio ove planove Rima i fašistička Italija bila je primorana da izradi nove planove. Poljsku su ostavili na stranu. Zato su sa pojačanom energijom po, čeli da propagiraju grčko-tursko-bu-garsku kombinaciju. Rim je požnjeo novi neuspjeh; Venizelosje isto tako kao Titulescu odbio da nastupi protiv • Jugoslavije i Bugarsku nisu mogli dobiti sa revizionističkim obećanjima. U toku jedno godine Rim je doživio tri poraza sa svojim planovima protiv Male Antante. Na proljeće 1933 godine se cjelokupna slika znatno izmijenila. Borbenost Italije je dala rezultate, koje ona nije očekivala. A Mala antanta se učvrstila i pojačala cijelim nizom dopunskih ugovora 1 sporazuma. Mussolini se može sada pohvaliti samo time, što je čvrst? Mala antanta za njega u istini neočekivani, ali direktni rezultat talijanske politike protiv same Male antante. A Jugoslavija, koju je htio još prije Rodinu dana pocijepati, postala je sada, koncentraciona točka na Balkanu. Mala antanta, koju je htio uništiti, postala je značajni faktor u organizaciji Srednje Evrope. Tri države — Bugarska, Grčka i Turska — koie je Rim htio ujediniti protiv Male antante, pribllžuju se sve bliže politici Male antante, i upliv Italije po ovim zemljama očigledno pada. A naročito karakteristična promjena situacije na Balkanu je držanje Arbanije, koju je Italija smatrala za vazalnu državu. Odnosi izmedju Italije i Arbanije su se u posljednje vrijeme tako pogoršali, da ie Rim šta više prestao da isplaćuje Albaniji talijanski zajam- U Albaniji, u kojoj se kao na najosjetljivijem barometru mogu najbolje vidjeti politički pokreti na Balkanu, pobjedjuje ideja saradnje sa savezom balkanskih država, koji bi je zaštitio od uticala spolja. Nova godina počela je, dakle, pod mnogo povoljnijim znacima, nego prošla. Italija je potiskivana sa Balkana. Jugo- slavija je srećno Izašla Iz gvozdenog obruča, kojim je trebalo da bude opkoljena. Mala antanta je uspješno prebrodila sve opasnosti, i u vezi sa Francuskom i sa Poljskom postala je moćna pregrada, nje-mačko-talijanske ekspanzije. FRANCUSKA STAMPA 0 JULISKOJ KRAJINI »MUČENIŠTVO SLOVENSKOG STANOVNIŠTVA U ITALIJI«. »Ere Nouvellec, pariški dnevnik, od 10 januara donosi iz Ljubljane ovaj telegram: »Monsignor Sirotti, apostolski administrator nadbiskupije u Gorici, u Julijskoj Veneciji, pozvao je, uoči božičnih praznika, 70 katoličkih slovenačkih svećenika i tražio je od njih da so odreknu vjerske nastave na slovenačkom jeziku i da odsad vrše sve svoje vjerske obrede na talijanskom jeziku. Slovenski svećenici odbili su traženje monsignora Sirottia i nisu položili traženu zakletvu. U vezi s ovim uputili su memorandum Sv. Stolici, u kome se iznose sva proganjanja kojima je izvrgnuto 700.000 Slovenaca, katoličke vjere koji živo u fašističkoj Italiji. Ovaj hrabri gest slovenskih svećenika prouzročio je buru negodovanja u fašističkim krugovima; povodom ovoga držanja slovenskih svećenika očekuje se novo ugnjetavanje nesrečne jugoslovenske manjine«. TALUANIZACUA SLOVENSKIH IMENA U ITALIJI Pariški »Homme libre« od 5 januara, povodom pisanja talijanskog lista »Vedeta d’Italia« o talijanizaciji slovenskih imena na Rijeci, primjećuje, da Talijani na ovaj način upotrebljavaju sve moguće mjere u cilju ugnjetavanja i denacionalizacije slovenske manjine. »Poslije zabrane upotrebe hrvatskog jezika u školama, veli se u ovom izvještaju, talijanske vlasti na kraju napadaju ovo nesrečno stanovništvo, primoravajući ga da promijeni i svoja porodična imena.« Taj isti list od 5. januara, u rubrici »Informacije sa Balkana« registruje pisanje ljubljanskog »Slovenca« u kome se ističe da sudbina Trsta naročito zavisi od privredne obnove njegovog zaledja. ZADARSKI „SAN MARCO" I NAŠ LIST Napadaj zbog članka o crkvi u Julijskoj Krajini Zadar, januara 1934. — Ovdašnji »San Marco« od 13 o. m. donosi članak, u kojem se oštrim riječima obara na »Istru« radi članka o crkvi i talijanskom nacionalnom jedinstvu, koji je izišao na uvodnom mjestu u prvom ovogodišnjem broju. To je još jedan đofkaz, da je >Istra« tim svojim člankom pogodila fašističku Italiju u živo, jer inače ne bi njezina štampa ovako reagirala. LJUBLJANSKA „SLOVENIJA" I JUL. KRAJINA Jedan broj posvećen našem pitanju Ljubljanski tjednik »Slovenija« pokazuje interes za naše pitanje i često donosi vijesti o đogodjajimn u Julijskoj Krajini. Posljednji broj (od 19 januara) posvećen je čitav Julijskoj Krajini. Donosi nekoliko interesantnih članaka, koje ćemo u narednim brojevima djelomično citirati. Sad samo bilježimo, da jo na uvodnom mjestu štampan članak Iva Grahora »Odsekana veja«, n kojem ima doista interesantnili opažanja, Dr. Henrik Tuma objavljuje »Misli in spomine«, u kojima iznosi važne detalje iz naše pred- —— ratne historije s naročitim obzirom na ulogu socijalizma n Primorju. Jedan članak nosi naslov »Beseda ki nam manjka«, a u njemu se govori na feljtonistički način o Julijskoj Krajini i životu tamo. Ilir Goričan objavljuje feljton »Novoletni večer ob Tima-vu«. I bez ulaženja n idejnu stranu svega onoga što je u »Sloveniji« štampano, može da se pohvali to nastojanje. Redakcija obe-ćaje da će još jedan broj posvetiti našem pitanju. NAŠA KULTURNA KRONIKA UME VJEČNO OVO ROPSTVO VAŠE! Bol, jedna neizmerna bol guši Lepotu Tvoga kraja i deo otadžbine moje, Ali u dubinama duša još klice stoje Nerazorive snage što ruši Košulje crne, latinske parole I hrabro, herojski sve podnosi bole. Rujno će sunce zavit i Tvoj rodni kraj, U Tvojem delu otadžbine naše. Biće slobode i samo jedno zasada znaj: Efemerno je ovo ropstvo vaše! Šum i šapat se već čuje kraj svaka istarska izvora bistra A taj šum i šapat su: »Slobodu, slobodu dočekaće Istra!« U Subotici, 13. XI. 1933 (na dan proslave istarskog dana). Bora D. Kovačevič. »GORIŠKI SLOVENCI« IL KNJIGA. izide takoj, ko dosedanji naročniki plačajo zastanek 20.180 Din. Saj je več nego čudno, da je po enem letu še toliko za-stanka, ki mi onemogućuje, dati drugo knjigo v tisek. — Rokopis za drugo knjigo je popolnoma pripravljen za tiskarno. — Alj imam že zbrano gradivo za tretjo knjigo: »Trst in Istra«. Takega gradiva o naši preteklosti še nisem nikjer naletel. Kdor svoje zgodovine ne pozna, se ne more dovoljno ogrevati za svojo boljšo bodočnost. — Sele, ko bo naš svet imel v rokah še dve knjigi o Trstu in Istri, bo znal prav ceniti raziskovanje naše preteklosti. — Torej prosim lepo: dolžniki, plačajte zastanke, sicer ne morem naprej! Ako tudi ta prošnja ne bo pomagala, dam tiskati in dam v javnost imenik vseh dolžnikov, ki mi delajo take neprilike. A. Gabršček. NASA ORGANIZACIJA V BELOKRAJNI Občni zbor »Krna« v Črniomlju Kakor je bilo javljeno, je imelo društvo 14 I 1934 drugi redni občni zbor. Zbrali smo se rojaki jn prijatelji razstreseni širom Be-lokrajine. da položimo račune našega dela. Predsednik društva pozdravi navzoče z vzklikom »Slava« našim padlim žrtvam. Pozdrave smo poslali g. banu in zahvalo mestni občini črnomeljski za velikodušno naklonjenost, kakor tudi ostalim dobrotnikom. Sledilo je poročilo dela našega dramatičnega odseka z prvim nastopom. Po uspelem emigrantskim taborom 6 avgusta 1933 smo prišli do božničnice ki se je vršila pod okri-liem črnomalj,skega sokola skupno s šolsko deco in Kolom jugoslovanskih sester. Hvala vsem. ki so nam pri delu pomagali. Iz tajniškega poročila 5e razvidno, da ie imelo društvo polno dela. kar nam dokazujejo tudi računi. Pri volitvi odbora ie ostalo izvzemši nekaterih izprememb pri starem. Sestavil se je tudi socijalni odsek, k bode po močeh lajšal bedo naših revežev. Začrtali smo si pot za nadaljno delo. Zaključili smo z enodušno »Hej Slovani«. Kmalu so odhiteli bratje na vlak in se razšli na svoje dommove. »Krn« MOLIMO VAS DA UVAŽITE da nas list mnogo stoji, da ie štamparija nestrpljiva i da iol moramo redovito plaćati račune Oni pretplatnici, koji ne Plaćaju redovito Svoip pretplate stavljaju nas u vrlo težak poiožai i otežavala nam rad. Ko zna. neće li baš oni biti krivi, ako jednog dana list bude obustavljen. • STRANA 6. •ISTRA« BROJ 4. NAŠA EMIGRACIJA U ZAGREBU SASTANAK ČLANOVA DRUŠTVA »ISTRA«. PITANJE KOLONIZACIJE EMIGRANATA (Iz kolonizacijonog otsjeka Saveza jugosl. emigrant, udruženja) U nedjelju dne 14 januara održalo je društvo »Istra« u Zagrebu u svojim prostorijama društveni sastanak. Kako ie to bio zadnji sastanak pred davnom skupštinom, to ie došao lijepi broj članova da čuje. kako je društvo poslovalo u zadnje vrijeme. Sastanak je otvorio pretsjednik g. Ivan Stari, koji je prikazao djelovanje društva. Naglasio ie. kako omladinska sekciia živim tempom razvija svoj rad medju omladinom, a naročito tamburaški zbor, koji se je upotpunio i usavršio. Pjevački zbor oočeo je već sa vježbanjem i odazvao se je lijepi broi pjevača. Vježbe se drže svake srijede i subote u učiteljsko! školi, u Medulićevoi ulici od 8 do 10 sati naveče. Da se donekle pomogne onima, koll naivlše stradavaju. a pogotovo novim emigrantima, koji stiza-vaju iz Istre i smješteni su u socijalnom otsjeku našega društva, odbor je na poticaj nekojih članova, a zaključkom sjednice, ra-zaslao imućnijim članovima okružnice, da bi dobrovoljnim doprinosom pomagali kroz 6 mjeseci sociialni otsjek prema svojim prilikama. Nije se odazvao veliki broj, ali ipak će se ubrati kroz to vrijeme oko 5.000 dinara, čime će biti dana mogućnost, da se udovolji nekim potrebama. Sekciis za mediusobnu pomoć ie sa svojim članstvom u stabilnom stanju, ali je došlo već slučajeva, da je isplatila iznose članovima, kojima no pravilima pri- pada. Tajnik te sekcije g. Istinić dao je statističke podatke, a odbornik Milić pročitao je topli apel na članstvo, da se učlane u tu sekciju, kako bi se barem donekle osigurali za nesretne slučajeve. Konačno je društveni pretsjednik pozvao prisutne, neka stavljaju pitanja upozorivši ih, da slobodno iznesu i prigovore, ali neka kritika bude stvarna. Gosp dr. Kaiin je zamolio pretsjednika, neka i nadalje radi u korist članstva istom energijom kao i sada. a odboru pripada svako priznanje za niegovo djelovanje. Na pitanje nekih članova glede koloidzacionog otsjeka podao je pravi položaj stvari pretsjednik, a g. dr. Kajin je opisao prilike u južnim krajevima države, gdje ie on nedavno bio, stanje novih naseljenika te razjasnio pitanje razdiobe zemljišta. Pretsjednik je javio, da će se glavna skupština držati dne 18 februara. Izabran je izborni odbor, koji ima pripraviti sve. da se izbori lijepo provedu. Pret-sjednikom tog odbora izabran je jednoglasno g Božo Semejić. Gosp. dr. Ražem Je toplim riječima pozvao prisutne, neka na glavno! skupštini budu svi složni. jer dok slabe ekonomske prilike pritištu mnoge naše emigrante i dok nam dole ubijaju Juriše viče. nema mjesta neslozi. Pretsjednik je zaključio sastanak zahvalivši se svima na lijepom odzivu. DELOVANJE „NANOSA" V MARIBORU Velika prireditev 3. februarja Pismo iz Maribora. Dne 13. I. 1934. se je vršil 2. sestanek »Nanosa« na Pobrežju. Tov. predsednik Kralj Marino je v lepem uvodnem nagovoru orisal stanje naše emigracije sedaj in v prejšnjih letih. Omenil je, da je začela 1926. prihajati v Jugoslavijo naša mladina raznih stanov, med katerimi je bilo mnogo intelektualcev in le ti so šele vzbudili zanimanje za naše kraje in ljudi, katero je bilo med tukajšnjimi Primorci mlačno. Da se izboljša situacija naše emigracije, katera je prišla v zadnjih letih ie potrebno, da se združijo vsi Primorci, kajti za uspešnejše delovanje naše emigracije je potrebna združitev vseh, da se organizirani borimo za naše pravice. Da se prične uspešno delovati na Pobrežju je potrebno zastaviti vse moči ter treba članstvu razložiti naše narodno obrambeno delo, tako, da bodo vzeli stvar resno ter s tem pregnali njih mlačnost in malomarnost za našo stvar. Kot zaključek je omenil, da nesmemo pozabiti, da živi v Julijski Krajini še 600.000 naših zasužnjenih bratov, katere Italija noče priznati kot narodno manjšino medtem, ko ima v Dalmaciji živečih 4000 Italijanov svoje narodne manjšinske pravice. Prišlo se je nato na razne predloge izmed katerih je najbolj Važna ideja, da se na Pobrežju ustanovi odsek »Nanosa«. Predlog, da bi se vršili vsakih 14 dni debatni večeri na Pobrežju se je sprejel. Za zaupnika naše emigracije na Pobrežju je bil izvoljen tov. Škrinjar. Poročalo se je, da zbiranje statistik slabo napreduje in bi bilo potrebno delo pospešiti. Eden izmed navzočih je v lepih besedah orisal delovanje naših ljudi, ki so organizirani v vsakršnih društvih in za naša nimajo smisla. Skrbeti pa je treba obenem za narodno obrambo. Narodna odbrana na Pobrežju bo dobila v najkrajšem času svojo dvorano ter bo šla ista »Nanosu« v vseh ozirih na roko. Opozoril je na dejstvo, da se premalo brigamo za nacionalnost naših ljudi ter je ponovno apeliral, da se čimbolj oprimemo našega društva »Nanosa«. * Dne 3. februarja priredi društvo »Nanos« v Narodnem domu veliko dobrodelno prireditev, katere izkupiček je namenjen našim najbednejšim emigrantom. Zato apeliramo na vse zavedne Primorce, da s svojo navzočnostjo, dokažejo, da jim je beda naših ljudi tudi pri srcu. PROPAGANDNA AKCIJA „TABORA" Uspela mladinska prireditev Ljubljana, januarja. Nedeljska »Taborova« mladinska prireditev v dvorani »Delavske zbornice« znači nesporno velik korak naprej. Članstvo »Tabora« se udejstvuje v najrazličnejših smereh. Največ sil seveda absorbira delo na propagandnem in pa na socialnem polju. Še posebno hvalevredno pa je delo »Tabora«, ki gre za tem, da zaseje misel naše neodrešene zemlje med najširše plasti našega naroda In seznani z njo tudi naše najmlajše. Mladinski odsek društva se je osnoval že lansko leto pod imenom »Podmladek dramskega odseka«. Ki se je tudi predstavil s prvo »Taborovo« mladinsko prireditvijo. Ta odsek se je letos prekrstil v Mladinski oder društva »Tabor« ter združuje sedaj 60 deklic in dečkov. Ta mladinski oder nas je v nedeljo iznenadili s krasno in nad vsako pričakovanje uspelo prireditvijo »Malo za res in malo za šalo«, ki sta jo z veliko ljubeznijo in požrtvovalnostjo pripravila učiteljica gdč. Jelena Wrischerjeva in jurist g. Vekoslav Figar. Dvorana »Delavske zbornice« je bila nabito polna starih in mladih prijateljev naše nadebudne mladine. Mamice in očetje so prišli pogledat svojo drago deco, otroci svoje bratce in sestrice. Mnogo jih je moralo oditi, ker je zmanjkalo vstopnic. S temnega odra nas je presenetil naš stari znanec Kogoj z deklamacijo »Pesem izgnancev« od Mare Lamutove. Krasno in občuteno podano deklamacijo so spremljali na platnu diapozitivi, predstavljajoči naše begunstvo, trpljenje našega naroda pod tujčevo peto, našo Sočo. naše matere, ki jočejo za svojimi sinovi ... Sledil je dramski prizor »Naše Kosovo« poln tuge. poln bolesti in trpljenja, spremljan s petjem društvenega pevskega zbora. Kako milo je donela pesem, kako pretre-sujoče je kipela molitev k Bogu, prošnja za naš narod iz 60 otroških ustec, in 60 srčec, ki so vzdihovala, trepetala. Vsak, prav vsak izmed njih je dal iz sebe vse. kar je mogel. Naša Jelica nam je podala Karla Široka »Molitev beguncev« tako lepo, tako prisrčno, da je val aplavza kar oglušil dvorano. Zbor pesmic Mare Lamutove in Anice Černejeve povezanih v celoto pod imenom »Pomladno kramljanje« so nam Sagadinova, Breznikar, Kogoj. Urh, Povšičeva, Pahorjeva in Breznikar!eva podali tako. da nam je šlo do srca. Posebno triletno Breznikarjevo punčko smo vsi občudovali. Naša Ljuba je podala Černejevo pesmico »Čebljanje« občuteno in srčkano, da je ganila do solz. Vsakj točki je sledil aplavz, vsaka točka nam je pokazala del tistega velikega trpljenja tam doli, del velike nadčloveške borbe, ki jo bije naš rod. Sledil je drugi del programa »malo za šalo«. Dali so »Bedaka Pavleka«. Sliko za sliko so nam pričarali. Ena lepša od druge. Posebno ples vil in škratov v 2, sliki je bil deležen prisrčnega aplavza in priznanja, in so morali otroci to sliko ponoviti. Raskošje tretje slike je očarala vse navzoče. Da, to je bil pravi pravcati carski dvor poln baržuna in svile, poln zlata in škrlata. Očesca otrok so se svetila v občudovanju: vslikanju in ploskanju ni hotele biti konca. Društveni mandolinistični zboi je svojo nalogo izvršil na splošno zadovoljstvo. Takih večerov si želimo še mnogo. Take prireditve otrok nam utrjujejo vero, dvigajo duha. »Taborjani«. po tej poti dalje! Na mnogobrojna pisma što nam dolaze od naših emigranata, koji se žele naseliti n južnim krajevima države, iza uvida na licu mjesta i po najkompetentnijim informacijama javljamo slijedeće: Nije dovoljno da se od države dobije samo zemlja, jer od gole zemlje se dugo vremena ne može da živi. Treba namaknuti sredstva za krov, naći načina kako će se naseljenim prehraniti dok iz zemlje ne dobiju prve proizvode, pripraviti potrebiti mrtvi i živi inventar za obradjivanje a sve je to skopčano sa velikim poteškoćama. Nije dakle riješeno pitanje naseljivanja samo dodjelom zemlje. Naseljenici se moraju naseliti samo u većim skupinama, jer se pojedinac ne može da održi na zemlji. U zajednici jedan drugome pomaže kod obradjivanja, gradnje kuća, a nastup zajednice ima većeg učinka _ i kod vlasti nego li pojedinac. To^ najbolje dokazuju brojne dezertacije i ovdašnjeg pučanstva, kad su se naseljivali pojedinačno. Za sada nema dobrog raspoloživog zem- ljišta, jer što je bilo dobro, to je već davno razdijeljeno. Ima dobrog zemljišta, ali to treba krčiti i pripremati teren za kulturu, što iziskuje vrlo mnogo rada i puno vremena. Naseljenik bi morao imati dovoljno sredstava da se prehrani, dok takovo zemljište ne pripravi za obradjivanje. Nekoji urodjenici imadu veća dobra zemljišta, pa ih žele prodati. Postoji plan da se ta zemljišta otkupe pa da se na njima nasele novi naseljenici. Kad se to bude počelo provadjati, zamolit će i naš otsjek, da se izvjestan dio takovih zemljišta dodijeli i našim iseljenicima. Kolonizacioni otsjek ra-zaslati će formulare i molbe onima koji se žele naseliti, prikupit će ih u svojoj kancelariji i poslati nadležnoj vlasti samo onda, kada bude na raspolaganju zgodno dobro zemljište. To ne će ići tako brzo, pa se naši ljudi ne smiju uopće zanašati na kakvo brzo koloniziranje. Kolonizacioni otsjek, Zagreb, Boškovićeva ul. 40- NASA EMIGRACIJA U BRODU Pred glavnom skupštinom — Broj i prilike naših emigranata m sicupsi u Brodu i okolici — Pitanje omladine Brod na Savi, januara 1934. Prosvjetno i potporno društvo »Istra« u Brodu na Savi održat će svoju redovitu glavnu skupštinu u nedjelju dne 4 februara u 2 sata popodne u Sokolskoj dvorani, s ovim dnevnim redom; 1. Otvorenje skupštine i pozdrav pretsjednika; 2. Izvještaj tajnika; 3. Izvještaj blagajnika; 4. Izvještaj nadzornog odbora; 5. Razrješnica starom odboru; 6. Izbor novog odbora; 7. Eventualije. Društvo ulazi u novu godinu rada, koji će, nadamo se, biti plodan i koristan za emigraciju. Svaki dosadanji društveni odbor sve je sile upotrebljavao da povuče u društvo 1 one emigrante koji još u društvu nisu i mnogi su se privukli, ali još ih ima koje treba organizovati. Društvo upozorava Sa- vez, da bi bilo potrebno posvetiti pažnju Brodu i možda bi bilo dobro, kad bi se or-ganizovalo jedan posjet saveznih pretstav-nika Brodu u svrhu propagande za organizaciju. U Brodu i okolici, prema provedenoj statistici, ima skoro 600 emigranata iz Julijske Krajine, od kojih je 90 posto radničkog staleža. Naročito je važno pitanje omladine, pitanje djece emigranata u ovom kraju. Naša djeca su u opasnosti da zaborave na svoju užu domovinu, a to bi bio velik gubitak za našu stvar. Najveća potreba emigracije u Brodu je zato bar jedan učitelj, koji bi se uz svoju službu posvetio i organizo-vanju i uzgoju istarske djece u duhu koji je ispravan. I to je jedno pitanje, koje bi Savez morao da uzme u rješenje. --- DRUŠTVO „SOCA“ V CELJU PRIREDI: Na svečnico, dne 2 februarja ob pol 4 uri popoldne vprizorijo člani dramatskega odseka v veliki dvorani Narodnega doma v Celju Funtekovo »Tekmo«, igra v treh dejanjih. Cene sedežem Din 10.—. 8.— in 6.—, stojišče Din 3.—, Obiščimo to prireditev polnoštevilno, da bomo videli, kaj znajo naši člani v tem pogledu in da jih s tem obodrimo v nadaljem uspešnem delu. V soboto, dne 10 februarja 1934 se bo vršil v sveh prostorih Narodnega doma velik predpustni zabavni večer dmštva »Soče«. Izvajal se bo kratek, pester, šaljiv spo- red. Na vzporedu je tudi velika edinstvena senzacija kakor je doseda) še ni bilo na nobeni prireditvi, Konečno je treba to senzacijo tudi sporočiti javnosti. Prirediteljski odsek je sklenil, da izda posebno umetniško diplomo zadnjem gostu, ki bo zapustil dvorano. Diploma je že izgotovljena in je res umetniška izpod roke prof Ščuke, našega primorskega rojaka. Diploma bo v kratkem razstavljena v izložbenem oknu trgovine Stermecki v Celju. Društvo »Soča« absolutno reflektira na obisk vseh Primorcev v Celju. Dobrodošli pa bodo tudi gostje iž Ljubljane. Zagreba, Maribora in drugod. POKLADNA ZABAVA DRUŠTVA „ISTRA" U ZAGREBU Društvo »Istra« u Zagrebu prlrcdjuje u subotu dne 3 februara u prostorijama »Kola« uobičajenu pokladnu večernju zabavu. Naše su zabave poznate iz prošlih godina, pa će se sigurno 1 onog dana sakupiti članovi »Istre« i drugi emigantl da provedu nekoliko sati u zajedničkoj zabavi. Program zabave javit će se na vrijeme. Za sada možemo reći, da će se naročiti odbor postarati za sve, što na Jedno] pokladnoj zabavi treba, kako bi se dobro zabavili 1 stariji 1 mlad]): pjevanje, sviranje, plesanje, šaljiva pošta, tombola, dobro vino i ukusne zakuske. Ulaznica Je IX) dinara za pojedinca, a 20 za obitelj. Rezerviranje stolova 10 dinara po stolu. Ko želi rezervirati stol, neka na vrijeme Javi tajništvu »Istre«, Boškovićeva 40, telefon 84-66. U FOND „ISTRE” Ova rubrika nastavlja se t ove uodin* pod devizom: »Da bi »Istra* izlazila svakog tjedna redovito u normalnom formatu * Bilježimo ova nova imena plemenitih darovatelja : Crljenica Josip, Crvenica . . Din 10 — Veber Joško, Škofja Loka . Din 50-~-Davorin Sankovič, Kastav . Din 5 — Janko Cergol, Celje . . Din 10,— U prošlom broju objavljeno Din 20 593 35 UKUPNO Dm29.G6S.35 I NASI MRTVI UMRO JE ANTUN KLARIČ, BIVŠI BUZETSKI NAČELNIK. Buzet, sredinom januara. Ovih je dana u Juričićlma pod Buzetom umro Antun Klarič, u lijepoj i časnoj starosti od preko 80 godina. Bio je poznat po čitavoj Buzeštini ne samo kao bivši načelnik, već i kao uzoran otac te dobar i napredan gospodar. Bio je vrlo tih i miran, a krasilo ga je neokaljano i čelično poštenje uz duboko i nepokolebivo rodoljublje. Dužnost buzetskog načelnika vršio je požrtvovno i nesebično, a glavna mu je briga bila da se sa općinskim novcem štedi i da se ga troši samo u dobre i korisne svrhe. Za njegovog je na-čelnikovanja otvoreno nekoliko novih naših škola na području prostrane buzetske općine a sagradjena je i nova hrvatska ćetverorazrednica u Buzetu sa svim potrebnim modernim učiteljskim stanovima, te je to bila jedna od najljepših školskih gradjevina u čitavoj Istri. Ostavio je iza sebe pet opskrbljenih sinova, medju njima i doktora Franu državnog tužioca na Sušaku, kome ovim putem izrazujemo naše saučešće. Laka mu bila buzetska istarska zemlja koju je toliko ljubio i trajan spomen medju svima nama! t MARIJA MAHNIČ ROJ. FERLUGA. . V soboto, dne 20. t. m. ob 4. uri zjutraj ie v Bazovici pri Trstu zatisnila trudne oči posestnica Marija Mahnič. Izhajala ift iz družine Ferluga, ki je bila v tržaški okolici dobro znana kot narodno zelo zavedna in splošno jako uvaževana. Pokojnica je bila vzorna mati, ter je vzgledno vzgojila svoja dva sinova in dve kčerki v globoki ljubezni do domače grude. Zlata mati naj počiva sladko v dragi ba- > zovski zemljici ki io je tako ljubila in jo mi vsj tako ljubimo. »Istra« izlazi svakog tieđna o Polak. — Uredništvo i uprava nalaza se u. Zagreb^ Masarykova ulica 28., II. - Broi Sokovnog raduna 36.789, - Pretplata: Za cifolu godinu 50 dinara- za do godino 25 dinara: za Inoz-mstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi so računaju po cjeniku. — Vlasnik i izdavač: KONZORuij »ISTBA« Masarvkova ui 28 II Tole! hr B7 ao Urednik: Ivo MJhovilović, Jukićeva ul. 36, — Ca uredniitvo odgovara: Dr. Fran Brnčić advokat. Samostanska 6,— Tisak: Stečajnina Jugotlovousko stampo d. d., Zagreb. Misarvkov« 2»» 7a tiskaru odgovara Rudolf polanovtć, Zagreb, Ilio« broj 131. I va zoa. — «.a