UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA SUPPLEMENTUM V ANNO 22 1988 SUPPL. V PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol. lugosl. 22 (Suppl. V) 1-120 1988 NYCOMED . Contrast Media Mijelografija OMNIPAQUErM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U MIJELOGRAFIJI vrlo niska neurotoksicnost nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na EEG, kardiovaskularne parametre i rezultate laboratorijskih pretraga cerebrospinalnog likvora vrlo mala ucestalost i slab intenzitet subjektivnih reakcija bolesnika odsustvo neocekivanih ili ireverzibilnih ON1N11 reakcija 30om vrlo mala vjerojatnost kasnih upalnih 1­reakcija (arahnoiditis) \....,,..,_; visoko kvalitetni mijelogrami - IZ NYEGAARDA-INOVATORA U . l)rnsi . -·­ PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA .... - .. Omnipaque je zašticeno ime. SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U RADIOLOŠKOJ DIJAGNOSTICI Proizvodac Nycomed A/S Oslo, Nor veška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma M. R. LECLERC & CO. iz Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REPLEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin b.b., 091 /237-266, 237-272. UDC 61 6-006(05)(497.1 ) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 04 85-893X ADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 22 1988 SUPPL. V Redakcijski odbor Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština -Benulic T., Ljubljana -Bic;;aku E., Priština -Borata R., Novi Sad ­Brzakovic P., Beograd -Fazarinc F., Celje Granic K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevic D., Zagreb-Jevtic V., Ljubljana-Karanfilski B., Skopje -Kicevac-Milj­kovic A., Beograd -Kostic K., Beograd -Lekovic A., Rijeka Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo -Mušanovic M., Sarajevo -Nastic Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavic M., Beograd -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Popovic S., Zagreb-Škrk J., Ljubljana -Spaventi š., Zagreb-Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Benulic T., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Serša G., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana ­Rudolf Z., Ljubljana -Snoj M., Ljubljana RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radiofiziku, ra­diobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review tor radiology, radiotherapy, onco­logy, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. Publishers: lzdavaci Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije lzdavacki savet -Advisory Board: Lovrincevic A., Sarajevo (predsednik/president)-Catic Dž., Sarajevo-Dedic M., Novi Sad­Dujmovic M., Rijeka -Grunevski M., Skopje -Guna F., Ljubljana -Ivkovic T., Niš -Jašovic M., Beograd -Kocic D., Sarajevo -Kovacevic D., Zagreb -Ledic S., Beograd -Lovasic l., Rijeka -Milutinovic P., Beograd -Mitrovic N., Beograd -Obrez l., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana -Pocajt M., Maribor-Porenta M., Ljubljana -Radojevic M., Skopje-Radovic M., Titograd -Rudolf Z., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Šimonovic l., Zagreb -Šimunic S., Zagreb -Tadžer l., Skopje Lektor za engleski jezik -Reader tor English language: Shrestha Olga UDC i/and Key words: mag. dr. Klemencic Eva, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani Tajnica redakcije -Secretary: Harisch Milica, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Editorial Board: Onkološki inštitut, Zaloška cesta 2, 61000 Ljubljana Telefon: 0611327 955 -Phone: 061/327955 Cena suplementa V -za ustanove 25.000 din, za pojedince 5.000 din. Single issue supplemen­tum -tor institutions 30 US$, individual 20 US$. Broj cekov nog racuna -Bank account number: 50101-678°48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA IUGOSLAVICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tisk -Printed by: Kocevski tisk, Kocevje UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IU GO SLAVICA ANNO 22 1988 SUPPL. V SADRŽAJ/CONTENTS 90 godina radiologije u Sarajevu 90 years of radiology in Sarajevo (review paper) Lovrincevic A. Naucno-istraživacki rad na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu Scientific and research work at the Institute of radiology and oncology in Sarajevo (review paper) Lovrincevic A 19 Pravci istraživanja u domenu korištenja konvencionalnih tehnologija ­-Conventional technology research Znacaj intravenozne urografije u dijagnostici rasprostranjenosti karcinoma uterusa i kom­plikacija nakon izvršenih terapeutskih zahvala The role of intravenous urography in diagnosis of the extent of uterine cancer and compli­cations after performed treatment (orig. sci. paper) 23 Dordevic J.t lnfuziona holegrafija lnfusion cholegraphy (orig. sci. paper) Lovrincevic A. 27 Preciznija angiografska dijagnostika tumora hepato-pankreato-duodenalne zone Accurate diagnosis of tumors in the hepato-pancreato-duodenal region (orig. sci. paper) Lovrincevic A., Lincender L., Volfram D.t, Vujovic M. 37 Komparacija dijagnosticke uspješnosti mamografije i klinickog pregleda kod okultnih kar­cinoma dojke Correlation between diagnostic success of mammography and clinical examination in occult breast cancer (orig. sci. paper) Mušanovic M. 41 Procjena ekskretorne sposobnosti hepatocita u prikazu bilijarnog trakta metodam infu­zione holegrafije u korelaciji sa vrijednostill)a transaminaza i alkalne fosfataze u serumu The evaluation of hepatocyte excretion abilities in biliary tract presentation by method of infusion cholegraphy correlating with serum transaminase and alkaline phosphatase levels (orig. sci. paper) Lincender L. 46 Ucestalost kaskadnog želuca u epigastricnom sindromu Cascade stomach frequency in epigastric syndrom (orig. sci. paper) Licanin Z. 49 Pravci istraživanja u periodu korištenja digitalnih tehnologija ­-Digital technology research Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena Ultrasound in diagnostics of gallbladder and acute conditions of abdominal right cranial quadrant (orig. sci. paper) Miric S. 53 Tomodenzitometrijska evaluacija indeksa velicine pankreasa Tomodensitometric evaluation of the size index of pancreas (orig. sci. paper) Lincender L. Vrijednost kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije malignih procesa u ab­domenu The value of computed tomography in planning radiotherapy for malignant processes in abdomen (orig. sci. paper) Kostic-Radovic F. 62 Kompjuterizirana tomografija digestivnog trakta Computed tomography of the digestive tract (orig. sci. paper) Catic Dž. 66 Dijagnostika limfogene diseminacije malignoma Diagnostics of lymphogenous malignoma dissemination (orig. sci. paper) . Bilenjki D. 69 Determinacija metode kompjuterizirane tomografije u dijagnostici oboljenja torakalnih organa Determination of computed tomography in the diagnostics of thoracic organs diseases (orig. sci. paper) Dalagija F. 76 lnformacioni sistem radiološke dijagnosticke djelatnosti lnformation system in diagnostic radiology (orig. sci. paper) Obradov M. 80 Projekat racunarskog pracenja radioloških podataka o pacijentima The project of radiologic dala processing system (report) Lovrincevic A., Obradov M., Kapidžic N., Atijas R., Bicakcic V., Skljarevski G., Cvijovic M. 86 lspitivanje mogucnosti prelaska na primjenu primarnog mikrofilmovanja u radiologiji The investigation of the possibility of transfer to primary microfilming in radiology (orig. sci. paper) Lovrincevic A., Obradov M., Atijas R., Bicakcic V., Begic l. 88 Projekti u toku -Research in progress Procjena doze i rizika jonizirajuceg zracenja u dijagnostickoj radiologiji The evaluation of ionizating irradiation dose and risk in diagnostic radiology (report) Lovrincevic A., Dresto B., Lincender L., Dalagija F., Obradov M., Kapidžic N., Bicakcic V., Atijas R., Banduka M. 94 lnformacioni sistem segmenta (dijagnosticka, hirurška, internisticka i eksperimentalna dje­latnost) UMC-a Sarajevo lnformation system of segments (diagnostic, surgical, internistic and experimental field) in University Medica! Center Saraj.vo (report) Lovrincevic A., Kapidžic N., Skljarevski G., Bicakcic V., Atijas R., Cvijovic M., Kneževic M., Pinjo Z., Starovic B., Macanovic M. 96 Uticaj nekih parametara rendgenskog generatora na dozu u okolnom prostoru The influence of roentgen generator parameters on the dose in the surrounding space (orig. sci. paper) Banduka M. 97 Odredivanje prosjecnog volu mena jetre u korelaciji sa tjelesnom težinom bez CT znakova oboljenja jetre Determination of the average liver volume correlating with the body weight without CT evidence of liver disease (orig. sci. paper) Taljanovic M., Lovrincevic A., Lincender L., Vrcic D. 101 Preživljavanje pacijenata s karcinomom larinksa lijecenih radioterapijam (report) Survival of patients with larynx carcinoma treated by radiotherapy (report) Kreho A. 104 Arteficijelni model imunih kompleksa bovini serumski albumin (BSA) anti-BSA i dokazivanje imunlh kompleksa konglutininom obilježenim jodom -125 (report) Cengic-Hukovic F. 105 lzvještaji -Reports Služba za naucno-istraživacki rad (NIR) i informatiku Instituta za radiologiju i onkologiju (report) Bicakcic V. 107 Razv9j informacionog sistema na našem institutu (report) Skljarevski G. 109 Nivo tehnicko-tehnološke opremljenosti (report) Atijas R. 111 Pregled dosadašnjeg rada biblioteke (report) Colakovic A. 113 In memoriam: prof. dr Jelena Dordevic 90 GODINA RADIOLOGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI 90 YEARS OF RADIOLOGY IN BOSNIA ANO HERZEGOVINA Sarajevo 9. i 1 O. decembra 1988 ORGANIZATOR: Institut za radiologiju i onkologiju Univerzitetsko-medicinskog centra Sarajevo ORGANIZACIONI ODBOR: Predsjednik: Prof. dr Antun Lovrincevic Sekretar: Bicakcic Vera, prof. Clanovi: Doc. dr Lidija Lincender Ass. dr Nedžib Kapidžic Ass. dr Nijaz Fazlagic Doc. dr Mirza Mušanovic Doc. dr Slavica Miric Doc. dr Faruk Dalagija Atijas Ranko, dipl. ing. el. Dresto Brginka, dipl. fiz. Djuheric Semsa, dipl. prav. Borovac Fatima, viši rad. teh. Mirkovic Ljubica, viša med. ses. Kneževic Milan, dipl. ecc. Pocasni clanovi: Prof. dr Milan Agbaba Prim. dr Hazim Alihodžic Prof. dr Miloš Bekerus 1 Prof. dr Jelena Djordjevic Prof. dr Nada Grivceva Prim. dr Djordje Jankulov Prof. dr Siniša Kamenica Prof. dr Davorin Kovacevic Prof. dr Asim Kurjak Prof. dr Ivo Obrez Prof. dr Stojan Plesnicar Prof. dr Lazar Popovic Strucno-naucni clanovi: Prof. dr Antun Lovrincevic Doc. dr Lidija Lincender Doc. dr Mirza Mušanovic Napomena: obzirom da se radi o relativno velikem broju literarnih navoda kod svih istraživanja literatura je izostavljena zbog obimnosti navodenja. Literarni navodi nalaze se u originalnim radovima kod autora. Radove u ovom broju recenzirala je Služba za naucno-istraživacki rad Instituta za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo sa saradnicima. UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO 90 GODINA RADIOLOGIJE U SARAJEVU 90th ANNIVERSARY OF RADIOLOGY IN SARAJEVO Lovrincevi6 A. UDC: 616.073.75( 091) Key words: radiology-history, Sarajevo Review paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Po savjetu viših medicinskih kapaciteta Beca, zajednicki ministar finansija V. Kallag je odobri o pocetkom 1892. godine izgradnju nove Ze­maljske bolnice u Sarajevu sa modemom opre­mom i svim tehnickim pomagalima. Zemaljska vlada je naredila Gradevinskom odjeljenju da izradi potrebne projekte i plan za gradnju na terenu Koševa, 585 m nadmorske visine, na po­vršini od 9 ha, koja je zašti6ena od jacih vjetrova i okrenuta prema jugu. Zdravstveni savjet vlade je dao svoju saglasnost na projekte, pošto je pre­thodno bila donesena odluka, da se bolnica gradi po paviljonskom sistemu. Pošto su odredena finansijska sredstva od­mah bila stavljena na raspolaganje, Gradevinsko odjeljenje u vlastitoj režiji zapocelo sa radovima od prolje6a iste godine i u relativno kratkom vremenu do ljeta 1894. izgradeni su bili svi pred­videni objekti sa prilaznim putevima, a istovre­meno je bila proširena i uredena Koševska ulica radi prevoza bolesnika. Pošto su bila sva postro­jenja sa lokalnom kanalizacijom, osvjetljenje i centralno zagrijavanje prostorija ispitano, otva­ranje prve Zemaljske bolnice u Sarajevu je zva­nicno izvršeno ve6 1. jula 1894. -sa otvaranjem bili su predati svi bolesnici (osim duševnih) iz Vakufske u novu Zemaljsku bolnicu, koja je pri otvaranju imala 238 kreveta. Po modemom uredaju, kao i po namjeni, bila je to prvoklasna stacionarna ustanova, ne samo za lijecenje bo­lesnika, nego i za obucavanje i usavršavanje medicinskog osoblja, osobito ljekara, za ispolja­vanje prakticne medicinske nauke u svim svojim granama kao uzorna ustanova na Balkanskom poluostrvu. Njeno aktiviranje sposobnim kadro­vima, ucinjen je veliki korak naprijed na polju zdravstva Bosne i Hercegovine sa inauguraci­jom da postane veliko opšte dobro ovih zemalja (J. Konforti, 1971 ). Ovdje treba naglasiti, da se slijede6e godi ne tj. 1895. desilo u svijetu epohalno otkri6e: 8 no­vembra 1895. godine W. K. Rontgen je u Wurz­burg-u otkrio X zrake. To otkri6e nije ostalo ne­zapaženo u Bosni i Hercegovini, a posebno u medicinskim krugovima. U listovima: »Bos­nische Post-a« i u »Sarajevskom listu« objavljen je u toku 1897. i 1898. godine citav niz clanaka o toj tematici od kojih navodimo: 1. Bosnische Post od 9. januara 1897. br. 6 objavljuje clanak: Neue Versuche mit den Ront­gen -Strahlen, 2. Bosnische Post od 24. juna 1897. br. 142 objavljuje clanak: Neues von den Rontgen -Strah len, 3. Bosnische Post od 4. februara 1897. br. 27 objavljuje clanak: Die Rontgen -Strahlen im Dienste der Kunstforschung, Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lovrincevi6 A.: 90 godina radiologije u Sarajevu C::U#-. . . J.J ./ -. 4 . J_ 4../.g, ..h;/__ 4-...< .• :; ... . . + ,f Jl"'d_..,. . p.A,r.; .M.)· -­ 1 ,;,;.)J \.. tir y ;.,-.) • .l„ _. .·-" ... II ) L.,< r. • y. . ., . QJ '.;·1. J;..<\;,' ,. s.. Fotokopija 1 -a) Prva strana »Nacrta preliminarnih troškova bosansko-hercegovacke Zemaljske bolnice u Sarajevu za 1899. godinu« -Akt br. 1302 od 2. decembra 1898. godine Photocopy 1 -a) First page of the »Plan of preliminary expenses in the Bosnia and Hercegovina Hospital in Sarajevo for 1899. -File No 1302, December 2, 1898. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A.: 90 godina radiologije u Sarajevu 4. Bosnische Post od 6. jula 1897. br. 151 ob­javljuje clanak: Die X Strahlen an der Grenze, 5. Bosnische Post od 17. jula 1897. br. 161 objavljuje clanak: Die Rontgen -Strahlen und die innere Medicin, 6. Bosnische Post od 21. januara 1898. br. 16 ovjavljuje clanak: Rontgen -Strahlen als Heil­mittel, 7. Bosnische Post od 28. januara 1898. br. 22 objavljuje clanak: Die Rontgen -Strahlen und die Kriegschirurgie, 8. Sarajevski list od 4. februara 1898. objav­ljuje clanak: Rentgenovi zraci (napisan cirili­com), u kom se opisuje slucaj jednog radnika pivare u Gisenu kome je poslije sedam godina hramanja i žaljenja na bolove tek rendgenski verifikovana prava dijagnoza i skinuta optužba o simulaciji, 9. Bosnische Post od 15. marta 1898. br. 60 objavljuje clanak: Rontgen am Himmel, 1 O. Bosnische Post od 8. novembra 1898. br. 255 objavljuje clanak: Die Rontgenstrahlen. Vece adaptacije radene u Zemaljskoj bolnici vršene su 1897. a 1898. godine izvedena je iz­medu ostalih i slijedeca adaptacija: u bolnici nije bilo podesnih prostorija za rendgen i njegove uredaje sa tamnom prostorijom, pa je u zgradi banje izvršena adaptacija nekih prostorija i uve­dena je odgovarajuca elektricna instalacija sa izolacijama (J. Konforti). 2. decembra 1898. aktom No 1.302 (1898) pod nazivom »Nacrt preliminarnih troškova bosan­sko hercegovacke Zemaljske bolnice u Sarajevu za 1899. godinu«, pod stavkom vanredni troškovi (Extra Ordinarium) predvida se nabavka jednog rendgen aparata po cijeni od 1.500 fl. Ovaj izvješ­taj su sastavili (u potpisu) tadašnji upravnik Bol­nice dr G. Kobler i racunopolagac A. Kaminski (fotokopija 1 a i b). 23. februara 1899. godi ne izvještaj br. 182255 sa detaljnim planom troškova za 1899. godinu Zemaljske bolnice upucen od strane Zemaljske uprave za Bosnu i Hercegovinu visokom K und K ministarstvu opštih poslova za rad sa Bosnom i Hercegovinom. Pod stavkom 6. navedenih troš­kova predvida se nabavka rendgen apara­ta ... 1500 fl. Dalje se navodio: -namjera na­bavke je od strane uprave Bolnice dovoljno opravdana. Predvidena svota nije precizna (ko­nacna) i ne može se njena tacnost kontrolirati. Obzirom na nužnost da najmanje jedan takav aparat treba da posjeduje Zemaljska bolnica, moli se Ministarstvo da odobri nabavku jednog takvog rendgen aparata za Zemaljsku bolnicu u 1899. godi ni (fotokopija 2 a i b). 25. februara 1899. u dopunskom izvještaju is­tom Ministarstvu (izvještaj br. 2363), reduciraju se pojedine stavke iz plana utrošaka za 1899. godinu, pa se tako stavka 6 navedenih troškova u izvještaju br. 182255 od 23. februara 1899. za nabavku rendgen aparata smanjuje sa 1.500 na 1.000 fl uz slijedece obrazložen je: Dr Kobler, upravnik Zemaljske bolnice u razgovorima sa predstavnicima firme: Reiniger, Gebbert & Schall (sadašnji Siemens UB Med) reducira sumu sa 1.500 na 1.000 fl za nabavku rendgen aparata (fotokopija 3 a i b). 17. februara 1900. godine »Bosnische Post« u broju 39 objavljuje da je u 1899. godi ni nabav­ljen rendgen aparat od firme Reiniger Gebbert & Schall i o eksperimentima napravljenim na tom aparatu u Zemaljskoj bolnici u Sarajevu. Naslov clanka: »Eksperimenti sa rendgenskim zrakama (Experimente mit Rontgen -Strahlen). lzmedu ostalog u clanku piše: »Primarijus dr Preindls­berger zemaljski sanitetski savjetnik (Jozef Preindlsberger, hirurg iz Beca, šef Hirurškog od­jela Zemaljske bolnice) je tokom prošle secirnice izvršio u svom laboratoriju Zemaljske bolnice prikaz i djelovanje rendgenskih zraka clanovima Tehnickog kluba i njihovim damama«. Nakon istorije ovog citavog otkrica primarijus J. Preindlsberger dao je objašnjenje fizikalne os­nove rada tog aparata. U clanku se dalje objašnjavaju fizikalna svojstva rendgen zraka i daju tehnicke karakte­ristike rendgen aparata instaliranog u Zemaljskoj bolnici. lzmedu ostalog, navodi se da aparat nije bio prikljucen na »Strassenleitung« (ulicni pri­kljucak struje) vec da je koristi o akumulator od 2 Volta celijskog napona, cije punjenje traje 2-3 mjeseca. Takoder, se u clanku daje opis neko­liko eksperimenata koje je dr J. Preindlsberger izveo pred prisutnim. lzmedu ostalog interesan­tan demonstracioni subjekt bio je mladic, koji je nekoliko godina ranije bio ranjen revolverskim metkom. Prisutni su mogli jasno razaznati kuglu metka koja se zadržala izmedu prvog i treceg rebra. Poslovanje i prilike u Zemaljskoj bolnici Sara­jevo u prvoj deceniji XX stoljeca opisao je Dr Risto Jeremic u svojoj monografiji pod naslovom »Iz priloga istoriji zdravstvenih i medicinskih pri­lika BiH pod turskom i A-U monarhijom«. U po­govoru navedenog djela istaknuti zdravstveni radnik dr R. Jeremic izmedu ostalog navodi: » ... , a rendgenu je zapala znatna uloga u po­stavljanju dijagnoze. Sve je to znatno doprinijelo, da moderno ljekarstvo pocne sticati povjerenje širokih slojeva, .. . « (J. Konforti). Godine 1925 -26. osnovan je Rendgenski zavod Opšte državne bolnice. Predviden je za 4.000 pregleda godišnje, a narocito se tu radilo na dijagnostici. Šef, a istovremeno i jedini ljekar Radio l. !ugasi. 22 (suppl. V) 7-18. 1988 Lovrincevi6 A.: 90 godina radiologije u Sarajevu -·" -· - zr enrrtte et r : n ·--·· ' . .. · ;• !· :· ,... ':t,v,;......,,,.., ,,....... . 1 ' 1 ' '}f /.'n,t ,r,'.4-/, , 1 ·' ct-tJ raM?·­ .-. ';0 \) fo::r-,,,,,,,, - ,.... ; 1 t7//4w-., " {,?.(., . t'f.,t./ (},1 .,;, 1 r:--i ! /1, , ., : r .:, ? . :1, /···· C."'·/. ,"'.'..-!'/V'i N.H.., · -f','/f,f.(.lf"'.?1-'.·. /j . / /. ... ;. . yJ /., /.,.: ... 7 . . . /1' / r;_:j . ! ../ / •1-!.q..:;,; ... .,.._ ''i'-7,Y. Af.,,,,..·•;1/,;(.... __ ...;,. .J,1/J JJJ' . v-O .1,, 1 j /,;.-+ _;_,.., • .:_?-. . ::in,,,,.,. ;,,-r -··­ / .// . 7" ...,,.,,?, ,;, /.f ,jp .,. : in/ J7_ .;;.:.,.'(f:;"o/, . .. .,, / h,.V 5l,;. .... i=· /._ .. --:./..-.. ·-/1',, , / ,I , . . ;-/.:.? .}r:' i "f--..,J;,.'11' ..-.,. ... ,.:;... ··•;..!-,y.1-.;.-i ,,,.... . , , ·'. , ., .., . ' i 1 ' ' 1 1--­ 1 1 ! 1/ ' ,/,r; . . ,J ,,-, . .(.;,. .,/. .,_, ,,-;,, /,n, -1n .,//;'//.. ··­ . ;?77M'4 ...... .'7-­ - ' ..-.... "dH, .n t.. /H. /,'l/:./". .. /.: .,. ,. ,,,.. . .. . -· /' .. --"-?:t-,7 .. ---. ..... ? ... .,,,,/'. .-'!--> .......-.·y....,,..__,,.., . .! . .,;:..,, ?-_/_..,._ -'/"''·.:......­ 3 A(.-...:...,.:... ."--..J,_ . J? l <2· H./1:;.:/-a'b t1le:t?;,.tlN.f JltJ , .. ) 1 l {.?';,;; ,·.e .· 1/..a · · . . :, ',U/$-1,,a,H 11..l't ; / ;:,: .. ..., ... ./ ;t;,.,;,.,,..,',,.• ·--.... .---.17--7-••­ I : .. ,,.,.,.... ff"::,W ,Mw.41 . J / . , ,. /. .,..,,._ . • ·:--/'"7 /•----r •' : ,f, 4'n.,4/,Y/.:-.. '-•Htr .;4-.,;ra,14. -"11 . (, ,, ,/ . • -.. ... .. ,,,_....,;,...?'--' ­ -4.,i,J ,,"""' .fl!. .. . ...... , . ,.. • .':;/ •"-f.u.... .lj,//,.;::_.1,p,.,oMJ.... rt:.·····-4 ,._,_ : ' ,.fM .), .:..,.,t.-'"• .t' ·i4z:z7'... .,,_....;,,· k.//..7-·-----............. "" _..:.,.-.: . .:. .-'#?-"',J . / ., , f•1Mi1-z ... ..r. -f•p'_.,.-' /-,..tZ .,"' 7.-. ' v 1 h 1 /J'i /.!. /,,.t,, • ' ;-j,:, ... , .tli ./,-,V /,;;, ,;.,,, l./."4, .,It{.. "" .,., /./l) .;,,,., ..!.J"I .,7> ,,,,,.. /[h m 1 ! 1.-­ ! 1 i '· ,.> " ' ' ij 1 l­ - 77 ,.I i ., ., .J,/l' ,,, Jf. -"t . '"" ., • ., .., . ' 1 ••• • .r _,,. • "'7·•7·7..·­ ;-:.;;.frlh-,-,.:;,?-•-.•,.,•·'/•'P/. -(,'--r.r,.,. I '"•;7•A' /....r: 1 , / ·-··­ 'r,: ,;,-7•. 4.,,.,// /-•. h.;.jj .;.. /-_; __;;:;M..-.--t1'1tl 1 : 1· r'. 1 -., .,., 1 . '//".,., .... .., ,.,,, .. . .-•· . Fotokopija 1 -b) Extra Ordinarium -u tacci 6 planirani su troškovi u iznosu od 1500 fl za nabavku rentgen aparata za narednu godinu Photocopy 1 -b) Extra Ordinarium -in item 6 the expenditure of 1500 fl were planned for acquisition of-X-ray unit for the 1899 year Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevi6 A.: 90 godi na radiologije u Sarajevu na Zavodu bio je dr Junuz custovi6 (J. Kneževi6­švarc). Iz rendgen (zavoda) odjeljenja Opšte državne bolnice »Koševo« nastao je 1945. godine dolas­kom prof. dr Steve Radojevi6a, Centralni rend­genski institut ove bolnice sa prvim šefom prof. dr Stevom Radojevi6em, a 1961. godi ne uvode­njem kobalt terapije, radi um terapije i formiran­jem stacionara, prerastao je u Institut za radiolo­ giju i onkologiju. Prostor -Institut za radiologiju i onkologiju iza formiranja 1945. godine bio je smješten u staroj zgradi austrijskog tipa sa prizemljem i prvim katom. Godine 1955. nadgradene su po dvije prostorije u prizemlju i katu. 1961. godine nadogradene su prostori je za smještaj telekobalt mašine i adaptirano je istocno krilo zgrade za stacionar radioterapijskog -onkološkog odjeljenja i prostorije za smještaj i aplikaciju ra­diuma. 1968. godine nadogradene su prostorije za smještaj seriografa. Godine 1946., izradio je plan za novi institut prvi šef ovog instituta prof. dr Stevo Radojevi6. 1955. godi ne je izradio plan za novu zgradu prof. dr Andre Peray (Pariz). 1965. godi ne izraden je tre6i plan za zgradu novog radiološkog instituta u saradnji sa eminentnim strucnjacima -radio­lozima iz Beograda i Zagreba. Ni jedan od nave­denih planova, nažalost, nije bio realiziran. 1973-75. godine izraden je plan za izgradnju nove zgrade Odjeljenja za radioterapiju, koji je realizovan i 1978. godine zgrada je puštena u pogon. 1981. godine izgradena je zgrada Odjeljenja radiološke dijagnostike, a 1985. godine do­graden je dio za smještaj CT-DRH. Tako je zaokružena prostorna cjelina prostora današnjeg centralnog dijela Instituta za radiolo­giju i onkologiju u Sarajevu. Medutim, poreci ovog prostora, Institut raspo­laže još sa 13 lokaliteta dislociranih u 4 udaljene klinicke ustanove (Traumatologija, centralna zgrada Hirurgije, Ortopedija i Pedijatrija), te 9 lokaliteta u domovima zdravlja užeg i šireg grad­skog podrucja Sarajeva, te sarajevskog reg iona. Ovi lokaliteti djeluju kao ispružene ruke Instituta za radiologiju i onkologiju. Oprema -1945. godi ne se na Institutu nalazio jedan cetveroventilni dijagnosticki aparat Muler Super D, jacine 500 MA, koji je dopremljen kao polovan iz Mostara. Na terapijskom odjeljenju je zatecen stari terapijski aparat Siemens Stabilic­volt sa dva ventila koji je demontiran i rashodo­van 1975. godine. 1946. godine od »UNRRE« je dobiven cetve­roventilni dijagnosticki aparat Philips Metalix, sa Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 dvije dinamix cijevi i jednom Philips metalix ci­ jevi, a koji je bio u upotrebi do 1971. godine. 1951. godine dobiven je od »UNICEFA« tera­pijski aparat Piker-Unit za duboku rendgensku terapiju. Iste godine nabavljen je i aparat Chaoul-Monopan, terapijski aparat za površno­kontaktno zracenje kožnih tumora. 1956. godine nabavljen je telepantoskop ­Siemens, cetveroventilni dijagnosticki aparat sa prikljuckom univerzalnog planigrafa. 1961. godine nabavljen je telekobalt aparat tipa »Barazzeti«. 1962. godine nabavljen je Grafoskop, cetvero­ ventilni dijagnosticki aparat -E. l. Niš. 1966. godi ne nabavljeni su radiumski izvori za aplikacije kod ginekoloških tumora. Iste godine, nabavljen je Seriograf sa 2 AOT-a i Pantoskop ­ Siemens. 1972. godine nabavljeni su aparati: Televix - teledirigovani rtg. aparat snabdjeven TV lancem, Zodiac sa dva racina mjesta (dva stola sa »pliva­ ju6om plocom«) i automatska mašina za razvi­ janje filmova, tip 3-M. 197 4/75 godi ne nabavlja se dodatna oprema (elektronski pojacivac slike i TV lanac) za Pan­ toskop i Grafoskop, te oprema za punkt Hirurgija sa jednim šesteroventilnim rendgenskim apara­ tom BTS-2 -Philips, snabdjeven TV Jancem. Iste godi ne Institut dode u posjed jed nog mamo­ grafa (Senograf), te kupuje novu automatsku komoru tipa Gavamatik. 1976. godine nabavljen je Xerograf koji se ko­risti za xeroradiografska ispitivanja dojke. 1977. godine nabavljen je Curictron -uredaj za brahiterapiju ginekološkog karcinoma. 1978. godine u nabavci radiološke opreme Institut cini veliki pod uh vat. Nabavlja se sljede6a · oprema: 1. Kompjuterska tomografija -Somatom (koji se 1981. inovira u Somatom SF), 2. Kompjuterizirana termovizija, 3. Ultrazvucni aparati tipa Tomoson i Video­son, 4. 2 multiformat kamere. 1980. godine zamjenjen je TCT tipa Barazzeti sa TCT tipa Teratron. 1981. godine nabavljena je slijede6a oprema: 1. Kompjuterizirana tomografija za glavu -Siretom, 2. Neurodijagnost sa puck-om (x2), 3. Dvanaestopulsni aparat za lokomotornu di­jagnostiku, 4. Toromat, 5. Orbiskop, 6. Ultrazvucni aparat RA 1, 7. Multispot kamera, Lovrincevl6 A.: 90 godlna radiologije u Sarajevu yf'II/ H / It B)htil\ttium t'f 'J " ),,.., 1 'l • 1)f, ji t. ./1/ -; ..o/ o/11 /l)i,, '3·__, ·( ,.,. } . V. v 9.Z. !/363 18f!J ,u,,.g/'.. /? r--ie..lf'. / c:?'. . VllldJ!!,J!l!=, ­ 0 v . .,-.,,, .u . .l_PZV)" fJd;Mf/!-,113 f&fl(«IIJff:W 1/.tr.t.JJ/ v 4.iliR G . IJ./t. ...,,,-.9:,., 'f, ,.,e: ·,• /'-. t!Vt._Jr ..N'lf JI.. 4 .,ll,__,_.,. '1/ . (_.;J.,t:.,.,-1/ L...N; zt'.l!l" . ..,J....,,_. .iJ"'fl. . r-,,. .. :,,--: -;r • Y) - J: cl;.:d /lyf/ ;!-M-, a.4i . r· ·• .d.,,J' d ..___::?'. c/­ ./Lt.iff r... . 2.F. . .-11 /,1'2A,J'r . . ,<: ... -r-.-r< .. c;;f .t:}:..:iifi;. Ji-'· W.r/··.. ,-,...,, :!/:f,IJB, ?-..w ,-'-,. -Z, -.n ..L:" l ,if'.. • : . '-.:.• ::::;,ry;.-J;f_o/ / .-r e-,,.,,, Fotokopija 2-a) Prva strana izvještaja br. 182255 od 23. februara 1899. godi ne sa detaljnim planom troškova za 1899. godinu upucenog visokom K und K ministarstvu opštih poslova za rad sa Bosnom i Hercegovinom Photocopy 2 -a) First page of a report No 182255 dated February 23, 1899., containing the detailed plan of expenses for 1899., sent to the High K und K Ministry of General Businesses for Work in Bosnia and Hercegovina Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A.: 90 godina radiologije u Sarajevu 8. 2 automatske mašine tipa Gevamatik (240 i 110), 9. Digitalna subtrakciona angiografija DVI 1, 10. Kompletna laboratorija za mikrofilm »Lo­gatec« i 11. Mamograf. 1983. godine nabavljene su i opremljene 2 angiografije Uedna za angiokardiodijagnostiku i druga za periferne angiografije). Iste godine zamjenjena je digitalna subtrakciona angiogra­fija tipa DVI 1 za DVI 2. 1984. godine nabavljeni su: Selektron i Mikro­selektron za brahi radioterapiju sa izvorima cezi­juma. 1985. godine nabavljena su 3 aparata za ul­trazvuk. 1986. godine kupljena je kompjuterizirana to­mografija tipa DRH. 1987. godine nabavljen je pokretni CT za citavo tijelo smješten u autobusu. Paralelno sa navedenom opremom Institut se opremao sukcesivno sa svom potrebnom pra­te6om opremom (TV sistem Instituta, Radio sis­tem-Paging, interfonija, kompjuterska oprema za vlastiti BDS, ... ). Nema dovoljno prostora, da se navede ukupna nabavljena radiološka oprema u 13 istu­renih lokaliteta, koja je uglavnom nabavljena od E.I. Niš. Kadrovi -Godine 1945. došao je prof. dr Stevo Radojevi6 iz Zagreba za šefa Instituta, te je isti brzo postao i šef Katedre za radiologiju Me­dicinskog fakulteta u Sarajevu, a u svojstvu re­dovnog profesora. Na tom položaju je bio sve do svoje smrti 1951. godine. Te godi ne imenovan je za šefa Instituta primarius dr Fric Ginzberger, koji je bio na tom položaju sve do 1960. godine (Umro je 1970. godine, ali u statusu šefa radio­loške službe Doma zdravlja »Centar« Sarajevo). 1960. godi ne imenovan je za v. d. šefa Instituta prim. dr Drago Volfram, koji je na toj dužnosti ostao do 31. decembra 1973. godi ne. Od 197 4. goqine na celu Instituta nalazi se prof. dr Antun Lovrincevi6. U periodu od 1945. do 1960. godine radili su i specijalizirali na lnsitutu: Prim. dr Fric Ginzber­ger, dr Edo Kruši in, prim. dr Drago Volfram i prim. dr Hazim Alihodži6. Od 1960. do 1974. godine radili su i specijalizirali na Institutu: Prim. dr Drago Volfram, prim. dr Hazim Alihodži6, dr Ante Talaji6, prof. dr Fadil Cengi6, prof. dr Antun Lo­vrincevi6, dr Džemila Cati6, dr Halid Bulic, dr šemsudin Šlakovi6, doc. dr Lidija Lincender, prim. dr !smet Ceri6, prim. dr Muhidin Softi6, prim. dr Pero Kneževi6, dr Stanko Jovicevi6, doc. dr Slavica Miric i doc. dr Faruk Dalagija. Na radioterapijskom odjeljenju, gdje 1960. godi ne dolazi prof. dr Jelena Djordjevi6 za šefa Odjeljenjja, radili su i specijalizirali: dr Dejan Su­nari6, dr Mirza Mušanovi6, dr Mubera Karišik, dr Nijaz Fazlagi6 i dr Desanka Bilenjki. Od 1955. godine do 1958. godine bio je kao gost -predavac iz radiologije prof. dr Andre Peroy (iz Pariza), a od 1968. do 1973. godi ne kao gost-predavac i ispitivac iz radiologije je bio prof. dr Ferdo Petrovci6 (iz Zagreba). Od 197 4. godi ne do danas (1988) radili su i specijalizirali na radiodijagnostici Instituta: Prim. dr Drago Volfram, (umirovljen 1983. a umro 1986. godine), prim. dr Hazim Alihodži6 (umirovljen 1986. godi ne), prof. dr Fadil Cengi6, prof. dr An­tun Lovrincevic, dr Džemila Cati6, dr Šemsudin Šlakovi6, doc. dr Lidija Lincender, prim. dr !smet Ceri6, prim. dr Muhidin Softi6, prim. dr Petar Kneževic, dr Stanko Jovicevic, doc. dr Slavica Miric, doc. dr Farul< Dalagija, dr Mensura Bajgo­ri6, dr Melika Klancevi6, dr Pero Pamucina, dr Irena Rili, dr Azra Joki6, dr Dragan Stankovi6, as. dr Nedžib Kapidži6, dr Duško Radie, dr Smiljka Spasojevi6-Tomi6, prim. dr Duško Jankovi6, dr Šerif Bešli6, prim. dr Nisveta Aganovi6, dr Esad Bucuk, dr Ferida cengi6, dr Miodrag Hadžiste­vi6, dr Vladislav Jankulov, as. dr Marina Obra­dov, dr Dunja Vrci6, dr Goran Sulejmanpaši6, dr Aleksandar Bogdanovi6, dr Svetlana Miloševi6, dr Mirha Taljanovi6, dr Biserka Peji6, dr Igor Sabljak, mr dr Zoran Licanin, dr Vojin Šegrt, dr Emina'Pinjo, dr Mihajlo Milorad, dr Semir Boli6, dr !smet Raši6, dr Sabaheta Cokoja, dr Stojanka Škrkar, dr Nataša Stevi6-Krbavac, dr Jasna Vor­gi6, dr Lamija Gluhbegovi6, dr Davorka Verber, dr Mu ris lbrali6, dr Bogavac Milic, dr Vojin Šeg rt, dr Fahrudin Smajlovi6, dr Vladimir Kurili6, dr Dževad Bijedi6, dr Emira Šabanovi6, dr Aida Ka­rahmet, dr Mustafa Be6irevi6. Na Odjeljenju radioterapije i onkologije u vre­menu od 197 4-88. godi ne radili su i specijalizi­rali: prof. dr Jelena Oordevi6 (umrla 1988), prof. dr Desanka Bilenjki, as. dr Nijaz Fazlagi6, doc. dr Mirza Mušanovic, dr se. Feodora Radovi6, dr Mubera Karišik (umrla 1985), dr Milica Brailo, dr Drago Vanicek, dr Hiba Baši6, dr Nermina Obra­li6, dr Žanina Bilbija, dr Aida Šuko. Razvoj instituta za radiologiju i onkologiju posljednjih 20 godina -U periodu, do pred kraj šezdesetih godina nije bilo ve6ih skokova u raz­voju Instituta, premda su u to vrijeme pojedine klinike, odnosno klinicke discipline, u Sarajevu imale svoj redovni razvoj i pratile jugoslovenski tok razvoja. Razlog za stagnaciju radiologije u Sarajevu, izmedu ostalog, bio je rasparcanost cjelokupne radiologije, pri cemu je uporno bila Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A.: 90 godina radiologije u Sarajevu r...k. ·•:...'"<.1:":.•.f..·:r;•. r , µJ..:.•--.--··.---. . t/._ i.­ :rt.t:., • "111t OOe/ -' v / 7 . "-"'...; ,AJ / Y , IQ . .. . to . -. vL ffi: ..,.-·­.-... .#'...' .-:l..J;... r ... r-.A'.-.J...;,. ---­ L / 1-,fj:Jfft ;t... . ..... -<./ /lk'tl . .­ ' .--r_,yr-47 f.1/.Y. ./-3-.:...,tt /-f/-i . . J{,.-._ dl: .7' -1-.bf;.• a""e . -. . a: -.<-r-t,.:-t,·; · - Fotokopija 2 -b) Pod stavkom 6 navedenih troškova predvida se nabavka rentgen aparata po cijeni od 1500 fl Photocopy 2-b) In item 6 of the quoted expenses, the acquisition of X-ray unit bythe price of 1500fl was planned Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A: 90 godina radiologije u Sarajevu tendencija da svaka klinika ili klinicka ustanova ima svoj vlastitit rendgen aparat što svakoj poje­dinacno nije davalo šansu razvoja moderne ra­diologije. Osim toga, nedostatak kadrova bio je drugi veliki razlog sporog razvoja radiologije (1964. godine u Bosni i Hercegovini je bilo samo 9 ljekara radiologa). Uto vrijeme i interes ljekara za specijalizacijom iz radiologije je bio veoma mali, a specijalizacija se obavljala u medicinskim centrima drugih republika (Zagreb, Beograd). 1968. godina se smatra izuzetno znacajnom za razvoj Instituta. Te godine je osnovana Sek­cija za radiologiju i nuklearnu medicinu Društva ljekara Bosne i Hercegovine. Prvi predsjednik Sekcije bio je primarijus dr Drago Volfram, a sekretar prof. dr Jelena Oordevic, tada asistent na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Medutim, u tom trenutku, još uvijek proces razvoja Instituta nije krenuo naglo naprijed, jer nije bilo dovoljno strucnih kadrova u radiologiji. Sekcija za radio­logiju i nuklearnu medicinu je organizovala u Sarajevu intersekcijski sastanak 1971. godine, a prihvatila se organizacije Kongresa radiologa Jugoslavije 1976. godine, što je sve skupa da­valo impuls sarajevskoj radiologiji. Znajuci da je najveca prepreka bržoj ekspan­ziji i razvoju odsustvo ili nejasnoca ciljeva, te da bez toga ne može biti ni racionalne selekcije prioriteta i opcenito rješenja svih problema rasta i razvoja, izraduje se plan i program za reorgani­zaciju Instituta u svim njegovim djelatnostima. Zato odmah po formiranju Univerzitetsko-medi­cinskog centra 1973/7 4 godi ne, Institut za radio­logiju postavlja sasvim novu unutrašnju organi­zaciju. Te godine je Institut brojao svega 49 za­poslenih. Odmah po formiranju Instituta kao zaokružene cjeline prilazi integraciji cjelokupne radiološke službe u gradu i regionu Sarajevo. Tako je vrlo brzo stvorena osnova za formiranje jedne snažne organizacije i kadrovski obez­bedene radiološke službe. (U tom periodu inte­grisana je cjelokupna radiološka služba u Uni­verzitetsko-medicinskom centru, cjelokupna ambulantno-poliklinicka radiološka služba grada i regiona, te sva stomatološka radiološka ambulantno-poliklinicka služba i cjelokupna služba za radiofotografiju). lstovremeno, radi sve vece subspecijalizacije medicinskih disciplina, ekonomskih potreba u cilju povecanja strucnosti, usavršavanja i školo­vanja osoblja, uspješnijeg korištenja opreme, te ekonomisanja sa vremenom i prostorom iz­vršena je reorganzacija samog Instituta i nova podjela rada. Broj kadrova se permanentno po­vecavao radi sve vecih zahtjeva za svim vido­vima djelatnosti ove discipline. Tako danas na Institutu radi 50 ljekara radiologa -dijagnos­ticara, 11 ljekara radiologterapeuta, 4 ljekara in­ternista-onkologa, 5 ljekara-anesteziologa, 4 ljekara-pneumoftiziologa, 15 ljekara na specija­lizaciji, 18 ljekara opšte prakse (na poslovima informatike i drugim zaduženjima), 133 viših ra­dioloških tehnicara, 105 medicinskih sestara, 3 fizicara, 6 inžinjera, 9 rednika ostalih profila vi­soke strucne spreme, a ukupan broj zaposlenih iznosi 495. Zahvaljujuci navedenom rastu kadrovskog, prostornog i tehnološkog potencijala Institut je omogucio kompletnu i kompleksnu obradu paci­jenata iz svih radioloških metoda ispitivanja. U vezi s tim, vrlo brzo je došlo do pojave visoko vrijednih informacija koje su se nametnule po­trebom za prikupljanjem, odlaganjem, obradom i korištenjem. Rješenje problema obrade, klasifi­kacije, skladištenja, uštede u prostoru, te brzog i sveobuhvatnog pristupa informacijama, Institut je našao u nabavci kompletne aparature za mi­krofilmovanje, a odmah zatim i uveo svoj bolnic­ko-dokumentacioni kompjuterski sistem (BOS). Ovo je omogucilo svakodnevni pristup informa­cijama u toku dnevne obrade pacijenata, a po­sebno razvoj strucno-naucne djelatnosti Insti­tuta. Nastavno-naucna djelatnost, takoder, pocinje naglo da se razvija, jer 197 4. godi ne Institut služ­beno postaje nastavna baza (katedra) za radio­logiju Medicinskog i Stomatološkog fakulteta i Više medicinske škole za smjer radioloških teh­nicara. 1988. godine u nastavnom procesu Me­dicinskog i Stomatološkog fakulteta ucestvuju: prof. dr Jelena Oordevic, redovni profesor u svojstvu šefa Katedre, prof. dr Antun Lovrincevic, redovni profesor, prof. dr Fadil Cengic, redovni profesor, doc. dr Lidija Lincender, redovni do­cent, doc. dr Mirza Mušanovic, redovni docent, te asist. dr Nedžib Kapidžic, asist. dr Slavica Mi­ric, asist. dr Marina Obradov, asist, dr Nijaz Faz­lagic i asist. dr Desanka Bilenjki. Doc. dr Slavica Miric je izabrana za redovnog docenta na pred­metu radiologija Medicinskog fakulteta u Tuzli, a doc. dr Faruk Dalagija za redovnog docenta na predmetu radiologija u Banja Luci. Prof. dr De­sanka Bilenjki je izabrana za profesora u Višoj medicinskoj školi, a dr Džemila Catic za preda­vaca u Višoj medicinskoj školi. Od 1981 /82 godine uvodi se smjer postdi­plomske nastave iz radiologije. Rukovodilac smjera je prof. dr Antun Lovrincevic. Specijalisticki staž iz radiologije se u cijelosti obavlja na Institutu za radiologiju i onkologiju, pri cemu se ulažu veliki napori u edukaciji i nad­gradnji kad rova, stvarajuci profile subspecijalis­tickih smjerova unutar radiologije. Sve zajedno Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A.: 90 godina radiologije u Sarajevu 1 T 1-. ·-----·llllsii. _ ---­ ex .JI...,· e ? 2 !i s 1m. J. Bel la.g l 8.fl.q. ?. 391 laqe . 8sl leqe 4 Bet la.e 5 Bet la11m 13 81tll111is 7 .. 2368 ldM. _,_,_ l0i BOBBS )UNISTERIUK! Qi,e l,andesre2! erun. beehrt. si oh :le.. hohen ,!i .i s teri u. ,n . t 1:. naoh 1en irQebn!ssen :le'!' bierort!qe. ehest>en:len ?rlifu.q ,cqqa·1j rt:·n 1atwurr :lea Oetat'lorijlhlnar!ls jes ooso.nerc. (,anie33nit.l?, c'O !"00, 1." b.?01Htch.. Vor1',1°h.!'lc'r.t ::i.r ni!"s.t.i:,:, :i::1 .::'.;!...-!".. r."'!:­:i:!3J!l!!.'? fr. !-!r. 1 ? O ?. "O. 15. r)e.,::b:r-1..:>o1J ::.-:--:it-?.:ri;.,.J:1. ·;-;i l .rer,n Bei l !:?.n a, o, o,rsub ./ eiJe-.ut.c.htli.zhe-!eusseru!l:t ·".i.r ?:J1Ja.t.:il"J1:! 7,J =i:-i•::!" ?.::i::. von h .et!linrjlhhar.. vera'.ls:iblattec trfor1sriissHz.J, sub ;/ eine Ue.ers!oht liber ·11e h ?rHhiiarsnt.nrre oro 1.2. vorn> men:ian !bweioboneen qe.entiber :le11 _0 r.lhinar '·:on 1.9e, Hb .I elne Maob.elsun2 iibsr He Gebahruu.3srr0Jge in jen .Jar.ren 1.?7 and 1898 o,bat ei.e11 sumsaraosso2 bieza • bstrsrrsn:i'dis Geb3hrJn,::.-1: t0111e Pro 1m, . J sob .I Oebersiobt iiber Gebahrun;serfoli!s :l.r .uohe.re.ia ois rnia n:3:!' DIII' te9e, aob ./ Yaobuelsun2 tiber :lis frfoll!, :lsr rtngš..e bh 31. Qacs.n=r 1:'?'? 11ft d1111 naobstebenden erl!ebensten 3arichte zur boch2s:ici ete:i Sob l uss­taaaon11 ta Yorlage za br!nl!sn. l)li, errol2e d!lr Gababrun11 oro 1et>e stn:i In :lsr .3:ih1sisn;1 s\Jb 'II 11 ·1 l n I! e 5 DOi' btll !!O. .o•ember l!'?" vsrz.9lchnet, ·1.'l ierje. Fotokopija 3 -a) Prva strana dopunskog izvještaja istom ministarstvu pod brojem 2363 od 25. februara 1899. godine Photocopy 3 -a) First page of an additional report sent to the same Ministry under No 2363, February 15, 1899 Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevic A.: 90 godina radiologije u Sarajevu a o, t ?. st,1l2•iq.••riqhr .............•...•.•.•• l.OO fl. Jl1i.n q\3 in Vorj1hr!. .•an i•1 lr.•bni133n i•r hi•rort!.•1 Prtif1nq re1ucirt slan ii• Su119 i,, lriinrit,i'l ait iiB,J 'l,tr,:;1 i_1s .,JSl1nJ;i1 ,9hn'le.1 ur'h. 1 kirn1,,,11 .lllij•ri Viioel ,1.'!,oh,ft't nrl9n. 0, . t t. A1A1•qff11J •i1•r .eiqooo n. 1url1 11v3rl'.lj1.t b3la,,,n,1a ,lob 11, i1eck1,s3i.tgit 11,,,r Ansohaf­r.,. nl1ht be.t..lt11 li,1t. Sina 1rlo;enda Nota,sojlikalt blefijr llaat ja.lo1b aiobt vor,iaahalb 11a tot.oh911iqJ hl•rtiber 1e1 hoheo ltnl.t3rl• u1 er.3131st iahei1.sst,llt wir1. 0ost 13. Ariaoh11ff:1ng eine1 Rllnt.e!l!:IOO!llrstes ............... 1:500 fl. .le .•eai1ij.3iJ{!it jgr A.30haff1ni 1st 3eiteos ier Snitg1.1ireotion hi1r•lohe1j D!.rH1i!t. Qle Aqqeiese,nheit des hiefHr orlll1i1lrte\ .strH•. i st .iedoah in jsr lls\1ri.i!liuri11 aloht ::hr-1eto11ri, ,1,11 .!1q hr•1 Rl,ntil.•it hierort3 1i,.t aontr,lllrt ,erie.. Ylt RUo.sioht ,ar die .oth,q1ii.-.1t .q.i.1t113 e I na n J,loh91 l.nn:i.1t h r..1·1°,,Ji t.h .•J .3,i tfJf.k.. hJh9 .111 Jt3riJ::i 3r.'lJ31H .le- Fotokopija 3-b) U stavci 6 dopunskog izvještaja obrazlaže se smanjenje cijene za nabavku rentgen aparata sa 1500fl na 1000fl Photocopy 3-b) In the item 6 oftheadditionatl report, the reduction oftheX-ray unit pricefrom 1500to 1000 fl was exptlained Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 Lovrincevi6 A.: 90 godina radiologije u Sarajevu se odražava na sukcesivnom povecanju kvali­teta i efikasnosti usluga. Institut za radiologiju i onkologiju je 197 4. go­dine registrovan kao naucno-istraživacka insti­tucija. Na ovom nivou razvoja Instituta, sve je izraženija potreba za organizovanim oblikam naucno-istraživackog rada, to je uslovilo osni­vanje Službe za naucno-istraživacki rad Instituta sa medicinskom informatikom, što sve skupa vodi ka bržem razvoju Instituta u svim njegovim oblastima. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrjncevi6, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo AM Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 7-18, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RAD INSTITUTA ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO RESEARCH WORK AT THE INSTITUTE OF RADIOLOGY ANO ONCOLOGY SARA,JEVO Lovrincevic A. UDC: 616.006.6-073.75 Key words: radiology, neoplasms, research Review paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 19-21, 1988 Uvod -Tehnološki napredak nije mimoišao cjelokupnu medicinsku nauku uopšte. Medutim, on je možda više nego igdje uticao na razvoj dijagnostickih disciplina u cjelini, a posebno na razvoj radiologije. Kako se razvoj radiologije veže za sedam­desete godine, koje se u radiološkoj nauci oz­nacavaju kao »zlatno doba«, tako je i taj razvoj kod nas u Sarajevu u domenu radioloških tehno­logija i metoda išao za trendom razvoja u svijetu. Tehnološke inovacije promijenile su cjelo­kupan pristup u radiološkoj nauci i nametnule potrebu kako za uvodenjem savremenih proce­dura, tako i potrebu za primjenjenim klinickim istraživanjima. Kako se transformisala gotovo citava savremena radiologija u pravcu digitali­zacije, bilo koriste6i inaugurirane digitalne teh­nologije, bilo u smislu digitalizacije pojedinih ra­dioloških funkcija, tako je istovremeno stvoren problem priliva ogromnog broja informacija. Taj splet okolnosti, taj trend razvoja radiološke dijagnostike nametnuo je potrebu za istraživa­njima u pravcu iznalaženja i dobivanja novijih kvalitetnih vrijednosti. Ovo izlaganje ima za cilj da informiše šta se ucinilo na polju istraživanja u Institutu za radio­logiju i onkologiju u Sarajevu i koliko smo u ovom trenutku sposobni i mo6ni da se nosimo sa vremenom, da se identificiramo sa jugoslovens­kim, pa i svjetskim mjerilima. Pravci istraživanja -Da bi shvatili suštinu i interes zdravstvenih radnika u naucno-istraži­vackom radu u radiologiji potrebno je ovu djelat­nost posmatrati sa aspekta razvojnih faza radio­loških tehnologija u svijetu. Prva faza je faza klasicnih rendgenoloških tehnologija, koje je In­stitut jedine uglavnom koristio do 1978. godine. Druga faza je faza digitalnih tehnika koje se u radiologiji kod nas koriste od 1978. godine na­dalje. a) Pravci istraživanja u domenu ko­rištenja konvencionalnih tehnologija Iz domena konvencionalnih tehnologija radili smo na evaluaciji konvencionalnih metoda, te na istraživanjima i uvodenju novih metoda u svrhu racionalizacije i poboljšanja efikasnosti. Tako smo istraživali »Promjene na l. V. urogra­fiji u dijagnostici rasprostranjenosti karcinoma uterusa i komplikacije nakon izvršenih terapij­skih zahvata« -doktorska disertacija (Oordevi6 J., 1975.). Razvoj i usavršavanje savremenih kontrastnih sredstava, a uz to široko objavljivani rizici i Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lovrlncevi6 A.: Naucno-istraživacki rad instituta za radiologiju i onkologiju Sarajevo smrtni ishodi kod primjene, ponukalo nas je na izucavanje ovog problema, uvodenjem novih metoda i vlastitih modifikacija u ispitivanju bili­jarnog trakta preko metode infuzione holegrafije -doktorska disertacija (Lovrincevic A., 1975.). Interdisciplinarno ispitivanje izvršeno je kod karcinoma larinksa uvodenjem kontrastne iaringografije, a u svrhu odredivanja stadijuma karcinoma larinksa, te procjene oštecenja funk­cije pojedinih struktura larinksa -doktorska di­sert1cija (Cengic F., 1977.). lstraživanje u studiji »Preciznija angiografska dijagnostika tumora hepato-pankreato-duode­nalne regije« (Lovrincevic A., 1982.) izvršeno je kroz odobreni mikroprojekat, kao dio makropro­jektc1 kroz program SEV-a, u koji su bili ukljuceni rendgenološki instituti u Berlinu i Kijevu. Poreci navedenih istraživanja u l. fazi koriš­tenja konvencionalnih dijagnostickih tehnolo­gija, vršili smo citav niz ispitivanja, posebno na planu interdisciplinarne saradnje. Od koristi je hapomenuti ispitivanja radioloških patognomo­nicnih znakova u pocetnoj fazi bolesti kod mišicne distrofije što je referisano na Svjetskom kongresu u Rio de Janeiru, te ispitivanje pato­morfoloških -radioloških znakova kod sklero­dermije, takoder prezentirano na Evropskom kongresu u Beogradu. Zatim smo vršili i slijedeca istraživanja: -Kalcifikacije na rtg. snimku dojke -pato­gnomonican znak oboljenja -magistarski rad (Mušanovic M., 1977.); _:_ Procjenja ekskretorne sposobnosti hepa­tocita u prikazu bilijarnog trakta metodam infu­zione holegrafije u korelaciji sa vrijednostima transaminaza i alkalne fosfataze u serumu -magistarski rad (Lincender L., 1980.); -Vrijednost pelvicne arteriografije u dija­gnostici karcinoma cerviksa uterusa -magis­tarski rad (Šlakovic š., 1980.); -lstraživanja imunologije malignih tumora i imunokemoterapijskih postupaka na modelu metilkolantrenskog fibrosarkoma u singena soja eksperimentaln.ih miševa BaLb/ c« -naucno­istraživacki projekat (Mujagic H., 1980.); -Prolaktin i karcinom dojke -magistarski rad (Radovic F., 1981.); -Procjena vrijednosti preoperativne kon­trastne .limfografije pacijenata sa cerviks karci­nomom -magistarski rad (Bilenjki D., 1981 ); -Reaktivacija alkilirajucim spojem oštece­ nog adenovirusa u stanicnim kulturama ma- gistarski rad (Korkut E., 1982.) -Radiološko-klinicka korelacija u dijagnos­ tici okultnih karcinoma dojke -doktorska diser­ tacija (Mušanovic M., 1984); -Parametri produkcije i aktivnost humanog interleukina 2 u imunološkim testovima celijski posredovane citotoksicnosti -magistarski rad (Begovic M., 1985.); -Fluorografija u masovnom otkrivanju uri­narne kalkuloze u nekim opštinama BiH ­naucno-istraživacki projekat (Oukic S., 1985.); -Razrada indikacija za limfografiju -nauc­no-istraživackki projekat (Oordevic J., 1986.); -Ucestalost kaskadnog želuca u epigastric­nom sindromu -magistarski rad (Licanin Z., 1987.). b) Pravci istraživanja u periodu ko­rištenja digitalnih tehnologija Sa pojavom digitalnih tehnologija kojima se Institut opremio prije deset godina interes is­traživaca poci nje da se okrece prema tim tehno­logijama. U tom periodu uslijedila su slijedeca istraživan ja: -Primjena ultrazvuka u dijagnostici obo­ljenja žucnog mjehura -magistarski rad (Miric s., 1981.); -Mogucnosti ultrazvucne dijagnostike kod akutnog stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena -doktorska disertacija (Miric S., 1983.); -Tomodenzitometrijska evaluacija indeksa velicine pankreasa-doktorska disertacija (Lin­cender L., 1983.); -Vrijednost kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije malignih procesa u ab­domenu -doktorska disertacija (Radovic F., 1984.); -Kompjuterizirana tomografija digestivnog trakta -doktorska disertacija (Catic Dž., 1984.); -Evaluacija vrijednosti punkcije limfonoda retroperitoneuma kod ginekološkog karcinoma (pod kontrolom CT-a) -doktorska disertacija (Bilenjki D., 1984.); -Korelacija klinicke slike i nalaza kompju­terske tomografije kod kontuzije mozga -dok­torska disertacija (Šlakovic š., 1984.); -Determinacija metode kompjuterizirane tomografije u dijagnostici torakalnih organa -doktorska disertacija (Dalagija F., 1985.); -lnformacioni sistem radiološke dijagnos­ticke djelatnosti -magistarski rad (Obradov M., 1985.); -Racunarsko pracenje radioloških poda­taka o pacijentima -naucno-istraživacki proje­kat (Lovrincevic A., 1986.); -lspitivanje mogucnosti prelaska na prim­jenu primarnog mikrofilmovanja u radiologiji ­naucno-istraživacki projekat (Lovrincevic A., 1985.). Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 19-21, 1988 Lovrincevi6 A.: Naucno-istraživackf rad instituta za radiologiju i onkologiju Sarajevo Navedena ispitivanja donijela su citav niz ori­ginalnih rješenja, omogucila da se u redosljedu klinickih radioloških postupaka naprave doktri­narni pristupi, omogucila komparaciju sa drugim i niveliranja rezultata. Osim navedenog u toku je još citav niz nauc­no-istraživackih projekata. Dok su neki vec u proceduri, drugi su u toku priprema. Projekti u toku: -Procjena doza i rizika jonizirajuceg zracenja u dijagnostickoj radiologiji -naucno­istraživacki projekat (Lovrincevic A.); -lnformacioni sistem segmenta dijagnostic­ko-klinicke djelatnosti -naucno-istraživacki projekat (Lovrincevic A.); -Fenomen poremecene svijesti -naucno­istraživacki projekat (Šimunovic V.); -Long loop refleks -neurofiziološka i kli­nicka ispitivanja -naucno-istraživacki projekat (Kantardžic Dž.); -Uticaj nekih parametara rendgenskog ge­neratora na dozu u okolnom prostoru -projekat doktorske disertacije (Banduka M.); -Odredivanje prosjecnog volumena jetre u korelaciji sa težinom bez CT znakova projekat magistarskog rada (Taljanovic M.); -Preživljavanje pacijenata s karcinomom la­rinksa lijecenih radioterapijom -projekat ma­gistarskog rada (Kreho A.); -Arteficijelni model imunih kompleksa bo­vini serumski albumin (BSA) anti BSA i dokazi­vanje imunih kompleksa konglutininom obilje­ženimjodom -125 -projekat magistarskog rada (Cengic-Hukovic F.). Projekti u pripremi: -Razvoj i proizvodnja biološki aktivnih pep­tida -jugoslavenski naucno-istraživacki proje­kat u saradnji sa LEK-om Ljubljana; -Patološki nalazi na osteološkim ostacima antropoloških nalaza na tlu Jugoslavije-nauc­no-istraživacki projekat (Lovrincevic A.); -Društveni cilj XIV -Poboljšanje efikas­nosti zaštite zdravlja stanovništva vecim oslanja­njem na biomedicinske nauke, tematska oblast 3 -Modernizacija informacionog sistema, sis­tema komunikacija, transfera biomedicinskih znanja i tehnologija u razvoju biomedicinskih istraživanja -naucno-istraživacki projekat (Lo­vrincevic A.). U toku je izrada studije vrednovanja primjene savremenih tehnologija u radiologiji na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu, kod klinic­kih pacijenata. Ova studija ce ciniti sveobuh­ vatnu evaluaciju do sada ucinjenog i omoguciti komparaciju sa slicnim institucijama. Ona treba da diferencirano determiniše vrijednosti ovak­vog rada i razvoja, da dade definitivan odgovor na sva kontraverzna pitanja o potrebi efikasne radiološke dijagnostike. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevic, Institut za radiologiju i Onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!. !ugasi. 22 (suppl. V) 19-21, 1988 INFORMACIJA O OBILJEŽAVANJU 90-GODIŠNJICE RADIOLOGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI U povodu obilježavanja 90-godišnjice radiologije u Bosni i Hercego­vini na Institutu za radio/oglju i onkologiju UMC-a Sarajevo 9. i 1 O. decembra 1988. godine održat 6e se dvodnevni skup. Prvog dana _na Institutu 6e se odvijati prigod na svecanost i tam prili­kam 6e se dodije!iti odgovaraju6a priznanja svima onima koji su svojim radom i uceš6em doprinijeli razvoju radiololgije u Bosni i Hercegovini. Drugog dana, održat 6e se naucni skup na kome 6e eminentni gosti, strucnjaci iz oblasti radiologije iz Jugoslavije i inostranstva, izlagati referate iz domena vlastitih istraživanja. UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO ZNACAJ INTRAVENOZNE UROGRAFIJE U DIJAGNOSTICI RASPROSTRANJENOSTI KARCINOMA UTERUSA I KOMPLIKACIJA NAKON IZVRŠENIH TERAPEUTSKIH ZAHVATA THE ROLE OF INTRAVENOUS UROGRAPHY IN DIAGNOSIS OF EXTENT OF THE UTERINE CANCER ANO COMPLICATIONS AFTER PERFORMED TREATMENT Oordevic J. Abstract The study included 310 patients with pathohistologically proved cervical cancers. The statistical »follow-up« method was used. The study presented the information about deaths, possibility of patients dying under control, for all patients and then for groups of each clinic disease grade. It also presented the survival and deaths of patients with urinary tract lesions, comparing them with patients with normal findings on the urinary tract. The survival rale for patients with normal finding on the urinary tract was 65.80 o/o, whether in patients with pathologic findings, the survival rate was 36.79 %. The results of survival according to grades were presented and compared with literature. The most unsatisfactory results were found in grade III -36 o/o, in the world they are 30.0 %-55.7 %. UDC: 616.14-006.6-07:616:61 / -62-073.75 Key words: uterine neoplasms-diagnosis, urography Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 23-26, 1988 Uvod -Intravenozna urografija kao metoda zauzima znacajno mjesto u dijagnostici karci­noma uterusa. Pomaže u utvrdivanju lokalnog širenja tu mora kao i pojavi metastaza u retroperi­toneumu, koje dovode do dislokacije uretera, te promjenama na mokracnom mjehuru. Isto tako ova metoda ima veliki znacaj u otkrivanju prom­jena poslije lijecenja bilo da se radi o postiradi­jacionim promjenama, bilo o promjenama usljed dalje ekspanzije tumora. Postiradijacione prom­jene na anatomskim strukturama male zdjelice mogu biti fatalne. Svako prekoracenje tolerantne doze zracenja tkiva i organa male zdjelice može dati citav niz neželjenih posljedica. S obzirom da je cervikalni karcinom prema svjetskim statistikama cešci nego rak dojke, a javlja se u žena izmedu 40-45 godine starosti, pretstavlja veliki zdravstveni, a i socijalni pro­blem. Samim tim što veliki broj oko 40 % pacijen­tica umire od uremije, znacaj urografije kod ovog oboljenja je važan, kako na pocetku tako i u momentu pojave recidiva tumora, kao i u toku kontrola. Cilj ovog rada je bio da se utvrdi, kakve prom­jene, kao posljedica rasta i lijecenja karcinoma uterusa, mogu da nastanu na okolnim tkivima i organima, prvenstveno na urinarnom traktu. Za­tim, da utvrdi koje pretrage pružaju najviše poda­taka o promjenama na urinarnom traktu, da li lezije urinarnog trakta bitno smanjuju preživlja­vanje, te da li odredena tehnika zracenja ima prednosti sa ovoga aspekta? Metod rada -Opisane su tehnike descen­dentne i infuzione urografije, te interpretacija urograma. Zatim su opisane i ostale radiološke pretrage koje bi nadopunjaitale urografiju kao što su: kontrastna limfografija, limfoscintigrafija, radiorenografija i irigografija. Posveceno je dosta pažnje kontrastnoj limfografiji a sve u svrhu otkrivanja ilijakalnih i paraaortalnih metas­taza karcinoma uterusa. Sem toga date su indi­kacije, kontraindikacije i komplikacije limfogra­fije. Posebno je prekomentarisana analiza limfo­grama koja daje najbolji prikaz sljedecih limfnih žljezda karlice kod karcinoma cerviksa: lympho­nodi iliaci externi, lymphonodi communes me­diales et laterales i lymphonodi aortici. Limfoscintigrafija je korišcena kod onih bo­lesnica gdje je postojala kontraindikacija za kon­trastnu limfografiju zbog osjetljivosti na jod. Sama limfoscintigrafja registrira grube promjene vezane za poremecaj cirkulacije limfe i kod onih patoloških procesa gdje je došlo do enormnih povecanja limfnih žljezda. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 f>ordeviC J.: Znacaj intravenozne urografije u dijagnostici rasprostranjenosti karcinoma uterusa U drugom dijelu uglavnom se govori o dopri­nosu koji mogu dati cistoskopija, rektoskopija i bakterološki pregledi urina i krvi. Cistoskopija kod obstruktivnih nefropatija ima odredeni znacaj i to kao metoda u procjeni ispitivanja bu­brežne funkcije, zatim u otkrivanju strukturalnih promjena na zidu vezike urinarije, uretralnim uš6ima kao i u otkrivanju promjena na uretri. Rektoskopija je vršena kod svih bolesnica pre pocetka terapije, sa ciljem da utvrdi promjene koje nastaju na zidu rektuma. Prvenstveno se ocekuju promjene upalne naravi kao popratne pojave, zatim promjene izazvane samim cervi­kalnim karcinomom koje se javljaju u vidu im­presija i direktnog prodora tumora. Obstruktivne lezije urinarnog trakta prate uporne i dugotrajne infekcije. Infekcija može uz­rokovati obstrukciju a ne samo pratiti obstruk­tivne nefropatije. Donji mokra6ni putevi su u tjesnoj anatomskoj vezi sa genitalnim organima, narocita kod žena. Bogata mreža limfnih sudova i žljezda, koja postaji u maloj karlici usko je ve­zana sa nacinom širenja infekcije, posebno mjesto ima uretra kod žena u takozvanom ukrš­tanju genitalne i urinarne infekcije. Urinarne in­fekcije nastaju hematogenim, limfogenim i endo­luminalnim putem. Medutim, postaji mišljenje da se infekcija može širiti na urinarni trakt i drugim nacinima. Bolesnice koje se tretiraju od cervi­kalnog karcinoma izložene su nizu pregleda sa ciljem otkrivanja rasprostranjenosti tumora i na taj nacin su ugrožene od lezija nastalih instru­mentalnim putem. Tom prilikam se stvaraju mi­krotraume i mogu6nosti za širen je ve6 postoje6e ili unošenje nove infekcije. lznijete su, zatim mogu6nosti i vrijednosti ra­dioterapije u lijecenju raka grlica materice. Opi­sane su razne tehnike zracenja, a posebno one koje su primjenjivane. Dvije osnovne tehnike su: radioterapija i teleterapija sa radioaktivnim ko­baltom (Go 60). Na radioterapiju razlicito reaguju planocelu­larni karcinomi, što ovisi od njihove lokalizacije. Radioterapija nalazi kod ove lokalizacije po­voljne uslove za zracenje a i sam uspjeh li­jecenja je veoma dobar. Kod drugih lokalizacija planocelularnih karcinoma to nije mogu6e pos­ti6i kao npr. kod planocelularnog karcinoma ezofagusa. Relativna rezistencija na zracenje muskulature uterusa se ponaša kao prirodna tamponada izmedu izvora zracenja i okolnih zdravih organa kao što su mokra6na bešika, rek­tum, vijuge tankog crijeva i dr. Cerviks raspolaže sa mnogo vezivnog tkiva, tako da zracenjem uništeno tumorsko tkivo, može se obilno inkap­sulirati vezivnim tkivom i na kraju uništiti što nije mogu6e kod organa sa tankim zidom koji ne raspolaže se ovako velikim obiljem vezivnog tkiva. Znaci za uspjeh radioterapije planocelu­larnog karcinoma može se ovdje smatrati odgo­vornom isto tako i okolina tumora, a ne samo njegova osjetljivost na zracenje. Klinicki materija! -U studiji je obuhva6eno 310 bolesnica sa patohistološki verificiranim cervikalnim karcinomom. U periodu od 1968. do 1973. godi ne su ove bolesnice treti rane i kontro­lisane. Najve6i broj bolesnica dolazi sa sela (66,7 %) dok je iz grada bilo daleko manje (33,2). Analiziraju6i materija! vezan za dobne skupine može se zapaziti da je najve6i broj u starosnoj grupi od 46-50 godi na. Samo jedna bolesnica od 31 O, je bila mlada od 25 godi na. Sve bolesnice su svrstane prema stadijima bo­lesti koji su odredeni prema primarnom tumoru i njegovom rastu. Najve6i broj bolesnica je bio u stadijumu 111-a, ukupno 105 ili 33,87 %, svih ispiti­vanih. Prema vrstama karcinoma najviše je bilo planocelularnih zrelih (61,94 %), zatim planoce­lularnih anaplasticnih (35,81 %) i najmanje ade­nokarcinoma (2,26 %). Peto poglavlje obuhvata 4 dijela: 1. Funkcio­nalne i strukturalne promjene na urinarnom traktu pri je terapije. 2. Cistoskopske promjene na veziki urinariji. 3. Promjene na limfnom sistemu i 4. Rektoskopski nalazi. 1. S posebnom pažnjom su opisane promjene na urinarnom traktu koje nastaju uslijed tumors­kog rasta a koje se sastoje od infiltracije, dislos kacije, kompresije i obstrukcije. Urografskim pregledom kod ispitivanih boles­nika moglo se prije terapije na6i 98 patoloških urograma. Diskretne promjene u smislu uretero­hidronefroze tj. prvi stepen dilatacije odvodnog sistema bubrega je nad en kod 14 bolesnica, jaci stepen dilatacije kod 25, a kod 22 slucaja na urogramima su se javile promjene u smislu naj­težih ureterohidronefroticnih promjena. Prema stadij ima bolesti patološke promjene su bile naj­teže u IV stadijumu, jer su sve bolesnice imale lezije na urinarnom traktu što iznosi 100 %. U stadijumu 111-b patološke promjene su se javile u 63,7% dok se ve6 u stadijumu 111-a taj procenat spusti o na 40,8 %. Procenat lezija u I stadij umu iznosi 5,7 %. U okviru descendentne intravenozne urogra-, fije vršena je i cistografija tako da su mogle biti pra6ene promjene koje se javljaju na veziki uri­nariji. Lezije koje su bile prisutne na cistogra­mima javljale su se u vidu impresije tumora, di­fuznih cisticnih promjena i prodora tumora u ve­ziku. cesto su se promjene javljale kombinovano tako da su pored afunkcije i hidronefroze, isto­vremeno postajale i patološke lezije na veziki Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 23-26, 1988 Oordevi6 J.: Znacaj intravenozne urografije . d.gnostici rasprostranjenosti karcinoma uterusa urinariji. Kod 69 bolesnica postojale su pato­loške lezije na veziki urinariji. Kao najteža prom­jena koja se mogla evidentirati na cistogramima bio je direktan prodor cervikalnog karcinoma u lumen vezike. Ova pojava je evidentirana kod 4 bolesnice u IV stadiju bolesti. Promjene u smislu difuznog cistisa postojale su kod 13 bolesnica. 52 bolesnice su imale impresije na zidu vezike urinarije od strane cervikalnog karcinoma. Radiorenografija je radena kod 278 bolesnica. Bilateralne promjene su bile utvrdene kod 73 bolesnica, a unilateralne kod 34. Ošte6enje eks­krecione faze je bilo uglavnom proporcionalno stepenu ureterohidronefroze, dok je poreme6aj sekrecione faze bio naden samo kod 1 O boles­nica. 2. Cistoskopske promjene na veziki urinariji su mogle biti evidentirane kod 11 O bolesnica. Najceš6e su to bili poreme6aji u izlucivanju. Morfološke promjene na mokra6noj bešici su evidentirane kao: impresija tumora u 55 sluca­jeva, difuzni cistitis u 25, te prodor tumora u 4 slucaja. Broj patoloških nalaza se upadljivo po­ve6avao sa stadijumom bolesti. lstovremeno su kod bolesnica pra6eni nalazi urinokultura. Infekcije su bile izazvane sa ešeri­hijom koli i proteus mirabilisom. Kod onih boles­nica koje su pokazivale cistoskopske promjene na veziki urinariji, infekcije su bile prisutne u 56 % slucajeva. 3. Promjene na limfnem sistemu pre radiote­rapije su bile pra6ene kontrastnem limfografijom i limfoscintigrafijom. Limfografija je radena u 98 bolesnica od kojih je kod 69 naden patološki limfogram. Kod 34 bolesnica postojao je pore­me6aj cirkulacije limfe, a kod 28 su bile zah­va6ene i aortalne limfne žljezde. Kod ove pos­lednje grupe 5 bolesnica je bilo u II stadijumu bolesti. U 17 slucajeva je radena limfoscintigra­fija, koja se kao metoda pokazala inferiornijom u odnosu na kontrastnu limfografiju. 4. Rektoskopski pregledi su izvršeni kod 281 bolesnice, a broj patoloških nalaza je bio 46. Najceš6e su to bile upal ne i ulcerozne promjene, na impresije, i to uglavnom pocev od III stadija bolesti. Kod 14,8 % su prije terapije postojale odredene promjene na sluznici rektuma. Rezultati -U rezultatima je najprije data sta­ tisticka analiza, pomo6u koje se željelo saznati koja od triju pretraga tj. urografija, radiorenogra­ fija i hromocistoskopija, pruža najviše podataka o ošte6enjima na urinarnom traktu kod cervikal­ nog karcinoma. Rezultati su dati na 48 strana i sa 84 tabele. U ovoj obradi je koriš6ena statisticka metoda »Fol­ low-up«. lznijeti su podaci o evidenciji broja umr­lih, vjerovatno6e umiranja bolesnice pod nadzo­rom i preživljavanje bolesnica, najprije za sve bolesnice a posebno za svaki klinicki stadij bo­lesti. Zatim je, uz statisticku analizu prikazano preživljavanje, odnosno umiranje bolesnica koje su imale lezije na urinarnom traktu, a u po­redenju sa grupom bolesnica kod kojih je nalaz na urinarnom traktu bio normalan. Kod bolesnica koje su imale prije terapije normalan nalaz na urinarnom traktu, vidi se da je »kumulativna stopa izumiranja« 34,2 % što znaci da je procenat preživjelih 65,80 %. Kod boles­nica koje su imale patološki nalaz na urinarnom traktu, na kraju pete godi ne posmatranja »kumu­lativna stopa izumiranja« iznosi 63,21 %, što znaci da je preživjelo 35,79%. U poglavlju o postiradiacionim promjenama su iznijete kasne postiradiacione promjene na organima male karlice, a koje se odnose prvenstveno na urinarni trakt. Medutim, istovre­meno su obradeni i digestivni trakt i koštani sis­tem. Sistematske kontrole su vršene 3, 6, 12, 24 i 36 mjeseci nakon odzracenja. Lezije na urete­rima su bile dijagnostikovane u 5,8 slucajeva kod grupe bolesnica koje su još prije zracenja imale promjene, a samo 1 % kod onih bolesnica gdje je urinarni trakt prezracenja bio neošte6en. Prom­jene na vezi ki urinariji su ustanovljene u 6,2 % slucajeva, ceš6e u vidu cisticnih nalaza, a u 3 slucaja su nadene ulcerozne promjene na trigo­numu. Od organa probavnog trakta promjene su se nalazile na sigmi u 8,5 % bolesnica. Ove lezi je su se javljale u vidu upalnih promjena i suženja, ponekad sa površnim ulceracijama. U 2 slucaja je došlo dofrekture vrata femura za k oje se sma­tra da su dijelom posljedica ošte6enja koštanog tkiva. Diskusija -U diskusiji je iznijeto kako je pra6ena dalja sudbina bolesnica kod kojih je prije terapije otkrivena neka patološka promjena na urinarnom traktu. U toku posmatranja nakon radioterapije onih bolesnica koje su imale obs­truktivne lezije, diskutabilno je i vrlo važno pi­tanje da li je obstrukcija rezultat parametritisa ili samog malignog procesa. Parametritis je vrlo cesto prisutan kod cervikalnog karcinoma. Kar­cinom cerviksa nema neku predilekciju za jednu ili drugu stranu, ve6 ima tendencu difuznog širenja duž baze mokra6ne bešike, na donje dije­love uretera direktno, te ih infiltrira i zahvata lim­faticni sistem. U diskusiji su iznjijeti rezultati preživljavanja po stadijumima bolesti, komparirani sa mnogim evropskim i americkim autorima. Preživljavanje u I stadij umu iznosi 84,2 % dok se u inozemnoj literaturi taj procenat kre6e od 79,7 % do 91,5 %, Radio\. lugosl. 22 (suppl. V) 23-26, 1988 Oordevic J.: Znacaj intravenozne urografije u dijagnostici rasprostranjenos!i karcinoma uterusa u II stadijumu 64,9 % a u stranoj literaturi od 60,0 % do 75,0 % i za stadij III 36,8 % a u inozem­noj od 30,0 % do 55, 7 %. Zakljucak -Na osnovu problema koji je·bio postavljen na pocetku ispitivanja, može se za­kljuciti: 1. Da dosadašnja klasifikacija tumora na sta­dije bolesti ne zadovoljava. Pretrage koje su vršene na pocetku terapije, ukazuju na insufici­jentnost ovakve klasifikacije. 2. Urografija kao pretraga sa radiorenografi­jom i hromocitoskopijom pokazuje da je proce­nat obstrukcionih lezija na urinarnom traktu, na­rocito u III i IV stadiju bolesti neocekivano veliki, za 111-a 40% a u 111-b 63%. 3. Da ni jed na pretrga u otkrivanju obstrukcio­nih lezija sama ne može zadovoljiti, nego jedino u kombinaciji mogu dati pouzdane rezultate, kao kod pocetnih, tako i kod najtežih lezija. 4. Intravenozna urografija ima znacaj u otkri­vanju tumorskih recidiva nakon radioterapije, za­tim u pracenju postiradiacionih komplikacija na urinarnom traktu. 5. Abnormalnosti koje se javljaju na urinar­nom traktu prije terapije imaju važan prognos­ticki znacaj, pošto 40% ovih bolesnica umire od uremije. 6. Komparacije koje su vršene izmedu grupa bolesnika sa i bez lezija na urinarnom traktu, pokazuju da se šanse za preživljavanje bitno smanjuju kod ovih sa oštecenjima. 7. Komparacijom razlicitih metoda zracenja za sve stadije bolesti nije nadena bitnija razlika u procentima preživljavanja. 8. Postiradiacione promjene koje su se jav­ljale kod bolesnica zracenih na tri nacina. Statis­tickom obradom nije se mogla dokazati signifi­kantna razlika u izazivanju neželjenih poslje­dica. Sažetak .S obzirom da karcinomi uterusa a prvenstveno cer­vikalni, predstavljaju u životnoj dobi žene izmedu 40-45 godine starosti, veliki zdravstveni i socijalni problem, koji je prisutan u citavom svijetu pa i kod nas, postavljen je cilj ovog rada da se utvrdi, kakve prom­jene, kao posljedice rasta i lijecenja karcinoma uterusa mogu da nastanu na okolnim tkivima i organima, prvenstveno na urinarnom traktu. Zatim da se utvrdi znacaj intravenozne urografije u dijagnostickoj ras­prostranjenosti Ca uterusa i komplikacija nakon spro­vedenih terapeutskih zahvata. U studiji je obuhvaceno 310 bolesnica sa patohistološki verificiranim Ca cer­viksa. U obradi rezultata korištena je statisticka metoda »follow up«. lznijti su podaci o evidenciji broja umrlih, vjerovatnoce umiranja bolesnica pod nadzorom i preživljavanje, naj pri je za sve bolesnice, a posebno za svaki klinicki stadij bolesti. Zatim je prikazano preživl­javanje, odnosno umiranje bolesnica, koje su imale lezije na urinarnom traktu, a u komparaciji sa bolesni­cama koje su imale normalan nalaz na urinarnom traktu. Procenat preživljavanja bolesnica sa normal­nim nalazom na urinarnom traktu je 65,80 %. Kod bo­lesnica koje su imale patološki nalaz na urinarnom traktu procenat preživljavanja je 36,79 %. Posebno su iznijeti rezultati preživljavanja po stadijumima bolesti, a u komparaciji sa rezultatima iz literature. Najslabije rezultate imamo u III stadijumu 36,8%, a u svijetu se krecu od 30,0 do 55,7%. U zakljucku se istice da i. v. urografija ima znacaj u otkrivanju tu recidiva nakon radioterapije, kao i u pracenju postiradijacionih komplikacija na urinarnom traktu. Dijagnostika abnormalnosti na urinarnom traktu prije terapije ima prognosticki znacaj, preživljavanje bolesnica sa lezijom urinarnog trakta se bitno sma­njuje. Adresa autora: Prof. dr Jelena Dordevic, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo,'Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 23-26, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO INFUZIONA HOLEGRAFIJA INFUSION CHOLEGRAPHY Lovrincevic A. Abstract -In the presented study, the author showed the advantages of infusion cholegraphy in biliary tract visualization. Simultaneously he improved the method. Utilizing key parameters (blood bilirubin, serum albumin, BSP test values), which are the exact indicators of hepatocyte metabolism the author was able to level optimal values for the best biliary tract opacification. He also defined the limiting values of parameters, beyond which the optimal presentation of canal system is not possible. The author determined significant values by statistical analysis, thus improving the diagnostics of hepatobiliary system. In this way, he enabled the optimal application of the method in the routine clinical work. UDC: 616.366-073.75 Key words: cholegraphy-methods Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Uvod -Nesigurnost u prikazivanju bilijarnog trakta konvencionalnom metodom intravenske holegrafije podstakla nas je da vec 1969. godi ne primijenimo metodu infuzione holegrafije, kojom se do tada služio veoma mali broj, pretežno ino­stranih autora. Prvi rezultati nakon 30 izvršenih infuzionih holegrafija, o kojim smo izvijestili na sastanku Sekcije za radiologiju i nuklearnu me­dicinu Bosne i Hercegovine 1970. godine, govo­rili su nedvosmisleno da ova metoda obecava neprocjenjive prednosti nad do tada poznatim metodama ispitivanja bilijarnog sistema. Klinicki materija! i metode rada -Naše kli­nicko ispitivanje sproveli smo na 428 pacijenata, koje smo podijelili u 5 grupa. Prvu grupu saci­njavali su oni pacijenti ko jima se metodom pero­ralne holegrafije nije prikazala žucna kesa (97 pacijenata). Druga grupa imala je 99 pacijenata na kojima je primijenjena samo metoda infu­zione holegrafije. Treca grupa imala je takoder 99 pacijenata kod kojih je prethodno uradena intravenozna konvencionalna metoda holegra­f.e, dakle infuziona je ovdje bila dopunska. Cetvrtu grupu sacinjavalo je 95 holecistektomi­ranih pacijenata, koji su bili podvrgnuti samo infuzionoj holegrafiji, dok je peta grupa bila kon­trolna grupa od 38 pacijenata sa normalnim kli­nicko-laboratorijskim nalazima, na kojima su primjenjene sve tri metode: peroralna, konven­cionalna i infuziona holegrafija. Takvu podjelu smo izvršili kako bismo mogli objektivizirati ispi­tivanje i komparirati dobijene rezultate. Dok su grupa I i grupa III predstavljale na neki nacin komparativne grupe, to su grupe II i IV predstav­ljale dosta »ciste« grupe kod kojih smo radili samo metodu infuzione holegrafije. Medutim, grupa V je bila kontrolna, sastavljena od pacije­nata sa urednim laboratorijskim nalazima i kod koje smo primijenili sve tri metode holegrafije. Pošto smo u planiranju istraživanja postavili za cilj ispitivanje metode infuzione holegrafije i dokazivanje njene prednosti procjenjujuci je kroz odredene parametre i komparirajuci je sa drugim metodama preoperativnih holegrafija, to smo u radu, pored prikaza razvoja metode infu­zione holegrafije od strane drugih autora, dali prikaz i vlastite tehnike rada ove metode koja se bazira na protrahiranom davanju kontrastnog sredstva u vidu spore infuzije a u trajanju od 40 minuta. Navedeno vrijeme smo izabrali na te­melju iskustva mnogih autora. Vec Rosa ti (197 4) i Chiappa (197 4) potvrduju da vrijeme trajanja in-. fuzije manje od 30 minuta povecava renalnu ekskreciju, smanjuje broj prikaza kanalnog sis­tema žuci i povecava stepen intolerancije na kontrastno sredstvo. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lovrincevic A.: lnfuziona holegrafija Osim vremena trajanja infuzije, smatrali smo da treba obratiti pažnju i na kolicinu kontrastnogsredstva koja utice do odredenog omjera na ste­pen opacifikacije bilijarnog trakta, kao i na kvali­tet prikaza. Kod toga smo izucili radove Fischera(1965) koji je putem eksperimenata na psimadokazao da pove6anje doze kontrasta u krvi pos­lije maksimalno postignute koncentracije kon­trasta u bilijarnom sistemu ne utice na bilijarnuekskreciju, tj. davanje visokih doza kontrasta ukrvi ne dovodi do poboljšanja rezultata ve6 dopove6anja renalne ekskrecije. Ovom postulatupridodali smo izucavanje Millera et al (1969), ko ji su izmjerili maksimalne transportne vrijednostikontrasta kroz bilijarni trakt (Trn 10-14 mg/minkod covjeka što odgovara kolicini kontrasta odoko 50-60 ccm u jednoj infuziji. Posebno su ukazali na fenomen saturacije. Još smo uzeli uobzir i radove Rosatia (1972) u kojima iznosi dase visoke bilijarne koncentracije kontrasta ve6e od stepena sadržaja u krvi mogu dobiti samo akoje ekskrecija kontrastnog sredstva u vezi sa ak­tivnim transportnim procesom sposobnim aa sesuprostavi visokom stepenu koncentracije. Na­ravno vezano uz fenomen satu racije. Poslije navedenih saznanja o ponašanju kon­trastnog sredstva u odnosu na ordiniranu ko­licinu, odi ucili smo se na kolicinu od 0,7 ml/kgtjelesne težine kontrastnog sredstva i na 2,5 ml/kg tjelesne težine 5 % rastvora glukozekao diluenta. spore infuzije u trajanju od 40 minuta postigli smo ravnomjerniju ekskreciju kontrastnogsredstva skupa sa žuci preko hepatocita, omo­gu6ili optimalno vezivanje kontrastnog sredstvana krvne albumine, a tirne onemogu6ili renalnuekskreciju, dobili ve6i broj prikaza bilijarnogtrakta, a na minimum sveli broj reakcije na kon­trastno sredstvo. Metode statisticke analize -U analizi dobi­jenih rezultata korišteni su slijede6i metodi sta­tisticke analize: -struktura -stope -fx -aritmeticka sredina x= f f -standardna devijacija s=. v t"=1 -koeficijent linearner=. korelacije Sx Sy fe-fu2 -Hi-kvadrat test: H;2= L ft -»t« test razlike aritmetickih sredina: t=------x-y y + (nx-1) S2x+(ny -1} S2 nx + ny -2 test: Kolmogorov-Smirnov Davanjem navedenih kolicina kontrastnog sredstva nx (_:!_ ny ..:!__) u navedenoj kolicini diluenta putem - Grupa Group Stepen opacifikacije Level of opacification Broj slucajeva No of cases % Grupa 1 Group 1 odlican excellent dobar good dovoljan sufficient nedovoljan insufficient (+++) (++) (+) (-) 83 9 1 4 85,57 9,28 1,03 4,12 Grupa II odlican (+++) 87 87,88 Group II excellent dobar good dovoljan sufficient nedovoljan insufficient (++) 6 6,06 5 5,05 (-) 1 1,01 Grupa III a) odlican (+++) 64 64,65 (++) 14 14,14 Group III excellent dobar good Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 LovrinceviC A.: lnfuziona holegrafija dovoljan 14 14,14 (+) sufficient nedovoljan insufficient odlican 7 7,07 86 86,87 excellent dobar good dovoljan sufficient nedovoljan insufficient Grupa IV odlican Group lV excellent dobar good dovoljan 8 8,08 (++) 3 3,03 2 2,02 (-) 78 82,10 (+++) 9 9,48 (++) 6 6,32 2 2,10 (-) sufficient nedovoljan insufficient Grupa V odlican 32 84,21 (+++) excellent Group V dobar 3 7,90 (++) good dovoljan sufficient nedovoljan insufficient b) odlican 1 2,63 2 5,26 (-) excellent dobar good dovoljan sufficient nedovoljan insufficient 7 18,42 (++) 2 5,26 2 5,26 (-) C) odlican excellent dobar good dovoljan 31 81,58 3 7,90 (++) 4 10,52 sufficient nedovoljan insufficient -o Tabela 1 -Raspored broja pacijenata prema gradacijama opacifikacije bilijarnog trakta po grupama ispitivanja Table 1 -Distribution of patients according to the levels of billiary tract opacification by groups of investigations Rezultati -Pozitivan prikaz bilijarnog trakta dobili uvid u vrijednost ove metode. Rezultate metodam infuzione holegrafije u našem radu stepena opacifikacije bilijarnog trakta analizirali postigli smo kod 419 pacijenata (97,90%) (od smo statisticki vezano sa jedne strane za vrstu ukupno 428 ispitanih) a svega kod 9 pacijenata metode holegrafije, asa druge strane i za grupu (2,10%) nismo imali prikaz. Raspored broja paci­ispitivanja. Ovom analizam smo željeli dokazati jenata prema stepenu opacifikacije dali smo u slijedece: tabeli 1, gdje smo po grupama prikazali dobi jene 1. razlike unutar metode infuzione holegrafije u rezultate prema stepenu opacifikacije bilijarog grupama ispitivanja od Ido IV u odnosu na kon­trakta. Te smo rezultate i statisticki analizirali i trolnu grupu V, Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Lovrincevi6 A.: lnfuziona holegrafija 2. razlike izmedu svake grupe posebno prema rezultata konvencionalne metode i. v. holegra­grupi II, ali isto unutar metode infuzione holegra­fije, fije (grupa II je predstavljala pacijente bez pret­hodne selekcije na bolesne i zdrave), 4. razlike izmedu metode infuzione holegrafije 3. razlike izmedu rezultata dobijenih unutar i konvencionalne metode i. v. holegrafije kod 99 metode infuzione holegrafije od grupe I do V i pacijenata grupe III. Broj pacijenata Struktura u % No of patients Structure (%) Stepen opacifikacije Opacification level Ukupno grupe 1-IV grupa V Ukupno grupe 1-IV grupa V Total groups 1-IV group V Total groups 1-IV group V (+++) 365 334 31 85,28 85,64 81,58 (++) 32 3 8,18 8,20 7,90 (-) 19 15 4 4,44 3,85 10,52 9 9 -2,10 2,31 Tabela 2 -Distribucija pacijenata kod kojih je primijenjena metoda infuzione holegrafije prema stepenu opacifikacije i grupama Table 2-Distribution of patients who underwent infusion cholegraphy according to the level of opacification and gropus Ad-1: Analizom smo utvrdili da unutar metode takoder nema bitne razlike u kvalitetu opacifika­infuzione holegrafije u grupama ispitivanja od 1 cije bilijarnog trakta (Hi -kvadrat grupe I prema do IV u odnosu na grupu V (kontrolnu grupu) grupi II je iznosio 5,09, grupe III prema grupi II nema bitne razlike u kvaliteti opacifikacije bili­1, 12, a za grupu IV prema grupi II 1,42). jarnog trakta (Hi -kvadrat = 3,55, broj stepeni To znaci da se metodom infuzione holegrafije slobode 3). postižu isti rezultati u smislu kvaliteta opacifika­ Ad-2: Analizom razlike u rezultatima svake cije bilijarnog trakta bez obzira da li smo pret­grupe posebno prema grupi II, ali opet unutar hodno izvršili selekciju pacijenata na zdrave i metode infuzione holegrafije, dokazali smo da bolesne. Struktura Stepen opacifikacije Opacification level lnfuziona holegrafija (1-V grupa) lnfusion cholegraphy Intravenozna holegrafija (lila + Vb grupa) lntravenous cholegraphy (111-a + Vb group) Structure infuziona holegrafija infusion cholegraphy intravenozna holegrafija intravenous cholegraphy (+++) 365 91 85,28 66,42 (++) 35 21 8,18 15,33 (-) 19 16 4,44 11,68 9 9 2,10 6,57 Tabela 3 -Distribucija pacijenata prema stepenu opacifikacije i metodi holegrafije Table 3 -Distribution of patients according to the level of opacification and cholegraphy Ad-3: Visoko znacajne razlike dobili smo u Ad-4: Unutar grupe III rezultati analize poka­distribuciji pacijenata prema stepenu opacifika­zuju da je visoko signifikantna razlika u korist cije u zavisnosti primijenjene metode holegra­infuzione holegrafije (Hi -kvadrat= 14,76, broj fije. Znaci, da rezultati metode infuzione holegra­stepeni slobode 3). fije u grupama od I do V a u odnosu na rezultate Unutar grupe V analiza nije pokazala razlike konvencionalne metode i. v. holegrafije su rezultata izmedu pojedinih metoda holegrafije, a znatno bolji (Hi -kvadrat= 25,21, broj stepeni na nivou pouzdanosti 95 %. Medutim, smatramo slobde 3). da je uzorak ove grupe za statisticku analizu Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Lovrincevic A.: lnfuziona holegrafija malen, cime je povecan rizik za donošenje za­jetrene funkcije (uticaj vrijednosti bilirubina u kljucaka. krvi na stepen opacifikacije bilijarnog trakta, uti­Posebnu pažnju posvetili smo procjenjivanju caj vrijednosti BSP testa, te uticaj vrijednosti al­ rezultata parametara iz grupe pokazatelja stanja bumina u krvi). Stepen Ukupan broj Vrijednosti bilirubina u krvi u mg o/o opacifikacije pacijenata Blood bilirubin values (mg o/o) Opacification Total No of level patients 0-1 1,1-2 2,1-3 3,1-4 preko 4 Ukupno: 428 370 33 14 8 3 Total: (+++) 365 346 17 1 1 17 10 7 1 (+) 19 6 6 3 2 2 (-) 9 1 - 3 4 1 Struktura u o/o Structure (%) Ukupno: Total: 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 (+) 85,28 93,51 51,52 7,14 12,50 8,18 4,60 30,30 50,00 12,50 4,14 1,62 18,18 21,43 25,00 66,67 (-) 2,10 0,27 -21,43 50,00 Tabela 4 -Pacijenti kod kojih je primijenjen metod infuzione holegrafije prema vrijednosti bilirubina u krvi i stepenu opacifikacije Table 4 -Patients, submitted to infusion cholegraphy according to the blood bilirubin values and level of opacification Vrijednost bilirubina u krvi u zavisnosti sa ste­penem opacifikacije analizirali smo: Hi -kva­drat testom i T -testom. Hi -kvadrat testom, koji je iznosi 157, 14, sa brojem slobode 3, dokazali smo da postaji vi­soko signifikantna razlika u distribuciji pacije­nata. Znaci da rastom vrijednosti bilirubina u krvi opada stepen opacifikacije bilijarnog trakta. lnfuziona holegrafija AII groups (I-V) lnfusion cholegraphy lnfuziona holegrafija 1. Sve grupe (I-V) 2.1 lnfusion cholegraphy lnfuziona holegrafija 3. II lnfusion cholegraphy l. v. holegrafija 4. lila l. v. cholegraphy Putem T -testa smo dokazali da vrijednost bilirubina takoder utice na stepen opacifikacije kanalnog sistema žuci. Zatim, smo dokazivali zavisnost vrijednosti in­fuzione holegrafije i vrijednosti bilirubina u krvi (u svim grupama) putem koeficijenta korelacije, koji je dokazao da postaji povezanost izmedu ove dvije pojave. = r -0,6871 = r -0,6786 = r -0,8386 = r -0,6562 lnfuziona holegrafija r = -0,7877 lnfusion cholegraphy lnfuziona holegrafija 6. IV r = -0,6576 lnfusion cholegraphy Tabela 5-Koeficijenti linearne korelacije izmedu: stepena opacifikacije (y} i vrijednosti bilirubina u krvi u mg o/o (x) Table 5 -Linear correlation coefficient between opacification level (y) and blood bilirubin values in mg o/o (x) Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 LovrinceviC A.: lnfuziona holegrafija Prosjecan bilirubin (u mg%) Standardna devijacija Stepen opacifikacije (x} (s) Opacification level Average bilirubin (mg %) Standard deviation (x) (s) (+++) 0,5602 0,2806 (++) 1,2714 0,8773 (+) 1,8684 1,3420 (-) 2,9444 1,1303 Tabela 6 -Srednje vrijednosti bilirubina u krvi u mg o/o po stepenu opacifikacije Table 6 -Average blood bilirubin values in mg o/o according to opacification level Grupa Group Prosjecan bilirubin u mg o/o (x} Average bilirubin in mg o/o Standardna devijacija (s) Standard deviation (x} (s) 1 II III IV 0,6752 0,7020 0,8333 0,7842 0,5402 0,6848 0,7693 0,7383 Tabela 7 -Srednje vrijednosti bilirubina u krvi u mg o/o po grupama ispitivanja Table 7 -Average blood bilirubin value in mg o/o according to the investigated groups Kretanje prosjecne vrijednosti bilirubina po stepenu opacifikacije dato je u tabeli 6, a unutar pojedinih grupa u tabeli 7. Rezultati testiranja znacajnosti razlika u pros­jecnim vrijednostima bilirubina u krvi izmedu stepena opacifikacije -putem »t« -testa: Stepen vrijednost opacifikacije »t« testa (+++): (++) t = 10,830 (++) :(+) t=1,974 (+) :(-) t=2,0763 Stepen opacifikacije Opacification level Ukupno: Total: Zakljucak o znacaj­nosti razlika u pros­jecnoj vrijednosti bili­rubina u krvi razlika je visoko znacajna razlika je znacajna razlika je znacajna Ukupan broj pacijenata sa BSP Tota! No of patients with BSP 22 Iz tabele 6 se zapaža, da prosjecna vrijednost bilirubina u krvi znacajno raste sa svakim nižim stepenom opacifikacije, što znaci da vrijednost bilirubina utice na stepen opacifikacije. U tabeli 7 prikazana je razlika izmedu prosjec­nih vrijednosti bilirubina u krvi unutar iste me­tode, a po grupama ispitivanja. Analizom, medu­tim, nismo našli signifikantnih razlika. Ovaj rezul­tat se, naime, slaže sa ranijim zakljuckom da unutar istog metoda po grupama ispitivanja nema znacajnih razlika u stepenu opacifikacije. Analizu bilirubina u krvi u grupi V nismo vršili, jer su u toj grupi (kontrolna grupa) svi pacijenti imali uredne vrijednosti bilirubina Vrijednosti BSP u krvi BSP value in blood do 10 preko 10 up to 10 over 10 18 4 (++) (+) (-) 15 15 3 3 - 1 1 - 3 3 Tabela 8 -Pacijenti grupa I-IV kod kojih je primijenjena metoda infuzione holegrafije prema vrijednosti BSP u krvi i stepenu opacifikacije Table 8-Patients in groups I-IV, submitted to infusion cholegraphy according to the values of BSP in blood and level of opacification Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Lovrincevic A.: lnfuziona holegrafija Svega smo 22 pacijenta (5,64 %) prethodno podvrgli ispitivanju vrijednosti BSP u grupama od I do IV. Iz rezultata se vidi da su samo 4 pacijenta imala vrijednosti BSP u krvi preko 1 O. Ukupno 3 pacijenta su imala negativan prikaz bilijarnog trakta. Medutim, u kontrolnoj grupi (grupa V) svi su pacijenti imali BSP, i to sa normalnim vrijednos­tima (do 1 O). Isto tako svi pacijenti kontrolne grupe su imali pozitivan prikaz kanal nog sistema (u podgrupi infuzione holegrafije). U rezultatima smo ipak dali prikaz dobijenih vrijednosti parametra BSP testa, jer je BSP u krvi veoma važan pokazatelj jetrene funkcije i si­gurno može da pokaže zavisnost o stepenu opa­cifikacije bilijarnog trakta kod infuzione holegra­fije .. lako dobijene brojke u rezultatima ukazuju na zakljucak da pove6anjem vrijednosti BSP testa opada stepen opacifikacije, nismo mogli statistickom analizom: Hi-kvadrat testom i tes­tom Kolmogorov-Smirnova dokazati njegovu si­gnifikantnost (Hi -kvadrat= 0,025). lpak pret­postavljamo da je to posljedica nedovoljnog broja pacijenata kod kojih smo u našem ispiti­vanju vrši BSP test. Albumine u krvi odredivali smo obavezno kod svakog pacijenta. Dobivene rezultate analizirali smo u zavisnosti sa stepenom opacifikacije. Stepen opacifikacije Level of opacification Ukupan broj pacijenata u grupi 1-IV Total No of patients group I-IV Vrijednosti krvnih albumina u gr % Blood albumine values in gr % Normalne vrijednosti Smanjene vrijednosti Normal values Decreased values Ukupno: Total: (+++) (++) (+) (-) 390 334 32 15 9 100% 85,64 8,20 3,85 2,31 364 331 24 8 1 100% 90,93 6,59 2,20 0,28 26 3 8 7 8 100% 11,54 30,77 26,92 30,77 Tabela 9 -Stepen opacifikacije kod pacijenata ispitanih metodom infuzione holegrafije u grupama I-IV prema vrijednosti krvnih albumina Table 9 Level of opacification in patients, who underwent infusion cholegraphy, in groups I-IV according to blood albumine values U našem ispitivanju smo dokazali da pacijenti Radi objektivnijeg procjenjivanja rezultata sa smanjenim vrijednostima krvnih albumina naše metode izvršili smo analizu razlika u ste­imaju znacajno niži stepen opacifikacije od onih penu opacifikacije bilijarnog trakta kod pacije­sa normalnim vrijednostima. Smatramo da su nata sa normalnim vrijednostima albumina u vrijednosti krvnih albumina veoma znacajan fak­krvi, ali u zavisnosti sa izvršenom vrstom metode tor koji utice na stepen opacifikacije bilijarnog pretrage. trakta. Pacijenti III grupe sa normalnim vrijednostima krvnog albumina: 4,1-5,5 gr % Group III patients with normal blood albumine values: 4.1-5.5 gr% Stepen opacifikacije Level of opacification Metod i.v. holegrafije (grupa lila) Metod infuzione holegrafije (grupa lllb) lntravenous cholegraphy (group lila) lnfusion cholegraphy (group lllb) (+++) 64 85 (++) 12 2 (+) 10 (-) 2 Tabela 1 O Uporedni pregled distribucija pacijenata sa normalnim vrijednostima krvnog albumina po stepenu opacifikacije za intravenoznu i infuzionu metodu holegrafije Table 1 O Correlative presentation of the distribution of patients with normal blood albumine values according to the level of opacification tor intravenous and infusion cholegraphy Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Lovrincevi6 A.: lnfuziona holegrafija Testiranjem smo dokazali da su visoko signifi­konvencionalnem metodom i.v. holegrafije. kantne razlike u korist metode infuzione holegra­Narocite nas je interesirala intolerancija na fije (Hi -kvadrat= 19,41, broj stepeni slobode kontrastno sredstvo, jer ozbiljni podaci iz litera­2). To znaci da se kod pacijenata koji imaju nor­ture su ukazivali na teške reakcije na kontrastno malne vrijednosti albumina u krvi postižu bolji sredstvo kod konvencionalne metode i. v. hole­rezultati metodom infuzione holegrafije, nego grafije. Metoda Method Ukupan broj pacijenata Tota! No of patients Broj pacijenata bez reakcija No of patients without reactions Broj pacijenata sa reakcijama opštim No of patients with reactions (general) a) lnfuziona holegrafija lnfusion cholegraphy 428 (100%) 426 (99,54%) 2 (0,46%) b) Konvencionalna i.v. holegrafija Conventional i.v. 137 (100%) 133 (97,08%) 4 (2,92%) cholegraphy Tabela 11 -Pacijenti prema reakcijama na kontrastno sredstvo i metodama holegrafije Table 11 -Distribution of patients according to the reactions to contrast medium and method of cholegraphy Statistickom analizam nismo našli signifikant­nih razlika u broju pacijenata sa reakcijama na kontrastno sredstvo ili bez njih u zavisnosti od vrste metode holegrafije na nivou pouzdanosti vecem od 95 %. Medutim, ta razlika se ipak po­kazala na nivou pouzdanosti od 90 %. To je naj­vjerovatnije jer se radilo o maloj bazi broja paci­jenata ispitanih ovom metodom. 1 poreci toga, što cilj ovog ispitivanja nije bio izucavanje patologije metodom infuzione hole­grafije, ipak smo prikazali dobijene rezultate rendgenoloških nalaza dobijenih metodom infu­zione holegrafije, te uputne dijagnoze. Od 428 ispitanih pacijenata samo je kod 145 slucajeva (33,88 %) rendgenološki nalaz odgo­varao uputnoj dijagnozi. To je najvjerovatnije zbog toga što je uputna dijagnoza predstavljala samo »radnu« dijagnozu (na primjer Cholecys­topathia). Karakteristicne rendgenološke nalaze dobi­jene metodom infuzione holegrafije dali smo u posebnem slikovnem dijelu ovog istraživanja. Diskusija i zakljucak -Metoda infuzione ho­legrafije predstavlja metodu izbora u preopera­tivnoj rendgenološkoj dijagnostici bilijarnog trakta. Naša tehnika infuzione holegrafije dala je maksimalan broj pozitivnih prikaza žucnog mje­hura i žucnih puteva (od 428 pretraga, 419 paci­jenata (97,90%) je imalo pozitivan prikaz bilijar­nog trakta). Vrijeme trajanja infuzije od 40 minuta uslov­ljava eliminaciju renalne ekskrecije (u našem radu nismo imali ni jedan slucaj renalne ekskre­cije). Savremena trijodna kontrastna sredstva, apli­cirana u vidu usporene infuzije, su sigurna sredstva u dijagnostici bilijarnog trakta i uslov­ljavaju minimalnu intoleranciju (u našem radu imali smo samo 2 slucaja (0,46 %) sa neznatnim opštim reakcijama). Odredivanje faktora koji odražavaju stanje je­trene funkcije (vrijednost bilirubina u krvi, vrijed­nost bromsulfoftaleinskog testa -BSP, vrijed­nost krvnih albumina), je neophodan postupak koji treba prevesti prije svake pretrage. Njihova vrijednost predstavlja indikaciju za selekciju pa­cijenata. Povecane vrijednosti bilirubina u krvi preko 1 mg%, retencije bromsulfoftaleina preko 10%, te smanjenja vrijednosti albumina u krvi ispod 4,5 gr o/o smanjuju mogucnost prikaza bili­jarnog trakta, a posebno stepena opacifikacije, što smo i statistickom analizam dokazali. Nova radiološka oprema sa šesteroventilnim rendgenskim aparatima opremljenim sa pojaci­vacima slike i televizijskim lancem omogucuju kontinuirano pracenje toka ove pretrage. Ekonomicnost ove metode ogleda se u kvanti­tetu i kvalitetu rendgenoloških nalaza, u sma­njenju broja ponavljanja pretrage, kao i skracenju boravka pacijenata u stacionarnim us­tanovama (veca cijena koštanja predstavlja pri­vidan neekonomican podatak). Radi lakoce izvodenja, mogucnosti ležanja pacijenta na nosilima ili nekom drugom ležaju ili stolu za vrijeme trajanja fleboklizije i u pauzama izmedu pojedinacnih slikanja, te veoma mini­malne mogucnosti pojave nuzefekata, ova se metoda može izvoditi i u ambulantno-poliklinic­kom rendgenskom odjeljenju. Prethodno testiranje pacijenata na osjetljivost na kontrastno sredstvo nije potrebno. Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 27-35, 1988 Lovrincevic A.: lnfuziona holegrafija Sažetak Autor je ovim istraživanjem dokazao prednosti me­tode infuzione holegrafije u prikazivanju bilijarnog trakta, ali istovremeno i usavršio metodu. l61 br. karcinoma: 7 49 86 29 13 Graf. 1. -Odnos starosne dobi pacijenata prema metodama dijagnostike kod 184 okultna karcinoma dojke Graph. 1. -Relation between patients ages and diagnostic methods in 184 occult breast cancers Na grafikonu 1 je prikazana komparacija dija­gnosticke vrijednosti mamografije i klinickog pregleda u odnosu na starosnu dob bolesnica. Okultni rak dojke na našem materijalu je cešce zastupljen kod žena u premenopauzalnoj dobi, a dijagnosticka uspješnost obe metode je pri­bližno jednaka u toj grupi žena. Kod starijih dob­nih grupa postoji izrazita signifikantna razlika. Uspješnost mamografije postepeno raste, a kli­nickog pregleda naglo opada. Na grafikonu 2 je prikazana dijagnosticka usp­ješnost mamografije i klinickog pregleda u od­nosu na velicinu tumora. Najveci broj tumora je promjera od 1-2 cm, a na »minimalni« rak ot­pada skoro 1 / 4 tu mora -24,4 %. Mamografija je izrazito superiorna u dijagnozi manjih tumora, a uspješnost klinickog pregleda postepeno raste sa povecanjem tumora. Na grafikonu 3 je prikazana uspješnost dija­gnostickih metoda u odnosu na zahvacenost ili odsustvo metastaza u aksili. 53 (28,8 %) boles­nice su imale metastatski promijenjene limfo­node u aksili i kod njih je uspješnost obe metode visoka, a klinickog pregleda nešto veca. Kod 131 (71,2 %) bolesnica sa negativnom aksilom usp­ješnost mamografije je signifikantno veca. Na grafikonu 4 je prikazana uspješnost dija­gnostickih metoda u odnosu na patohistološku sliku tumora. lntraduktalni karcinomi izrazito prevali raju nad lobularnim (92,4 % : 7,6 %). Usp- Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 41-45, 1988 Mušanovi6 M.: Komparacija dijagnosticke uspješnosti mamografije i klinickog pregleda kod okultnih karcinoma dojke klinicki pregled velicina !umora, .,o.s br. karcinoma, 9 36 54 62 Graf. 2. -Odnos velicine tumora prema metodama dijagnostike kod 184 okultna karcinoma dojke Graph. 2. -Relation between tumors size and diagnostic methods in 184 occult breast cancers (,) 100 D mamografija negativne pozitivne 131 . klinicki pregled 80 60 40 20 Graf. 3. -Odnos zahve6enosti limfnih žlijezda aksile prema metodama dijagnostike kod 184 okultna karci­ noma dojke Graph. 3. -Relation between axillary lymph glands limf. involvement and diagnostic methods in 184 occult br. karcinoma: breast cancers patološki inasive invasive nonivas. in situ nalaz: dueta! lobular dueta! lobular bt karcinoma: 105 9 65 5 Graf. 4. -Odnos patohistološke slike tumora prema metodama dijagnostike Graph. 4. -Relation between tumors pathohistology and diagnostic methods Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 41-45. 1988 Mušanovic M.: Komparacija dijagnosticke uspješnosti mamografije i klinickog pregleda kod okultnih karcinoma dojke ješnost mamografije u poredenju sa klinickim pregledom je znatno ve6a kod neinvazivnih ti­pova koji cine 38 % svih tumora. Diskusija -Okultni rak dojke se najceš6e otkriva prilikom sistematskih pregleda ili kod ru­tinskih snimanja asimptomatskih žena. Rani je se smatralo da procenat okultnih karcinoma ne pre­lazi 1 % od ukupnog broja karcinoma dojke i do 1970. godine u literaturi je opisano ukupno 445 slucajeva (Hoeffken 1973, Lanyi 1970). Zahvalju­ju6i sistematskim pregledima, a tirne i pove6anju broja biopsija, poboljšanju tehnike procenat okultnih kancera se u današnje vrijeme kre6e od 20-40 % (Ciatto 1987, Rosenberg 1987, Sickles 1984, 1986). Na našem materijalu na okultni rak otpada 20,7 % od ukupnog broja karcinoma ion je ceš6e zastupljen kod žene prije menopauze što odstupa od ve6 poznatih cinjenica i drugih izvještaja (Feig 1977). Ovo se može objasniti tirne što se kod nas vrlo rijetko provode sistematski pregledi žena, a inace je slab odziv žena u stari­jim dobnim grupama na preglede. Dijagnosticka vrijednost klinickog pregleda i mamografije kod žena ispod 40 godina je pri­bližno jednaka. Mamografija nije efikasan metod dijagnostike kod mladih žena. Razlog je u po­ve6anom denzitetu žljezdanog tikiva dojke koje u ve6oj mjeri apsorbuje rentgenske zrake i tirne smanjuje mogu6nost diferenciranja tu mora i se­kundarnih znakova maligniteta od normalnog tkiva. Lesnick navodi da se 56% klinicki evidentnih karcinoma kod žena ispod 45 godina ne vidi na mamografiji, a taj procenat kod žena ispod 30 godina je po Sokolu još ve6i (Lesnick 1977). Velicina tumora je važan kriterij za prognozu bolesti, i mi smo ga odredivali na osnovu mje­renja ili opisa od strane patologa, a u manjem broju na osnovu intraoperativnog nalaza ili mje­renja najve6eg promjera tumora na mamografiji. Prosjecna velicina tumora na našem materijalu je 1,4 cm, a najve6i broj pripada T, stadiju. »Mi­nimalni« rak (promjera do 1,0 cm) predstavlja 1 / 4 ukupnog broja okultnih karcinoma. Najve6i broj »minimalnih« tumora, kao i tu mora promjera do 1,5 cm otkriven je mamografijom (Slika 1, 2). Slicne rezultate objavili su i drugi autori izuzev Wolfea kod kojeg je skoro 50 % tu mora promjera 0,6-1,0 cm klinicki detektabilno (Wolfe 197 4). Obzirom da su Cuttler, Stewart i Adair ve6 ranije dokazali da preživljanje bolesnica sa ra­kom dojke opada sa pove6anjem dijametra tu­mora, jasno je da mamografija indirektno utice na bolju prognozu bolesti. Uloga mamografije se potencira i radi njene ve6e uspješnosti u dijagnostici neinvazivnih tu- Slika 1 -Okultni rak dojke »minimalni« rak Fig 1 -Occult breast cancer »minimal« cancer Slika 2 -Okultni rak dojke -mikrokalcifikacije Fig. 2 -Occult breast cancer -microcalcifications mora i tumora koji nisu metastazirali u regio­nalne limfne žlijezde, što su takoder važni para­metri u prognozi bolesti (Anderson, Bloom). Ovo pravilo ne važi za otprilike 15 % tu mora sa niskim malignim potencijalom. Od 45 »minimalnih« tu­mora samo kod 8 (17,7 %) su bile zahva6ene limfne žlijezde aksile, a kod 70 neinvazivnih kod 11 (15,7 %) (Wanebo 197 4). Na kraju možemo zakljuciti da uspješnost mamografije u dijagnostici okultnih karcinoma dojke iznosi 75,5%, a klinickog pregleda 56%. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 41-45, 1988 Mušanovic M.: Komparacija dijagnosticke uspješnosti mamografije i klinickog pregleda kod okultnih karcinoma dojke Mamografija je efikasnija kod starijih žena, manjih tumora, kod tumora koji nisu metastazi­rali u aksilu i kod neinvazivnih formi. Uspješnost klinickog pregleda raste kod žena mladih dobnih grupa, vecih tumora, tumora sa metastazama u aksili i invazivnih formi raka dojke. Sažetak U periodu i 972-1982 godine otkrivena su 184 okultna karcinoma dojke starosne dobi 27-81 godi ne. Izvršena je komparacija dijagnosticke uspješnosti kli­nickog pregleda i mamografije na osnovu 4 parametra: starosne dobi pacijentica, velicine tumora, prisustva limfonoda u aksili i patohistološke slike tu mora. Opce­nito uspješnost mamografije iznosi 75,5%, a klinickog pregleda 56 %. Mamografija je uspješnija kod starijih žena, manjih tumora, kod tumora koji nisu metastazirali u aksilu i kod neinvazivnih formi. Uspješnost klinickog pregleda raste kod mladih pacijentica, vecih tumora, tumora sa metastazama u aksili i invazivnih formi raka dojke. Adresa autora: Dr Mirza Mušanovic, Institut za ra­diologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo. Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 41-45, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PROCJENA EKSKRETORNE SPOSOBNOSTI HEPATOCITA U PRIKAZU BILIJARNOG TRAKTA METODOM INFUZIONE HOLEGRAFIJE U KORELACIJI SA VRIJEDNOSTIMA TRANSAMINAZA I ALKALNE FOSFATAZE U SERUMU THE EVALUATION OF HEPATOCYTE EXCRETION ABILITIES IN BILIARY TRACT PRESENTATION BY METHOD OF INFUSION CHOLEGRAPHY CORRELATING WITH SERUM TRANSAMINASE ANO ALKALINE PHOSPHATASE LEVELS Lincender L. Abstract -Biliary tract visualization by the method of infusion cholegraphy depends on a number of parameters. The purpose of the study was to define the relation betwen the following parameters: serum alkaline phosphatase and transaminase correlating with biliary tract opacification. Statistically, the parameters were dependent and biliary tract opacification correlated with the level of serum transaminase and alkaline phosphatase activity. UDC: 616.361-073.75 Key words: biliary tract diseases, cholecystography, alkaline phosphates-blood, aminotransferases-blood Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 46-48, 1988 Uvod -Vizualizacija bilijarnog trakta je omo­gu6ena sposobnoš6u hepatocita da luce or­ganske sastojke u žuc. Ukoliko su oni jodirani dovode do opacifikacije bilijarnog trakta. Kod holestazne žutice dolazi do nagomilavanja u se­rumu materija, koje se normalno izlucuju putem žuci. lzmedu ostalih parametara koji uticu na opacifikaciju bilijarnog trakta pri infuzionoj ho­legrafiji su nivo alkalne fosfataze i transaminaza u serumu. Njihov nivo je obrnuto proporcionalan sa opacifikacijom bilijarnog trakta kod infuzione holegrafije. U našem istraživanju smo postavili odredene ciljeve: 1. procjena ekskretorne sposobnosti hepato­cita u prikazu bilijarnog sistema metodom infu­zione holegrafije u korelaciji sa vrijednostima transaminaza i alkalne fosfataze u serumu, 2. da se statistickom analizom rezultata ispita korelacija izmedu aktivnosti transaminaza i al­kalne fosfataze u serumu u odnosu na kon­trastnu opacifikaciju bilijarnog trakta, 3. ako su u korelaciji da se utvrdi do kojih aktivnosti transaminaza i alkalne fosfataze imamo prikaz bilijarnog trakta metodom infu­zione holegrafije, 4. da se utvrdi koje su to aktivnosti transami­naza i alkalne fosfataze u serumu kod kojih ne treba raditi metodu infuzione holegrafije. 5. da dokažemo aplikativnu vrijednost ovak­vog pristupa ispitivanju bilijarnog trakta meto­dom infuzione holegrafije u svakodnevnoj kli­nickoj praksi. Serum transaminaze SGOT i SGPT i alkalna fosfataza spadaju u enzime. SGOT i SGPT su citoplazmatski enzimi. Kod odredivanja »En­cimske slike« nije znacajan samo broj ispitanih enzima nego i njihov medusobni odnos. Ako u serumu postoji ve6i porast aktivnosti SGPT od SGOT, može se približno sigurno reci da je došlo do oštecenja jetre. Veca aktivnost SGPT od SGOT uz porast aktivnosti alkalne fosfataze u serumu ukazuje ne samo na ošte6enje jetre, nego da je ono pra6eno holestazom. U hepato­celularnoj žutici alkalna fosfataza nije narocito povišena, a u opstruktivnoj, narocito malignoj opstrukciji, je veoma povecana. Moss (1977) je opisao odnos porasta aktiv­nosti alkalne fosfataze i opacifikacije bilijarnog trakta. U eksperimentalnim radovima Dixona et. al. (1977) vrednosti transaminaza u serumu su upotrebljene kao indikator hepatocelularnog ošte6enja. Gunter et. al. (1972) su prije intrave­nozne holegrafije vršili ispitivanje stanja hepato­cita. Kao pokazatelje su uzimali BSP, SGOT, SGPT, bilirubin u serumu, alkalnu fosfatazu i pet nukleotidozu. Gunter et al. .(1972) patološke vri­jednosti jetrenih testova su podjelili u tri tipa: Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lincender L.: Procjena ekskretorne sposobnosti hepatocita u prikazu bilijarnog trakta metodam infuzione holegrafije u korelaciji. 1. ošte6enje parenhima jetre 2. choledocholithiasis (intrahepatalana i eks­trahepatalana) 3. nediferencirana Promjena encimskog profila jetre govori o njenom funkcionalnom stanju, prate6i promjenu aktivnosti SGOT, SGPT, alkalne fosfataze, pet nukleotidaze i BSP u serumu, kao i bilirubina, njihove vrijednosti mogu biti više ili manje važne u procjeni stanja hepatocita i objasniti zašto imamo bolji ili slabiji kontrastni prikaz hepatobili­jarnog sistema. Materijali i metode -U našem radu koristili smo metodu infuzione holegrafije koju je kod nas 1969. godine uveo Lovrincevi6. Naš cilj je bio da uz optimalno vrijeme trajanja infuzije, ko­licinu kontrasta, kolicinu i procenat diluenta, postignemo maksimalne mogu6nosti prikaza žucnih puteva i žucnog mjehura. Koristili smo savremenu rendgen aparaturu sa TV lancem. U odredenim slucajevima tomografiju smo radili na Televixu. Kompletna statisticka obrada reali­zovana je na racunaru POP 11 E1 O metodologi­jam analize više dimenzionalnih tabela koju je dao Fienberg (1977). Zavisnost medu parame­trima, odredena je modifikovanim X testom. U periodu od godinu dana ispitano je 120 paci­jenata metodam infuzione holegrafije. Stotinu pacijenata je došlo na pregled zbog oboljenja bilijarnog trakta, a 20 predstavljaju kontrolnu grupu. Kod svih pacijenata prethodno je radena peroralna ili intravenozna holegrafi.ia, pri cemu nije došlo do prikaza bilijarnog trakta. Starosna dob naših pacijenata je bila od 25-75 godina. Od toga 80 je bilo ženskih i 40 muških pacijenata. Uslov za pregled su prethodno odredene vrijed­nosti bilirubina, SGOT, SGPT i alkalne fosfataze u serumu. U radu smo koristili parametre koji su nam služili za procjenu rezultata. Ti parametri su sljede6i: -enzimska aktivnost asparat aminotransfe­ racija (SGOT) u serumu -enzimska aktivnost alanin aminotransfe­raze (SGPT) i -enzimska aktivnost alkalne fosfataze u se­rumu U procjeni opacifikacije bilijarnog trakta služili smo se slijede6om gradacijam: stepen opacifi­kacije vrlodobar (++++), dobar (+++), slab (++) i nedovoljan (-). Rezultati -Od 120 pacijenata obradenih in­fuzionom holegrafijom 100 pacijenata je imalo hepatobilijarnu simptomatologiju. Kod 91 paci­jenta je došlo do prikaza bilijarnog trakta kod infuzione holegrafije, a kod 9 nismo imali zna- Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 46-48, 1988 kova kontrastnog lucenja iz hepatocita u žucne vodove. U procjeni opacifikacije bilijarnog trakta u komparaciji sa aktivnoš6u naših parametara kod 100 pacijenata prema kontrol noj grupi iz statis­ticke analize se vidi da postaji korelacija naših parametara (x2 = 39,2727 > 9,49, p < 0,05), tj. postaji ovisnost opacifikacije bilijarnog trakta sa aktivnosti parametara u serumu. Pri procjeni od­nosa opacifikacije bilijarnog trakta u komparaciji sa aktivnostima transaminaza (SGOT i SGPT), se vidi da postaji korelacija naših parametara (x2 = 161,37 > 15,55506, p < 0,05) odnosno postaji ovisnost stepena opacifikacije bilijarnog trakta u komparaciji kontrolne grupe sa posma­tranim pacijentima u korelaciji sa porastom ak­tivnosti naših parametara. Pri opacifikaciji bilijarnog trakta u odnosu na aktivnost alkalne fosfataze u serumu postaji za­visnost (x2 = 16,5634 > 9,49, p < 0,05). Ovisnost u opacifikaciji bilijarnog trakta izmedu pacijenta kontrolne grupe je signifikantna. Dalje, iz statis­ticke analize se vidi da postaji korelacija izmedu aktivnosti SGOT u serumu i opacifikacije bilijar­nog trakta kod pacijenata kod prve tri grupe. (x2 =77,7081 > 15,5506, p<0,05). lsto smo dobili i za SGPT (x2 = 86,6119 > 15,5506, p < 0,05). Po­ve6anjem SGPT dolazi do slabije opacifikacije bilijarnog trakta. Takoder i aktivnost alkalne fos­fataze u serumu je u korelaciji sa opacifikacijom bilijarnog trakta (X2 = 63,091 > 15,5506, p < 0,05) kod pacijenata prve tri grupe. Granicna. vrijednost za nivo aktivnosti SGOT u serumu u odnosu na opacifikaciju bilijarnog trakta je na nivou 18 mU/ml do 40 mU/ml ukore­laciji sa stepenom opacifikacije bilijarnog trakta pri cemu je p < 0,5. Granicna aktivnost alkalne fosfataze u serumu u odnosu na opacifikaciju bilijarnog trakta od 60 mU/ml-80 mU/ml. Pri tim velicinama postaji korelacija visine alkalne fosfataze u serumu sa opacifikacijom bilijarnog trakta, a p < 0,05. Diskusija -Metoda infuzione holegrafije kod nas je uvedena 1969. od Lovrincevi6a. Rosati (1972) istice uticaj vezivanja holetropnog kon­trastnog sredstva na serumu albumina, te hi­poalbuminemija može biti jedan od uzroka slabe opacifikacije albumina, te hipoalbuminemija može biti jedan od uzroka slabe opacifikacije bilijarnog trakta sa kontrastnim sredstvom. Lo­vrincevi6 (1975) istice vrijednost odredivanja pokazatelja stanja jetrenih funkcija i postavlja indikacije za infuzionu holegrafiju. Berk i Atkins (1977) su zapazili da slabi prikaz bilijarnog sistema kod pacijenata sa pove6anim vrijednostima transaminaza u serumu. Prate6i Lincender L.: Procjena ekskretorne sposobnosti hepatocita u prikazu bilijarnog trakta metodom infuzione holegrafije u korelaciji ... literaturu, a i na osnovu našeg iskustva, odlucili smo da evaluiramo vrijednosti transaminaza i alkalne fosfataze u serumu kod 100 pacijenata sa prisutnim oboljenjem hapatobilijarnog trakta. Došli smo do rezultata koji nam ukazuju da pa­stoji signifikantna korelacija izmedu visine ak­tivnosti naših parametara i opacifikacije bilijar­nog trakta. Za objektivizaciju naših razultata pa­cijente smo podijelili u cetiri grupe: pacijenti cetvrte grupe predstavljaju kontrolnu grupu. Naši rezultati su analizirani statistickom anali­zom metode X2 testa modifikovanom po Fien­bergu. Pri analizi vrijednosti transaminaza i al­kalne fosfataze prema opacifikaciji bilijarnog trakta kontrolne grupe prema naših 100 pacije­nata koji su imali izražene tegobe od bilijarnog trakta dokazali smo da postoji zavisnost naših parametara tj. visina aktivnosti transaminaza i alkalne fosfataze je u korelaciji sa opacifikaci­jom bilijarnog trakta. Takode posebno pri analizi odnosa oivoa transaminaza u serumu pacijenata prema ste­penu opacifikacije bilijarnog trakta, parametri su zavisni, tj. sa porastom transaminaza javlja se slabija opacifikacija bilijarnog trakta. Isto je do­kazano i za nivo alkalne fosfataze u serumu kod vrijednosti od 60 mU / ml. !spod te vrijednosti nema korelacije izmedu visi ne alkalne fosfataze i stepena opacifikacije bilijarnog trakta. Obzirom na sve do sada poznate parametre kao i na osnovu naših rezultata možemo slo­bodno konstatovati da pracenje svih parame­tara, narocito u klinickom radu, predstavlja nuž­nost za uspjeh prikaza bilijarnog trakta, a tirne i za donošenje dijagnoze. Sve ovo nije samo sebi cilj nego iskljuciva aplikativnost u radu da bi se lakše došlo do pozitivnog nalaza. Zakljucak -Na osnovu analize dobivenih re­zultata došli smo do sljedecih zakljucaka: -porastom aktivnosti transaminaza dolazi do slabije opacifikacije bilijarnog trakta kod infu­zione holegrafije, -promjena u opacifikaciji bilijarnog trakta se ne javlja pri aktivnosti SGPT 18mU/ml u se­rumu, -granicna vrijednost za alkalnu fosfatazu u serumu je 60 mU/ml, tek preko te vrijednosti ima uticaj na opacifikaciju, i -samo kod 9 % pacijenata infuzionom hole­grafijom nismo imali prikaz bilijarnog trakta. Sažetak Vizualizacija bilijarnog trakta metodam infuzione ho­legrafije ovisna o nizu parametara. Cilj našeg rada je bio da utvrdimo odnos naših parametara: alkalne fosfa­taze i transaminaza u serumu i opacifikacije bilijarnog trakta. Statistickom analizam naših rezultata dobili smo da su naši parametri ovisni i da opacifikacija bilijarnog trakta stoji u korelaciji sa visinom aktivnosti transami­naze i alkalne fosfataze u serumu. Adresa autora: Doc. dr Lidija Lincender, Institut -za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pi­jade 25, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 46-48, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO UCESTALOST KASKADNOG ŽELUCA U EPIGASTRICNOM SINDROMU CASCADE STOMACH FREQUENCY IN EPIGASTRIC SYNDROM Licanin Z. Abstract The recent literature shows two different attitudes to the place and role of cascade stomach in everyday clinical work. The attitudethat cascade stomach is one of the physiologic forms of stomach, without particular clinical importance, prevails. But, some authors report that cascade stomach is an anomaly, responsible for the appearance of stomach troubles, or of severe pathologic changes (volvulus, angina pectoris). During a period of two years (1985-1986), 430 patients were studied prospectivelly. Statistic analysis has shown that cascade stomach causes epigastric disorders (4,8 %). More pronounced forms of cascade deformity cause pain, nausea, meteorism pressure, and vomiting. The troubles are localized in the epigastrium and are more severe in the first hal! an hour after meal intake in the upright body position. Their intensity is in direct correlation with the degree of stomach deformity. UDC: 616.33-073.75 Key words: stomach-radiography, stomach diseases Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 49-52, 1988 Uvod -Frekvencija kaskadnog želuca se kre6e od 3 % (Kraus 1984, O sten sen 1983) do 13 % (Grunevski 1966) što je razlog cestog susre­tanja radiologa sa ovom formom želuca. Vrsta i intenzitet epigastricnih smetnji koje pacijenti sa kaskadnom formom želuca navode, uz istovre­meno normalan rendgenološki nalaz na želucu, upu6uju na mogu6u povezanost kaskadnog želuca i dispepsije. Kaskadni želudac se smatra jednim of fizio­loških oblika želuca koji nema poseban klinicki znacaj. Medutim ima mišljenja da on predstavlja želucanu anomaliju (Hafter 1978, Kalemba 1981, Nielsen 197 4, Ostensen 1983, Teodorovi6 1976) koja se manifestuje dispepsijom, a rijede i oz­biljnijim oboljenjima kao njegovom mogu6om posljedicom (Grunevski 1966, Kamcevski 1969, Massari 1967, Nigaglioni 1960, Rodriguez 1972, Zabel-Langhenning 1972). Za razjašnjenje etio­loške podloge kaskadnog želuca cesto se mora pri rendgenološkom pregledu pomenutog upo­trebiti antiholinergicno sredstvo (Grunevski 1966), a u svim nejasnim slucajevima treba ura­diti i gastroskopski pregled (Keller 1975). U cilju otklanjanja smetnji uglavnom se preporucuje higijensko-dijetetski režim ishrane, a samo kod tvrdokornih tegoba, mršavljenja i angine pekto­ris izazvanim kaskadnim želucem, u obzir dolazi operativna korekcija deformacije (Hafter 1978, Kalemba 1981, Nielsen 197 4, Nigaglioni 1960, Teodorovi6 1976). Ovim radom se željelo ispitati da li, i koliko kaskadni želudac ima udjela u ukupnoj patologiji kod pacijenata sa epigastricnim sindromom. Materija! i metode -Prospektivnim istraživa­njem u periodu od dvije godine (1985-1986) obradeno je 430 pacijenata koje smo podijelili na dvije grupe. Grupa I je brojala 310 pacijenata sa izraženim epigastricnim smetnjama, a grupa II je formirana od pacijenata bez epigastricnih smetnji i brojala je 120 ispitanika. Stepen izraže­n osti kaskadne forme može biti blag, srednji (Plavši6 1986) i veoma naglašen (slika 1) sa na­glašeno dilatiranim i dislociranim forniksom. Da bi ustanovili da li postoji povezanost izmedu in­tenziteta smetnji i stepena izraženosti kaskadne deformacije, blage i srednje forme kaskadu smo u radu oznacili kao kaskada 1 ° , a veoma na­glašene deformacije smo oznacili kao kaskada 11 ° . Posebno smo statisticki obradili pacijente koji poreci kaskadnog želuca nisu imali drugih rend­genološki evidentiranih promjena na gastro­duodenumu, a u cilju dobijanja što objektivnije klinicke slike. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Licanin Z,: Ucestalost kaskadnog želuca u epigastricnom sindromu Slika 1 -Naglašena kaskadna forma želuca (kaskada 11°) Fig. 1 -Pronounced cascade form of the stomach (cascade 11 °) Sve pacijente smo pregledali na savremenom dijagnostickom rendgen aparatu »Undistat«-u sa TV lancem i sa generatorom »Superix-1000«. Pregled gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta smo obavili tehnikom upotrebe dvojnog kon­trastnog sredstva (»Mixobara« i »Gastrovisona«) uz povremenu upotrebu antiholinergika (Busco­pana) kada je to stanje na želucu zahtijevalo. Pregled je izvršen u jutarnjim casovima na pra­zan stomak, a oslobadanje barijuma iz kaskad­nih fondusa smo vršili naginjanjem pacijenata na lijevo, desno i naprijed. Za procijenu rezultata rada odredeni su slje­deci parametri: -Zastupljenost kaskadnog želuca kod paci­jenata sa epigastricnim smetnjama. -Zastupljenost kaskadnog želuca kod paci­jenata bez epigastricnih smetnji. -Vrste i karakteristike epigastricnih smetnji kod pacijenata koji pored kaskadne forme nisu imali drugih evidentiranih promjena na želucu u rendgenološkom nalazu. Razultati su tabelarno prikazani i statisticki obradeni pomocu X2 i Koimogorov-Smirnovog testa. Rezultati -Analizom podataka sa tebele 1 vidi se znacajna prevalencija kaskadnih želu­daca kod ispitanika grupe 1, kako u broju tako i u zastupljenosti naglašene forme deformacije (8,7%) (tabela 1). Statisticki smo obradili pacijente koji osim kaskadnog želuca nisu imali istovremeno drugih rendgenološki evidentiranih promjena na želucu. Takvih ispitanika smo imali ukupno 25 to: sa naglašenim stepenom deformiteta bilo je njih 15, asa blažom formom (kaskada 1 ° ) njih 1 O. Statistickom obradom podataka sa tabele 2 dolazimo do zakljucka da kaskadni želuci sa izraženim stepenom deformacije uzrokuju na si­gnifikantnoj razi ni pojavu sljedecih smetnji: bola, muke, nadimanja, pritiska i povracanja. (tabela lzraženost tegoba u prvih pola sata po uzetom obroku je statisticki signifikantno u odnosu na ostale ispitivane vremenske intervale i to, kod naglašenog stepena kaskadnog želuca (tabela 3). Iz rezultata sa tebele 4 vidi se, da se smetnje kod naglašenog stepena kaskad nog želuca jav­ljaju pri uspravnom položaju tijela. Ukupan broj kaskadnih želudaca % Total number of cascade stomachs l.askada 1 ° 35 11,2% Grupa 1 Cascade 1 ° Group 1 Kaskada 11 ° 27 8,7% .Cascade 11 ° Kaskada 1 ° 9 7,5% Grupa II Cascade 1° Group II Kaskada 11 ° o 0,0% Cascade 11 ° Tabela 1 -Distribucija kaskadnih želudaca po broju i stepenu deformacije u obje grupe Table 1 -Distribution of cascade stomachs according to the number and degree of deformity in bolh groups Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 49-52, 1988 Licanin Z.: Ucestalost kaskadnog želuca u epigastricnom sindromu Simptomi Symptoms Kaskadni želuci Cascade stomachs 10 110 Ukupno Total Bol Pain 5 14 19 Pritisak Pressure 12 13 Muka Nausea 3 12 15 Povracanje Vomiting 2 9 11 štucanje Hiccup o 5 5 Žgaravica Pyrosis 7 8 Podrigivanje Eructation o 9 9 Nadimanje Meteorism 3 11 14 Tabela 2 Simptomi kod pacijenata sa kaskadnim želucem Table 2 -Symptoms in patients with cascade stomach Vrijeme nastanka Kaskadni želuci smetnji Ukupno Cascade stomachs Time troubles Total beginning 10 110 0-1/2h 1 13 14 1/2-3h 6 2 8 Preko 3h 1 o Over 3h Promjenljivo 2 o 2 Variable Tabela 3 -Vrijeme nastanka smetnji po uzetom obroku kod pacijenata sa kaskadnim želucem Table 3 -Time of troubles beginning after meal in patients with cascade stomachs Položaj tijela Kaskadni želuci Ukupno Body position Cascade stomachs Total 10 110 Uspravan 2 12 14 Upright Horizontalan 4 1 5 Horizontal Promjenljiv 4 2 6 Variable Tabela 4 -lzraženost smetnji u odnosu na položaj tijela kod pacijenata sa kaskadnim želucem Table 4 -Trouble presentation relating to the body position of patients with cascade stomach Radiol. !ugasi. 22 (suppl. V) 49-52, 1988 Diskusija -Razliciti stavovi o mjestu i ulozi kaskadnog želuca u literaturi uz cesto objek­tivnu nemogucnost odredivanja etiološkog tak­tora tokom pregleda kao i posljedicno neadek­vatna terapija pacijenata cine ga svojevrsnim radiološko-kllinickim problemom. Uvažavajuci podatke iz nekih medicinskih publikacija da kaskadni želudac uzrokuje dispepsiju, hipoaci­ditet želucanog soka, provocira nastanak hro­nicnog volvusa želuca, kao i ponekad anginu pectoris smatramo da se pacijenti sa ovom želucanom formom ne smiju zanemarivati. S ob­zirom da je kaskadna forma nekada uzrokovana malignim želucanim procesom, složili bi se sa mišljenjima autora o potrebi detaljnog pregleda želuca i njegove okoli ne svim modernim klinic­kim metodama u slucajevima dužeg perzisti­ranja smetnji (Grunevski 1966, Keller 1975). Iz rezultata ovog rada se vidi da se kaskadni želudac cešce (8,7%) nade kod pacijenata sa izraženim epigastricnim smetnjama, a u 4,8 % slucajeva je i sam uzrokom nastanka dispepsije. Smatramo da je za izraženu kaskadnu formu želuca karakteristican trias: epigastricne smetnje koje se javljaju unutar prvih pola sata od uzetog obroka u upsravnom položaju tijela. Prihvatljivo objašnjenje navedenog slijedilo bi iz konstatacije da ingestirani sadržaj u kaskad­nom fundusu koji je kao u »zamki«, refleksno izaziva nastanak niza simptoma (slika 2). Pome- Slika 2 -Retencija sadržaja u fundusu naglašene kaskadne forme želuca Fig. 2 -Retention of the content in fundus of a pro­nounced cascade stomach form Licanin Z.: Ucestalost kaskadnog želuca u epigastricnom sindromu nuti sadržaj ne može iz fundusa biti aktivno transportovan zbog poznatih anatomsko-fizio­loških karakteristika tog dijela želuca. Još uvijek je nepoznato da li posteromedijalni zid kaskad­nog fundusa trpi odredene promjene usljed dužeg i cešceg djelovanja hrane na njega, kao i to da li je suspenzorni aparat fundusa (ligg. phrenogastricum) intaktan kod kongenitalnih kaskadnih formi (Lind 1961, Malagelad 1979, Tkaczewski 1982). Zakljucak -Kaskadni želudac se cešce na­lazi kod pacijenata sa epigastricnim smetnjama, a u odnosu na frekvenciju kod pacijenata bez pomenutih smetnji. U 4,8 % slucajeva je i sam odgovoran za nastanak epigastricnih smetnji u vidu bola, muke, nadimanja, povracanja i pri­tiska. Tegobe se javljaju u prvih pola sata po uzetom obroku i izraženije su u uspravnom po­ložaju tijela. Intenzitet smetnji je ovisan o ste­penu kaskadne deformacije. Sažetak Uvidom u medicinsku literaturu koja se bavi anali­zom kaskad nog želuca namecu se dva razlicita stava o njegovom mjestu i ulozi u svakodnevnoj klinickoj praksi. Preovladava stav da je kaskadni želudac jed na od fizioloških formi želuca bez odredenog klinickog znacaja. Medutim ima i mišljenja da kaskadni želudac predstavlja anomaliju odgovornu za nastanak dispep­ticnih smetnji, a ponekad i ozbiljnijih patoloških prom­jena (volvulusa, angine pectoris). Prospektivnim istraživanjem u periodu od dvije go­dine (1985-1986) obradeno je 430 pacijenata, te na­kon statisticke analize dobijenih rezultata iz relevant­nih parametara konstatovano je: Kaskadni želudac ima udijela u ukupnoj patologiji epigastricnog sindroma (u 4,8 o/o bio je uzrokom nas­tanka epigastricnih smetnji). Naglašene forme kas­kadne deformacije uzrokuju pojavu bola, muke, nadi­manja, pritiska i povracanja. Smetnje su lokalizirane u epigastrijumu i izraženije su u prvih pola sata po uze­tom obroku u uspravnom položaju tijela. Njihov intenzi­tet je direktno zavisan od stepena izraženosti kaskad­nog deformiteta želuca. Adresa autora: Dr Zoran Lican in, Institut za radiolo­giju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo. Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 49-52, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PRIMJENA UL TRAZVUKA U DIJAGNOSTICI OBOLJENJA ŽUCNOG MJEHURA 1 AKUTNIH STANJA DESNOG KRANIJALNOG KVADRANTA ABDOMENA UL TRASOUND IN DIAGNOSTICS OF GALLBLADDER ANO ACUTE CONDITIONS OF ABDOMINAL RIGHT CRANIAL QUADRANT Miric S. Abstract-After the installing of ultrasonographic (US) compound unit in 1978., during the first study (1980) of 694 patients, in 95,6 o/o of cases the gallbladder was visualized. In the second study (1982) including 330 patients, visualization was achieved in 99,1 %. The investigations confirmed the advan­tages of US over cholegraphic methods and computed tomography (CT) in biliary tract diseases. The percentage (48,2 %-90,2 %) of cholelithiasis, diagnosed by US, depended on the sample group. Depending on the sample group, utilizing US compound unit, the safety of US in cholelithiasis was 93,9 o/o with 3,5 o/o false-negative and 2,5 o/o false positive findings. Findings were confirmed surgically. In obstructive icterus, US diagnosis of the presence of obstruction was confirmed in 100 o/o of cases, as well as the safety in !iver tumor and pancreatic cyst detection as the cause of obstruction. US safety in choledocholithiasis was 80%, and in pancreatic tumors 700%. Based on the results, the author concluded that US is the first and the method of choice in biliary system diagnostics and first and filter method in acute conditions of the upperabdomen. UDC: 616.366-073:534-8 Key words: gallbladder diseases, ultrasonic diagnosis Orig. sci: paper Radio(. lugosl. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 Uvod -Na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu uvedena je ultrazvucna dijagnostika krajem 1978. godine. lako je ultrazvucna (UZ) dijagnostika, kao i kompjuterizirana tomografija (CT), digitalna metoda koja ima mogucnost sli­kovnog prikaza strukture parenhimatoznih or­gana, njezin put do široke primjene, bio je dug i naporan. U vrijeme uvodenja UZ dijagnostike rezolucija i izgled ultrazvucne slike bili su daleko slabiji, manje razumljivi, pa tirne i manje vjero­dostojni od CT-a, koji je istovremeno uveden na Institutu. Stoga je sve što se na ultrazvucnoj dijagnostici uvodilo trebalo dokazivati cinjenicama. Tako je spontano iz tekuceg posla došlo do izrade ma­gistarskog rada pod nazivom »Primjena ultra­zvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura« 1980. godi ne, a poslije do doktorske disertacije »Mogucnosti ultrazvucne dijagnostike kod akutnog stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena«, 1982. godine. Ciljevi ispitivanja-U ocjeni »Primjena ultraz­vuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura« postavljeno je za cilj da se u tadašnjim uslovima i s postojecom aparaturom odredi: 1. koliki je stepen vizualizacije žucnog mje­hura; 2. kolika je vrijednosti UZ dijagnoze u dija­gnostici oboljenja žucnog mjehura u odnosu na holegrafske metode; 3. da li UZ dijagnostika može zamijeniti stan­dardne radiološke metode; 4. koje mjesto UZ dijagnostika zauzima u re­dosljedu postojecih metoda ispitivanja. U ocjeni »Mogucnosti dijagnostike kod akut­nog stanja desnog kranijalnog kvadranta abdo­mena« (DKKA) postavljeno je da se: 1. utvrdi širina primjene UZ dijagnostike kod oboljenja organa DKKA; 2. utvrdi sigurnost UZ dijagnoze u dijagnostici holelitijaze; 3. utvrdi mogucnost UZ dijagnostike u dija­gnostici opstruktivnog ikterusa; 4. utvrdi mogucnost UZ dijagnostike u odnosu na druge metode pregleda; 5. utvrdi mjesto UZ dijagnoze u dijagnostici oboljenja organa DKKA. Metode rada -U ispitivanju »Primjena ultra­zvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura« kao i »Mogucnosti ultrazvucne dijagnostike kod akutnog stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena« korišteni su aparati firme Siemens » Tomoson« sa staticnom sli kom s A i B-metom Received: September 20, 1988 -Acepted: September 27, 1988 Miric S.: Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena Slika 1 -Staticni sken na compound aparatu, uzdužni presjek: H -jetra, CH -žucni mjehur, K -kamenci, As -akusticna sjena Fig. 1 -Static scan on a compound unit, longitudinal section: H -liver, Ch-gallbladder, K-Stones, As­acoustic shadow i sivom skalom i sondom od 2,25 mHz (Slika 1). » Tomoson« je služio za osnovni ehotomografski pregled, a kao dopuna »Vidoson 735« prototip real -tirne aparata sa snopom od 2,4 MHz. »Vi­doson« je imao veoma slabu sliku s grubim od­jecima i velikom nespretnom sondom s vode­nom kup kom promjera oko 35 cm, a služio je kao ehoskopija za brzu orjentaciju (slika 2). Slika 2 -Dinamicni sken na real-tirne aparatu, po­precni presjek: H -jetra, CH -žucni mjehur, K -kamenac, R -desni bubreg, As -akusticna sjena Fig. 2 -Dinamic scan on a real-tirne unit, transversal section: H -liver, CH -gallbladder, K -stone, R ­right kidney, As-acoustic shadow Indikacije za ultrazvucni pregled žucnog mje­hura i desnog kranijalnog kvadranta abdomena bila su oboljenja žucnog mjehura i akutna stanja izazvana bilijarnom kolikom, akutnim holecistiti­som, ikterusom, zatim stanje s nedovoljno dife­renciranom klinickom slikom. Ultrazvucna dija­gnostika je korištena uglavnom kao komplemen­tarna metoda holegrafskim metodama: peroralnoj holecistografiji, intravenoznoj i infu­zionoj holegrafiji. U slucajevima kada se nisu mogle primjeniti holegrafske metode, povišen bi­lirubin, osjetljivost na kontrastno sredstvo ili su bile kontraindicirane: trudnica, teška klinicka stanja -korištena je samo ultrazvucna (UZ) di­jagnostika. Kako do sada nisu dokazana štetna djelovanja ultrazvuka, UZ dijagnostika je korištena bez ogranicenja. Limitiraju6i faktori su op6e poznati: mogu6nosti aparata, konsitutcija bolesnika, aerokolija i adipoznost. Priprema se preporuca kod stanja kada je mogu6e. Bolesnik treba da ne uzima hranu 6-8 sati prije pregleda da žucni mjehur bude pun, a želudac prazan. U hitnim slucajevima se ne in­sistira na pripremi. Statisticka analiza je raciena na racunaru POP 11 E 1 O na programskom jeziku BASIC po metodi Finberga modificiranim X2 testom dvodimenzio­nalnim tabelama. Nivo signifikantnosti je odrecien s P = 0,05. Klinicki material -lspitivanje »Primjena ul­trazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehu­ ra« obuhva6a 694 bolesnika podjeljenih u 4 grupe: 1 grupa -342 bolesnika s bilijarnim tego­bama, bez holegrafskih pretraga, UZ je prva me­toda pregleda II grupa -217 bolesnika s bilijarnim tego­bama, s holegrafskim prikazom žucnog mjehura III grupa -84 bolesnika s bilijarnim tegobama, bez holegrafskog prikaza žucnog mjehura IV grupa -51 osoba, kontrolna grupa, bez holegrafskih metoda. Nacin pri preme za pregled ispitivan je na grupi od 153 bolesnika: 1. 89 bolesnika, priprema dan prije pregleda na nemasnoj dijeti, na dan pregleda na tašte 2. 41 bolesnik, na dan pregleda je bio na tašte 3. 23 bolesnika nisu se pripremali za pregled lspitivanje »Mogu6nosti ultrazvucne dijagnos­tike kod akutnog stanja desnog kranijalnog kva­dranta abdomena« izvršeno je na 330 bolesnika, koji su zbog akutnog stanja oboljenja DKKA hospitalizirani na Klinici za abdominalnu hirur­giju u Sarajevu. Bolesnici su podjeljeni u 4 grupe prema uputnim dijagnozama. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 Miric S.: Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena l. grupa -80 bolesnika s klinickom slikom upale II grupa-51 bolesnik s klinickom slikom hole­litijaze III grupa -61 bolesnik s klinickom slikom ikterusa IV grupa -138 operiranih bolesnika s dija­gnozama iz grupe 1, II i III. Rezultati -Prema postavljenim ciljevima u »Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura« holegrafski nalazi su dobijeni samo kod II grupe od 217 bolesnika. U I grupi holegrafske metode nisu radene jer je UZ dija­gnostika bila prva metoda pregleda, u III nije dobijen holegrafski prikazžucnog mjehura. Kon­trolna IV grupa nije imala tegobe i nije bilo etic­kog opravdanja da se holegrafske metode rade. Rezultati holegrafskih pregleda prikazani su na tabeli 1. Zbog klinicke važnosti, a i tadašnjih mogu6nosti, izdvojena je holelitijaza od drugih oboljenja žucnog mjehura: upale, morfoloških i funkcionalnih promjena itd. Sigurne dijagnoze holelitijaze izdvojene su od nesigurnih nalaza zbog slabog kontrastnog prikaza žucnog mje­hura, superpozicije zraka iz crijeva i drugo, kako je bio u radiološkom nalazu koji su bolesnici donosili, znaci iz svakodnevne prakse. Ova pod­jela je ucinjena zbog uporedivanja s UZ nala­zima kod kojih nije bilo suspektnih nalaza holeli­tijaze. Dijagnoza Diagnosis Broj Number o/o --- Holelitijaza Cholelithiasis 42 19,4 Iz tabele 1 se vidi da je holegrafski bila dija­gnosticirana holelitijaza u grupi 11, kod ukupno 43,0 % bolesnika, a samo kod 19,4 % pouzdano. Ultrazvucni nalazi su prikazani na tabeli 2. Nemogu6nost prikaza žucnog mjehura kod ispi­tanih 694 bolesnika je u prosjeku iznosi la 4,4 %, odnosno vizualizacija je 95,6 %. Vizualizacija žucnog mjehura u odnosu na pripremu boles­nika pri je UZ pregleda u grupi od 153 bolesnika u prosjeku je iznosila 94,1 % i najbolja je bila kod 23 bolesnika koji nisu imali nikakve pripreme za pregled. Holelitijaza je ultrazvukom dijagnosticirana u prosjeku kod 52,9 % bolesnika, ali se razlikuje po grupama. U grupi kod koje je UZ dijagnostika bila prva metoda pregleda bilo je 48,2 % holeliti­jaza. U grupi kod koje je UZ dijagnostika koriš­tena poslije holegrafske trijaže bilo je 64,5 % i Susp. holelitijaza Suspected cholelithiasis 65,4% holelitijaza. U grupi bolesnika bez bilijar­ 33,6 nih tegoba nadeno je 13,7% holelitijaza. Druga oboljenja lspitivanje »Mogu6nosti ultrazvucne dijagnos­ 67 30,9 Other diseases tike kod akutnog stanja desnog kranijalnog kva­ Uredan Normal dranta abdomena« obuhvatilo je promatranu 16,1 grupu od 3254 bolesnika koji su od raznih obo­ ljenja lijeceni na Klinici za abdominalnu hirurgiju Ukupno 217 100,0 Tota! Sarajevo. Oboljenja DKKA imalo je 1298 boles­nika ili 39,9 % ioni su bili kandidati za ultrazvucni Tabela 1 -Holegrafski nalazi II grupe pregled. Prikaz žucnog mjehura u cijeloj grupi Table 1 -Cholegraphic findings in group II iznosio je 99, 1 %. Nalaz Finding l. II. Grupe Groups III. IV Ukupno Tota! Holelitijaza 165 140 55 7 367 Cholelithiasis 48,2 o/o 64,5 o/o 65,5% 13,7% 52,9 o/o Druga oboljenja 73 31 14 11 199 Other diseases 21,4 o/o 14,3% 16,7% 21,6% 18,6% Uredan 88 39 10 30 167 Normal 27,7% 18,0 o/o 11,9% 58,8% 24,1 o/o Neprikazan ž. mj. 16 7 5 3 31 Unvisualized gallbaladder 4,7 o/o 3,2 o/o 5,9% 5,9% 4,4 o/o Ukupno Tota! 342 217 84 51 694 Table 2 -Ultrazvucni nalazi po grupama ispitanika Table 2 -Echographic findings according to the groups of patients Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 Miric S.: Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena OP uz Nalaz US Finding Br o/o Br No o/o No Kamenac u žuc. vodu 4 10,5 10 26,4 Bile duet stone Tumor gušterace 18 47,4 14 36,4 Pancreatic tumor Pancreatic cyst Tumor jetre Cista gušterace 2 2 Liver tumor Skleroza papile Papillary sclerosis Kamenac u žuc. mjehuru Gallbadder stone 4 10,5 4 10,5 2 o o 8 21,0 8 21,0 38 100,0 38 100,0 Tabela 3 -Operacioni i ultrazvucni nalazi kod 38 bolesnika s opstrukcionim ikterusom IV B grupe Table 3 -Surgical and ultrasonographic findings in 38 patients with obstructive icterus -group IV B Uporedujuci uputne, otpusne i ultrazvucne di­jagnoze grupa 1, II i III gotovo da nema korelacije, posebno kod nalaza holelitijaze. U IV grupi koji cine operirani bolesnici postoji potpuno sla­ganje ultrazvucnog nalaza i otpusne dijagnoze postavljene na odnosu operacionog nalaza kod akutne i kronicne upale žucnog mjehura, holeliti­jaze, tumora jetre, a nešto manje kod tumora guštera6e i oboljenja holedokusa. Rezultati provjere sigurnosti ultrazvucne dija­gnostike na osnovu operacionih nalaza IV grupe prikazani su na tabeli 3. IV grupa sa 138 boles­nika podijeljena je u podgrupu A, u kojoj su upo­redivani nalazi žucnog mjehura i vodova, i pod­grupu B u kojoj su bolesniki imali izražen ops­trukcioni ikterus. Ultrazvukom je holelitijaza dijagnosticirana kod 90,2 o/o operiranih boles­nika, a operaciono nadena kod 91, 1 o/o bolesnika. Podudarnost postaji i u dijagnostici kronicne upale stijenke žucnog mjehura, dok se nalazi ultrazvuka i operacionog nalaza slabo slažu kod akutne upale i ocjene velicine žucnog mjehura koja je vremenski vrlo varijabilna. Holedoholiti­jaza je ultrazvucno dijagnosticirana kod 6,6 o/o bolesnika, a operaciono nadena kod 16,2 %. Ta­koder nema slaganja u ocjeni širine žucnog voda. Sigurnost ultrazvuka u dijagnostici holelitijaze bila je 93,9 %. Lažno negativnih nalaza bilo je 3,5 o/o i lažno pozitivnih 2,5 o/o slucajeva. Komparacija operacionih i ultrazvucnih na­laza kod 38 bolesnika s opstrukcionim ikterusom prikazana je na tabeli 3. Vidi se da postaji pot­puno slaganje u dijagnostici tumora jetre 10,5 o/o i ciste gušterace 5,3 o/o kao uzroka opstrukcije. Medutim UZ dijagnostika nije bila toliko pouz­dana ako je uzrok opstrukcije kamenac u žucnom vodu ili tumor gušterace. Sigurnost u dijagnostici uzroka opstrukcije kod holedoholiti­jaze bila je 80,0 %, a kod tu mora gušterace 70 %. Senzitivnost holedoholitijaze bila je 40,0 %, a tu­mora gušterace 61, 1 %. Specificnost holedoholi­tijaze kao i tu mora gušterace iznosi la je 76,9 %. lstovremeno su vršena uporedna ispitivanja drugih dijagnostickih metoda u odnosu na UZ dijagnostiku u grupama koje su imale hole­grafske nalaze, nalaz CT-a i patohistološki na­laz. U grupi od 193 bolesnika imalo je pored UZ nalaza i nalaze holegrafije. Holegrafski je dobi­jen prikaz žucnog mjehura kod 75/193 pregleda ili 38,9 %, a UZ dijagnostikom 191 /193 ili 99,1 %. Obrn ut je odnos kod prikaza žucnih vodova: ho­legrafski je 79/193 ili 40,9 %, a ultrazvukom 54/193 ili 28,1 %. Uporedivanje nalaza CT-a i UZ dijagnostika u grupi od 87 bolesnika utvrdeno je da se žucni mjehur može lakše prikazati ultrazvukom 87 /87, a CT-om 68/87. Jednaka je bila mogu6nost pri­kaza proširenih žucnih vodova kod obje metode. Dijagnostika holelitijaze ultrazvukom bila je u 34 a CT-om u 1 O slucajeva. Pove6ana gustina žuci nadena je kod 34 bolesnika CT-om, a kod 9 bolesnika ultrazvukom. UZ dijagnostika nije pokazala nikakvu podu­darnost s patohistološkim nalazima kao ni ope­racioni nalazi kod akutne, kronicne upale, fleg­mona, gnojnog sadržaja itd. Doduše grupa koja je imala sva tri nalaza bila je mala i statisticki nesignifikantna. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 Miric S.: Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena Diskusija -Mogu6nost prikaza žucnog mje­hura odnosno njegova vizualizacija je os­novni preduvjet dijagnostike patoloških, a i fizio­loških stanja. U prvom ispitivanju 1980. godine dobijena je vizualizacija žucnog mjehura kod 95,6 o/o bolesnika, a u dal jem ispitivanju 1982. godine 99,1 %, premda su oba ispitivanja vršena na istoj aparaturi i to sa staticnim skeniranjem. Tehnološke mogu6nosti aparata su osnovni preduvjet i dijagnostickih mogu6nosti, ali znacajno je i iskustvo. To ilustriraju i podaci iz literature. Do ust je ima o vizualizaciju 92 %, Prlan 94 %, izmedu 95 o/o i 96 o/o imali su Gosin k i Weissberg, dok Wilson iznosi rezultat od 98 %. Vizualizacija žucnog mjehura ni u jednom ispiti­vanju nije ovisna o teži ni oboljenja, jer je cak bila manja u grupi bolesnika bez bilijarnih tegoba. Ne ovisi ni o nacinu pripreme. Bitni faktori za vizua­lizaciju su bili položaj žucnog mjehura zavisan o konstituciji i aerokolija kao otežavaju6i faktor. Uporedivanje holegrafskih nalaza i nalaza ul­trazvucne dijagnostike daje ultrazvuku nesum­njive prednosti: prvo po jednostavnosti i brzini primjene drugo nema joniziraju6eg zracenja ni rizika od kontrastnog sredstva; tre6e nema ogranicenja vizualizacije u odnosu na apsorp­ciju kontrastnog sredstva u crijevima ili funkciju jetre i visinu bilirubina u krvi kao kod holegrafija; cetvrto mogu6nost uocavanja patoloških sups­trata ultrazvukom je daleko veca i bolja. Jedan od znacajnih parametara za to je dijagnostika holelitijaze, koja predstavlja cest dijagnosticki i terapijski problem. Postotak holelitijaze nije samo odraz uspješnosti dijagnostike, ve6 prvenstveno ovisi o uzorku bolesnika koji se ispi­tuje. Sigurnost ultrazvuka u dijagnostici holelitijaze na osnovu operacionih nalaza u drugom ispiti­vanju bila je 93,9 %. U literaturi u to vrijeme si­gurnost ultrazvuka u dijagnostici holelitijaze bila je 73-97 %. u svojim radovima autori navode rezulktate na pr. Fuckar -73,3 %, Wilson ­90%, Weissberg, Brinar 93%, Andereg, Mcin­tosh -95 %, Curati 97 %. U grupi bolesnika s opstrukcionim ikterusom 100,0 o/o je potvrdeno postojanje opstrukcije, ali je diferenciranje uzroka opstrukcije razlicito za­visno o prirodi opstrukcije. Sigurnost UZ dija­gnostike u otkrivanju tumora jetre i ciste gušte­race kao uzroka opstrukcije bila je 100,0 %. Kod holedoholitijaze sigurnost UZ dijagnostike je iz­nosila 80,0 %. Uporedenje ultrazvucnih nalaza s holegrafs­ kim i nalazima CT-a idu na njihovu štetu. Mo­ gu6nost prikaza i dijagnostika žucnog mjehura holegrafski u ispitivanoj grupi bila je 38,9% u odnosu na 99, 1 o/o UZ nalaza. Prikaz žucnih vo- Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 dova holegrafski bio je bolji 40,9 o/o u odnosu na 28,1 o/o ultrazvucnih, ali je tada kod postoje6ih aparata bilo neuporedivo teže diferencirati žucne vodove nego danas. U odnosu na CT na­laze ultrazvukom se i kod tadašnjih aparata la­kše i bolje dobila vizualizacija žucnog mjehura i diferencirao sadržaj u lumenu. Budu6i da se CT­om mjeri gustina sloja, samo se ve6i i anorganski kamenci jasno vide, a sve ostalo se prezentira kao pove6ana gusto6a žuci. Neslaganje i opera­cionih i UZ nalaza s patohistološkim vjerovatno je neuspjelo, jer nije radeno prospektivno i s odredeno diferenciranim parametrima, iako su i drugi autori imali slicna iskustva. Prema izvršenoj analizi 1981. god. 40 o/o bo­lesnika na Klinici za abdominalnu hirurgiju bili su potencijalni korisnici UZ dijagnostike, a od njih je samo svaki cetvrti bio upu6en na UZ pre­gled. Utvrdeno je da nema korelacije izmedu ultrazvucnih nalaza i otpusnih dijagnoza kod neoperiranih bolesnika, to znaci da ultrazvucni nalazi nisu smatrani za vjerodostojne iako po­stoji slaganje u grupi operiranih bolesnika gdje je sigurnost ultrazvuka potvrdena. Ali to je sada prošlost. Prošlost je i ispitivanje vizualizacije žucnog mjehura i vodova koje je svojevremeno bilo novost u dijagnostici, ali ga je vrlo brzo pre­gazilo vrijeme uvodenjem real-tirne aparata. Tehnologija je imperativno nametnula nova saz­nanja. Potvrdila se izreka Gorkog da su »sve nove istine stvorene na pepelu starih«. Odredivanje mogu6nosti UZ dijagnostike kod akutnog stanja DKKA nedvosmisleno je potvr­dilo njezin znacaj kao prve i filter metode, koja je primjenjiva i kod traumatskih i drugih urgentnih stanja cijelog abdomena. Zakljucak -Od uvodenja ultrazvucne dija­gnostike 1978. godine na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu prošla je decenija u kojoj se od compound aparata došlo do najsavremeni­jih real-time-a s elektronskim sondama i od pocetnih iskustava i dokazivanja vrijednosti ul­trazvucne dijagnostike do stanja kada je ona neophodna i neprikosnovena u dijagnostici he­patobilijarnog sistema kako u klinickoj tako i u ambulantnoj praksi. U pocetku bio je uspjeh pri­kazati žucni mjehur dok je uvodenje real-tirne aparata iskljucilo taj problem. lspitivanjem je dokazana velika sigurnost u dijagnostici holelitijaze i utvrdivanju opstrukcije bilijarnog sistema. Takoder je dokazana znacajna prednost ultrazvucne dijagnostike bili­jarnog sistema u odnosu na holegrafske metode, kao i kompjuteriziranu tomografiju. Stoga je ul­trazvucna dijagnostika bila preporucena kao prva metoda i metoda izbora pregleda bilijarnog Mirit S.: Primjena ultrazvuka u dijagnostici oboljenja žucnog mjehura i akutnih stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena sistema i to je u proteklom periodu i ostvareno. Na osnovu ispitivanja uzroka akutnog stanja desnog kranijalnog kvadranta abdomena doka­zane su mogucnosti i prednosti da UZ dijagnos­tika bude prva i filtar metoda, koja ce usmjeriti bolesnika na adekvatnu i najbržu dijagnostiku. Sažetak Nakon uvodenja UZ dijagnostike 1978. godine, u prvom ispitivanju 1980. godine na 694 bolesnika, dobi­jenaje vizualizacija žucnog mjehura compound apara­tom kod 95,6 o/o bolesnika. U drugom ispitivanju 1982. godi ne na 330 bolesnika na istom aparatu vizualizacija je bila 99,1 o/o. lspitivanja su potvrdila prednost ultra­zvucne dijagnostike nad holegrafskim metodama i CT-om kod oboljenja bilijarnog sistema. Postotak ho­lelitijaze dijagnosticiran ultrazvukom, zavisi o uzorku grupe i iznosio je od 48,2 o/o do 90,2 o/o ispitivanih. Si­gurnost ultrazvuka s compound aparatom na osnovu operacione provjere kod holelitijaze bila je 93,9%, sa 3,5 o/o lažno negativnih i 2,5 o/o lažno pozitivnih nalaza. Kod opstrukcionog ikterusa operaciono je 100 o/o pot­vrdena UZ dijagnoza postojanja opstrukcije, isto tako i 100 o/o sigurnost u otkrivanju tumora jetre i ciste gušte­race kao uzroka opstrukcije. Sigurnost ultrazvuka kod holedoholitijaze iznosi la je 80,0 o/o, a tu mora gušterace 70 o/o. Na osnovu rezultata zakljuceno je da je UZ dijagnos­tika prva metoda i metoda izbora za dijagnostiku bili­jarnog sistema i prva i filtar metoda kod akutnih stanja gornjeg abdomena. Adresa autora: Dr Slavica Miric, Institut za radiolo­giju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo. Radio!. !ugasi. 22 (suppl. V) 53-58, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO TOMODENZITOMETRIJSKA EVALUACIJA INDEKSA VELICINE PANKREASA TOMODENSITOMETRIC EVALUATION OF THE SIZE INDEX OF PANCREAS Lincender L. Abstract -In the study we measured the size of pancreas in 350 patients. Out of that number, 100 patients without clinical or laboratory signs of the lesion represented the control group l. The remaining 250 patients had signs of pancreatic disease. Comparing our parameters with the sizes of diseased pancreas, we found significant differences in sizes in relation to the group l. The measurement of the pancreas can detect or eliminate the presence of pancreatic disease. CT, as a diagnostic method, presents an important improvement in the diagnostics and differentiation between normal and disea­sed pancreas. UDC: 616.37-073 Key words: pancreatic diseases, densitometry, tomography Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 59-61, 1988 Uvod -Kompjuterizirana tomografija nam daje uvid u pankreas kakav do sada nismo imali. Do sada smo procjenu velicine pankreasa vršili indirektno na osnovu promjena na susjednim organ ima. Koristeci se CT odnosno podacima sa diskete vršili smo sekundarno evaluiranje ve­licine pankreasa na Evaluskopu. Cilj istraživanja ovog rada je: -da se prikaže normalna anatomija pan­kreasa i njegove varijacije na CT sloju, -da se pokuša odrediti koje su to normalne velicine pankreasa, -komparacije tih velicina sa velicinama obo­ljelog pankreasa, -da se ustanovi koje su to velicine koje uka­zuju na oboljenje pankreasa, -da se pomocu savremene statisticke obrade vrednuju dobiveni rezultati i odrede si­gnifikantne selektivne velicine normalnog pan­kreasa. Da bi došli do tih vrijednosti velicine smo kom­parirali sa odabranim parametrima. Klinicki material-U klinickom materijalu ko­rišten je svakodnevni klinicko-ambulantni mate­rija!. U periodu 1981 / 82 godi ne pregledano je i se­kundarno evaluirano 350 pacijenata. 1 grupa od 100 pacijenata su pacijenti koji nemaju tegoba od strane pankreasa.11 grupa su pacijenti koji su imali manje tegoba od strane pankreasa, ali kli­nicki i laboratorijski nalazi su bili uredni.11I grupa su pacijenti koji imaju izražene tegobe od strane pankreasa, a klinicki i laboratorijski nalazi su bili patološki. IV grupa su pacijenti sa izraženim ikte­rusom. Metod rada -U metodu rada iznosimo da smo sve pacijente prvo pregledali na CT-u pod istim uslovima, a potom sekundarno evaluirali istom tehnikom. Na taj nacin smo dobili parame­tre koje smo kasnije komparirali, a dobivene re­zultate statisticki obradili. Aparat na kome smo vršili primarno ispitivanje je »Somatom SF« -»Whole body scanner«. Sekundarna evaluacija sa diskete je vršena na Evaluskopu, gdje smo mogli mjeriti velicine svih uzetih parametara. Svi pacijenti su pregledani istom tehnikom uz aplikaciju kontrasta per os i i.v. u vidu bolusa. Obicno nikakva posebna priprema za pregled nije potrebna. Kao kontrastno sredstvo koristili smo 2 % rastvor Gastrografina za per os, a i.v. smo aplicirali 60ccm Telebrixa. !mali smo 1 O parametara koje smo komparirali sa velicinama normalnog pankreasa tj. l grupom, Received: September 20, 1988-Accepted: September 27, 1988 59 Lincender L.: Tomodenzitometrijska evaluacija indeksa velicine pankreasa zatim velicinama patološki promijenjenog pan­kreasa kod pacijenata ostale 3 grupe. Osim toga komparirali smo odnose velicina meciu grupama i I grupu sa ostale 3 grupe. Vrednovanje dobivenih rezultata izvršili smo savremenim metodama statistike. Korištena je metodologija višedimenzionalnih tabela, koju je implantirao Fienberg (1977). U radu smo uglav­nom koristili analizu dvodimenzionalnih tabela. Testiranje signifikantnosti po ovoj metodologiji vršeno je na osnovu X2 testa. Obrada podataka vršena je na mini racunaru POP 11 E 10. Rezultati-Za I grupu pacijenata smo odredili prosjecnu velicinu dužine pankreasa, srednju vrijednost i standardnu devijaciju. Takocier smo odredili iste velicine i za AP dijametar glave, trupa i repa pankreasa X dužina pankreasa 136,094 mm u standardna devijacija 16,4621 mm interval standardne vrijednosti dužine pan-kreasa je od = 120 do 152 = (66 %). Procjena velicine AP dijametra glave pan-kreasa X 23,7 mm u 3,08383 mm interval standardne vrijednosti 20,5 do 26,8 (66%). Procjena AP dijametra trupa pankreasa X 20,82 mm u 2, 71065 mm interval standardne vrijednosti AP dužine trupa normalnog pankreasa je od 18,0 do 23,5 (66%) Procjena AP dijametra repa pankreasa X 16,69 mm u 2,6408 mm interval standardne vrijednosti odnosno pros­jecne velicine je od 14,0 do 19,3 (66 %). Procjena odnosa: U procjeni odnosa velicine pankreasa meciu grupama dobili smo da su ve­licine zavisne p < 0,05, postoji signifikantna raz­lika meciu grupama. Procjenom velicine AP dijametra glave pan­kreasa I grupe sa ostale III grupe vidimo da su velicine zavisne sa najve6im nivoom signifi­kantne razlike izmeciu velicina I i III grupe p<0,05. Kod AP dijametra trupa pankreasa velicine su zavisne sa najve6im nivoom signifikantne razlike kod odnosa I sa III grupom p < 0,05. Takocier i kod AP dijametra repa pankreasa velicine su zavisne jer je p < 0,05, a nivo signifi­kantnosti najizraženiji u odnosu I i III grupe. U komparaciji distance pankreasa sa trupom L-2 velicina je zavisna samo u odnosu I sa III grupom i P < 0,05 a kod II i IV grupe u odnosu sa 1 velicine su nezavisne p > 0,05. Kod analize distance pankreasa sa abdomi­nalnom aortom velicina je nezavisna u odnosu 1 sa II grupom p > 0,05. Visoki nivo signifikantne razlike prisutan u od­nosu I sa III grupom, a nizak u odnosu I sa IV grupom p < 0,05. AP i LL dijametar abdomena u komparaciji meciu grupama pokazuju nizak nivo signifi­kantne razlike u velicini. Volumen abdomena u komparaciji velicina meciu grupama ne pokazuje zavisnost velicina, a p>0,05. Volumen pankreasa u komparaciji I sa ostale 3 grupe pokazuje zavisnost velicina tj. p<0,05 a nivo signifikantne razlike najviši u odnosu I sa III grupom. U komparaciji odnosa AP dijametra glave, trupa i repa pankreasa i to odnosa I sa ostale tri grupe, prema velicini L-2 i abdominalne aorte p<0,05, a velicine su zavisne uz najve6i nivo signifikantne razlike za odnos I sa III grupom. Odnos AP dijametra glave, trupa i repa pan­kreasa prema AP i LL dijametru abdomena po­kazuje ovisnost za odnos 1: III i 1: IV grupi p < 0,05, dok 1: II grupi p > 0,05 i velicine su nezavisne za glavu i trup. U procentualnom odnosu volumena pan­kreasa i volu mena abdomena za velicine odnosa 1 sa II grupom p > 0,05 velicine su nezavisne, a za III i IV grupu su zavisne p < 0,05. Diskusija -Mogu6nost tomodenzitometrijs­kog mjerenja velicina pankreasa, iskoristili smo da precizni je odredimo velicine normal nog pan­kreasa, tj. da odredimo selektivnu velicinu pan­kreasa odnosno interval standardne vrijednosti pankreasa na transverzalnom presjeku CT, za­tim srednju vrijednost i standardnu devijaciju. Uporeciujuci ove rezultate sa rezultatima iz litera­ture vidimo da su naši rezultati podudarni sa rezultatima Kreela et al. (1977) osim razlike za 1,6 mm u velicini AP dijametra repa pankreasa. Haage et al. (1977) govore o velicinama pan­kreasa u komparaciji sa velicinama trupa L-2 kralješka. Kreel et al. (1977) istice da velicine koje navodi Haaga et al. (1977) nisu korelativne sa njegovim jer nije bilo osvrta na elemente koji komplikuju mjerenje pankreasa na CT sloju, a to su vasku­larne strukture. Naši parametri pokazuju najveci nivo signifi­kantne razlike u velicinama pri komparaciji I sa III grupom, a to su bili pacijenti koji su imali klinicke i laboratorijske znake lezije pankreasa. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 59-61, 1988 Lincender L.: Tomodenzitometrijska evaluacija indeksa velicine pankreasa Prema torne mjerenje velicine pankreasa na CT-u kod pacijenata sa abdominalnim tego­bama može da ukaže ili iskljuci eventualno obo­ljenje pankreasa. Stephens et Sheedy (1979) smatraju da je odredivanje velicine pankreasa od velikog znacaja na CT dijagnostici pan­kreasa, jer kako upalni, tako i neoplazme, do­vode do promjene u velicini žlijezde. Ako klinicki i laboratorijski imamo znake lezije pankreasa, CT daje uvid u stepen proširenosti bolesti, kao i širenje prema okolnim organima. Pored brojnih radioloških metoda pregleda koje su manje ili više samo indirektno ukazivale na stanje pankreasa, možemo reci da CT daje najbolji uvid kako u položaj, velicinu, konture i u odnose pankreasa prema okolnim anatomskim strukturama. Prema dobivenim rezultatima se vidi da su naši rezultati u odnosu na rezultate iz literature, koji su inace oskudni, u korelativnim odnosima. Naši rezultati, koji nisu obradeni u literaturi, pre­zentirani su i dati istom metodologijom i zato su s obzirom na prethodne objektivni. Zakljucak -U zakljucku možemo reci da CT daje znacajan napredak u dijagnostici pan­kreasa. Ova metoda omogucava analizu ve­licine, položaja, kontura, odnosa prema ostalim abdominalnim strukturama i analizu kvalitativnih promjena parenhima pankreasa. Na osnovu iznesenih rezultata, statisticke ana­lize uzetih parametara, tj. njihove velicine koje smo komparirali prema grupama, koje su formi­rane na osnovu anamneze klinickih i laborato­rijskih nalaza, možemo zakljucno reci da mjere­njem velicine pankreasa dobivamo uvid u stanje pankreasa, tj. stepen zahvacenosti pankreasa bolešcu. Takoder, mjerenjem velicine možemo odrediti prosjecne velicine normalnog pan­kreasa na transverzalnom sloju kompjuterizi­rane tomografije. Sažetak U našem radu izvršili smo mjerenje pankreasa kod 350 pacijenata. Od toga 100 pacijenata predstavlja 1 kontrolnu grupu, tj. to su pacijenti kod kojih nema klinickih ni laboratorijskih znakova lezije pankreasa, a ostalih 250 pacijenata su imali znake oboljenja pan­ kreasa. U komparaciji naših parametara sa velicinama pankreasa kod pacijenata sa oboljenjem pankreasa postoje signifikantne razlike u velicinama u odnosu na 1 grupu. Mjerenje pankreasa može da ukaže ili iskljuci postojanje oboljenja pankreasa. CT kao dijagnosticka metoda daje znacajan napredak u dijagnostici i dife­. renciranju normalnog od oboljelog pankreasa. Adresa autora: doc. dr Lidija Lincender, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moša Pijade br. 25, 71000 Sarajevo. Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 59-61, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO VRIJEDNOST KOMPJUTERIZIRANE TOMOGRAFIJE U PLANIRANJU RADIOTERAPIJE MALIGNIH PROCESA U ABDOMENU THE VALUE OF COMPUTED TOMOGRAPHY IN PLANNING RADIOTHERAPY FOR MALIGNANT PROCESSES IN ABDOMEN Kosti6-Radovi6 F. Abstract-The comparative measurements of parameters of pelvic interna! structures were analysed in 18 patients with prostatic cancer, 39 patients with urinary bladder cancer and 19 patients with carcinoma of the cervix uteri in the advanced stage. The patients were irradiated at the Institute of Radiology and Oncology. Transversal pelvic sections and some parameters relevant to radiotherapy planning were obtained comparatively based on CT and conventional methods data. In most of the analysed parameters, the obtained results were statistically significantly different. We considerthat CT is neccessary in radiotherapy planning in patients with malignant pelvic processes. UDC: 616.6-006.6:615.849.5 Key words: abdominal neoplasms-radiotherapy, tomography x-ray computed Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 62-65, 1988 Uvod -U toku zadnje decenije, od ogra­nicene aplikativnosti na mozak, kompjuterizi­rana axijalna tomografija je postala glavno nein­vazivno dijagnosticko sredstvo, koje se može primjeniti na sve dijelove ti jela. Ona je korisna na raznim nivoima procesa planiranja radioterapije. Prvo, ona daje dijagnosticku informaciju o tu­moru, što je bitno kod definicije volumena cilja. CT takoder daje podatke o obrisu ti jela pacijenta, granicama volumena tumora i drugim internim strukturama od interesa za fizicko planiranje doze i ima sposobnost pružanja kvantitativne informacije o absorpcionim koeficijentima tkiva, što se može primjeniti kod korekcije dozne dis­tribucije, vezano sa tkivnim inhomogenitetom. Material i metode -U našem radu koristili smo se aparatom za kompjuteriziranu tomogra­fiju cijelog tijela »SOMATOM SF« »WHOLE BODY SCANNER« firme SIEMENS. Za evalua­ciju nalaza koristili smo kompjuteriziranu denzi­tometriju Evaluskopa. Nakon uzimanja anamnestickih pretraga, fizi­kalnog pregleda, te protokola dijagnostickih pre­traga, pacijent je pregledan na aparatu za komp­juteriziranu tomografiju. prvo vršimo nativno skeniranje, a zatim skeniranje sa kontrastom koji je primjenjen per os, per rektum i intravenozno, od nivoa diafragme slojevima od po 8 mm. Na koži pacijenta se oznaci bojom, gornji i donji rub prostate, mokracne bešike i materice, u toku pregleda koji se prati. U namjeri da ocijenimo da li naše pacijente oboljele od malignih procesa u pelvisu možemo iradirati adekvatnijim planom radioterapije nego do sada, ukljucili smo u rad 18 pacijenata obolje­lih od karcinoma prostate, 99 pacijenata obolje­lih od karcinoma mokra6ne bešike i 19 pacije­nata, oboljelih od karcinoma grlica materice. Planiranje radioterapije na bazi kompjuterizi­rane tomografije upražnjavamo od 1982. god. Analiza obuhvata petogodišnji rad na našem Ins­titutu. Sa flopi diskete su mjereni relevantni parame­tri internih struktura organa pelvisa, dobiveni kompjuteriziranom tomografijom, a kompara­tivni parametri su dobijeni tako da su nacinjeni presjeci istih pacijenata klasicnim nacinom rada. Mjereni parametri za pacijente oboljele od karcinoma prostate su slijedeci: PRP -prednji rub prostate (rastojanje pred­njeg abdominalnog zida prema prednjem rubu prostate), SRP -rastojanje prednjeg trbušnog zida prema stražnjem rubu prostate, APP -anteroposteriorni dijametar prostate, Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Kostic.Radovic F.: \/rijednost kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije malignih procesa u abdomenu variance interval of possibility arithm I(x,-x,)2 = I(x,-x,)2= mean (Ix,)' (Ix,)2 I(x, -x,)' + I(x, -x,)' X1-X2 Diffe­ n=18 pT CT p= t= rx'-rxl­ rence CT n, n, n1+n2-2 p. No. Fail rx, rx, . JA+ n n X, X, 1. PRP 115,2 111,2 6,4 6,1 5,42 33,91 5,89 0,112 No 2. SRP 165,2 190,9 9,18 10,6 10,41 41,01 7,256 12,652 Signif. 0,691 37,42 No APP 45,4 83,7 6,419 0,95 Signif. LLP 4. 2,807 66,82 82,6 4,5 0,96 5,3 0,937 DP 1,8 2,2 0,51 1,60 0,290 11,307 Signif. 6. PRR 171,7 285,6 9,5 15,8 11,46 6332,06 1085,94 17,461 Signif. SRR 298,2 268,1 16,5 14,8 33,6 34,45 8,296 0,177 No APR 125,7 70,7 6,9 6,025 18,576 3,349 11,243 Signif. 8. LLR 122,1 73,1 6,7 4,1 2,66 20,58 3,56 15,104 Signif. 10. DR 58,0 36,7 3,2 2,0 0,63 6,80 1,172 15,799 Signif. 11. PRK 80,3 4,4 1,40 35,72 6,13 16,790 Signif. 12. SRK 162,0 166,4 9,0 9,2 9,92 57,20 9,95 0,073 No 13. MK 109,6 108,6 6,0 6,0 2,03 5,66 1,032 14,890 Signif. 14. LK 207,7 206,1 11,5 11,4 8,74 16,40 4,38 5,24 Signif. 15. LLK 99,1 89,3 5,5 3,65 11,72 2,10 11,50 Signif. 16. F 220,0 368,0 12,2 20,4 64,71 397,64 69,09 14,45 Signif. n18 -broj obradenih pacijenata -number of investigated patients FAIL -prikaz parametara -presentation of parameters PRP -prednji rub prostate, -anterior prostatic edge SRP -stražnji rub prostate -posterior prostatic edge APP anteroposteriorni diametar prostate anteroposterior prostatic diameter LLP -laterolateralni dijametar prostate -laterolateral prostatic diameter DP -rastojanje desnog lateralnog ruba prostate od centralne oso- vine, distance between lateral right edge and central axis PRR prednji rub rektuma -anterior rectal edge SRR -stražnji rub rektuma -posterior rectal edge APR -anteroposteriorni dijametar rektuma anteroposterior rectal diameter LLR -laterolateralni dijametar rektuma laterolateral rectal diameter DR -rastojanje desnog lateralnog ruba rektuma od centralne oso-vine -distance between lateral right rectal edge and central axis PRK -prednji rub kosti -anterlor bone edge SRK stražnji rub kosti posterior bone edge MK -rastojanje medijalne ivice kosti od centralne osovine distance between medial bone edge and central axis LK rastojanje lateralnog ruba kosti od centralne osovine -distance between latera! bone edge and central axis LLK laterolateralni dijametar kosti laterolateral bone diameter F površina targeta iradijacije prostate area of irradiation target of the prostate Tabela 1 -Pacijenti oboljeli od karcinoma prostate: aritmeticke sredine, varijance i statisticka signifikantnost mjerenih parametara. Table 1 -Patients with prostatic cancer: arithmetic mean, variances and statistic significance of measured parameters. LLP -laterolateralni dijametar prostate, DP -Rastojanje lateralne ivice prostate u desno od centralne osi poprecnog presjeka ti­jela, F -Površina targeta iradijacije -prostate. Na isti nacin je izmjeren položaj rektuma i pres­jeka kosti. Rezultati -Naši rezultati so pokazali statis­ ticki signifikantno razlicite sve mjerene parame­ tre osim prednjeg ruba prostate, anterioposte­ riornog dijametra prostate, stražnjeg ruba rek­ turna i stražnjeg ruba kosti, uradeno kom­ parativno na bazi podataka kompjuterizirane tomografije i klasicnog nacina rada (tabela 1). Kod pacijenata oboljelih od karcinoma pros­ tate, prvo je nacinjen transuretralna resekcija tumora prostate. Naši pacijenti su nakon TUR-a iradirani, jer se u Sarajevu ne radi radikalna pros­tatektomija. Standardno zracenje primjenjujemo putem telekobalt terapije, sa fokusnokožnom distancijom od 80 cm, tri do cetiri iradijaciona polja uz klinaste filtre i ukupnom tumorskom do­zom od 65-70 Gy. Naše indikacije za primjenu radioterapije su slijedece: pacijenti stadijuma T1 NoMo-a2, T1 -2NoMo-B i T3-4NoMo-C kod dobro diferencirane forme, nakon završene šes­tomjesecne hormonalne terapije. Potpuno identicno smo obradili i pacijente, oboljele od karcinoma mokracne bešike. Uku­pan broj oboljelih, koji su podvrgnuti zracenju iznosi 39 pacijenta. Na bazi analiziranih parame­tara dobili smo slijedece rezultate. Primjenom Student-ovog t-testa i F testa svi parametri inter­nih struktura presjeka tijela kod 39 pacijenata dobijeni CT-om signifikantno su razliciti od pa- Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 62-65, 1988 Kosti6-Radovi6 F.: Vrijednost kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije malignih procesa u abdomenu rametara dobijenih klasicnim nacinom rada, osim X koordinate centra presjeka kosti. Kod devetnaest pacijentica, oboljelih od mali­gnog procesa grlica materice uznapredovalog stadijuma bolesti, analizirani su komparativno isti parametri, kao za pacijente oboljele od karci­noma prostate i karcinoma mokracne bešike i dobijeni su slijedeci rezultati: na bazi primjene Student-ovog t-testa i F testa statisticki su nepo­dudarni parametri: anteriorni i posteriorni rub uterusa, laterolateralni i posteroanteriorni dia­metar uterusa, X koordinata površine uterusa, površina uterusa, laterolateralni i posteroante­riorni diametar mokracne bešike, anteriorni i posteriorni rub rektuma, laterolateralni i poste­roanteriorni diametar rektuma, X koordinata an­teriornog koštanog ruba, Y koordinata poste­riornog koštanog ruba i širina presjeka kosti. Lokalizacije koštanih rubova i težište površine materice oznaceni su sa dvije koordinate X i Y. Prosjecna površina materice kod oboljelih paci­jentica dobivena CT-om veca je za 260,8 %, od prosjecne površine dobivene klasicnim naci­nom rada. U pitanju su pacijentice oboljele od karcinoma grlica materice stadijuma 111 Bi 1 V, za koje do sada nije bilo moguce prikazati tacne dimenzije i lokalizaciju uterusa, odnosno nje­govo povlacenje u desnu ili lijevu stranu, kao što nam to sada prikazuje CT slika. Ove bolesnice uobicajeno iradiramo »X« tehnikom iradijacije visokim poljima, tj. primjenom tehnike sa cetiri unakrsna polja zracenja. Diskusija -CT predstavlja znacajan doprinos u planiranju tretmana malignih procesa covjeka, dajuci skoro tacan obris tjelesne konture, ogra­nicavanje internih struktura organizma i kvanti­tativni matrix, koji koreliše fizikalnom denzitetu tkiva. Kompjuterizirana tomografija daje trans­verzalne presjeke u uslovima radioterapije, indi­vidualno za svakog pacijenta, te se plan radiote­rapije može optimalizirati. Morgan C. L. i sar. su primjenili planiranje radioterapije na bazi komp­juterizirane tomografije kod osam pacijenata, oboljelih od karcinoma prostate. Uloga kompju­terizirane tomografije je bila dvostruka da se odredi moguca extrapelvicna extenzija tumora i da se procjeni extenzija tumora unutar plevisa, radi planiranja ulaznih polja externalne iradija­cije. Autori su takoder primjenili CT za mjerenje volumena prostate, prije implantacije zrna ra­dioaktivnog joda 25 i za procjenu položaja zrna u prostati nakon implantacije. Praksa ovih autora je da primjenjuju kompjuteriziranu tomografiju od samog pocetka planiranja radioterapije mali­gniteta pelvisa. Neil Hodson i sar. su u svojoj opsežnoj studiji analizirali vrijednost kompjuterizirane tomogra­fije u procesu staginga i planiranja radioterapije maligniteta pelvisa. Pokazalo se da kompjuteri­zirana tomografija nije u mogucnosti da razlikuje karcinom od normalnog tkiva prostate, što je u skladu sa rezultatima drugih autora. Tjelesne konture bile su razlicite kompjutersko-tomo­grafski i konvencionalnom metodom rada kod 12 o/o pacijenata (15/219). Kod 18 o/o oboljelih, pretpostavljeni konvencio­nalni volumen targeta nije adekvatno ogranica­vao tumor, u komparaciji sa kompjuteriziranom tomografijom. Ovi procenti promjene planova radioterapije razliciti su u raznim centrima, ovisno o tretmanskom protokolu, o prethodnoj tehnici lokalizacione procedure, kao i o selekciji pacijenata za studiju. Autor von H. J. Hermann i sar. 1977 su pregle­dali CT-om ukupno 55 pacijenata sa tumorima pelvisa, od kojih su dvadeset i pet imali karcinom mokracne bešike. Za postoperativno planiranje iradijacije malignih tumora mokracne bešike bili su dovoljni CT poprecni presjeci razlicitih slo­jeva karlice, što je daleko egzaktnije u odnosu na poprecne presjeke dobivene konvencionalnim radiološkim metodama rada. C. L. Morgan., R. F. Calkins i E. J. Cavalcanti 1981. izvršili su istraživanja kod dvadeset i cetiri pacijenta sa karcinomom mokracne bešike, dvadeset i devet pacijenata sa karcinomom prostate i jednim pacijentom sa simultanim kar­cinomom mokracne bešike i prostate. Uloga CT­a u planiranju zracenja pacijenata oboljelih od karcinoma mokracne bešike i karcinoma pros­tate bila je dvostruka: da se odredi moguca ex­trapelvicna extenzija tumora i da se procjeni ex­tenzija tumora unutar pelvisa, radi velicine i po­ložaja polja eksternalnog zracenja. Radio­terapija maligniteta pelvisa od samog pocetka planira se CT-om, a pristupacnost programa planiranja zracenja, inkorporisanih u jedinici CT-a ne samo da povecava tacnost planiranja polja radioterapije, nego dozvoljava i kompju­tersku dozimetriju. P. Hobday., N. J. Hodson., J. Busband., R. P. Parker i J. S. Macdonald 1979. obradili su 123 pacijenta i uporedili tjelesne konture dobivene CT-om i konvencionalnim tehnikama rada CT­om je pregledano ukupno 65 pacijenata sa mali­gnim procesom u pelvisu, a do promjene tret­mana iradijacijom došlo je kod 31 o/o slucajeva. K. R. Lee., C. M. Mansfield., S. J. Dwyer., H. L. Cox., E. Levine i A. W. Templeton 1980. u svojoj studi ji navode da su CT-om pregledali dvadeset i dva pacijenta sa karcinomom uterusa. Cilj njiho­vog rada je bio prikaz rezultata vezano za CT i Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 62-65, 1988 Kostic-Radovic F.: Vrijednost kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije malignih procesa u abdomenu intrakavitarnu terapiju zracenjem kod malignih uterinih procesa. W. P. Shuman., B. W. Griffin., K. H. Luk., L. A. Mack., i J. A. Hanson 1982. studi rali su dvadeset i dva pacijenta sa raznim tipovima tumora na raz­nim djelovima tijela i tada planirali iradijaciju na osnovu kompjuterizirane tomografije. U plani­ranju iradijacionog tretmana sposobnost lokali­zacije tumora i okolne normalne anatomije, ne samo da osigurava ozracenje cijelog tumora, nego i minimizira ozracenje vitalnih normalnih okolnih struktura, tako da je moguce aplicirati više doze jonizantnog zracenja na tumor. Na osnovu dobivenih CT podataka, kod 82 % (ukupno 18 pac) je došlo do promjene plana iradijacije, cime su autori dokazali da je iradija­cioni plan na bazi CT-a mnogo egzaktniji, u od­nosu na iradijacione planove nacinjene na bazi konvencionalnih radioloških metoda. Zakljucak -CT cijelog tijela daje egzaktni poprecni presjek tijela zracenog podrucja u po­ziciji zracenja sa egzaktno prikazanim obrisom tjelesne konture za svakog bolesnika pojedi­nacno. Kod pacijenata oboljelih od karcinoma prostate, mokracne bešike i grlica materice uz­napredovalog stadijuma bolesti na bazi naše analize, nije podudaran veci broj analiziranih pa­rametara, koje smo uradili komparativno na bazi podataka kompjuterizirane tomografije i klasic­nog nacina rada. lzabrali smo razne parametre bitne u procesu planiranja radioterapije. Uradeni komparativni radioterapijski planovi kod dvadeset oboljelih od karcinoma mokracne bešike razlikovali su se kod svakog slucaja po­naosob, sa po nekim drasticnim pomjeranjima centralne tumorske doze za 4cm (presjek svih iradijacionih polja) i promjenom širine polja po 2,5 cm, što je veoma znacajno za kliniku. Analizom komparativnih površina targeta ira­dijacije prostate ista je uvecana na CT slici za 30 %. Površina targeta iradijacije mokracne bešike dobivena CT-om, signifikantno se razli­kuje od površine dobivene klasicnim nacinom rada, tj. iradijaciona površina dobivena CT-om je za 48,5 % veca, što je u skladu sa rezultatima nekih autora. (K. H. Hubener i sar. 1979). Uporedujuci podatke CT-a i klasicne metode rada površina iradijacije targeta uterusa, znacajno je razlicita sa vecom iradijacionom po­vršinom dobivenom na bazi CT-a za 260,8 %. Prvi put danas smo u mogucnosti dobijanja tac­nog položaja pojedinih relevantnih anatomskih struktura pelvisa, na bazi CT pregleda sa paci­jentom u pronacionom položaju, što koristimo kod zracenja pacijenata oboljelih od karcinoma grlica materice, po pojavi X tehnike zracenja. Odstupanje bilo kojeg pojedinacnog parametra internih struktura presjeka tijela, relevantno je za primjenu radioterapije kod malignih procesa oboljenja zbog cega postaje imperativom prim­jena kompjuterizirane tomografije u planiranju radioterapije duboko ležecih tumora organizma. Sažetak Analizirana su komparativna mjerenja odredenih parametara internih struktura pelvisa kod 18 pacije­nata oboljelih od karcinoma prostate, 39 pacijenata oboljelih od karcinoma mokracne bešike i 19 pacije­nata oboljelih od karcinoma grlica materice uznapre­dovalog stadijuma bolesti, zracenih na Institutu za ra­diologiju i onkologiju Sarajevo. Transverzalni presjeci pelvisa i odredeni relevantni parametri u procesu pla­niranja radioterapije, nacinjeni su komparativno na bazi podataka kompjuterizirane tomografije i klasicne metode rada. Dobijeni rezultati vezano za veliki dio analiziranih parametara, statisticki signifikantno su razliciti. Na bazi istog smatramo, da je neophodna primjena kompjuterizirane tomografije u planiranju ra­dioterapije, oboljelih od malignih pelvicnih procesa. Adresa autora: Dr F. Kosti6-Radovi6, Institut za ra­diologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 62-65, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA DIGESTIVNOG TRAKTA COMPUTED TOMOGRAPHY OF THE DIGESTIVE TRACT Cati6 Dž. Abstract -The presented study was aimed to evaluate CT findings of the digestive tract relating to other radiologic diagnostic methods. The evaluation of the place and role of CT and the attempt to classify digestive tract lesions were verified by modem statistic methods. Our results were obtained prospectivelly, thus differring from the retrospective studies in literature. CT is complementary with other diagnostic methods. It provides the third dimenzion presentation of expansive processes in digestive tract. We can make pretherapy staging according to TNM system in particular regions. By CT we can analyse morphologic changes, but functional changes and mucosal lesions cannot be demonstrated by CT. UDC: 616.3-073.756.8 Key words: digestive system diseases, tomography x-ray computed Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 66-68, 1988 Uvod -Konvencionalnim radiološkim meto­dama pregleda vidimo u aksijalnoj ravni sjenu lumena digestivnog trakta ispunjenu kontras­tom, tako da možemo analizirati položaj, oblik, velicinu, tonus, peristaltiku, te sluznicki reljef od­nosno unutrašnju površinu. Endoskopskim metodama možemo vizualizi­rati sve lezije sluznice u proksimalnim i distalnim dijelovima digestivnog trakta. Medutim, ovim metodama pregleda ne možemo odrediti debljinu zida digestivnog trakta, njegovu vanjsku površinu ni odnos sa okolnim strukturama. Dakle, kod konvencionalnih radioloških me­toda pregleda digestivnog trakta nedostaje treca dimenzija i o njoj donosimo zakljucke na osnovu indirektnih radioloških znakova. Kressel et al (1978) su prvi napravili retrospek­tivnu analizu CT nalaza u 43 slucaja. U domacoj literaturi u ovoj metodi pregleda digestivnog trakta do sada nema pisanih poda­taka. Cilj istraživanja -Da vrednujemo nalaze CT­a digestivnog trakta u odnosu na ostale radio­loške metode ispitivanja, -Da damo odgovor gdje je mjesto i uloga CT-a u redoslijedu radiološkog ispitivanja diges­tivnog trakta, -Da pokušamo klasificirati lezi je digestivnog trakta na osnovu CT nalaza, -Da savremenim naucnim metodama ispiti­vanja verifikujemo signifikantne vrijednosti re­zultata dobivenih CT-om digestivnog trakta u odnosu na druge metode ispitivanja. Klinicki material -lstraživanje je obavljeno prospektivno, a reprezentativni uzorak je uzet metodom slucajnog izbora. Bili su zastupljeni odrasli pacijenti, dok pol i dobne skupine nisu limitirane. U periodu od 1982-1984., obradeno je 200 pacijenata. Svi obradivani pacijenti su bili podijeljeni u tri grupe: 1-grupa -cini 50 pacijenata koji su pregle­dani prvo konvencionalnim metodama a nakon toga im je raden CT. Pacijenti iz ove grupe su operirani, radiološki nalaz je provjeren opera­tivno. II -grupa -cini 50 pacijenata kojima je prvo raden CT a zatim su pregledani konvencional­nim metodama. Pacijenti iz ove grupe su operi­rani. III -grupa -cini 100 pacijenata koji su pre­gledani prvo konvencionalnim metodama a na­kon toga im je raden CT. Pacijenti iz obje grupe nisu operirani. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Galic Dž.: Kompjuterizirana tomografija digestivnog trakta Metod rada -Svi pregledi CT su uradeni na aparatu »Somatom« SF »Whole Body Scanner« (Siemens). Svi pregledi konvencionalnim radiološkim me­todama su uradeni na šestoventilnom rendgen aparatu »Orbiskop« -(Siemens). Za pregled CT pacijenti su pripremani istovjetno, kao i za pregled konvencionalnim me­todama. Za kontrastni prikaz digestivne cijevi davan je razblaženi rastvor vodotopivih kontrastnih sredstava 2 % Gastrografin ili 2 % Telebrix 300. Kontrast je davan peroralno 45-60 minuta pri je pregleda, 400-600 ml i per rectum 1500-2000 ml neposredno prije pregleda. Radi zaustavljanja peristaltike davana su pa­rasimpatikolitika intravenski neposredno prije pregleda i to Buscopan. Definitivnu tomodenzitometrijsku evaluaciju CT nalaza vršili smo na dodatnom kompjuter­skom uredaju Evaluscopu. Za procjenu rezultata u našem istraživanju odredili smo više parametara: 1. Lezija mukoze i submukoze bez evide.nt­nog zadebljanja zida digestivnog trakta. 2. Zadebljanje zida digestivnog trakta ve6e od jednog centimetra -infiltracija. 3. Egzofitna masa prominira u lumen digestiv­nog trakta. 4. Proces zahvata sve slojeve zida digestiv­nog trakta sa uve6anim regionalnim limfono­dima. 5. Proces se širi izvan zida digestivnog trakta i infiltrira okolne strukture odnosno organe. Rezultati -Analizirali smo distribuciju dobi­jenih parametara po segmentima digestivnog trakta. U statistickoj analizi rezultata korišten je po­seban programski faket za analizu dvodimen­zionalnih tabela X testom realizovan u pro­gramskom jeziku BASIC. Diskusija -U ve6ini do sada objavljenih ra­dova, autori iznose rezultate na osnovu retros­pektivne analize nalaza CT kod pojedinih seg­menata digestivnog trakta (Kressel 1978., Stein­brich 1979). Utoku našeg istraživanja, kod svakog pregle­danog pacijenta smo na Evaluscopu vršili tomo­denzitometrijsku analizu svih slojeva CT. Margulis et aL 1979. piše o prednostima CT kod digestivnog trakta i navodi: -Može se dobiti transverzalni presjek u bilo kojoj visini digestivne »cijevi« (Frenny 1982). -Na transverzalnom presjeku mogu se pri­kazati uve6ane limfne žlijezde, krvne žile, hema­tomi, ciste, tumori, krvarenje itd. U toku našeg istraživanja analizirali smo: -Kako se pojedini segmenti digestivnog trakta vide na slojevima CT. -Kod kojih segmenata se može dobiti trans­verzalni presjek na slojevima CT. -Mjerili smo širinu zida, odredivali vanjsku konturu, odnosno površinu i njen odnos sa okol­nim strukturama. -Moss et al. 1981. iznose svoj prijedlog klasi­fikacije malignih procesa digestivnog trakta na osnovu CT nalaza i predlažu cetiri stadija: -1 stadij: protruzija polipoidne tvorbe u lu­men, -II stadij: lokalno zadebljanje zida sa nodu­lanim konturama, -III stadij: zadebljenje zida sa direktnim uras­tanjem u okolne strukture, -IV stadij: udaljene metastaze uz bilo koji stadij procesa. Kod odredivanja parametara za procjenu re­zultata predvidjeli smo analizu svih procesa di­gestivnog trakta bilo benigne bilo maligne na­ravi. Kod malignih procesa predvidjeli smo, na os­novu vlastitih iskustava mogu6nost klasifikacije prema TNM sistemu. Zakljucci -1. Kompjuterizirana tomografija je komplementarna sa ostalim dijagnostickim metodama ispitivanja digestivnog trakta. 2. Nakon pregleda konvencionalnim radio­loškim metodama, ciljanom kompjuteriziranom tomografijom dobijemo tre6u dimenziju u radio­loškom prikazu ekspanzivnih procesa digestiv­nog trakta. 3. Kod malignih tu mora na segmentima diges­tivnog trakta, koji su svojom uzdužnom osovi­nom u aksijalnoj ravni (hypopharynx, esopha­gus, caesum, colon ascendens, colon descen­dens i rectum), ciljanom CT-om možemo napraviti preterapijsku klasifikaciju prema TNM­sistemu. 4. Kod malignih procesa na ventriculusu, in­testinum tenue, colon transversumu i colon sygmoideum klasifikaciju prema TNM sistemu ne možemo napraviti, ali možemo procijeniti eks­tenzitet lezije. 5. CT je staticka dijagnosticka metoda, te se funkcionalne promjene ne mogu CT-om de­monstrirati, kao ni lezije same sluznice. Sažetak Naš rad ima za cilj da vrednuje CT-e nalaze diges­tivnog trakta u odnosu na ostale radiološke dijagnos­ticke metode. Procjena mjesta i uloga CT-a kao i po­kušaj klasifikacije lezije digestivnog trakta pomo6u CT-a je verifikovana savremenim statistickim meto­dama. Dok u literaturi sre6emo rezultate iz retrospek- Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 66-68, 1988 Cati6 Dž.: Kompjuterizirana tomografija digestivnog trakta tivne studije, naši rezultati su dobiveni prospektivno. jene, dok se funkcionalne kao i lezi je sluznice ne mogu CT je komplementarna sa ostalim dijagnostickim me­demonstrirati. todama. Daje uvid u trecu dimenziju ekspanzivnih pro­cesa digestivnog trakta. Mažemo napraviti pretera­Adresa autora: Dr Džemila catic, Institut za radiolo­pijsku klasifikaciju prema TNM sistemu kod pojedinih giju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, regija. CT-om mažemo analizirati morfološke prom-71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 66-68, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO DIJAGNOSTIKA LIMFOGENE DISEMINACIJE MALIGNOMA DIAGNOSTICS OF L YMPHOGENOUS MALIGNOMA DISSEMINATION Bilenjki D. Abstract·-Radiologic detection of lymphogenous malignoma dissemination includes various non­invasive and invasive methods. The study presents the evaluation of contrast lymphography and computed tomography ofthe lymphnodes in retroperitoneal tumors. The conclusions are based on the analysis of the data from 232 examined patients. UDC: 616.006.442-033.2 Key words: lymphoma, lymphatic metastasis, retroperitoneal neoplasms-diagnosis. Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 69-75, 1988 Uvod -Radiološka detekcija i »staging« re­troperitonealne limfogene diseminacije maligni­teta ukljucuje razlicite neinvazivne i invazivne metode, od rentgenološkog snimka nativnog abdomena do kontrastne limfografije i selektivne i subselektivne angiografije, koje nakada ne mogu da daju uvid u ekspanziju malignog pro­cesa. Baveci se radioterapijom ginekološkog karci­noma, uocili smo da najveci problem predstavlja odredivanje stadijuma bolesti tj. stepen limfo­gene diseminacije malignoma i da klinicki stadij oboljenja ne prati i stepen limfogene disemina­cije, tj. da u ranim stadijumima bolesti nalazimo promjene u regionalnim i udaljenim limfnim žli­jezdama Radeci na problemu malignoma retroperito­neuma, posebno malignoma pelvisa, imali smo problem u izboru pravilne, neinvazivne a ujedno pouzdane dijagnosticke metode u odredivanju stepena ekspanzije malignoma. Smatra se da je limfografija najefikasnija sa­mostalna metoda u ispitivanju limfonoda (Marvin 1981., Brunschwig 1981.) i da je velicina tumora i stepen proširenosti bolesti (Delgado 1978, Piver 1979.) u direktnoj korelaciji sa incidencom pozi­tivnih limfonoda. Medutim, limfografija se kom­binuje sa konvencionalnim radiološkim pregle­dima kako bi se njena efikasnost povecala. Posljednjih godina uvode se nove, neinva­zivne metode kao što je ehosonografija i kompju­terizirana tomografija (CT), koje postaju izvan­redno važne u dijagnosticiranju i »staging-u« maligniteta pelvisa, sa posebnim osvrtom na re­troperitonealnu invaziju (Lee 1978, Wallace 1979). Dosta malignih procesa pelvisa i retroperito­neuma može biti otkriveno CT-om, posebno u slucajevima prodora tumora u lokalne ana­tomske strukture što se ne može otkriti obicnim konvencionalnim rentgenološkim snimcima (Bernardino 1981 ). To je posebno slucaj kod ma­lignoma prostate, mokracne bešike i cerviks karcinoma (Sedlis 1980). Kod kompjuterizirane tomografije dobiva se prikaz tumorske invacije u ravnini organa (Reed 1981) ili pak prikaz ekstenzije procesa prema zidovima pelvisa, rektuma ili vezici urinariji (Ser­gio 1981 ). CT otkriva jetrene metastaze, sigurniji je, osjetljiviji i specificniji 6d scintigrafije ili eho­sonografije (Snow JH 1979). CT notira povecane limfne žlijezde od 1,5 cm (Lee 1978), koje na limfogramima mogu djelovati nepromjenjeno a ovako prikazane kao mekot­kivne oštro ogranicene sjenke mogu biti upal nog karaktera (Ginaldi 1980). CT daje mnoge infor­macije o limfnoj žlijezdi, prvenstveno o njenoj velicini, tkivnoj gustini, hipodenznim zonama Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Bilenjki D.: Dijagnostika limlogene diseminacije malignoma koje odgovaraju nekrozama unutar parenhima žlijezda (Stephens 1976, Helen 1977) -CT daje informaciju o razvoju tumorskih masa uz prom­jenjenu limfnu žlijezdu ili uz kompletno destrui­ranu limfnu žlijezdu koja se ne prikazuje na lim­fogramu (Wallace 1979), ima znacajno mjesto u planiranju radioterapije (Rotman 1980), direktno vodi kod biopsije u male rubne defekte (Haaga 1976, Wallace 1979), otkriva koštane metastaze (Wash 1980, Ginaldi 1980). Medutim, i dalje ostaje problem prepozna­vanje metastatski promjenjenih limfonoda nor­malne velicine i na izgled nepromjenjene struk­ture kao i rješavanje granicnih, atipicnih prom­jena i masa u retroperitoneumu. Uvodenje rutinske ekplorativne laparatomije predstavljalo bi idealno ali i mutilantno riješenje koje u današnjim uslovima nije prihvatljivo ni za dijagnosticara a ni za pacijenta. U novije vrijeme autori kao Macintosh i sar. 1979. preporucuju aspiracionu biopsiju sus­pektnih žlijezda. Ovu ·metodu je opisao Gothlin 1976, a Zornoza 1977. primjenjuje istu metodu kod paraaortalnih limfnih žlijezda sa dorzalnim pristupom, translumbalno i transvaskularno. Transperitonealni pristup voden fluoroskopijom prvi objavljuje Gothlin, a uskoro poslije njega Lagergren i Friberg 1976. godine isticuci pred­nost ovakvog pristupa, posebno kod žlijezda pa­raaortalne regije. Wallace 1977. godine uvodi perkutanu biop­siju limfonoda vodenu CT-om. Tako je moguce izvršiti citološku analizu uzorka u slucajevima retroperitonealnih tumorskih masa, kompletno destruiranih limfonoda ili limfonoda koji ostaju neprikazani limfografijom ili koji su usljed tu­morske ekspanzije dislocirani i atipicnog po­ložaja. Materiali metode -Na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu radi se kontrastna limfogra­fija od 1969 godine i kompjuterizirana tomogra­fija od 1978. godi ne. Obje metode se koriste sa­mostalno ili sukcesivno jer su komplementarne i neinvazivne a daju uvid u stepen proširenosti maligne diseminacije. Nove informacije, posebno u spornim nala­zima sa nepotpunom podudarnosti primjenjenih metoda, daje perkutana biopsija limfonoda. Cilj ovog rada je da utvrdi: -koliko nalaz limfografije daje uvid u metas­tatsku invaziju limfonoda retroperitoneuma, -koliko nalaz CT-a daje uvid u metastatsku invaziju retroperitonealnih limfonoda, -kolika je podudarnot limfografskih i CT na­laza u dijagnosticiranju retroperitonealnih lim­fonoda, -koliko aspiraciona biopsija limfonoda omogucuje utvrdivanje tacnosti pozitivnih limfo­grafskih i CT nalaza. Da bi se odredio stepen diseminacije mali­gnoma u limfonode retroperitoneuma a u svrhu »staging-a« koristili smo cetiri metode. Ovije metode su radiološke dijagnosticke me­tode limfografija i kompjuterizirana tomografija (CT). Ove dvije metode daju prikaz broja limfo­noda, velicine limfonoda, prikazuju defekte lim­fonoda i njihove odnose prema susjednim struk­turama. Druge dvije metode su operativna eksplora­cija sa patohistološkom analizom i perkutana punkcija tankom, atraumatskom »Chiba« iglom, te patohistološki pregled uzorka uzetog ovom tehnikom. Svi pacijenti obradeni u radu imali su patohistološki verifikovan primarni maligni proces. Vrednovanje dobivenih rezultata izvršili smo savremenim metodama statistike koristeci me­todologiju dvodimenzionalnih tabela. Upotreb­ljen je Hi kvadrat test, T-test i Kolmogorov-Smir­nov test. Smisao svih primjenjenih testova signi­fikantnosti sastoji se u matematickom prihvatanju ili odbacivanju tzv. nulte hipoteze (Ho) prilikom uporedivanja uzorka u odnosu na alternativnu hipotezu postavljenu ciljem istraži­vanja. U analizi je prihvacen nivo signifikantnosti 1 : 20 odnosno P = 0,05. Ukupno je bilo 232 paci­jenta koji su podijeljeni u tri grupe prema vrsti dijagnosticke obrade. (tabela 1) Slijedeca tabela (tabela 2) daje odnos ispitanih pacijenata prema dobnim skupinama, polu i grupama. U grupi ispitanih od 232 pacijenta 169 (72 _.84%) je bilo žena a muškaraca 63 (27,16%). Sto se tice starosne strukture najviše je bilo pacijentica starih od 41-50 godina tj. 69 (29,74%). Rezultati-Obradeno je ukupno 156 pacijen­tica sa malignomom ginekološke lokalizacije (tabela 3). Najveca zastupljenost pacijentica sa gineko­loškim malignim tumorom je u drugoj grupi paci­jentica sa 64 ili 41 %. Od ukupnog broja obrac1enih pacijentica pozi­tivan ili patološki limfografski nalaz je bio kod 127 ili 81,4%. Procenat patoloških limfografskih nalaza je posebno visok kod pacijentica sa cerviks karci­nomom trece grupe ispitanih koje su i operisane i on iznosi 93,3 %. Obradeno je ukupno 76 pacijenata sa mali­gnomima urogenitalne lokalizacije (tabela 4). Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 69-75, 1988 Bilenjki D.: Dijagnostika limfogene diseminacije malignoma Uputne dijagnoze Referral diagnosis Broj i ucešce pacijenata po grupama Number and participation o! patients according to groups 1 II III Grupno Total Br No % Br No % Br No % Br No % Ca cervicis uteri 28 27,45 39 44,83 30 69,77 41,81 Ca corporis uteri 6 5,88 7 8,04 12 27,91 25 10,78 Ca ovarii 15 14,71 18 20,69 1 2,32 34 14,66 Ca renis 27 26,47 5 5,75 - - 32 13,79 Ca vesicae urinariae 16 15,69 8 9,19 - - 24 10,34 Ca testis 8 7,84 6 6,90 - - 14 6,03 Ca prostatae 2 1,96 4 4,60 - - 6 2,59 Svega Total 102 100,00 87 100,00 43 100,00 232 100,00 Tabela 1 -Distribucija pacijenata 1, II i III grupe prema uputnoj dijagnozi Table 1 -Distribution of patients in groups 1, 11, III according to the referral diagnosis Grupe Groups Ukupno Br Br Br Br % % % % No No No No M 1 0,98 2 2,30 --3 1,29 ž 3 2,94 13 14,94 -16 6,90 - - - M 3 2,94 6 6,89 9 3,88 ž 9 8,82 14 16,09 9 20,93 32 13,79 M 14 13,73 7 8,05 21 9,05 ž 18 17,65 26 29,89 25 58,14 69 29,74 M 11 10,78 11 12,64 - -22 9,48 51-60 ž 32 31,37 7 8,05 9 20,93 48 20,69 M 8 7,84 ----8 7,84 61-70 - ž 3 2,94 1 1,15 -4 1,72 Svega Total M 36,27 26 29,89 63 27,16 ž 65 63,73 61 70,11 43 100,00 169 72,84 Sveukupno M+Ž 102 100,00 87 100,00 100,00 232 100,00 Total Tabela 2 -Distribucija ispitanih pacijenata prema dobnim skupinama, polu i grupama pacijenata Table 2 -Distribution of examined patients according to age, sex and groups of patients Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 69-75, 1988 ---J "' Ginekološke pacijentice Patients with gynaecological diseases Grupa Lokalizacija Ukupno Group Localization Total Ly+ Ly-CT+ CT-LNP+ LNP-OP+ OP- Br Br Br Br Br Br Br Br % % % % % % % % No No No No No No No No cervix 28 19 67,9 9 32,1 15 53,57 13 46,42 ovarij 15 10 66,7 5 9 60,0 6 40,0 corpus 6 3 50,0 3 50,0 4 66,7 2 33,3 !;P. l ro svega: 49 total: 32 65,3 17 28 57,1 21 42,9 1t o cervix 39 32 82,1 7 17,9 27 69,23 12 30,77 28 71,79 11 28,20 (O :, g ovarij 18 18 100,0 --18 100,0 --15 83,33 3 16,66 " . II corpus 7 5 71,43 2 28,57 7 100,0 --4 57,14 3 42,85 3 o (O (1) :, svega: total: 64 55 85,9 9 14,1 52 81,25 12 18,75 73,44 17 26,56 li (1) 3 3· " n cervix 30 28 93,3 2 6,7 27 90,00 3 10,0 27 90,0 3 10,0 ----1 -- ovarij 1 1 100,0 1 100,0 100,0 3 " corpus 12 11 91,67 1 8,33 9 75,00 3 25,00 6 50,0 6 50,0 <0" III :, o 3 " svega: 43 40 93,0 3 7,0 37 86,05 6 13,95 34 79,0 9 21,00 JJ total: " Q. c: (O cervix 97 81,4 18 18,6 69 71,13 28 28,87 27 90,0 3 10,0 o "' ovarij 29 85,3 5 14,7 28 82,35 6 17,65 1 100,0 "' Ukupno corpus 25 19 76,00 6 24,0 20 80,0 5 20,0 6 50,0 6 50,0 o, C: Total "O ­ svega: .$ 156 127 81,4 29 18,6 117 75,0 39 25,0 34 21,79 9 78,21 "' total: "' 1 __, "' Tabela 3 vesica :, testis a. 6 6 100,0 6 100,0 4 66,66 2 33,38 .;· II testis 3 3· prostata " 4 4 100,0 4 100,0 3 75,0 25,0 o prostate gland 3 svega: !!!. . 23 23 100,0 23 100,0 16 69,56 7 30,43 -1 . -f':::il/'t.1H'.'. Slika 1 -Prikaz procesa prikupljanja, obrade, stokiranja i korištenja informacija i dokumentacije Fig. 1 -The presentation of documentation and information collecting, elaboration, stocking and utilization process Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 80-85, 1988 Obradov M.: lnformacioni sistem radiološke dijagnosticke djelatnosti Metod evaluacije sistema. Nakon cca 4. mjeseca probnog rada izvršili smo evaluaciju rada sistema. Za potrebe ove analize podatke smo podjelili na: dio I podaci koji su sistem uvjek pristupacni, a to su oni koji se uzimaju direktno od pacijenta ili dokumenata koje on obavezno donosi sa so­bom, dio II podaci na ciju stalnu pristupacnost, ovako koncipiran, sistem nije imao velikog uti­caja (podaci o komplementarnim nalazima iz drugih zdravstvenih institucija). Podatke iz djela I svrstali smo u 3 grupe: Grupa 1 -podaci koje na obrazac unose ra­diolozi (RTG dijagnoza) , Grupa II -podaci koje na obrazac unose teh­nicar (vrsta pretrage, podnosioci zahtjeva za pre­tragu) , Grupa III -Podaci koje bi prema projektu na obrazac trebalo da unese sestra na prijemnoj recepciji (demografski i licni podaci). Za statisticku analizu koristili smo »kompju­terski program za X2 test«. Rezultati-Tabela 1, 2, 3. U poljima tabela 2 i 3 uneseni su podaci koji nisu bili uneseni na indi­vidualne obrasce, te su u racunar uneseni pod šifrom »nema podataka«. Statisticka analiza podataka. Za svaki dijagnosticki odsjek izvršeno je globalno Broj obradenih 1.0. Broj unesenih Broj mikrofilmovanih Broj Naziv odsjeka (s logova) podataka dokumenata datoteke Department No of used records No of data No of microfilmed File No (individual form) included documents 1. Odsjek za limfografiju 111 3108 666 Lymphography Odsjek za dijagnostiku oboljenja dojke 418 7524 2508 Breast diseases diagnostics 3. Odsjek za angiografiju 334 7348 2004 angiography Odsjek za probavnu dijagnostiku 1834 45850 11004 Digestive tract diagnostics 5. Odsjek za neuro-radiološku dijagnostiku 81 1620 486 Neuroradiology 6. Odsjek za dijagnostiku torakalnih organa 2785 50130 16710 Thoracic organs diagnostics 7. Odsjek za ultrazvuk 2179 41401 13074 Ultrasound 8. Odsjek za CT 2149 40831 12894 Computed tomography 9. Odsjek za lokomotornu dijagnostiku 1730 25950 10380 Muscle-sceletal system diagnostics 10. Odsjek za termografiju 69 1342 414 Thermography 11. Odsjek za urološku dijagnostiku 1045 25080 6270 Urinary tract diagnostics Ukupno 12735 250184 76410 Total Tabela 1 -Distribucija podataka prema dijagnostickim odsjecima koji su, za cca 4 mjeseca probnog rada sistema, prikupljeni i uneseni u racunar kao i distribucija relevantnih dokumenata o pacijentima koji su za ovaj isti period stokirani u formi mikrofiša Table 1 -Distribution of information, according to diagnostic departments, collected and computed during 4-months test work, and distribution of relevant patient documents which were stocked in the microfishe Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 80-85, 1988 :n "' o. Odsjeci: 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Departments: co o . Grupa Broj unesenih "' obrazaca "' 111 418 334 1834 81 2785 2179 2149 1730 69 1045 ., Group No of completed :'1-C: " forms O) 353 71 106 31 128 o 1 O) l" RTG dijagnoza 5 X-ray diagnosis 84,4% 21,2% 5,7% 38,2% 4,5 o/o 4,5% 2,6% 192 92 7 41 8,9% 5,3 o/o 10,1 o/o 3,9% "' Vrsta pretrage o o 1 14 3 31 1 3 52 o 15 O) O) Kind of examination 0% 0% 0,2% 0,7 o/o 3,7 o/o o, 1 o/o 0,04 o/o o, 1 o/o 3,0 o/o o 1,4 o/o o o/o o- Podnosilac zahtjeva 2 Request applicant 1 iil 3 3 53 27 11 8 o 16 o. o 1,8 o/o 0,7 o/o 0,9 o/o 2,8 o/o 0,96% 0,5 o/o 0,37% 2,6 o/o 1,4 o/o 1,5 o/o < S" 7,2 o/o Transport 8 5 133 1008 30 2328 31 1476 1110 5 555 Transportation o 1,2 o/o 39,8% 55 o/o 40% 83,59 o/o 1,4% 28,68 o/o 64,1 o/o 7,2 o/o 53,1 o/o 331 50 63 31 84 169 298 Pripadnost SIZ-i 4 Affiliation to the 6 128 3 "' o o· :!. "' * community of sel/­3,6 o/o 79, 1 o/o 14,9 o/o 3,4 o/o 38,2 o/o 3% 7,75 o/o 13,8 o/o 3,4 o/o 8,69 o/o 12,2 o/o 3 managing organizations iil o. III o' Kategorija zdravstvenog osiguranja 28 69 483 648 2,47 o/o 22,1 o/o 30, 1 o/o 2, 1 o/o 4 o "'' 3 140 51 72 240 ;,;-"' Health insurance 2,7 o/o 33,4 o/o 15,2 o/o cathegory 3,9% 22,9 o/o 9, Tabela 2 -Distribucija podataka, prema dijagnostickim odsjecima, koji se na obrazac prepisuju ili sa dokume- .;· co ::, o :'l. o; ­ (1) nata koje pacijent obavezno donosi (uputnica, zdravstvena knjižica) ili podaci nastali tokom radiološke dijagnos­ticke obrade pacijenta na institutu ,9, "' Table 2 -According to diagnostic departments, distribution of information from the referral and medical-care . o booklet and information arising in the process of diagnostic investigation of patients at the institute . CX> v) Obradov M.: lnformacioni sistem radiološke dijagnosticke djelatnosti Scintigrafija 111 326 1834 2065 2149 965 Scintigraphy 99% 97,6% 100% 94,8% 100% 92,3% Biliscintigrafija 333 1834 2178 Biliscintigraphy 99,7% 100% 99,6% Radiorenografija 946 Radiorenography 90,5% Sediment urina 1008 Urinary sediment 96,45% Endoskopski nalaz 111 1934 2149 Endoscopic finding 100% 99,9% 100% Operativni nalaz 102 417 329 1334 80 2179 Surgical finding 91,8% 99,79% 98,5% 72,71 o/o 98,7% 100% 78,2% Patohistološki nalaz 40 418 334 1833 81 2179 52 Pathohistologic finding 36% 100% 100% 99,9% 100% 100% 75,3% Biopsija 333 1832 2179 52 Biopsy 99,7% 99,89% 100% 75,3% Laboratorijski nalaz 39 331 1832 2156 1725 Laboratory finding 35% 93,1 o/o 99,89% 98,9% 99,7% Nalaz likvora Liquor finding 45,6% Nalaz fundusa 80 Fundus finding 98,7% Sedimentacija 2784 Sedimentation 99,96% Laringoskopski nalaz 2784 Laryngoscopic finding 99,96% Bronhoskopski nalaz 2784 Bronchoscopic finding 99,96% Radiološki nalaz iz druge ustanove 2784 Radiologic findings from another institution 99,89% T.A. 388 T.A. 37,1 o/o Urea 421 Urea 40,28% Bubrežne kolike 278 Renal colica 26,6% Krv u urinu 839 Blood in urine 80,28% Tabela 3 -Prikazuje distribuciju podataka koji se na obrazac unose sa dokumenata koje bi pacijent trebao da donosi sa sobom na pretragu (nalazi iz drugih institucija, istorija bolesti) Table 3 -Distribution of information from documents which patient should bring to examination (other institu­tions findings, case history) poredenje neprikupljenih podataka (tabela 2, 3). najbolje rezultate razlika i dalje nije signifi­Svim dijagnostickim odsjecima u signifikantno kantna. ve6em broju su prikupljeni podaci tabele 2. Nadalje je izvršena analiza podataka koje na Zatim je izvršeno poreden je podataka grupa 3. obrazac unose tehnicari i ona se na raznim ods­tabela 2. (Podaci koji bi trebali da se prikupljaju jecima uglavnom signifikantno ne razlikuje, dok na prijemnoj recepciji -sestre) na dijagnostic­poredenje podataka koje na obrasce unose lje­kim odsjecima koji se ne pridržavaju predvidene kari na pojedinim dijagnostickim odsjecima po­procedure, nego rubrike sa ovim podacima pri­kazuju individualne razlike. kupljaju njihovi tehnicari, medu ovim odsjecima postoji signifikantna razlika. Na odsjecima koji se pridržavaju predvidene Diskusija -Ovo istraživanje je obuhvatilo je­procedure ne postoji signifikantna razlika, te dan segment -dijagnosticku djelatnost Insti­kada se oni porede sa odsjekom koji je postigao tuta, a bazirano je na ve6 postoje6im primjenje- Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 80-85, 1988 Obradov M.: lnformacioni sistem radiološke dijagnosticke djelatnosti nim racunarima, što je ujedno bio i jedan od limitirajucih faktora. Ovako formiran identifikacioni broj pacijenta je zadovoljio potrebe za sljedecih 5 godina (Bryant 1976, Galec 1971, Skupnjak 1971 ), obzi­rom da u ovom trenutku jedinstvena »šifra sta­novnika« nije uvedena na teritoriji citave zemlje (Karolin's Hospital, 1969). Svih 11 vrsta individualnih obrazace formirali smo prema zajednickoj šemi što je pojednosta­vilo njihovo šifriranje, unošenje u racunar i pre­traživanje (Coles 1976, Cooper 1976, Galec 1971 ). Uvoden je »ne radioloških podataka« (po­daci iz drugih ustanova) na individualni obrazac u cilj komparativne analize samo je opteretilo citav sistem, a rezultati su izrazito negativni. Rješenje se vidi u integralnom informacionom sistemu klinickog centra. Samovoljna odstupanja koja su nastala u or­ganizacionoj šemi dala su izrazito lošije rezul­tate, a podaci su bolje prikupljeni tarna gdje su oni slicniji sa racinim zadacima, koji se obavljaju. što se tice unošenja radiološke dijagnoze 3 ods­jeka su pokazala signifikantno lošije rezultate što jako ovisi o licnoj zainteresovanosti. Obzirom da 6e sami ljekari biti i najveci korisnici sistema, ocekujemo da 6e nešto dužim radom i korište­njem mogucnosti sistema doci do revnosnijeg unosa podataka. Za medunarodnu klasifikaciju (Ross 1977), kao šifrarnik rtg dijagnoza odlucili smo se zato što je ista prihvacena u sistemu zdravstvene zaš­tite citave zemlje (primarnom, sekundarnom i tercijarnom), te omogucava komparabilnost ovog podsistema sa ostalim podsistemima zdravstva. Takode je primjeceno da neki podaci na obrascima nedostaju, a šifre pojedinih podataka bi trebalo unijeti ve6 na obrazac, te proširiti mo­gucnosti za pretraživanje podataka. Jednostavna i brza pristupacnost rtg snim­cima, njihova zaštita od oštecenja kao i sama mogucnost da se toliki broj snimaka uskladišti postignuta je upotrebom mikrofilma-logetronic tehnike (Cooper 1976, Lukic 1980, Malovic 1976, Ross 1977, Vasovi6 1979). Zakljucak -1. Sistem je u ovom trenutku obezbjedio pristup, obradu i korištenje informa­cija iz radiološke dijagnosticke djelatnosti, 2. Ovako koncipiran sistem ne predstavlja ni definitivno ni idealno rješenje. On je samo dao osnovu za dalju nadgradnju i širenje. Kao svaki dinamicki sistem treba da se mijenja i prila­godava uslovima i zahtjevima sredine za koju je implementiran. Onog trenutka kada se taj trend Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 80-85, 1988 prekine sistem 6e zastariti i biti apsolutno ne­funkcionalan. 3. Povezivanje ovog informacionog sistema sa informacionim sistemima ostalih zdravstvenih institucija je jedi ni nacin da se obezbjedi protok i komparabilnost informacija, te istinska evalua­cija i napredak ove djelatnosti. Sažetak U toku ovog istraživanja izvršeno je projektovanje i implementacija sistema namjenjenog prikupljanju, obradi, stokiranju i korištenju informacija i dokumen­tacije pacijenata obradenim u procesu radiološke di­jagnosticke djelatnosti RO Institut za radiologiju i onko­logiju UMC-a Sarajevo. Za hardware-sku podršku ko­rišten je primjenjeni racunar (C. T.) a mikrofilmovanje je vršeno logetronic tehnikom. Za cca 4 mjeseca obradeno je 250184 informacije i mikrofilmovano 76410 dokumenata, a svako indivi­dualno odstupanje od sistemom predvidenim proce­dura dalo je lošije rezultate. Kao svaki dinamicki sistem i ovaj treba da se mijenja i prilagodava uslovima i zahtjevima svoje sredine, a definitivno rješenje se vidi o njegovom povezivanju sa informacionim sistemom ostalih zdravstvenih institu­cija. Adresa autora: Dr M. Obradov, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, M. Pijade br. 25, 71000 Sarajevo UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PROJEKAT RACUNARSKOG PRACENJA RADIOLOŠKIH PODATAKA O PACIJENTIMA THE PROJECT OF RADIOLOGIC DATA PROCESSING SYSTEM Odgovorni istraživac: Lovrincevi6 A. Saradnici-istraživaci: Obradov M., Kapidži6 N., Atijas R., Bicakci6 V., Škljarevski G., Cvijovi6 M. UDC: 616.073.75:001.815 Key words: radiology information systems, medica! records, computers Report Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 86-87, 1988 Saradnik istraživac u ovom projektu as. dr Ma­rina Obradov je u prethodnom izlaganju u radu pod naslovom »lnformacioni sistem radiološke dijagnosticke djelatnosti« izložila vlastita istraži­vanja koja predstavljaju jednu cjelinu sa ovim projektom. Rezultati koji su navedeni u citiranom radu cine prvi dio ovog istraživanja, koje je obavljeno preko procesnih racunara radiološke opreme Instituta. Kompletan projekat, koji je sufinansi­rala Republicka zajednica za nauku BiH zao­kružio je ovo ispitivanje, kompletirao definiciju BDS sistema i završen je na potpuno separatnoj konfiguraciji racunara, dakle neovisnoj od pro­cesnih racunara Instituta (šema 1). U sljedecoj tabeli su dati cjelokupni podaci (obradenih 1.0. -slogova, unesenih podataka i mikrofilmovanih dokumenata), koji su za nave- Lovrincevic A. et al.: Projekat racL narskog pracenja radioloških podataka o pacijentima Ukupno Ukupno une-Ukupno mikrofilmo- Broj obradenih l. O. Odsjek za: senih podataka vanih dokumenata datoteke Tota! of used Department: Tota! of data Tota! of microfilmed File No records (lndi- included documents vidual form) Limfografiju 119 3.364 714 Lymphography Dijagnostiku oboljenja dojke 2 1.117 26.397 6.702 Breast disease diagnostics Angiografiju 3 745 19.267 4.470 Angiography Probavnu dijagnostiku 4 5.515 174.685 33.090 Digestive tract diagnostics Neuroradiološku dijagnostiku 5 146 3.570 876 Neuroradiology Dijagnostiku torakalnih organa 6 10.378 255.141 62.268 Thoracic organs diagnostics Ultrazvuk 7 8.065 182.665 48.390 Ultrasound Kompjuteriziranu tomografiju 8 8.480 243.432 50.880 Computed tomography Lokomotornu dijagnostiku 9 6.011 103.008 36.066 Muscle sceletal system Termografiju 10 475 9.056 2.850 Termography Urološku dijagnostiku 11 3.372 80.928 20.232 Urinary tract diagnostics Ukupno: 44.423 1.101.513 266.538 Total: Tabela 1 -Distribucija podataka prema dijagnostickim odsjecima, koji su prikupljeni i uneseni u racunar u period od 24. 1 O. 1983. do 30. 4. 1985. g., kao i distribucija relevantnih dokumenata o pacijentima koji su, u ovom istom periodu, stokirani u formi mikrofiša. Table 1 -Distribution of information, according to diagnostic departments, collected and computed during the period from October 24, 1983 to april 30, 1985 and distribution of relevant patient documents, which were stocked in the microfishe. deni period prikupljeni kroz 11 datoteka (otsjeka) i poslužili za analizu savremenim metodama sta­tistike (tabela 1 ). Obzirom da je pozitivna signifikantnost koris­nih podataka omogucila korisniku da sa uspje­hom implantira svoj BOS, istraživanje je nastav­ljeno sa projektom pod naslovom: »lnformacioni sistem segmenta (dijagnosticka, hirurška, inter­nisticka i eksperimentalna djelatnost) UMC-a Sarajevo«, koji je u toku realizacije i treba da da odgovor »da li ovaj sistem može u kontinuitetu vezati poviše korisnika i funkcionisati kao jedan jedinstven sistem«. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevic, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo. Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 86-87, 1988 D i..x UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO ISPITIVANJE MOGUCNOSTI PRELASKA NA PRIMJENU PRIMARNOG MIKROFILMOVANJA U RADIOLOGIJI THE INVESTIGATION OF THE POSSIBILITY OF TRANSFER TO PRIMARY MICROFILMING IN RADIOLOGY Odgovorni istraživac: Lovrincevic A. Saradnici-istraživaci: Obradov M., Atijas R., Bicakcic V., Begic l. UDC: 616-073.75:778.31 Key words: radiology, microfilming Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 88-93, 1988 Uvod -Dosegavši odredeni nivo tehnicko­-tehnološke, organizacione, kadrovske i strucne opremljenosti na Institutu za radiologiju i onko­logiju UMC-a U Sarajevu, neminovno se namet­nula potreba i zahtjev za korištenje svoje os­novne medicinske dokumentacije, kako u sva­kodnevnom strucnom radu, tako i za njegovu· evaluaciju, te dalji razvoj. Medutim, sama cinje­nica da se na samom punktu »Institut« dnevno snimi cca 1000, a godišnje cca 280.000 rtg. sni­maka (ne uzimajuci u obzir pratecu papirnu do­kumentaciju) jasno je ukazivala da se ona u svom makro obliku ne može arhivirati. Ovome se pridružila i cinjenica da je cijena rtg. filma i kemi­kalija enormna, te da ona predstavlja znacajnu stavku u cijeni koštanja rtg. usluge. Kao zajednicko rješenje svih ovih dilema na­metnula se ideja o korištenju mikro formi rtg. dokumentacije. Mada kod nas još nema vecih iskustava u ovoj oblasti ovakve ideje su u svijetu vec sasvim dobro poznate i prihvacene (Ross E., 1977). Jedan od brojnih razloga za to je vjerovatno i cinjenica da u tim zemljama postaje odredena zakonska akta (Malovic M., 1976) koja se odnose na mikrofilmovanu dokumentaciju. Kod nas se do sada u tumacenju odredbi za­kona o dokaznim sredstvima i korištenju mikro Projekat broj: 0412-221-1 /80, završen 1985. godine filma u svojstvu isprave kao dokaznog sredstva zakljucuje da se mikrofilm može upotrebljavati u dokaznom postupku kao dokazno sredstvo i njegova sadržina originalne isprave (Fatic B., 1980). Materija! i metode istraživanja -Za potrebe ovog istraživanja rtg. snimke smo svrstali u tri grupe: 1 makro rtg. snimci II multiformat snimci III primarni i sekundarni mikro snimci. Izbor sni maka za pojedine grupe izvrši o je lje­kar specijalista radiolog. Naime, on je, iz posto­jeceg fundusa Instituta, metodam slucajnog iz­bora izdvojio jedan veci broj snimaka za svaku grupu. Zatim je na osnovu subjektivnog mišlje­nja, zasnovanog na vlastitom iskustvu i struc­nom znanju za svaku grupu izdvojio po 400 sni­maka koji su bili zadovoljavajuceg kvaliteta. Da­kle, ovakvim postupkom su od ukupno 588.000 makro rtg. snimaka, 2.000.000 primarnih mikro i multiformat snimaka, te 642.800 sekundarnih mikro snimaka formirane tri adekvatne grupe od po 400 sni maka koje su predstavljale rad ni mate­rija! za ovo istraživanje. Da bi evaluirali svojstva ovako grupisanih fil­mova prvo smo izvršili senzito-denzitometrijsko Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lovrincevi6 A et al.: lspitivanje mogu6nosti prelaska na primjenu primarnog mikrofilmovanja u radiologiji ispitivanje. Pri torne smo se služili svjetlosnim Grupa II multi format snimci: senzitometrom. Gusto6a mrene Dm = 0,2-0,3 = 1,55 ± O, 15 Kao rezultat senzitometrijskog osvetljavanja i obrade ispitivanih snimaka, dobili smo niz gus­to6a zacrnjenja (senzitograma) za svaku grupu. Srednji gradijent D. .ax mm Optimalna gornja granica zacrnjenja Do max = =2,34±0,15. Na osnovu ovoga, a i koriste6i se metodom ga­stan­ mametrije ispitali smo odstupanja, prema Grupa III primarni i sekundarni mikrofilm: dardima proizvodaca filma, dobivenih vrijed­Gusto6a mrene Dm = 0,2-0,3 nosti od optimalnih vrijednostiSrednji gradijent D. .ax = Ds = 1,30 ± O, 15 . U ovom istraživanju pratili smo sljede6e para­min Optimalna gornja granica zacrnjenja Do max = metre: =2,34±0,15. Gusto6a Dmin Dm, srednji gradijent mrene Na šemama br. 1, 2 i 3 prikazan je karakteris­ticni izgled krivulja zacrnjenja ispitivanih grupa snimaka, kao i relevantni parametri kvaliteta fil­ . gornJa s , op ,ma 1 ) t· na . granica = zacrnjenja Do max. mova -gusto6a mrene (D min), gamametar Optimalne vrijednosti koje smo koristili su (pomo6ni koordinatni sistema koji smo koristili) sljede6e: Do max srednji gradijent ( Dmin ), optimalna gornja Grupa I makro rtg. film: granica zacrnjenja (Do max), te korisni raspon Gusto6a mrene (Dm) = 0,2-0,3 krivulje zacrnjenja. Srednji gradijent D. .ax = Ds = 1,4 7 ± O, 15 Dobivene podatke o odstupanjima pojedinih mm Optimalna gornja granica zacrnjenja do max. filmova od zadatih raspona svrstali smo u odgo­+ 2,30±0,15. varaju6e tabele. u•-.'l-a._ ..L.'-.-..!7-.a.!f_l..-1._ .... w \J 1. . ..,._ .u,,. 1.• 1 tl41 lH 2JI U$ ,· __,u . ---'---·----·-·' _i __ : -·' 3----­ ... --·. ---; : Jl ?;. • ··-·-·.----,--,--. ·----. __ ___;. ------, ­ , , " l .. /(,-· .. ----t---··7--'-­ n• . _:__. .,. 11:-'" I .. -,,­ . ,._ l -_,, " 13·· ll 1c._, __ " • - 1 ----­- " -n• • 1 •f ., ,., i=L/1-r-­1. H .,«c-C 1 .,. " " " - " ,..,.. -t_:::-:-f -­ j A Gj'• .U.I PII 2.'f-tr;Jq Log ' It 01 o 01s 010 ou no :n oso ,os 120 1Js. 1so lto IS6 210 lU HO 255 110 US lO Šema 1 -'-Karakteristicna krivulja zacrnjenja I grupe makro rtg. snimci Scheme 1 -Characteristic blackening curve in the group I of macro X-ray images Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 88-93, 1988 Lovrincevi6 A. et al.: lspitivanje mogu6nosti prelaska na primjenu primarnog mikrofilmovanja u radiologiji 1l ·tl 1J u 11.:w·.ltln.!-t-•lt·, !cE±J--" E ·i-H i. q. :WP' ,fn.-nFffi i.:r.:wtw.u:r.; t ;J! ·••!=F.I_-f'" 'i.,fFJ,l"i ,, l·f­ -:.; ., + 0,25 f\48&1 ...• 0.25 ,.. 0,2 +0,2.5 ., a<5'"1 01 Grupa II Group II Grupa 400 Group 400 Relevantni faktori Relevant factors Broj Number % - Dm. mrene Dm fog / 7 1,75 dm. ukupno dm total 7 1,75 - Do. max. / 2 0,50 Do. max. . 2 0,50 Ukupno Total 4 1,00 - - Ds. / 2 0,50 Os .. . 1 0,50 Ukupno Total 3 0,75 Tabela 2 -Prikaz odstupanja (/ iznad, "----ispod) u II grupi -primarni multiformat film snimci gusto6e mrene (Dm), Os, Do max od optimalnih raspona Table 2 -Presentation of deviation (/ above, "---­below) in group II -primary multiforms film of fog density (Dm), Os, Do max from the optimal ranges +irl.M-! 1:; 1-; f-l:rl 1 i Šema 3 -Karakteristicna krivulja zacrnjenja primarnog i sekundarnog mikrofilma Scheme 3 -Characteristic blackening curve in primary and secondary microfilm Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 88-93, 1988 LovrinceviC A. et al.: lspitlvanje mogucnosti prelaska na primjenu primarnog mikrofi!movanja u radiologiji Grupa III Grupa 400 Group III Group 400 --- Relevantni faktori Relevant factors Broj Number % Dm. mrene Dm fog / 3 0,75 - dm. ukupno dm total 3 0,75 - Do. max. / 2 0,50 Do. max. "" 0,25 Ukupno 3 0,75 Tota! - Ds. / 2 0,50 Ds .. "" 0,25 - Ukupno 3 0,75 Tota! Tabela 3 -Odstupanja (/ iznad,"" ispod) u III grupi primarni i sekundarni mikrosnimci, gustoce zacrnjenja (Dm), Ds, Do max od optimalnih vrijednosti Table 3 -Presentation of deviation (/ above, "" below) in group III -primary and secondary micro­films, densities (Dm), Ds, Do max from the optimal values. ažurno trenutacno mikrofilmovanje (Ross E., 1977, Burnett L. L., 1980). Obzirom na vrste mikrofilma koji su na Institutu uvedeni, te na zahtjeve koji su pred mikrofifm postavljeni bilo je neophodno mikrofilm uvesti kao sastavni dio procesa dijagnosticke obrade pacijenata odnosno kao sastavni dio organiza­cije rada Instituta. Aktivni oblik mikrofilma, kakav je ovaj naš, sa­drži dokumentaciju kojoj se pristupa cesto, te se stoga kao logicno rješenje nametnula i defini­tivna forma mikrofilma -mikrofiš. Mikrofiš je inace forma koja se najceš6e koristi u zdravst­venim mikrofilmskim sistemima (Baie J., 1969, Burnett L. L., 1980, Conradi R. D., 1971 ). Mikrofiš nam je omogu6io za svakog pacijenta kontinui­ranu informaciju o jed noj pretrazi, prostorno je­dinstvo kompletne dokumentacije, te pristup segmentima informacija. Znacajan momenat u organizaciji sistema mi­krofilma predstavlja njegova povezanost sa in­formacionim sistemom, jer je to u stvari ogromna kolicina informacija uskladištena na vrlo malom prostoru, a sve te informacije bi ipak ostale neis­korištene da nisu na pravilan nacin indexirane i obradene. Jedan od problema koji se javlja kod uvodenja mikrofilma je lijepo definisao Ross kada je rekao da se »skepticari još uvijek motivišu strahom od gubitka informacija u detaljima mikroslike, iako na drugoj strani postoji opasnost od totalnog gubitka informacije koja prijeti kod svakog izda­tog makro filma, što je opet dalji argument da se mikrofilmovanje uvodi što je mogu6e prije« (Ross E., 1977). U sklopu ovog cijelog istraživanja mi smo eg­zaktnim metodama (senzitodenzitometrije i ga­mametrije) ispitali odredena svojstva sve tri grupe filmova. Jedan od tih elemenata je bio i gusto6a mrene (Dm) koju film posjeduje ve6 u startu, dakle prije upotrebe u radiološkoj obradi pacijenata i koja u toku obrade filma može samo još više pove6ati svoje vrijednosti. Najveci broj odstupanja od optimalnog raspona smo imali u grupi mu automatskim komorama. Ostala dva elementa su starenje filma i frikciona mrena zbog pritiska. Za razliku od makro filma, za mikrofilm su po­trebne, obzirom na njegove male dimenzije i manju potrošnju, daleko manje kolicine zaliha. Mikrofilm se uvijek cuva u frižiderima u strogo kondicioniranim uslovima, koji su cak bitniji od dužine skladištenja (Vasovi6 N., 1977). što se tice frikcione mrene (neeksponirani fil­movi se uvijek slažu na užoj strani fabrickog pakovanja) mikrofilmovi imaju manju zapreminu, prave manji pritisak te je i ova mrena slabije izražena. Najve6i broj odstupanja, dakle snimaka po­višenog, odnosno umanjenog kontrasta, smo imali u grupi makrofilma. Svaki film ve6 u startu ima neku svoju odredenu gradaciju, ovisno o nacinu fabricke pripreme njegove emulzije. Gradacija makrofilma je strmija od gradacije primarnog mikro i multiformat filma, te sekun­darnog mikrofilma. Stoga je i korisni raspon kri­vulje zacrnjenja mikrofilma daleko ve6i od koris­nog raspona krivulje zacrnjenja makrofilma. Medutim, gradacija, a ovisno o njoj kontrast filma, zavisi i od ekspozicije i spektralnog sas­tava snopa zraka (X ili svjetlosnih) (Vasovi6 N., 1977). Sasvim je logicno da smo dobili lošije rezultate kod makrofilma gdje se subjektivno (na osnovu znanja i iskustva) vrši izbor kW i mAs, dok se kod primarnog i sekundarnog mikrofilma ekspozicija (intenzitet svjetla i vrijeme) i spektralni sastav izvora svjetla odreduje automatski. Gradacija izrazito zavisi i o razvijacu. Ona konkretno zavisi o recepturi razvijaca, vremenu razvijanja, mješanju razvijaca, te o iscrpljenosti razvijaca. Prva cetiri faktora možemo iskljuciti, jer se razvijanje vrši u automatskim komorama pod istim uslovima za sve tri grupe. Faktor iscrp­ljenosti može da bude relevantan. Naime, kod Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 88-93, 1988 Lovrincevi6 A. et al.: lspitivanje mogu6nosti prelaska na primjenu primarnog mikro!ilmovanja u radiologiji mikrofilmske obrade u procesor se cešce do­daju manje kolicine kemikalija tako da je slabija mogucnost da se razvijac iscrpi. Kod makrofilma pripremaju se vece kolicine razvijaca, duže vre­mena se koristi, te ukoliko se ne misli na njegovu regeneraciju gradacija filma za koji se on koristi može da se pornice van dozvoljenih granica. Analizirajuci u ovom istraživanju cijeli proces mikrofilma i komparirajuci ga sa makrofilmom vidimo da je proces mikrofilmovanja najvecim dijelom automatiziran, dakle objektiviziran, da su pojedini njegovi elementi strogo definisani tako da subjektivne greške (ljudski faktor), koje su u praksi ceste, imaju manji uticaj na njegov kvali­ tet. poreci svih ovih subjektivnih i objektivnih fak­tora, koji uticu na kvalitet snimka, statisticka analiza rezultata pokazala je da nema signifi­kantne razlike medu ispitivanim grupama fil­mova. Naime, svakodnevna praksa je pokazala da svojim fotometrijskim svojstvima primarni i se­kundarni mikrofilm nimalo ne odstupa od usta­ljenog makro rtg. filma. Uzimajuci u obzir sve pozitivne osobine mikrofilma ništa, osim duboko ukorjenjene navike da se gleda makro rtg. sni­mak, ne stoji na putu uvodenja mikro formi rtg. dokumentacije u sve radiološke ustanove. Zakljucak -Ne postoji signifikantna razlika izmedu fotometrijskog kvaliteta primarnog i se­kundarnog mikrofilma, te makro rtg. filma. Mikroforme rtg. dokumentacije se mogu uvesti u radiološke ustanove sa istom dokaznom vri­jednošcu kao i makro rtg. film. Prednosti uvodenja mikroformi u radiologiju nad korištenjem klasicnih makroformi se ogle­daju u omogucavanju aktivnog (trenutacnog) pristupa radiološkoj dokumentaciji, te prema torne njenom aktivnom korištenju u svakodnev­nom strucnom radu, evaluacijama dosadašnjeg rada, te daljem razvoju ove djelatnosti. Uvodenje mikroformi u radiološku djelatnost dovodi do znacajne uštede u potrošnji filma i kemikalija, pa prema torne i do znacajnog sma­njenja izdataka. Ukoliko bi ostale klinike pocele koristiti mikro­forme rtg. dokumentacije (potrebni su citaci) kompletan makrofilm bi se mogao koristiti kao otpadna sirovi na za ponovno dobijanje srebra, te bi se na taj nacin vracao znacajan dio sredstava koji je uložen u nabavku filma. Sažetak Autori su izvršili senzito-denzitometrijsko ispitivanje 400 makro, 400 multiformat sni maka i 400 »primarnih« i »sekundarnih« mikrosnimaka, izdvojivši ih metodam slucajnog izbora iz mase od 588.000 makro rtg. sni­maka i 2,000.000 primarnih multiformat snimaka i 642.800 sekundarnih mikrosnimaka. Na osnovu ovoga iskoristivši metodu gamametrije autori su ispitali od­stupanja dobivenih vrijednosti od optimalnih vrijed­nosti. Prate6i parametre: gusto6a mrene (Dm), srednji gradi­0 jent ( ° fT!ax = Os), optimalna gornja granica za­ 0 min crnjenja Do max, autori su došli do egzaktnih rezultata koji govore da poreci svih subjektivnih i objektivnih faktora, koji uticu na kvalitet snimka nema signifi­kantne razlike medu ispitivanim grupama filmova. To znaci, da po fotometrijskim svojstvima primarni i se­kundarni mikrofilm nimalo ne odstupa od ustaljenog makro filma. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevi6, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo. Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 88-93. 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PROCJENA DOZE I RIZIKA JONIZIRAJUCEG ZRACENJA U DIJAGNOSTICKOJ RADIOLOGIJI THE EVALUATION OF IONIZATING IRRADIATION DOSE AND RISK IN DIAGNOSTIC RADIOLOGY Odgovorni istraživac: Lovrincevic A. Saradnici-istraživaci: Dresto B., Lincender L., Dalagija F., Obradov M., Kapidžic N., Bicakcic V., Atijas R., Banduka M. UDC: 616.073.75:539.163.08 Key words: radiography, radiation dosage Report Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 94-95, 1988 Projekat je u I fazi istraživanja, odobren od Samoupravne interesne zajednice za nauku BiH. Permanentno uvecanje apsorbiranih doza jo­nizirajuceg zracenja koje prima populacija od vještackih izvora zracenja (uvodenje novih teh­nologija, medicinska primjena zracenja, izlože­nost usljed nuklearnih proba, nukearnih akcide­nata) nalažu kao primaran zadatak ocjenu radi­jacionog rizika. Nedavni slucaj akcidenta u nuklearnoj centrali u Cernobilu (znatno povecanje populacijske doze) i mogucnosti novih nuklearnih katastrofa nalažu preduzimanje akcija koje bi bile usmje­rene na smanjenje postojeceg radijacionog op­terecenja populacije. Prema ocjeni Svjetske zdravstvene organiza­cije najvece mogucnosti redukcije populacijske doze nalaze se u oblasti dijagnosticke radiolo­gije. Razlozi su sljedeci: -85-90 o/o ukupne doze od svih vještackih izvora zracenja otpada na dijagnosticku radio­logiju, -neracionalan pristup ovoj oblasti (nekritic­nost pri upucivanju pacijenata na preglede, neadekvatna tehnika, ponavljanje pregleda, itd.), -stalni rast broja radiodijagnostickih pre­gleda (zavisno od zemlje 10-15 o/o godišnje po podacima WHO), -prolongirano vrijeme bavljenja pacijentom u složenijim pretragama. Iz gore navedenih razloga »Zakon o zaštiti od jonizirajuceg zracenja i posebnim mjerama si­gurnosti pri upotrebi nuklearne energije« (Sl. list 62/84 i popratni pravilnici) nalaže evidenciju dozimetrijskih podataka o svakom pacijentu, procjenu korist-rizik obavljanja radiodijagnos­tickog pregleda, vrijednosti kerme (mGH) za po­jedine preglede, koje ne smiju biti razlicite od datih za ± 20 %, a radi cega svaki aparat mora biti pravilno etaloniran. Zakonskim normama nije moguce udovoljiti bez prethodne izrade modela pracenja i ocjene radijacione ekspozicije pacijenta, snimanja kompletne situacije na svakom pojedinom apa­ratu i formiranja odgovarajuce baze podataka. (Ovakvog modela do sada nije bilo.) Mjerenja na antropomorfnom rando fantomu koji predstavlja covjeka prosjecne visine i mase sa ugradenim svim tkivno-ekvivalentnim materi­jalima i odstupanja sa realnog pacijenta se u ovoj oblasti mogu vršiti u granicama dopustivih grešaka. (Matematski odnosi koji daju odnos ekspozicione doze jonizirajuceg zracenja u ovisnosti od specificnih uvjeta snimanja paci­jenta). Pomocu spomenutog fantoma se ispituje izmedu ostalog i srednja gonadna doza po pro- Projekat br.: 0407 /2-1062-1 /86 Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Lovrincevic A. et al.: Procjena doze i rizika jonizirajuceg zracenja u dijagnostickoj radiologiji ceduri za razlicite vrste pretraga na aparatima, a za specificnost odredene populacije u odnosu na pol, starosnu dob, broj ocekivane djece, itd. Cilj projekta je da uz odredene dodatne inves­ticije u opremu pokuša izgraditi aplikativni mo­del permanentnog odredivanja (ocjenjivanja) i pohranjivanja podataka o radijacionoj ekspozi­ciji pacijenta, kolika je kožna i doza po organ ima sa prirodnim rizikom za pojedine radiodijagnos­ticke preglede na pojedinim aparatima i formi­ranje baze podataka na osnovu koje se mogu vršiti procjene radijacionog rizika. Rezultati bi trebali pokazati da li se može udovoljiti svim za­konskim normama i pokazati puteve za reduk­ciju izloženosti populacije zracenja od radiodi­jagnostickih pregleda. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevic, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo. Radiol. !ugasi. 22 (suppl. V) 94-95, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO INFORMACIONI SISTEM SEGMENTA (DIJAGNOSTICKA), HIRURŠKA, INTERNISTICKA 1 EKSPERIMENTALNA DJELATNOST) UMC-a SARAJEVO INFORMATION SYSTEM OF SEGMENTS (DIAGNOSTIC, SURGICAL, INTERNISTIC ANO EXPERIMENTAL FIELD) IN UNIVERSITY MEDICAL CENTER SARAJEVO Odgovorni istraživac: Lovrincevic A. Ostali istraživaci: Kapidžic N., Škljarevski G., Bicakcic V., Atijas R., Cvijovic M., Kneževic M., Pinjo Z.*, Starovic B.**, Macanovic M.*** UDC: 616.07-08:001.815 Key words: hospital information systems, Sarajevo Report Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 96, 1988 Informatika danas zauzima sve znacajnije mjesto u svim oblastima ljudske djelatnosti gdje informacija postaje osnova svakog daljeg plani­ranja i razvoja. Brzi razvoj nauke i veliki tehno­loški napredak radiologije doveo je do nagle ekspanzije informatike na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu. Stoga je na Institutu im­plementiran informacioni sistem radiološke di­jagnosticke djelatnosti. Medutim, ovaj sistem predstavlja dio daljnjeg širenja i nadgradnje i on treba da se mijenja i prilagodava uslovima i zaht­jevima sredine za koju je implementiran. Defini­tivno rješenje bi bilo povezivanje ovog informa­cionog sistema sa informacionim sistemima os­talih zdravstvenih institucija. Jedan od razloga ovog istraživanja je i obezbjedenje protoka i komparabilnosti informacija i mogucnost nji­hove evaluacije, cime bi svakako bio ucinjen i znacajan napredak zdravstvene djelatnosti. Cilj ovog istraživanja je da se, uz odredene dodatne investicije u opremu, izvrši proširenje odnosno dogradnja postojeceg sistema, te da se tako postavi reprezentativni segment informa- * IRIS -Energoinvest, Sarajevo ** Klinika za plasticnu i rekonstruktivnu hirurgiju UMC-a Sarajevo *** Institut za nefrologiju UMC-a Sarajevo cionog sistema UMC-a (dijagnostika, hirurgija, interna, psihijatrija, eksperimentalna medicina -predklinika), koji bi na efikasan i racionalan nacin omogucio: -Prikupljanje, obradu, odlaganje i disemini­ranje relevantnih informacija iz strucne djelat­nosti ovih zdravstvenih podsistema, -Protok i izmjenu informacija medu podsis­temima, -Dobijanje realne informacije za planiranje, rad i razvoj ovih podsistema. Rezultati ovog istraživanja su u stvari rezultati neposredne prakticne primjene istraživackog zadatka. Nadalje, oni ce se moci primijeniti kod eventualnog proširenja sistema na cijeli UMC, te kod postavke ovakvog ili slicnog sistema na ni­vou ostalih klinickih centara, obzirom da kod nas ne postoje iskustva iz ove oblasti primjene infor­matike. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevic, Ins­titut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR MEDICINSKI FAKULTET INSTITUT ZA MEDICINSKU FIZIKU SARAJEVO UTICAJ NEKIH PARAMETARA RENDGENSKOG GENERATORA NA DOZU U OKOLNOM PROSTORU THE INFLUENCE OF ROENTGEN GENERATOR PARAMETERS ON THE DOSE IN THE SURROUNDING SPACE Banduka M. Abstract -The scatter phenomenon, which appears on the diaphragm, patient and structures, through which the incidend beam passes, depends on a number of parameters of roentgen generator and geometrical space. The presented paper shows the scattered irradiation dependence in the space around X-ray tube on the tube kilowoltage. UDC: 616.073.75:621.386:539.163.08 Key words: radiography, x-rays, radiation protection Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 97-100, 1988 Uvod -Kako je poznato, razmatranje pene­tracije elektromagnetskog zracenja kroz mate­riju je vrlo složen proces. Za razumijevanje dijela energije koji se pri tom rasipa na centrima ras­pršenja, podrazumijeva uvodenje sekundarnih izvora fotona koji se distribuiraju duž puta pri­marnog zracenja. U klasicnom pristupu procesu raspršenja smatra se da u interakciju stupa elektricno polje ulaznog fotona i nevezani elektron (Compton i Allison 1935). Sekundarna radijacija nastala na ovaj nacin ima istu valnu dužinu kao i primarno zracenje. Ulazni fotoni doživljavaju elasticno raspršenje. Thomson je definišuci poprecni presjek dao u klasicnoj postavci dio energije koji se raspršuje u jedinici prostornog ugla, cija inte­gracija daje ukupni intenzitet zracenja koji se raspršuje na elektronu. Klasican rezultat, mada nedovoljno rigorozan, ipak daje fizikalnu sliku procesa raspršenja. Saglasnost sa kvantnome­hanickom sli kom je dosta dobra za male energije ulaznog fotona. U kvantnomehanickom pristupu diferencijalni poprecni presjek definisan od strane Klein-Nishina je funkcija energije ulaz­nog fotona i ugla raspršenja. lako nije u potpu­nom slaganju sa eksperimentom, ova postavka ima odredenu prednost nad klasicnom. Material i metode -Mjerenje doze zracenja je izvedeno u radnom prostoru u kome se izvode klasicne i digitalne angiografije. Za ove pretrage se koristi aparat Philips digital vascula imaging tipa »undercouch«. Direktni snop doživljava raspršenje na blendi, pacijentu i ostalim struktu­rama na koje nailazi snop. Kako dimenzije pros­tora i raspored struktura, koje definiše organiza­cija radnog procesa takode uticu na raspršenje zracenja, to ce konkretnim mjerenjima i faktor geometrije prostora biti ukljucen u konacan re­zultat. Kvantitativna slika ovih dogadaja u mediju eksperimentlano je razmatrana u primarnom snopu. Zbog zahtjeva u radioterapiji ovaj put je bio i opravdan. Doprinos dozi u ovom slucaju odreden je preko koeficijenta unazad rasutog zracenja. Eksperimentalno su utvrdene ovis­ nosti ovog koeficijenta od debljine apsorbera, energije upadnog zracenja te oblika i velicine polja za posmatranu tacku raspršenja. Ovaj do­ prinos je moguce procijeniti za bilo koju tacku medija izloženog direktnom snopu. U ovom radu su dati rezultati mjerenja doze zracenja u okolnom prostoru izvan direktnog snopa, što je posljedica raspršenja na mediju koji je izložen direktnom snopu. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Banduka M.: Uticaj nekih parametara rendgenskog generatora na dozu u okolnom prostoru Mjerenje doze u ovom prostoru je izvedeno sa dozimetrom lonex 2500/3 proizvodnje Nuclear Enterprisec sa komorom od 600 cc tipa 2511 /3. ,/ Utoku mjerenja je korišten monitor zracenja Va­,1 kutronik VA-J-15 A. Za simuliranje pacijenta ko­ rišten je vodeni fantom 400 X 400 X 250 mm. S obzirom da izvedene velicine rendgenskog generatora zavise od tipa generatora, materijala fokusa, izvedbe anode i filtracije snopa, to 6e zavisnost Gy / mA h biti jed na od važimi karakte­ristika korištene aparatura. Ova zavisnost je pri­kazana na slici 1, za fokusnu distancu 45 cm i velicinu polja 100 cm2 . Mjerenje doze rasipnog zracenja u izabranom pravcu za fokusnu distancu 45 cm, polje 100 cm2, naponu 95 kV i 1.8 mA predstavljeno je na slici 2. Nakon ovih mjerenja bilo je mogu6e varirati anodni napon uz ostale konstantne parametre da se vidi ovisnost doze rasipnog zracenja od kilovoltaže. Rezultati ovog mjerenje su dati na slici 3. (Slika 3) lzvode6i prvu fazu mjerenja za dovoljan broj pravaca u prostoru dobit 6e se raspored doze rasipnog zracenja u svakoj ta6ci radnog pros­tora kao posljedica raspršenja. Dio ovih m)e­renja koji se odnosi na ravan paralelnu podu a na visini 70 cm od poda dat je na slici 4. (Slika 4) ;· ,o " 1. / > '< c$',s / 10 ,66 70 dO 90 100 J -<:: .\_] r-7 , . 1· r.L.1.·.-·.iL·-J-j --r ti \ \ .--fv// i ­ .-.. 01/J "\ ' \ "'· .-/ I ) I /. Gy/h , ti55 ,, ' \ \. "-"-/ I ---............ _5,-· ------------./' H 1:20 n \., . =-......r====. Slika 4 -Prostorna raspodjela doze rasipnog zracenja u ravni udaljenoj od poda 70 cm. Figure 4 -The space distribution of scattered irradiation dose in the surface distant 70 cm from the floor. Radio!. lug osi. 22 (suppl. V) 97-100, 1988 Banduka M.: Uticaj nekih parametara rendgenskog generatora na dozu u okolnom prostoru jacionoj dozimetriji radnog prostora (Hospital Physicist Association 1976, Wholey 1974). Neki autori ilustruju svoje metode mjerenja doze u nekoliko tacaka prostora ili dijelu pros­tora gdje se predpostavlja da najviše boravi osoblje ili struktura tijela osoblja (Levene 1980, Rilev 1972). Medutim, potrebno je poznavati dis­tribuciju doze u cijelom prostoru. Da bi se ovaj cilj realizovao treba evaluirati uticaj niza faktora na dozu van direktnog snopa. lzvode6i radiološku pretragu osoblje ove dija­gnostike vrši varijaciju raznih kondicija a tirne i doze da bi dobili željeni kvalitet pretrage. Jedna od ovih funkcijskih zavisnoti predstavljena je na slici 3. gdje se vidi kako za ovaj aparat smješten u datom prostoru -vrijednost kilovata utice na vrijednost doze. Preciznija mjerenja bi se mogla izvesti ako bi se istraživao uticaj geometrije pros­tora kao posebnog faktora na nivo doze koji ovdje nije raden. Ovi rezultati predstavljaju do­zimetrijsku osnovu za pomenuti generator zracenja i prostor za procjenu doze zracenja koja 6e se istraživati za osoblje na svim dijagnos­tikama koje se izvode u ovom prostoru. Zakljucak -Izvedena distribucija doze za aparat koji se koristi u ovoj dijagnostici pokazuje izuzetno visoke vrijednosti doze na udaljenosti manjoj od 50 cm od stola što treba uvijek imati u vidu pri izvodenju bilo koje pretrage. Nivo doze dat na sliki 4 se mijenja sa izmjenom parametara ciji kvalitativan uticaj treba pozna­vati. Radijaciona dozimetrija omogu6ava korek­ciju sredstava zaštite u koliko to rezultati licne dozimetrije zahtijevaju. Sažetak Fenomen raspršenja koji se javlja na blendi, paci­jentu i strukturama kroz koje prelazi primarni snop ovisan je od niza parametara rendgenskog generatora i geometrije prostora. U ovom radu je istraživana ovis­nost doze rasijanog zracenja u prostoru oko rend­genske cijevi od kilovoltaže cijevi. Adresa autora: Ing. M. Banduka, Institut za medi­cinsku fiziku, Moše Pijade 6, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 97-100, 1988 100 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO ODREf:IIVANJE PROSJECNOG VOLUMENA JETRE U KORELACIJI SA TJELESNOM TEŽINOM BEZ CT ZNAKOVA OBOLJENJA JETRE DETERMINATION OF THE AVERAGE LIVER VOLUME CORRELATING WITH THE BODY WEIGHT WITHOUT CT SIGNS OF LIVER DISEASE Taljanovic M., Lovrincevic A., Lincender L., Vrcic D. Abstract -During a three-month period, 44 patients (22 females and 22 males, over 18 years of age), without known liver diseases, with normal absorbtion values, were examined By CT Whole Body Scanner DRH Siemens unit. In all patients, the liver did not exceed DRL. The patients were weighed. Liver volumes were measured by postevaluation. The average body weight in males was 83.05 + 13.86 kg, the average liver volu me -166.75 ± 288.55 ml. The average body weight in females was 80.10 ± 13.14, the average liver volu me 1447.23 ± 305 ml. The average male and temale body weights were not significantly different (p < 0.001 ), while average liver volumes were significantly different (p<0.001). The average body weight in all patients was 81.57±1.67 kg, the average liver volu me 1557.36 ± 208.06 ml. Correlation coefficient between body weight and liver vol ume in males was R = 0.42, in females R = 0.41 and in all patients R = 0.425. It proved that there is a significant congruence between body weight and liver volume. UDC: 616.36-073.576.8 Key words: liver, tomography x-ray computed, organ volume, body weight Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 101-103, 1988 Uvod -Prvi pokušaj mjerenja volu mena jetre baziran na radiografiji u 2 projekcije objavljuje Walk 1961, ispitujuci preciznost metode na seriji od 80 autopsija sa greškom ± 16 % koja je nadena u vecini mjerenja pa do 27%. Vagan 1962 odreduje volumen jetre na osnovu scinti­grafije sa geškom od ± 12 %. D. Rollo 1968. odreduje volumen jetre pomocu anteriornog i desnog lateralnog radioizotopskog skena. Kardel 1971. i Rasmussen 1972. vrše utvrdi­vanje volumena jetre pomocu ultrazvuka. Heymnsfield 1979, Moss 1981. i Henderson 1981. odreduju volumen jetre pomocu CT-a. Materija! i metode -Naši pacijenti su pregle­dani na CT aparatu »Somatom DRH« Whole body scanner Siemens. 15 minuta prije pregleda pacijentima je davan razblaženi rastvor 2 % Gas­tografina ili 2 % Telebrixa 300 per os u kolicini 400-600 ml. Pregled je obavljen u zadržanoj respiraciji. Transverzalni slojevi od po 8 mm prav­ljeni su od nivoa kupole dijafragme po do donjeg pola jetre. Nakon obavljenog skeniranja podaci us eva­luirani na digitalnoj satelitskoj konzoli DSC. Na »pozvanim« odabranim slojevima od po 8 mm ogranicene su aree od interesovanja (granice jetre na odredenom sloju). Automatskim kompjuterskim racunanjem do­bili smo površinu i zapreminu odabranog seg­menta jetre. Ukupna zapremina organa dobijena je saliranjem zapremine svih izmjerenih segme­nata (slika 1-4). Svi pacijenti su izvagani. Ut­vrdena je korelacija izmedu volu mena jetre i tje­lesne težine žena, muškaraca i svih pacijenata. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Taljanovi6 M. et al.: Odredivanje prosjecnog volumena jetre u korelaciji sa tjelesnom težinom bez CT znakova oboljenja jetre Slika 2 -Fig. 2 Slika 4 -Fig. 4 Slika 6 -Fig. 6 Pol Sex Broj No TT u KG Volumen jetre u ML Livervolume (ML) R p< 0,001 Muškarci Male 22 <±S.O. 83,05 ± 13,86 <±S.O. 1667,5 ± 288,55 R< 0,42 Žene Female -­ 22 80,10±13,14 1447,23±305 R=0,41 Ukupno Total 44 81,57±1,67 1557,36 ± 208,06 R=0,425 Tabela 1 -Prikaz rezultata mjerenja Table 1 -Presentation of measurement results Slika 3 -Fig. 3 Slika 5 -Fig. 5 Rezultati -U tromjesecnom periodu pregle­dali smo 44 pacijenta (22 muškarca i 22 žena starija od 18 godi na) bez poznatog oboljenja je­tre. Kod svih pacijenata jetra nije prelazila DRL (desni rebarni luk) i bila je urednih absorpcionih vrijednosti na CT-u. Prosjecna tjelesna težina muškaraca iznosi la je 83,05 ± 13,86 kg a pros­jecan volumen jetre 1667,5 ± 288,55 ml. Pros­Jecna tjelesna težina žena iznosila je 801 O± 1,67 kg, a prosjecan volumen jetre 1447,23 ± 305 ml. Prosjecna tjelesna težina svih pacijenata bila je 81,57 ± 1,67 kg, a prosjecan volumen 1557,36 ± 208,06 ml. Prosjecna tje­lesna teži na muškaraca i žena se statisticki signi­fikantno ne razlikuju p < 0,001 dok se prosjecan volumen jetre muškaraca i žena statisticki signi­fikantno rezlikuje p < 0,001„ Izracunat je koeficijent korelacije izmedu tje­lesne težine i volumena jetre: muškaraca R = 0,42, žena R = 0,41, svih pacijenata R = 0,425, što ukazuje na postojanje znacajne povezanosti izmedu volumena jetre i tjelesne teži ne (tabela 1 ). Diskusija -Odredivanje volumena jetre ras­položivim radiološkim metodama niz godina zaokupljalo je mnoge autore bilo u cilju odredi- Radio!. lug osi. 22 (suppl. V) 101-103, 1988 Taljanovic M. et al.: Odredivanje prosjecnog volumena jetre u korelaciji sa tjelesnom težinom bez CT znakova oboljenja jetre vanja normalnog prosjecnog volumenajetre kod odraslih zdravih osoba, bilo u pracenju toka bo­lesti (Carr 1968, Rollo 1968, Henderson 1981, Heymsfield 1979, Kardel 1971, Moss 1981, Ras­ mussen 1972, Walk 1961, Yagan 1962). Razliciti autori koristili su komplikovane matematicke formule u izracunavanju volumena jetre na os­novu utvrdenih parametara (Kardel 1971, Ras­mussen 1972, Yagan 1962). Najjednostavniji i najegzaktniji nacin do sada predstavlja odredivanje volu mena jetre pomocu kompjuterizirane tomografije (Henderson 1981, Heynisfield 1979, Moss 1981). Odredivana je ko­relacija sa tjelesnom težinom, tjelesnom visinom i tjelesnom površinom. Najbolja korelacija nadena je sa tjelesnom težinom (Rasmussen 1972). Osobe muškog pola imaju nešto veci vo­lumen od žena iste težine (De Land 1968). Zakljucak -Pomocu kompjuterizirane tomo­grafije na jednostavan nacin možemo odrediti volumen jetre. Metod je klinicki primjenjiv. Postoji znacajna povezanost izmedu volumena jetre i TT. Osobe muškog pola imaju nešto veci prosjecan volumen jetre od osoba ženskog pola iste tjelesne težine (bez CT znakova oboljenja jetre). Sažetak U tromjesecnom periodu pregledana je jetra kod 44 pacijenta bez poznatog oboljenja jetre, urednih ab­sorpcionih vrijednosti na CT-u (22 žene i 22 muškarca starija od 18 godina) na aparatu »Whole Body scan­ner-DRH« Siemens. Kod svih pacijenata jetra nije prelazi la DRL. Pacijenti su izvagani kasnijom evaluaci­jom izracunat je volumen jetre. Prosjecna tjelesna teži na muškaraca iznosila je 83,05 + 13,86 kg, a pros­jecan volumen jetre 16675 ± 288,55 ml. Prosjecna tje­lesna teži na žena iznosila je 80,10 ± 13,14 kg a pros­jecan volumen jetre 1447,23±305ml. Prosjecne tje­lesne težine muškaraca i žena statisticki se signifikantno ne razlikuju (p < 0,001) dok se prosjecan volumen jetre muškaraca i žena statisticki signifi­kantno razlikuje (p<0,001). Prosjecna tjelesna težina svih pacijenata bila je 81,57 ± 1,67 kg, a prosjecan vo­lumen 1557,36 ± 208,06 ml. Izracunat je koeficijent korelacije izmedu TT i V muškaraca R == 0,42 zalim žena R == 0,41 i najzad iz­medu TT i volu mena jetre svih pacijenata R == 0,425. Time je dokazano da postoji znacajna povezanost iz­medu TT i VJ: Adresa autora: Dr M. Taljanovi6, Institut za radiolo­giju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 101-103, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PREŽIVLJAVANJE PACIJENATA S KARCINOMOM LARINKSA LIJECENIH RADIOTERAPIJOM SURVIVAL OF PATIENTS WITH LARYNX CARCINOMA TREATED BY RADIOTHERAPY UDC: 616.22-006.6-036 Key words: laryngeal neoplasms-radiotherapy, prognosis Report Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 104, 1988 Ovaj magistarski rad obraduje uticaj razlicitih faktora na lijecenje i preživljavanje oboljelih od karcinoma larinksa, koji su lijeceni samo radio­terapijom. U toku rada bilo je potrebno da odre­dimo signifikantne varijable oboljelih, kako bi se mogao konstruisati poseban model. Ovaj model­formula bi u obliku kompjutorskog programa služila za prognoziranje reagovanja pacijenata na radioterapijski tretman, kao i vrijeme preživ­ljavanja poslije tretmana. Statisticki uzorak u ovom radu su pacijenti oboljeli od karcinoma larinksa bez obzira na sta­tus tumora, status limfnih žlijezda, postoje6ih metastaza ili patohistološke dijagnoze, a koji su lijeceni samo radioterapijom, na Institutu za ra­diologiju i onkologiju u Sarajevu i to u periodu od 1975-1985 godine. Za postavljanje modela se koristila takozvana Cox-ova multivarijabilna analiza. U toku rada koristimo varijable koje se bazi­raju na op6im karakteristikama tumora, paci­jenta (doma6ina), kao i samog radioterapijskog tretmana, pri cemu smo za op6e karakteristike tu mora uzeli: status tu mora (TO, T1, T2, T3, T 4, TX}, status limfnih žlijezda (NO, N1, N2, N3, NX), postojanje metastaza (MO, M1, MX), lokalizaciju tumora (T1 No, T2No, T3No, T4No, TXNo) te PHD. Kao op6e karakteristike pacijenta uzeli smo: pol, starost, promuklost (dužina trajanja}, pušenje (dužina u mjesecima), alkohol (dužina uživanja u mjesecima) i zanimanje, a za karakte­ristike radioterapijskog tretmana odlucili smo se da to budu: ukupna tumorska doza, broj radiote­rapijskih seansi, NSD (Nominal Standard Dose), broj polja, velicina polja i kožnofokusna dis­tanca. Uspješnom realizacijom modela i njegovom implantacijom na kompjutor ocekujemo da dobi­jemo osnovu za neku vrstu primitivnog ekspert­nog sistema za navedenu oblast i olakšamo pro­gnoziranje efikasnosti odabranog tretmana. Adresa autora: Dr M. Kreho, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU INSTITUT ZA NEFROLOGIJU SARAJEVO ARTEFICIJELNI MODEL IMUNIH KOMPLEKSA BOVINI SERUMSKI ALBUMIN (BSA) ANTI-BSA I DOKAZIVANJE IMUNIH KOMPLEKSA KONGLUTININOM OBILJEŽENIM JODOM -125 Cengic-Hukovic Ferida UDC: 612.017.12 Key words: antigen-antibody coplex, models, biological Report Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 105-106, 1988 Detekcija imunih kompleksa (1/K) zasniva se na antigen specificnim i antigen nespecificnim metodama. Mi smo radili antigen nespecificnu metodu za detekciju 1/K koji vežu za sebe kom­plement. Postoji dosta metoda, od kojih ni jedna nije uniformna, a razlog za to je velika heteroge­nost 1/K. 1/K su produkt kombinovanja antigenskih de­terminanti antigena sa predisponiranim podruc­jem antitijela (Fab fregment at) u okviru primarne reakcije imunog odgovora. Ukoliko je antigen prisutan u ekscesnoj kolicini u odnosu na antiti­jela formirace se topivi 1/K (Ag 2 Ab, Ag3 Ab itd.) koji, arbitrarno govoreci nisu patogenicni za or­ganizam, te je njihova detekcija u monitoringu bolesti imunih kompleksa važna. Zbog potrebe za referalnom metodom i za standardizacijom uzoraka u evaluaciji metoda mi smo odabrali arteficijelni model imunih kompleksa kao i rad sa konglutininom. Konglutinin (bovini serumski pro­tein) test otklanja interferiranje sa drugim biološ­kim tvarima i detektuje veoma širok i važan spek­tan 1/K vezanih za C3 b komponentu komple­menta. U eksperimentalnom radu u imunološkom la­boratoriju imunizirali smo kunice oba spola u cilju stvaranja antitijela protiv datog antigena. Provjera stvaranja antitijela na BSA radena je metodom imunodifuzije po Onchterlony-ju, te semikvantitativnim odredivanjem titra stvorenih antitijela pomocu rastucih razblaženja seruma. Na osnovu proracunatih vrijednosti u epruveti sa ekvivalentnom precipitacijom uradeni su artefi­cijalni modeli 1/ K a nastalom precipitatu je racu­nata proteinska koncentracija po Lowry-ju na titratek spektrofotometru. Kao test kontrola služili su agregirani humani imuno globulini (Agg lgG). U laboratorijumu smo radili antigen nespeci­ficne biološke metode detekcije 1/ Ki konglutinin binding test i Clq test. Obje metode reaguju sa komplementom, a radioaktivnost precipitata na gama brojacu je direktno proporcionalna kon­centraciji 1/K. Utvrdili smo da je Clq binding test senzitivniji za agregirani lgG u odnosu na alek­sinizirani normalni humani serum, a man je senzi­tivan od konglutinin test što se slaže sa poznatim rezultatima. Dosadašnji problemi metoda za detekciju 1/K su: ldealan reagens bi trebao otkriti sve vrste ukljucenih imunoglobulina u 1/K, sve velicine 1/K, sve komponente komplemenata u sastavu 1/K. Pri torne reagens ne smije interferirati sa drugim biološkim tvarima. Naša je predpostavka, (zasnovano na prepo­ruci WHO) da rad na modelirna arteficijelnih 1/K Received: September 20, 1988-Accepted: September 27, 1988 Cengic-Hukovic F: Arteficijelni model imunih kompleksa bovini serumski albumin (BSA) anti-BSA i dokazivanje imunih kompleksa konglutininom. jeste doprinos na standardizaciji uzoraka za eva­alternativnog puta, a patogenicitet takvih 1/K u luaciju metoda, a rad se konglutinin binding po­bolestima imunih kompleksa je veoma znacajan. lietilen glikol testom jeste doprinos biološkim metodama za detekciju 1/K obzirom da C3b, Adresa autora: Cengi6-Hukovi6 Ferida, Institut za komponenta komplementa jeste dio i klasicnog i nefrologi ju UMC-a Sarajevo, 71000 Sarajevo Radiol. lug osi. 22 (suppl. V) 105-106, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO SLUŽBA ZA NAUCNO-ISTRAŽIVACKI RAD (NIR) ! INFORMATIKU INSTITUTA ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU Bicakcic v. UDC: 616.073.75:615.84 Key words: radiology department, hospital Report Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 107-108, 1988 197 4. godi ne Institut za radiologiju i onkologiju se registru je kao naucno-istraživacka institucija. Od tada pa do danas, zaposleni na Institutu su rade6i paralelno na tri ravnopravna polja -zdravstvenom, naucno-istraživackom i nastav­nom, stvorili nukleus nauke, nastao simbiozom ove tri djelatnosti. Širenjem naucno-istraživacke djelatnosti, po­ve6avanjem broja kadrova i osvajanjem nepoz­nanica u radiologiji, ubrzo se ukazala potreba za organizovanjem naucno-istraživacke službe na Institutu. Tako je 1979. godine osnovana Služba za naucno-istraživacki rad koja je bila sastav­ljena ol malog broja kadrova, ali kadrova educi­ranih za tu vrstu posla. Prate6i svjetsku tehnologiju na polju radiolo­gija, nabavkom najmodernijih aparata, te proši­rivanjem djelokruga rada, uvodenjem novih di­jagnostickih i radioterapijskih metoda, broj viso­kovrijednih informacija se pove6ao do te mjere, da ih je bilo neophodno organizovati i sistemati­zovati. Tada se službi za NIR dodaje segment informatike. Danas, Služba za NIR I informatiku zapošljava 1 O educiranih kadrova, specijalizovanih za tu vrstu posla. Pored inžinjera programera, tu su i ljekari informaticari, strucni saradnici i bibliote­kari. Pored informacionog sistema, koji za po­dršku ima mikrofilm, u Službi se odvija živa ak­tivnost u smislu aktivnog uceš6a u naucnim pro­jektima, organizovanja strucnih i naucnih skupova, organizovanja strucnih dosijea za sve visokokvalifikovane kadrove koji zapravo preds­tavljaju permanentno održavanje i dopunjavanje jednog detaljnog i iscrpnog Curriculum Vitae za svakog pojedinacno. Pored strucne i naucne vi­deoteke namijenjene ljekarima na specijalizaciji i ostalim na usavršavanjima, organizovana je i strucna mikrofilmoteka, koja na svojim mikro­fiševima pohranjuje edukativnu rendgensku do­kumentaciju. Na kraju svake godine, u okviru tzv. Radiološ­kih dana, kada se sumi raju rezultati iz prethodne godine, Služba izdaje Bilten Instituta. Nezadrživ dinamican razvoj Instituta je uslovio potrebu za širom informacijom o njegovom razvoju; tako je ovaj Bilten postao kontinuirana informacija kao prilog bilježenja »istorije« Instituta. Prelistavši sedam do sada objavljenih Biltena, mogu6e je dobiti kompletnu sliku o Institutu. Tu se bilježe podaci o uvodenju novih procedura i tehnolo­gija, izvještaji o strucnim i naucnim skupovima, koje je organizovao Institut, o odbranjenim dok­torskim tezama ili magistarskim radnjama, o nas­tupima na strucnim skupovima, o novim trendo­vima u radiologiji itd. Suština Biltena je njegov Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Bicakcic V.: Služba za naucno-istraživacki rad (NIR) i informatiku instituta za radiologiju i onkologiju strucno-naucni karakter. On postepeno prerasta u edukativni materija!. Ovakav razvoj Instituta je uslovio i porast broja naucnog i nastavnog kadra. Danas imamo 12 doktora nauka, 4 magistra, 3 profesora, 4 do­centa, 10 asistenata, 9 primarijusa. Nastava za studente Medicinskog, Stomatološkog fakulteta i Više medicinske škole se odvija na Institutu. Veci broj mladih saradnika pohada postdi­plomske studije iz razlicitih oblasti, radiologije, onkologije, informatike, kardiologije ... , dakle i iz drugih oblasti bez kojih radiologija danas ne može. Adresa autora: Bicakcic V., Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 107-108, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO RAZVOJ INFORMACIONOG SISTEMA NA NAŠEM INSTITUTU Škljarevski G. UDC: 616-073.75:615.84:001.815 Key words: radiology information systems Report Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 109-11 O, 1988 Zahvaljujuci najsavremenijoj opremi i visoko edukovanom kadru danas se na našem Institutu sprovodi jedna moderna radiologija kao kom­plementarna nauka drugim klinickim discipli­nama. Naše osnovno opredjeljenje je da što ra­cionalnije iskoristimo vrijeme i prostor i da u najkracem mogu6em roku napravimo (kom­pletnu obradu pacijenta), potrebne pretrage i pacijentu pružimo traženi nalaz. Pri tirne se svakodnevno javlja ogroman broj važnih informacija u mnogostrukim vezama. Upravo zbog toga na Institutu ve6 šest godina funkcioniše informacioni sistem nazvan BOS ­bolnicki dokumentacioni sistem koji omogu6uje sveobuhvatan pristup informacijama u toku dnevne obrade pacijenata, kao i za strucno­naucnu istraživacku djelatnost. Pri uvodenju sistema pošlo se od toga da sis­tem nije i ne smije postati sam sebi svrha nego je rastavni i neodvojiv dio kompletnog procesa dje­latnosti Instituta. On je koncipiran kao jedan mo­dularan sistem nastao na Radiološkom institutu koji 6e se sutra ukljuciti u makroinformacioni sistem UMC-a i zdravstvo u cjelini. Prvi korak napravljen je aprila 1982. kada se prešlo na rutinsko mikrofilmovanje relevantne dokumentacije o pacijentu. Tada je uveden je­dinstven identifikacioni broj i individualni obra­zac za svakog pacijenta. Individualni obrazac sadržava sve potrebne podatke o pacijentu, o oboljenju, izvršenoj pretrazi, radiološkoj dija­gnozi i kao takav predstavlja nosioca nalaznih informacija za racunarsku obradu podataka. 23.10.1983. god. poceo je zvanicno funkcio­nisati BOS. Program za racunarsku podršku sis­tema napravljen je na Elektrotehnickom fakul­tetu u Sarajevu, a obrada podataka vršila se na vlastitom racunaru POP 11 /04 i to u tre6oj smjeni, od 19 sati, s obzirom da se u prve dvije smjene racunar koristio kao podrška sistema ra­diološke dijagnosticke obrade pacijenta (com­puter tomography). Podaci su se odlagali na ma­gnetni disk gdje su ujed no formirali datoteke po­jedinih dijagnostickih odsjeka (ukupno 11 datoteka). Taj sistem je obuhvatao pra6enje pacijenta od njegovog ulaska na lnstitut sa komplementarnim nalazima iz drugih klinika i uputnicom, obradu pacijenta, te njegov izlazak i novi nalaz. S druge strane postajala je obrada svakog nalaza i obracun usluga, mikrofilmovanje i dalje koriš­tenje tako dobijenih informacija. Preko identifi­kacionog broja mogu6e je povezati sve izvršene usluge kod jed nog pacijenta i to je direktna veza izmedu BOS-a i mikrofilmoteke. Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Škljarevski G.: Razvoj informacionog sistema na našem institutu U februaru 1984. instaliran je novi racunarski sistem »Energodelta«. Memorijski kapacitet procesora je 256 Kb sa fiksnim (winchester) dis­kom 9/30 Mb, 4 alfa -numericka terminala VT 101 i 2 štampaca, te se od aprila 1984. god. unos podataka za potrebe BDS-a vrši na ovom sistemu u prvoj smjeni. Velika novi na je i postav­ljanje softwerskog paketa za automatsku evi­denciju pacijenata i dodjelivanje identifikacionih brojeva. Aprila 1985. god. instaliran je novi operativni sistem RSX 11 koji omogucuje multikorisnicki rad na postojecem racunaru IRIS 11 /23 tako da novi BDS omogucuje obradu dijagnostickih po­dataka sa više terminala istovremeno. Zahvaljujuci korištenju novog BDS paketa i paketa za automatsku dodjelu identifikacionog broja do kraja avgusta 1985. god. kompletna kar­toteka dijagnostickog dijela Instituta prebacena je i pohranjena u racunar. Juna 1986. god. završen je projekat »Racu­narsko pracenje radioloških podataka o pacijen­tima«. Rezultati primjene ovog projekta istinski su saživjeli na našem Institutu kroz racunarsku obradu dijagnostickih podataka o pacijentima i mikrofilmsku podršku. Još nam predstoji veliki zadatak da napravimo i racunarsku podršku radioterapijske djelatnosti Instituta. Jula 1986. god. izvršeno je proširenje post­ojece racunarske konfiguracije koje se sastoji od: jedinice centralne memorije od 1 Mb, diska sa kontrolorom kapaciteta od 120 Mb (što sa postojecim winchesterdiskom cini ukupan ka­pacitet od 160 Mb) i jedinice za magnetne trake. Buduci da postojeci segment informacionog sistema na Institutu za radiologiju i onkologiju predstavlja pionirski poduhvat u izgradnji infor­macionog sistema UMC-a, javilo se niz klinika i instituta -interesenata za korištenje stecenih iskustava na našem Institutu u svrhu zajednicke izgradnje kompletnog informacionog sistema na nivou UMC-a. U tom cilju izraden je i sprovodi se zajednicki projekat »lnformacioni sistem seg­menta dijagnosticko-klinicke djelatnosti UMC-a Sarajevo« u saradnji sa: -Klinkom za torakalnu hirurgiju, -Klinikom za hemotologiju, -Ortopedskom klinikom, -Psihijatrijskom klinikom, -Traumatološkom klinikom i -Zavodom za vaskularna oboljenja »Dr Er­nest Grin«. Adresa autora: Škljarevski G., Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 109-11 O, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO NIVO TEHNICKO-TEHNOLOŠKE OPREMLJENOSTI Atijas R. UDC: 616.073.75:615.84 Key words: radiology department hospital, technology radiologic Report Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 111-112, 1988 lstorijat -Ve6 i kratki pogled unazad dvije decenije, daje jasno definisane i vremenski ogranicene periode koji svaki za sebe predstav­ljaju kvantitativne i kvalitativne gradacije ste­pena tehnicko-tehnološke opremljenosti Insti­tuta za radiologiju i onkologiju u Sarajevu. Naj­grublja takva kvalitativna gradacija daje tri vremenska perioda koja su istovremeno i tri ste­penice u tehnicko-tehnološkom razvoju ove us­tanove. »Prvi« vremenski period obuhvata rane i srednje sedamdesete godine (1971-1978) i predstavlja razdoblje opremanja Instituta kon­vencionalnom radiološkom opremam uvede­nom u tad aktuelnoj tzv. »relejnoj« tehnici. To su prije svega generatori tipa »Selenos« »Tridoros 5s« »Gigantos« sa stativima »Grafoskop« i »Pan­toskop«. U ovom vremenskom periodu pristupilo se opremanju ambulantno-poliklinicke službe na podrucju Sarajevske regije, tako da su u tom periodu i'ntegrisane radiološke službe u domo­vima zdravlja Ilidža, Pale, Olovo, Fojnica i Ha­džici. Njihovi rentgen kabineti opremani su ra­diološkom opremam iz domace proizvodnje (»Selenos Grafoskop«). lstovremeno na samom Institutu pušteno je u pogon nekoliko dijagnos­tika sa TV-lancem (Pantoskop 3, Televix, BTS-2) što je za to vrijeme predstavljalo kvalitativan skok u radiološkoj obradi pacijenata. Ve6 u tom »prvom« periodu jasno se diferenci­raju dva osnovna nacela koja postaju osnovni principi u daljem opremanju Instituta. Prije svega to je princip tehnicko-tehnološkog objedinja­vanja radiološke službe na nivou grada, regije pa i šire, a u vezi sa tim je i drugo nacelo poštivanja normativa za opremanje zdravstvenih ustanova po nivoima primarne, sekundarne i tercijalne zdravstvene zaštite. Uvodenjem digitalnih tehnika prije svega CT i ultrazvuka godine 1978/79 pocinje tzv. »druga« faza opremanja Instituta. Te godi ne nabavljen je i pušten u pogon CT uredaj firme SIEMENS »SO­MA TOM«, prvi te vrste u zemlji i ujedno treci CT uredaj uopšte u Jugoslaviji. Sa radom pocinje i ultrazvucna dijagnostika a u pogonu su VIDO­SON i TOMOSON. 1 odjeljenje radioterapije ob­navlja svoju opremu te je stari kobaltni uredaj »Bavaceti« zamjenjen »Theratronom 780«.Vec 1981 godine puštaju se u pogon cetiri nove kon­vencionalne dijagnostike; Probavna-»Orbis­kop«; Torakalna-» Thoramat«; »Lokomotorna«­»DL 14«, te Neuroradiološka-»Neurodijagnost« i drugi CT uredaj »SIRETOM«. Sve dijagnosticke aparate opslužuju za ono vreme najmoderniji generatori »TRIDOROS Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 Atijas R.: Nivo tehnicko-tehnološke opremljenosti 1000« te »SUPER M 80« firmi SIEMENS i PHI­LIPS izvedeni u tzv. »modularnoj« tehnici. Ovaj period predstavlja ujendo i prekretnicu u daljem razvoju Instituta, prekretnicu koja je uve­liko omogu6ena uvodenjem ovih novih tehnika. »Tre6a« faza (period od 1984. do danas) mo­gla bi se slobodno nazvati INFORMATICKOM jer je u tom periodu Institut ušao u tzv. »INFORMA­TICKO DRUŠTVO«. Naime u tom periodu je za informaticku podršku, ve6 oformljenom mikro­filmskom laboratoriju sa tzv. LOGETEC-tehni­kom mikrofilmovanja rentgen filmova i ostalih dokumenata, nabavljen racunar sa nekoliko terminala i pristupilo se formiranju racunskog centra i razvijanju vlastitih softvera specijalizira­nih za podrucje radiološke dijagnostike. Racu­nari dolaze na Institut sada i kao sastavni dijelovi radiološke opreme koja se nabavlja u ovom pe­riodu. Prije svega to su dva nova CT uredaja »SOMATOM DR-H« (SIEMENS) i »MOBIL­MAX« (G. E.) te digitalna suptrakciona angiogra­fija »DVI-II« (Philips). Odjeljenje radioterapije oprema se uredajima za »afterloading« terapiju i to MIKROSELEKTRON (NUCLETRON) za inters­ticijalnu i SELEKTRON za intrakavitalnu terapiju koji za planiranje terapije koriste savremeni IBM kompjuter. Ovaj period stvorio je osnovu za uvodenje najnovijih tehnika digitalizacije slike te ma­gnetne rezonanse, tehnika koje predstavljaju neminovnost u buducoj tzv. »cetvrtoj« fazi raz­voja i opremanja Instituta. Institut sada -Samo letimican pogled na si­rove statisticke podatke dat 6e jasnu sliku o dimenzijama Instituta za radiologiju i onkologiju u Sarajevu danas. Sa preko 12.000 m2 ukupne površine rasporedenih u 10 punktova na Sara­jevskoj regiji, 4 punkta u krugu UMC te u matic­noj zgradi Instituta, ovaj Institut je sigurno naj­ve6a zdravstvena organizacija te vrste u Jugos­laviji. Ukupno 58 radioloških kabineta opslužuje 66 dijagnostickih i 5 terapijskih aparata. Rentgen filmovi razvijaju se na 15 automatskih i 6 poluau­tomatskih komora za razvijanje. Stalno je u po­gonu oko 70 rentgenskih cijevi ukupno instali­sane vršne snage cca 3 MW (tri miliona wata) što predstavlja el. energiju potrebnu za opskrbu jednog manjeg naselja. Dnevno se razvije cca 2000 rentgenskih filmova što predstavlja kilome­tar dugu rolnu rtg. filma. Stalno su u pogonu 4 CT uredaja, od kojh 1 mobilni, koji dnevno dovode do 160 pacijenata; tri angiografije od kojih jedna subtrakciona digitalna sa kapacitetom do 20 an­giografija. Veliki dio dijagnostickih prostora kli­matizira se sa 4 snažne klima centrale, a svi su povezani interfonskom i pejdžing vezom, te in-ternom televizijom. Vlastiti racunski centar, sem obrade podataka o pacijentima, obraduje i ostale podatke relevantne za rad Instituta pa se izmedu ostalog i naplata usluga preko tzv. zajednicke fakture obavlja na racunaru. Mikrofilmski labora­torij sa dvije mikrofilmske kamere dnevno ažurira i mikrofilmuje svaki rtg snimak. Sem konvencionalnih dijagnostika i odgovara­ju6ih rentgen aparata na Institutu postoje i neke specificne dijagnostike i odgovaraju6e tehnike. To su na primjer digitalna termovizija (AGA), te xeromamografija (XEROX). Ukupna knjigovodstvena vrijednost opreme instalirane na Institutu je oko 2400 starih mili­jardi, a stvarna vrijednost je znatno viša. Perspektive-Ovako snažno tehnicko-tehno­loška baza predstavlja kvalitetan preduvjet za uvodenjem novih dijagnostickih metoda i odgo­varajucih tehnika. Prije svega to je metoda i oprema magnetske rezonance. U planu opre­manja Instituta, te nabavke opreme u sklopu no­vog klinickog centra u periodu naredne dvije godine predvida se uvodenje ove metode, te puštanja u pogon prve magnetske rezonanse. Sa firmom Philips potpisan je ugovor o ispo­ruci GIROSCAN 1,5 T (superprovodi magnet 1,5 T sa mogu6noš6u spektroskopije), a završen je i projekat za prostor magnetske rezonanse. Takoder se u narednom periodu predvida zam­jena 5 konvencionalih dijagnostickih aparata (dva su ve6 nabavljena od EI, a za tri je raspisana medunarodna licitacija) cime bi se bar donekle ublažila neka »uska grla« prije svega na urološ­koj i probavnoj dijagnostici. Takoder su u toku razgovori sa Finskom fir­mom »lnstrumentarija« o isporuci rezistentnog magneta sa supermalim poljem jacine 0,06 T koji bi predstavljao zamjenu za CT uredaj SIRETOM u neuroradiološkoj dijagnostici. U saradnji sa Sarajevskom firmom »Iris« -Energoinvest oformljena je grupa strucnjaka koja 6e raditi na projektu digitalizacije, arhivi­ranja i postevaluacije rendgenskih snimaka. Ovaj interesantan projekat donio je ve6 i prve otipljive rezultate. Uz pomo6 vlastitog hardvera izvršena je digitalizacija slike sa nekih standard­nih dijagnostika koje su pohranjene na ma­gnetne diskove, a naknadno je izvršena njihova postevaluacija. Ovaj prvi korak znacajan je podsticaj za usavršavanje citavog sistema cime bi se uštedjela ogromna devizna sredstva Uedan takav komercijalni sistem na primjer »MAR­COM« košta na tržištu 6-8 miliona DM). Adresa autora: Atijas R., Institut za radiologiju i onko­logiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sara­jevo Radiol. lugosl. 22 (suppl. V) 111-112, 1988 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PREGLED DOSADAŠNJEG RADA BIBLIOTEKE Colakovic A. UDC: 616-073.75:615.84:021 Key words: radiology department hospital, library Report Radio!. lugosl. 22 (suppl. V) 113, 1988 U okviru Službe za naucno-istraživacki rad nalazi se i strucna biblioteka. Osnovana 1968. godine sa pocetnim fondom od 50 knjiga i 7 naslova stranih casopisa i jednim bibliotekarom, danas zapošljava dva bibliotekara i posjeduje 5500 biblioteckih jedinica. Podrucje rada Insti­tuta pokriven o je sa 53 strane i 4 doma6a naslova periodike. U svrhu edukacije mladih ljekara, os­novana je videoteka koju cine dva videorekor­dera i dva televizora sa manjim obimom video­kaseta. U proteklom periodu, biblioteka je obavljala sljede6e poslove: nabavka i obrada biblioteckog fonda, izrada kataloga, medubibliotecka po­zajmnica, kontinuirano pra6enje i diseminacija clanaka, pretraživanje po temama, izrada kom­pletnih bibliografija za magistarske radove i di­sertacije sa nabavkom dokumenata, pozajmica knjiga iz inostranstva preko Referalnog centra Narodne i univerzitetske biblioteke BiH, uceš6e u izradi Kataloga strane biomedicinske perio­dike (Ljubljana) i baze podataka za BI, saradivala je u izradi bibliografije Medicinskog fakulteta Sa­rajevo 1971-1985, u naucnoistraživackim pro­jektima Instituta, izradila je Bibliografiju Instituta za period od 90 godina. Biblioteka posjeduje fotokopirni aparat i pruža usluge korisnicima sa Instituta i iz drugih institu­cija u Jugoslaviji. U navedenem periodu, predvidena je kompju­terizacija biblioteke i formiranja mikrofilmoteke za potrebe nastavne djelatnosti Instituta. Biblio­tekari, jedan sa višom i jedan sa visokem struc­nom spremom, strucno se usavršavaju na semi­narima i strucnim sastancima bibliotekara speci­jalnih biblioteka. Adresa autora: Colakovic A., Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo Received: September 20, 1988 -Accepted: September 27, 1988 In memorlam IN MEMORIAM PROF. DR JELENA E>ORE>EVIC 1 O. septembra 1988. godi ne, u jutarnjim sa­tima, umrla je prof. dr Jelena Oorcievi6, u vrijeme kada je za posljednjih 28 godi na redovno i pre­dano dolazila na posao, u prostoru u kojem je posljednjih desetak godina strucno i naucno da­rivala struci -radiologiji u cjelini, a posebno radioterapiji i onkologiji, radove u koje je tkala svo svoje bogato iskustvo i znanje. Okrutna i neumitna smrt otela je iz naše sre­ dine covjeka, humanistu, redovnog profesora Medicinskog fakulteta, šefa Katedre za radiolo­ giju i onkologiju, supervizora radioterapije i on­ kologije. Prof. dr Jelena Oorcievi6 rociena je u Novom Beceju u Vojvodini 1929. godine. 1948. godine završi la je gimnaziju u Novom Sadu i iste godi ne upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu. 1955. go­dine diplomira na Medicinskom fakultetu u Beo­gradu sa prosjecnom ocjenom 9,2. Iste godine zapocinje specijalisticki staž iz radiologije u Po­krajinskoj bolnici u Novom Sadu, a 1958. godine polaže specijalisticki ispit na Radiološkom insti­tutu u Beogradu. Posli je završene specijalizacije radi u Kruševcu kao šef Odjeljenja za radiologiju Opšte bolnice. Na Institut za radiologiju i onkologiju u Sara­jevu dolazi kao mladi i perspektivni ljekar speci­jalista radiolog 1960. godine, u vrijeme kada se planira formiranje Odjeljenja radioterapije i iz­gradnja prostora za tada najsavremeniju opremu u radioterapiji -telekobalt ureciaj. Prof. dr Jelena Oorcievi6 se brzo opredjeljuje za us-mjerenje u radioterapiji, pa je i njena daljnja edu­kacija bila u tom pravcu. Zato 1964. godi ne (go­dinu dana) boravi u Bernu na Institutu prof. dr Adolfa Zuppingera, odakle se vra6a oboga6ena tada najsavremenijim saznanjima iz oblasti ra­dioterapije. Organizuje moderno radio-tera­pijsko odjeljenje (ve6 je bio nabavljen telekobalt ureciaj »Barazzeti«), uvodi u praksu metode ove savremene tehnologije, zatim razvija metode konvencionalne rendgenske radioterapije i me­tode radiumskih aplikacija, iskoristivši od ranije postajanje radiumskih izvora u Sarajevu. Paralelno sa ovim podstice na nove specijali­zacije i tako stvara solidan tim ljekara specija­lista radiologa -radioterapeuta. Kako se ni jedna disciplina ne može oštrim barijerama ograniciti u djelatnosti, jer praksa i potreba se nametnu zahtijevom, to prof. dr Je­lena Oorcievi6 nastavlja dalje u traganju za po­boljšanjem terapije onkoloških bolesnika. Vrlo brzo uvodi metode hemio (citostatske), a kasnije i imuno terapije, cime postepeno otvara široko vrata razvoju onkologije. 1964. godine izabrana je za asistenta za predmet Radiologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Habilitirala je 1970. godi ne. Za naslov­nog docenta izabrana je 1973. godine. Dok­torsku disertaciju odbranila je 1975. godine i tada postaje redovni docent, a 1978. godine bira se za vanrednog profesora. Za redovnog profe­sora izabrana je 1983. godi ne. Uspješno je obav­ljala nastavu iz radiologije i onkologije za stu­dente Medicinskog i Stomatološkog fakulteta i Više medicinske škole. Ucestvovala je u eduka­ciji specijalizanata, te bila predavac na postdi­plomskim studijama iz radiologije, medicine rada i onkologije. Bila je mentor ve6em broju kandidata za izradu magistarskih i doktorskih radova. Napisala je knjigu iz oblasti »Limfografija«, a 1985. godine knjigu pod nazivom »Radioterapi­ja«. Kao koautor je ucestvovala u izdavanju knjige -skripte »Opšta radiologija« za studente medicine i stomatologije. Prof. dr Jelena Oorcievi6 se intenzivno bavila naucno-istraživackim radom. Kao odgovorni is­traživac izradila je više naucnih projekata a u mnogim ucestvovala kao istraživac. Jed no istraživanje je posebno okupiralo ovog neumornog naucnog radnika pa je jedan od prvih istraživaca u Republici, koji je do tancina izucio limfni sistem. Citav niz referata iz te oblasti referisala je prof. dr Jelena Oorcievi6 na mnogobrojnim naucnim skupovima u svijetu (Istanbul, Rio de Janeiro, Prag, Padova ... ). Radio!. !ugasi. 22 (suppl. V) 114-115, 1988 In memoriam Po raznim program ima iz struke boravila je na mnogobrojnim radiološkim i onkološkim institu­cijama Japana, Moskve, Bukurešta, Budimpešte, Francuske, Engleske i SAD-a. Prof. dr Jelena Oordevi6 je bila predsjednik Savjeta Instituta za radiologiju i onkologiju, clan Poslovodnog odbora Instituta, delegat u Nauc­no-nastavnom vijecu Medicinskog i Stomato­loškog fakulteta, kao i Nastavno-obrazovnog vi­jeca UMC-a i delegat SIZ-a zdravstvene zaštite Sarajevo. Jednaje od aktivnih osnivaca Sekcije za radio­logiju i nuklearnu medicinu 1968. godine u BiH i njen prvi sekretar, a kasnije i predsjednik. Bila je predsjednik i sekretar Kancerološke sekcije Društva ljekara BiH, clan uprave Udruženja radiologa Jugoslavije i predsjednik Komisije za nastavu istog udruženja. Zatim, je bila i clan Predsjedništva Udruženja kancero­loga Jugoslavije. Ucestvovala je u organizaciji, a i sama ruko­vodila organizacijom mnogobrojnih skupova ra­diologa onkologa u zemlji kao i medunarodnih skupova. Objavila je i prezentirala preko 200 strucnih i naucnih radova. Njen proniciv duh i naucna znatiželja bili su svakodnevno prisutni u njenom radu. Bila je po­bornik i stalni zagovornik timskog rada u medi­cinskoj dijagnostici, radioterapiji, a posebno on­kologiji, iz cega su proizašli onkološki timovi (njih dvadesetak), od kojih vecina uredno funk­cionišu. Širok krug poznanstva sa radiolozima i onko­lozima Zemlje i svijeta doveo je do plodne sa­radnje u vidu kontakata, razmjene isi