SLAVJAN. Časnik slovstven i uzajemen za Slavjane književne i prosvštljene. Vreduje i na svetlo dava Matija Majar v Celovce (Klagenfurt). /ijjn n Izhadja desetput v lete po jednoj cšloj listine i viaiu V. velja s poštninoj 3 fiorinte ali 2 rublja. lOrfO. Дошс вредшчтву. Благородн1 i велеучен1 госиод! Хвала буд1 Богу, да узајемну словшцу уже Јмамо, како ју ijiajy i jrai 1зображеш народ1 за своје Јзображене језјке. Jini народ1 также не1мају за своје језЈке друге словшце од узајемне, OHi пцду словшчке облше (grammatikal formen) евојега језша не тако, како jix roBopi лвудетво ту i тамо в нбком кут£, него служе се~ обдш, ктере су нај болве разпарвене в народ^. Мкшл сем, да се нам Славјанам нце могуче другаче сдружш, него да спрцмемо ijipucico наречје, па тому nije тако. Гоепод! спиште i додајте својему делу јешче узајемш словар, па не словар, KTepi 6i вса славјанска слова обсегел, него посебно коретке вс£х славјансшх елов. Како в^сте, језш o6cToji i3 јако мало корешк, KTepi ce no npiBžuieBaHji HŽKTepix концовек нербдко нарасте до чепрадесет, шестдесет i веч Ticy4 слов ... K тому сло-варву 6i сшсал1 также, 1зпелвавне концовке i нмх помЈш . .. Ако 6i вас ваша оправига задержевала, да 6i тога дела не могл! се попрјјетј, i>ia пако славјаншчша много прјјателвев i родо-лвубов, 6i jix повабш, да 6i поједпп 1змед нвЈх благоволвш cuicaTi слова од једнога ал! од двБх шсмен словарвев1х. Веч рук веч на-пцие, него једна сама i нашше легче. Ако то CTopiTe, будете својему 13верстному делу, узајемној словшцб, вЗшец на главу поставш . .. Ако хочете нбчто i3 тога мојега дошса в СлавјанЈб пршбчт, 6L10 6i менб драго, онда ир1обч1те, что i колшо се вам зд1, попра-Bixe погрјапке мојега гисанја, јербо ја се толвко (ше ле) вад1м Ц1-piлiцe, i Mi јешче не гре гладко. MLiom, да 6i 61ЛО добро, ако npi-обчгге нЗжолгсо tžx мiceл в „Славјан$," да се веч родолвубов по-npiMe тога важнога дела i сдруж1 своје с!ле к cnicoBaHjy словарва. Ако 6i мгслш тога дела се подступт, назнаште то в „Слав-јан£" да се буду родолвуб1 i ја c HbiMi, тога дела уже напред веселш. 1з Крајнске. C споштованјем ваш Jypi Хумар, жупшк. 0 uzajemnom slovarji nemečko-slavjanskom. Gore stoječi list dopisovatelja g. Humarja smo kromš nžkojih neznatnih maličkosti dali natisnuti točno tako, kako je se nam poslal i smo se uzradovali čitajuč ga, jer svždoči, da znadu naši dopiso-vatelji lepo lehkorazumljivo pisati cirilicoj i jezikom uzajemnim, akoli smo počeli se toga vaditi, tako rekuč tepervo (še le) od včera. G. dopisovatelj je v svojem liste učeno i obširno takže razložil, po kterih pravilah, da bi se spisoval slovar slavjanski i kako bi se poskerbčlo za tiskarinu; te njegove praktične sovete smo sada odložili i jih budemo priobčili v svoje vreme, sada progovorimo samo 0 spisovanji uzajemnoga slovarja nčmečko-slavjanskoga. Eeč o slovarji stoji sada tako-le: Nekoliko spisovateljev je sklenilo spisati priručni uzajemni slovar nemečko-slavjanski; da to delo lehko, berzo i veselo napreduje, je potrčba, da se udeleži spisovanja toga slovarja več sodelavcev; več jih pristupi k delu, lehče, berzeje i veseleje napreduje delo zato, jer pride menje truda na pojedinoga sodelavca, kako i g. dopisnik verno kaže: Več ruk več napiše, nego samo jedna i napiše ložeje. Zato povabimo nljudno i učtivo iz gospodov čitateljev našega lista tiste, kteri bi blagovoljili spisati neki oddelek slovarja, da se oglase pri vredničtvu „Slavjana". I vredničtvo bude radodušno posvetilo svoje slabahne sile spisovanju toga slovarja: pa delo je zna-meniteje, odličnčje i poljeznšje, ako se slovar spiše od več spisovateljev. Spisati bi mogli, kako je znano, več verst slovarjev slavjanskih, na primer: slovar nšmečko-slavjanski, ali slavjansko-slavjanski, ali slovar slavjanskih korenik, ali slovar tudjinismov i provincialismov nahodečih se v slavjanščine. Nu, ako bi vse te slovarje imeli, dobri bi bili, pa vse v jeden mah spisati nam ni moguče, nemogučega dela se ne smemo lotiti. Spišimo sada samo jeden slovar, kteri nam bude naj poljeznejši i kteri je nam, osobito nam neruskim Slavjanam k uzajemnosti neobhodno potreben i te slovar je: Priručni i uzajemni slovar nemečlco-slavjanslci. Slovar pri r učen, to je tak, da je koliko moguče kratek, da pak jednakože obseže vsa slavjanska slova; slovar uzajemen to znači, da se pišu v njem vsa slova slavjanska samo cirilicoj. Nekteri gospodi su uže obljubili i obečali, vdeležiti se i spisati stanoviti oddelek slovarja. Želimo serdečno, da bi se jih oglasilo toliko, da bi pojedinomu sodelavcu ne trebalo spisati več, nego za dvš tiskane listine (Bogen) ali za tri, to je za 16 do 24 tiskanih listov (Blatt). I to bi ne bilo pojedinomu preveč, ne pretežko. — Kada se jih oglasi toliko, koliko je neobhodno potreba: pošlje vredničtvo vsakomu sodelavcu potrebne slovarje i pravila, kterih se hočemo deržati vsi spisovaje slovar, da izide delo kako iz celoga sli to. Samo dve reči su vsakomu sodelavcu potrebne: da zna cirilicu 1 da si priskerbi uzajemnu slovnicu slavjansku po tomu, čto bez nje ni nikako moguče spisovati uzajemni slovar, v njej se nahadjaju pravila uzajemnoga pisanja, ktera su tako kratko i jasno razložena, da ni potrčba se jih trudno učiti, nego jih samo jedenkrat prečitati. Kakor je uže v predidučem čisle „Slavjana" rečeno, tako velja: Slovar je i ostane vlastnina spisovateljev, kteri su ga spisali i njih imena se natisnu na naslovnom listž (Titelblatt) slovarja. To su misli i želje vredničtva, ktere tu javno učenim gospodam čitateljam priobčimo, te misli i želje se budu spolnile, ako rodoljubi tomu delu svoje sile posvete i ako Bog svoj blagoslov doda! 0 СЈГВДАХ ПРАСЛАВЈАН. (Надалвеванје.) B наше време ce зове то спросто, опровержено лвудшство в liliji: Ilapiac, ктерога 1мена але стара тсма шд[чка не спомб-нвају. Ilapiac чершц су в наше време aлi поло!зображеш, жiвeчi по педчгах apijcKix об1чајах i управб, ал1 су нолодгвјак! станујуч1 по ropoBji ал1 су ц!ш д1вјаш, како чершџ на андаманстх отоках в зал1вб бенгалском. Ilapiac шсу само прогнанпа i3 че-прех чшов, како HiKoji ученјага увбрвају, него су д1вока племена, i лвудство т£х племен је в наше време в 1ндф тако многоч1слено, да ч i н i-вају девет деcе тiн (9/10) цЗЈлога oбiвaтeлвcтвa шдпЖога. В обче се може pe4i, да су ri napiac, ri д1вок1 чершџ тако Д1вога, како да 6i не i.-vi^i чловечскога разума, нт чловечске душе. Та 1нд1чка чернв ce onicyje од новЈјппх сшсователвев, како племе нај гадн'£јшс i нај скареднбјше, једшм словом, да су оповерженја вредно сметје, да су презргселвна, безбожна дерхал лвудска; oni су злоб-нога сердца, краду, легају, како 6i орехе грјзел, жеру стервшу (крепачшу), су робсга страшЈвЈцс, окрутш, пожрешш i обжорлвјвј, несрамш, разуздат i разблудт; по ж1веж£ рцове, како д!вока зве-pina. 1нострашџ говоре o тбх napiac ирезрггелвно; Ар]'ас-1нд1 jix no4iTajy к нај подлбјшем стварем, ce jix шпте i ce jix 3ori6ajy јако окужешх, jix npe3ipajy, како да 6i 6Lie те лвудетше мало-врфдп^је од нај шжајипх насекомов, KojiM i»iajy болшшшце постро-јене: ако се пак napiac в вод® утаплва, jix мало CKep6i ио тому, что Ti napiac ж1вотаро но песлајнарсш i ce н£кд£ i днес јешче держе д1вокога лвудожрутства. 8) 0 прадомовш^ пранарода apijcKora. Лвудство apijcKO Јменујемо пранародом по тому, что je i3 нвега iзpacлo много велгах i лвуднатјх народов; iscenyjeMO те на- 8) Bohlen 1, 43. 44. * роде a.ii н a p o д a м i apijcniMi, јербо i3Bipajy 13 прана-рода apijcKora, aji c a н c к p i т c к i м i од језша санскр1тскога, ктерога су i3BipH0 говорш, ал1 i н д o е в p o и с к i м i no тому, что cy ce ri народ1 уже в стародавнЗ; разпростерл i3 1ндце чрез ве-лшу част Acije i Европе. Сада зауз1мају Ti 1ндоевропск1 народј велш велж д£л Acije, мало да не ц£лу Европу i в посл£днб1х сто-л£тјах су се разипрш i no Амершб i no jimx землвах знанога св£та. Пранарод apijcni морал je 6iri уже од стародавна прелвуднат; нај лБуднатЗЈјпп вс$х народов nime Плгтј 6, 17. (21.), јербо ce је разграшл i разветвјл на много i јако лБуднапх народов: слЗЈдствено морала је бт 1нвегова прадомов1на огромно в е л i к a , да ce је могел тако рамено разрат i размножт. Уже само од себе се разум1, да така огромна задруга народов не може јзраси в hžkom узком i 3a6iTHOM кутб св£та i ce ноузнесп к такој HeBi-двеној лБуднатост1, каково је недвојбено обсегал пранарод apijcKi уже в давновекоси. Землве, ктере су бие прадомов1ној пранароду арцскому, ce раз-npocTipajy д^лом најужној, дБлом на северној странб горовја 1Чмалаје. В землвах лежечЈх на јужној странЕ горовја ГЈмалаје је лБуд-ство тога пранарода звало ce A p j a м i; в землвах лежеч1х пако на северној странјј горовја A p i j a н a м i. Једен д®л ApijanoB je содержал своје iMe до днес, зову ce 1ранам1, свој je3iK ipancKiM i своју землву 1раном. Ha јужној странб Гшалаје су слбдече покрај1не облБуднБене i в наше време алг сцбла a.ii частву apijcraM народом: 1. Землва K a б у л i с т a н. Главно mžcto јвдчке терговше K a б у л. Be4ina ЛБудства je apijcKora племена i на самом 1нду-кушу обиавају јешче 1нд1; цестователБ1 најду повсуда паматшке идачке. Ј) 2. ЗемлБа K a с м i p a преродовггна покрајша звана поземелБ-cium рајем, је нај севернбјша чшто apijcKa дежела; об1вате.пЛ го-воре наречје санскр1тско, су дбпо Јзрашчеш лбпој поставој, су јако уметш, д£лају св£тознане тенке i мелке тканше, шале, i3 н£жне длаке дiвje ибетанске козе; су кротта, су cinep cnpijejii вбру мо-гамеданску, na iMajy i тепер б.шо сто apijcrax cbetix mžct, камо-же ходе на божј1 нут на прошченје. Вса noKpajina jiM je с в е т a. СловЈла je пред KacMipa землвој сречној i счастлв1вој, рајем позе-мелБСШМ, па тепер је тамо ж1ВЛБенје праббдно, что су проузрочме невелБане владе, ктере су ci сл£дпге блазо осемсет л£т једна не-велБан^ја i окрутнбја друге. 3. Пентшаб, то је, покрајша пет рбк. До семо је припел Александер M. с војској својеј; ropiiBi д£л бјл je Heo6i4iio богат. ') Indische Alterthumsk. von Christ. Lassen. Bonn 1847, 1, 440. Appian roBopi o дв£х тшучах mžct, Страбо дажс o нет ччсучах само в державб Поруса2) i upi mžctž Горје, по санскр1тсга rapja je ујел 40.000 1ндов i 230.000 говедве Ж1вше.3) Владар Таксале је даровал Александру М. дарове, то je, Tpi ткзуче i36pa-Hix бжов, десет Ticy4 овец, пет i двадесет слонов i б.пзо двб ctž (сто) талентов сребра.4) Об1вателв1 Пентшаба су ицер вЗБре могамеданске, па су по-томш CTapix 1ндов ApijeB i говоре ио сшдску, что је паречје санскр1тско. В Пентшаб£, Кабулкзташб i в Kaciripi i на горској Bico4ini на јужној странЈ; 1ндукуша, то je пвдчкога верха, тако i в рав-mnž ио pfež Кабул4 об!тавају повсуда apijcra 1нд1. Вса наречја, o KTepix се је до сада звбдело' в Ka-fipis, су наречја санскркска.6) 4. Паталла, Подолје, оср£дек мед рукаваип рЈже 1нда i Паталлена, то је, пр1лежеча подолна KpajiHa.6) — Одтуда јужно - 1зходно по ropoBji Вшд'ја су nanpoTiB пpeбiвaлi i јешче тепер преб1вају Млечас, то је, племена неарцска. 5. Ср£дш1че JapijcKix 1ндов почшја шцер толбко (ше ле), на јзходној странб р-Еке 1нда, але inoKpajina лежеча на з а-падној странб те p i к е шгата блЈзо пет мшјонов 1ндов ApijeB, говореч1х hžko наречје санскрггско isieHOBaiio Сшд'. Землва је родовггна але ша предце необд$лан1х предЗЈлов, кд£ се CKiTajy сшталгце, то је, илемена кочовна.7) 6. Г а р a в a т i, покрајша на iзxoднoj стран! 1нда no nonaropji Пмалаје, јако горната, обсегајуча мало paBiiin nanpoTis много ска-ловја, берд, кернов, холмов i сотеск, које чшвају много наравшх твердвав i се рад1 тога зове Г a p a в a т i од санскрггскога слова: г a p j a no славјаноа Г o p j e, i также У n a p м a л, то je, Горен-c к i м. Овдб je i много уметшх твердвав, на npiivifip славпозпана твердвава Г в a л i o p i немало лбтх паматшков apijcidx 1ндов на upiMip K'i то p. B тој землм npe6iBajy Раджпут18) 7. ЈужноЈзходна землва од Г a p a в a т i, то je од 1нда npoTi рбкама Јамуне i Ганге bta уже скоро равншову вру-чшу је јако родовггна i приЉкно обдблана, преплетена добрјии цестам, лбпип дpeвopeдaмi, камешт мостаип мед o6mipniMi по-лваип o6cžjamMi сорачшсгам пшеном i другш ж1том, хлббом, с про-KonaMi i обздашт водорнааи, {водшкаЈП, Teiche) наводнвена по-всуда, обсадвена палмаап мангодревесавп i украшена красшш растлшаап. Oбiвaтeлвi 1пд1 Apiji iMajy державну управу основану на зашсашх законах за нај подробн£јше случаје по oдлiчнoj про- 2) Appian поход Алекс. 6, 2. Страбо 701. — 3) Appian поход Алекс. 4, 25. — 4) Appian иоход Алекс. 5, 3. — 5) Ласен 2, 532. Bohlen 1, 5—7. — 6) AppiaH 1нд. 2. — Плш. 6, 20. 21. (23). — 7) Bohlen 1, 8. — 8) Ласен 1, 117. 118. свбтб шдочкој. Лвудство скоро дбтшско кротко i neBiHO не рато-борно се дерш i в наше време icTo тако како o час£ Александра М. непоколеблвјво CBojix законов, своје Bipe, cBojix об1чајев i своје просвбте, то je, својега apijcKora правоелавја, не мотреч на окрут-но пронаслбдованје, које су морал1 рад1 тога претерпетс ц$ла столбтја. 8. C p i д i ш ч е 1ндов ApijeB. По староЈндгчтох тсмах је звала се вса дежела, каможе је сегла аргјска просв!та, то је од Гшалаје до Огајан-морва i од 1нда до Брахманутре, Б a p а-такандој. Д£лт су ту землву на Tpi пред!ле, на северну де-желу: уд1чјадежа, на cpžднву дежелу: мад'јадежа i на јужну дежелу: Д a к ш i н a д е ж а, сада Деккан. Северна i ср^днва дежела мед ptaaMi 1ндом, Гангој i Јамуној од Пмалаје до јужне 4acri горовја Вшд'ја су собствено поч1тал1 землвој аргјско-шд1чкој; особ1то: Антарведу, no liepcijcKiДуaб, Медвурбчје, то је, покрајша мед р$кама Јамуној i Гангој. Она је једна од нај ро-довтг£Ј1шх покрајш шдгаах.8) „Ненрегледне равшне no nopenji Ганге су неЈзчершшв! iseopi богатства i 1нд1чк1х пр1д!лков. Осо-6iTO neisMipiio много ce овд^ ир1д'£ла сорачшскога ишена за ж1веж i хлончате волне древесне за облеку. Овд^ в тој равтнб je cpž-дпиче аруске иросв£те, кдб ce је нај иополн^јше i нај дослЈдаг&јше разввио, то je, је срјдаиче арцске управе, иросв^те, образованога i угладвенога ж!влвенја, уметност1, пром1сла i терговше."10) ОвдЗ> CToji i славно мбсто Ајод'ја, то је, непоб£длв1во, в покрајшб icTo тако 1менованој, сада O у д е на норечЈ1 Ганге; ту је јако родовши землва, јужна пако нвена половша је н^колисо нездрава рад1 влажне вручше. Первј Европејиџ, којГ су допт в те крај, су обд1вовал1 вјсоку уметност i просвбту об1вателвев i HBix проЈпсел; по поречјј Гангшом је стало скоро мбсто за стом. 11а непрестано пленвенје дежеле од војск i окрутно утш-кованје од тудмнов је снрембшло нај прцетн^јше краје в жалостне пушчаве. 1змед стародавшх mžct але CToji i тенер славно ч1сто apijcKO mžcto Б е н a p e c, no санскр1тсга: BapaHaci c велШм apijcraM вceyчiлiшчeм.n) 9. Дакш1надежа ce зове вес полоостров цадчга. Плашну горнату обггавају несчмелна веч ал1 менбје д1вока племена Heapij-ска черна ж1веча в л^сах, сотесках i но горах довцаап i nacri-рвалп, але в нрцетшх долшах обстој1 apijcKa просв^та i землвотсна шименованја су санскриска по цблом полоостровј; i често налазе се в нај недоступнбјппх нустшјах нај вел1чанствен1;Ј1ш паматшга староарцске просв^те: красне сградвевше i is камена i3Tecani вод-нјат, марморна светидча, сохе (Statuen), остатга мостов состројешх 9) Bohlen 1, 8. 9. 20. 21. — 10) Ласен 1, 125. 122. — ») Bohlen 1, 22. 23. i3 велнах кусов жулов!х ноложсшх чрез р1же.12) Махраттл, 1нд1 Apiji, no oaHCKpiTCKi говореч! iMajy i в наше време своју властну державу на в1Сочшб Дакшше-дежеле.13) 10. Нај важн^јпп остров бл1зо 1ндце је Цејлан, по сан-CKpiTCKi Данка. ЛЖта 543. пред Хр1стом су поседл1 те остров 1нд1 разколшт, одпадл1 од превосходнога православја арускога, 1менем Будд1сп. Од времена Александра Макед. звал ое је те остров Тапробане. Цејлан су CTapi Гелет ci мшлш 4pe3Bi-чајно узд4лавап1м. Ератостенес пршовбдује o седем сет обчш, ILiinij o пет сот mžct ;14) cтoлiчнo, аделно mžcto лкгатало је 200.000 об1вателвев. Робов iiicy bi-Lii. Разкол буддГспчга се је разпростратл чрез вес остров i одтуда се је разппрш i по заднвеј 1ндф i no островах пвдчтах; множша niceM cni-caHix o том разколб ce je охрашла в језшб јменованом Палј, KTepi je наречје језша санскрјтскога. Ако се все скупа вземе, что свЈдоче CTapi i HOBŽji, се ввд јасно, да су 1нд1 Apiji i овдб старе оГпвателве Јзобразш, јербо i тепер станују iio ropoBji многа племена черндев 1менована Вадассас без образованост1 1нд1чка Јзображеност i тепер o6cToji на том островб особ1то в Tajopi i нвеговој околи;^ с ц£лој својеј особмоству (Ritter im Berliner Kalender 1830 Seite 107. 120.) i ce разпроспра иолег зал1ва Манарскога од мбста Марапуре до светога острова Рамес-вара, камо побожш путнш путују на ирошченје i3 ц£ле 1ндуе. 11. 1зходно падчт островј су нам јешче премало знаш, на npiMtp Ц е л е б e с, так вслгк како Велша EpiTaHija, C у м а-тра i Борнео, cTapiM сц£ла незпаш. Посл$д1ш нмм знат остров бш је Цејлан, само Птоломајос позна J a в у под 1менем Jabudiu i в£ даже (sogar), да то iMe знач1: Јечмеш остров. Все те острове нассшл је кроти полведЕлсга пранарод apij-ci. Санктпетербургг 1841, — ne misleč onda niti v sneh, da bi menč moglo posrečiti se, da bi cestoval po obširnoj Kusiji v ma-tušku Moskvu i tako dalje — i tepervo sem imel lepu priložnost to na svoje oči dčjstviteljno videti, o čem sem doma čital i se učil sedeč pri svojem pisačem stolč. Mene tamo med ljudstvom stoječega opazi jeden od gospode ruske, kteri su nas sprovadjali i mi pomigne, da dojdem bližje oltarja na mčsto odredjeno „slavjanskim bratjam." Skušal sem se protlačiti skoz ljudstvo, pa je bilo tako tesno, da se nisem mogel vgniti napred. Vidivši to oni gospod Rus obernjen proti ljudstvu pokaže od daleka na me rekuč: „Prostor!" — „Slavjan!" i kako bi zablisnulo se razstupi ljudstvo na občdvč stranč, pred menoj se otevre prostorna ulica, po kteroj grem udobno na opredč-ljeno mčsto. Ah, kako baječnu moč i kako divnu silu ima ime narodilo „Slavjan!" O jczikč klasičkom. Obično se govori, da sta klasička jezika samo dva, starohelenski i latinski. To je jako poveršno i ne obstoji s pravdoj. Klasički jezik je oni, kteri je koren sadajnomu govoru, iz kteroga je sadajni jezik izrastel, kteri sega v daleku predhristjansku davnovčkost, v kterom se najde1 naj starčjša starina narodna i naj starčjše včsti o žitji-bitji narodnom. Raznim narodam su razni jeziki jezikami klasičkimi. Sadajnoj novohelenščinč je nedvojbeno starohelenščina jezikom klasičkim; italijanščinč i hispanščinč latinski, nčmščine starončmečki jezik; francusčinš i forojulskomu narečju v gornjej Italiji sta dva jezika klasička latinski i galski (keltički), angleščinč starončmečki i latinski; rumunščine staroslavjanski i latinski. Kteri jezik je pako slavjanščinč jezikom klasičkim? To je izvčstno, da slavjanščine nije klasičkim jezikom niti jezik starohelenski, niti latinski, niti starončmečki, 'niti galski, niti jeden iz novčjih zapadnjačkih jezikov: italijanski, francuski ali anglež-ski: jerbo slavjanščina sadajna ni iznikla iz nijednoga tčh jezikov, v nijednom izmed njih ne najdemo koren slovoizpitni slavjanščine, v nijednom izmed njih se ne najde ključ k slavjanskomu značaju i starinomu žitju-bitju narodnomu. Zdelo bi se, da je sadajnoj slavjanščinč klasičkim jezikom cerkvena slavjanščina; pa tomu ni tako. Cerkvena slavjanščina je preimenitna za vsa slavjanska narečja glede jezikoslovja i veronauka. Bez cerkvene slavjanščine bi se ne mogli osnovno naučiti nijednomu slavjanskomu narečju, isto tako imenitna je za včronauku, bogoslužbu i pobožnost upravo zato, jerbo je cerkvena slavjanščina. — Klasičkim jezikom cerkvena slavjanščina ne može sluti i po tomu, čto je premlada; njeno slovstvo ne seže v staru dobu predhristjansku, koje se je počelo tepervo blizo lšta 863. po Hristu; slovstvo cerkveno slavjansko ne obseže skoro nič o naj starčjšej predhristjanskoj sliki slavjanščine, o najdavnejšem žitji - bitji naroda slavjanskoga ali pako tako malo, da se najde v narodnih poslovicah, pripovedkah i pčsnah vsakoga sadajnih plemen slavjanskih več narodne starine, nego v slovstve cerkvene slavjanščine. Dalje, cerkvena slavjanščina nije nčki točno opredeljeni i do-lučeni jezik, nego obseže tadajna slavjanska narečja spisana jednim istim pravopisom občim, odtuda i izvira to, da naj učenčjši slavja-nisti ne mogu se složiti, na kterom slavjanskom narečji je osnovana cerkvena slavjanščina: jedni tverde, da je ona izvirno osnovana na starobolgarščinč, jedni na slovenščinč (ilirskoj), drugi na serbščinč ali ruščinč. Dčjstviteljno je cerkvena slavjanščina osnovana ne na jednom jedinom narečji, nego zajedno na starobolgaršCinč, serbščinč, (ilirsko-) slovenščine, moravščinš, poljščine i ruščinč, to dokazuje značaj i ustrojstvo cerkvene azbuke i cerkvene slavjanščine. Sveta brata Ciril i Metud i nju pomočniki i nasledniki su sv. pismo i bogoslužebne knjige pisali jednakim pravopisom za vsa plemena i za vsa narečja slavjanska tako, da su se mogli služiti jedne iste knjige pri raznih slavjanskih plemenah i iz nje čitati različno tako, kako je tšrjal govor ljudstva, med kterom su upravo čitali iz knjige. Da je tomu taka, dokazuju sledeča pismena azbuke cerkvene: jliajfc ____________ Obično se govori, da ta pismena znače: št, ie, on, en, o, bi. To je istina, pa cšla istina to ni, ta pismena sicer to znače, pa zravno toga imaju zajedno ješče jina značenja. Ф, or n Hipe stoji za bolgarsko, serbsko i češko: št', ognište; za rusko: šč, ognjišče; za (ilirsko-) slovensko: š, ognjiše. ■k, Е"кло stoji za češko: i, bile; za jugoslavjanske: e, i, ie, je, ije, belo, bilo, bielo, bjelo, bijelo; i za poljsko: ia, bialo. .дц дљех stoji za rusko i serbsko: u, dub; za poljsko: on, dono; za bolgarsko: a, dab i za (ilirsko-) slovensko: o, dob. a. cbato, stoji za češko : a, svate; za (ilirsko-) slovensko i serbsko: e, sveto; za poljsko: en, svento; za rusko: ja, sv jato. x, ВИДИМ& stoji za (ilirsko-) slovensko, hervatsko i serbsko : o, vidimo; za češko: e, vidime: za poljsko: y, widsimy, za rusko: —, vidim. Tako je i pisme xi v raznih narečjah značilo različne zvuke, na primSr: i, ij, oj, ej, aj. Ta pismena cerkvene slavjanščine znače različne zvuke v raznih narečjah, jerbo ako bi vsegda jednako značila: шт. ie, он, ен, o, oi, bi se lehko vsegda i tako pisala, ne bilo bi trčba učeno izmišljevati pismena: ^ ^ « • izmislila i upeljala su se toga radi, da se je moglo jednako pisati za razna narečja, čitati jih pa različno, kako to pojedina narečja tčrjaju. Tako na primžr se pišu sledeča slova po cerkveno slavjanski za vsa narečja jednako: ОГНИфб, к-кло. ДЛКХ, СВАТО, видимх čitalo se je pak v raznih narečjah različno, na primšr: po ruski: ognjišče, bjelo, duh, svjato, vidim . . . po poljski: ognisho, hialo, donb, svento, vidimy . . . po češki: ohnište, bile, duh, svate, vidime . . . po serbski: ognjište, belo, bilo, hijelo, dub, sveto, vidimo . . . po (ilirsko-) slovensko: ognjiše, dob..... To budi o cerkvenoj slavjanščine samo mčmogrede rečeno v dokaz, da cerkvena slavjanščina je sicer imenitna glede jezikoslovja i svete včre, da pako nam Slavjanam ne može biti jezikom klasič-kim, jerbo je premlada, ni suščestvovala v dobč predhristjanskoj i njeno slovstvo ne obseže skoro nič od starine slavjanske v dobč predhristjanskoj. Ne dajmo se mššati: nam Slavjanam ni klasički jezik staro-helenščina, ni latinščina, ni normanščina, ni nžmščina; nego nam je klasički jezik — prastari, bogati i visoko izobraženi jezik saur. skritski. Slovstvo sanskritsko je mnogo set (sto) lšt stareje od sta-rohelenskoga i latinskoga, i bogatžje od tšh obojih skupa; akoli nam je znana do sada samo jedna nevelika čast sanskritskoga slovstva. Jini narodi su uže mnogo prispodabljali sanskritskomu jeziku starohelenščinu, latinščinu, litvanščinu i starončmščinu: slavjanščinu prispodabljati sanskritskomu jeziku spada naj več v dolžnost nam Slavjanam: naj bolje osnovno mogu to činiti jednom Slavjani, jerbo sanskritščina je neposrčdni koren slavjanščine. Slavjanu se odpre po sanskritščine scčla nov svčt praslavjanski, ona je izvor i zaklad naše narodne starine, naših naj staršjših po-slovic, narodnih pripovčdek, pčsni, običajev, obredov, prosvčte, naj starčjše zgodovine i starodavnoga žitja - bitja naroda slavjanskoga. Učenje sanskritskoga jezika i slovstva prinosi ruskomu Slavjanu ješče i te dčjanski i praktički prospčh i dobiček, tu nemalu poljzu, da se po sanskritščinč lehko nauči narečjam, ktera i v naše vreme govore jako ljudnata plemena prebivajuča v prostranih zemljah ležečih južno od rčk Džihuna (Amu, Oxus) i Sihuna (Sir, Jaxaites) do Himalaje i od Himalaje opet južno po Indiji do ostrova Cejlona i po izhodnoj Indiji. Nastalo je vreme nam Slavjanam, da prestanemo svoje jezikoslovje, svoje običaje, svoju slavjansku nauku i starinu izpeljevati iz starohelenščine, iz latinščine, iz normanščine ali iz nčmščine i da izvor slavjanstva tamo jiščemo, kdč se jiskati ima, v sanskritščinč, da se ustupimo pri svojih slovstvenih sočinjenah na svoje vlastne noge, kako to mnogi učeni Slavjani uže činivaju, i da slavjanskimi očmi motrimo i slavjanskim smislom izslčdujemo i iztraživamo svoju slavjansku starinu. Zato smo osobitim zadovoljstvom čitali v (ugorsko-) slovenskom listč „Slovesnost" v čislč 8. sostavek pod nadpisom: „U k a z k a slov sanskritskych a slovanskjch, ktere t e y ist koren i p o m č n maju. Nam Slavjanam budi gradjanska cirilica obče-slavjanskoj az-bukoj — i sanskritščina klasičkim jezikom. Kratke novinke. Politika Rusinov napisal Nikolaj Zagornij Lvov 1873.*) Pod tem naslovom smo sprijeli knjižicu dodatkom k 16. sošitku „Pravde," ktera stava od čisla do čisla zanimivčja ne samo Rusi-nam, nego v obče Slavjanam. — Knjižica „Politika Rusinov" sicer nevelika ima jednom 24 stran v osmine, pa obseže več kako kaže naslov, ni podučivna samo Rusinam, kterim je osobito namenjena, nego isto tako Poljakam i v obče Slavjanam. Spisovatelj je čitateljam „Slavjana" uže znan po knjižicč nedavno izdanoj pod naslovom : Bezposredni vibori do radi deršavnoj i Busini. Kako v onoj, tako i v toj naj novejšej knjižicč, piše g. spisovatelj je-derno, kratko i jasno; misel slčdi za mislijn, dokaz za dokazom i vse tako na vse strane pravdoljubno i prijazno, da prijetno čita i Rusin i Poljak i Slavjan ; spisana je knjižica v smislč slavjanskom. I misli uže od jinud znane se činivaju novimi i ugodnimi. Citali smo knjižicu jako ljubopitno i pozorno. Na stranč 17. stoji: „mi galičski Rusini smo del 15milijonovoga naroda maloruskoga, raz-ličnoga, kako od Poljakov, tako i od Veliko-Rusov." Ovdč nam se je zdelo, činilo, da bi imela stati ješče sledeča misel: „Slavjanska plemena se namreč razlikuju med seboj, pa vsa skupa predce spa-daju v narod slavjanski." I gledaj ! uže na slčdečoj stranč 18. je ta misel ješče obširneje razložena: „Družtvo (ukrajinsko) želi po- Žal nam je opravdovo, da te naš sostavek, govoreči o galičskih Rusali služečih se cirilicoj, ne možemo natisnuti cirilskimi pismeuami, toliko več nam je to žal, jerbo si naš časnik prizadeva, da bi se cirilice navadili i Slavjani služeči se do sada samo latinicoj. Neimamo do sada dosta matric cirilskib, koje pako dobimo v čase naj bližajšem. rozumeti i složiti se s Slavjanami i išče zato takže sposob pogoditi se i s Poljakami, na koliko se to može stati bez škode naših narodnih prav." „Zato je namšra toga družtva pred vsem, da se povzdvigne narod umstveno i materialno, čto se dosegnuti daje toljko v sveži s Slavjanami, ona išče tu svezu i se proti vi zato sveži Rusinov s vragami Slavjan . ..." I tam, kdš knjižica nam nečto očita, nas ukarja, je prikor tako prilično izrečen, da to radi čitamo, na primer na strane 14. „Najdu se i svobodomiselni Poljaki, kteri spoznaju, da Poljska v starih medjah je utopijej (nemoguča). Oni spoznaju svoj greh pervorodni (dčdični, poerbani). Čas bi bil takže nam spoznati svoj greh pervorodni. — Grehom pervorodnim Slavjan i Rusi je neprestani prepir med seboj na škodu vlastnu i na korist tudju." Ta knjižica g. Nikolaja Zagornoga je tako jedernato spisana, da se iz nje ne može načini ti kratek izvadek, kako je te slučaj i pri knjičicah izdanih ruskim generalom Fadčjem. Tu se ima Citati knjižica cela. — Ruska učilišča. Rusija izdava za svoja učilišča blizo 32 milijonov rubljev na leto. V Rusiji je osem vseučilišč s 8000 dijakami, 130 gimnasij i 20 nižjih gimnasij. Kromč toga ima ješče 57 gim-nasij i 121 nižjih gimnasij za ženske učenke, kterih je blizo 17.000. Učilišča se pospčšno množe od leta do leta. — У Černojgorž su se sbrali gg. učitelji v srede septembra letos na posvetovanje, kako bi se blagopolučno poboljšal ustav uči-lišni. Ustanovilo se je deset novih učiteljev, kteri su upravo dokončali bogoslovske nauke na Cetinji. K dosadajnima dvema glavnima učiliščama o četirih redah se jih je osnovalo ješče sedem. Iz Nčmedkoga gradca nam pišu: Družtveno življenje se je zopet pričelo med Slavjanami tu v Gradce. Družtvo „Vendija" je uže imelo pervu sčdnicu v letošnjem šolskom lete. Došlo je i nekoliko novih članov; zaključilo se je, da budemo napravili 3. decembra veliku svetčanost. Listnica vredničtva. G. J. H. v C. Vidite v dnešnjem čislž Slavjana. Kako delo napreduje v posebnem pisme. — G. J. S. v K. Slava Vam! Pošljemo o svojem časš. — G. SI. J. v N. G. Serdečna hvala! — G. M. K. v T. Pišemo Vam o tom o svojem časž. — G. J. V. v C. Istina. Kadakoli utegnete. — G. J. B. v S. Vaše literarno džlo dojde vsčgda v dober čas. Več v poseb-nom pismž. — G. L. J. v B. Uzradovali smo se Vašemu dopisu. Obširneje o svojem časč. — G. M. St. v L. Mi ne smčmo puščati umstvenih sil cčlinoj ležati. Uzajemna misel ima čudnovitu moč, razsvetljuje tako, da človek ne-rčdko več zna, nego sam misli. Več v posebnem listč. — G. V. L. v Št. -G. J. V. v Z. i g. P. K. v S. Istina čto pišete: pa povabiti Vas, prijatelja uzajemnosti, smo počitali svojej dolžnostju : Vi pak storite , kako Vam okol-nosti pripuste. — G. M. P. na L. g. Slava! — Samo marljivo i složno! Natisnula tiskarnica družbe sv. Mohora v Celovcč.