Poštarina plamena u gotovon.. God. XI. Broj 29. U Zagrebu, 23. srpnja. 1939. Pojedini broj Din I, t -- ; 'n Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenskfdel Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a V_—__ još se nije našao filozof, koji bi tvrdio, da je dužnost ovoga ili ono- ga naroda, da se iz ljubavi L po- štovanja do drugega naroda preda smrti. GLASILO SAVIEZA JUGOSIOVENSKIH E M IGRAN ATA M JULIJSKE KRAJINE TOČNO PRIJE KONAČNO UREDENJE SVIH SPOROVA MEDU 22 GODINE DRŽAVAMA OSOVINE otputila se u ove dane, dane srpanjske že- ge, prva skupina gladne istarske djece na prehranu u Hrvatsku. Bilo je to dana 28 šrpnja 1917. Ta kobna 1917 godina bit če u povijestl Istre zabilježena črnim pismenima. Več ie tri pune godjne trajao rat, bjesneči na sve Strane nesmanjenom žestinom, očevi su gi- nuli po raznim bojnim poljanama, a kod kuče su ostajale samohrane majke, izmu¬ čene žene i pusta siročad. Da nevolja bude još veča te je godine bila u Istri takva strahovita suša, da je formalno spabla sve. Ni travke nije ostalo. Blago u koliko ga je još što preostalo od rekvizicije, ugibalo je od gladi i još više Od žedje, ljudi su brstih lišče i pasli travu, ako bi je još gdje našli. Prilike su bile očajne, ko nikada. Ljudi su kao bez glave lutali poljinia, vukli se ko sjene i lagano umirali. Samo bi se naiednom naduli i klonuli mrtvi. No tko je najviše trpiO, to su bila ne- jaka dječica. Radi slabe i nedovoljne hrane pomor je bio upravo strašan. Ona pak djeca, koja su se, kako tako gurala kroz život, bila su tako slaba, da je prijetila opasnost, da če ostati kržljava kroz cijeli život. Sva se svjetska štampa posljed- njih dana na veliko bavi pitanjem preseljenja njemačke manjine iz Ita¬ lije u Njemačku. Pertraktirajuči tu činjenicu, štam¬ pa ju komentira na razne načine, izvodeči iz nje najfantastičnije kom¬ binacije. Stvar je medjutim jasna. Njemač- ka i Italija postale su razvojem pri¬ lika u svijetu, dva saveznika, čija je sudbina najuže povezana. Svaka, pa i najmanja nesuglasica rnedju njima, jednako če štetovati jednoj i drugoj državi. Bilo je zato potrebno da one na prijateljski i razumni na¬ čin riješe sva, pa i najsitnija sporna pitanja medju sobom, kako se even¬ tualnim njihovim nesporazumcima ne bi njihovi neprijatelji, kojih ima velik broj, ne bi mogli okoristiti. Hitler i Mussolini fiksirali su najprije medjusobnu granicu: Bren- ner. Sve što je Brenneru na jug je talijansko. Znači da njemačka ma- njina u Italiji mora biti žrtvovana. Ona medjutim ne smije izginuti. To bi bilo protiv teorije nacionalsccija- lizma. Nijedan Nijemac ne smije propasti. Kako u Italiji neka nje¬ mačka iredentistička manjina ne može postojati, to je nad osječajem prevladao hladan razum i odlučeno je da se Nijemci iz Južnog Tirola presele u Njemačku. I njemačka i talijanska vlada na lijep če im i blag način savjetovati da promijene mjesto boravišta. Negdje če iči malo teže, jer je sen¬ timentalnost u jednoga više, u dru- goga manje razvijena, no sve u sve- mu na taj če način voljom dvaju muževa biti uklonjen i posljednji ka¬ men smutnje, koji bi eventualno mo- gao u budučnosti poremetiti dobre odnose izmedju dviju savezničkih država, Njemačke i Italije, koje se spremaju da zajednički dadu histo- riji nov pravac. I u te strašne dane pokrenuta je u Hr- vatskoj sveta akcija, da se iz hrvatskih krajeva u kojima narod izgiba od gladi, dopremi u bogatije krajeve Hrvatske i Sla¬ vonije djecu, koja če se ovdje odhraniti. i odgojiti, da ih se tako otme iz naručja smrti i povrati kasnije, osnaženu i ojačanu roditeljima i rodjenom kraju. Akcija je bila brza. Dana 22 srpnja piše več tajnik Družbe Sv. Cirila i Metoda iz Opatije, Viktor Car Emm. da če več za par dana krenuti u Zagreb nekoliko grupa djece iz raznih krajeva Istre. I zaista več 28 srpnja stigao je u Za¬ greb prvi, a 30 srpnja i drugi transport gladne istarske dječice. Izračunano je, da je do konca 1918 Hrvatska primila u sve- mu oko 20 000 djece, što iz Istre, što iz Dalmacije i Hercegovine, a djelomice i iz Slovenije. Kako su Hrvati primili djecu iz Istre liiepo se vidi iz članka, što ga je tragično preminuli narodni zastupnik Dr. Gjuro Ba- sariček tim povodom objelodanio u .»Na- rodnoj zaštiti« pod naslovom: »Prva istar- ska kolonija u Zagrebu. Da se evociraju te tužne, ali u isti mah i utješne uspomene, donijet čemo članak u cijelosti: Bdi Učka Tarno gdje ispod velje planine vihor s I kremena viša snažno raznosi krik bola i| tuge, i huji morem dižuči burne vale, ta- g mo sred onih bijelih naših sela i gradiča, g što se stisnuše uz more i uz vrletno stije-1 nje, gdje dah smrti raznosi kužni^zrak ve-l like žrtve: tamo zaplakaše i plaču mnoge jadne Hrvatice na pustom, razorenom gni- jezdu. Uz šuštanje sinjega mora čuje se pjes- ma naricaljka što plače tugu i bol i čemer s isplakanih očiju, pjesmu daljine... kr¬ vava šutona i krvave zore. Povjetarce donosi dah razgaljena mo¬ ra, što se bliješti i lomi, bacajuči pjesmu o pusto školje i kamene hridi... Daleko je hrabri vojno... Bije se ne¬ gdje i krvari na bojnim poljanama ... A kod kuče cvile jadne sirote... Zaludu majka traži brašna da mijesi hljebac sitnoj neiačadi. Zaludu traži da štogod spremi za ona mala usta i velike očice^ sitnih cr- viča koji još ne znaju što^ je žrtva, niti znadu zašto pate. Prvi dolazak Telefonska žica donese u subotu 28 srp- nia glas, sa zapadne strane, da dolaze prvi mali Istrani. Premda je ta vijest stigla kasno_ popo- dne raznese se brzinom munje, citavim gradom i uveče, kad je četa malih istarskih djevojčica i dječaka stupala gradom, vec ih ie svako oko pozdravljalo srdačnim sml- ješkom i iskrenom sučuti. Prvi dodjoše kao prve laste u prolječe. Dodjoše od Kastavštine, od Opatije, Je- žiča i Lovrane ... Mališi svijesni i ponosni. Prvo veče ne mogoše ni jesti od veselja.. Uprtiše svoje torbe i čavrljahu. Razgledavanje grada Sutradan uraniše mališi. da razgledam grad... Ponajprije Ilicom, pa do Jelačiča I ISELJIVANJE NIJEMACA IZ JUŽNOG TIROLA POTVRDJUJE SE U RIMU Rim. U vezi sa iseljavanjem stranih podanika iz Južnog Tirola potvrdjuje se takodjer vijest da če njemačko stanov- ništvo iz ove talijanske oblasti biti pre¬ seljeno, i to na osnovu sporazuma, koji je postignut izmedju g. Mussolinija i g. Hitlera. Prema jednoj informaciji ko ju su zabilježili ovdašnji listovi, ovaj spo¬ razum postignut je na izričitu želju sta- novništva Južnog Tirola i to još za vri- jeme posjeta koju je kancelar g. Hitler učinio g. Mussoliniju u Rimu. Talijanska štampa demantira razne vijesti francuskih listova pa pri tom ka- tegorički tvrdi da se u Italiji ne nalazi ni jedan njemački vojnik, i da se nika- kvi transporti njemačkih trupa ne spre¬ maju da krenu u Libiju. Demantira se takodjer i vijest da bi Trst bilo u kakvoj formi mogao biti ustupljen Njemačkoj, pa se pri tom naglašava da nikakvi predloži u toj stvari nisu iz Berlina upu- čeni talijanskoj vladi, niti je Rim stavio ma kakvu ponudu o torne Njemačkoj. »Giornale dTtalija« oštro kritizira jedan članak pariskog »Temps«-a, u kome se zamjera Italiji, što pored stra¬ nih podanika protjeruje Stanovnike nje- mačkog jezika iz Južnog Tirola, pa pobi- jajuči to tvrdjenje kaže: »Sto hiljada Nijemaca Prancuska je protjerala iz Elzasa i Lorene, a isto tako su postopale i poljske vlasti prema Ni- jemcima iz onih dijelova Šlezije, koji su pripali Poljskoj. Nedavno je francuska policija bezobzirno protjerala nekoliko stotina talijanskih podanika koji su du- go godina bili nastanjeni u Francuskoj. Demokratske sile hvalile su se i sma¬ trale kao veliki prinos miru poznatu odluku kojom su Grčka i Turska poslije rata u Anadoliji izvršile razmjenu sta- novništva, koja je obuhvatila nekoliko stotina hiljada Grka i Turaka. Iseljava- nje Nijemaca iz Južnog Tirola izvršit če se na bazi sporazuma koji je postignut izmedju Rima i Berlina, pa prema torne to ne pretstavlja prinudnu mjeru, a još manje to ima značaj kakvog protjeriva- nja. Ovo iseljavanje je dobrovoljno. Ta¬ lijanska i njemačka vlada če svim ras- položivim sredstvima olakšati izvršenje ove mjere, čiji je cilj da učvrsti vjekovni mir i solidarnost izmedju Italije i Nje¬ mačke na Breneru. Time če biti uklo¬ njen teret jednog hitnog nacionalnog pitanja, pa če tako osovina Rim—Ber¬ lin u buduče biti još čvršča i efikasnija«. bana... oči hoče da progutaju junačkog bana i njegova konja. Onda se popesmo na Strossmayerovo šetalište, odakle mališi razgledaše grad. Vidješe visoke tornjeve stolne crkve i lijepe palače, što se dižu iz¬ nad ostalih kuča... Vidješe ostatke kra¬ ljevskih dvoraca na Dvercima ... Popodne razgledahu mališi zagrebačku okolicu, uživajuči u šumskim obroncima zagrebačke gore i Maksimirskog perivoja. Izmedju bašča — sred mirisa šumske zemlje i uzduha, uz brujanje šumske pjes- me, ječala su mladenačka grla... tužila pjesma, sad bučna i brza kao hitri potočič, sad tužna i lagana kao široki talasi velike rijeke... Iz dječjih srdaca odzvanjala je pjesma »Vrbniče nad morem«, da je za čas zamjeni bistra i snažna davorija »Još Hr¬ vatska nij’ propaia«. • 1 Cio dan susretalo je opčinstvo djecu s največim veseljem, a svoje gostoprimstvo pokazaše Prehrana. Svratište k »Janjetu«, svratištar g. Šmit i gdia VVagner vlasnica maksimirske mljekarne, koji su podvorili male Istrane tečnom hranom. Igra u prirodi Drugi dan razgledahu djeca opet grad, a veči dio dana sprovedoše u prirodi, igra¬ joči se s malim zagrebačkim Hrvatičima i Hrvaticama. Da si vidio male Istrane, kako su paž- Ijivo slušali priče o posljednjim hajducima, a da si ih vidio, kako se uskovrtlaše zele- nom šumom. Trčalo se i kotrljalo, ali neprilika bi- iaše na mjestima gdje je bila kakova vo¬ da, jer se mali Istrani svuda htjedoše ku- pati. Doček Uveče 30 srpnja stiže drugi skup Istra¬ na pod vodstvom prof. Rišljavija. Ganutljiv je bio prizor, kad male Istra¬ ne dočekaše njihovi drugovi, što su več dva dana prije bili u Zagrebu. Izljubiše se i izgrliše. Oni što su prije došli pripovijedahu onima što su upravo stigli o ugodnorn i Iijepom životu u Zagre¬ bu, a najviše o tom, kako u Zagrebu ima hrane do volje i kako ne če gladovati... » ... smo siti«, reče Nevenka. »I kruha imamo koliko hoš...«, vele drugi. Istu večer podvori ih sve zajedno vlas- nik svratišta k »Janjetu« ... Dječaci prenočiše u sjemeništu, a curice u domu Pučke radionice. Odlazak Sutradan razgledahu sva djeca zajedno grad. Bijahu na Popovu tornju odakle se vidi po čitavom gradu, a pohodiše i sabor- nicu Kraljevine Hrvatske. Dirljiv je bio rastanak. Popodne odvezoše se djeca na dvojim kolima u Sv. Ivan Zelinu. Po djecu dodjoše osobno liječnik iz sv. Ivana Zeline Dr. Trbojevid, te učiteljica gdja Šoštarič, koji uz domače opčinstvo svetoivanskog kotara uložiše ponajglavniji trud, da djeca budu što bolje primljena i što ljepše dočekana ISELJIVANJE NIJEMACA 08USTAVLJENO DOK SE NE ZAVRŠE PREGOVORI Innsbruck. Talijanske vlasti su ra- nije izdale naredbu da se iseli iz Južnog Tirola oko 8000 Nijemaca, kojima je ostavljen rok od 3 mjeseca. Ovaj rok ističe za dva i po mjeseca. U pitanju ovih Nijemaca riječ je očigiedno o lici- ma koja ne žive stalno u Južno Tirolu. Istovremeno talijanske vlasti naredile su evakuaciju svih lica njemačke krvi, od kojih su ona koja nemaju poljska dobra imala da napuste Južni Tirol za jednu, a ona koja imaju poljska dobra za dvije godine. Prije neki dan ova odredba, koja se kao što je rečeno odnosila samo na njemačku manjinu, povučena je, pošto su otpočeli talijansko-njemački prego¬ vori o cijelom južno-tirolskom pitanju. List »Innsbrucker Nachrichten« donio je jedan dan kasnije nego ostali listovi u Reichu članak o Južnom Tirolu, koji je prvi put poslije »Anschlussa« sadrža- vao riječ »Južni Tirol« i u kome se od¬ bij aju sve strane verzije o Južnom Ti¬ rolu. Ogromna večina i u provinciji Inns¬ bruck, tako se kaže, ne podaje se uticaju takvih kombinacija. VRAČANJE TALIJANSKIH 1SELJENIKA Do kraja ove godine ima se vratiti 100.000 Talijana iz emigracije Specijalna komisija fašističke stranke vrši od veljače plansku repatrijačiju tali- janskih emigranata iz čitavog svijeta. — Akcija se vrši u etapama: prva etapa obu- hvača talijanske podanike iz susjednih ze- maija (Francuska). Od veljače je prese¬ ljeno 11.000 porodica i do' kraja godine treba da se vrati 100.000 Talijana iz emi¬ gracije. Druge etape če obuhaviti udalje- nije države i prekomorske zemlje. Po Duceovom naredjenju svaka glava porodice dobiva 1000 lira, 500 lira pripada na Ženu i 250 lira na svako dijete. Svaka porodica, koia se je vratila iz emigracije odlazi u rodni kraj. Odatle se na mig vlasti šele djelomice u hararskom kraju i djelo- mice u Aibaniju, gdje če naseliti okollnu Tirane. Osim toga je naseljavanje tih po¬ rodica osigurano i kod kuče u krajevima, koji su asanirani za stanovanje i obradji- vanje zemlje U Agro Pontino če se na Primjer osnovati 250 farma i 50 daljih u Apuliji. Industrijski radnici če biti naseljeni dijelom u Etiopiji i dijelom u tiranskom predgradju, koje če se u počast Ducea zvati »Dux«. Kad su Svetoivanci ugledali djecu za- suziše im oči od milja i sučuti. Priča o bljedi Mali Istrani i Istranke bili su vrlo raz- govorljivi, no ponaiviše se pričalo o bijedi i gladi, što kod njih vlada. Djeca pripovijedahu. kako kod njih ne¬ ma »ni palente« i kako se jedu koprive bez začina, onda o tom s koliko se muka dolazi do brašna i kako je skupo sve što treba za život. Čudne priče iz ustiju sitne dječice... Svoj članak završava Dr. Gjuro Basa- riček ovim riječima: »Pjeni se šumni val, a s toga žala nosi nam vjetar tihi pozdrav rodjene brače, no¬ si nam čuvstva zahvalnosti za bratski pru- ženu ruku. Ne mogosmo učiniti mnogo, ali što uči- nismo, iz topla je srca bilo... Krv blsmo svoiu dali.. ., krv da utiša¬ mo glad brače naše rodjene... I svima što dodjoše i što če još doči pružamo od ono malo slrotinje bratski zalogaj... Ne čemo da im dajemo mrvice s obilna stola, več onaj komadičak kruha, što ga jedemo, hočemo da dljelimo s njima...« Spominjuči se danas, nakon 22 godine, onih strašnih dana, ponavljamo riječi iz pisma tajnika Družbe Svetoga Cirila i Me¬ toda, g. Viktora Čara Emina, »... da če Istrani održati u vječnoj uspomeni svoje dcbročinitelie, koji su kako razabiremo iz plamenog završetka Basaričkova članka bili spremni »da nam i krvi svoje dadu...« STKANA 2 ISTRA« BROJ 29. IZSELJEVANJE NEJCEV IZ JUŽNEGA TIROLA Po velikem hrupu, ki ga je napravi¬ la prva tuja vest o masnem izseljevanju Nemcev iz Južnega Tirola, je sedaj ofici- jozni italijanski tisk dal sledeča pojas¬ nila: Problem Južnega Tirola je bil rešen s pismom, ki ga je napisal Hitler Musso¬ liniju 11 marca 1938 neposredno po pri¬ ključitvi Avstrije Nemčiji, in v kate¬ rem mu je sporočil: »Potegnem jasno mejo proti Italiji, ta meja je Brenner. Proti temu sklepu ne bo nikdar nobe¬ nega dvoma in nobenega napada«. V uvodu k prijateljskemu in zveznemu paktu med Italijo in Nemčijo od 22 ma¬ ja t. 1. pa je izrečno rečeno, da »se je s skupnimi za vedno začrtanimi mejami med Italijo in Nemčijo ustvarila sigurna podlaga ze medsebojno pomoč in pod¬ poro«. Preselitev Nemcev iz Južnega Tirola v Nemčijo je samo nujna izvršitev »jas¬ nih in prijateljskih dogovorov med Ri¬ mom in Berlinom« in »ustreza nacional¬ nim težnjam prizadetih«. Zato pravi oficiozni »Giornale d’ Italia« da je to izseljevanje povsem prostovoljno in da ga z vsemi sredstvi podpirata obe vladi, italijanska pri odhodu in nemška pri prihodu. V nasprotju s prakso franco¬ ske vlade za njene »refaulements« se ne bo nihče prisilil k izselitvi. Namen te odredbe je jasen: za stoletja utvrditi mir in solidarnost med Italijo in Nem¬ čijo in zato odstraniti tudi še tako ne¬ znatno otežitev z malimi nacionalnimi problemi, ki bi se utegnili ob svojem času porajati.« Križarjenje italijanske vojne mornarice po Sredozemnom morju Povdarjanje pomena Pantelarije Italijansko brodovje že dalj časa križari po Sredozemskem morju in sicer je pričelo najprej z obiski po raznih španskih lukah. Sedaj je šla na tako križarjenje že druga skupina vojnih la¬ dij. časopisje daje temu križarjenju, ki se na zunaj opravičuje kot navaden pri¬ jateljski obisk, poseben pomen zlasti, ker je začelo ob času največje napetosti ter je zgledalo, kakor bi se pripravljalo že od vsega početka na blokiranje za- padne sredozemske obale in prekrižanje pomorskih zvez med Afriko in Francijo. Vendar pa so to le domneve. Drugi del ital. brodovja pa se sedaj pripravlja na velike pomorske vaje med Libijo in Sicilijo. Pri teh vajah bi sode¬ lovale tudi podmornice in letalstvo ter protiletalske skupine. Posebno pomemb¬ nost pa imajo te vaje vsled tega, ker bodo stavljene v akcijo tudi pomorske in letalske baze iz Sicilije in otoka Pante¬ larije, ki ima po povdarjanju časopisja, ogromen pomen v sedanji vojni situaciji na Sredozemskem morju. Topovi iz Pan¬ telarije bodo s pomočjo onih iz Sicilije z lahkoto kontrolirali skoro celo pot od Sicilije do Tunisa in s tem morje razpo¬ lovili. Zlasti pa bi bila po mnenju ita¬ lijanskih časopisov neprijetna situacija za nasprotnika, ako se vpošteva akcijo podmornic in pa podminiranje tega pre¬ hoda, ker je morje tu zelo nizko. IDRIJČANI SO ZAKLJUČILI SEZONO Ljubljana v julu. V nedeljo 2. julija so zaključili Idrij¬ čani svojo delovno sezono s prireditvijo pri »Tičku na gričku«. Prireditev naj bi bila nekako nadaljevanje starih idrij¬ skih prireditev na »Zemlji«, ki so se prirejale na dan sv. Ahaci j a od leta 1508. dalje. Primeren prostor na pro¬ stem je služil popolnoma svojemu na¬ menu in je bil okrašen s številnimi ju- goslovenskimi zastavami, lampijončki in d verni slavoloki. Na enemu je bil idrijski grb z letnicama 1508.—1939., na drugom pa je visela starodavna »šina«. Prireditve so se udeležili številni idrij¬ ski rojaki iz Ljubljane in bližnjih kra¬ jev in njihovi prijatelji, tako, da je bil prostor že v zgodnjih popoldanskih urah popolnoma zaseden in so mnogi 'morali oditi. Program je obsegal lepe in stare točke idrijskih prireditev, le žal, da je skrajno neugodno, predvsem pa zelo mrzlo vreme za prireditev na prostem, onemogočilo izvajanje vseh točk programa in se je radi vremena prireditev tudi predčasno zaključila. Omenjamo samo plezanje na mlaj po dobitke, prenos godbe, govorov in de¬ klamacij (Rudarska in Moj rodni kraj cbe od M. Lipužiča) po radiju, šaljivo pošto z idrijskimi krajevnimi imeni, nastop priljubljenega idrijskega komi¬ ka, licitacijo srca, ples in spuščanje številnih raket. Idrijčanke so pripravile tudi žlikrofo, žal, da premalo za tako številen obisk. Prireditev _radi vreme¬ na ni vspela tako kot so želeli priredi¬ telji, zato pa upamo, da bo vreme dru¬ go leto bolj naklonjeno lepi zamisli in idealnemu delu idrijskih rojakov MUZICKE PRIREDBE U ARENI Pula. — L' puljskoj areni davat če se ovog ljeta razne muzičke priredbe u svrhu promicanja turizma. Na 10. o. mj. davana je opera »Aida«, a na 12. o. mj. »Boheme PROTESTANTSKA PROPAGANDA U ISTRI Trst — Trščanski biskup Santin po- zabavio se u svojoj posljednjoj pastirskoj poslanici protestantskom propagandom koja da je u posljednje vrijeme na teritoriju trščansko-koparske biskupije veoma živa. Agenti da dolaze medju pučanstvo, naro čito medju one u siromašnijim i zapušteni- jim krajevima s žepovima punim otrovne protukatoličke štampe. Biskup poziva sve- čenstvo svoje biskupije da mu svaki takav značajniji slučaj odmah dojave. Internacionalno plivačko natjecanje na Rijeci SUŠACKA »VIKTORIJA« POBIJEDILA JE »FIUMANU« R i j e k a. — Ovdje je održana inter¬ nacionalna plivačka utakmica u bazenu Eneo izmediu sušačke Viktorije i ovdašnje Fiumane. Ovo je bio prvi nastup Vikto¬ rije u ovoj sezoni, ali je ona odmah poka¬ zala da se nalazi u odličnoj formi. U oštroj ali potpuno športskoj fair borbi Sušačani su izvojevali premočnu pobjedu. OTVORENJE TJEDNA ISTARSKOG VINA Pula. — U nedjelju 9. o. mj. otvoren je svečano t. zv. tjedan istarskog vina. Po cijelom su gradu podignuti kioski, u kojima su pojedini proizvadjači izložili najbolje vrste svojih vina, koje interesenti mogu kušati uz mala odštetu. Tjedan vina za- vršen je u nedjelju 16. o. mj. ŽELJEZNICA PULA—RASA Pula. — U Pulu je stigao ministar Co bolIi-Gigli (bivši Kobol), da izvidi moguč- nost riješenja problema istočne istarske željeznice, koja bi spajala Pulu s ugljeno- kopima na Raši. Tom je prilikom izvršio otvorenje ceste Fažana—Pula i obečao da če uskoro dati dovršiti cestu Buje—Poreč, Sveti Lovreč Pazenatički—Tičanj i nasta- vak ceste Fažana—Rovinj. SUDAR AUTOMOBILA Sveti Vinčenat. — Kraj sela Što- kavaca sudario se autobus, koji vozi Iz Pule u Trst, s privatnim automobilom iz Trsta u kom su se vozili Vjekoslav i Mate Misan iz Trsta. Oba Misana, koji su bra- tiči, ranjeni su i to Vjekoslav teže, a Mate lakše. PAO S KOLA B a r b a n. — 62-godišnji Ive Pavšič pok. Martina sjedio je na vozu i mirno tje- rao svoja dva voliča. Najednom opazi, ka¬ ko mu ususret dolazi automobil, pa pobo- javši se da mu se blago ne poplaši, skočio je s voza. Skok je bio nesretan. Pao je na kup kamena tučenca (»batude«) i to tako nezgodno, da je dobio potres mozga i mo- rao je biti hitno prevezen u puljsku bol- nicu, gdje su konstatirali da mu je život u opasnosti. SAJAM U PAZINU Pazin. — 4. o. mj. održan je u Pazinu uobičajeni sajam. Prodano je u svemu 245 komada blaga, od toga su mesari kupili 117 volova, a ostalo su seljaci kupili sami me- djusobno. Cijene su se kretale ovako: volovi za rad po 360 do 420 lira, volovi za mesnicu po 300 do 400 lira, krave za mlijeko od 350—400, a za mesnicu od 150—350 lira po komadu. — Junice od 340—400 lira, telci od '350—475 lira, konji od 800 do 2000 lira, magarci od 150 do 700 lira, mladi praščiči za tovljenje od 25 do 70 lira, ovce od 70 do 180 lira po komadu. Tko zna, kako stoje cijene blagu u Ju¬ goslaviji lako če moči povuči paralelu cijena u Istri i u Jugoslaviji. NISTA BEZ RUSA Opatija. — Ovamo je stigla Jia Ru- skaja, glasovita plesna umjetnica, koja ima več niz godina u Milanu svoju baletnu školu. Ona če nekoliko večeri gostovati u Opatiji u naročito uredjenom kazalištu »pod vedrim nebom«, koje može navodno da primi oko 4000 osoba. S njome dolazi i jedna od njezinih najdarovitijih učenica Giuliana Penzi, koja je svojedobno sudjelo- vala i na berlinskoj olimpijadi 1936., pa je se kao takovu mnogo reklamira. (Vidjeli smo je u Berlinu u Volkstheatru 1936.. — Plesala je istu večer, kad i naša MflKD iz Zagreba. Ona i njezine družice bile su veoma iznenadjene, kad su vidjele da naša MHKD nastupa s hrvatskim narodnim ple¬ som iz Istre »Balunom«. Divjla se narodnoi nošnji i čudila se, kad smo rekli da u Istri živi večina Hrvata. I još smo joj dosta toga rekli, pa bi dobro bilo da joj to i naši Opatijci potvrdo. — Opaska urednika!) SLOVENSKF NARODNE NOŠE NA PRI¬ REDITVI V TRSTU Ljubljana — »Slovenski dom« od 17 julija javlja: Zadnjič smo na tem mestu med drugim poročali tudi o gospodinjskem tečaju, pri- rejenom v Trstu in smo omenili, da so na njem vzbujale narodne noše, ki so se po¬ kazale pri zaključnem nastopu veliko pozornost in smo zdaj zvedeli še ne¬ katere zanimive podrobnosti, ki ne za¬ služijo, da bi jih prezrli, čeprav poro¬ čamo o njih šele danes. — Pred priredit vijo je bilo izdano sporočilo, da udeleženci lahko nastopijo v fašističnih uniformah, če pa teh morda ponekod ne bi imeli, pa sme¬ jo nastopiti v narodnih nošah. To dovolje¬ nje je vzbudilo za celotno prireditev še večje zanimanje, predvsem med sloven¬ skim prebivalstvom iz Julijske Krajine. Ti¬ sta slovenska dekleta, ki nimajo doma na¬ rodnih noš, so zaprosila, če si jih smejo za to svečano priložnost nabaviti tostran meje. Oblasti so jim to dovolile, to¬ da pod pogojem, da bodo po prireditvi pri¬ šle te narodne noše spet v roke njihovih lastnikov. Vsa ona dekleta, ki bi rada na¬ stopila pri zaključnih svečanostih gospo¬ dinjskega tečaja v Trstu v slovenskih na rodnih nošah, a teh noš niso mogla dobiti med slovenskim pribivalstvom v Italiji, so pustili, da so si jih nabavila v Sloveniji. Pisala so svoiim znankam čez mejo, naj jim narodne noše preskrbe in naj jih poš¬ ljejo na Rakek, kjer jifi bodo obmejne ob¬ lasti prevzele in izročile prosilkam. Vse je šlo v najlepšem redu: Naša dekleta so radevolje posodila slovenskim dekletom v Italiji svoje krasne narodne noše, obmejne oblasti so točno zapisale, čigava je katera in kdo naj jo dobi na posodo, Slovenke iz Julijske Krajine so se z njimi na tržaški prireditvi izredno postavile, nato pa jih spet v redu vrnile na mejo, odtod pa ob¬ mejne oblasti nazaj tistim, ki jim pripa¬ dajo. V znamenju jugoslovansko-talijanske- ga prijateljstva se je po tolikih letih, od¬ kar poteka državna meja tostran Istre, Goriške in Krasa, lahko zgodilo, da so pri¬ morske Slovenke nastopile sredi Trsta v svojih pristnih narodnih nošah in jih do¬ bile s pomočjo oblasti celo čez mejo! (O cijeloj ovoj paradi mi imamo svoje posebno mišljenje. — Op. urednika). NOVA MASA V KOMNU Komen. — V nedeljo 2 julija se je kraška prestolnica Komen odela v praz¬ nično zelenje. Ubrano pritrkovanje je vabilo k novi sv. maši g. Bernarda Godniča, nečaka g. dekana iz Dorn- berga. Obširna župna cerkev je bila dvakrat premajhna za svo množico, ki je hotela počastit svojega mladega ro¬ jaka. Je pa tudi res, da družina Godni¬ čev to zasluži: v sto letih je izšel izpod iste kmečke strehe že četrti delavec v vinogradu Gospodovem. Vsako genera¬ cijo eden! če Bog da bo v nekaj letih že celo peti, brat sedanjega novomašni- ka. Ko je lep sprevod duhovščine, so¬ rodnikov in povabljencev prišel v cer¬ kev, je po evangeliju stopil na lečo stol¬ ni vikar g. dr. Močnik, ki je v ognjeviti in kleni besedi narisal vernikom lik služabnika altarju in ljudstvu. Po slo¬ vesnem opravilu, kjer se je komenski zbor res odlikoval, se je v dekanijski dvorani razvila prisrčna domačnost, ki jo je s svojo navzočnostjo počastil tudi g. stolni kanonik mons. Valentinčič, bivši dolgoletni komenski dekan. Med zdravicami prijateljev in veselo pesmijo se je družba veselila novomašnikove sreče, katero so občutili vsi farani, da ves spodnji Kras. RANILA IH MINA Sveta Nedilja kod Labina. — Julio Tonon pok. Antuna iz Raše i Ante Cernjul pok. Jakova iz Svete Ne- dilje teško su ranjeni na radu. Mina, koja je eksplodirala prije reda ranila je Tonona u glavu pa je zadobio težak slu¬ čaj potresa mozga, a Cern julu je zdrobi- j la lakat lijeve ruke. TKO GA JE RANIO? Vižinada. — Seljak Petar Brečič iz jednog malog sela u okolici Vižinade teže je ranjen na glavi, te mu je rasje- čena cijela lijeva strana čela. 25-godi- šnji Brečič ranjen je još 6. o. mj. a istom 9. o. mj. otpremljen je u puljsku bolnicu, no on na sve upite ne če da dade odgovor, tko ga je ranio i gdje. NAGRADE OBITELJIMA KOJE IMAJU MNOGO D JEČE Pula. — Na preporuku puljskoga pre¬ fekta. podijelio je Mussolini Petru Ma- tošiču pok Stjepana iz Pule 800 lira, a Mihi Cateli pok. Mihe iz Barbana tako- djer 800 lira, u ime nagrade, jer su do¬ bili dvojke. RUMUNJSKI PRESTOLONASLJEDNIK NA BRIONIMA Pula. — Rumunjska kraljica Jelena stigla je na Brione zajedno sa prestolo- nasljednikom princom Mihajlom, koji če ovdje da provede dic svojih školskih praznika. VZDRŽEVANJE OTROŠKIH VRTCEV JTALIE REDENTE" Prem. — Zadnja številka »Istre« !e piinesla nekaj podatkov o delovanju j R vzdrževanju »Italie Redente«, povzetih p 0 tržaških časopisih. K temu članku naj na¬ vedemo nekaj pripomb. »Italia Redenta« ni subvencionirana sa¬ mo s strani države, temveč jo poleg raz¬ nih društev in privatnikov morajo izdatno podpirati tudi slovenske občine same. — Kjerkoli ima ta ustanova otroške vrtce ali vzdržuje druge naprave, skrbijo za pro¬ store, odnosno plačujejo najemnino dotične občine. V dokaz za to naj navedemo le en primer V premski občini, ki šteje 1.600 duš, obstoji otroški vrtec te ustanove že več ko deset let Ze od vsega začetka je občina pristala na to, da bo skrbela za po¬ trebne prostore, odnosno plačevala stana¬ rino, ki znaša letno blizu 1000 lir. Kmalu po otvoritvi otroškega vrtca na Premu je bila v Čeljah odprta podružnica premske šole neka' le a , jasnega, sončnega dne se je sprehajal grof Ciano, laški zunanji minister, P 0 *-™* raz P et ’ m dežnikom. Ljudje so se čudili, »lak lep dan, pa razpet dežnik, kaj naj to pomeni?« Pa odvrne Ciano: »V Ber¬ linu dežuje«. (»Slovenija«). Rim. — Službeni list objavljuje zanona o podjeljivanju odlikovanja kama, koje imaju naj manj e 7 žive BROJ 29. ISTRA STRANA 3 VANJflKO-POLITIČKI PREGLED PROSLAVA 60-GODIŠNJICE DRA VLATKA MAČKA U ZAGREBU Zagreb, — 60-godišnjica dra Vlatka Mačka proslavljena je ove godine u Zagre¬ bu naročito svečano. Kako je bilo objav¬ ljeno članovi društva »Istre« sudjelovali su korporativno u manifestacionoj povorci pod zastavom i u istarskoj narodnoj nošnji. »Gazzetta Ufflciale« štev. 158 od 8 ju¬ lija 1939 prinaša: S kraljevini dekretom od 30 marca 1939 se na zahtevo Enta di rinascita agraria delle Tre Venezie od 9 decembra 1938 in na predlog ministra za poljodjelstvo in gozdarstvo razlaščajo nepremičnine, ki tvorijo planino »Passo Brennero e Sorgenti Isarco« v občini Brenner v Bolcanski po¬ krajini. Planina obsega 207 ha. Last je raz¬ nih nemških posestnikov — italijanskih dr¬ žavljanov, namreč Notburga Egg, Nagele Franc, Pranger Marija, Egg Konrad, Weiss Ivan, Strackner Jakob, Mair Ana, Mair Alfonz, Gachliesser Marija, Strackner Jo¬ sip, Nagele Franc, Marija Strickner, in nemške občine Gries. Omenjeni zavod je lastnikom ponujal za odkup celotno 60.000 lir. Ker niso nato pristali, je zavod polo¬ žil ta znesek pri »Cassi depositi e prestiti« Z drugim dekretom od 6 aprila 1939 se razlaščajo na zahtevo istega zavoda ne¬ premičnine, ki so last družbe »Terme di Brennero« in nekaterih drugih podjetij in ki ležijo v občini Brenner. Celotno gre za 261 ha zemlie Poleg omenjene družbe so lastniki: Grobner Antonija, roj. Hortnagl, Grobner Ludvik, Volfang, Pavel in Anto¬ nija, ter Wieser Izidor. Užitno pravico imajo: Ubožni sklad v Vipitenu, bolnica v Vipitenu, župna cerkev v Vipitenu, Rimsko katoliška cerkev v Brenneru, dalje Vincenc Fischnaller, Alojz Sagmeister, Železniška proga Bolcan-Bren- ner. Kr. erar Kr. priv. železniške družbe, Ustanova Cahariia Geitz Kofler za ljudske kopeli Trg. in obrtna posojilnica in hranil¬ nica v Bolcanu, Josip Vetter in Ivan Sil- bergasser. Železnici so še dalje zajamčene njene pravice, Za razlaščeno posest je Zavod za kme- tiško prerojenje Treh Benečij deponiral celotno 600.000 lir. TALIJAN1 IZ VENETA I PIEMONTA NASELIT CE JUŽNI TIROL Rim — Kako se saznaje postoji plan, da se u Južni Tirol, kad budu iz njega evakuirani Nijemci, naseli stanovništvo iz planinskih predjela Veneta, Carnie i Ca- adi o izgonu, nego o iseljl- vanju u sporazumu izmedju njemačke i ta¬ lijanske vlade. Jedna i druga vlada spora¬ zumno če nagovarati pojedine Nijemce, da se isele u Njemačku. Kao uzrok ovoj mje- ri Gajda navadja potrebu da se raščisti položaj na Brenneru, koji je sada definiti¬ vna grar.ica izmedju Italije i Njemačke. GROF GALEAZZO CIANO U ŠPANIJI San Sebastian. — Zet Mussoli- nia, talijanski ministar vanjskih poslo- va grof Galeazzo Ciano stigao je u španiju, gdje je vanredno svečano do- čekan. Dolazak grofa Ciana ima da po- tvrdi povezanost Španije sa silama oso- vine specijalno s Italijom. KOLIKO IMA FAŠISTIČKE MILICIJE? Rim. — Stanje fašističke milicije, bilo je prema izvještaju šefa faš. mili¬ cije generala Russa, što ga je podnio Mussolini-u, 30. VI. o. g. slijedeče: Duceova počasna straža 201 Sveučilišna milicija 23.512 Protivaeroplanska milicija 89.104 Pogranična milicija 2.402 Odio za konfinirce na Ponzi 350 Lučka milicija 918 šumska milicija 4.216 željeznička milicija 29.529 Poštansko-telegrafska milicija 1.019 Cestovna milicija 1.019 Invalidska milicija 21.604 Redovite čete milicionera 549.017 Ukupno 721.903 Fašistička milicija je, kako znamo, vojska fašističke stranke sa svojim ofi¬ cir ima, koja je sasvim ravnopravna re- d.ovitoj talijanskoj vojsci. PRVA OBLJETNICA ZAKONA O ČISTOČI RASE Milano. — »Popolo dTtalia spo¬ minjaj uči prvu obljetnicu zakona o či¬ stoči talijanske rase, donesenog po uzoru njemačkog rasnog zakona, pod- vlači kako on nije u Italiji proizveo ni- kakvih perturbacija ni u gospodarskom ni u političkom pogledu. KOMEMORACIJA BATTISTIA I FIL- ZIA U TRENTU Trento. — Na 16 srpnja navršile su se 23 godine otkako su u Trentu obješeni talijanski iredentisti Cesare Battisti i Fabio Filzi. Obojica su bili austrijski državljani, rodom iz Trenti- na, koji su za vrijeme rata prebjegli u Italiju i borili se protiv Austrije u svoj- stvu talijanskih oficira. U jednom okr- šaju bili su zarobljeni i prepoznati i na SVA«! OBIČAJI U JUŽNOJ I ZAPABNOJ ISTRI U zagrebačkom kazalištu več su nekoliko p lita iznašani hrvatski svadbeni običaji. Vi d jeli smo najprije svadbene običaje iz Tre- barjeva. rodnog mjesta brače Radiča, gledali smo i svadbene običaje iz Gradeckog Pav¬ lovca. vid jeli smo Novoselovu Prigorsku sv&dbu. a, u posljednje vrijeme i Čučersku evadbu. U Zagrebu postoji jaka kolonija, koja broji oko 7000 Istrana, Kako kod nas gra- djanskog ni gospodskog staleža uopče nije bilo, to su svi ti Istrani ili seljaei u prvom koljemi ili sn im bar oci bili seljaei. Kako kod nas u Zagrebu tako je i u ostalim isiarskim kolonijama. Oni štoriji se sigurno sječaju pojedinih lijepih narodnih običaja. Ta oni su nas ko¬ nično naučili i staro istarsko narodno kolo »Balun«. koji je postigao u posljednje vri¬ jeme toliku popularnost. Pa zašto ne bi iz- nijeli jednom i istarsku svadbu. Da malo osvježimo uspomenu na lijepe dime provedene u Istri opisat čemo neke svadbene običaje u zapadnoj i južnoj Istri. Toliko da se ne zaborave. *** Kad su se mladi zavoljeli, kao i svagdje, najprije pipaju, kako se ono kaže, bilo ro- diteljiina. Ako se iz okolišanih razgovora uvjere. da roditelji nemaju ništa protiv te veze. zamolit če momak svog oca, neka bi s njime otišao roditeljima djevojčinim u prosce. Pristane li otac to obično podju otac i sin jedne večeri k roditeljima djevoj¬ činim. obično pod noc, kad selo ne vidi, da ne bi prije vremena dali selu prilike, da stvar pretresa prije nego što je dozrela. Za prosidbe nije mnogo ceremonija. Nakon sr dačnog pozdrava mladičev če otac bičanim riječima kazati cilj svog dolaska. Covjek ne bi vjerovao. kako u ovakvim slučajevima Se¬ ljak znade lijepo govoriti o svetom braku, 0 krijeposnom i poštenom životu, o dobrom odgoju djece i sl Ako roditelji zaprošene djevojke pristanu, onda se s njima rukuje 1 odrede dan »pogodbe«. , Ako je djevojka iz drugog kojeg daljeg sela, onda idu obično još i prije prosidbe mladič i jedan ili dva njegova prijatelja u kuču djevojčinu na »oglede*. Roditelji su djevojčini obično o torne pravodobno obavi- ješteni tako da je toga dana kuča i oko ku¬ že u največem redu, dobro se jede i pije i pokaže se sve što kuča ima. Roditelji hoče svakako da se pred mladoženjom i njegovim prijateljima pokažu, kako žive u obilju i kako imadu svega. Ako je pak djevojka iz istoga sela onda se na oglede ne ide. Desetak dana nakon toga ide se na »po- godbu«. Ovoga puta ne ide samo otac mla- doženjin sa mladoženjom, nego i djeveri i kumi, a kod djevojke se nadju njezine pri¬ jateljice i bliža rodbina. Djevojčini roditelji priredili su obilnu večeru, na kojoj se drže zdravice, a iza ve¬ čere mladež zameče svakojake igre, dok stariji ostaju za stolom, te se pogadjaju. Pogodba se vrši u vrlo duhovitom tonu i Ve¬ selom raspoloženju, otac djevojčin ističe vr¬ line njezine, njezinu radišnost i marljivost i podvlači, kako on ne misli svoje dijete sa¬ mo tako olako dati iz kuče. Medjutim se svaka pogodba završi tako, da se otac ob¬ veže dati djevojci miraz u novcu i ruhu. O zemlji se ni ne govori, jer se zemlja djevoj¬ ci ne daje za miraz. Otac mladoženjin se pak obvezuje dati za svatove vino, pšenice za kolače i ovnove za gozbu. Naredne nedjelje vrši se u črkvi »napo- vijed«. Na dan napovijedi mladenci ne dola- ze u crkvu, nego idu u grad po prstenje, jer žele izbječi suvišnim zapitkivanjima se- Ijana. Nakon još dviju napovijedi sli jedi vjenčanje, koje se obično izvrši u utorak. Priprave za pir su velike: peku se ko¬ lači, kolje se ovnove i janjce, sprema se po- sude i ruho. Na dan vjenčanja okupe se več u rano jutro kod »ženika« svatovi. Vodi ih »stari svat* a uz njega je »barjaktar«, pa »djeve¬ ri*, »kum* i mnogi drugi svatovi. »Stari svat.« je onaj, koji vodi svatove sa štapom u ruci i on valja da do zadnjega časa zadr¬ ži karakter ozbiljnog i trijeznog starca, koji znade pametno vladati onom mnogobrojnom mladom čeljadi i njemu se moraju svi poko¬ ravati. »Barjaktar« nosi bar jak: lijepu veli- ku maramu na drvenom štapu, koji ima na vrhu trortno koplje. Na koplje je nataknut kolač i četiri jabuke. »Djeveri* su dva mla diča, kojima je dužnost da vode djevojku Desni djever je obično mladoženjin brat ili bratič, a drugi koji njegov prijatelj. Svakako moraju biti obojica mladi ljudi. »Kum* nosi sablju o bedru. Ostali svatovi nemaju nekih posebnih dužnosti Kod mladoženje im dadu doručak i vina, a onda krenu svi zajedno u veselom raspo- j loženju kuči mladenkinoj. Ljudi ih putem pozdravljaju, a dječurlija im se priključuje. Došavši do kuče mladenkine nalaze na za- tvorena vrata. Stari svat pokuca štapom na vrata, a na njima se pojavljuje »domači¬ na«. To nije otac djevojčin, nego netko od njezine bliže rodbine. On se tobože jako čudi, kad vidi toliki svijet pred kučom i pi¬ ta koga traže. »Stari svat* ga lijepo po¬ zdravlja i moli, da bi dao vode njemu i nje- govoj pratnji, jer da su dugo na putu, pa da su ožednili. Brzo dodje netko iz konobe i donosi vrč vina. Nakon toga ih domačina hoče da otpravi, pozdravlja se s njime i ru¬ kuje, govoreči im nek sada odu s milim Bo¬ gom. Sada medjutim stupa u akciju »stari svat«, koji stane kao najrutiniraniji glumač pripovijedati neku tužnu priču o lijepoj ne- koj ptici, koja da mu je pobjegla od kuče, a za koju mu rekoše, da se u toj kuči zausta¬ vila. I sad nastane cesto vrlo duhovit dvo¬ boj riječima izmedju domačine i starog sva¬ ta, koji na koncu navede vodu na svoj mlin. Njihovo pregovaranje izazivlje buru smije- ha i unosi vedro raspoloženje, jer se oni nadmeču u duhovitosti i oštroumlju. Kad je več očito da domačina više ne može nači isprika otvori vrata, a djevojke iz kuče navale na vrata noseči u rukama nakite i ružmarinove grančice, kojima stanu kititi svatove, a muškarci donose vrč za vr¬ čem vina. Sestra mladenkina ili koja njezi- na bliža rodjakinja podje do mladoženje i okiti ga vijencem, a on nju poljubi i dade joj srebrni ili zlatni novac Druge »svatni- ce« djevojčine dijele ostalim svatovima cvi- ječe, i p eri e* i druge ukraso svatovske, a od njih dobivaju takodjer novac, te poljubac. Medjutim domačina ne da samo tako ola¬ ko još uvijek djevojku. On hoče da ju dje¬ veri prepoznaju. U kuči su se medjutim u ruho djevojčino odjenule druge njezine pri¬ jateljice i svaka od njih imade vijenac na glavi. Domačina ih redom dovodi i prikazuje starom svatu, ali se ovaj ne da prevariti i na koncu kad se pokaže mladenka on nju izabire, a ona baci medju svatove punu pre gaču narandža i jabuka, a dječurlija, koja se natisnula za svatovima uz ciku, viku i buku grabi ib. Zatim se mladenka odjevena u kičeno svatovsko ruho stane na vratima ljubiti sa svojim ukučanima i praštati se od njih. Djeveri ju prime pod ruku i vode ju u crkvu. Prvi ide barjaktar, za njim stari 16 srpnja 1916. obješeni. Danas ih Ita- lija slavi kao narodne mučenike. Koliko članova ima talijanska fašistička stranka? - Rim. — Tajnik fašističke stranke podnio je Mussoiiniu izvještaj o stanju članstva fašističke stranke koncem lip- nja ove godine. Prema tim podacima broji danas fašistička stranka, što mu- ških, što ženskih članova 25 mil. 346 hi- ljada, od toga 13 mil. 492.147 djece. Talijanske investicije u Abesiniji Rim. — Prema podacima, što ih je objelodanio »Istituto di Credito itali- ano«, investirano je do sada u Abesiniji oko 900 milijuna lira talijanskog, što državnog što privatnog kapitala. Grandi treba urediti iseljeničko pitanje u Tirolu - Rim. — Jedna od prvih dužno¬ sti novog ministra pravde Gradia bit če uredjenje iseljeničkog pitanja u južnom Tirolu. Ime Grandia takodjer se spomin j e i za položaj glavnog tajni¬ ka fašističke stranke, što se tiče njego- vog nasljednika u Londonu, za sada se spominje Augusto Rossi, sadašnji tali¬ janski poklisar u Moskvi. Pariz. — Komentiraj uči imenovanje Grandia talijanskog poklisar a u Londo¬ nu ministrom pravde »Jour« kaže iz¬ medju ostaloga: »Grandi je s pravom, a možda i ne, bio smatran ako ne za anglofila, a ono bar za pristašu dobrih odnošaja s Londonom i Parizom.« »Jour« u dopisu iz Londona veli, da ta- mo vjeruju, da če za talijanskog pokli- sara doči Attolico, sadašnji poklisar u Berlinu, ili Magistrati. Koruzne moke primanjkuje Gorica. — Pred časom je bil izdan ukrep glede varčevanja s kavo. Istočasno je pričela primanjkovati kava povsod in jo je bilo dobiti le za drag denar, v prometu pa se je po¬ javila nekaka mešanica kot nadome¬ stilo. Menda so ta ukrep omilili, kajti zadnji čas jo je dobiti po nižji ceni. Toda mesto tega je pričelo primanj¬ kovati koruzne moke, kar je še vse hujši udarec za naše ljudstvo, že v začetku junija je podeželskim trgovcem pošla vsa zaloga, novih pošiljk pa ni dobiti kljub ponovnim urgencam. Tako smo ostali sedaj še brez koruzne moke. Kaj pomeni to pomanjkanje za našega kmeta, ki so mu žganci in polenta po¬ leg krompirja glavna vsakdanja hrana, si je lahko misliti, posebno še, če ve¬ mo,^ da tudi boljšemu kmetu poide do¬ mači pridelek že v začetku spomladi ter je povsem odvisen od nakupa. (••*) svat, za njim mladoženja s kumom, iza nje¬ ga nevjesta s djeverima, za njom njezine svatnice, a iza njih svi drugi svatovi. Ne vjesta nosi oko glave vijenac, što su joj ga pomogle plesti svatnice. Kad stignu k crkvi kum baci preko nje kolač, a dječurlija se baci za njim da uhva ti makar najmanji komadič. U crkvi su uobičajene formalnosti. Iza obreda vračaju se svatovi iz crkve istim redom. Putem pucaju iz kubura, ijuju- ču i vesele se, a pred kučom rodjaka dje- vojčinih ili momkovih moraju stati, jer ih ovi hoče vidjeti i pozdraviti. Objed se svatovima priredjuje kod mla¬ doženje. Samo se kod bogatijih kmetova da¬ je objed prvi dan kod mladenke, a drugi dan kod mladoženje. Iza objeda udare »svirci« svirati na »mi¬ šnice« (dude) i »roženice« (svirale) mladež se uhvati u kolo i pleše sve do pred večer popularni starinski ples »balun«. Pred ve¬ čer ide jedna skupina svatova, u glavnom mladjih ljudi, kuči mladenkinoj po »škri- nju«. U kuči mladenkinoj dočekuju te sva tove vinom i u koliko tko još može podni jeti, dat če mu da 'nešto »prigrize«. Nato če Četiri najjača momka uzeti škrinju nevjesti- nu na ramena, pa hajde s njome, pjevajuči, kuči mladoženjinoj, a cijelo društvo za nji¬ ma. S njima je pošao i svirač, koji cijelim putem svira. Sa »škrinjom«, u kojoj je 6ve ruho djevojčino, uzimaju svatovi i >uže< za vodu crpsti iz bunara, »preslicu«, »kokoš«, »kupicu* i druge neke malenkosti. U novije vrijeme donosi djevojka ormar za ruho i taj se odveze kolima, no to više nije tako slikovito i interesantno kao ono prije, kad bi momci nosili škrinju. Kod večere djevojka vadi iz Skrinje da¬ rove. Svakom svatu dat če nevjesta lijep ru bac, »facol rakamani«, što ga je sama vezla ili kolač vezan vrpcom, a on če joj baciti na »pliticu* sr ebrn ili zlatni novac. Zaba¬ va i ples pofraju iza večere do u kasnu noč Kolače, koje je nevjesta dijelila nije sama pekla, nego ih je dobila od svojih svatnica. strina, kuma, ujna, tetka i t. d. Ako se mladič ženi s djevojkom iz dru gog sela onda svatovi ne idu pješice nego na konjima Na konjima idu svatovi obično na Puijštini Valturci, Marčanci i skoro svi Barbanci idu isključivo jašuči na konjima. kad idu po djevojku u donja sela, Medulin. Ližnjan i L d BROJ 29. STRANA 4. »ISTRA« JEDAN DOKUMEiNAT IZ 1848 O HRVAfrSTVU ISTRE Godine 1848 kada je nakan ožujskog preokreta bio donesen liberalan ustav i kad su pojedini narodi Austro-Ugarske mogli slobodnije dišati, pokušali su istarski Talijani iskoristiti neupučenost bečke vlade i prikazati Istru čisto tali- janskom pokrajinom. Kako tada još nije bilo opčeg prava glasa, to su zastup- nike birali samo izvjesni slojevi gra djana i veleposjednika, a ti su bili Ta^ lijani. Seljaštvo nije uopče imalo ni- kakvog prava glasa, pa se prema torne za njegovo mišljenje nije ni znalo. Prema torne je i bio moguč apsurd, da su Istru zastupala u Beču samo 4 za¬ stopnika i to sva četvorica Talijani. Ti su zastopnici podnijeli vladi preastavku u kojoj su zatražili da službeni jezik u Istri bude jedino i isključivo talijanski. Na tu njihovu peticija odgovorio je tadašnji ministar unutrašnjih poslova grof Stadion doslovce ovo (donosimo točan prijevod njem. originala): No. 290 — Min. un. poslova Svijetli gospodine! Gospoda istarski narodni zastupnici dr. Madonizza, dr. Vidulich, Michele Fachinetti i Carlo De Franceschi, za- molili su aktom od 30 kolovoza ove go- dine, da bi se u cijeloj Istri, izuzevši Samo kotar Podgrad, proglasio talijan¬ ski jezik isključivim službenim jezikom i to ne samo u saobračaju izmedju Vla¬ sti i stranaka, nego i u medjusobnom dopisivanju Vlasti samih. Molba se temelji na tvrdnji da je talijanski jezik, izuzevši kotar Podgrad, j edini jezik ko ji se tamo opčenito go¬ vori i piše, i da prema torne u duhu jednakopravnostl naroda, ne može_ da se upotrebljava u službenom saobračaju nijedan drugi jezik do talijanski. Tu tvrdnju medjutim obara opče poznata činjenica, da u razmjeru istar- skog pučanstva talijanska narodnost čini apsolutnu manjinu. Od ukupnih 234.000 Stanovnika jedva ih je 60.000 talij anske narodnosti, dok od ostalog pučanstva preko 150.000 njih, koji su slavenske narodnosti, niti govore niti bilo što razumi ju talijanski. Bila bi stoga teška pogreška protiv principa narodne jednakopravnosti, kad bi mi- nistarstvo htjelo istarskim Slavenima, koji čine pretežnu vedinu, nametnuti talijanski kao jedini službeni jezik. Odredbom ministarstva, koja je prije nekoliko mjeseci izdana, prema kojoj vlasti ima ju da u odnosu s talij anskim pučanstvom upotrebljava ju isključivo talijanski jezik, zadovoljeno je pravu talijanskog naroda. Sasvim je svejedno za njegove interese i njegova prava, kojim če se jezikom vlast služiti u svom saobračaju sa slavenskim pučanstvom. Primite, gospodine, uvjerenje mog osobitog poštovanja.« Kremsier, 15. prosinca 1848. Stadion v. r. Oskudica domačeg svečenstva CRKVENE PRILIKE U JUŽNOJ ISTRI Mjesečnik »Ravnopravnost«, koji izlaziu Beogradu, donosi u svom broju za mje- sec lipanj ovaj članak: Hrvata (od tih dvojica umirovljenika kao | supstituti-zamjenici), koji opskrbljuju uku- pno 12 žup4 (neke posječujuči itt povre- meno). Ostale 33 župe opskrbljuju Talijani (11 posječujuči ih povremeno). Medju tim talijanskim svečenicima ima 6 ili 7 Jakvih, koji propovijedaju ili bar čitaju nešto hr- vatski, svi ostali ne govore ni riječi hrvat- ski. (U Sv. Vidalu pa i drugdje počeo je bio župnik ispovijedavati preko tumača). Ako pribrojimo onih 12 župa, koje ima- ju hrvatske dušobrižfiike, i one gdje_ tali¬ janski svečenici propovijedaju ili čitaju, možemo tvrditi, da jedva 30% hrvatskih Iz novoga šematizma porečko-puljske biskupije, koji je izdan proljetos (1939) u Poreču, vadimo ove zanimljive podatke: Cijela biskupija broji 143.417 duša, koje žive u 52 župe i 8 ekspozitura (ove po- sljednje ni po veličini ni po dušobrožničkoj praksi ni u čemu ne zaostaju za pravim župama te ih zato praktički istovjetujemo sa župama). U biskupiji ima dakle 60 žu¬ pa. U dušobrižništvu ima 64 dušobrižnika, te prema torne odpada na 2200 vjernika po jedan dušobrižnik. Ovamo ne uračunava- - . , .i „ . . mo redovnike, kanonike i one umirovljeni- vjernika sluša Božju riječ na materinjem ke, koji Stvarno ne vrše dušobrižničke! jeziku. Vjeronauk (naravno samo u crkvi službe. i za vrijeme velikih škotskih praznika) prana _ , , ! na materinskom jeziku samo 14% djece, sematlzam " e S° v °rl- S va ostala ili ga uopče ne primaju ili ga Od 143.417 vjernika, prema podacima iz! primaju na talijanskom jeziku. nnn^Hnti nrr i/7xrA5*n hruotcl/o i o unfnrliinrti r ... pouzdanog izvora, hrvatske je narodnosti okruglo 82.000 ili 57'%, a talijanske. 61.000 ili 43 %. Talijani prebivaju kao stalni žitelji najviše u mjestima i trgovištima, a drugda samo kao javni namještenici, koji mijenja- ju prebivalište po službenoj potrebi s je- dnog kraja Italije na drugi. Hrvati su sko- ro isključivo poljodjelci, ribari i radnici. Ako podijelimo župe po jeziku, koji go¬ vore vjernici, dobivamo ovu sliku: 1. Či¬ sto ili skoro čisto hrvatskih (tj. 80% Hrva¬ ta) ima 45 župa; 2. miješanih (tj. 20—80% Hrvata) ima 11; 3. čisto talijanske su samo župe (Rovinj. Fazana, Galežana i Vod- njan). U posljednjoj vrsti župa na 19.000 Talijana dolazi od prilike 850 Hrvata, za koje nema u crkvi ni pomena o hrvatskom jeziku. U mlješanitn župama, u kojima na 40.000 Talijana ima 24.000 Hrvata, nema ni jednoga dušobrižnika Slavena, pa ni ri¬ ječi hrvatske, U 45 hrvatskih župa (na 58.000 Hrvata 2500 Talijana) samo je 9 dušobrižnika U šematizmu, koji smo naprijed spo- menuli iznesena je takodjer statistika dja- ka u Malom sjemeništu i bogosloviji. Po- rečko-puljska biskupija ima 50 djaka u Malom sjemeništu te 18 bogoslova. U 4 te¬ čaja bogoslovije je 12 Hrvata i 5 Talijana. U 8 razreda Maloga sjemeništa je samo 18 Hrvata i 31 Talijan. Koliko od tih djaka če zaista postati svečenici? U 45 hrvatskih župa je 50 sistemiziranih dušobrižničkih mjesta (župnika i kapelana), koja bi po prirodi stvari morala biti zauzeta od Hr¬ vata. Pored toga trebalo bi po miješanim župama barem 10 hrvatskih dušobrižnika za službu medju Hrvatima. Umjesto 60 ima svega samo 9 dušobrižnika. Sjemenište bi trebalo da posveti naročitu brigu odgoju naraštaja hrvatske narodnosti. Kako vidi¬ mo u sjemeništu je upravo obrnuto: veli¬ ka večina Talijana, koje če biti teško na- mjestiti "korisno, a manjima Hrvata, koji tako krvavo manjkaju. Tu je u interesu vjere potrebna temeljita reforma. — am. OKO IZDA VAN JA SPOMEN KNJIGE Prateči polemiku oko izdavanja Spo-1 koliko bi korisno poslužila čitavoj menice pazinske gimnazije, a ne ula- [ ovdešnjoj javnosti, a i čitavom svijetu zeči u polemiku o samoj pazinskoj gi- [ da se vidi u kakvim sve zvanjima u mnaziji palo mi je na pamet ne bi li Jugoslaviji imade danas emigranata iz se o dvadesetgodišnjici našeg emigrira- Istre, Trsta i Goričke i prema torne nja iz Istre i Gorice uopče izdala knji-, čega je ona sve bila lišena, kad je ve- ga o svim emigrantima iz Istre, a ne liki broj njezinih sinova morao iseliti. samo o svršenim dacima pazinske gi- § Vidilo bi se jasno što smo mi kao emi- mnazije. Nedavno je netko-rekao (čini" grantska cjelina doprinijeli unutrašnjem mi se gosp. Radetič u Malom Istraninu)' radu i konsolidovanju, napretku i raz¬ da su 90 pošto istarske inteligencije j vitku ove države bez razlike da li koja se danas nalazi u emigraciji dacifnetko danas zauzima položaj sveuči- te gimnazije. Mislim, da ovo ne če bitiJišnog profesora, savjetnika, učitelja, baš točno, jer na stotine učitelja emi-' stručnog, ili manuelnog radnika! granata n. pr. ne može obuhvatiti sa-j Ta bi knjiga bila potrebna i radi doj- mo onaj ostatak od 10 pošto emigrant-f dučih generacija, ne samo emigrantskih ske inteligencije. Knjiga, kako ju ja za-ju prvom redu, nego i generacija Srba, mišljam ne bi možda u prvom izdanju bila potpuna, ali bi se ona kasnije mo¬ gla popunjavati. Ovakva jedna knjiga bila bi toliko potrebna radi nas samih, Hrvata i Slovenaca i ona bi ih upozo- ravala da su dužni o tom našem pro¬ blemu kao o samima sebi, kao o svom sastavnom dijelu voditi računa. U pri¬ log toga ide i nedavni članak u »Istri«; »Gospodarski prilog emigracije« i z ^ jeg se jasno vidi gospodarska korist 1 dobit Jugoslavije od emigrantske 2a . jednicel Posao oko izdavanja jednog ovakvog djela ne oi bio ni lak, ni jednostavan, a po mom mišljenju, njega bi morao preuzeti poseban odbor, koga bi kon. greš Saveza emigranata ovlastio. On bi možda trebao godinu, ili dvije dana dok bi sredio materijal i skupio po_ datke, ali ne sumnjam da bi svaki naš čovjek rado doprinio da takva jedna knjiga ugleda svijetlo dana! Možda če moja zamisao izgledati previše odvaž- na, ali smatram da ona nije neostvar- ljiva! Razmišljajmo dakle o torne i na prvom kongresu donesimo o toj stvari jedan konkretan zaključak. Razumije se da ja s time ne želim oprovrgavati vrijednost izdavanja spomenice pazin¬ ske gimnazije! Ante Modrušan SE O ŠTETJU DREVES Uradni organi postopajo po naših krajih zelo strogo. Ljubljana, julija 1939. Poročali smo že, da so pričeli po naših krajih šteti vse drevje in vnašati število tega v posebne sezname. Delo vrše po posa¬ meznih parcelah s katastrskimi mapami v roki tako. da ne bo moglo nobeno drevesce uiti. Navodila o štetju drevja sicer večini niso znana toda, kakor po¬ ročajo iz raznih krajev, se to štetje vrši zelo strogo in natančno ter se vnese v seznam vsako najmanjše stebelce, ki kje poganja. Večina je prepričana, da se vrši štetje radi obdavčenja, zlasti še, ker je prišlo do njega tako nenadoma in brez prejšnjih napovedi. Res je, da naši ljudje nimajo mnogo dreves, a vseeno bi bili z vsako novo obdavčitvijo zelo udar¬ jeni, saj jim les skoro nič ne donaša ter jim služi le za domačo potrebo, ali pa še toliko ne. Boje se pa tudi vseh mo¬ gočih sitnosti, ki jih bodo imeli, če bodo hoteli posekati kako drevo, zlasti še, ker ne poznajo predpisov. Tako se bo lahko zgodilo, da bodo znašali dosti več stroški za dovoljenje sekanja, kot pa bo vreden ves les. Vsaka najmanjša neprevidnost pa bo brez dvoma zelo strogo kazno¬ vana, saj imajo zato gozdno milico, ki bo skrbela še bolj kot do sedaj za razne gozdne prekrške. Kakor koli že bo, vse kaže, tako nam poročajo, tudi ta nova akcija ne bo imela za kmete dobrih po¬ sledic. LE CAMPANNEDI S. GIUSTO Poslušalci radia pravijo, da je radij¬ ska postaja v Bariju, ki kakor znano oddaja sistematično jako dobro tudi vesten program v srbo-hrvaščini, pri¬ čela oddajati koncerte po želji po vzor¬ cu nemških postaj. V tem programu je bilo opaženo, da iz Zagreba prihajajo pogoste prošnje za predvajanje znane pesmi tržaških iredentistov »Le campan- ne di S. Giusto«. (Je li to zaista moguče iz Zagreba? Op. ur.) spodustAk. K DESETLETNICI Iz splošne povojne razrvanosti in de- zorientiranosti je med slovenskim uči¬ teljstvom — vzgojitelji novega rodu — v Julijski Krajini, v novih in posebno tež¬ kih razmerah vstala težnja, da se vzgo¬ ji mladine posveti naj večja pozornost, da se najdejo nova pota k njenim sr¬ cem, preizkusijo in uveljavijo nove vzgoj¬ ne metode; da se med slovenskimi lite¬ rati vzbudi več smisla za mladinsko slov¬ stvo in jih opozori na ogromno polje de¬ la, ki je bilo do tedaj z malimi izjemami zanemarjeno in kaj borno. Ta težnja je šla za tem, da se vzgojitelj mladi duši približa, ji postane prijatelj, prisluhne njenim utripom, ji pomaga iskati potov v njenem svetu, ga bogati ter kuje iz nje za nove življenjske zahteve sposo¬ bnega in predvsem ponosnega svobodne¬ ga človeka. Zavedni vzgojitelji so želeli dati mladini zdrave hrane domačega am- bienta brez tuje navlake, ki je vse prej kot vzgojna, ki naj jo vso prekvasi in usposobi v bodočem boju za narodni ob¬ stanek. Skratka, želeli so mlada drevesca vzgojiti v zdravi domači zemlji, da bodo pognala debla ravno in visoko k soncu. Zavedajoč se te svoje odgovornosti pred narodom in zgodovino je slovensko uči¬ teljstvo v Primorju pod okriljem Zveze slov. učiteljskih društev v Trstu osnova¬ lo leta 1920. mladinski list »Novi rod«. List je bil že od začetka na visoki umet- iiški in vzgojni višini. Dosegel je odlične uspehe, veliko priljubljenost in razširje¬ nost med mladino, kar dokazuje visoka naklada 8.000 izvodov. V prvem letu izhajanja je »Novi.rod« urejeval Janko samec, naslednji dve leti mu je bil urednik Josip R i b i c i c, in ko je bil ta prisiljen zapustiti ožjo domovino, je prevzel uredništvo Jože Pahor, ki je list spretno urejeval do »NAŠEGA R0DA“ njegove ukinitve 1. 1925. Zanimivo in omembe je vredno, da so razen ožjih ro¬ jakov sodelovali pri listu tudi vsi tedanji vidnejši predstavniki slovenske mlad. li¬ terature tostran meje, tako na pr. Me¬ ško, Milčinski, Golar, Seliškar, Vladimir Levstik in drugi. V prvem letu je list ilu¬ striral rojak A. Bucik; ko je uredništvo prevzel J. Ribičič, je ta, v želji, da dvigne pestrost in vzgojno vrednost lista, prite¬ gnil še druge slikarje ter so v nadaljnih letnikih sodelovali z ilustracijami pred¬ vsem še Bambič, Črnigoj in Pilon. Po sili razmer je z malimi izjemami vse slovensko učiteljstvo pribežalo v Ju¬ goslavijo in se tu lotilo novega dela za dosego ciljev, ki mu jih ni bilo dano iz¬ vesti v ožji domovini. Ožji krog predstavnikov novih vzgoj¬ nih smeri je sklenil ustanoviti založni¬ ško družbo. Pripravljalni odbor je na svoji seji z dne 15. oktobra 1927. te želje in načrte ostvaril z ustanovitvijo »Mla¬ dinske Matice« kot odseka JUU-sekcije v Ljubljani, že v prvem odboru je vneto deloval kot tajnik naš rojak Jože Pa¬ hor. — Mlad. Matica je zastavila vse moči v to, da dvigne med Slovenci mla¬ dinsko literaturo, da domači knjižni trg čim bolj osvobodi tuje tovrsne literature in da s cenenostjo svojih izdaj omogoči mladinski knjigi vstop v vsako podežel¬ sko hišo ter tako združi in smotrno vz¬ gaja slovensko mladino po sodobnih me¬ todah vzgojeslovja. M. M. si je za razliko od drugih tovrstnih knjižnih založb prva postavila.s talno dol oč eni knjižni program (petletko), čemur se ima tudi zahvaliti za svoj presenetljivi uspeh in razmah. Odbor je povzel široko za¬ snovano akcijo med učiteljstvom, ki je osnovalo v vseh krajih poverjeništva za širjenje lista. Da vzbudi tudi med slo¬ venskimi pisatelji zanimanje, da dvigne izbiro m pozivi mlad. literaturo, je M. M. organizirala vsakoletne literarne nagra¬ de za štiri najboljša dela. Odziv je bil presenetljiv te se natečaja že od začet¬ ka udeležuje do 20 pisateljev. Na ta na¬ čin lahko M. M. izbira med dobrim naj¬ boljše in tako snov nudi širokemu kro¬ gu svojih mladih naročnikov, ki od leta do leta vneteje slede svojim vzgojiteljem ter tudi sami sodelujejo pri raznih izda¬ jah (»Kresnice«). Mlad. Matica si je stavila v program redno izdajo štirih mladinskih knjig na leto,, poleg teh pa še izredne. Od redne izdaje je namenila po eno knjigo odrasli mladini — »Kresnice« (zbornik mladin¬ skih člankov poučne vsebine), eno knji¬ go beletristike, eno knjigo z realno snov¬ jo in eno knjigo za najmlajše — slika¬ nice, vse v formatu male osmerke. Pri teh izdajah so v veliki večini sodelovali naši pisatelji, tako: Ribičič (»Mišku- lin«, »Mihep in Jakec«, »žabe«, »Miklav¬ ževa noč«, »Honolulu«, »Palčki« »Nana mala opica« i. dr.), Bevk (»Lukec in škorec«, »Lukec išče očeta«, »Tovariša« »Pastirci«), Lovrenčič (»Tiho življenje«)’ Čermelj (»Nikola Tesla in razvoj elektro-’ tehnike«), Magajna (»Brkonja čeljust- mk«), Cerkvenik (»Ovčar Runo«) Pa¬ hor (»Mesto«), Winkler (»Hribčev’Gre- gec«), Klemenčič (»Iz starih in novih ča¬ sov«), i. dr. t Po dveh letih delovanja M. M. se je pokazala potreba še po novem mladin¬ skem listu ki naj bo urejevan tako, da bo sluzil tudi učiteljstvu kot šolsko čtivo mesto zastarelih in neprikladnih čitank. Da se ugodi potrebam mladine in šole se je pod okriljem M. M. osno¬ val »Naš rod«, ki je nadaljevanje tržaškega »Novega roda« _ Upravni odbor je na seji z dne 6.' no¬ vembra 1939. enoglasno izvolil za ured¬ nika Josipa Ribičiča, znanega in zelo plodovitega mladinskega pisatelja. Slo¬ venci smo tako dobili poleg »Vrtca« »Zvončka« in drugih nov mladinski list’ ki je že obstoječe v vsakem pogledu ta¬ koj prekosil, že od vsega začetka je »Naš rod« največji in. ra j razširjene j ši mladinski list na slovanskem jugu sploh. Sorazmerno je po svoji nakladi prekosil celo napredne Čehe in Nemce. Da bi se moglo vsaj približno predočiti ogromno delo in vpliv na vzgojo slo¬ venske mladine, ki ga ima to mlad. glasilo, naj navedemo povprečni pre¬ gled njegove naklade: leta mesečna naklada izv. 1929— 30 38.000 1930— 31 30.000 1931— 32 23.000 1932— 33 21.000 1933— 34 20.500 1934— 35 20.500 1935— 36 19.500 1936— 37 20.300 1937— 38 23.000 1938— 39 24.600 Tonije številke na nedvoumen na- cm potrjuje trditev, da je »Naš rod« največji in najrazširjenejši mlad. list v naši državi, saj je celo le par slov. ted- w j 7 ’ ^ s ? morejo meriti s tako na¬ klado. Računa se, da je vsak sedmi ucenec v Sloveniji naročnik »Našega roda«, čitajo ga pa v lepem številu tu¬ di otroci naših izseljencev v Nemčiji, iraneiji Holandiji, Sev. Afriki ter celo v Avstraliji, žal ne sme v Italijo, kjer ročnike dvoma naael najhvaležnejše na- List se s svojo izbrano in posredno vsebino beletrističnega in realističnega značaja sam hvali, predvsem pa doka- njegova izredna priljubljenost med mladino, da je urejevan izredno dobro m z globokim razumevanjem po¬ treb malih čitateljev. Za nas je poseb¬ no vazno še dejstvo, da ima list stalen povdarek zlasti na motivih iz neodre- sene domovine in tako na najbolj pri¬ meren način pripravlja mladino za na¬ rodne cilje. (Svršit če se) BROJ 29 »ISTRA« STRANA 5 PROSLAVA BLAGDANA SV. CIRILA I METODA U SLOVENIJI Zagreb — U Sloveniji još uvijek A«stoji i lijepo djeluje Cirilo-Metodova Družba, kojoj je svrha spriječavanje odnarodjivanja našeg elementa u po- graničnim krajevima. Tradicija joj je dakle i svrha ista, kao što je bila ona naše nekadašnje Družbe Sv. Cirila i Metoda. Ove je godine blagdan Sv. Ci¬ rila i Metoda, 5 srpnja, bio zaslugom Družbe posvuda lijepo proslavljen. U predvečerje blagdana palili su se kri- jesovi, a na sam dan tih naših slaven- skih apostola bile su po raznim mjest.i- ma uz ugroženu granicu velike sveča¬ nosti, koje je priredila Cirilo-Metodova Družba uz sudjelovanje drugih patriot¬ skih i narodnoobrambenih društava. Na kočevskom samom je bilo zapaljeno ravno 100 krijesova. A propos! Zar se ne bi i kod nas Hrvata mogla ponovno oživjeti naša Družba Sv. Cirila i Meto¬ da, poput one predratne, koja je osta- vila za sobom tako lijepu tradiciju? U toj bi se Družbi lijepo mogli nači na zajedničkom radu istarski Hrvati s ov- 1 dješnjim Hrvatima. SASTANAK T ALI J ANSK O - JU G O SL A - [VENSKOG GOSPODARSKOG ODBORA Beograd. — Italija je stavila pri- jedlog, da bi se talijansko-jugoslaven- ski stalni odbor sastao najkasnije kon¬ cem srpnja ili početkom kolovoza. Beogradske informacije kažu, da če 8e talij anskom prijedlogu izači ususret. Italija predlaže da se povečaj u uvoz¬ ni kontingenti za jugoslavensko drvo, koji su dosad iznosili 60 milijuna lira za prvo polugodište. Za drugo polugo- dište imali bi da se ti kontingenti po- yise na 120 milijuna lira. Potreba povečanja našeg izvoza u Italiju pokazala se na temelju rezulta¬ ta klirinškog salda. Koncem lanjskog četvrtgodišta bila nam je Italija dužna u kliringu 200 milijuna dinara. Koncem prošle godine taj se je dug smanjio na 33 mil., a danas smo več mi dužni Ita¬ liji u kliringu skoro 47 milijuna. Znači da je potrebno da i mi što vi¬ še izvozimo u Italiju, kako bi se naše dugovanje bar izravnalo. Mi naime iz Italije sve više i više uvozimo. Dok smo lani u prvom polugodištu uvezli robe za 175 milijuna, ove smo godine u istom razdobij u uvezli robe za 250 mil. JUGOSLOVENSKO-TALJJANSKI PRIVRE- DNI ODBOR SASTAT CE SE U RIMU Beograd — Kako saznajemo odluče- no je u zadnji čas, da se jugosl.-talij. pri- vredni odbor ne sastane na Bledu, kako se prvobitno namjeravalo, nego u Rimu i to več 25 o. mj. Jugoslavenska delegacija odlazi u Rim 23 o. mj. ISTARSKI PLESOVI U DUBROVNIKU I HVARU Zagreb — MHKD gostovala je od 28 VI — 9 VII u Dubrovniku i Hvaru. Na pro¬ gramu je medju ostalim plesovima bio i istarski »Balun« u originalnim istarskim narodnim nošnjama. Prije »Baluna« održa- na je kratka konferensa o Istri i hrvat- skom narodu u njoj. Uspjeh plesova bio je veoma velik. NOSTRIFIKACIJA UČITELJ¬ SKIH ZRELOSTNIH IZPITOV Člen 44 točka 8 financijskega zakona za tekoče leto, o katerem je poročala »Istra« od 21 aprila t. I., določa: »Za učitelje pripravnike narodnih škola mogu se postaviti i oni dosada- nji ili bivši kontraktualni učitelji odno¬ sno učitelji dnevničari, koji su polaga¬ li ispit zrelosti na učiteljskim školama u inostranstvu i postigli nostrifikacij;! tog ispita.« Ker večje število teh učite¬ ljev zaradi znanih težkoč dosedaj ni moglo položiti tega izpita, ne morejo po mnenju Glavnega prosvetnoga sve¬ ta biti nastavljeni, dokler ne položijo dopolnilnega izpita iz nacionalne sku¬ pine ( namreč iz zgodovine in zemlje¬ pisa Jugoslavije, ter iz slovenskega, od¬ nosno srbsko-lirvatskog jezika). Da ne bi nastala zopet zapreka, naj čimprej vložijo na ministarstvo prosvete, odde¬ lek za pouk, prošnjo, kolkovano s kol¬ kom za 30 din, za pripustitev k dopol¬ nilnemu zrelostnemu izpitu v mesecu avgustu. Prošnji naj priložijo: 1. origi¬ nal diplome, 2. sodno overovljeni pre¬ vod, 3. originalni izkaz o državljanstvu in 4. izvleček konvencije od 6 aprila g. 1922. Učitelji dravske banovine naj pro¬ sijo vsi izpit na ljubljanskem učiteljiš¬ ču, kajti lako verjetno je, da bi se ime¬ novali dve izpitni komisiji. Izpiti se bo¬ do verjetno vršili pred 23 avgustom. MANJINSKI PROBLEMI DRŽAVNE MEJE NA GORAH NE SMEMO PREKORAČITI! Koroško pristojni alpinistični referent javlja, da prekoračenje jugoslovanske državne meje na gorah ni dovoljeno tudi ne članom nemškega alpskega društva. Meja se sme prekoračiti samo s potnim listom na železnicah ali cestah (Podkoren, Ljubelj, Jezersko i. dr.). Na gorskih po¬ teh in vobče na gorah je prestop držav¬ ne meje vsakomur prepovedan. (»Koro¬ ški Slovenec«) Njemačka gimnazija u Vojvodini Na svojedobnoj velikoj skupštini Nije- maca u Apatinu izvijestio je narodni poslanik Franz Hamm, da je ministar¬ stvo unutrašnjih pošlova dopustilo, da se ove godine upiše 40 novih djaka u njemačku učitelj sku školu u Novom Vr- basu. Spomenuo je i namjeru, da se osnuje u našo j državi jedna potpuna njemačka gimnazija. Ratovi na Balkanu »Nova Riječ« objavila je u prijevodu članak iz smotre »Gerarchia«, kojoj je zadača. da tumači fašističku revoluciju. Smotra piše: »Rimljani su pobijedili u pet odlučnih bitaka na Balkanu, a bit¬ ke nisu nogometni susreti, koji se mogu održati na ovom ili onom igralištu. Po¬ što je revija pobrojila sve te bitke u po¬ vij esti, ona na kraju kaže: »Ratovi iz- medju istoka i zapada rješavaju se na Balkanu, j er preko Balkana ide kopneni put izmedju istoka i zapada, i jer su uz- duž balkanskih obala i ostrva posijana m jesta, koja se mogu upotrijebiti i ude- siti kao povoljne pomorske i zračne ba¬ ze, toliko potrebne za pomorsku vlast, koja želi održati svoju premoč u istoč- nom Mediteranu«. TALIJANSKI KRALJEVSKI NAMJE- SNIK U ALBANIJI PREGLEDAVA SJEVERNU ALBANIJU Tirana. — Talij anski kraljevski na- mjesnik u Albaniji pregledao je u prat- nji pretstavnika vojnih i političkih Vla¬ sti Skadar. Nakon toga je obišao druge planinske krajeve sjeverne Albanije i ži¬ vo se zanimao za potrebe pučanstva. »Krasnaja Zvezda«, glasilo pučkog komesarijata rata kritizira objavu ja- panskog glavnog stožera, 'koja tvrdi, da su Japanci u Kini izgubili 599.988 osoba, dok se stvarno teret rata u ljudskim gubitcima penje na 870.000 osoba. »Japanski glavni stožer ima dosta razloga, da ne prikaže od rata umor- nom narodu pravo stanje« — kaže taj sovjetski list. ZASTO? švicarski list »Tribune des Nationsf izračunao je, da sedam velikih sila: Engleska, Francuska, Njemačka, Italija Japan, Rusija i Amerika izdaj u svake sekunde po 17.000 švic. franaka za na- oružanje, što iznosi 238.000 dinara. Sva¬ ku minutu dakle 1,020.000 švic. franaka, svaki dan 1„468,800.000 švic. franaka, a godišnje 536 milijardi švic. franaka ili 7500 milijarda dinara. U isto to vrijeme polovica pučanstva cijeloga svijeta pro¬ sjači milostinju da bi mogla preživjeti. S vi narodi tvrde da se naoružavaju zato, da bi se obranili od svojih susje- da, a svi ti susjedi pa i oni sami nepre¬ stano vicu kako žele samo mir i mir. Pa zašto se onda, zaboga, toliko na ¬ oružavaju? 0DJECI Splitski »Hrvatski Glasnik« od 15 o. mj. u cijelosti je prenio naš uvodnik o Dru. Vladku Mačeku, objelodanjen u prošloro broiu našega lista. ifut itijesti POZIV »Istarski Dom«, zadruga za gradnju malih kuča s. o. j. u Zagrebu, poziva sve svoje članove na redovitu godišnju skupštinu, koja če se održati u nedjelju dne 23 srpnja o. g. u 9 sati prije podne u prostorij ama »Jugoslavenske Matice«, Varšavska ulica 6 (dvorišna zgrada). Dnevni red: 1. Pozdrav pretsjednika. 2. Izvještaj tajnika (poslovodje). 3. Iz- vještaj blagajnika. 4. Izvještaj nadzor- nog odbora. 5. Odrješnica upravnog i nadzornog odbora. 6. Biranje 3 člana upravnog odbora i 3 člana nadzornog odbora. 7. Eventualia. — Odbor. OSEBNE VESTI Naš rojak Marko Lovrenčič, iz znane postojnske družine, je diplomiral na tehnični visoki šoli v Pragi za inženirja vodogradbene stroke, Hrovatin Rastko, doma iz Gorice, pa je diplomiral na praškem konservatoriju in položil di¬ plomski izpit iz filozofije, čestitamo! (***) Za strojnega inženjera je bil na tehnični fakulteti v Zagrebu diplomiran naš rojak Dolgan Marijan. Čestitamo! * KRITIKA GRUDNOVE »DVANAJSTA URA KNJIGA JE ŠTETA MED NAŠA NAJBOLJŠA PESNIČKA DELA Vsa domača in druga kritika Grud¬ nove zbirke pesmi, ki je pred kratkim izšla, je enodušna v hvali. Skoro bi lahko rekli, da posamezni kritiki tekmu¬ jejo v tem kdo bo pesmi lepše ocenil in kdo bo zbirki dal večjega m lepšega povdarka. V listu bomo skušali prinesti, kolikor se bo dalo, vse te kritike, ker nam je mnogo na tem, da tudi med na¬ šimi rojaki povdarimo pomen nove zbirke našega pesnika, katerega uspeh nas mora vse radovati. V ugledni slovenski reviji »Ljubljan¬ ski zvon«, je napisal kritiko Vladimir Pavšič pod naslovom »Nova Grudnova lirika«. V svojem uvodu pravi k zbirki: »Kritika lahko samo ugotovi, da je lirika tiranskih razdobij zgodovine najmočneje dokumentirala moč svojih tvorcev in njihovih sodobnikov s tem. da je bila borbena in je klicala ne k umiku, mar¬ več k naskoku na življenje«. Nato pri¬ haja v presojanje Grudnove poezije od začetka, pa do te nove zbirke. »Ko sem se prvič srečal s Grudnovo liriko, me ni mogla prav navdušiti, niti ogreti. Nad »Narcisom« sem moške zamahnil z roko, žuborenje besed, sentimentalnost! »Pri- morske pesmi« so bile na eni strani pre¬ več objektivne, da bi ogrele mladega subjektivista, na drugi strani pa preveč nacionalno zanosne, da jih ne bi krstil za patetične in jih vselej odložil med spoštljivo šaro naše rodoljubne poezije. Kakor se spominjam, me je na svoj na¬ čin ogrela samo pesem »Tržaškim bra¬ tom.« Da se ni kritiku zgodilo, kakor bi prišel v stik z neznanim človekom, na katerega po prvem srečanju pozabiš, je preprečil Gruden, ko je opozoril spet nase z novo liriko, ki jo je pričel objav¬ ljati v Sodobnosti. Takoj s prvimi pes¬ mimi se mu je razodel nov Grudem, ves prečiščen v omamni melanholiji svojega zrelega moškega čustvovanja, opojen ka¬ kor vino, ki je dolgo časa počivalo zako¬ pano globoko v kleteh Gruden, ki je dotlej zatonil in skoro izginil iz zavesti naše čitajoče publike je nenadoma vstal in spregovoril naravnost iz nas, odloč¬ neje in glibje, kakor Večina mladih pes¬ nikov. Pri tem skuša kritik poiskati zve¬ zo nove zbirke s prejšnjimi in ugotavlja, da lahko šele danes v prejšnjih zbirkah cenimo in doživimo vso lepoto nekaterih Grudnovih motivov s Krasa, nabrežin- skih kamnolomov, slovenskega Primorja. Kakor kamenita kraška pokrajina so trde te pesmi svoji trpkosti, kakor kon¬ ture nabrežinskih teras v pekočem ju¬ lijskem soncu so jasne in čiste. In če bereš danes njegovo zanosno elegijo Tr¬ žaškim bratom, veš, da od nje do Silve¬ strove zdravice in do pesmi »Nad ago¬ nijami sveta«, ni bilo daleč. Gruden ni šel tisto pot, kakor jo prečesto hodi večina naših umetnikov m intelektualcev, mislim, da bi se v moški dobi godrnjavo in zagrenjeno umaknil vase in šel s cinizmom, brezbrižnostjo, ali kakorkoli že preko dogajanj v sodob¬ nem svetu. Nasprotno, bolj kot kdaj prej je s svojim srcem sredi valovanja so¬ dobne stvarnosti, njegova misel in njegovo čuvstvo sta se odprla tako na široko, da z grozo sprejemata vase »dva¬ najsto uro« starega sveta, zaprtega v slepo ulico z mrtvimi, zastrtimi okni, da v nemem obupu drhtita z vsemi stotisoči klanih in teptanih po vseh kontinentih sveta. ’ Vrednost Grudnove lirike vidi kritik v tem, ker ji tvori mračno ozadje stvar¬ nost naših viharnih dni in v iskrenosti in sili njenih doživetij, ker njen patos ni nikjer potvorjen, narejen, marveč vre ves čist in plameneč globoko iz vsega pesnikovega bitja Vsa Grudnova lirika je kljub vplivom nove romantike, ki jih pa skoro nič ni čutiti, realistično pre- poezije. Vendar pa nova zbirka odkriva Grudnov nov obraz, njegov prehod od izrazitega lirika v ožjem smislu, do pe¬ snika nove stvarnosti. Novo zbirko sma¬ tra kot važen korak naprej v razvoju pesnikovem in pričakuje od njega, da bo ustvaril še mnogo, spričo sile, ki jo krije v sebi. O priliki bomo prinesli na kratko še ostale kritike Grudnove »Dvanajste ure«, zbirke pesmi, katero bi moral imeti vsak naš rojak v svoji mali knjižnici, kakor svoj čas »Primorske pesmi« in še bolj. V tej zbirki bo namreč našel v pesniški obliki izraženo ono, kar tare nas in svet danes. — a. prosta. »Ta preprostost besede, ki pa najde vedno izraz naj subtilnejšim od¬ tenkom doživljanja, to prepletanje do¬ cela realističnih impresij iz vsakdanjega življenja z najbolj skritimi emocijami pesnikovega notranjega sveta, ti mirno, skoro monotono valujoči verzi, melodioz- nost jezika, barvita metaforika, živa iskrenost doživljanja dajejo pesmim čar, ki se mu ni moči ustavljati«. Kritik končuje: »Knjiga Grudnove lirike Je kakor ču¬ dovita simfonija barv, vonjav in glasov, ki se v melanholični svetlobi jesenskega neba prelivajo v najintimnejše pokrajine naše notranjosti.« Ob tej priliki naj še omenimo kritiko, ki jo je prinesla beograjska »Pravda«, z dne 10. 6. 1939. Kritik Rakočevič ome¬ nja prejšnje Grudnovo delo in ugotavlja, da pomeni pesem »Tržaškim bratom« nekako remek delo slovenske patriotske NOVO MUZICKO DJELO IVANA MATE- TIČA Zagrebačka naklada Albini izdala je u se¬ riji djela domačih kompozitora skladbu našeg uvaženog muzičara Ivana Matetič- Ronjgova »Hram«, na riječi našeg pjesnika Ante Dukica (iz zbirke »Od osvita do su- tona«), Ovo nadasve interesantno djelo iziskuje muzikalnog pjevača i sposobnog piedavača, jer če osebujnost Matetičevog stila tek u tom slučaju doči do punog iz- ražaja. Pjesma je izašla i s njemačkim prijevodom. PROF. SLAVKO ZLATIC I BUGARSKI TENORISTA HRISTO ZLATOV S u š a k — Poznati tenorista Hristo Zlatov priredio je 15 o. mj. u Park-hotelu vokalni koncerat na kom je vrlo uspjelo interpretirao bugarske narodne pjesme. Na klaviru ga je odlično pratio priznati naš istarski skladatelj mladi maestro Slav¬ ko Zlatič. , Za doktorico medicine je bila na za¬ grebški univerzi promovirana naša rojaki¬ nja Zdenka Ivančičeva. Čestitamo! * V frančiškanski cerkvi v Ljubljani se je poročila naša rojakinja Jela Wrischerjeva, učiteljica, z J. Bibrom. Čestitamo! * V letošnjem junijskem terminu sta na filozofski fakulteti ljubljanske univerze po¬ ložili diplomski izpit rojakinji Marija Do¬ lenčeva iz matematične skupine in Ferfolja Jarmila iz romanske skupine. Čestitamo! f ALOJZ VIŽINTIN V Sovodmah ob Soči pri Gorici je umrl 1. t. m. g. Alojz Vižintin v 78 letu starosti kot upokojeni prožni mojster bivše južne železnice, katero službo je vršil preko 30 let na železniški progi Gradiška-Gorica. Starega kova, poštena domača koreni¬ na, delaven, napreden bil je med prvimi ustanovitelji pevskega izobražev.' društva »Nada« v Sovodnjah. Med sodelavci bil je pobornik za delav¬ ske pravice na železnici. Med vojno kot evakuiran iz vojnega ozemlja služboval je v Zalogu pri Ljubljani pri gradnji velike ranžirske postaje, kjer je ime! dodeljenih na poslu mnogo ruskih ujetnikov, katerim je bil kot pravi oče, v n.iih teški usodi ter jim priskrboval tudi ruske knjige. Vedno dobre volje in optimist v življe¬ nju trudil se je z zvesto mu soprogo Iva- noj roj. Primožič za vzgojo svojih 4 otrok, ki vsi sedaj žive v Jugoslaviji. Pogreb je pokazal koliko je bil pokojni Alojz spoštovan in priljubljen med doma¬ čini in sosedi Dragi Lojze. lahk^> Ti domača sovo- denjska zemljica, ki si jo toliko ljubil! — Sinu Željku in vsej žalujoči rodbini naše iskreno sožalje! * V visoki starosti 84 let je v Hudajužni umrl dne 3 . julija t. 1. trgovec Simon Kem¬ perle, oče bivšega urednika »Goriške Stra¬ že« Poldeta Kemperla. Naj mu bo lahka domača zemlia, preostalim naše sožalje' STRANA 6. »ISTRAo BROJ 29 8327-24683 Elegantne cipele gospodi za Reto! Od sivoga i drap semiša ili od kože. okrašene «vpt» čarna, sa kožnim donom- tj rednik: ERNEST RADETIC — Odgovorni urednik: IVAN STARI ivonimirova eekovnoe rafmta' 5 ■* Prct^' ra e1,iMassrykova tu t>r ISA /n *■ risafe: JngoslOTenska S tam pa d. d. Zagreb eln godinn 48 d. ža pola Godine