Poitarlna plačena u gofovu Cena Din 2'— SCKCISK1GLASNIK GLASI LO SAVEZA SCLCLA K R.A L J EVIINE JICCSIAVI JE m i m i i' ih * П1ИДП1 tulimo Ј1ЛШНИ јјЈ111^ШИИ1%1||'Ј1|У1ЖШИИИИИИИИМИИИИИИИИ1 y Izlazi svakog petka e Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo i uprava nalazi Шрјрј It лл eć&nett / se u Učiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6 e Telefon broj 2177 e Račun U(r0|(p |wywOvt»r>|w • Poštanske štedionice br. 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vraćaju Ljubljana, 1 decembar1936 God. VII • Broj 47 Jugoslovenskom Sokolstvu! Bračo i sestre ! Na dan najvećeg sokolskog praznika, sne naše misli i osećanja upravljeni su onom istorijskom dagađaju kada je Prvog Decembra 1918, u prisustvu legitimnih pretstavnika eelokupnog našeg naroda, bla-ženopočivši Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj, kao regent, svečano proglasio ujedinjenje svili do tada razjedinjenih delova našega naroda u jedinstvenu držami. To je jedan od naj značajni jih i največih do-gadaja u celo j našo j narodno j istoriji. Danas, s a istoga mesta na kome je pre osamnaest godina proglašeno narodno Ujedinjenje, šal jemo ovu poslanicu svima sokolskim jedinicama i svoj sokolsko j brači i sestrama. Nije puka slučajnost što se naj viši sokolski forum nalazi na mestu koje nas stalno potseća na veliki istorijski dogadaj, koje nas nepre-kidno inspiriše, da san svoj rad uvek upravljamo prema onim idealima koji su našli svoje ostvarenje Prvog Decembra 1918 godine. Jer ni dogadaj od Prvoga Decembra 1918 nije bio slučajnost. On je neminovna rezultanta stremljenja, napora i žrtava više pokolenja. On je morao doči. Njegov značaj ne mogu umanjiti nikakvi, u relaciji prema njemu, sitni dogadaj i koji se zbivaju u našem nacionalnem životu. Prvi Decembar je u nizu istorijskih dogadaja u svetu jedan od onih koji znače snažan pokret u praven zadovoljenja slobocle i slo-bodoumlja. U trenucima kada, mak ar prividno, izgleda da s ve struje u društvu idu protiv jedne ideje, na onima je koji su snažni i svesrii, borbeni i idealni da stoje na braniku te ideje. Jugoslovenska ideja ostaje sinteza svih sokolskih težnja, bez obzira na faze kroz koje prolazi naš nacionalni život. Jugoslovenstvo je za Sokole večno. Jugoslovenstvo je jezgra našeg nacionalnog života. U jugoslo-venskoj narodno j zajednici vidimo jemstvo za naš nacionalni opsta-nak; jemstvo za kulturni, privredni i socijalni napredak; jemstvo za uspeh i odbranu u medunarodnoj utakmici današnjice i sutrašnjice. Jugoslovenstvo, obezbediijuči u potpunosti istorijski proces du-hovnog ujedinjavanja našeg naroda i izgradujuči na najčvrščoj osno-vici j edinstvenost i nerazdvojnost naše nacije, ta j izvor naše istinske snage, u svome širokom obuhvatu daje, na najpravilnijoj bazi, največe mogučnosti za snažan i svestran razvoj našeg nacionalnog života u duhovnom, moralnom i materijalnom pogledu, u svima njegovim oblicima kako su se kroz vekove formirali u poj edinim krajevima i delovima naše državne i narodne zajednice. Odajuči danas sa dubokim pijetetom poštu svima žrtvama koje je naš narod dao za ostvarenje svog najvišeg ideala, za narodno oslobo-denje i ujedinjenje, s ve sni smo, da se ideali bez žrtava ne ost varuj u. Sokolstvo je za svoje ideale vazda prinosilo žrtve. Sokolsko vas pitanje baš se i sastojalo u tome, da u svojim članovima razvija i jača sposobnost za žrtvovanje. .ledino na te moralne snage koje leže u Sokolstvu mi se možema i dalje oslanjati. Sokolstvo sa puno učešča prati stradanja naše brače i duboko veruje, da žrtve koje oni prinose neče biti bez koristi za Sokolstvo. Muški i otvoreno ispovedačemo i braniti i dalje, kao i do sada, naše sokolske ideale. Na dan Prvoga Decembra, na dan naše sokolske svetinje, zanetil jemo se, da čemo ostati verni ideji jugoslovcnskog narodnog i dr-žavnog jedinstva, da čemo ga čuvati i da čemo ga braniti. Jugoslovenskoj ideji, koja je raznim postupcima u mora/noj vrednosti oštečena, mi Sokoli vratičema pun njen značaj i pun njen sjaj. Čvrsta je i nepokolebljiva naša vera u kraj n ju pobedu sokolskih ideala! Zdravo! Beograd, I decembra 1936 god. SAVEZ SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Da nam bude srećnija budućnost! Svaka godina od 1918, možemo da kažemo, pretstavlja jedan novi medaš na putu razvoja, napretka, padanja, dizanja, stapanja i razdvajanja našeg narodnog i državnog života. Taj novi medaš na tome putu udara istorija svakog Prvog decembra- Na tom kamenu medašu ruka sudhine urezuje pitanja: Sto ste učinili, što ste propustili, što ste stvorili, Što ste pogrešili i što nameravate? Ta pitanja padaju na svakoga, koji u sebi oseća glas savesti i težinu odgovornosti. 1 ona j koji uistinu u sebi čuje glas savesti, duž-nosti i odgovornosti, zamisliće se nad tim i ispitati, što je kroz to vreme zaista učinio. Ali mi ovde ncćemo da sudimo druge, a još mali je da otkrivamo tude grehe i da na nje ukazujemo, da bi time sebe po-digli i da bi na tudim pogreškama | uzveličavali vrednost svog rada. Mi to neeemo, jer nam se isticanje vlastite vrednosti na tudi račun čini nemuževno i nemoralno. Želimo najpre da smo na čistu sami sa sobom, bez obzira na to, da li nas neko hvali ili kudi. I ove godine, kada po 18 put slavimo godišnjicu našeg ujedinjenja svesni smo duboko istinitih reči, plemenitog Francuza Ernesta De-ni-a, koji je rekao: »Nema znanosti nad moralom. nema zakona nad istinom, nema sile nad ustrajnošču, nema bogatstva nad pravdom, nema života nad ljuba vi ju!« — A svesni smo i značenja Tirševog nauka, koji veli: »Samo u onome pogledu u čemu smo toliko napredovali, da nam se ne treba stideti i boj ati se uporedenja sa svim ino-stranstvom, samo u tome smo izvr- šili svoju zadaču u narodnom životu i u odredenoj težnji. Ko hoče manj e, isto je kao da ne želi ništa!« Naš narod je zadojen demo-kratskom rnišlju, a to potvrduje i naša istorija. Još i danas imamo porodica, koje žive u zadrugama po zakonima priprostog narodnog morala, t. j.: jednake dužnosti — jed-naka prava; za jednak rad — jed-naci uslovi za skroman, pošten ali i čoveka vredan i dostojan život, I težnje našega čoveka uperene su danas u tom pravcu, naime, da plodove svoga rada poveže s uslovima za opstanak svoj i svojih, i to pre-noseči zadružnu misao svih grana i smerova u svoj stvarni radini život. Želimo da se prema stečenim isku-stvima i poučeni današnjicom po-vratimo u stara vremena, da tradicije prošlosti, kao što su čestitost i poštenje, povežu — unatoč sve bez-glavosti i pometnje koja danas vlada svetom — našu budučnost, a koja če uistinu biti naša, čista, narodna i državna samo tada, ako nikne iz svojih zdravih, dubokih temelja i korena. Tada če biti lakše i moči če se uspešni j e dogradivati i učvr-ščivati narodna kultura i narodno gospodarstvo. Kada je narod čamio pod tu-dinskom šilom, koja ga je lišila njegove nacionalne i državne slobo-de, u njegovoj duši i dalje je tinjala iskra n j egov og demokratskog mišljenja, iako je narodnu moralnu i materijalnu samostalnost gušila i uništavala kruta sila nadmoenog tu-dina ili izroda. Ta iskra razbuktala se je u otpornu i pobedonosnu sna-gu, kada su odjekle bojne trube, pozivajuči pod zastave i na oružje narodne mase, koje je zbila u ne-pobedivu celinu težnja za onom slobodom narodnog i državnog života, čiji je izvor u demokraciji. Iz te demokracije, narodne, davne, je-dinstvene i nestranačke, izbija jedan duh i jedna volja, st varaj uči oružje i štit narodne časti i državne celine i samostalnosti. Protiv svakoga neprijatelja našega naroda i naše zemlje treba da bude pripravna naša zajednička obrana, vodena tim j ednini duhom i jednom voljom, koja če biti kadra da izvoj-šti potpunu pobedu. Junačka dela naše vojske i naših dobro volj aca govore nam, da je borba za pravičnost i pravdu dužnost, koja nikada od nikoga ne moli milost, koja se ne predaje, koja se ne boji smrti, koja za narod i državu žrtvuje svoju krv i svoj život. Razlike u jeziku i njegovom zvuku — te najlepše pesme na svetu — i razlike u pismu ne mogu nas razdvajati, naprotiv, one nas nadopunjuju a što nas takoder napunja i ponosom, jer su te razlike i znak bogatstva naše narodne reči i govora. Nikoga nema koji bi mogao da nas razdvoji i da brata rastavi od brata a sestru od sestre — ako nas veže jedan duh i jedna volja — duh i volja jednog i jedinstvenog jugoslo-venskog naroda. Upoznavajmo se medu sobom, povezujmo se medusobnim ličnim vezama, vezama prijateljstva i bratstva. Obogačujmo svakoga brata i svaku sestru s onim što imamo u sebi najlepšega i najboljega, kako bi naša unutrašnja duh o vin a vrednost bila sve veča. I sve što je u našem narodu bilo kada stvore-no lepa, velika, dobra, plemenita — sve če to ostati večito, sve če to ostati naše i u budučnosti, pa bilo to pisano latinicom ili čirilicom ili u materinjoj reči Prešerna, Njegoša ili Preradoviča, — a što je pak stvoreno ili izvojšteno junačkim mačem Aleksandra Karadordeviča. stečeno je za sva pokolenja i za sva vremena. Uzdajmo se u se, verujmo sami sebi, ljubimo se kao brača i sestre jednog roda i jednog duha, i ne bojmo se nikoga! A sve ovo što sada čujemo, kao da smo več negde i nekoč čuli i doživeli, jer sve što iz istine izvi re uvek se ponavlja u krvi i duši iz pokolenja u pokolenje. Mi znamo, mi osečamo i mi smo svesni, da smo Sokoli; višu vrednost od toga mi ne možemo da pružimo svojoj domovini, da joj se odužimo, što nas je obdarila svojim bogatstvom i svojom lepo-tom, ali i svojim siromaštvom i za-ostalošču- Kada bi mi sebe proce-n ji vali kao što se procenjujc roba, tada bi o to j robi trgovac rekao: Devet desetina Sokola je siromašnih. To je istina, ali toga ne treba da se sramimo. Nismo zgrtali svaki za sebe, več smo iz skromnosti i poštenja delili, znajuči, da se naše bratstvo, naše soeijalno mišljenje i naše demokratsko osečanje može da ogleda samo tako kako se ogleda, naime, da nam je celina naroda u granicama jedne i j edinstvene države svima jednako na srcu i da pojedinac u toj narodnoj i držav-noj celini može da udovolji svome vremenu i svome zvanju samo tada, ako ne ruši ono što več poste ii-več da dalje podiže i unapreduje ono, što nam je današnji dan dao pred osamnaest godina. Zbog toga javno i otvoreno priznajemo, da smo i mi Sokoli sebični i samolju-bivi — ali samo u prosudivanju i ocenjivanju svog rada, koji se može izraziti ovim rečima: Ko je od svih nas više učinio za dobro svih, ko više svojim životom i radom unapreduje bogatstvo i lepotu zemlje i ko svojim rukama i svojim umom ore dublje njene brazde, da bi se ublažila siromaština i zaostalost. Samo u takvom takmičenju, gde se s največim naporima a s najmanjim zahtevima teži za največim uspesima, tu svaki Soko hoče da bude prvi i najbolji; tamo pak, gde se uživa i odmara, nije mesto za nas. Sokolsko bratstvo 'i) sokolska jednakost ne pozna ju nikakve raz- Poznati francuski pedagog i moralista Žil Pajo u jednome svome delu ovako piše: »Spoljašnji svet, s neprekidno promenljivim prizorima, rastura našu pažnju i rasipa energije duha. Ako rastu-ramo svoju pažnju na bujicu nevezanih utisaka, što nam ih u izobilju pružaju naše čulo vida, naše čulo sluha i druga naša čula; ako rastu-ramo svoju energiju na torokanja, na novine, na one mnogobrojne knjige, na koje slučajno naidemo, živečemo tada bez krme, bacani vetrovima, plimom i osekom, tamo amo. Treba se umeti osoboditi sve one larme i galame hiljadama uti-caja, koje nas podjarmljuju i koji troše riznicu naše energije: rastro-jeni, rasejani, to su ljudi nemočni, robovi slučaja!« Danas pri proslavi svetlog praznika naše slobode, šilom prilika nameču nam se reči ovog ve-likog pedagoga. I mi smo često ra-sturali svoju pažnju na sitne slu-čajeve- Rasuli smo svoju energiju na beznačajna preklapanja i nad-mudrivanja na našim sednicama ili sastancima u opšte. Pretopio nas talas savremene larme i galame i bacio nas razbij ene na obalu, gde i dalje grcamo u mulju pakosti i zavisti. Žudnje su nas zarobile tako, da kad bi nam se pružio i mali zalogaj bili bi srečni što smo bar u nečem srečniji i zadovoljniji od drugih. Zato je potrebno da svaki izvrši preslišavanje sebe samoga, da pogleda iza sebe šta je dosad činio, pa onda da upravi svoje oči i una-pred ne bi li predvideo prepreke koje valja da savlada. Prvi decembar je dan kad mi to preslišavanje moramo učiniti. Moramo radi sebe i radi drugih. Moramo, jer naša sloboda toliko je za nas velika i značajna koliko smo mi močni da osetimo svoje dužnosti i koliko smo srečni što možemo te dužnosti da izvršimo. Sve drugo je samo slučaj- I u svakom drugom položaju ostali bi samo robovi slučaja. Robovi slučaja zato što ne znamo šta nam valja činiti, t. j. ne znamo svoje dužnosti. A naša sokolska organizacija je viteška zajednica ljudi i po tome osnovnom principu pripadnici te organizacije moraju biti heroji na poslu i heroji u trpljenju. Ovo je prva proslava našeg ujedinjenja pred kojom mi Sokoli stojimo u početnoj etapi »Sokolske Petrove petoljetke«. Ali u isto vreme stojimo i pred dilemom, hočemo li za tih pet godina biti robovi slučaja ili postati heroji rada, stva-ranja i uspeha. Ništa za novih pet godina ne može doči pukim slučajem, a da opet bude dobro. Ništa veliko i trajno. Svaki zamah u radu mora da bude plačan našim sagoreva-njem za taj rad. Jer, jedno sagore-vanjc nam ne fali: Ili čemo sago-reti u stvaranju ili sagoreti u tru-|jenju, čamotinji, bahatluku. Naša krv struji, toči se i preliva, bez obzira da li smo u večitom pokretu ili večitom snu. A naša duša je obavijena neprobojnim salom, ako u njoj. nema nekih nadahnuča za neka nova i nova stvaran ja. Onda bi bila jednaka duši svakog dru-gog nerazumnog biča, što u svome like pa ni staleške. Na zajedničkom bratskom sokolskom radu jednaci su: i seljak i radnik, i trgovac i in-telektualac, i imučni i siromašni. Svih tih razlika u Sokolstvu nesta-je, jer sokolsko bratstvo i sokolska jednakost, svojom srdačnošču i is-krenošču. povezuju iz dana u dan svu sokolsku porodicu u vežbaoni-cama i na vežbalištima, povezuju sve mlado i staro, muško i žensko, naraštaj i decu — svu braču i sestre — u radišnu celinu, koji duh^i telo u jednakoj meri i s istom briž-ljivošču i ljubavlju osposobljavaju za požrtvovnu i nesebičnu službu u narodnoj i državnoj zajednici- Tu radišnu celinu pružamo narodu i državi kao višak od svega onoga što smo dužni da obavljamo svaki u svome zvanju. I kada gledamo taj put razvoja, napretka, padanja, dizanja, stapanja i razdvajanja, na tome putu vidimo medaše sokolskog delovanja i dobra znamenja zdravog, bu j nog narodnog i državnog života, koji spaja svetlu pro-šlost sa srečnijom budučnošču. E. L. Gangl. življenju zna samo da jede, da pi; je, da spava i da se nagonski množi. Ne može se dakle sve ostaviti slučaju, ne možemo mi robo vati slučaju u jednom čeznuču za ne-nadanom srečom. Ne možemo, jer nema čoveka na svetu a da u njemu ne bi postojala, ako ne svest, a ono bar potsvest, da bi moglo sve da bude bolje, t. j. da bi mogli da budu bolji ljudi i sve ono oko ljudi. 1 po sili te svesti ništa onda nije slučajno, več je sve u stvaranju koje če biti onoliko dobro ili rda-vo, koliko mi sebe mnogo ili malo u njega unesemo. Mi pri tome nemarno nikakvih lutanja. Naši sokolski putevi i cilj e vi jasno su tra-sirani. Na tim putevima ima da se izgradi jedan naš nov jugosloven-ski svet i da se tom novom svetu dade jedna nova jugoslovenska zemlja, u kojoj. mora da bude bar bistre vode na svakom koraku, do-brog puta kroz sve ravnice i vrleti. Mora da se dade nova preporode-na zemlja, preorana u pravom zna-čenju te reči i preorana duhovno. Celo to zbivanje ne može se osta viti slepom slučaju. Naše ruke se ne mogu prekrstiti, da bi oko nas načinile lanac, koji nas vezuje za našu sopstvenu telesnu stenu. Naš duh ne može ostati mrtav u živom telu, jer bi time i telo pre vremena palo u grobno mrtvilo. A posle svega ovoga neko može reči: Pa dobro, neka je sve to tako, pa šta onda? —. Mi Sokoli znamo šta nam valja činiti; imamo svoje statute, pravilnike i pravila, i mi čemo po tome raditi. U tome baš i jeste problem. Ima Sokola medu nama, priznajmo i recimo otvoreno u lice, ima Sokola koji misle, da je sve sokolovanje u statutu, u slovu pravila, u zasukavanju rukava da se potpišu sokolska akta, da se u ispeglanim hlačama i kico-ški zabačenom surkom maršira u povorci po stakleno ravnim asfalti-ina, da se zauzimaju »položaji« u društvu — župi — Savezu, da se reprezentuje, ili što je najmizerni-je, da se pod sokolskim znakom u društvu kreira neki naročito nadu-van stav. Sve ovo, razume se, od slučaja do slučaja. Robuje se igri dogadaja, igri pukog slučaja. No na veliku sreču, ipak je medu nama man ji broj takvih. Naša se organizacija mirne duše može pohvaliti, da u njoj ima nevid-ljivih trudbenika, koji^ herojski obavljaju sve poslove i teškoče, ima ih mnogo više nego robova slučaja. I oni če izneti naše sokolsko delo do mete za o vib novih pet godina što smo ih sebi stavili u dogled. Za ovili pet, i za drugih pet, i večito, jer je večito naše kretanje po učenju našei* osnivača dra Miroslava Tirša. Radi tih heroja bilo je vredno kazati ovo nekoliko reči, ne kao pohvalu, jer oni nje nisu žu-dni, več kao jedno ohrabrenje da dobro rade i da njihova dela zato moraju biti dobra. Možda je bilo vredno kazati i radi onih što su utrnuli u ropstvu slučaja, te još ne čuju prodorni jek naše sokolske trube kroz čiji zvuk se prolamaju i reči čuvenog američkog A v ram a Linkolna: »Bez zle volje prema ikom, dobrodeteljni prema svakom; čvrsti i odlučni kada imamo Robovi slučaja ili heroji Povodom proslave Prvog decembra pravo — u koliko nam je Bog dao da vidimo šta je pravo — daj da nastojimo dovršiti započeto delo; daj da previiemo narodne rane... da učinimo sve što može doneti trajne blagodeti i nama i svima ijudima dobre volje!« Pri ovogodišnjoi proslavi Pr-voga decembra neka bi ove reči bile zapovest, ali zapovest koju smo voljno primili da izvršimo. Robovi slučaja, ako je ne prime, nek ostanu i dalje da čeka ju i okleva ju, a ljudi dobre volje i snažnih saka, herojski če se prihvatiti posla i njihovo delo pružiče im kasni j e zadovoljstvo kakvo čoveku samo Bog može da da. Prof. M. St. Stanojevič, Petro vgrad Naša pfaffljetka I Naša je pjatiljetka ugledan j e na tudi primer. Na tudi primer, ko ji je tamo propao, gde je nastao! Taj je primer zato tamo propao, jer se kolektiv pokazao kao moralno nečist. Okovan brzopletom idejom unutra, a grubom šilom spolja, saradnik je podbacio. Naše ugledanje trebalo bi da bude u pr-vom redu iskoriščavanje saznanja uzroka, ko ji su doveli do propasti te tude pjatiljetke, treba uzeti pouku. Naše ugledanje, kada je več u tudini tražilo primere, mora da se i bez obzira na sve drugo osloni na jedno tvrdo prilagouenje tih primera iz tudine na naše prilike i na naše snage. To ie prvo! — Naša pjatiljetka, sa tim svojim neprijatnim i stranim imenom, je poduzeče jedne naše privatne organizacije, Sokolstva. Dakle jedna jedina, i to privatna organizacija u celom narodu, preuzima na sebe neku ide ju pjatiljetke, i zove je sokolskem. A vezuje je za prvo i najvažnije ime, i za prvu i naj-važniju osobu u celom narodu, za Kralja Petra II! To je sokolska pjatiljetka, Petrova pjatiljetka. iime je sve to postalo veoma krupnim i ozbiljnim, i vrlo zamašno odgovornim. To je drugo! — Pjatiljetka več teče i traje. Nabačen je jedan okvir i jedan oblik. Treba da mu se dade i sadržaj. Jedan sadržaj, koji odgova-ra, sadržaj koji jedini tu pripada i vredi, dostojan sadržaj, bilo sa Strane praktične mogučnosti, bilo sa Strane idealnoga zamaha i cilja. A sve to u odredenom i za sada omedenem delokrugu sokolskem. Uzmimo da je ta j sadržaj trostruk. Pre svega da se načelo izvodenja pjatiljetke uopšti u celom narodu. Dakle u torne pravcu propaganda sokolska, smišljena, organizovana i snažna. Zatim da Sokoli rade poja-čano, i za slučaj prilagodeno svoj rodeni sokolski posao. Jedan od na j važni jih i od pravih a čisto naših sokolskih poslova, jeste sokolski posao na selu, tamo gde je ne-volja i potreba največa. To se počelo još pre, i zna se i ne zna se kako je i šta je. Ali to je apostolski i pionirski rad sokolski. Sada naročito smišljen, vezan, zahukan, trajan i silan, i za sve sokolske je-dinice bez izuzetka obavezan. ro je glavno! A i sve drugo trajno, le-po i veliko medu Sokolima, treba kroz pet godina da nosi jedno ime, i da bude poklonjeno na jedan oltar. A zatim i trečc ono. što je sokolsko kod svih Slavena, i što od uvek vredi kao najbolji argument života i životne sposobnosti sokolske. To je sastanak, zbor i slet sokolski, gde če se i Kralju Petru II i celome narodu pokazati, ko su i šta su Sokoli i šta mogu. I da taj slet bude originalan, naročit, istak-nut, zapažen, dostojan zaveta i svih velikih ciljeva budučnosti, treba ga spremiti i dobrim dogovorom i tvrdom vežbom, i sakupiti i oživiti i podmladiti kroz tih pet godina sve sokolske snage. To je treee! — Dobra je zamisao utvrditi una-pred program jednog odredenog rada, sa lepom i visokem svrhom i ciljem. Treba se iz dobrote zapi-tati, da li se ima rezervi ljudskoga kapitala da se u to poduzeče unesu i potroše? Ako sc nema dovoljno rezervi, pitanje je, da li se ima jamstva za doprinos obaveza ..po sitnim deonicama, i da li postoje i kako da sc poprave uslovi za po-treban odziv deoničara? I ako se na poziv zatalasa i odazove masa, i za odjekom pode celi zbor, uvek ostaje razlika izmedu želje, prospekta, s jedne, i pogona, obrta, rentabilnosti i trajnoga uspeha s druge Strane. Dobra je zamisao, jer je to ono sokolsko delo, koje je ujedno i tvoračko i stvaralačko, jer je to sokolsko delo i smelo i hrabro, i jer to sokolsko delo može da nadvlada i da pravim životom isouni prazan kalup i formu u gledanja. II Rečeno je, da je predviden trostruk sokolski rad za ovih pet godina što dolaze: propaganda, oduženje selu, i veliki slet 1941 go-dine u Beogradu! — Naglašena je u kratko propaganda sokolska u celom narodu, ne za Sokolstvo, nego za učestvovanje celog naroda u toj idealno zamiš-ljenoj petogodišnjici. Jedno je sigurno: za veliko delo naroda mo-raju biti probudene, upotrebljene i angažovane sve snage kojima narod raspolaže! To je jezgra. No osim skupljanja i uposlenja svih snaga, i fizičkih i intelektualnih i moralnih za jedan cilj, treba ipak razvrstati sve poslove, koji pred-stoje, prilagoditi ih, predložiti ih, ponuditi i odrediti. Sve to samo za jednu s vrhu: da se u toku od pet godina stvori, rodi, nazida i životu pokloni nešto trajno, korisno i lepo. Po tome postaje sokolska propaganda konplikovanom, razvija se u jedan zamašan poduhvat, iza-ziva sporazume i dogovore, traži ispitivanja, i jeste u velikoj meri jako odgovorno poduzeče. Izlazi na to, da ako u samim sokolskim redovima ni je več čista i jasna s vest o ovoj no voj i izabranoj funkciji, ako u Sokolstvu nema pravoga raspoloženja, ako Sokolstvo ni j e zavetom obavezano za ovaj napor, kako u sebi i za sebe samo, tako i za druge, ako Sokolstvo ne raspolaže sa dovoljnim sna-gama za sve to, dakle ako sve to nije tako, onda če se desiti kao i sa prošlom svetosavskom godinom, koja je velikim rečima i programi-ma izvikana, i istaknuta, a koja u narodu niie ostavila i nije stvorila ni dala ničega velikog, trajmog, le-pog i svetosavskog. Upravo ta propaganda sokolska ne bi smela da bude početak daljeg petogodišnjeg dela, nego treba da je nastavak ne-čega, što je prethodilo i što pret-stoji, što se nagomilalo, što se spremilo, što je realno bilo, i onda kao takvo izazvalo i mogučilo tu pro-pagandu. Bez namere da se izazivu kukavičluk ili sumnja, može se taj sokolski rad posvečen petogodišnjici zamisliti i tako, da Sokolstvo prosto u okviru svoga staroga i osveštaloga programa, možda po-jačanom merom, izvršava sve svoje poslove, i onda sve te poslove priloži i pokloni izabranom veli-kom imenu i cilju. To bi bilo i najmanj e što bi Sokolstvo moralo da učini. Da se na sve, što bude za pet idučih godina učinjeno, stavi obeležje i znak, koji je izabran, i to je onda jedna propaganda, i to je jedan pošten i trezven napor da se nešto gradi, stvara i priloži, i to je jedan primer za ugledanje! Valjalo bi samo nači zgodan način da se takva namera i postunak Sokolstva učini u narodu opšte poznatim i simpatičnim, i da se petogodišnjica u stvari produži u trajnu i u stal-nu! — Sa oduženjem selu stoji stvar mnogo lakše. Tu nije početak od nule. Prošlo je več više godina, kako naše Sokolstvo bar u nekim de-lovima svojim več ide tim putem. Ili recimo bolje: traži tuda svoj put. Jer što je na ovom sektoru učinjeno do sada, to je u stvari traženje puta, još neprestano tra-ženje i pokušavanje. Otuda sitni uspesi i mnogo kritike. No ako još nema dosada utapkanoga puta, bar je pogoden pravac. Nije to samo dokolica, ili lokalni kolorit nekih naših oblasti niti naročita nastra-nost naših dobrih ljudi, nego je to originalan pokušaj, da se Sokolstvo prilagodi našem narodu i vremenu i prilikama. Otuda je ovaj deo petogodišnjega rada sokolskog mnogo stvarniji, bolje pripremljen, raspolaže sa izvesnim iskustvima, i nosi trajne tragove vidljive smelosti i hrabrih podviga. To se mora nastaviti. Ono bi se nastavilo i bez naročitih povoda. Ako sada ima jedan sretan, zgodan i velik povod, — onda tim bolje. Ali ne treba za-boraviti, da rad u selu svaki, pa i sokolski, mora biti u prvom redu apostolski! Rad u selu može se iz-vršavati j edino u selu samom. Tu na licu mesta. To ne izaziva pitanje: kako, — nego ko? Odabrani učitelji i verni sledbenici sokolski treba da odu na pet godina u selo i da tamo kroz to vreme vrše istin-sku službu. Taj petogodišnji rad, pa makar i nekolicine oduševljenih a odvažnih ljudi sokolskih u selu, u selu udaljenom, to je unutrašnje delo petogodišnje. To je delo i svešteničko i učiteljsko i lekarsko, ali je to delo još mnogo razno vršni j e prema svima potrebama ko j e jesu ili koje se ukazuju. Dužnost grada i varoši jeste da na mahove prilazi u pomoč tome unutrašnjem delu, i da dobrovoljnim radničkim četama poklanja selu što mu je potrebno, dakle: put, vodu, crkvu, školu, vočnjak, alate i t. d. Ali oduženje selu samo onda vredi, ako mu se odužujemo, gde je ono naj-slabije, najnemočnije i najnotreb-nije. Kao što rekosmo, još se traži put. Istina, pravac je dobro izabran. Sada valja tuda uprti i na-gnuti. Više sa smelošeu i sa vrlinama, nego sa računom. Više sa da-leko zametnutim ii ugledanim očijem, nego sa časovitim i očigled-nim uspehom. No i ovo je vrlo odgovorno polje rada. Ko nema ose-čaja te odgovornosti, neka ne za-sukuje rukave. Ko nije spremen na sve razne muke, neka ostane u zapečku. A onda, sve, čime se So-kostvo kroz pet godina bude odu-žilo sirotom selu našem, sve to če biti povezano i sakupljeno, pa položeno pred oltare. Što se tiče sleta, valja pre sleta pomisliti nešto o današnjem sokol-skom odelu. Pohodno odelo sokolsko jeste kod nas apsolutno nepraktično. U tom odelu može se iči j edino po daskama ili po asfaltu. Za teren, za polje, za boravak u prirodi, za marš, i ne daj bože za borbu, to je odelo potpuno nezgodno. Upravo je čudnovato kako se to ne uvida! Več trideset godina su naši Sokoli tako odeveni, da mogu j edino iči na igranke i na parade. Sokoli nemaju odelo, koje spada normalnim, običnim i pravim potrebama života. U ovoj petogodišnjici treba nadležni da reformi-šu sokolsko odelo tako, da ono bude i praktično i korisno. To če se bolje videti sa pokušajem načrta ideje za slet 1941 godine. Ako se misli stati jedanputa slobodno, odreči se ukočenih dogmi, hteti svoje, saživeti se potrebama, i stvoriti slet svoh onda če se morati postu-piti donekle i protiv šezdesetgo-dišnjih propisa za sletove. Tip sleta varoški nije nekako naš i ne godi nam, a nije ni koristan, a nisu naše varoši ni ugodene za taj fin. Treba če kombinovati. Varoš treba da ima svoje pozorište sokolskih manifestacija. Ali to je tek jedan deo svrhe sleta. I narod treba da vidi sokolski primer. Otuda proiz-lazi da se n. pr. ne mora i ne može stizati na slet samo besplatnim vo-zovima. Nego sokolske čete treba da marširaju na slet, kroz celu zemlju, kroz celu domovinu, kroz sva sela i lugove. Nemoguče je iz Maribora iči peške do Beograda. Ali i ta četa iz Maribora može da side s voza u Mitroviči, i da nrema generalnom planu nastavi put peši-ce u Beograd. I tako od prilike za sve i sa svih strana. To je igra, ali je lice sasvim ozbiljno- A onda, sokolski logor izvan varoši, na poliu, u prirodi. Sav konfor stvoriti tamo sebi sam. A več na putu za tih dva-deset do trideset km rešavati odre-dene zadatke prema planu mobili- zacije i koncentracije Sokolstva za taj slet, ili dati jednu vežbu, ili izvesti iedno nadmetanje, ili nosetiti znamenitosti, ili manifestovati ina-če u duhu sokolskom, a sada naro-čitom. Jedinice iz daljine mogu se leno vezati sa jedinicama koje su bliže središtu, pa onda u dvoje i zaiedno nostupati. Ako se tako za časak slobodno promisli, onda je pitanje reforme sadašnjeg sokolskog odela neodložno. A odavno je jasno i to, da treba jedanputa da se to sokolsko odelo populariše, da ne otskače, da ne odvaja, da ne iz-nen3duje, i da ne ostane neobjaš-njeno. A onda sam taj velik slet i njegov sadržaj. I to je problem. Bez sumnje če se i u taj veliki slet morati uzeti oni elementi, koji su iskustvom i kod nas i na strani priznati. Ali je isto tako bez sumnje, da taj s!et ima da pokaže i originalno i pravo lice naše. Zašto se ne bi na pr. ponovila istorijska borba osvojenja Beograda kao što je bila pod Karađorđem? Tu mogu da su-deluju svi sokolski članovi, i sve kategorije i spolovi. Ili ako stadi-jon za 1941 godinu ne bude gotov zašto ne bi jedna ili dve hiljade Sokola došlo ranije, pa neka do grade taj stadion svoj kao prosti radenici? Uonšte treba to sokolsko pozorište da ostavi i unutrašnje i sooBašnic a stvarne i trajne rezultate. Zašto na pr. da se svi Sokoli, ne skupe prvo na Oplencu? Trmo je primer, kome treba da se poklone. I odatle da podu dalje prema Beogradu. Sve su to kombinacije i razmišljanja. Ne da se odmah primi, nego da se izazove tvoračko i stvaralačko u Sokolstvu, pa da taj slet 1941 godine bude nešto i muško i junačko. Dr. Laza Popovič, Zagreb. PROBLEMI NAŠEG FIZIČKOG VASPITANJA Visoka škola — Stadion — Vežbališta Da li smo več jednom na putu postepenog ostvarenja tih elementarnih uslova koje traži fizičko vaspitanje kod nas? Kao što je poznato, II svesokolski slet Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u Beogradu imao je da se prema prvotnom programu održi u junu ovc godine, ali je ta zamisao morala šilom prilika da se zabaci, jer se pitanje stadiona nije uopšte pomicalo s mrtve tačke. Održanje toga sleta prebačeno je stoga čak u godinu 1941, do kada še drži, da če se pitanje izgradnje stadiona u Beogradu morati da privede u delo. Stoga svi predloži o izgradnji stadiona u Beogradu, koje navodimo u ovom napisu, iako su sc odnosih i bazirali na godinu 1936, kada je tre-bao da se održi II svesokolski slet Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, svi ti predloži ipak nimalo ne gube na svojoj aktuelnosti, paee, oni se još ur-gentnije sada namiču, možemo kazati, da se celokupan taj problem izgradnje stadiona u Beogradu i njegovo rešava-nje sada pretstavlja upravo kao »sum-mum periculum in mora«. Jer iako možda na prvi moment izgleda, da je do 1941 dovoljno vremena da se ostva-ri ovo delo, ipak nije tako. Svakomc onome, koji se iole dublje pozabavi s ovim zamašnim, velikim problemom, taj če moči da dode do zaključka, da če samo za obezbedenje financijske strane ovoga pitanja trebati vremena i najozbiljnijeg študija, a da ne govorimo o ostalim komponentama ovoga pitanja, isto tako krupnima, kojima če se trebati dugo da pozabave i odgovorni faktori, i nadležni forumi i naj-bolji naši stručnjaci. I na koncu, kad budu sve predradnje gotove, izabrano mesto, izrađeni planovi i predračuni, obezbedena financijska sredstva i uopšte‘sve što je za to potrebno, ne-če onda biti teško ni laiku da prosudi, da če za samu izgradnju, — u najbo-ljoj pretpostavci da više neče biti ni-kakvih poteškoča da se delo i dovrši, — da če samo za izgradnju trebati jedan dobar deo vremena. Ali mi nemarno osnova da u ovome pogledu bu-demo i suviše optimistični. Na to nas navodi i dosadašnje iskustvo, kao i peripetije koje su do sada pratile ovu zamisao u samom njcnom začetku, da se je do dana današnjega na tome pitanju još uvek ostalo — na mrtvoj tačei. I Visoka škola za fizičko vaspitanje, i stadion u Beogradu i izgradnja stručno odgovarajučih vežbališta po svoj našo j zemlji, kako čemo dalje to dodirnuti u ovom našem napisu, — to su ona kapitalna pitanja, koja jedino mogu da mrtvom slovu zakona o oba-veznom fizičkom vaspitanju dadu istinski život, da ne ostane nedonošče. Pitanje fizičkog vaspitanja našeg na- roda treba tretirati fundamentalno, jednim dubokim poznavanjem prilika i potreba, imajuči pred očima jasan, odreden zadatak i na široko planski i štručno razrađen program rada, koji ima da se provodi etapno kroz izve-san period godina. Jer budemo li mi i dalje u ovom pogledu tapkali u mraku, tražili orijentaciju i eksperimenti-sali, možda i s kalemovima na brzu ruku pobranim negde vani, da ih im-plantiramo na našem specifično dife-rentnom nacionalnom tlu, mi čemo doživeti jedno teško razočaranje. I u fizičkom vaspitanju mi treba da stva-ramo u prvom redu ono što najbolje odgovara našim specifičnim nacionalnim potrebama i našem nacionalnom duhu. Pitanje fizičkog vaspitanja naroda je opšte krupno naše nacionalno pitanje. Fizičko vaspitanje je u svim kulturnim državama danas izdignuto medu najvažnija, primordijalna pitanja. A kod nas? — ono se tretira kao jedno nestašno igranje. To pitanje ne može da sc pretstavlja ni da bude zadovoljeno samo pukom administraci-jom. Svaka administracija, i zakoni, uvek se je morala da povinuje živim potrebama života; ona ima da služi tome životu, a ne da bude sama sebi svrhom. Zato ustanovama, kojima je povereno fizičko vaspitanje našega naroda i onima koje se time bave, treba dati života, treba im dati sve uslove za život i rad. To je diktat naj-viših nacionalnih interesa. Zadaci fizičkog vaspitanja in ultima linea, verujemo, da svi znamo, koji su. Ne odgovoriti tim zadacima bar utoliko uko-liko za to može da bude potrebnih uslova kao i materij alnih mogučnosti, znači velik greh prema vlastitom narodu. * O potrebi izgradnje jednog velikog, modernog stadiotTa u Beogradu govori se več godinama, ali o tome pitanju nije se sve do sada preduzelo ništa ozbilj.na i konkretnijega. Što je najvažnije, to se pitanje nije ni u jednom momentu uzimalo tako, da taj stadion treba da proistekne iz opštih potreba oko telesnog vaspitanja jugo-slovenskog naroda. Ovu zamisao najpre je iznelo i postavilo na dnevni red naše Sokolstvo, može se kazati, več odmah iza I svesokolskog sleta u Beogradu godine 1930. Prvi ozbiljan potstrek za jedno dublje i smišljenijc rešavanje ovoga problema dao je Prosvetni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji je bio sebi stavio u zadatak da u nizu članaka načelno ras-pravi pitanje podizanja jednog sokolskog stadiona u Beogradu. U tome ci- lju revija našega Sokolstva »Sokolska prosveta« u svojim brojevima od pro-šle godine donela je niz stručnih članaka iz pera brata ing. Koste Petroviča. Qvi članci izišli su kasmje u za-sebnoj brošuri, koju je izdao Prosvetni odbor Saveza Sokola, a pod naslovom »Sokolski stadion u Beogradu«. Ova brošura bila je dostavljena svima onima od kojih se je moglo očekhati, da mogu uplivisati pri re-šavanju pitanja stadiona u Beogradu. Brošura je bila vrlo dobro primljena od sve naše stručne javnosti, kao i od strane dnevne i sokolske štampe. Ova brošura imala je isvrhu, da se svima onima koje interesuje pitanje sokolskog stadiona u Beogradu pruži dovoljan materijal za proučavanje toga pitanja, te kako bi se na taj način sistematski mogle da izvršc potrebne predranje za ostvarenje te zamisli. Treba ovde pripomenuti, da je na-čelništvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije na svojoj sednici juna meseca prošle godine zaključilo, da se br. ing. Kosta Petrovič pozove na sa-radnju u saveznom etručnom odboru, i to poglavito u svojstvu poverenika za izgradnju stadiona. Na ovome mestu i s ovim napisom želimo samo da iznesemo nekoje faze oko rešavanja tog pitanja o izgradnji stadiona u Beogradu, utvrđu-juči ujedno i izvesne činjenice koje su u vezi s tim pitanjem. Rešenjem g. ministra za fizičko vaspitanje naroda od 13 juna 1934 godine bio je ustanovljen Savetodavni odbor pri Ministarstvu za fizičko vaspitanje naroda. Imena članova toga odbora mi smo objavili u 26 broju našega lista od 22 juna 1934 god. Prva sodnica toga odbora bila je sazvana 23 jula 1934 u Beogradu, a za koju, da uzgrcdice spomenemo, nije bio u pozivu naznačen dnevni red. Uvodnu reč na toj sednici spomenu-tog odbora održao je tadanji ministar fizičkog vaspitanja naroda g. dr. An-delinovič, koji je medu ostalim i rekao sledeče: »U uskoj vezi sa sportskim centrom prestolnice leži i pitanje sle-tišta, koje mora da se izgradi u Beogradu za II svesokolski slet 1936 god.« Ove reči ujedno najbolje dokazuju, da se do jula te godine u Ministarstvu za fizičko vaspitanje naroda još nije bilo ni počelo razmišljati o najosnovnijim pitanj ima u vezi s izgradnjom stadiona u Beogradu. Kada je god. 1933 bio donešen Zakon o obaveznom telesnom vaspitanju, te godine 10 novembra održao je u Zagrebu na poziv Saveza sportskih saveza na IV kongresu, br. ing, Kosta Petrovič referat o »Pitanju vežbališta s obzirom na Zakon o obaveznom te-lesnom vaspitanju«. U tome svome referatu br. ing. Posta Petrovič, bio je između ostaloga izneo i sledeče: »U toku moga razlaganja ukazao sam na mnoge korisne strane ovog zakona, ali sam i ukazao i na mnoge ne-dostatke istoga s obzirom na vežbališta za privodenje samoga zakona u život. Izneo sam svoje gledište, kako bi tre-balo rešiti pitanje podizanja potrebnih vežbališta uopče. Posebno pak bavio sam se sa vežbalištima na selima i u manj im gradovima, te konačno s vežbalištima u velikim gradovima. Mislim, stoga, rekao je na završetku svoga re-refata br. ing. Petrovič, da stavim nekoliko konkretnili predloga, koji če moči eventualno da posluže kod dalj-njeg proučavanja toga pitanja. I. — Kao prvo predlažem, da se Sto hitnije donele zakon o gradenju vežbališta. Zakon o obaveznom telesnom vaspitanju moči če da dade samo onda rezultate, koje svi mi iskreno želimo, ako zakonom bude obezbedeno izgra-divanje potrebnih vežhališta. U ovo-me zakonu trebalo bi obuhvatiti: 1) Da je svaka opština dužma izgraditi u roku od 10 godina potrebna vežbališta. Troškove izgradnje ima da snosi sama opština; ali se ujedno mora osigurati, da če materijalno slabe opštine biti potpomognute od banovine, a slabije banovine da se potpomognu od države. 2) Gradske opštine imaju izgraditi svoja vežbališta u roku od 10 godina, a sportski park u roku od 20 godina. 3) Kako seoskim tako i gradskim opštima treba osigurati ubiranje naro-čitih taksa ili drugih prihoda, što če služiti za stvaranje fonda za izgradnju vežbališta. Opštine treba obvezati, da su duž-ne deo svojih nekretnina unovčiti za izgradnju vežbališta. 4) Scoske opštine do 6000 Stanovnika treba obavezati da su dužne kao minimum izgraditi opisano najmanje dozvoljeno vežbalište. 5) Gradske opštine treba obavezati da su dužne izgraditi toliki broj vežbališta, da na svakoga Stanovnika dode najmanje 3 m2 površine vežbališta. Isto tako, treba gradske opštine obavezati da su dužne održavati i izgraditi parkove, šume, šetališta, vežbališta, male vrtove i groblja u tolikoj meri, da na jednog Stanovnika dode 30 m3, te da to provedu u svojim regu-lacionim planovima. 6) Gradskim opštinama treba odrediti: da moraju rasporediti veličinu vežbališta tako, da bude 25% vežbališta od 5000—10.000 m2, 25% od 10.000 do 20.000 m”, 50% preko 20.000 m2. Izgradnju stadiona treba dozvoliti tek onda, kada je osiguran dovoljan broj skupnih vežbališta. 7) Treba osigurati, da se na osnovu гакопа o državnim i nedržavnim pute-vima mogu potrebna vežbališta izgra-đivati upotrebom narodne snage. 8) Za prevoz materijala treba osigurati besplatan željeznički prevoz. 9) Država treba da doprinese 20% troškova za gradnju svakog vežbališta. II. — Ministarstvo fizičkog vaspi-tanja naroda treba da nastoji uravnotežiti i podrediti rad svi ju institucija i udruženja, koje se bave telesnim vež-banjem, opštim narodnim interesima. Puna saglasnost mora se pokazati u prvom redu kod izgradnje potrebnih vežbališta. Treba na svaki način nastojati, da se postigne puna saglasnost sa Mini-starstvom prosvete, kako bi se osigu-rala saradnja oko potrebnih vežbališta za prazničke tečajeve. III. — Treba nastojati, da se na svim visokim tehaičkim školama uspo-stavi katedra za »Gradevine potrebne za telesno vežbanje«, a na srednjim tehničkim školama treba ovim grade-vinama posvetiti največu pažnju. IV. — Ministarstvo za fizičko vas-pitanje naroda treba što pre da izradi jedinstvenu terminologiju, a u prvom redu onaj deo, koji se odnosi na podi-zanje gradevina potrebnih za telesno vežbanje.« Kako je br. ing. Petrovič bio elan Savetodavnog odbora za fizičko vaspi-tanje naroda, to se je našao ponukanim da pokuša iznesene predloge u gornjem referatu privesti u delo putem toga odbora. U tu svrhu br. ing. Petrovič bio je spremio več za prvu sednicu toga odbora, koja je održana 23 juna 1934, predloge za 2 zakona, koja su po njegovom mišljenju bila medusobno usko povezana, i to »Zakon o vežbalištima« i »Zakon o jugoslovenskom narodnom parku Kralja Aleksandra I«. Ceo taj predlog s obrazloženjem tog zakona objavljen je u »Olimpijskom športu« br. 8-9, 1934 god. U obrazloženju »Zakona o jugoslovenskom narodnom parku« veli se sledeče; »I. _ U god. 1936 održače se II ju-goslovenski svesokolski slet u Beogradu, pa je stoga potrebno da se za tu priredbu osigura potrebno sletište. Neosporna je činjenica, da su se do sada u Jugoslaviji izgradivala sleti-šta bez svakog sistema. Tako je samo kroz kratko vreme služilo svojoj svrsi sletište izgradeno 1931 g. u Osijeku, 1922 g. u Ljubljani, 1930 g. u Beogradu, 1933 g. u Ljubljani i t. d. Nešto je po-voljnije rešeno pitanje sletišta u Sarajevu i u Zagrebu, koje je izgradeno 1934 god. Ukratko, radilo se bez po-trebnog sistema pa su veliki kapitali i radne snage utrošene neracionalno. Po-stojao je »permanentni« sistem »provi-zornih« sletišta. Zato je opravdan zahtev, da se ne podižu više provizorna sletišta, več da se izgrade takva sletišta, koja če vršiti trajnu funkciju s obzirom na programsko telesno vaspitanje naroda. II. — Pogreška koja je učinjena iz-graunjom sletišta u Beogradu g. 1930 ne sme se ponoviti. U Beogradu treba podiči takvo sletište, koje če biti organski učlanjeno u sistem vežbališta, koje če služiti vaspitanju novih zdravih generacija celog jugoslovenskog naroda, te koje če služiti kao rasadnik stručno spremnih vaspitača. Takav institut, koji treba da doprinese znatan deo preporodu i potpu-nom ujedinjenju jugoslovenskog naroda, opravdano treba da nosi veliko ime našeg uzvišenog i ljubljenog vladara Nj. Vel. Kralja Aleksandra I. Ovako je opravdano, da se potrebno sokolsko sletište za slet, koji če se održati 1936 god. u Beogradu, pred-vida kao kruna projekt velikog Jugoslovenskog narodnog parka, koji treba da bude državni institut. III. — Opravdanje stručnog naziva ovog velikog instituta nalazi se pod II. u obrazloženju zakona o vežbalištima. IV. — Kako če sletište, odnosno ceo park, služiti u pretežnoj meri potrebama Stanovnika Beograda, to je opravdano, da opština grada Beograda snosi znatan deo troškova oko izgradnje ovog parka. Opravdanost ovog zahteva najbolje se razabire, ako uočimo sledeče či-njenice: Beograd broji 300.000 Stanovnika; prema znanstvenim ispitivanjima, 20% njegovih Stanovnika trebalo bi da vrši bilo koju granu telesnog vežbanja, što če reči, oko 60.000 Stanovnika. Beograd ni iz daleka ne raspolaže danas potrebnim vežbalištima. Kada se po-digne pomenuti park, onda če veliki deo potrebnih vežbališta biti osiguran za potrebe grada Beograda, pa stoga i Beograd treba da doprinose potrebne žrtve. V. — Nakon održanog II jugoslovenskog svesokolskog sleta, sletište kao i ceo park ima služiti svekolikom telesnom vaspitanju omladine. Jer kod nas se neobično i mnogo greši kada se pitanje telesnog vaspitanja naroda raz-matra sa tri posebna, na žalost veoma suprotna gledišta: telesno vežbanje u školi, putem Sokolstva ili, treče, putem športa. Ako ne želimo škoditi opštoj stvari, mi moramo što pre napustiti ovako razdeljen rad. Moramo se uzvi-siti nad malenkostima i svi se u tome složiti: da mora da pošto ji samo jedno telesno vaspitanje, a to je ono, koje je deo opšteg vaspitanja naroda. Nije time rečeno, da škola neče vršiti svoju naročitu, Sokolstvo svoju, a šport opet svoju ulogu. Nasuprot, potreban je ovaj ovaj naročiti rad svaki od navedenih jedinica, ali tako, da svi teže jednom zajedničkom cilju. Zato se i ovim zakonom predvida, da če park služiti svim organizacijama i institucijama, koje se bave telesnim vežbanjem. Pod ovom pretpostavkom jedino je ispravno ako se park podredi neposredno Ministarstvu fizičkog vaspitanja naroda. Park se predvida kao državni institut pa zato i celokupni troškovi oko izdržavanja istog pokrivaju se iz dr-žavnog budžeta. Uprava parka predvida se kao ode-Ijenje Ministarstva za fizičko vaspitanje naroda, koje če se istovremeno bri-nuti i o izgradnji vežbališta u celoj Jugoslaviji. VI. — U zakonu se predvida, da če generalni plan parka izgraditi naročita stručna komisija. U ovoj komisiji, treba da su zastupani naši najbolji sportski stručnjaci, a u prvom redu in-ženjeri i arhitekti, koji teoretski i praktično poznaju potrebe telesnog vežbanja. Nadalje su potrebni stručnjaci, koji se bave rešavanjem urbanističkih problema, kako bi se izgradio park tako da unapredi razvitak grada Beograda. Ne predvida se izrada plana parka putem konkursa kao i mogučnost da se izrada poveri jednoj osobi. Komisija, kojoj bi se poverila izrada planova, treba da odredi broj i razmere potrebnih vežbališta, koja su spomenuta u § 2 prema savremenim znanstvenim ispitivanjima u pogledu potrebnih vežbališta. U pogledu naziva raznih’ vrsta vežbališta, važi spomenuto pod II. u obrazloženju zakona o vežbalištima. VII. — Kao bitni i najvažniji deo parka, odnosno stadiona, predvida se Visoka škola za telesno vaspitanje. Nije potrebno posebno dokazivati hitnu potrebu podizanja takve škole. Napominjemo samo veliku važnost ove škole u pogledu predvodenja u život odredaba zakona o obaveznom telesnom vaspitanju. Kako se zamišlja, da če ta škola u Jugoslaviji biti največi institut za telesno vaspitanje, to se predvida, da joj se prizna rang fakulteta.« Tako je utvrdena činjenica, da je još jula 1934 god. br. ing. Kosta Petrovič učinio prvi stvarni predlog za izgradnju stadiona u Beogradu. Savetodavni odbor je rešio, da se taj predlog prouči u pododboru za vežbališta i vežbaonice, čiji je bio referent br. ing. Kosta Petrovič. Ovaj predlog br. ing. Koste Petroviča naišao je u svoj našoj kompetent-noj javnosti na puno odobravanje. O tome osvrče se i »Olimpijski šport« u svome broju 8-9, 1934 g., gde veli: »Odlično sastavljenom i obrazlože-nom predlogu zakona o jugoslovenskom narodnom parku Kralja Aleksandra I prema načrtu g. ing. Koste Petroviča iz Subotice ne mogu se nači ni-kakvi veči prigovori, izuzev pitanja Visoke škole za fizičko vaspitanje. Ta je škola povezana sa narodnim stadionom i čini njegov bitni sastavni deo; iz načrta zakona o vežbalištima od istoga autora vidljivo je, da ta povezanost važi kao načelo, a s tim se ne bismo mogli složiti... Što se pak tiče posebnih' naših potreba, valja uočiti, da je za nas pitanje osnivanja jedne stručne ili visoke škole za fizičko vaspitanje toliko hitno, da se ono ne može odlagati do roka dok se ne ostvari predvidenom postepenom izgradnjom Narodni park Kralja Aleksandra I. Danas, kad stojimo pred praktič-nom provedbom zakona o obaveznom telesnom vaspitanju i kad se u službu nastavnika gimnastike ne primaju lica bez stručnog tečaja, stupilo je pitanje osnivanja škole u tako akutnu fazu da ga treba bezodvlačno rešiti pa makar i samo privremeno. Inače je zamisao ing. Petroviča odlična i nosi sve karakteristike široko-grudnog i dalekovidnog stručnjaka, ko-jega zadovoljavaju samo totalna reše-nja. Njegov velebni plan zavredio je po svemu da se uzme u obzir kod po-četka radova za stadion koji treba za slet 1936 god. i da se kasnije sistematski ostvari u predvidenim razmerima na korist i čast Beograda ako prestolnice i na ponos našeg pokreta za fizičko vaspitanje.« Druga sednica Savetodavnog odbora Ministarstva fizičkog vaspitanja naroda, koja je bila održana u Zagrebu, bila je ujedno i poslednja, usled promene resornog ministra. Time je i pitanje stadiona ostalo za jedno dugo vreme posve na mrtvoj tačei. Nema sumnje, da je rad uopšte na polju našeg fizičkog vaspitanja bio u velikoj meri oteščan tolikim prome-nama na čelu nadležnog Ministarstva od njegova ustanovljenja. To je daka-ko prečilo i pretšasnike današnjeg šefa ovog resora da se posvete jednom sistematskem udaranju temelja tome Ministarstvu i izgradivanju programa njegovog rada. Bilo je i najboljih namera, zamisli i inicijativa, ali one su, sticajem prilika i zbog raznih okol-nosti, morale da se prekinu i napuste, takoreči, u samome začetku. * Dolaskom na čelo Ministarstva za fizičko vaspitanje naroda današnjeg ministra brata dra Josipa Rogiča po-krenuta su ponovno mnoga važna pitanja na području rada toga Ministarstva, a izmedu tih i pitanje izgradnje beogradskog stadiona. Iznoseči svoje poglede o zadaci-ma koje smatra temeljnim u programu rada svoga resora, sadanji mini-star za fizičko vaspitanje naroda brat dr. Josip Rogič, izjavio je štampi jed-nom prilikom izmedu ostaloga i sledeče: — Glavna zadača budučeg rada ovog Ministarstva je sprovodenje u život Zakona o obaveznom fizičkom vaspitanju naroda. Da bi se ovo moglo oživotvoriti, neophodno je potrebno, u prvom redu, osnivanje Visoke škole za telesno vaspitanje iz koje če izlaziti kvalifikovani nastavnici telesnog vežbanja i stručni treneri. Ta potreba se več dugo osečahi, pošto kod nas na nekoliko stotina učenika dolazi jedva jedan nastavnik, odnosno trener, i taj u večini slučajeva bez po- trebne kvalifikacije. Škola če biti osnovana na pozitivnim naukama, a pi-tomci če se spremati: za nastavnike svih škola, za nastavnike prazničkih tečajeva, u kojima če ве vršiti obavez-no telesno vaspitanje, a oficiri za nastavnike u školama i jedinicama vojske i mornarice. Održavače se speci-jalni kursevi za spremanje stručnih voda u Sokolstvfi i svima sportovima, kao i za trenere pojedinih sportskih grana. Nastava za oficire, koji se do-deljuju vojnim jedinicama, trajače go-dinu dana, a za oficire nastavnike na vojnim akademijama trajače normalno kao i za sve. Nastava če biti slobodna, a vršiče se u granicama nastavnog plana i programa, koji če predložiti na-stavničko veče, a odobriti ministar fizičkog vaspitanja naroda, odnosno ministar vojske i mornarice za nasta-vu vojnog odeljenja. Iz škole izlaziče mlade sile, sposobne da sirovu snagu našega naroda kultivišu za opšte dobro putem škole i prazničnih tečajeva, zatim vojske, sokolskih, sportskih i viteških organizacija. — Jedan od glavnih nedostataka po napredak našega športa i fizičkog vaspitanja uopšte je nedostatak modernih vežbališta, pa je prema tome drugi važan zadatak ovoga Ministarstva izrada zakona o vežbaonama, igralištima i plivalištima. Tim zakonom biče obuhvačena igrališta, pliva-lišta i vežbaone za osnovne, srednje i visoke škole, zatim sportska igrališta, dvorane, stadion i t. d. Tim če se zakonom propisati najmanj i broj gore pomenutih vežbališta prema broju Stanovnika jednoga mesta. Pri tome če se polagati naročita važnost o mestu i načinu gradnje obzirom na tehničko i higijensko uredenje. Propisače se način pomaganja postoječih kao i novih takvih vežbališta, podignutih pri-vatnom inicijativom. — Ministarstvo namerava takoder da reši največu potrebu prestonice, t. j. pitanje velikog stadiona. Za ovo Ministarstvo če angažovati i ostala nadležna ministarstva kao i privatnu ini-cijativu, t. j. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije i mesni Olimpijski odbor, u kojem su začlanjene sve sportske grane. Podizanjem stadiona u Beogradu, odnosno sportskog parka, učiniče se veliki korak u nastojanju oko har-moničnog vaspitanja jugoslovenskog naroda, a naročito koordonacije telesnog vežbanja sveukupne omladine. Stadion treba da 'bude izgraden po najmodernijim principima i u tolikoj veličini, da če se u njemu moči održavati balkanske igre, sveslovenske igre, olimpijade, kao i velike meduna-rodne utakmice u svim granama športa. Isto tako tu če se održavati i svesokolski sletovi, sokolska takmičenja i javne vežbe velikog stila. Na stadionu če se moči izvoditi i obavezna nastava u prazničnim tečajevima za beo-gradsku omladinu. Prema generalnom planu Gradskog poglavarstva Beograda, postoji nekoliko mesta za izgradnju stadiona, odnosno sportskog parka, a najviše dolazi u obzir zemljište u Donjem gradu. — Od ne manjeg značaja za uredenje naših sportskih i viteških organizacija, — tog vrlo važnog faktora u fizičkom vaspitanju naše omladine, — biče donoeenje zakona o sportskim i viteškim organizacijama. — Ovim zakonom stvoriče sc mnoge olakšice i povlastice na temelju kojih če biti osiguran pravilan napredak našega športa. Pomenutim zakonom predvidena je pomoč športu od strane države, samoupravnih, sanitetskih i hi-gijenskih ustanova, čime če zdravstveni nadzor u športu 'biti obezbeden. Dozvoliče se učenicima srednjih i sličnih škola aktivno učestvovanjc u športu i viteškim organizacijama. Predvideno je smanjenje državnih i samoupravnih taksa na sportske priredbe, kao i povlaščena vožnja za sportiste na državnim železnicama. Sportske i viteške organizacije su močno sredstvo u izgradnji države u nacionalnom, socijalnom i privrednom pogledu, pa ih stoga država treba da potpomogne. — Kada Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda sprovede u život Visoku školu, Zakon o vežbalištima, Stadion i Sportski park, kao i Zakon o sport- skim i viteškim organizacijama, imače sve potrebne predradnje za oživotvo-renje svog glavnog zadatka — sprovodenje u život Zakona o obaveznom telesnom vaspitanju naroda, čime če se izvršiti preporod našega naroda u sineru duhovne i fizičke regeneracije, a čime če se postiči konačni cilj telesnog vaspitanja, a taj je: stvoriti zdrave i snažne gradane, koji če znati čuvati, obraniti i obezbediti buduči napredak naše otadžbine i postiči cilj telesnog vaspitanja, koji je: spremnost za odbranu otadžbine. — Prema tome vidi se, da se i na odgovornim stranama oseča neopbodna potreba, da se za uspešno fizičko vaspitanje našega naroda dadu oni elementarni nslovi, koji pretetavljaju osnovne temelje rada na tome polju. Pokazuju se dobre namere i jasni pa i dalekovidni pogledi, tu su i lepe namisli i zdrave inicijative, postoje da-kle sve idejne osnovice rada, ali — što je kod nas cesto fatalno — od tih teorijskih najlepših osnova do njiho-vog realizovanja kod nas se ide jed-nim strahovito sporim tempom, koji pretstavlja pravi paradoks prema onim modernim težnjama, kojima se zanosimo. Fizičko vaspitanje naroda, to je znak progresa, to je i sušta potreba i napretka kulture i civilizacije, ali isto tako to je i dužnost države kao orga-nizovane i kulturne društvene zajed-nice, koja ima da se i u tome pogledu brine za svoje članove, jačajuči i una-predujuči time samu sebe. Nama svima imponuje kad se nademo vani i velikom svetu i vidimo, što se u tome pravcu tamo sve ne poduzima! Tako reči, preko noči dižu se stadioni i stvaraju olimpijska naselja. A kod nas rad se sastoji — u birokratizmu, koji često zbog svoje preteranosti što-šta korisnog upropasti. I kad bi se za-pitali, što je kroz ovo nekoliko godina kod nas učinjeno na polju fizičkog vaspitanja i za fizičko vaspitanje naroda — izuzev u tome pogledu nasto-janja privatne inicijative prema sred-stvima i mogučnostima kojima je ova raspolagala — morali bi da dodemo do poraznih konstatacija. Razlozi da se fizičko vaspitanje našega naroda u iz-vesnom pogledu etatizuje, odnosno da se stavi pod neposredan i 'brižniji nadzor države, bili su vanredno duboki. Bila je to jedna velika, dalekovidna državnička zamisao. I da je ona odmah od svoga početka bila u svom realnom izvodenju upučena u pravcu postavljc-nog cilja, mi bi danas u našoj zemlji ; na tome polju več brali prve zdrave plodove. Ali gepijalna zamisao .nije mogla da bude shvačena od malih ljudi. 1 zato se i danas, što vrlo dobro znamo i u što verujemo, naše Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda nalazi pred vanredno teškim zadacima da odgovori svrsi, koja mu je postavljena unatoč najboljoj volji koja se pokazuje. Nije medutim nikad do-ckan, da se ono što se propustilo pre nadoknadi sada. Koliko sva javnost to očekuje, nije potrebno isticati. I kada sc ostvari bar jedan deo onoga što su sve u tome pogledu obuhvatile mnoge dosadanje izjave — onoga bez čega kod nas ne može da bude govora o pravom, planskom i sistematskom fizičkom vaspitanju našeg naroda, fizičkog vaspitanja u smislu i prema za-htevima i potrebama inodernog doba — tek tada če to fizičko vaspitanje prestati da bude iluzija i tek tada če ono dobiti svoj puni sadržaj, a sve što je s time u vezi svoj istinski rai-son d’etre. A dotle, svaki rad na tome polju ostaje samo — dobronamerni di-letantizam. Duhovna i fizička regeneracija naroda, kakvu mi želimo i ističemo, tra-ži brze, duboko smišljene i energične odlukc, jedan novi i elastičniji modus procedendi, traži jedan snažan dina-mičan pokret i mobilisanje za rad svih snaga i sredstava, traži živo pulsira-nje radnog tempa i traži superiorne i široke poglede, koji pred sobom vide samo velike zadatke i ciljeve. A postaviti na zdravu i solidnu osnovu fizičko vaspitanje našega naroda, takoder spada u te velike naše nacionalne zadatke i ciljeve. Pred njima ne ustuk-nuti, znači biti velik! S. C. nabavljaćete u buduće ' sve potrepštine za ielovežbu, smučarstvo i ostale sporlove u 1 vernici ielovežbenih sprava, sportskih polrepSlina i smučaka SPOUTSKE TtlGOVIN F. ACVINA СЈ1ЈПСЈЛМЛ 2*5—4 TVH&tZV Л CEST/l 7 Sokolska društva i čete uživaju 5% popustaj 2 a & t e v a 11 e * I m s k I c e n o v a 1K I Ti i Tvoja sokolska jedinica Џ": Češkoslovaško Sokolstvo priprema se za svoj veliki slet Veliki i ugledni list »P r a g e r Press e«, poluslužbeni organ češkoslovačke vlade, koji je u prvom redu namenjen inostranstvu, često posvečuje svoje napise i Sokolstvu. U svom nedeljnom broju od 22 novembra o. g. list donosi na jednoj čitavoj stranici opširan članak sa slikama o priprema-ma za veliki jubilarni X svesokolski slet u Pragu 1938 godine. Kako več sada i u našem jugoslovenskom Sokolstvu posebice vlada največe zanima-nej za ovaj pretstoječi grandiozni svesokolski slet u Pragu, mi prcnosimo ovaj zanimljivi članak, koji očrtava ogromnu preduzimljivost, snagu i ve-ličinu organizacije i rada bratskog ee-škoslovačkog Sokolstva. — Čoveku koji stoji van sokol-skog rada, čini se preuranjeno govoriti več danas — skoro dve godine pre velikog svesokolskog sleta — o pripremama za taj slet. Ali kako če ovaj slet pretstavljati jednu veliean-stvenu i za čitavu državu značaj nu manifestaciju, bilo bi prekasno na nju upozoriti tek u godini, kada se ona održava, i to tim više, što ne samo da največu pažnju sveta zaslužuje priredba sama, več i zbog toga — a to možda i najviše — što tu pažnju za-služuju osobito gigantske pripreme, tajna organizacije, koja temelji na oduševljenju i požrtvovnosti najširih slojeva naroda, koji uglavnom sačinja-vaju redove Sokolstva. Sakupiti sve ove snage, ne možda pod pritiskom jedne bezobzirne sile, ili s ogromnim novčanim sredstvima, ili pak jednom bučnom reklamom, nego prosto jed-nim apelom na pravo, na slobodu i na dužnost moralne čistote i istine spram sebe samog — to je ono veliko delo, koje u ovom slučaju izvode vode Sokolstva i organizatori ovog velebnog slavlja. Imali smo prilike da u razgovoru sa nekojim vodečim funkcione-rima češkoslovačke obce sokolske i njihov og sletskog odbora zavirimo iza kulisa ove grandiozne priredbe idučeg svesokolskog sleta, koji če se održati 1938 godine, i da zagledamo i u poza-dinu sletskih priprema. U sledečim retcima donosimo u zbijenoj formi izjave starešine češkoslovačke obce sokolske dra Stanislava Bukovskog, načelnika dra Miroslava Klingera, načelnice prof. Marije Provaznjik i tajnika sletskog odbora Evžena Kepla, koje su dali našem uredniku u toku razgovora. »Početak svake priredbe je u nje-noj organizaciji. I ova je za sokolski slet več gotova. Pored pretsedništva, načelništva članova i članica, rade več sledeči otseci: građevinski, finansijski, ekonomski, umetnički, muzički, zdravstveni, samaritanski, novinarski, filmski, izložbeni, saobraeajni, nastanbeni, prehranbeni i otsek za inostranstvo. Samo priredbeni otsek i otsek za sletsku scenu još nisu formirani. U uporede-nju s predašnjim sletovima, ovog puta imade pretsedništvo sletskog odbora veče kompetenci j e. Čitav taj organizatorni aparat več danas radi punom parom. Najinten-zivnije rade pretsedništvo i izvršni odbor. Ali i oba načelništva več se na svojim sednicama često bave sa slet-skim stvarima i svoja savetovanja svakih 14 dana posvečuju isključivo pripremama za slet. Sednice ostalih ot-seka održavaju se prema potrebi. Pored redovnog organizatornog aparata ČOS, koji se bavi samo tekučim po-slovima, osnovano je jedno u širinu i dubinu raščlanjeno telo, koje je danas — godinu i tričetvrt pre početka sleta — skoro svakog dana na poslu. Što više se približava slet, tim veča postaje ova institucija, koja sc je pri-godoin poslednjeg sleta mogla oslo-niti na rad 10.000 dobrovoljnih rade-nika. Za iduči slet trebače skoro 12.000 saradnika, koji se rekrutiraju iz redova pripadnika petero praških župa, i to iz razloga, jer ovi saradnici moraju da budu u poslednjim mesečima priprema u stalnom radu. Paralelno s ovim organizatomim aparatom stavile su se u službu velike zajedničke stvari i sve. župe te društva. Naravski, da tamo rad za slet još ni je tako intenzivan i eksten-zivan — kao u samom središtu ove organizacije u Tiršcvom domu. Pojedina društva več su uvela i štednu akciju, da na taj način uplačivanjem mesečnih obroka pribave potrebna sredstva za putovanje na slet i za bo-ravak u Pragu, jer svaki pripadnik mora da, pored sletskog poreza, sam snosi troškove i za učestvovanje na sle-tu. Treba znati, da se pripadnici sokolske organizacije, kao demokratske institucije, rekrutuju iz redova svih slojeva naroda, da dakle mnogi sokolski pri- padnici pripadaju socijalno slabo situiranima, i da su mnogi čak i bespo-sleni. Ipak čine i učiniče za iduči slet čudo, da iz ničesa stvore sebi ne mala sredstva za svoje učestvovanje na sle-tu. A i nova vežbačka odela i svečane odore nastoje mnogi da pribave, što takoder stoji novaca. Iz tog razloga u mnogim jedinicama organizovana je još i druga štedna akcija. Da podupre ovu štednu akciju i da joj udari ekonomski temelj, stupilo je vodstvo ČOS u vezu sa štedionicama. Iz same ČOS poteklo je i sistematsko nastoja-nje, da se obzirom na slet koji se bliža u jedinicama pojača telovežbeni rad, a što se odnosi i na one pripadnike, koji neče nastupiti na samom sletu u Pragu. Jedno od temeljnih i od najvažni-jih pitanja svih priprema je sastav programa ove velike priredbe. Program je u osnovi več pripremljen, i u glavnim potezima obuhvata najvažnije priredbe. Svakako da su izmene u de-taljima, datum pretsletskih priredaba i t. d. još pridržane sletskom vodstvu. Danas več je zaključeno, da če se po jedan dan pretsletskih svečanosti rezervirati za nastup daka osnovnih i srednjih škola na velikom stadionu. Prva nedelja u julu, biče odredena za nastup češkoslovačke vojske. Sam slet pokazače ne samo uspehe i spremu najmanj ih i najmlađih Sokola i Soko-lica {onih od 6 do 14 godina), nego i spremu naraštaja, a kao kulminacija sleta biče takmičenja najboljih vežba-ča i nastup u masama članova i članica. U glavnim sletskim danima moraju pored navedenog uči u program još pokusi za nastupe u masama, vežbe starije brače, nastup izabranih vežba-ča višeg stepena, specijalni nastupi te medunarodna takmičenja u telovežbi. Na kraju, i ovog puta je zaključeno da se priredi sletska scena, ali još nije odredeno, u koje če se dane izvoditi i koja če biti njena misao vodilja. Ne sme se zaboraviti ni na sletsku izlož-bu, koja če se prirediti pod geslom »Značenje Sokolstva u životu i nasto-janjima naroda te u borbi za oslobo-denje«, nadalje na takmičenja sokolskih pozorišta i lutkarskih otseka, a što također spada u okvir sokolskog sleta. Od naročitog značenja biče i zasedanje Medunarodne gimnastičke federacije, koje se neče baviti samo internim organizatomim pitanjima, nego i s pedagoškim i medicinskim stranama gimnastike i s rezultatima ispitivanja na tome polju. Što se tiče pedagoške strane, baš sokolski slet poslužiče u tome pogledu kao praktičan primer. Od velike važnosti je i pitanje proračuna idučeg sleta, koji treba da za ovu gigantsku priredbu pretstavlja jednu sigurnu bazu. Sokolstvo nema samo jake i oštro začrtane moralne i idejne osnove, nego medu njegove principe spada i to, da treba da postaji apsolutna jasnost i tačnost i u finansijskim pitanjima. Sletski proračun, koji se penje u milione, več je izraden i biče predložen na odobrenje na zimskom zasedanju skupštine ČOS. Za nastupe poj edinih kategorija u masama več su za neke od njih izvršeni natečaji, te če se od pristiglih na-gradenih i izvedljivih radova uzeti sta-noviti za pojedine vežbe. Več stigli radovi, kojih je ukupno 74, podvrgnu-ti su strogoj i svestranoj oceni u pogledu njihovog kvaliteta i njihove va-ljanosti. Tako je več donešena odluka u pogledu prostih vežbi članica, za koje je primljen sastav Božene Matje-jovec sa glazbom njenog supruga. Vežbe ove autorke ističu se, kao i kod poslednjeg sleta, svojim ritmič-kim elementima, ali ovog puta veča se važnost polaže i na fizičku stranu, na uzgoj za rad. Gimnastička kompozicija ove vežbe bogata je na izmenama formacija, pojedina odeljenja vežbaju mestimice svako za sebe, vežbe se me-njaju u brzom tempu, tako da pružaju sliku punu promena. Završen je več i natečaj za sletski plakat i za sletsku značku; za plakat stiglo je 66 načrta, a za značku 84. Postaji još dugi niz drugih pitanja, o kojima je več odlučeno ili koja su u stadiju priprema. Tako između ostalog u osnovi je da se u velikoj meri priv uče u pomoč i radio, i to ne samo kao posrednik za prenos glazbe, koja če pratiti vežbe, nego i u svrhu obaveštavanja publike na ulicama Praga, na komunikacijama koje vode prema stadionu, u brzim vozovima za Prag i t. d.« Iz svega izloženog vidi se dakle, da organizacija idučeg sleta, —- koji če po svojim dimenzijama i kako izgleda i po broju učesnika nadmašiti sve do-sadašnje, jer je to jubilarni deseti slet koji se prjjeduje u proslavu 20godiš-njice opstanka Češkoslovačke Republike, — pretstavlja jednu ogromnu zadaču. Ali je Sokolstvo več na poslu, pa ee ne može ni posumnjati u pot-puni uspeh ovog velikog dela. —• Sednica zbora žnpskih načelnika ČOS Jesenje zasedanje zbora župskih načelnika ČOS održano je dne 14 i 15 novembra o. g. Sednicu otvorio je načelnik ČOS u prisustvu starešine ČOS brata dra Bukovskog, načelnice s. Pro-vaznjikove i potpretsednika prosvet-nog odbora brat dr. Hržebika. Nakon otvorenja sednice i krat-kog uvodnog izveštaja brata načelnika započeo je praktičan rad zasedanja. Kao prvi podneo je referat o takmiče-njima brat dr. Jožef Sterc, nakon čega se je razvila duža stvarna debata, koja je bila na odličnoj višini i koja je pokazala put za što uspešniji rad oko uzgoja večeg broja takmičara u raznim granama, a osobito takmičara za vežbe na spravama. Posle podne prvog dana bio je kao prvi na redu referat brata načelnika dra Klingera o radu načelništva. U uvodu referata brat načelnik setio se je umrle brače dra Masaka i Pruša-ka te je predložio, da se pošalje bratu Beraneku, dugogodišnjem prijatelju i pratiocu pokojnog bfata dr. Jindre Vanj ičeka, pozdravni telegram, što je je-dnoglasno primljeno. U daljnjem svom izveštaju izneo je brat načelnik sve što je ove godine izvršeno fc je na kraju predložio program rada za iduču godinu, koji pored redovnog rada obuhvata još i veliku ekskurziju u Rurau-nijti, učestvovanje na sletu francuskih gimnasta u Parizu te eventualno na sletu Savcza SKJ u Skopi ju. O izveštaju razvila se je zatim poduža debata, a naročita o takmičenjima. Na kraju je zaključeno, da takmičenjima treba dati što svečaniji i sjajtiiji karakter. Nadalje je bilo konstatovano, da su ovogodišnji sletovi u Slovačkoj potpu-no uspeli i da je na njima uzelo uče-šča 37.760 sokolskih pripadnika iz Če- ške i Moravske, od kojih je vežbalo skoro 25.000. Bio je primljen zatim bez debate predlog o dopuni zbora sudija za takmičenja, nadalje raspored takmičenja u narednoj godini, koja če se održati sledečim redom: dne 27 juna održače se u Pragu takmičenja vrsta i pojedinaea niže kategorije, na kojima če nastuipti pobednici sa župskih takmičenja, koja su odredena za 30 maj. Takmičenja pojedinaea za prvenstvo ČOS održače se 26 i 27 juna, i to s programom, koji je odreden za medunarodna takmičenja u telovežbi go-dine 1938. U kasnijim mesečima održače se još i takmičenja u lakoj atle-tici, igrama, smučanju i klizanju. U nedelju dne 15 novembra uju-tro, u osam časova, najprc su pokazane učesnicima sednice vežbe propisa-ne za takmičenja, a u devet produžena je debata o programu načelništva ČOS pa je primljen predlog glede rasporeda prednjačkih tečajeva i predlog o oba-veznom danu odbrane u svakoj jedini-ci, koji če se imati izvesti dne 18 aprila pod geslom »Muževi u borbi, žene kod kuče«. Največu pažnju svakako pobudio je referat o pripremama za jubilarni X svesokolski slet i za medunarodna takmičenja u telovežbi, koja su pridružena ovom sletu. Na predlog načelništva ČOS, zaključeno je, da če se izabrani takmičari, iz čijih če se redova zatim izabrati takmičarska vrsta ČOS za ova medunarodna takmičenja pripremati u tri centra, i to u Pragu, Brnu i eventualno u Bratislavi. Pre samog takmičenja izvešče se po mogučnosti i prijateljsko takmičenje sa francuskom i iinskom vrstam. Na kraju je bila izabrana komisija, koja če sastaviti predlog za izbor novog načelništva u proleču 1937. Češkoslovačke Sokolstvo proslavlja naš 1 december češkoslovačko Sokolstvo priprema se da na što svečaniji način proslavi praznik jugoslovenskog ujedinjenja. Mnoge jedinice prirediče na dan Prvog decembra naročite priredbe s biranim programom, odnosno prigodna predavanja. Za sve jedinice pak, koje ima-du svoje domove, određeno je, da na taj dan izvese državnu a po mogučnosti i jugoslovensku trobojnicu. Naročita svečano če proslaviti naš nacionalni praznik zajedno s češkoslovačko-jugoslovenskom ligom praško Sokolstvo. Ponovan natečaj za proste vežbe Izabranih vežbačlca za X svesokolski slet u Pragu Svakome koji je učestvovao na prošlim svesokolskim sletovima u Pragu, bez sumnje je ostao u najlepšem sečanju nastup izabranih vežbačica, koje su na VIII sletu 1926 nastopile s vežbama na gredama, a 1932 s prekrasnim vežbama s čunjevima. I za iduči X slet predviden je također nastup izabranih vežbačica, pa je s opštim natečajem za proste vežbe članica bio ras-pisan i natečaj za vežbe u kojima če nastupiti izabrane vežbačice. Od 4 pristiglih predloga prvi je bio predlog vežbi poznate autorke sestre Hane Burgerove, koja je bila sastavila i spo-menute vežbe za VIII i IX svesokolski slet. Ovog puta s. Burgerova predložila je vežbe s belim i ervenim lop- lakaj tab sladkorja ? V vsakem Kneippovem;zrncu. je 3/4 dragocenega praže*. nega sladnega sladkorja. Po>. tem tudi ni čuda, če je treba le še prav malo sladkorja.za dober, zdrav zajtrk iz Kneippove sladnelfš6?&' 244-7 tama s muzičkom pratnjom komponiste Sikste. Drugi predlog rad sestre A. Runtove iz Praga, koji sadrži olimpijske vežbe s belim kotačima i s muzičkom pratnjom od Šehaka, treči je predlog rad s. Hiprove, a četvrti se-stara Trahtove i Efmerkove. Pošto ni jedan od ovih radova nije posve od-govarao, raspisan je ponovan natečaj za ove vežbe s rokom do kraja febru-ara 1937. Sednica zbora župskih načelnica ČOS Novi svečani kroj članica Dne 22 i 23 novembra održana je u Tirševom domu. u Pragu, pod pret-sedanjem načelnice s. Marije Provaznjik, sednica zbora župskih načelnica ČOS. Na dnevnom redu sednice bili su izveštaji o izletima u Slovačku i Potkarpatsku Rusiju, te o izletu izabrane vrste članica u Subotiču i Fran-cusku. Iz referata o opštim takmičenjima u srednjem i višem odeljenju vidi se, da su rezultati bili veoma po-voljni, jer je iz župskih takmičenja došlo na konačno takmičenje ČOS u višem odeljenju 47, a u srednjem 327 članica. Sednica zbora načelnica odobrila je nakon krače debate i program rada za godinu 1938 kao i raspored pojedi-nih priredbi i škola. Taj program obuhvata več i intenzivne pripreme za deseti svesokolski slet u Pragu, nadalje predvida uvodenje novih tečajeva za razne grane i za obranbeno vaspitanje članica. Pod tim vaspitanjem smatra načelništvo žena pre svega vaspitanje žena za samaritanski rad i za one po-slove, koje u mirnom vremenu obav-Ijaju muški, te konačno vaspitanje za pasivnu odbranu. Zajedno s muškim kategorijama žene če učestvovati na obaveznim pokusnim mobilizacijama, koje če biti izvedene 18 aprila 1937. S obzirom na iduči slet naglašeno je, da treba strogo paziti da ženske kategorije redovito polaze vežbaonicu i da se naročita pazi i na to, da se prigo-dom prelaska ženske dece u ženski na-raštaj i ženskog naraštaja u članstvo ne gubi toliki procenat vežbačica. Statistika za godinu 1935 u tome pogledu zadovoljava kod naraštajka, kojih je za 6896 više, dok je broj članica opao za njih 450. Za godinu 1937 predvidene su sledeče veče priredbe: od 30 januara do 1 februara održače se smučarska takmičenja za članice u Jilemnjici; od 6 do 13 juna imadu da se završe po žu-pama opšta takmičenja u nižem odeljenju; 20 juna održače se takmičenja u troboju u Pragu; 26 septembra takmičenja za prvenstvo ČOS u igrama u Bratislavi i Pardubicama te istog dana takmičenja za prvenstvo vrsta i poje-dinki ČOS u Pragu. Bio je primljen i predlog, da se izašalje naročati delegacija članica u Rumuniju i Francusku. Sletske svečanosti započeče 19 septembra 1937 štafetnim trčanjem, u čemu če učestvovati i članice. Več su pregledane i vežbe za takmičenja pri-godom sleta i odobrene proste yežbe članica. Jedna od najvažnijih tačaka dnev-nog reda ovog zasedanja bilo je i do-nošenje definitivnog zaključka o novo j svečanoj odori za članice. Na predlog naročite komisije a nakon du-že debate, usvojen je načrt odore prema idejnoj skici prof. Stripla. Nova odora biče engleski sportski kostim, u boji odora članova, sa smedim šnu-rama i pojasom, bluza krem-boje s ervenom krav atom, a na glavi če članice nositi smedi baret s ervenom ko-kardom i sokolskim monogramom. Ovakav jedan kroj neče više stajati od 300 Kč. Za slučaj kišovitog i hlad-nog vremena, predvidena je smeda pelerina, koja če etajati 160 Kč. Dosa-dašnji kroj ukiniče se postepeno, pa če se njimc moči služiti još na idu-čem sletu 1938 godine one članice, koje ne mogu nabaviti novi. Rad studenata medicine u Sokolslvu U lekarskom otseku ČOS postaji več tri godine naročita komisija, čiji su članovi študenti i studentkinje medicine praškog univerziteta. Zadatak ove komisije je jednoobrazno vaspita-vanje i praktično vežbanje njenih članova- za buduči lekarski rad u Sokolu. Ova komosija ima nadalje zadaču da svoje članove vaspita i organizatorno i da ih preprema i za naučno ispitiva-nje uspeha sokolske telovežbe s medi-cinskog gledišta, nadalje za pregled vežbača, prvu pomoč i t. d. Jedanput na mesec održavaju se plenarne sednice ovc komisije, u kojoj predavaju Sokoli - lekari, speeijaliste za telesno vaspitanje. Članstvo ove komisije podeljeno je na dve grupe; u prvoj se nalaze študenti od 1—4 semestra, koji su dodeljeni pomočnom lekarskom otseku ČOS, a drugu grupu sačinjavaju oni koji su dodeljeni lekarskom otseku, gde imadu prilike da se uz redovna predavanja pripremaju za naučni i praktični rad. Is uredništva: Svim bratskim jedinicama! Molimo sve bratske jedinice, da nam odmah pošalju izveštaje o prvodecembarskim proslavama, kako bi ih mogli objaviti u narednom broju našega lista. Izveštaje koji docnije stignu, neče biti moguče objaviti. Štampa je ogledalo Kulture. Saša soKolsUa štampa te isras 1 ogledalo našeg soKolsKog azivota 1 rada. Pred osnivanje Visoke škole za telesno vaspllanfe Ministar fizičkog vaspllanja naroda br. dr. Josip Rogič pregjedao |e dom Sokolskog društva Beograd - Matice Ovih dana ministar za fizičko vas-pitanje naroda br. dr. Josip Rogič, pre-gledao je, u pratnji načelnika Ministar-stva za fizičko vaspitanje naroda ing. Milivoja Vuk - Aračiča, šefa stručnog otseka Ministarstva prof. Vili Masne-ra i referenta Ministarstva te diplomiranih studenata Visoke škole za telesno vaspitanje, dom Sokolskog društva Beograd-Matica. Ministar fizičkog vaspitanja uči-nio je ovu posetu zbog zakupa doma Sokolskog društva Beograd-Matice a u vezi s osnivanjem Visoke škole za telesno vaspitanje. U Sokolskom d nu ministra dr. Rogiča dočekali su pret- stavniei Sokolskog društva Beograd -Matica brača: pukovnik Andra Petrovič, ing. Matič i dr. Krsmanovič. Posle pregleda svih prostorija doma, o ko-jima su stručnjaci i izrazili povoljno mišljenje i da bi dom za prvo vreme mogao da odgovara potrebama Visoke škole za telesno vaspitanje, ministar br. dr. Rogič izrazio je svoje zadovoljstvo, obečavši, da če se, nakon što bu-du podnešeni potrebni elaborati, za-uzeti da u što skorije vreme dode do osnivanja Visoke škole za telesno vaspitanje i da se ona smesti u domu Sokolskog društva Beograd-Matica. Nedelja propagande sokolske štampe Svim bratskim jedinicama Prema rešenju glavne skupštine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije od 1931 godine, več nekoliko godina naše Sokolstvo prireduje nedelju propagande naše štampe. Cilj je nedelje propagande sokolske štampe, da na što efikasniji način populariše sokolsku štampu medu pri-padnicima Sokolstva i ostalog gradan-stva. Time če se u isto vreme omogu-čiti razvijanje interesa za čitanje sokolske štampe i povečanje broj a pret-platnika na sokolske listove. Na predlog Prosvetnog odbora, Izvršni odbor Saveza SKJ doneo je re-šenje, da se ova nedelja propagande ima održati od 13 do 20 decembra o. g. Ovu nedelju propagande treba, po mogučnosti, izvesti na ovaj način: 1) Angažovanje lokalne štampe: a) Zamoliti uredništva listov a i novinare iz pojedinih mesta da u svojim listovima objave napise o značaju sokolske štampe; b) angažovati ugledne ličnosti, bilo iz sokolskih redova ili van njih, da za lokalnu štampu pišu o značaju sokolske štampe. Ove članke u lokalnoj štampi treba pisati i pre početka kao i u samom toku nedelje propagande, da bi se gradanstvo pripremilo za samu nedelju propagande. 2) U nedelju, 13 decembra o. g., treba održati predavanje u svima sokolskim jedinicama. Na ovo predavanje, koje je obavezno za naše članstvo, treba pozvati što više prijatelja Sokolstva i ostalo gradanstvo. Ovim bi se u stvari otvorila nedelja propagande. 3) Izložba: a) Prirediti jednu izložbu u naj-podesnijem lokalu, a po mogučnosti u prvom redu u sokolani. Izložba treba da je što bolje organizovana. Dobro bi bilo da se za izložbu spreme i razni natpisi, kojima če se istači značaj sokolske misli i sokolske štampe. Isto tako treba izložiti one listove ili časopise, koji su povoljno pisali o sokolskim listovima ili časopisima; b) zamoliti knjižare, da na vidnom mestu istaknu svc postoječc sokolske listove, časopise i knjige. 4) Narodni univerzitet: U toku nedelje propagande angažovati ljude od autoriteta, kao i uprave narodnih univerziteta u mestu, da održe popularna predavanja o sokol-skoj štampi (o značaju sokolske štam- 3) Da za utvrdeni i izabrani posao i zadatak koji je jedinica preuzela i objavila, sastavi zapisnik u tri primerka, koje če potpisati celokupna uprava jedinice. Dva primerka toga zapisnika jedinice če odmah dostavil'! župi, od kojih če jedan župa dostaviti Sa-vezu, a drugi zadržati za sebe; treči primerak zadržače jedinica. Ovi zapis-nici če se čuvati kod župa i Saveza i smatrače se kao obaveza časti i svečani zavet. Bratske jedinice če se odmah početi najsavesnije starati i na-stojati da uzete obaveze budu u pot-punosti i blagovremeno izvršene, a pri-preme i blagovremeni rad obezbedeni. Za slučaj da pojedine jedinice docnije uvide da pored preduzetih zadataka mogu izvršiti i nove, ništa im neče smetati da to naknadno učine. 4) Za slučaj da koja br. jedinica ma iz kakvih uzroka nije mogla utvr-diti posao koji bi preuzela da izvrši za vreme petogodišnjeg Petrovog sokolskog rada i da ga stoga ne može objaviti na dan proslave narodnog Ujedinjenja, neka to odmah učini iza proslave i o tome izvesti br. župu i Savez. Ne sme i ne može biti nijedne sokolske jedinice koja bi izostala u ovome poslu i koja ne bi uložila ma i male napore za opšte dobro i za sre-ču Kralja i Otadžbine! Svima bratskim jedinicama poklik: Na posao! Uz sokolski pozdrav Zdravo! Beograd, 25 novembra 1936. SAVEZ SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Spremajte se za zimske grane! pe za razvitak našeg nacionalnog života, ekonomskog i eugeničkog podi-zanja našega sela). 5) Sakupljanje pretplatnika na sokolske listove. a) Angažovati lica od poverenja i autoriteta, da ličnim zauzimanjem sku-pe što veči broj pretplatnika ma za koji sokolski časopis; b) pretplatnici neka budu ne samo Sokoli, več i drugi gradani kao i razne ustanove (čitaonice, škole, biblioteke, kavane i t. d.); c) pripremiti naročito sposobne i umešne pripadnike Sokolstva da pri-kupe svu dugujuču pretplatu za sokolske listove i časopise; d) nastojati na sakupljanju dobro-voljnih priloga za sokolsku štampu. 6) Propaganda u užem krugu: a) Naročito spremiti i uputiti bra-ču i sestre i prijatelje Sokolstva, da u svojoj sredini propagiraju pored sokolske misli i sokolsku štampu; b) za starije uzeti ljude zrelije, a za mlade prema njihovom dobu; c) obratiti se tvrtkama i poslovnim ljudima da oglašuju u sokolskim listovima i časopisima. Mole se brača funkcioneri da ulo že sve sile kako bi se što uspešnije izvela nedelja sokolske štampe i sa-kupio što veči broj pretplatnika na sokolske listove. Sokolska štampa je reč celokupne naše sokolske zajedni-ce; u njoj su zabeleženi svi dogadaji u našem sokolskom životu. Po uspehu naše sokolske štampe meri se naša sokolska snaga i svest. O uspehu nedelje propagande sokolske štampe podneče društva (čete) župama izveštaje na dostavljenim im obrascima župskim upravama do 30 decembra 1936, a župski prosvetni odbori svoje izveštaje dostaviče Prosvet-nom odboru Saveza SKJ do 10 janu-ara 1937 godine. Zato — na posao! Prosvetni odbor Saveza SKJ, da bi upotpunio program propagande nedelje štampe održače preko radia tri predavanja o sokolskoj štampi, i to: 10, 17 i 20 decembra o. g. Zdravo! Prosvetni odbor Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Pretsednik: Dr. Vladimir Belajčič s. r. Izvestilac: Dr. Tihomir Protid s. r. Smučarska sezona je na vratima. U nekim našim jedinicama več je ot-počelo praktično smučanje. Kroz kratko vreme otpočeee se i sa prirediva-njem četnih, društvenih i župskih smučarskih utakmica. Kako pak »Poslovnik za smučarske ispite Saveza SKJ« propisuje da na saveznim i župskim smučarskim utakmicama mogu biti članovi vodstva — osim lekara samo brača i sestre koji imaju ispit smučar-skog sudije i kako se sve smučarske utakmice po četama, društvima i župama smeju obavljati samo po našim propisima, to se skreče pažnja brači i sestrama, da se osposobe u što ve-čem broju za smučarske sudije. U tu svrhu treba u sedištima svih večih dru-štava, a bez izuzetka u svim župskim sedištima, održati u toku meseca novembra i prvoj polovini decembra kratkotrajne tečajeve za smučarske sudije. Ispit za smučarskog sudiju je samo teorijski i po njemu kandidat treba da pokaže da poznaje: 1) Sokolsku ideologiju i organizaciji«, 2) organizaciju smučarstva u Sokolstvu, 3) smučarsku opremu i tehniku smučarstva, 4) smučarski takmičarski red. Kandidati sa župskim prednjačkim ispitom oslobodeni su ispita iz tačke prve. Do sada postoje dva izdanja »Smučarskog takmičarskog reda Saveza SKJ«, i to izdanje Jugoslovenske sokolske matice u Ljubljani (slovcnač-ki i srpsko-hrvatski tekst, Din 5.—) i izdanje Sokolske župe Beograd (srpsko-hrvatski tekst latinicom, Din3.—). U izdanju Sokolske župe Beograd navedena su i pitanja iz: takmičarskog reda, ideologije, organizacije smučarskih otseka i pitanja iz smučarske tehnike i opreme, tako da je kandidatu u mnogome ovim olakšano. Osim nave-denog u pomenutom izdanju nalazi se i »Poslovnik za ispite smučarskih su-dija« kao i reprodukcija sokolskog smučarskog znaka. Takmičarski red Saveza SKJ sa-stavljen je tako, da se u osnovi ni malo ne razlikuje od medunaroclnog takmičarskog reda a potpuno je isto-vetan sa takmičarskim redom COS. U svrhu što lakšeg i bržeg obav-ljanja ispita za smučarske sudije na-čelništvo Saveza SKJ imenovalo je tri ispitne komisije, i to u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Komisija če doči u svaku onu jc-dinicu gde se bude prijavilo za ispit najmanje 6 kandidata. Ukoliko bi broj kandidata za ispite bio manji od 6, za ove če se odrediti dan ispita u nadležnom sedištu komisije. >. U nadležnost beogradske komisije spadaju župe: Novi Sad, Pctrovgrad, Kragujevac, Niš, Skoplje, Užice, Cetinje, Mostar, Sarajevo i Tuzla. U nadležnost zagrebačke komisije spadaju: Zagreb, Sušak-Rijeka, Šibe-nik-Zadar, Split, Banja Luka, Osijek, Bjelovar, Karlovac i Varaždin. U nadležnost ljubljanske komisije spadaju: Ljubljana. Celje, Novo Mesto, Maribor i Kranj. Načelništvo Saveza SKJ jPo uspe&u naše soltolslce štampe meri se naša sokolska snaga i svest. Sokolska Petrova petletka v Sokolski župi Celje Širenfe i unapređenfe soUolsRe štampe, to fe ispun ja vanje solcolslce disšnosii. 0 petogodišnjem sokolskom radnom planu Svim bralskim župama, društvima i četama! Prema več datim uputstvima od strane Saveza i bratskih župa, imala je svaka bratska jedinica da izabere po-seban zadatak i posao koji če, pored najintenzivnijeg redovnog sokolskog rada, izvršiti u toku idučih pet godina do dana punoletstva našeg ljubljenog Mladoga Kralja Petra II. Savez veruje, da su sve bratske jedinice postu-pile prema datom nalogu, pa im ovim svima preporučuje sledeče: 1) Da na dan svečane proslave največeg sokolskog praznika — Prvog decembra — dana Ujedinjenja, svaka br, jedinica objavi na svečanom sku-pu pred celokupnim članstvom i gostima zadatak — posao, koj1! je iza-brala da ga izvrši u vremenu odrede-nog petogodišnjeg rada. 2) Da svaka jedinica pre toga najsavesnije i najozbiljnije proceni i pro-meri vefičinu preduzetog zadatka, pa da objavljuje i uzima u izvršenje samo takve zadatke i poslove, za koje je sigurna da če ih pouzdano moči u pot-punosti izvršiti samo svojom snagom i svojim sredstvoma do određenog roka. Na zboru prosvetarjev celjske sokolske župe dne 22. novembra t. 1. se jc govorilo med drugim tudi o sokolski Petrovi petletki, da edinice pogrešajo podrobne načrte o izvedbi in da mnogim namen Petrove petletke niti znan ni. O petletki se je pisalo v številkah 37. do 39. »Sokolskega glasnika«, v Župnem vestniku štev. 8 in 9, v »Sokolski prosveti« 7/8 in v posebni okrožnici župne uprave. Točno opredeljenega načrta ni bilo mogoče izdelati, ker so v edinicah naše župe potrebe različne in tudi prilike niso povsod enake. Na plenarni seji župne uprave dne 8. nov. se nam je na primer poročalo o pripravah bratskega sokolskega društva Brežice, ki je o Petrovi petletki že sklepalo. Društvo ima veliko letno telovadišče, kjer namerava zgraditi sokolski dom. Sklenilo jc, izdati obveznice, s katerimi bi sc članstvo pismeno zavezalo, da v dobi petletke prispeva mesečne izredne prispevke k gradnji sokolskega doma seveda po razmerju premoženja posameznika. Članstvo, ki bi ne zmoglo razen članarine še drugih izrednih prispevkov, bi se moralo na kakšen način oddolžiti z delom. Društvo izdeluje načrt, kako bi se kar najbolj notranje okrepilo posebno v smeri telesne vzgoje. Razmotrivajmo, kaj bi se dalo doseči s SP P, četudi bo znabiti večina bralcev v dvomu o izvedljivosti. V naši župi je 35 edinie, ki nimajo niti telovadnice niti letnega telovadišča in so brez vsake nepremičnine. Osem društev ima sicer kupljena zemljišča, ki jim služijo za letna telovadišča, nimajo pa telovadnice. V župi je tedaj izmed 62 včlanjenih edinic 43 brez lastnega krova ali dobri dve tretjini. Preden zberejo vse te edinice toliko sredstev, da bodo mogla postaviti telovadnice ali domove, bo treba mno-£o truda in poteklo bo dosti časa. Ako postavijo do leta 1941. lastne krove, primerne njihovim prilikam in moči, bodo nalogo Sokolske Petrove petletke sijajno izvršile. Nekateri že obstoječi domovi tičijo v dolgovih, tako da bodo morali lastniki delo potrojiti, da se znebijo bremen, ki so dosedaj ovirale napredek. V osnutek pravilnika za javne nastope se je nameravalo vnesti določbe,