KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 37 (2) INDUSTRLSKE SVOIINE IZDAN 1 AVGUSTA 1937. PATENTNI SPIS BR. 15477 Stejić ing. Djordje, Beograd, Jugoslavija. Uredjenje za pritvrdjivanje prečica na sluhove ili za medjusobno vezivanje dvaju bilo kakvih poluga, štapova, katarki ili t. si. Prijava od 13 avgusta 1934. Važi od 1 juna 1935. U građevinskoj tehnici a naročito u građenju vazdušnih linija za telegraf i telefon dosada su se za pritvrđivanje vodoravnih prečica na uspravne stubove upotrebljavale konstrukcije od izvedene potpuno od krutih sastavnih delova n. pr. ob-ručevi od pljosnatog gvožđa, pored ostalih sastavnih delova, koji su takođe bili kruti. Ako su se prečice pritvrđivale na stubove od prirodno okruglog drveta, koje je često imalo nepravilan poprečan presek i čiji se prčnik nije mogao uvek u napred tačno odrediti i u napred predvideti, to je usled toga dolazilo do teškoća, jer se gvozdeni obruč tada morao gotovo uvek prilagođavati veličini poprečnog preseka stuba, ako se nije htelo pristupati obratnom vrlo štetnom postupku, da se drvo prilagodi gvozdenom obruču t. j. da se drvo odgovarajući dimenzijama gvozdenog obruča zaseče. Ovaj je postupak bio veoma štetan jer se morala ot-seći kora drveta i najotporniji spoljašnji slojevi drveta, koji su pored ostaloga bili još i impregnisani, usled čega se kod pojedinih eksploatacionih uprava zasecanje i zabranjuje sa manje ili više uspeha. Ako drvo ne zasecamo moramo imati pri ruci na terenu više vrsti obručeva, što opet znači teškoću, jer se obručevi često moraju upotrebljavati na udaljenosti od 30 do 40 km od magacina. Pored navedenoga u ranijem stubovi su često nepravilnog preseka, pa mogu biti sastavljeni i od više stabala. Tada je primena obručeva čak šta više u opšte nemoguća, nego se mora pristupati bušenju stubova odn. pojedinih stabala, da bi se prečice mogle odgovarajućim spojnim sret-stvima na njih pritvrditi. Svi ovde nabrojeni nedostatci uklanjaju se na veoma prost način predmetom pronalaska, koji se odnosi kao što će se to videti, na uređaj za pritvrđivanje prečica na stubove ili za međusobno vezivanje dvaju bilo kakvih poluga i t. si. pomoću savitljivih materijala kao što su to čelična užeta, obična žica, pri čemu se upotrebljavaju još i odgovarajući utežući navrtnji, zavrtnji, zglavci ili drugi kakvi mašinski elementi, koji jedanput pritegnuti više ne popuštaju. Navedeni materijal dakle odo-leva atmosferskim uticajima pa donekle čak i požaru, dok se spomenutim mašins-kim elemetima može taj savitljivi i svakom obliku bez ikakvih priprema prilagodljivi materijal pritegnuti sa silom od nekoliko stotina pa nekoliko hiljada kilograma, što se dosadanjim kombinacijama nije moglo postići. Bitnost pronalaska sastoji se u tome, što prečica, koju treba da pritvrdimo na stub zajedno sa stubom bivaju obuhvaćeni žicom, čeličnim užetom i t. si. tako, da to uže jednim krajem, koji se snabdeva omčom namaknemo sa jedne strane prečice, pa obuhvatamo stub i zatim drugi kraj istoga užeta namičemo na drugi kraj odn. sa druge strane prečice, pri čemu predviđamo utežući navrtanj, koji jednim krajem drži pomenuto uže a drugim prolazi kroz prečicu tako, da se navrtanjem i zatezanjem navrtnja vrši utezanje i zatezanje užeta, koje zamenjuje u svakom pogledu gvozdene karike, odn. obručeve od plošteg gvožđa. U smislu pronalaska uže može biti Din. 15.— sa oba kraja snabdeveno omčama, koje se namiču na prečice. Na priloženom je nacrtu primera radi pretstavljeno nekoliko oblika izvođenja predmeta pronalaska. Sl. 1, 2 i 3 pretstavljaju prvi oblik izvođenja i to sl. 1 je delimičan presek po 1-1 na si. 3 i izgled spreda na si. 3, si. 2 je ogledalski izgled zadnje strane si. 3, koja pretstavlja izgled ozgo na sl. 1, pri čemu je stub horizontalno presečen. SI. 4, 5 i 6 pokazuju drugi oblik izvođenja, gde je si. 4 prednji izgled sa deli-mičnim presekom po Il-II na si. 6, si. 5 je ogledalski izgled u odnosu na si. 6 a si. 6 je izgled ozgo na si. 4, pri čemu je stub horizontalno presečen. SI. 7 i 8 pokazuju treći primer izvođenja, gde je si. 7 prednji izgled, si. 8 pretstavlja izgled ozgo si. 7 pri čemu je stub horizontalno presečen. SI. 9, 10 i 11 pokazuju četvrti oblik izvođenja, gde si. 10 pokazuje izgled spreda si. 11 i delimični presek po 1II-III na si. 11, si. 9 je ogledalski izgled i delimičan presek po IV-IV na si. 11, koja pokazuje izgled ozgo si. 9 delimičan presek po IV-IV na si. 11, koja pokazuje izgled ozgo si. 9 i delimičan presek po V-V na si. 9. SI. 12 i 13 pokazuju peti oblik izvođenja, gde si. 12 pretstavlja prednji izgled i delimični presek po VI-VI na si. 13, koja pretstavlja izgled ozgo i delimičan presek po Vll-Vil na si. 12. SI. 1, 2 i 3 pretstavljaju jedan od najjednostavnijih oblika izvođenja uređaja, kod koga omča prolazi kroz prsten zavr-tnja 5 a druga obuhvata samu prečnicu 2. U najvećem delu slučajeva ova konstrukcija zadovoljava. Ako bi se uže 3 imalo zategnuti izvanredno velikom silom, onda treba na uže, tamo gde naleže na drveni stub, spiralno namotati pocinkovanu traku od mekanog gvožđa, da se uže ne bi zarilo u drvo, a na ono mesto, gde uže naleže na gvozdenu prečnicu, namotaćemo onu tanku gvozdenu pocinkovanu žicu, koju smo upotrebili za pravljenje omče. SI. 4, 5, 6 pokazuju drugi oblik izvođenja uređaja, kod koga se stub 1 obuhvata dvostrukim užetom 3 i tada omča nije potrebna, nego je samo potrebno, da se krajevi užeta odmerene dužine jedan sa drugim vežu ili prepliću. Na jednoj se strani prečnica 2 priteže zavrtnjem a na drugoj se prosto obuhvata. Slike 7,8 pokazuju treći oblik izvođenja uređaja prema pronalasku, kod koga se upotrebljavaju obične žice 3 na mesto užeta za pritvrđivanje prečnica 2 na stub 1, pomoću dva zavrtnja sa kukama 6. Mes- to sa dva čvora može se dobiti isti rezultat i sa jednim čvorom, ako dva kraja odmerene žice spojimo. Slike 9, 10, 11 pokazuju četvrti oblik izvođenja uređaja prema pronalasku, kod koga se pokazuje način, kako da pritvrdi-mo prečicu 2 na stub 1 a da ne vezujemo uže 3 i time prištedimo vremena. U ovom slučaju vezujemo dva kraja užeta jedan za drugi stegom 4 a smo uže se priteže drugom stegom 4. U svima ovim slučajevima uže i žica primenjuju se prvo ručnom snagom, posle toga se prečnica naravna u njen željeni položaj, pa se zatim steže zavrtnjima do one mere, koju opterećenje zahteva. SI. 12 i 13 pokazuju peti oblik izvođenja uređaja prema pronalasku, kod koga se može dve, tri ili više prečnica pritvrditi na jedan prost ili od više stabala kombino-van stub jednim jedinim užetom 3 i jednim jedinim zavrtnjem 10, koji se preko naslona 15 odupire o samu prečicu. Između prečica 2 raspoređuju se po dva klina 8 sa obe strane stuba, oko kojih se uže 3 previja tako da obilazeći klinove 8 omotava i prečice 2, pri čemu su krajevi užeta (3) vezani čvorom ili stegom odn. spojkom za uže posle čega se zatezanje vrši navrtanjem navrtke 40 na zavrtan] 10, koji se kao što je to napred rečeno oslanja na prečicu 2. Ovim načinom mogu se dve ili više poluga od kakvog bilo materijala, preseka i dimenzija pritvrditi jedna na drugu i to silom kakva može da odole svakom opterećenju skoro bez ograničenja, no svakako može da zadovolji sve slučaje iz prakse, a da se sam stub, krovna - mosna konstrukcija i t. d. m' jedan put ne buši. ] Patentni zahtevi: 1. ) Uređaj za pritvrđivanje prečnica na stubove ili za međusobno vezivanje dvaju bilo kakvih poluga, štapova, katarki ili t. si. naznačen time, što se sastoji od savitljivog materijala u vidu žice, žičanog užeta, tkanine-od odgovarajućih žica ili pletene trake, koja se na jednoj strani stuba (1) pomoću omče ili obuhvatanja zakači o prečnicu (2) pa se potom na drugom kraju vrši zatezanje užeta (3) pomoću predviđenog navrtnja (6), pri čemu je uže (3) pri-tvrđeno za zavrtanj (5) koji prolazi kroz prečnicu (2) (sl. 1, 2, 3). 2. ) Uređaj za pritvrđivanje prečnica po zahtevu 1, naznačen time, što je uže (3) prebačeno preko prečnice (2), zatim je jedan kraj provučen kroz prsten (ušicu) na zavrtnju (5), pa je potom uže vraćeno prvom kraju, gde se dva kraja spajaju čvorom (4). (si. 4, 5, 6). 3. ) Uređaj za pritvrđivanje prečnica po zahtevima 1 i 2, naznačeno time, što su uže, žica ili drugo tome slično namotani jednostruko ili višestruko oko stuba (lj i kukastih zavrtanja (6), koji prolaze kroz prečnice (2). (si. 7, 8.) 4. ) Uređaj za pritvrđivanje prečnica po zahtevima 1 do 3 za običan ili dvostruki stub, naznačen time, što je uže (3) provučeno kroz stege za uže (4) u cilju priteza-nja užeta po valovitoj liniji i to preko prečnice (2). (si. 9, 10, 11). 5.) Uređaj za pritvrđivanje sa više prečnica (2) na običnom ili višestrukom stubu (1) naznačen time što se klinovi (8) postavljaju između prečica (2) tako, da uže (3) obilazeći oko njih omotava i prečice (2) pri čemu su krajevi užeta (3) međusobno vezani čvorom ili stegom posle čega se zatezanje vrši navrtnjem (40) zavrtnja (10), koji prolazi kroz naslon (15) pri čemu se naslon (15) oslanja na prečicu (2). Ađ pat. br. 13477 / ' ' ■ . . , ■ ■ '