Postai »•»se?«’ Tj«° ,, J " „ -I B "B i>' B B uod. VI. Broj 26. Sa slučajem biskupa Fogara počeo je konac slavenskog svećenstva u Julijskoj Krajini. »Slovansky P r eh l e d«. Prag U Zagrebu, 6. jula 1934. Pojedini broj stoji 1.50 dinara Fašisti će u najskorije vrijeme i u sadnju seosku iupu namjestiti talijanske svećenike. »Slovansky P r e h l e d*, Prag GLASUO SAVEZA JUGOStOVENSKlH EMIGRANATA U JULIJSKE KRAJINE IGRA S JUŽNIM TIROLOM U zadnjem broju smo pisali o koncesijama koje su date na školskom polju Nijemcima u Južnom Tirolu. Kako se sa te koncesije doznalo iza sastanka Mussolini-Hitler u Strà, to je odmah sva štampa pripisivala taj uspjeh Hitleru. Tako je pariški »Temps« pisao 21 o. mj. o tome i pripisao je laj preokret u talijanskoj politici prema Nijemcima konferenciji u Veneciji. Medjutim 27 juna službena agencija austrijske vlade »Korbiro« to oprovrgava slijedećim saopćenjem: »Talijanska vlada je nedavno odobrila uvodjenje privatne nastave njemačkog jezika za stanovnike njemačke narodnosti u oblasti Alto Adige. Ovu odluku talijanske vlade, koju sd gledišta njemačkih kulturnih interesa treba pozdraviti, pretstavljaju neki strani listovi kao rezultat nedavnog sastanka Mussolinija s njemačkim državnim kancelarom g. Hitlerom Nasuprot tome konsta-tuje se na osnovu službenih saopćenja, da je za taj postupak molio g. Mussolinija austrijski kancelar dr. Dollfuss prilikom prošlogodišnjeg sastanka u Riccloneu i da je g. Mussolini tada obećao dru Dollfussu, da će usvojiti tu molbu. Treba pozdraviti činjenicu, da je odnos neposrednog ličnog prijateljstva, koji vlada izmedju talijanskog ministra pretsjednika i austrijskog kancelara omogućio ovaj postupak«. To potvrdjuje slijedećeg dana i »Giornale d’Italia«, koji je službeni Mussolinijev list za vanjsku politiku, ovom noticom: »Saopćenje službene austrijske agencije je tačno. U mogućnosti smo da izvjestimo kako na sastanku u Strà i u Veneciji nije bilo govora, ma ni indirektno, o tom pitanju«. Da je to Dollfussova zasluga vidi se i iz »Sildtirolera« od 1 jula koji donaša tekst te uredbe o njemačkim školama potpisane 30 maja u Trentu od pokrajinskog nadzornika Moline, t. j. desetak dana prije sastanka Hitler-Mussolini, a i engleski »Morning Post« to potvrdjuje. Time je bilo riješeno pitanje čija je zasluga da je Mussolini dao tu koncesiju Ni-jemcima u Južnom Tirolu, à po Um službenim kominikejima i po velikom publicitetu tih saopćenja u Austriji i u Italiji, vidi se da je i Italiji i Austriji mnogo stalo do toga da se zna kako je to Dollfussov i austrijski uspjeh. U evropskoj štampi je to pročišćavanje opaženo i dat mu je jedan logičan komentar. Tako na pr. »Temps« od 29 juna piše izmedju ostaloga: »Iz toga' se mora povući neke interesantne zaključke. U prvom redu to prijateljstvo izmedju Dollfussa i Mussolinija učvršćuje kancelarov položaj, a s druge strane taj fa-kat će izazvati zahvalnost Nijemaca iz Južnog Tirola Dollfusu i Austriji, pa budući da nije Hitler taj koji je isposlovao te koncesije, to će propaganda hitlerovaca time o-slabiti. Osim toga Italija Ume pokazuje da ona voli u Južnom Tirolu gledati jednu austrijsku nacionalnu svijest, nego hitlerovsku, koja za Italiju znači »Gross Deutsch-land«. Ujedno to znači da su lažni oni glasovi koji su se bih pronijeli da je Italija napustila Austriju za volju Hitleru. Talijanska potvrda službenog austrijskog komi-nikeja svjedoči o uskoj suradnji izmedju Rima i Beča«. Jednom rječju: strah da se pred talijanskim graničarima na Bremneru jednog dana pojave Hitlerove mrke košulje. S druge strane, poznavajući talijansku politiku »svetog egoizma«, a naročito ona] fašistički do kulminacije razvijeni princip iskorištavanja slabijeg i ucjenjivanja, moramo iza toga tražiti i protuuslugu sa strane Austrije. Iz jedne, na prvi pogled beznačajne stvari, dade se zaključiti cijenu koju I® Dollfuss platio. U »Neues Wiener Tage-blattu« od 26 juna kao i u izjavi »Korbi-rou«, po prvi put se upotrebljava naziv *Alto Adige« mjesto dosadašnjega »Sild Tirol«. (To je naročito opazila'i potcrla-la talijanska štampa). To znači da se Austrija službeno dezinteresirana za daljnju sudbinu Južnog Tirola i priznala sadašnje stanje. Prema tome su Nijemci Južnog Ti-rola i ovo(j puta služili samo kao sredstvo političkih kombinacija i Dollfussovih i Mussolinijevih. »N ene Fr eie Pr et se« od 27 jula ide dalje i priznaje da je taj Mussolinijev ustupak posljedica rimskih pregovora, te su prema tome Tirolci iskorišteni i u talijanskoj političkoj kombinaciji sa Podunavljem.. Rekapitulacija svega toga bi glasila: Dollfuss je pred njemačkim masama izišao kao branič Nijemaca u Južnom Tirolu i time učvrstio svoj poljuljani položaj. Osim toga je Njemačkoj dokazao do v obrani Austrije od »Anschlussa« ima iza sebe Mussolinija. Mussolini je postigao da se Austrija odreče svih aspiracija na Južni Tirol, pri-vezao ju je jače uz Italiju i misli da je u Južnom Tirolu uništio težnju za sjedinjenje s Njemačkom. Tirolci su u svemu tome bili samo figura na Šahovskoj ploči. Radi svega toga mislimo da T i-volci neće i m a t i o d to ga koristi. Kada ne bi. poznavali, mentalitet fašizma morali bi i te mrvice ipak pozdraviti kao uvod u bolji postupak s,. manjinama u Italiji. Ali ovaj zadnji decenij brutalne asimilacije u Tirolu i Julijskoj Krajini ne daje nade na ikakav preokret u tom pravcu. Osim toga poznata nam je ona Mussolinijeva izjava data lanjske godine Emilu Ludwigu u kojoj Duce kaže da neće imati mira dok ne zatre i zadnji trag njemačkog jezika u Južnom Tirolu. Uz to se sjećamo i onih dodatnih Gentilijevih satova 1923 u Julijskoj Krajini, pa nam sve to ulijeva nepovjerenje. A i kada bi Talijani imali čiste namjere, što je isključeno, i onda bi uspjeh bio sumnjiv. Jer osiromašeni narod Južnog Tirola, koji ne bi mogao ni smio primati pomoči iz vana, ne bi bio u stanju da uzdržava te privatne škole. Iz svega toga*se dade zaključiti da će napaćeni narod Južnog Tirola doživjeti još jedno gorko razočaranje, a Italija i Austrija će dočekati baš obratno od onoga što očekuju. Jer »tr g ov a nj e sa najsvetijim ljudskim pravima u polit i č-k im spekulacijam a«, kao što taj slučaj nazivlje antifašistički list »Giustizia e Libertà«, ne mož « donijeti dobra ni jednoj, ni drugoj ni trećoj strani. Aplarciranje . . . KRVAVI SUKOB NAŠIH I TALIJANSKIH RADNIKA U VEPRINCU UAJPŠENO JE 16 NAŠIH LJUDI — IMA MRTVIH, A RANJENIH IMA MNOGO . Veprinac, jula 1934. — Veliki se je dogodjaj desio pred par dana u našem selu, tako da je cijela naša okolica sva u neopisivom uzbudjenju. Kod nas se je u zadnje vrijeme počela graditi nova cesta, koja bi išla iz Opatije preko našeg sela do na vrh Učke. Na ovom radu zaposleni su većim dijelom radnici doseljeni iz južnih krajeva Italije, a .od. ,naših radnika rijetko su kojega primili na posao. Mnogo je naših radnika molilo, da ih se primi na rad, ali ostali su bez uspjeha. A da ironija bude veća nekoji od ovih doseljenih radnika počeli su se nama i onim našim radnicima, koji su- ipak radili, rugati i nazivati ih najpogrdnijim riječima, što smo mi mirno morali slušati i podnašati. Ali dne 26 juna u subotu navečer kada smo bili kod plaće, njihovo bahato izrugavanje s nama doseglo je svoj vrhunac. Dogodilo se da je jedan Talijan jednog našeg radnika po- Krvavi sukob u Veprincu bio je naručen od fašističkih vlasti čeo tući. Ovo je bio povod. Nastala je velika tučnjava medju nama i ovim dotepencima, u kojoj je ostao jedan domaći radnik mrtav a dva teško ranjena. Odmah su otpremljeni u riječku bolnicu. Ima i mnogo lakše ranjenih i sa jedne i sa druge strane. Interesantno je da od dotepenaca nijedan nije zbog ove tučnjave uhapšen, premda su potpunoma oni krivi, dočim naših je radnika uhapšeno njih šesnaest, a za mnoge od njih bi mogli mirne duše reći, da su potpunoma nevini, jer nisu ni blizu ove tučnjave bili. Ali pošto su naši i čisti Jugosloveni strpani su bili u policijski auto i odvedeni u riječki zatvor, gdje će odležati Bog zna do kada. Žalosno je to, da do krvi dolazi u sukobima medju radnicima, medju onima, koji su na koncu od istog nasilnika iskorištavani. Ali mi sumnjamo, da su oni koji su huškali i izazivali bili obični fašistički provokatori. Veprinac, jula 1934. — Dogodjaj kojega smo opisali u ranijem dopisu, koji se je desio u našem selu želimo da malo rasvijetlimo. Koliko smo mogli doznati, i to sa pouzdane strane, sukob koji se je desio sa našim radnicima, i talijanskim radnicima bio je direktno naručen od samih fašističkih vlasti, i to zato da bi se lakše naš narod i naš radnik estranio sa posla, jer nas na lijep način tobože ne mogu otpremiti, budući da je blizu granica. Talijnr>,s’.r.i .,i je radnicima bilo naručeno da nastoje da dodju sa našim radnicima u konflikt, nazivajući naše radnike magarcima^ i divljacima itd. Najviše ih je ljutilo što su se naši radnici medjusobno, a i u svim drugim prilikama služili svo- jim hrvatskim jezikom. Za sve napadaje na nas od strane talijanskih radnika bili su oni nahuškani od vlasti da izazovu sa nama incident. Mi doduše toliko ne zamjeravamo ovom siromašnom talijanskom radniku, jer znamo da je zaslijepljen fašistov-skim strahom, nego zamjeravamo službenim fašističkim krugovima, koji u svijet bacaju nekakovu »miroljubivost«, i koji se hvale i diče sa rimskom kulturom, cfbk su u stvari veći divljaci nego oni u afričkim prašumama. Držimo i potpunoma smo uvjereni, da će za sve ove zločine koje moramo da snašamo, ta fašistička neman jedanput odgovarati pred jednim strašnim sudom, koji je neminovan. (Graničar). Ima i nekoliko naših mrtvih Rijeka, 27 juna 1934. — Jučer se kod Veprinca dogodio strašni dogadjaj, koji je zahtijevao opet žrtve. Na cesti, koja se gradi povrh sela Poljane kraj Špadići, a koja vodi kroz veprinačku šumu preko Ćićarije na cestu Trst—Rijeka, rade talijanski radnici. Uz ove talijanske radnike uposleno je i nešto malo naših ljudi. Ovi su naši radnici stal-np zapostavljani. Kad je na pr. kišovito vrijeme, za njih nema posla, ali za Talijane ima. Tako se dogodilo i tragičnog dana 26 o. mj. Naši su se ljudi vrlo uljudno pritužili radi te nepravde »capu« ovih radova nekom Furlanu i molili ga, da i njih uposli kao druge, jer da nemaju od čega živjeti. Ova je pristojna molba naših ljudi izazvala tog Furlana. Počeo ih vrijedjati nazivajući ih svakakvim pogrdnim nazivima. Naši ponosni Veprinčani su počeli na to re- agirati.^ Nastala je oštra tučnjava izmedju naših i Talijana, u kojoj su dvojica naših stradala životom. Sinu Mate Fiamma je rasparan trbuh. Mrtvih ima više, a mnogi su drugi teže ili lakše ranjeni i otpremljeni u bolnicu. Na lice mjesta su došli karabinjeri iz Voloskog, Matulja i Lovrana. Hapsili su redom samo naše ljude. Ubojicu, koji je usmrtio bodežom dva naša čovjeka nisu htjeli hapsiti. To su učinili tek na energični zahtjev sudbenih vlasti. U čitavoj okolici napravile su vlasti hajku na naše ljude i mnoge pozatvarali. U četvrtak 28 o. mj. pokopani su naši poginuli na groblju u Voloskom. Sprovod je obavljen potajno, tako da mu nisu ni roditelji poginulih prisustvovali. Potanje informacije javit ćemo naknadno. (c). BRATA DIDIČ IN FORTIČ IZPUŠČEN! IZ ZAPOROV Trgovec in posestnik Fortič Ljubljana. 3 julija 1934. (A g 1 s). Poročali smo o nenadnih aretacijah ki so se Izvršile dne 22 pr. m. v Idriji. Aretiranci so bili takoj odveden; v goriške zapore, kjer so bili temljito zasliševanj in od koder sta se že vrnila brata Didič in trgovec in veleposestnik Ivan Fortič. Ivan Fortič. ki je jugoslovanski državljan, ie pod stalnim policijskim nadzorstvom in mora v roku110 dni zapustiti Italijansko ozenjije. Podrobnejših vesti še nimamo. Iz vsega je razvidno, da so se aretacije izvršile samo zato, da so fašistični obiastveniki spet lahko vprizorili mora v 10 dneh iz Italije gonjo proti našim ljudem, ki pa ro popolnoma nedolžni. Obenem pa se hočejo na ta način otresti neljubih jim osebnosti in prič njihovih dejanj. Fortič ki je šp pred kakšnim letom bil lastnik idrijske elevtrarne in je mora' zaradi pritiska od vseh strani elektrarno prodati, je v Idriji In daleč naokoli znana osebnost. Težko si je predstavljati, kako bo uredil v roku 10 dni svoje obsežne poslovne in družinske zadeve. Fašistični bič pa se nič ne ozira. Pada vsevprek, samo da uničuje naše gospodarstvo in onemogoča obstoj našemu človeku. Čotara su strašili revolverom i zato je skočio kroz prozor kvesture . Trst, juna 1934. - Kako je već bilo javljeno u »Istri« i »Slovencu« našem pokojnom Mariju Ćotaru nije poslao ni- rodbfne br/Qjav. da dodje u Trst. Učinila je to tršćanska fašistička kve-stura. Agenti kvesture su ga u Trstu dočekah na kolodvoru. Tu su ga uhapsili i odveli na kvesturu, gdje su ga mu-cih i preslušavali. Kad su ga počeli strašiti, da ce ga ubiti, uperivši mu revolver u prsa, trgnuo se i bacio kroz prozor, a nije isključeno, da su ga sami agenti kvesture bacili. Da su ga strašili revolverom doznaje se iz redova tršćanskih agenata (c). Kako so oplenili župnišče v Števerjanu Gorica julia 1934. (A g i s.) _ Šte-verjanski župnik je gospod Sedjj, nečak pokojnega goriškega nadškofa. Že s tem si je nakopal jezo goriških fašistov, ' ki ga preganjajo že celo vrsto let. Zadnji čin proti župniku je pa organiziral kojščanski podestat Baiardi Zbral je svoje pajdaše, ;ki so v tej stroki silno izvežbani in so preteklega marca župnika na neverjeten diviaški način popolnoma izropali. Najprej so grdo pomazali vse prostore, nato pa so odnesli vse, kar se je dalo in kar je bilo le količkaj vredno. Župnik je ostal skoroda brez oble-ke. uvedli so, kot je pač navada, preiska-vo, dobili pa niso nikogar, ker nobeden domačin m imel smele, da bi ga lahko po krivem obdolžili tatvine in ga aretirali. Kako vse šikanirajo naše ljudi v Gorici Ljubljana, julija 1934 (Agis). — Neki trgovec, ki se je vrnil iz Gorice nam je pripovedoval: »V trgovskih zadevah sem se vstavil .dnl v .G,°51C1- v oči mi je padlo že te*0} y začetku marsikaj, kar se mi je zdelo čudno. Ko sem sedel v neki znani kavarni me je presenetila nenadna po-^ se vstavljali pri ne-ln zahtevali od ljudi, hf ^ptloairajo. Gostje so jim, kot da PriPravljeni, takoj s pre-nasmeskom ponudili svoje legi-e' 'so. fašisti oblastno že ne-Prodah Po kavarni so zginili. Moj trgovski tovariš — Italijan, katere-ga sem vprašal kaj to pomeni, mi je povedal, da .so ljudje, od katerih so zahtevali legitimacije sami Slovenci in da se to^ ponavlja tudi po parkrat na teden, četudi že vse predobro poznajo. Na ta način iščejo prilike, da bi jih dobili brez legitimacije in bi jim tako naprtili marsikako neprijetnost. Vendar pa ie rekel še, šb se Slovenci na to že tako navadili, da večkrat takoj, ko pridejo v kavarno polože identitetno karto za vsak slučaj takoj na mizo. SPET DVA NAŠA ČLOVEKA POD POLICIJSKIA1 NADZORSTVOM Idrija, julija 1934. (Agis) Ni je več vasi pr; nas. da ne bi imela kakšnega va-SLjIla r V preiskovalnem zaporu, ali pa pod policijskim nadzorstvom. V Črnem vrhu ko s? edvedii Župnika Kavčiča, že arsikaj zgodilo. Pred dnevi se je raz-snla vest. d? je krojač Pivk. doma iz „Pri črnemu vrhu. ki se le moral zaanje case večkrat zagovarjati pred oblastveni zaradi raznih sumničenj, postavljen pod policijsko nadzorstvo. Istočasno je donu policijsko nadzorstvo tudi Janez HI adir i k, oče gostilničarja v črnem vrhu. TOLMINSKO UČITELJIŠČE li. julija t. I. se zberejo tovariši s tolminskega učiteljišča v Ljubljani in se nato udeležijo korporativno emigrantskega tabo-, __ 0 ra v Grosupljem, S tem mislijo učUeljiščni- " P n" n ki praznovati desetletnico mature. Zberejo]1?™™™ Preživlja ta kraj, kot vsi indu-kot politični begunci daleč od svojih do- "a večjo krizo in v tovarnah vlada mo v in od svoje zemlje. To ni /e mlado ^ 1 h i 0ivl iU Y *ekstllnl.h tovarnah, ***■ '■ d“ “ St •VStSS vee fastniko" &%gVZ£f%Sl$ Katastrofalna situacija Brunerjevih tovarn v Podgori Podgora zastonj čaka boljših časov P o d g o r a, j’ulij'a 1934. (A g i s ) — Podgora je bila nekdaj eno naših največjih industrijskih krajev. Zlasti so povzdigovale njen pomen velike Brunnerjeve tovarne. podjetja na nekdanji višini in ga rešiti pred propastjo. V letih najboljše konjunkture (1923-24) je tovarna zaposlila do 10.000 ljudi. Bili so tu zaposleni ne le domačini, ampak tudi mnogi iz Vipavske doline, Brd, Krasa, zlasti pa iz Furlanije in to posebno po vojni. V zadnjem času pa se je priselilo mnogo delavcev iz Italije. Danes je v tovarni zaposlenih morda še kak tisoč delavcev in delavk, ki praznujejo večji del tedna in se v delu izmenjavajo. Dela kvečjemu vsak dva do tri dni v tednu, z naj-skromnejšim zaslužkom, ki navadno ne znaša za dni več kot 60 lir. Med zaposlenimi, ki so večinoma Italijani in Furlani,- je le malo domačinov. Nekaj de’avcev je tako srečnih, da lahko delajo tudi po cel teden s in globlji življenjski pomen S~slovenskim učiteljiščem je umrla zadnja slovenska srednja šola pod Italijo. Italijanske oblasti so se zavedale, da to ni bilo le kulturno središče slovenske mladine, toda je postala pred vsem šola narodne vzgoje in požrtvo-vanja po zaslugi najboljših i najidealnejših dijakov. Njim je stopil v ospredje narod, zasužnjen in ponižani narod, in se jih je oprijel z ono silo in navdušenjem, ki sta lastni samo mladini, ki ustvarja iz sebe in iz svojega življenja neomajano vero in zaupanje v domovino. Prebirali smo Mazzinijeva dela s hrepenenjem slovenske duše, ki se hoče žrtvovati za svoj rod. Zrli smo v svoje vzgojno poslanstvo z idealom narodnih delavcev. Zbirali smo v bralna in dramska društva vso mladino bližnjih in daljnih vasi. Kmečki fantje in dekleta so se odzvali z velikim navdušenjem ter se oprijeli narodnega, in kulturnega dela. Veselice,'ki pa niso bile veseljaške plesne zabave, ampak lepe dramske in pevske prireditve so se vrstile druga za drugo in vabile mladino iz daljnih vasi. Dijaki sami so bili udruženi v edinem skupnem dijaškem društvu in so izdajali svoj dijaški list V tem listu je poleg mehke slabotne erotike najnaznačilnejše trdo pritajeno pritoževanje mladine, ki čuti sovražne -vezi na rokah in dušah. Tu pa tam se zaiskri sveta misel osvete, toda to je le trenuten junaški vzklik, ki pa se koj potopi še globlje v lemo. List, ki je bil namenjen pred vsem dijakom, ie imel kratko življenje. Zatrle so ga razmirice in oblasti. Za. svojega duhovnega zaščitnika si je dijaško društvo izvolilo mehko lirično dušo Simona Gregorčiča in je na njegovem grobu obljubilo narodu zvestobo. Lepi dnevi življenja naše mladosti so pogaženi in vrženi v temo še večjega robstva Roka nasil- tnnu du^rtS? -ni Pjlza.nesla tn.dIi I na mu je jedna koncesija, kakovu do italiiansi-ran e 7ei- 3 VS0 Sla\n^eea niiedan raspop nije dobio, i to ^ nastl~ sve za njegove fašističke zasluge. Po to- s/ra«; illli lf z , *n ehe~"h me je postao on glasovit. Sad se medju tiri - ° ’T(a° Zoc?: Neia~ tim proslavio ovim pronevjerenjima. tem so ostali m se potuhnili, delali so da-1 lje in vstrajali kljub vsem nevarnostim in],. Arić je naime bio postavljen kao ne-preganjanjem. Ti so ■ čutili globokeje svojo k,in\ komesarom u tvornici od strane navodno dolžnost in so itinašlco izpostavili. ! 3® imao da posreduj© kod ku- svoje mlado življenje. poprodaje akcija tvornice izmeđju tali- janske vlade i bivših nosilaca akcija, celo in neokrnjeno plačo. Ti pa so si in si morajo pridobivati posebnih zaslug za fašistično organizacijo, ki obstojajo zlasti v tem, da denunciralo tovariše. V večjih azilih, ki jih je dal zgraditi Brunner za delavke, je danes nastanjeno vojaštvo, tako da so ti spremenjeni kratkomalo v kasarne. Po znanem dekretu Mussolinija je prepovedano zapirati kakršneko obrate, tudi take, ki so pasivni, ampak morajo napovedati konkurz. V zadnjem času krožijo zato govorice, da ie prišla tekstilna tovarna v državno upravo, mesto, da bi se izvedel konkurz. Sklepajo zlasti iz tega, ker je tovarna dobila večja naročila za vojsko in se je obrat malenkostno zboljšal. To zboljšanje pa je bilo tako neznatno, da se danes, ko že tudi tega ni več o tem niti ne splača govoriti. Armada brezposlenih, ki je prizadeta radi neobratovanja podgorskih tovarn, s strahom zre v bodočnost in brez upa pričakuje rešitve. Ni čuda, da tak položaj ustvarja med delavstvom in mđd vsemi prizadetimi največje nerazpoloženje napram fašizmu, ki ga brez dvoma lahko smatramo kot edinega krivca in povzročitelja vsega tega zla. EPILOG FAŠISTIČNE BAHAVOSTI Senzacionalna korupcionistička afera na Rijeci Milijunska pronevjerenoj a u riječkoj tvornici torpeda Rijeka, jula 1934. — u posljednjem broju «Istra« je donijela vijest o pronevjeren ju u riječkoj tvornici torpeda, kojima qe u centru advokat Arich peda, kojima je u centru advokat Arich, poznati riječki fašistički kapurijon. Arić je famozan po mnogočem, a naročito po tome, što je još do pred nekoliko godina bio svećenik. Zaljubio se i raspopio se te se htio oženiti. Ali kao raspop nije se mogao vjenčati u crkvi. Kako je pak bio oduševljeni i borbeni fašista, koji je zaslužan za Mussolinija, fašistička vlada se je zauzela u Vatikanu za njega i on je napokon dobio dozvolu, da se vjenča u crkvi, to znači dana mu je jedna koncesija, kakovu do svoje mlado življenje. Mi smo vršili le svojo dolžnost v narodnem delu in sl tega ne štejemo v nikako^ zaslugo; le želeli bi danes, da jo molče vršimo dalje in da se zavedamo svoje svete prisege na grobu našega velikega pesnika in preroka. Vslrajnost v delu in v požrlvo-vanju je danes potrebnejša, ker smo zgubili svoj dom in svojo zemljo. Mladostno navdušenje do narodnega dela ne sme tudi zdaj pojemati v našem življenju, ampak more še naraščati v samozavesti, da naši bratje trpijo še hujša preganjanja in da se nad našim revnim ljudstvom brezobzirno po-končnje narodno dostojanstvo in obstanek. Mi nismo več združeni, nismo več edini v borbi in načelih, življenje nas je razmetalo po zakotnih vaseh in mestih, zato je pa toliko bolj potrebno, da si odločno ustvarjamo svoj življenjski smoter narodnega dela in da ga neustrašeno izpričujemo svojim jugoslovanskim bratom, in sestram. Čemu smo se tukaj zbrali? Ne da obujamo domotožje in osebne spomine iz onega časa, ampak, da obnovimo v dušah svele besede naše prisege in da ž njo v duši okrepimo svoja srca in jih posvetimo domovini in svojim izgubljenim bratom. Močni značaji naj tudi danes stopijo v ospredje, naj sežejo globoko v naše življenje in naj izkujejo iz njega ideale svojega hrepenenja. Njim bomo sledili v borbi in žrtvah. Z njimi bomo vršili svojo življenjsko narodno dolžnost brez omahovanja in oportunizma. Kdor ni teh misli, ta ne spada k nam, tega se je treba otresti kot nadležnega blata iz svojih src. Tovariši in tovarišice, list iz katerega berete te misli, je posvečen narodnim žrtvam in mučeniškemu. ljudstvu onkraj meje v njemu ni prostora za ubijanje naše vsakdanje radovednosti, nima tudi ' naloge obširnih političnih razprav, toda je resen glasnik našega trpljenja in je posvečen nesrečnemu ljudstvu, kir umira v borbi za svoj obstanek in za svojo narodno prostost in dostojanstvo. Se drugi veliki narodi zrejo s pomilovanjem na naše trpljenje in preganjanje; kaj pa Se mi, ki smo združeni s tem ljudstvom na življenje in smrt? Opustite priučene fraze, poslušajte svoje srce in globino svoje duše, tam boste našli smisel svojemu življenju in odgovor mojim besedam. Tukaj zbrani, v objemu vseh bratov emigrantov sklenemo, da se bomo ravnali po obljubah našega mladega življenjea in da. bomo posvetili vse svoje vzgojne moči v namen globokejšega razumevanja in požr-iovalnejšega dela za narodno prostost in osvoboditev naše narodne manjšine. Prodno se razidemo, naj bo vsemu občinstvu jasen dokaz, da smo prišli semkaj iz globoke duševne potrebe, da ojačimo v sebi duh požrtvovalnosti in nestrpnost, do lepšega in svobodnejšega razmaha vseh naših moči v trajno korist svojim, preganjanim hratom. Z njimi, v trpljenju, i njimi v življenju in ž njimi do zmage! — TOVARIŠ. koji su većinom u inostranstvu. On je zadržavao svpte, koje je morao da isplaćuje u ime vlade tim stranim dioniča-koji su prodali talijanskoj vladi Medju ostalim konstatovalo se rima, akcije. prigodom jedne revizije stečajnine tvornice torpeda, da su i članovi penzionog fonda tvornice torpeda oštećeni njegovim poslovanjem za cca milijun i pol lira... Svojevremeno je o malverzacijama advokata* i raspopa Arlća bilo govora, povodom jedne prijave, koju je protiv njega podnio tadanji pretsjednik riječkog tribunala John Stiglich, ali pošto je u taj posao bilo upleteno mnogo »uglednih« fašističkih ličnosti Rijeke, Stiglich je maknut, premješten u Italiju, a zatim penzionisan. Tako se bio spasio »ugled fašizma« na Rijeci. Medjutim nakon umirovljenja Stiglich se vratio na Rijeku i izgleda da u toj stvari nije mirovao, jer je na jednom ipak osvanuo na Rijeci jedan inspektor iz Rima i strpao advokata Arića u zatvor. Odveden je valjda u Trst. U ovu aferu upleten je i poznati riječki fašista i advokat dr. Bellasieh, bivši načelnik Rijeke, Dr. Belašić.je di-g'ao velike provizije za narudžbe torpeda jednoj stranoj državi, a materijal, koji je toj državi poslan bio je zastario i nevai jao. Ova afera imat će mnogo reperkusija, a o daljnjim detaljima, sve što saznamo, javit ćemo. Malverzacije s procesima zbog kriumčarenja Čitav riječki tribunal suspendovan i premješten Rijeka, jula 1934. — U posljednjem broju »Istra« je javila o otkriću velikih malverzacija čitavog riječkog tribunala s procesima zbog kriumčarenja iz slobodne zone. Osudjivalo se prema tome koliko je optuženi platio da se porazdijeli medju suce i državne odvjetnike. Siromasi su obično stradali, a bogati su vršili milijunska kriumčarenja i nisu bili osudjeni. Na riječkom tribunalu osnovana je takozvana »tavola rotonda«. Dok nije došao jedan inspektor iz Rima, koji je nekoliko dana prisustvovao procesima zbog kriumčarenja i sve bilježio. Kad je skupio dovoljno materijala došao je jednog dana pret-sjedniku tribunala i pretstavio se. In- spektor se zove Cipolla. Kad je otišao iz Rijeke svi faktori riječkog tribunala dobili su ili otpusnicu ili već napisanu molbu za premještenje, koju su morali potpisati. Izgleda da će se obaviti revizija mnogih procesa zbog kriumčarenja. OČAJNE RADNE PRILIKE NA RIJECI U RIJEČKOM BRODOGRADILIŠTU RADI JOŠ SAMO 260 LJUDI Rijeka, jula 1934. — Radne su prilike na Rijeci očajne. Prošlog je mjeseca došlo do novih redukcija u riječkom brodogradilištu. Tamo radi još 260 ljudi svega, radnika i činovnika. Pred nekoliko godina radilo je oko 2000 ljudi... Tršćanska luka postaje luka za naoružavanje Austrije Interesantne informacije francuskog lista »Populaire« Pariški »Populaire« od 30 juna piše: »Jedna austrijska zvanična komisija zaključila je u Trstu sporazum sa Italijom o upotrebi toga pristaništa. Ovo je prva važna, posljedica Rimskih sporazuma od 14 maja. Poslije rata aktivnost tršćanskog pristaništa u mnogome je bila smanjena; prošle godine promet robe preko toga pristaništa iznosio je tri milijuna tona u uporedjenju sa šest milijuna tona 1913 g. Uslijed raznih političkih promjena Trst je bio izgubio svoj raniji značaj, posljednji sporazumi treba da mu vrate potpuno blagostanje. Pristanište u Trstu postaje pristanište za naoružanje Austrije. U slobodnoj zoni odredjena su naročita slagališta, sto-varišta kao i kancelarije za Austriju. Na ovaj način Austrija dobiva neposredni izlaz na Jadran. Ovim sporazumima onemogućeno je razvijanje veza sa Hamburgom, izmed ju Trsta i Beča ima svega 600 kilometara udaljenosti, dok iz-medju Beča i sjevernih pristaništa udaljenost dostiže hiljadu kilometara. Takmičenje izmeđju Trsta i Hamburga samo je jedan dio mnogo većeg privrednog sukoba: djelatnost Italije u Austriji i Madžarskoj pretstavlja ozbiljnu prepreku privrednom nadiranju Njemačke u dunavske zemlje. Očigledno je da će doći do sukoba izmeđju Italije i Njema-čke u pitanju privrednog prvenstva u Austriji. U fašističkoj štampi neprestano se ponavlja o njemačkoj opasnosti u sjevernim krajevima. Iako Mussolini u svojoj stampi veliča Hitlera, on ipak više voli da je što udaljeniji od talijanskih granica.« Spomenik padlim ki bo služil kot trdnjava v slučaju vojne . Gorica, julija 1934. (A g i s). 2e iz Gorice se opazi med briškim gričevjem ogromno stavbisče, ki se prav posebno izraža s svojo sivo barvo iz ostale zelene okolice. Kot pravijo bo ta stavba služila v počitek padlim vojakom, katerih pokopališča so sedaj posejana po vsej goriški deželi. Mavzolej bo ogromen. V višino bo segal do 60 m, v obsegu Pa meri par slo metrov. Da so dobili primerno podstavo, so morali razkopati visok grič. Delo bo stalo precej miljo-nov in nehote se vsakemu vsili vprašanje, če je v resnici italijanska vlada odredila tako velike stroške samo v počastitev padlim Kakor pa smo zvedeli, dasi ie dostop strogo prepovedan, merijo zidovi 6 m v debilno. 1 ako bo ta spomenik prav izvrstno služil kot utrdba v slučaju vojne. Hoteli so postaviti ob me« visok drog. visu od jugoslovanskega, oa se iim Je prelomil in ubil revnega delavca. ♦ OBMEJNI DOGODKI. *dl\i;i.a> julija 1934. (Agis.) — Nas list je pred časom poročal o dogodku ob meji med Hotedršico in Go-dovicam, kjer je bilo pomotama nave-. ni>>vda Je bh ubit neki Slovenec doma iz Sežane. Res je, da je bilo pri delu samem zaposlenih lepo število domačinov, saj so zbrali 75 fantov in mož za prenos debla iz Godoviča na mejo. Drog pa je pri postavljanju, in sicer, ko se je tretjič prelomil, s konico, na kateri je bil pritrjen papažev križ, nekemu Italijanu, doma iz Bologne, prebil črepinjo in je bil na mestu mrtev. Na lice mesta je prišla uradna komisija, ki je ugotovila, da se za nesrečo ne more nikogar obdolžiti. Odredila je tudi, da se po dvakratnem poskusu namesto lesenega postavi drog iz votlega železa. Na mestu, kjer je italijanski delavec obležal mrtev, so postavili lesen, črno pobarvan križ. Ponesrečenega delavca so z vsemi svečanostmi prepeljali iz Godoviča, kjer je domači župnik bral mašo zadušnico, z avtom na dom v Bologno. Italijani so ponesrečenega delavca, ki je bil sicer zaposlen pri delu v obmejnih utrdbah, proglasili za mučenika, ki je umrl za domovino in so mu nanosili vse polno cvetja. Brezposelnost in lakota v Italiji je strahovita! Fašizem mora Podpirati 3 milione lačnih T r s t. 2 julija 1934. (A g i s). Italijansko časopisje je prineslo zanimivo statistiko o takozvani zimski podporni akciji (assistenza invernale) Iz te je razvidno, da ie morala o02oa,V,v„oski;tIov?‘i * hrano nič manj kakor 2,884.000 oseb. To dokazuje, da je v Italiji okrog 3,000.000 ljudi popolnoma brez vsakih sredstev, ki si la noben način ne morejo preskrbet; hrane z delom ali kako drugače m ki bi morali torej v nasprotnem slučaju umreti za lakoto. V začetku, to je pred leti. le ta institucija dajala hrano le pozimi, ker Je bila brezposelnost v tej dobi večja. Seda} pa so morali fašisti zarad; naraščajoče brezposelnost; razširiti to akcijo tud; na poletje. V tej dobi je bilo razdeljeno: 169.788 q bele moke 667.409 q koruzne moke 17.128.000 porcij sočivja 13.880.000 porcij riža 5.263.000 porcij mleka 33.286.000 ljudskih kosil 9.347.000 šolskih iužin kar ie stalo skupaj 132,649.256 lir. Razen tega se fašisti ponašajo, da veliko Število otrok pošiljajo na letovališča in zdravili-sča.^ Ce pa pogledamo s prave strani, se nam bo zdela ta slika povsem drugačna. Ko konča solsko leto, so fašisti primoran; poslati otroke ijekam, ker jih starš; ne morejo vzdr-zevati Le nekaj pa jih pošljejo iz zdravstvenih ozirov v zdravališča. ,.9e f? število primerjamo s celokupnim italijanskim prebivalstvom, dobimo tako. da mora 7 odstotkov prebivalstva Italije vzdr-^atlT.d,rŽava- To se bravi, da je štirinaj-stina Italijanov popolnoma brez vsakih živ-ijenskih možnosti Ta beda pa še vedno bolj narašča. Pred enim letom je dr-o Jzdr.?evala >e 2,240.000 sedaj pa že 2,884.000 ljudi. Poročilo pravi nadalje, da morajo tako podpisati 1.750.000 družin, ki imajo skupaj 2,883.000 članov. To število zgleda torej, z ozirom na število družin, še vedno premajhno, ker vsaka družina sestoji !z najmanj dveh članov. Število ljudi, ki morajo biti podpirani od države mora biti vsekakor Še večje. Tendenca pa kaže, da se ho to število še znatno povečalo. POSEBNO SODIŠČE SODI c„,T.rst- ČJoliia 1934. (Agis). Pred posebnim sodiščem v Rimu je bilo obsojenih ootimšistov. večinoma iz Južne Italije. Obdolžen; so protinacionalne propagande da so bil; člani antifašistične organizacije, bega cez mejo, posluževanja lažnih dokumentov in potvorjenih potnih listov ter drugega, l-c nekaj jih^ ie priznalo, da so krivi, vsi u al12*, pa, s? 'ztavii; da so nedolžni. Vsi so bili obsojeni na ječo od 1 in pol do 9 let. Velike kazni za berače Slovence Strahovito beraštvo po Goriškem Gorica, junija 1934 (Agis). — Navadno si predstavljamo kot berače starce ali pa pohabljence. A danes to ne drži več. Starci-berači so danes le v neznatni manjšini. Danes se klatijo okoli za košček kruha ali za pet centesimov mladi krepki fantje ali pa otroci, zlasti slednji. Seveda, če jih dobi policija, jih takoj aretira. Gotovo ni nič žalostnejše-ga kot opazovati parfumiranega gizde-lina, ki tira strašno razcapanega fantička ali deklico na kvesturo, često se zgražajo sami fašisti nad takim početjem češ, zakaj jim ne dajo mesto ječe raje kruha. Večkrat se še zgodi, da aretirajo še starše teh neprostovoljnih potepinov in jih potem zlasti, če so Slovenci, obsodijo na mesece ječe. NOVO ZNIŽANJE PLAČ V IDRIJI Ni daleč čas ko bodo delo v rudniku popolnoma ustavili Idrija, julija 1934 (Agis). — Preš-nji mesec so hoteli v Idriji zopet reducirati večje število delavstva. Med zaposlenimi je vzbudila ta vest veliko razburjenje. Da ne bi zgubili tovariši službe, ker so večji del vsi družinski očetje, saj so ostale samce že veci del prej pometali iz služb, so vsi pristali raje na 10% znižanje plač. Tako so v zadnjih letih znižali idrijskim rudarjem plače za nad 50%. Ob skromnih plačah rudarji stradajo. Gotovo ni daleč čas, ko bodo delo v rudniku popolnoma ustavili. Tak je danes položaj v rudniku, o katerem govore, da je tretji na svetu po višini produkcije živega srebra. KAKO VSE MOTIJO LJUBLJANSKI RADIO Gorica, julija 1934 (Agis) — Le redko so naši ljudje tako srečni, da bi lahko ujeli iz Ljubljane nekaj slovenskih besed, ki jih prenaša radio. O motnjah, ki jih povzročajo z raznimi vojaškimi radio-oddajnimi postajami ob meji smo že ponovno poročali. Do sedaj so navadno motili s telegrafskimi znaki, ki so povzročali v aparatih neprijetno praskanje in šum. V zadnjem času pa so znašli še par drugih načinov. Tako zlasti pogosto motijo z ropotanjem z motorjem, s prenašanjem vaj vojaških trobentačev in podobnim. fašist in podeštat baiardi deli PRAVICO Gorica, julija 1934 (Agis) — Bivši Podeštat Baiardi je bil pravi satrapus. Med mnogimi drugimi vrlinami je imel tudi to, da je kar na svojo lastno roko sodil in obsojal razne »zločine« podvrženih mu kmetov. Takoj, ko je nepovabljen prišel v Kojsko za podeštata je organiziral med domačini odsek fašistične stranke. Zbral je okoli sebe, kakor je že navada, vse nepridiprave, potepine tatiče in tatove in jih oblekel v crne’srajce. Plačala je to seveda vse, tudi po znani navadi, občinska blagajna. Star pregovor pravi, da lisica spremeni dlako, ne pa svojih navad. Tako so tudi novopečeni črnosrajčniki ostali nepridipravi in tatovi, kot so bili. Ljudje so mrmrali, kajti pričele so se dogajati razne kraje. V strahu pred maščevalnostjo pa se nihče ni upal pritožiti. Ko pa so špijoni prinesli podeštatu razna imena godrnjačev in nezadovoljnežev z novo milico, jih je ta poklical in jih kratkomalo obsodil, tega na 200, onega na 300 in celo ha 500 lir kazni. Zgodilo pa se je, da so te vrle črnosrajčnike zalotili, ko so plenili in praznili kurnike. Ko je okrade-nec naznanil tatove, je podeštat skušal zopet izvajati svojo staro politiko in ga 3e takoj obsodil na 500 lir kazni. Ako je naletel na ogorčen upor, je vse skupaj potlačil. Njegovi pajdaši so ostali Prosti, čeravno so jih hoteli aretirati sami kojščanski karabinerji. Kako uništavaju naše male trgovce jedan slucàj u šapjanama š a p j a n e, jula 1934. — Več nam je 1 dozlogrdilo, da vam uvijek javljamo samo o zlu i dolazimo stalno sa jadi-kovkama, ali koliko mi toliko i cijeli naš narod širom naše porobljene Istre nemarno o čemu da govorimo osim o zlu. Jaram kojega su nmn nametnuli, ne možemo više podnositi. Stradaju svi, Pa i trgovci i svi drugi koji imaju bilo kakvu koncesiju. Za svaku pa i najmanju sitnicu kažnjavaju nas sa velikim Slobama koje su nepodnosive. U prošlom se je tjednu dogodio je-^an interesantan, a mogli bi reći i žalostan slučaj u našem selu, našoj vri-lednoj i čestitoj trgovkinji Pepi Ju-i’išević zvanoj Lovričev a. Ona nna gostionu i mesnicu. K njoj su došli financijski špijuni i našli su joj jednu našu od četvrt litra, u kojoj im je ona nonesla vino, da nije pravilno žigosana nd financije. To nije uopće njezina krivnja, da nije pravilno žigosana, ne-So je krivnja na financi, ali za ovo kažnjivo djelo morala je ona da odgovara, 1 morala je za ovu flašicu platiti globu nd 350 lira, a povrh toga tužili su je f ha sud, gdje će imati još i veće troškove, a moguće i zatvor. Ove fašistovske kvijeri nastoje da nas unište i globama 1 zatvorom, ali mi ćemo i ovakve kazne Pregoreti, premda vrlo teško. Kažemo lrn da nas sa ovim njihovim postupkom P^že satrti, nego će nas samo u našoj ouševnoj snazi ojačati. — (ćić) Provokacija sa zastavama ratnih ladja »Gorizia«, »Pola« i »Bolzano« Trst, jula 1934. — Talijanska ratna flota bila je prošlih dana koncentrirana u Trstu, Veneciji i Puli. Jedna talijanska eskadra, koju sačinjavaju 22 jedinice, posjetila je na putu niz Jadran Albaniju. Poznate peripetije, koje su se dogodile u Draču ovoj talijanskoj eskadri, talijanska štampa uopće ne spominje. Tek 29 juna je o tom objavljeno jedno saopćenje, u kojem se kaže, da je na putu iz Taranta u sjeverni Jadran ova eskadra talijanske flote pod zapovjedništvom admirala Cantua posjetila Drač. U Draču su talijanski ratni brodovi ostali 24. i 25. pr. mj. i tom prilikom su kaže se u ovome saopćenju, izmijenjeni uobičajeni posjeti s albanskim vlastima. Veći dio ove eskadre otišao je iz Drača i sada se nalazi dijelom u Puli, a dijelom u Veneciji. Krstaš »Fiume« i tri razarača ostali su u Draču. Dne 29. juna je po programu izvršena predaja bojnih zastava krstašima »Bolzeno«, »Gorizia« i »Pola«. Bojna zastava koja je namijenjena »Bolzanu« donešena je iz Božena u Veneciju. Predaja zastave izvršena je na osobito svečan način. Zastava je iz Božena donešena u skupocjenom sanduku, postavljena na topovsku lafetu i prevezena sa kolodvora u luku. Na krstašu »Bolzano« je zastava posvećena i onda na svečan način izvješena. Isto tako u Trstu izvršena je predaja bojne zastave krstašu »Gorizia«. Ovu zastavu donijelo je posebno iza- slanstvo općina i fašističkih društava iz goričke pokrajine, koje je sa zastavom stiglo u Trst. I ova je zastava pre-vežena na brod »Gorizia« na topovskom lafetu. U Puli je izvršena predaja bojne zastave krstašu »Pola«. Ovu zastavu je darovala vojvotkinja od Pistole. Talijansku vladu je na ovoj svečanosti u Puli zastupao državni podtajnik u ministarstvu mornarice admiral Cava-gniari. U svim ovim svečanostima u Trstu, Puli i Veneciji sudjelovale su sve fašističke organizacije, kao i organizacija »dalmatinskih dobrovoljaca«, pa su tako ove svečanosti imale iredentistički karakter. U manifestacijama su izrečeni mnogi govori, koji pretstavljaju pravu provokaciju. Govorilo se o budućim ratnim podvizima tih ratnih brodova za proširenje Italije. Govorilo se i o tome, da imena, koja ti novi brodovi nose mani-festuju talijanske karakter i vječno talijanstvo Julijske Krajine i Južnog Tirola. RATNA MORNARICA NA RIJECI Rijeka, 1 jula 1934. — Danas je stiglo u Rijeku 6 jedinica talijanske ratne mornarice i to 1 krstarica, dva razarača i 3 torpiljarke. Kad već nema nijednog trgovačkog parobroda u našoj luci, potrebno je da dolazi češće ratna mornarica, da pokažemo svijetu, da imamo i mi nekakvog prometa. Da bude u statistici prometa riječke luke nešto više tonaže, (c). Nastavna sredstva za škole „Ente Faina" i uloga tih škola U pretprošlom broju smo iznijeli ulogu tih »gospodarskih« škola u selima Julijske Krajine. U septembru se škole otvaraju, a već su u Trst prispjela i nastavna sredstva za te škole. Po izvještaju »Piccola« svaka će škola imati proiekcioni aparat i kabinete za fizičke i kemičke eksperimente. Sa proiekcionim aparatom stigli su diapozitivi i to za geografiju Italije i kolonija, za povijest rimsku i talijansku. Za geografiju su stigle ioš karte i reljefi, a sve to dolazi besplatno. Učenici će dobivati i sav pribor besplatno, a općina će se brinuti o zgradama. Ove godine se upisuju samo djeca, koja su svršila V razred osnovne škole. Ta djeca će vršiti kemičke i fizičke eksperimente u bogato formiranim kabinetima: slušati će talijansku historiju i talijansku geografiju, ali najvažniji predmet ie »usavršavanje u talijanskom jeziku«, fer dieca po selima, kaže »Piccolo« razumiju već talijanski. Donašamo u pre- vodu iedan karakterističan pasus iz »Pic-colovog« članka: »Osnivanje tih škola ie danas sasvim moguće oo selima, jer djeca, koja su svršila talijansku osnovnu školu, razumiju dobro talijanski i sposobni su da se i usmeno i pismeno izraze na tom jeziku. To vrijedi naročito za uzvišeniie stvari, jer se oro-stonučki slavenski iezik (»ii vernacolo slavo«) upotrebljava samo za imenovanje običnih i svakodnevnih stvari. Samo talijanski iezik ie sredstvo’ u kojem se mogu kraški mladići izražavati o višim duhovnim i kulturnim stvarima. A u ovim školama »Ente Faina« steći će savršenost u jeziku. A i radi speciialnog položaja pograničnih zona ove su škole odredjene da vrše specijalnu funkciiu i da postignu što veći razvitak.« Prema tome smo imali pravo kada smo zadnji put ustvrdili, da ie tim školama glavna svrha denacionalizacija naših seljačkih mladića, a naročito onih koji su bliže granici. Revolucionarna atmosfera v Italiji Glasovi ljudstva ki Trst- iuliia 1934. (Agis.) — Nadaljujemo z objavljanjem vesti iz krajev v Italiii. V neki torinski to Var ni so priredili delavci poldnevno stavko, ker lim lastnik tovarne že nekai mesecev ni plačal mezd. ampak iim ie daial samo sem pa tla nekai na račun. V Aldenu ie demonstriralo ljudstvo na trgu ter vpilo: hočemo dela in kruha! Dol s fašizmom! Nameravali so napasti občinsko hišo. kar oa ie preprečila policija, ki ie morala poleg tega zavarovati in dali časa stražiti podeštata. Aretiranih ie bilo več oseb. V B r e s c i j i ie nad tisoč brezposelnih priredilo pred sedežem pokrajinske fašistične federacije burno demonstracijo. Policija iih ie razgnala: par dni na to so se zopet zbrali pred uradom, kjer se delilo listki za pomoč brezposelnim, kjer iih pa zopet na najboli surov način razpršila policija. ojačena z milico. V Padovi so sestradani delavci in ženske naoadli avto. ki ie pelial kruh in ga vsega izropali. Policijska pomoč ni prav nič zalegla. Pred sedežem fašističnega te govore za fašizem sindikata v Genovi se ie razvila velika demonstracija mornarjev, radi nečloveškega Dostopanja Posredovala je fašistična milica, ki ie aretirala enega mor-naria radi tega ker ie govoril in pozival ostale na upor. Vendar pa so milico kmalu Prisilili, da ga ie izpustila, ker so pričeli ostali mornarii razširjati akcijo za njegovo osvoboditev, no celem mestu. V nekem mestu v srednji Italiji se je predvajal film »Luče«, ki je ravno prikazoval Mussolinija, kako deli nagrade zmagovalcem pri žitni bitki. Med nredvaianiem ie pričela skupina delavcev žvižgati in demonstrirati. Tem ie sledila vsa dvorana. Vmes so se čuli vzkliki: »mesto premij veleposestnikom raje kruha delavcem«, »med tem ko se delijo nagrade eospodariem. se delavcem znižujeio plače« in zlasti pogosti so bili vzkliki »doli s fašizmom.« Kino so v kratkem času popolnoma demolirali. Radi ogromnih dajatev so se uprli kmetic v kraju Bistari (Kalabrija). Pred občinsko hišo so zažgali Mussoliniievo sliko, radi česar so aretirali mnogo lindi in iih zaprli’ kar pa ie ljudstvo še boli razburilo Se o napadu na komisarja Belinoma in obsodbi tržaškega tribunala št. Peter na Krasu, julija 19.34. (Agis). Naš list je že poročal o pretepu pivških fantov s šentpeterskim komisarjem Bellu-omom in o obsodbi radi tega Vseh sedem fantov, ki so bili takoj po dogodku aretirani, je bilo obsojenih na 3 do 14 mesecev zapora. Vložili so priziv In bili so vsi oproščeni, razen Ivana Vrha. Prizivno sodišče ie namreč uvidelo, da ie komisar sam zakrivil napad s svojim izzivalnim postopanjem. Naborniki so že odpotovali na določena mesta, da odslužijo vojaški rok. Gostilni Penko v Št. Petru, kjer se je pretep izvršil, je obla-stvo vrnilo koncesijo. Posledice bo nosil, kot izgleda samo Ivan Vrh, ki ie prav za prav med vsemi najmanj zakrivil. Vendar ie pa upati, da bodo oblastva uvidela da je nedolžen in ga oprostila izrečeni kazni, rantje so kljub temu utrpeli precejšnjo škodo. pred vsem na času ter odvetniških in drugih stroških. Naši ljudje so morali prenesti toliko sitnosti, skrbi in utrpeti tako škodo samo zato, ker so prepevali v materinem jeziku. Naš otvok v fašistovski šoli Košana, julij 1934. (Agis). Znano ie že, na kakšen način se vrši pouk po naših šolali, kako se vzgaja naš otrok in kakšne so posledice te vzgoje, vemo da se to, kar se godi pri nas. godi tudi drugod, vendar ne moremo drugače kot da zabeležimo velik neuspeh, ki ga imajo italijanski učitelji na našj ljudski šoli. Kljub temu. da imajo vse oddaljene vasice naše občine svoje, tako zvane fašistične šole in je s tem precej padlo število učencev, ne morejo danes učiteljske moči doseči v šoli niti naimanjšega uspeha. Dokler so bile na naš' šoli še deloma slovenske učne moči, so se otroci vsaj kaj malega naučili. Danes pa ne samo. da se iie nauče ničesar, ampak v šo'. le še bolj tudi razdivjajo ir ponorijo, pred učitelji pa nimajo nobenega strahu, v šoli samj se smejejo. med seboj pretepajo itd Naša kulturna kronika Tržaška slovenska narodna pesem v ljubljanskem radiu V sobto 7 julija od 19. bo v okviru »Primorske ure« govoril v liublianskem radiju o tržaški narodni pesmi g. Franc Venturini, pevski zbor »Tabora« pa bo zapel najznačilnejše slovenske tržaške narodne. »Naš val« glasilo ljubljanske radio stanice piše: Malo je narodov, ki bi imeli toliko narodnih pesmi kakor jih imamo Slovani. Posebno bogati smo v tem oziru Slovenci, ki imamo tipične narodne pesmi, po kateri spoznaš takoj njih krajevni izvor, takoj spoznaš in razločiš po besedilu in melodiji: štajersko od kranjske, prekmursko od koroške, goriško od istrske in tržaške. Medtem, ko so narodne pesmi v centru Slo-\enije pristne, domačega izvora, se pozna v narodni pesmi iz obmejnih krajev vpliv sosednega tujega naroda. Tako imamo v nekaterih koroških narod, h pesmih melodije nemških »jodlarjev«, v primorskih — osobito v onih iz Trsta in okolice — pa vpliv italijanskih melodij. Res je včasih tudi obratno, saj je znano, da ima n. pr. italijanska fašistična himna slično melodijo naše stare narodne pesmi »Ti si Milka moja, moja«. Dasi je italijanski narod glasbeno bogat, je vendar v narodni pesmi zelo ubog. V veselih družbah in gostilnah se razlegajo navadno samo enoglasne melodije raznih oper. Tržaški Italijani so spoznali to svojo hibo in lepo lastnost našega naroda, ki rad prepeva in so pred kakimi 40 leti začeli razpisovati nagrade za najlepše — ali bolje rečno — za najprimernejše narodne pesmi. V predpustni dobi je bila vsako leto v gledališču Rossetti ob ogromni navzočnosti publike in pred posebno komisijo izbira takih pesmi. Na stotisočih letakih so Italijani raširjali besedilo takih narodnih popevk, ki so prišle tudi med naš narod, ki tedaj še ni bil tako narodno zaveden, kot je bil n. pr. tik pred vojno. Proti temu škodljvemu vplivu italijanske pesmi sta sklenili agilni narodni društvi, in sicer »Velesila« iz Skednja in »Slava« iz Sv. Marije Magdalene izdajati slovenske narodne popevke, ki naj bi izpodrinile italijanske popevke med našim narodm. — In dosegli sta prav lepe uspeh Na isti način kakor Italijani, so v predpustni dobi tudi Slovenci razpisali nagrade za najprimernejše narodne popevke. Tekma je bila združena z veliko narodno veselico, ki se je menjaje vršila eno letu v Skednju, drugo leto pri Sv. Mariji Magdaleni. Popevke ki jih je odobrila posebna komisija in občinstvo. so se med našim narodom naglo razširjale. Ker so bile nekatere melodije zelo posrečene, so jih tudi Italijani večkrat PleP®yMk Tržaški Slovenci so pa bili za razširjenje teh narodnih popevk dobro organizirani. Predvsem so morale vse naše narodne godbe igrati ob vseh prilikah te popevke, pevska društva so jih morala prepevati na svojih prireditvah, harmonikarji — povečini sami Slovenci so bili za to tudi posebej honorirani in tako se je narodna popevka glasila doma, na ulici, v gostilni in drugod. Rijedak u&pjeh jednog mladog Istranina u Americi U američkim listovima »Jersey Ob-server« i »Hudson Dispatch « izišla je slika jednog mladog našeg čovjeka, jednog Istranina, Josipa Vidošića, rodom Lovranca, koji je u Americi u nauci postigao zavidne rezultate. Iz članaka, koji su štampani pod slikom vidi se, da je g. Josip Vidošdć dne 9 juna dobio drugu univerzitetsku diplomu i promoviran je na čast. »Master of Science«, sto bi se na našem jeziku reklo, ma da izraz nije najpravilniji »majstor znanja«. Pred dvije godine, 1932, kako je i u »Istri« javljeno, on je diplomirao kao inženjer, svršivši univerzitet naj-ođhčnije. Isticao se uvijek u svemu svojom velikom Inteligencijom i sveučilište mu je dodijelilo mjesto učitelja elektri-eiteta u škoii. Nije mirovao nego je učio dalje i sad je postigao diplomu »Master of Science«. Za svoje sposobnosti bio je_ odmah prve godine univerziteta pocascen članstvom udruženja »Tau Beta Pi«, što je najveća čast u inženjerskim školama Amerike. Zanimao se studentskim novinarstvom i dramatikom i isticao se na tim poljima rada na univerzi. Mi se ponosimo tim našim mladim odličnim zemljakom u Americi, koji redovito prati naš list, pa čestitamo njemu 1 njegovoj čestitoj, borbenoj i radinoj familiji. Jedan naš mladi dirigent postizava prve uspjehe Neki dan je održana u Zagrebu skup ' ština starog i poznatog pjevačkog društva »Sloboda«. Tim povodom govoreno je o rezultatima rada u posljednjoj godini, pa je istaknuto, da je za uspjehe pjevačkog zbora imao velikih zasluea dirigent g. Matačlć, (koji je dirigelt Z^i™^kr/>?Pere?‘ U zagrebačkim »No-Je u izvještaju nadalje i1 ta£° Pohvalno se spominje ìn ^va^tvenog dirigenta, za- g- Mačića, g. Slavka Zlatića ™^nog sljedbenika svog vodje«. G. z atić je Istranin, sin učitelja Marka »v,,™«*?" Pred jednu godinu Je svršio muzičke studije. Obnavljanje istarskoga Sokolstva Slet istarske žime »Vitezić« na Krku. Ko je Stipe Vrdoljak zna svako ko se u Istri bavio sokolstvom. Taj od- lični sokolski i nacionalni radnik, jedan od najvećih idealista, àio su | Propagandna turneja akademičar a I Upoxore,^es^1^igra“tima Prva etapa: Slavonski Brod ! Skrećemo pažnju svima emigrantima I u Splitu i okolici da će tajnik našeg vriieme njihovo? boravka ovdje provedu I udruženja privremeno djelovati u prosto bolie. Specijalno ističemo pretsiednika I storijama uredništva »Soko na Jadranu« društva sr Benažića i tajnika g. Macuku I ? Sokolskom domu III, pod, koje nam (uz. ostali odbor) koji su im bili čitavo vri- bratsko Sokolsko društvo u tu svrhu Slavonski Brod, 3. VI. 1934. Naši akademičari iz Istre. Trsta i Go-rice na _ Propagandnoj turneji po Bosni. ikada u Istri i za Istru radili, ma da I Dalmaciji i Hrvatskom Primoriu posjetili nije rodom iz onoy kraja, nastorlja | fu. nas ' ove godine i održali koncerat. već godinama u Jugoslaviji propa-Mn*eres .Za nastup bio je velik, a to je i gandom za onu našu zemlju naročito I razumli|yo. ako se uzme u obzir, da su medju sokolstvom, pogotovo svojim. I akademičari ostali od prošle godine u naj-napisima u odličnoj reviji »Soko na bolioi uspomeni. Koncerat je dobro uspio. Jadranu«, koju on uredjuje. On sa-1 !a^° bi oosiet bio ^sigurno ioš bolji, da vri-da daje jednu inicijativu, koju će svi I ’e.me- mie bilo loše. Nekoliko skladno ot-Sokoli iz Julijske Krajine primiti g ojevanih slovenskih narodnih pjesama pri-oduševljenjem i koja ne će propasti, mua. ,e ovdašnja nublika s velikim odobra-jer je smišljena, realna i ostvariva. vaJ|1’?/TI' a speciialno pak duet istarskih na-On nam je dostavio ovaj apel, koji će I r°dnih oiesama. koji je za Brod pravo iz-bez sumnje u redovima naše e migra-\ j'onadienie. Biiedno stanje i propast naše čije i u našem, narodu u Julijskojl..?^ u soomenutim krajevima ocrtao je Krajini naići na najsimpatičniji \ \ prikazao ukratko, ali jezgrovito i iscrpno odjek: I akademičara. — Jučer 2 o. mj. ieme na rasnolaganiu. — (j.i) PROGRAM TURNEJE NAŠIH AKADEMIČARA. ljubazno stavilo na raspoloženje. Tajnik ce uredovati u vremenu od 15—16 sati svakog dana osim nedjelje i blagdana. Nedielia 1. jula nastup u Brodu na Savi; Utorak 3. jula nastup u Sarajevu: Srijeda 4. jula nastup u Mostaru: Četvrtak 5. jula nastup u Tivtu: Petak 6. iula nastup u Kotoru: upravo 20 godina, što nas je svjetski rat rastepao na sve četiri strane svije- svemu na ruku i nastojalo da ovo kratko ta, a austrijske vlasti zabranile svako djelovanje Sokolstva u Istri. Pa ipak ni vrijeme ni dalcčine nisu mogle da izbrišu ili izblijeđc tople veze, koje su nas ŽIVAHNO DELOVANJE TABORA V KAMNIKU V nedeljo 17. t. m. je bil občni zbor »Ta- povezivale u onim vedrim danima mia- bora«, podpornega in prosvetnega društva dosti i sreće. Ja dapače tvrdim, — ba-1 primorskih emigrantov za kamniški srez. rem ja i mnogi ostali tako osjećamo, — Udeležba je bila prav lepa. Zbor je otvo-da su u tragediji drage nam Istre, ove r’' Predsednik društva z lepim komemora-veze postale i dublje i čvršće, i nježnije ciiskim govorom, nato pa je označil glav-i osjećajnije. Upravo se preporadjamo i ne smernice delovanja »Tabora« v socijal-za čas zaboravljamo na sve pretrpljeno, I nel11 J11 Prosvetnem pogledu. Iz poročila od-na brige sadašnjice, kada se po koji put bornikov posnemamo, da šteje društvo 128 sastanemo i evociramo lijepe uspomene članov iz vsega kamniškega sreza. Svojo iz našeg sckolovanja u Istri. Eto to se glavno skrb je posvečalo moralni in mate-isto desilo, kad me pred kratko vrijeme rijalni podpori onim emigrantom, ki so bili posjetio brat Janko Jazbec, sada u Cri- pomoči najbolj potrebni. Denarnega prome-kvenici. Spontano smo mi tog časa osje- ta je bilo 11.800 Din in večino stroškov tili, da svi mi, — uza sve neprirodne tvorijo podpore revnim članom, ki so se granice i podjele današnjeg Sokolstva znašli v stiski. Dohodki društva so bili sko-— još uvijek pripadamo najviše našoj ro izključno samo iz članarine. Društvo bi sokolskoj župi Vitezić. Ona za nas du- za svoje plemenito socijalno delovanje za-hovno još uvijek postoji i svi mi, sada, služilo tudi kako večjo javno podporo. Dru-posvuda razasuti u prvom redu smo još štvo je priredilo 8 sestankov, deloma v uvijek njeni članovi 1 Osnivanje našeg udruženja bilo je od velike potrebe i u našem gradu, gdje ima lijep broj emigranata. U čitavoj Jugoslaviji ima _na desetke i desetke hi-4 wian. u. mm naoiuu u iNuium; . ljađa naše. braće koja moradoše napu- Ponedieliak 9. iula nastup u Dubrovniku | ®.. domace ognjište ispred terora tu-Sriieda 11. iula nastup u Splitu: djinske najezde. Naša je sveta dužnost Četvrtak 12 iula nastup u Sinju: Vstopnina neznatna. Pri-Odbor je obravnaval tekoče zadeve na 14 , e; b0 ®ray. nriletno. S svoio udeležbo na sejah. Pri volitvah je bil izvoljen po ve-| čini dosedanji odbor, za piedsednika pa| prof. Peterlin. Z delovanjem v preteklem | letu je postal »Tabor« močna organizacija, ki zasluži pri svojem stremljenju ne-| deljeno podporo naše javnosti. na grobu Neznanog junaka na Avali Beograd, jula 1934. Kao što je bilo javljeno, udruženje Prigodom boravka brata Jazbeca porodila se namisao, da se mi članovi sokolske župe Vitezić sastanemo po mogućnosti ove jeseni ili naredne godine negdje na istarskom tlu, •—. učinio nam se najzgodniji Krk — i taj sastanak proslavimo skromnom sokolskom svečanošću koja bi u glavnom bila cvoka-1 —Trst—Gorica« u Beogradu za- cija naših uspomena u Istri. __ _ jedno sa udruženjem »Istra—Trst—Go- Ovaj sastanak imao bi se održati u rica—zadar« u Zemunu, organizovalo je obliku jedne konferencije i akademije. zajednički izlet na Avalu i tom su pri-Vjezbaci iz predratnih istarskih sokol- likom položili emigranti iz Julijske skih društava izveli bi nekoliko tjelo- Krajjne Vijenac na Grob Neznanog Ju-vježbenih točaka i to zadnje proste vje- naka_ Nedjelja 1. jula o. g. osvanula sa žbe, kojima smo god. 1914 nastupili u oblacima boje olova 1 prijetila kišom. Istri, a to su proste vježbe za Svesokol- To je j uz(jržalo dosta naših članova ski slet u Ljubljani god. 1914, zatim vje- narogito famiiija sa djecom, da se izletu žbe čunjevima, izašle u br. 3 iz god. 1914 ne pridruže. Ipak se skupio lijepi broj u »Vjesniku sok. Župe Vitezić« (10—15 članova iz Beograda i Zemuna, koji su komada ovog broja otstupio bi ja braći, p0 svaku cijenu, htjeli da podju na koja kane vježbati na akademiji), te po Avalu. koju alegoričnu skupinu. Nekoliko ta- j p0gn smo oko 7 sati vozom do Be-čaka moglo bi da izvrši i domaće dru- iog potoka. Po obroncima Avale svi su štvo. Nakon ovih tačaka održala bi sei članovi, a naročito članice uz pjesmu 1—2 predavanja iz predratnog sokolskog brali cvijeće, iz kojeg su na samoj Ava-života u Istri. li savili divan vijenac i ukrasili troboj- U konferenciji prije akademije moglo kama na kojima je pisalo »Istrani — bi se, medju ostalim, govoriti o akciji, Neznanom Junaku«, da bi se u buduće svake 1—2 godine U 11 sati vijenac je donesen pred sam priredio sokolski zbor ili slet na istar- spomenik oko kojega su se sakupili svi skom tlu, na kojem bi uzeli učešća so- članovi. Potpretsjednik udruženja arh. koli i nesokoli Istrani koji se nalaze u Ante Lorencin održao je prigodni go-našoj državi. Ne treba da spominjem od vor u kome je podvukao istovjetnost kakove goleme važnosti bi bili ovakovi naših ideala u borbi za oslobodjenje. sletovi. Zašto su pali i naši mladi heroji. A sada neka se braća članovi župe Medju ostalim rekao je i ovo: Vitezić pobliže izjasne o ovom prvom] »Neznani junačei^ Ovo cvijeće našom sastanku, a mišljenja priopće bratu Jan- rukom brano i našom rukom pleteno ku Jazbecu u Crikvenici. Konkretan na Tvojim slobodnim poljima, livađa-predlog donijet ćemc u reviji »Soko na j ma, brdima i dolinama neka bude znak Jadranu« i u »Istri«. — S Vrdoljak. našeg dubokog poštovanja 1 ljubavi pre NAŠA EMIGRACIJA IZ BEOGRADA I ZEMUNA boste Dodorli društveno socialno akciio in s tem naše nainctrebneiše brezdomce. TALIJANSKI FINANCI PUŠE JUGO-SLOVENSKE CIGARETE Rijeka, koncem juna 1934. — Ovih se dana jedan talijanski financ vozeći motorom srušio i ostao na mjestu mrtav. Na taj se dogadjaj ne bi ni osvrtali, jer nije za nas važan, ali ima s time u vezi nešto što moramo zabilježiti. Komisija, _koja, je došla, da ga pregleda, pronašla je kod njega jugosloven-ma Tvojim žrtvama i patnjama. Ovaj . ® ciSarete- Na to je otkriće komisija vijenac u koji smo upleli dio svoje du- I186 P°lagala pažnje, nego na samu smrt še, neka bude simbol veze izmedju slo- Posljedica toga jest, da su vla- bodnog i neoslobodjenog našeg naroda .odredlIe strogu pretragu i pasku nad Današnjim danom duhovno se spajaju ?vim Pograničnim financima. (Pitanje , vrhovi gordog Triglava, drage Učke po- le samo ne puše li jugoslovenske ciga-nosnog Nanosa i Snježnika sa ovim ’sret- | re^e * onL k°ji su se tim otkrićem po-nim vrhom Avalskim, na kome počiva I zabavili). Uzalud se od talijanskog nana jplemenitiji izdanak našeg naroda i ^oda tražl patriotizam, kad mu se ne ■ 1 stvaralac slobode jugoslovenskog naro- |da kruha, a uzalud Riječanima i zona da, koji sada u vječitom miru i Slavi tranca. (c) U FOND „ISTRE” naroda bdije nad Slobodom i Sudbinom svog naroda«. Govornik na koncu svog dirljivog govora poziva članove da šutnjom od 2 minute odaju počast Neznanom Junaku na grob palim žrtvama. Tada je položen na grob vijenac od poljskog cvijeća. Tamburaški zbor pod vodstvom g. Zustika intonirao je »Hej Slaveni«. Iza toga su se svi članovi upisali u knjigu posjetilaca. Nakon obligatnog slikanja išlo se razgledati zidanje novog spomenika Neznanom Junaku od Nj. Vel. Kralja, | „ djelo vajara Meštrovića. Nakon toga se | %eml. i rani°, Beograd cijelo društvo preselilo u planinsku ku- , Anton, Maribor ću. Tamburaški zbor neumorno je svi- I „ , ]ir0‘č, dir. gimn., Sušak rao. Pretstavnik Saveza g. Mohorovičić pozdravio je prisutne u ime Saveza i sa nekoliko biranih riječi istakao našu borbu do konačne pobjede. Brežuljci avalski odzvanjali su pjes- 1 Milovan Antun, čin. dri. &elj Sv. Klara U prošlom broju objavljeno D 10.-D 3274885 , UKUPNO D 32.793.85 --------------------------------— „„ ^ naša povjerenica za Ameriku gdja Mamom našeg Krasa i gledajući Beograd ry v l(lohć Poslala nam je 2 dolara za ob-sa Avale dodje nam u pamet izlet na | n0VJ?. Pre,Pla.ie na list »Istra« za a Paul Učku...-----------E- Susquehanna Averne, Philadelphia, Pa. — Srdačna hvala! U SJENI SV. VIDA Che miseria! A koliko li su nam punili glavu — i prije malo vremena — onim najnovijim paktom u Rimu! Gom-bòs, Dollfuss, Austrija Madžarska, sva će njihova trgovina priticati u Trst i na Rijeku, više na Rijeku nego li Trst, i vlak do vlaka i vagon do vagona, sve krcato svakojake robe. i sirene će tuliti, lokomotive zviždati, luka oživjeti, sve brod do broda, parobrod do parobroda, insoma — Hamburg u drugom izdanju. A Baroš? Mandrać za same guče i pasare. A kad evo: prošlo je nekoliko mjeseci, a od svih tih vlakova i vagona — ništa! A ma baš ništa! A Baroš — kako ga oni još zovu — krcat parobroda — brodova svih zastava: tu se dimi, krca, iskrcuje — sve olrajt! Moji se Fijuman-ci samo krste i čude: Ma come? Italija je na jugoslovansko drvo udarila visoku carinu, tako visoku, da se držalo, te je Mussolini cijeloj jugoslavenskoj trgovini lijesa zadao l’ultimo colpo di grazia. A eno: Baroš pun transatlantika, tako da se u njemu ne može naći mjesta, već moraju parobrodi da čekaju vani, na »radi«. Ma come ze kvesto? Kako to? ...Jedan moj znanac, stari Fijuma-nac, tužio mi se, da bi rad u Jugoslaviju, ali kud će, veli, s ovim svojim promijenjenim imenom? Imao je lijepo prezime: Brković, i vrag ga natentao, da promijeni u — Gonfalonieri. Kud ću s tim imenom, kad svaki i najmanji nerv u meni kriči, da sam Brković! Brković! Brković! — A zašto ste promijenili ime? — upitah. — To je bilo onda, kad se u gradu sve mijenjalo: i ulice i ceste i ljudi i pamet — sve je mijenjalo ime. Da nije onaj D’Annunzio slomio vrat prije nego li je ikada stupio na ovo naše tlo! — Zašto ste ga slušali? — Obećivao nam je Romu i Tomu. Uvijek je govorio o nekoj »Vitoriji«, koja bi nam imala donijeti sve moguće slasti i lasti, sreće i bogatstva. On da će pokazati i Francuzima i Englezima i Amerikancima i svima onima, koji su protiv talijanskih interesa na Jadranu! On neće nikakvog mira ni mirovnog ugovora, koji ne bi dao Italiji sve, što ona traži i hoće. Govorio je: Non vogliamo nè la Pax gallica, nè la Pax brit-tanica, nè la Pax stelligera-americana, vogliamo la Pax romana! Alala! Time nam je ona nesreća od čovjeka punila usi, pa što smo dobili? Ni Pax gallica ni Pat brittanica, nego ovo što vidite: Pax-sta šuta, a to će reći — tugu i nevolju, koja je svakim danom sve veća. I tako je sve otišlo! Da mi je barem ostalo moje negdašnje ime! Prokleta ura, kad sam ga promijenio! Ali što ću, molim vas, kad je »Bilancia« još u martu 1919^ pozivala sve, kojima se prezimena svršavaju na ić, neka ih promijene. Pa sto se dogodilo? Ni Grošić nije pro- mijenio ime, ni Stigliò ni Belašić, a ni sam gospodar »Bilancie« Mohović. Ti imaju još danas svoja imena na ić, kao i onaj ministar Suvić i toliki drugi. A ja — Gonfalonieri! GLASOVI ŠTAMPE »Slovansky Prehled« o našem narodu pod Italijom snula je u smijeh govoreći: ’ P | ■naroda. P°d Italijom, dao je « - A ki vam je kriv, da ne znate, I ^lovaTsky" PremlS^^g^f ^vih'^až- ^avi? Musta!oten,TaSk1 & Te^as^à Sje^v^ U JUlijSk°j Krajinl kr°Z S „„a „asa «„adasn.a •»n- ^a^a, ■ Vi — zgranu se na| ° blskupu Fogaru zaključuje s na- n-U nov°Pečeni Gonfalonieri. — Da P®”1®110111 da je ovime počeo konac slani bilo vas zenskih, nebi D’Annunzio Jensk°g svećenstva u Julijskoj Krajini. bio ostao ni đya_ dana na Rijeci. Čini| ^ fašisti u najskorije vrijeme "i u P11 ,s®’. da Yas Jos vidim, kako ste onoj fa^z,adnju seosku župu namjestiti tali-hudobi nosile tri puta na dan rožice. I Ian3ke svećenike. — To “ “-1™u sl°: mi rožicami - Inocenci - onÒlne s niau o ^e?ećlJi’ ?a sP°™inje i proga- gatofull - a pm’S™ samiSl “je! S“'e Pr°"ì”ra I,ana Trlnko-z™«' nemi rožicami — amor! A kada bimo Opširno iznaša i slučai nnt iv/r0^iana mu lepo okrunile posteju, D’Annunzio čotara pa zakltučuie da Jćo- bi-n-? zel^sobom u Ornitoringo i tu bi-|tarjova tragediji emigranata koji Čje i^adlhnfSn^f 1 L8ad^,a’„kad na t0 Promislim, pnha-|sto i kojega je talijanska policija V jaju slini na usta. — Ja... ja, a što je zatim bilo, to zna Bog i vaše griješne duše. E, e... a ja. Gonfalonieri... Rokac, hoću li ja kada doci na moje staro ime Brković? Nisam znao, što da mu odgovorim. Rokac »Istra, izlai! svakog tjedna u petak. _ Uredništva inozemstvo dvostruko: za prevaran način namamila u svoj»1 vlast. Gosp. Vuga sa mnogo simpatija}, potpunim razumijevanjem stvari vrsi nenadokadivu ulogu obavještača slavenske javnosti o našem narodu Pod Italijom, pa mu i ovom zgodom zahvaljujemo. dinara; za inozems.vo uvos,ruao: ra Ameriku Z notara na gommi. _ Oglasi so računaju po njeni 1:... _ Vlasnik i Udavač-'TnNZnnri'.I LT Za cllohl S» dinara, : Ivo Mihovilovic. Jukićeva ul. 3C. - Za uredntšt-3 odgovara: Dr. Fran Brnčić, advokat, Samostanska B. _ Tisak: Stofaikina° Juno^lovon^lfj?.4*’MB82r,kova nl- 28' n- Tein! br' orifrovarn Rurlnlf E>nla«A«.:A rr „ ru . - J “ « mhubšvvuuskg Sla Hl Dn H ri 7!n