KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KLASA 21 (1)
INDUSTR1SKE SVOJINE
IZDAN 1 MAJA 1939.
PATENTNI SPIS BR. 14806
Wuchse Ljudevit, Zagreb, Jugoslavija.
Prenosna antena.
Prijava od 22 aprila 1937.
Važi od 1 oktobra 1938.
Radi raznih okolnosti kao što su: o-pasnost dodira vanjske antene sa drugim vodom, poteškoća sa zamljovodiom, kvarenje krova, neestetski izgled i t. d. nastojalo ise je naći neki nadomjestak za antenu i zemljovod, nu to do sada sa sobnim, mrežnim i si. antenama nije dovoljno uspjelo, osobito da se dobro prima bez zemlje.
Predmet pronalaska je antenski uređaj koji se sastoji iz plohe za primanje visokofrekveotmih titrajia i jednog visoko-frekrv. transformatora, koji se ugrađuju u ladicu stola, ormarića ili si. tako, da čini sa radio prijemnim aparatom lahko pre-nosivu cjelinu a ujedno služi kao stol za radio prijemnik, >i netreba zemljovoda.
Na slici 1. prikazan je pronalazak še-matski, a sastoji se iz ploče a, koja prima visokofrekvemtne titraje, a načinjena je iz žicane rešetke ili punog lima od dobro vodeće kovine, a može biti proviđena i sa šiljcima radi boljeg primanja titraja, nadalje, iz visokotfrekventnog transformatora d, b. Primarna ovojnica b, imade redovit broj zavoja kao obične visokofr. ovojnice, te se udešava promjenljivim kondenzatorom c, od 500 cm. na primati se imajući val, i izravno je priključena na ploču a. Uz primarnu ovojnicu b, nalazi se sekundarna ovojnica d, koja ima oko trećinu toliko zavoja kao b, te se fiksnim kondenzatorom e, kapaciteta 300 do 1000 cm. ugodi na povoljan pomak faze između točaka f, g, kamo se priključuje radio prijemnik normalno sa svojim stezaljkama za antenu i zemlju.
Kako dolazi do prijema radio signala, objašnjava to prijavioc ovako:
Kada bi u antensku ovojnicu u radio prijemniku stigli visokofrekventni titnaji istodobno na njen početak i na njen svršetak bio bi prijem vrlo tih, ili ga nebi bilo, ali ako titraji stignu na jedan kraj prije, a na drugi, na primjer za pola periode kasnije, to je jasno da će titraji antenskom ovojnicom lakše proići i u mrežnoj ovojnici će pobuditi snažniju indukciju i prijem će biti normalno jak.
Kod ovog pronalaska je taj zadatak riješen ovako:
Titraji koje primi ploča a, vode se izravno bez zakašnjenja kroz ovojnicu b, i promjenljivi kondenzator c, na stezaljku g, radio prijemnika, gdje je spojen jedan kraj antenske ovojnice, dočim se u sekundarnoj ovojnici d, inducirani titraji vode na stezaljku f, gdje je spojen drugi kraj antenske ovojnice u prijemniku. Budući da titraji u d, zakašnjuju naprama onima u b, to će između točaka f, g, biti faza pomaknuta, a to pomakniuće se još bolje u-desi kondenzatorom e, i povoljnom udaljenosti između ovojnice d, i b.
Ovojnica b, sa kondenzatorom c, djeluje i kao zaporni krug, a ujedno se njima upliviše i na pomak faze između f, i g, dakle, se i jakost prijema njima regulira, zato je obzirom na povećanu selektivnost i reguliranje jakosti, primanje radio signala bolje nego li sa drugom antenom, a povrh toga je radio prijemnik postao neovisan o prostoriji kamo inače vodi antena i zemljovod.
Razumije se da veličina i oblik ploča a, može varirati prama mjestnim okolnostima i jakosti radio prijemnog aparata.
Din. 10 —
Patentni zahtjev:
Prenosna antena, ikoja se sastoji iz ploče za primanje visokiofrekventnih tit-raja, naznačena time, što je ploča spojena sa jednim krajem promjenljivo udesivog
titrajnog kruga, dok se između suprotnog kraja tog kruga i nekog drugog stalno udešenog titrajnog kruga uključuje iain-tenski svitak radio aparata, pri čem su svitci spomenutih titrajnih krugova me-dusobno induktivno spregnuti.
Ad pat. br. 14806


C
A >