HIBRIDNO I FOLKLORNO U IKONOGRAFIJI BRANKO FUČIČ, RIJEKA 7ÄPA7ANTÄ NA SPOMENICIMA ISTRE, OTOKA KRKA I SLOVENIJE____________ ___________ U priru čn icim a iz povijesti u m jetn o sti navikli smo n a oficijelnu, ka- nonsku, n o rm ativ n u ik onografiju koja je vezana za odredeno vrijem e i za odreden prostor, tj. koja je k a ra k terističn a za pojedine k u ltu rn e krugove i za pojedine epohe. Pod pojm om hibridnog u ikonografiji podrazum ijevam o u k rštav an je ikonografskih elem en ata jednoga k u ltu rn o g k ruga s elem entim a dru- goga k u ltu rn o g k ruga ili elem enata jed n e epohe s elem entim a druge epohe. Do tak v ih u k rštav a n ja n ajlak še dolazi n a k o n tak tn im područjim a gdje se k u ltu rn i krugovi m edusobno dotiču ili presijecaju. T a je pojava iz­ ra zita n a rubovim a koji žive podalje od vodečih žarišta i gdje razvoj teče sporednim tokovim a pa se u n jim a u pravilu ja v ljaju trad ic io n a­ lizmi i retard acije. Jedno od n a jk a ra k te ristič n ijih k o n tak tn ih , prelaznih i re ta rd ira n ih p o d ru čja u našoj zem lji je Istra, a m a te rija gdje pojave hibridnosti osobito dolaze do izražaja jesu srednjovjekovne istarsk e freske. S obzirom n a ograničeno vrijem e,1 ograničit ču se sam o n a nekoliko prim j era. U prvom p rim jeru spom enut čemo k arak terističn u pojavu u sastavu cen traln e tem e ikonografskih program a istarsk ih crkava rom aničkog i gotičkog razdobij a, — tem e u apsidi. N ajčešči m otivi u istarskim apsidam a su Deisis (— tem a, preuzeta iz bizantinskog ikonografskog rep erto rija) ili Majestas Domini (— tem a zapadnog ikonografskog rep erto rija, fo rm u liran a još u karolinško i otonsko doba). 1 Ova študija iznesena je kao referat na Kongresu historičara um jetnosti Jugoslavije u Ohridu dne 21. IV. 1976. Tem a Deisis je u tv rd en a u apsidi Sv. Jero n im a u H um u,2 Sv. Elizeja u D raguču3 i Sv. M arije M agdalene u B azgaljim a.4 Tem a Majestas Domini je vrlo u čestala n a zidnim slikam a gotičkog razdoblja (XIV i XV st.) u apsidam a istarsk ih crkava. Bilježim o je u Sv. Križu u B utonigi,5 Sv. M ariji M agdaleni u šoričim a,6 Sv. Iv an u u K orom ačnom ,7 Sv. P etru u Sorbaru,8 Sv. Roku u Roču,9 Sv. M ariji od Lokviča u D vigradu.1 0 U Istri, m edutim , poznajem o slučaj gdje su se ove dvije tem e, različi- tog kulturno-geografskog porijekla, u krstile i spojile. T akav se p rim jer h ib rid ite ta očituje n a rom aničkim freskam a iz k ra ja X III stolječa u crkvi sv. V incenta n a groblju u Savičenti, n a kom poziciji sred n je ap- side.1 1 U sredini je prik azan lik K rista koji s jedi n a prijestolju, opto- čen m andorlom i okružen tetram orfom , dok su m u sa stra n a su p lik an t- ski likovi Bogorodice i sv. Iv an a (sl. 96). M ladu p rerad b u kom pozicije Deisis nalazim o u apsidi crkve sv. Flora u Pom eru u Istri (oko god. 1400), gdje je lik K rista Posljednjeg suda su p stitu ira n m otivom K rista Uzašašča (koga andeli nose u m andorli), a lik sv. Iv an a zam ijen jen je likom sv. Flora, dok Bogorodica, uzdignu- tih ruku, zadržava tip ičn u m olbenu pozu s D eisisa.1 2 2 Branko Fučič: »Hura, ciklus rom aničko-bizantinskih zidnih slikarija«, Pe- ristil 6—7, Zagreb 1963—1964, pp. 13—22. Branko Fučič: Istarske freske, Zagreb 1963, pp. 13, 16, sl. 5—10, kat. 3. Dalje: Fučič IF. Nakon objavljivanja ovih radova otkriveni su u apsidi crkve sv. Jeronim a u Hum u fragm enti aureola po kojim a zaključujem o da je u apsidi bila prikazana Deisis. 3 Branko Fučič: »Romaničko zidno slikarstvo istarskog ladanja«, Bulletin za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije (dalje: Bulletin) XII/3, Zagreb 1964, pp. 50—85. 4 Ibid. 5 Branko Fučič: »Butoniga«, Bulletin VIII/2—3, Zagreb 1960, pp. 126—139. Branko Fučič: Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri (doktorska diser­ tacija), Rijeka—L jubljana 1964, pp. 234—238, 392—396 (dalje: Fučič DIS). Fučič IF, p. 19, sl. 25—26, kat. 9. 6 Fučič DIS, pp. 214—215, 529—530. 7 Branko Fučič: »Izvještaj o putu po Istri (Labinski kotar i Kras)«, Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb 1953, pp. 113—114. (Dalje: Fučič Izvještaj) — Fučič DIS, pp. 241, 448. 8 Fučič DIS, pp. 228, 512. 9 Fučič IF, pp. 25—26, sl. 44, kat. 14. Fučič DIS, pp. 508—509. 1 0 Iva Perčič: Zidno slikarstvo Istre. Katalog izložbe. Zagreb 1963, br. 25. (Da­ lje: Perčič Kat.). Fučič IF, pp. 24, 25, 26, sl. 62—64, kat. 18. Fučič DIS, pp. 269—279, 408—410. 1 1 W. Arslan: »A series of thirteenth century frescoes at Sanvincenti«, Art in America, 1934. France Stele: »Le bysantinism e dans le peinture m urale yougoslave«, Atti delV VIII Congresso di studi bizantini, V, 1953. Fučič IF, p. 16, si. 13—17, kat. 5—7. Fučič DIS, pp. 157—183, 523—528. 1 2 Mitt. Z. K., 1911, pp. 246—247 (Gnirs) i 1912, p. 12 (Gnirs). France Stele: Umetnost v Primorju, Ljubljana 1960, p. 82 (dalje: Stele, Primorje 1960). Fučič DIS, pp. 228, 493. Na freski u apsidi crkve sv. Jelene u O prti ju 1 3 (oko 1400) vidimo kako je središnji m otiv Majestas Domini fla n k ira n likovim a sv. Jelene i jednog svetog biskupa, p a m i se čini da oni ovdje su p stitu ira ju tr a ­ dicionalne likove Bogorodice i sv. Iv an a iz kom pozicije Deisis. Drugi k arak terističn i p rim jer h ib rid ite ta je stap an je elem enata bizan­ tinske Bogorodice Platytere sa zapadnjačkim tipom B ogorodice-zaštit- nice s plaštem (Schutzmantel-Madonna). B izantinska Platytera nosi n a grudim a u m edaljonu m ali lik K rista- E m anuela. O na je »Platytera«, »širšaja nebes«, jer u sebi nosi Gospo- dina, v lad ara nebesa. Z apad n jačk a B ogorodica-zaštitnica, u du h u zapadnjačkog feudalnog pravnog običaja, štiti i zak lan ja pod okriljem svoga plašta, kao svoje vazale: pojedince ili crkvene redove, bratovštine, korporacije, gradove ili cijelo čovječanstvo.1 4 U XV st. pojavljuje se u Istri zap ad n jačk a Bogorodica koja pod p la­ štem zak rilju je m uške i ženske članove m jesn ih b rato v štin a ili blaže- nike, dok joj se n a grudim a nalazi ovalni m edaljon s likom m alog K rista, preuzet iz ikonografije Platytere. U istoj form uli poznaje je ikonografija V enecije več u XIV st. Takvu h ib rid n u ikonografiju Bogorodice vidimo n a freski u župnoj crkvi sv. M artin a u B erm u1 5 iz vrem ena oko godine 1431. (sl. 97) i n a freski u crkvi sv. Jakova u B arb an u 1 6 iz vrem ena oko godine 1470. (sl. 98). Treči k arak terističn i p rim jer h ib rid ite ta zapažam o n a raspetom K ri- stu. K ad se u zidnom slikarstvu rom aničkog razdobij a u Istri p rik a ­ zuje Raspeče, lik raspetog K rista reproducira m orfologiju b izan tin - skog agoničkog tijela, koje je uzgibano tipičnom »bizantinskom « k ri­ vulj om. Takav, u biti b izantinski K rist, p rikazuje se n a istarskim fre ­ skam a sve do oko g o d .1300. B izantinski rasp eti K rist (kao i zapadnjački u periodu rom anike) im a ra sta v lje n a stopala, i svaka noga p rib ijen a m u je svojim čavlom ; dakle, s dva čavla. U zapadnoj ikonografiji, s novim sadržajem m rtvoga K rista, uvodi se oko godine 1200 novi m orfološki m otiv preklopljenih nogu, koje su p ri- bijene sam o jednim čavlom. U k o n tak tn im i prelaznim p odručjim a (u sjevernoj Italiji, u T rstu i u Istri) taj novi gotički m otiv n ak alam lju je se n a staru, trad icio n aln u m orfologiju bizantinskog K rista, pa tak o n asta je hib rid (estetski ne- prik lad an i form alno neriješen), kakav vidimo na freskam a u crkvi sv. V incenta u S avičenti1 7 iz konca X III stolječa (sl. 100) i u crkvi sv. 1 3 Fučič IF, pp. 18—19, sl. 28, kat. 10. Fučič DIS, pp. 228, 493. 1 4 O pojavi ovog motiva u skulpturi Istre i Prim orja cf. Vanda Ekl, »Motiv M arije zaštitnice u istarskoj plastici«, Bulletin XI/1—2, Zagreb 1963, pp. 87—93. 1 5 Stele, Primorje 1960, p. 70. — Perčič Kat. br. 21. — Fučič IF, p. 18, sl. 32, 33, kat. 11. — Fučič DIS, pp. 241—243, 381—383. 1 6 Perčič Kat., br. 2 2 . — Fučič DIS, pp. 283—285, 366—368. 1 7 Vidi bilješku 11. Elizeja u D raguču1 8 oko godine 1300. (sl. 99). To je rasp eti K rist s bi- zantinskom krivuljom , ali s preklopljenim nogam a, što su pribijene jednim čavlom. Dok su se n a hibridnim pojavam a, koje smo pokazali, u k rštav ali p ro ­ stori i vrem ena, n a po jav am a folklornog u ikonografiji u k rštav a ju se d ru štv en i slojevi, k rižaju se sistem i v jero v an ja i svjetovi predodžaba. Folklornim sad ržajim a otvorena su v ra ta u ikonografiji onda kada se u m jetn ičk o stv ara n je počinje d em okratizirati, kada ono ponire u puč- ki sloj, k ad a stv aralačk u dionicu n a neposredni ji način preuzim a u svoje ru k e pueki sloj. Dok opčenito možemo reči da se ta dem okratizacija odvija n a širokoj fro n ti u u m jetn o sti kasnoga srednjeg vijeka, n a poseban n ačin zapa- žam o je u to vrijem e u gradanskim , u ladanjskim i u seoskim am bi- jen tim a, a osobito k ad a se ti am b ijen ti nalaze n a ru b u velikih k u ltu r­ n ih krugova, p rep u šten i vlastitim fo rm u lacijam a i d istan ciran i od n e­ posredne i vodeče uloge teologa i erudita. S obzirom n a tem e u kojim a se folklorni elem enat uvlači u ikonogra- fiju, on — več po n arav i stv ari — im a n ajlak ši p ristu p ondje gdje su ikonografske tem e najbliže sad ržajim a iz svakodnevnog života. U kr- ščanskoj ikonografiji srednjeg vijeka takve su tem e par excellence prikazi k alen d ara — prikazi k a ra k te ristič n ih ljudskih radova i čovje- kovih životnih situ acija u cikličkom to k u d v an aest m jeseci u godini. Evo nekoliko p rim jera što su n astali n a našem zapadnom narodnom rubu. 1) Na fresk am a m ajsto ra Iv an a iz K astva i njegovih pom očnika iz godine 1490. u H rastovlju k raj K opra, prik azan je n a svodovim a boč­ n ih lad a kalendar. M jesec siječanj predočen je likom žene ko ja sjedi i pruža ru k u prem a d jeci1 9 (sl. 101). U in te rp re ta c iji ove tem e pom oči če nam jed an n aro d n i običaj na P rim orju, gdje djeca n a Novu G odinu obilaze kuče i čestitaju či traže od u k u čan a d a ih nadare, da im d aju — kako se to kaže — »dobru ruku«.. »Dobra ruka«, ta j novogodišnji d ar djeci, negdje je šaka suhih sm okava, negdje sitn i novac, negdje kolačič. Ja n u a rsk a tem a n a fresk am a dom ačeg m ajsto ra u H rasto v lju usidre- n a je, prem a tom e, u sam om e am b ijen taln o m životu. O na je personi­ fik acija »dobre ruke«; ona je ikonografska form ulacija starodrevnog prim orskog folklora. 2) U ilu m in aciji glagoljskog m isala iz B erm a u Istri, što ga je godine 1425. napisao i v jero ja tn o ilum inirao B artol iz K rbave, tak o d er je p ri­ kazan k alen d ar.2 0 1 8 Vidi bilješku 3. 1 9 M arijan Zadnikar: Hrastovlje, Ljubljana 1961, pp. 48—49, sl. 58. Fučič IF, pp. 28—29, sl. 71—77, kat. 22—24. — Fučič DIS, pp. 324—334, 420— 428. 2 0 Ljubljana, NUK, ms. 162, f. 134 v. Ivan Milčetič: H rvatska glagoljska bibliografija, I, Starine JAZU XXXIII, Zagreb 1911, str. 20—26. Branko Fučič: »Glagoljski rukopisi« i kat. br. 72., Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964. M jesec svibanj predočen je m uškim likom, što n a ledim a nosi posje- čeno zeleno stabalce, a u ruci drži ču tu ru s vinom (sl. 102). Tem a je opet izravno preuzeta iz našeg folklora: stabalce je tak o zvani »m a­ jic«, koji se usadivao pred kučom, a vino je d ar kojim su n a prvi dan m aja čaščeni p rijatelji. U ilum inaciji ovog istog k alen d ara m jesec prosinac je prik azan goz- bom.2 1 No, n a našoj m in ija tu ri sjede za stolom o k ru n jen a lica, dok iza n jih vise kobasice (sl. 103). To su k ralj i kraljica. Ali to nisu lica iz nekog društvenog nadredenog sloja, to n ije neka dvorska scena, več i ta o k ru n jen a lica im aju svoje sijelo u folkloru našeg puka. To je ilu ­ strac ija našeg narodnog običaja »koledve«, u kom e se b ira i kruni »kralj«. Taj se običaj sve do n aših d an a očuvao u D ubašnici n a otoku K rku, dok povijesne potvrde za ta j običaj im am o i za D alm aciju i za Lošinj i za sam u Istru . Dok je k alen d ar — kao niz g enre-prizora — bio iz razum ljivih razlo­ ga lako otvoren folkloru, n ašu pozornost posebno privlače slučajevi k ad a folklor prodire u sak raln u ikonografiju. 3) N ajk arak terističn iji p rim jer za to zapazio sam n a ikonografiji sv. Jur ja. Sv. Ju ra j bio je u srednjem vijeku jed an od n ajp o p u larn ijih svetaca Isto k a i Z apada. P rije nego se u X II stolječu pojavila nova ikonogra­ fija Ju rja, viteza, k o n jan ik a koji ubija zm aja, sv. J u ra j bio je prikazi- van sam o kao m učenik i vjerovjesnik. U bizantinskom kultu rn o m kru- gu Ju ra j je p rik azan prem a ovim form ulam a: a) kao m lad golobradi ratn ik , odjeven u hlam idu i oklop s kopljem ili štitom u ruci, b) u nevojničkoj nošnji — u dvorskoj ili neke v rsti liturgijskoj — s križem u ruci. U ikonografiji Z apada bio je prik azan ponajviše prem a ovim b izan tin ­ skim form ulam a, a poznat m i je svega jed an slučaj da ga je zapadna ikonografija prikazala u nevojničkoj nošnji, bradatog, kako u jednoj ruci drži palm u, a trib u t m učeništva, a drugom rukom blagoslivlje.2 2 P alm a je, prem a tom e, u ikonografiji sv. J u rja prak tičk i zanem ariv atrib u t. Znam o da se k u lt sv. J u rja razm ahao u nadredenim društvenim slo- jevim a u jek u križarskih ratova, kad je on postao prototipom viteza, idealnim likom krščanskog borca. Njegova se popularnost s ne m anjim uspjehom širila i u najnižim društvenim slojevim a, u stočarskim i ag rarn im sredinam a. T aj p ro ljetn i svetac (23. aprila) bio je zaštitn ik stoke i ljetin e. Ju ra j je i n aš »pastirski svetac«, a on je bio kod nas i nosilac proljetnog zelenila, m lade paše, žita i uroda. M arija Pantelič: »Glagoijski kodeksi Bartola Krbavca«, Radovi Starosla- venskog instituta, knj. 5., pp. 42—48 (Ljubljanski misal) i pp. 57—67 (Ilu­ m inacija Bartolovih kodeksa). 2 1 Ljubljana, NUK, ms. 162, f. 137 v. 2 2 M organ Library, M. 645. Švicarski kodeks, kraj XII st. Cf. Miilia Daven­ port: The Book of Costume, vol. I., New York 1956, si. 418. E tnološka istraživ an ja u p u ču ju n a to (a s n jim a se slažu i n aša iko­ no g rafsk a zap ažan ja), da je krščanski m učenik Ju ra j zaposjeo u puč- kom k u ltu m jesto pradavnog, predkrščanskog proljetnog kultnog sadržaja, — da je bio ono što se u k u ltu rn o j h isto riji zove su p stitu t. U n arodnim običajim a našeg pu k a (Turopolje, Bela K ra jin a ) k rščan ­ ski sv. Ju ra j k o n tam in iran je s m itskim likom tak o zvanog »zelenog J u r j a«.2 3 U toj k o n tam in aciji treb a ra č u n a ti ne sam o s jednim starim slaven- skim kultom , koji smo kod seobe n a Ju g donijeli iz pradom ovine, n e ­ go i s kultovim a p o lurom aniziranih Ilira, koje smo kod seobe zatekli i s n jim a se stopili. U tom okviru ra z m a tra n ja p o staju sada jasn ija p ita n ja koja se več godinam a p o stav ljaju oko in terp re tacije m uškog lika n a glagoljskom Plom inskom n atp isu ,2 4 n a jednom od n a js ta rijih glagoljskih n atp isa u H rvatskoj i Jugoslaviji (X I stolječe) (sl. 104). M uški lik, naim e, n a Plom inskom n atp isu je ilirsko-rim ski Silvan, a a trib u t u njegovo j ruci je pro listala grana, m lado zelenilo. U zid stare rom aničke crkve sv. J u rja u Plom inu u Istri, ta j je kasn o an tik n i, ru stičn i reljef bio u graden zbog toga što ga je puk u X I stolječu in- te rp re tira o kao sv. Ju rja, za štitn ik a proljetnog zelenila. In terp retac iju , da se n a Plom inskom n atp isu zaista radi o Silvanu, podupire pojava re lje fa s likom Silvana (koji tak o d er nosi u ruci vegetabilni atrib u t), a koji je uklesan n a an tik n o j ari iz B uzeta u Istri (d an as u lap id ariju M uzeja u B uzetu) (sl. 105). Tragom ovih spoznaja p o staju sada jasn i i a trib u ti — a to su ab rev ijatu re vegetacije — što ih objema; ru k am a nosi sv. Ju ra j, prik azan n a frag m en tim a fresak a X II—X III stolječa u ruševinam a crkve sv. J u rja kod V rbnika n a otoku K rk u 2 5 (sl. 106). Koliko i kako dugo su te folklorne predodžbe o sv. J u rju tra ja le u n a- šoj ikonografiji, pokazuju i freske u T u rjak u u Sloveniji iz XV sto ­ lječa. Na tim fresk am a sv. Ju ra j, u viteškom oklopu, nosi u jednoj ruci svoju zastav u s crvenim križem , a u drugoj im a razlistalu zelenu g ran u 2 6 (sl. 107). D a ta razlistala g ra n a u ruci sv. J u rja iz T u rjak a n ije n ek a slobodna i proizvoljna slikareva stilizacija palm e, dovoljno uvjerljivo nam go­ vori m orfologija m učeničke palm e, koju je ta j isti tu rja šk i anonim ni slik ar prikazao u ru k am a nekolicine svetih m učenika2 7 (sl. 108). Sve nam to otkriva kako se n a našem zapadnom etničkom rubu, u pučkom am bijentu, kroz duga stolječa srednjeg vijeka zadržala k on­ ta m in ira n a predodžba krščanskog sv. J u rja s folklornim »zelenim Jur- 2 3 Vlasta Huzjak: Zeleni Juraj. Publikacije Etnološkog sem inara Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, br. 2, Zagreb 1957. Branko Fučič: »Sveti Juraj i zeleni Juraj«, Zbornik za narodni život i običaje, knj.40, JAZU, Zagreb 1962, pp. 129—150. (Dalje: Fučič, Ju raj). 2 A Fučič, Izvještaj, pp. 79—85. — Branko Fučič: »Plominski natpis«, Riječka revija, 1/3, Rijeka 1952, pp. 146—149. — Ljubo Karam an: »O reljefu u Sv. Ju rju u Plominu«, Starohrvatska Prosvjeta, S. III/4, pp. 201—205. — Fučič, Juraj, pp. 136—138. — Branko Fučič: »Najstariji hrvatski glagoljski nat- pisi«, Slovo, 21. Zagreb 1971, pp. 229—234. 2 5 Fučič, Juraj, pp. 143—146, sl. VI i T. II. 2 6 France Stele: Gotsko stensko slikarstvo. Ars Sloveniae, Ljubljana 1972, sl. 75. 2 7 Ibid., sl. 76. jem«, kako je dugo i čvrsto tra ja lo ovo p rek lap an je i prožim anje dvaju k u ltn ih sadržaja, kako je, u stvari, u našoj pučkoj sredini uporno živio jed an sinkretizam, koji je našao svoj izraz čak i u našoj sakralnoj ikonografiji. ZUSAMMENFASSUNG Der Autor gibt seine Ansichten über ikonographische hybride Bildungen, die in der m ittelalterlichen W andmalerei Vorkommen, wieder, in einem Land, das seiner geographischen Lage nach ein typisches Übergangs- und Berührungsgebiet für verschiedenartige K ulturkreise ist. Das Hybride in der Ikonographie w ird bewiesen z. B. durch 1) die Kreuzung der westlichen Formel M ajestas Domini mit der byzantini­ schen Formel Deisis in der Freske aus dem Ende des 13. Jahrhunderts in der Kirche St. Vinzenz in Savičenta (Bild 96) und die jüngeren Derivate und V ariationen dieser Kreuzung in den Fresken um das Jah r 1400 etwa in der Kirche St. Jelena in O prtalj und in der Kirche St. Flor in Pomer; 2) die K reuzung des westlichen Typus der Schutzm antelm adonna m it der byzantinischen P latytera in den Fresken aus der Zeit um das Jah r 1430 in der P farrkirche St. M artin in Beram (Bild 97) und um das Jah r 1470 in der Kirche St. Jakob in B arban (Bild 98); 3) die Kreuzung der byzantinischen Morphologie des G ekreuzigten mit der gotischen Innovation der n u r m it einem Nagel ans K reuz gehefteten Füsse auf den Fresken aus dem Ende 13. Jahrhunderts in der Kirche St. Vinzenz in Savičenta (Bild 100) und um das Jah r 1300 in der Kirche St. Elisäus in Dra- guč (Bild 99). Des w eiteren analysiert der A utor an den Beispielen aus Istrien, von der Insel K rk und aus Slowenien den D urchbruch des Folkloristischen in die Ikonographie der »Rand-« Räume und in das Volksambient und zwar 1) in der K alenderdarstellung auf den Fresken des Meisters Johannes von Kastav im Jah r 1490 in der Kirche der hl. Dreifaltigkeit in H rastovlje, wo der Monat Jan u ar m it dem folkloristischen N eujahrsbrauch, der Beschenkung der Kinder, dargestellt wird, die sogenannte »gutte Hand« (Bild 101); 2) in der Darstellung des K alenders im chroatisch-glagolischen Missal aus dem Jah r 1424 aus Beram in Istrien (heute in Ljubljana, NUK, ms. 162, f. 1 4 v und f. 136 v), wo die Monate Mai und Dezember m it Volksbräuchen dargestellt sind. Der Mai trägt eine Beutelflasche, seinen Freunden Wein daraus einschenkend, und ein gefälltes Bäumchen m it frischem Grün, »ma­ jic« genannt, das zum ersten Mai vor das Haus gestellt w urde (Bild 102). Der Dezember w ird mit dem Volksbrauch »koledva« (den weihnachtlichen Umzügen m it Gesang und Spiel) dargestellt; bei der Gelegenheit wurde der König gewählt und gekrönt und ein Festm ahl veranstaltet (Bild 103). Den Einbruch des Folkloristischen in die sakrale Ikonographie beobachtet der Verfasser auch in den D arstellungen des hl. Georg, des Heiligen, der im Volkskult stellvertretend für ältere, m it dem Beginn des Vegetations-Zyklus verbundene K ultinhalte ist. Das Relief aus Plomin, nach einem der ältesten glagolischen Inschriften bekannt (die sogenannte »Plominer Inschrift« aus dem 11. Jahrhundert (Bild 104), w ird vom Verfasser als eine rustikale antike Darstellung des Silvanus interpretiert, der später, im M ittelalter, vom Volk wegen seines Pflanzenattributes, das er in der Hand hält, als der hl. Georg betrachtet wurde. Wegen dieser V olksinterpretation w urde dieses heidnische Relief auch in die Wand der Kirche des hl. Georg »des Älteren« in Plomin eingebaut. Einen Beweis für seine Auslegung hat der Verfasser im kom pa­ rativen M aterial in Istrien gefunden, und zwar im Relief des Silvanus auf einer antiken A ra aus Buzet (Bild 105), wo Silvanus ebenso ein Pflanzen­ attribut in der H and hält. Mit der K ontam ination des hl. Georg mit dem folkloristischen »zeleni Juraj« (dem grünen Georg), wie ihn die Volksbräuche kennen (Turopolje, Bela K rajina), erklärt der Verfasser die Ikonographie des hl. Georg in der Freske aus dem 12.—13. Jahrhundert in der verfallenen Kirche des hl. Georg in V rbnik auf der Insel K rk (Bild 106), wo der Heilige in jeder Hand ein Pflan­ zenattribut hält. Dasselbe bem erkt er auch zu den Fresken aus dem 15. Ja h r­ hundert auf Turjak in Slowenien, wo der Maler ganz eindeutig das spriessen- de Grün, das Pflanzenattribut des hl. Georg (Bild 107), von der Palme un­ terscheidet, die die heiligen M ärtyrer als das christliche M ärtyrerattribut auf den Fresken in T urjak in der Hand halten.