LISTEK. DR. TljRlC: Radom gojeni elementi čovještva. (Druga krojiga knjižnice praktične pedagogije.) Zagreb. Tvornička ul. 10. »Najpogibelniji neprijatelji pojedinn ca, države i naroda« je Turičeva uvodna misel, ob kateri se človek neliote zadrži malo dalje. Človek-pedagog. saj je knjiga »rada i uzgoja« njegova. In glej, on sam je tned njimi, ki jirn veljajo trpki očitki — on, učitelj. vzgojiteli bodočnosti. ker pomaga sistematično cerkvi in državi vzgajati »gomile« — pokorne Ijudske mase — mesto ljudi, ki nosijo vsak v sebi zavest svojega lastnega jaz. V marsičein ima Turič prav! Misliin pa, da namenonia ostro podčrtava in tako malo pretirava pogreške današnje šole, vsaj osnovne. ki nam vendar edina vzgaja najširše sloje našega narcda. Kar dobi otrok tu, je podlaga samo- stojnemu od družbe neodvisnemu človeku. saj to je cilj, ki mu sledimo že par decenij. Vsekakor iskati ie treba novih poti. po katerih bo lahko stopala tudi najjačja individualnost — a snov, ki jo daje mladini šola. je niti danes ne zasužnji in n e s m e zasužnjiti. Jadne šole in jadna deca, kjer jo še — kakor jo ie srednji vek s formulami in teorijami, s pravili in zakoni. Za današnje ineščanske in srednje — a predvsem za višje šole pač velja marsikatera Turičeva beseda, ker velja za marsikaterega strokovnega učitelja in profesorja njegov očitek »ouvar znanosti«. Jasno izraža pisec zalitevo »škole rada«, ki jo on tako goreče zastopa v besedah«: »Učenik radi tjelesni i duševni rad, pa time izgraduje sam sebi kulturni duh i čovječanstvo«. Razliko med staro šolo verbalizma in novo lastnega dela in ustvarjanja pa nam dobro karakterizira »razlika izmedu naučnog gradiva ko>jeg učenik uči. da ga zaboravi. i subjektivnog rczultata u njegovom duhu. što ostaje njegovo vlast«. V 11 poglavjih polnih pestrih problemov razmatra knjiga »Pomanjkljivost današnje osebne kulture«. Navaja vzgojitelja k opažanju kulture in navad v narodu, na razvoj elementov, ki sestavljajo kolektivno njegovo dušo in osebmost poedinca in stavi čitatelju mnogo vprašanj globokega ipomena. ki jih deloma odgovarja Turič sam iz svojega izkustva — katerega lnu moraino priznati — deloma pa prepušča iskanje odgovorov njeimi, ki ga je vprašanje zainteresiralo. Da navedemo par pisčevih misli iz I. dela! »Čovjek i učenost« natn kaže formalno in materijalno stran izobraženosti in pravi. prodirajmo v bit, v g'obino, ne plavajmo po površini v brezbrižje. Pridobivajmo sebi in v delovni soli pomagajino mladtni. da si pridobi kolikor največ mogoče fornial. znanja. ki postane človckova najintimncjsa last, del njega samega. dočim je malerijalno znanje balast. ki ga radi vržemo s pleč. »Učiteli ie realiziran cilj školskog rada«, povdarja. ko govori o učiteljevi osebnosti in razpravlja. kakšen mora in kakšen ne sme biti dober učiteli »Svagdje iskače čovjek. ne knjiga i struka~<. Ha, Turič trdi: »nastavniku direktno smeta skolska učenost. što je daje da- našnja učiteljska škola i knjiga«, ki se boječe drže »nastavne osnove<>. Vprašanje: »Kdo naj določa cilj šol. dela« — rešuje knjiga takole: »Čovjek i žena, koji imaju djecu. jesu glavni državutvorci« — zato je za »državnu školsku organizaciju roditelja«. Lepo govori Turič o nacionalni zavesti, o kateri povdarja. da je del »čovjekova »ja«, koja čini pojedmca živim djelom narodnog organizma«. Brezdvomno je nacionalnost nekaj, kar mora preiti v meso in kri, nekaj, kar ne živi le v besedi, temveč v najintimnejšem kotioku naše duše. in človek — brezdomovinec tega ne more vzgojiti v mladini. ker iQ vsaka beseda — izgovorjena a neofočutena — laž, ki ne vzgaja značaiev. Turič naglasuje pomen socialno-moralnega patrijotizma nad poetičnim in zgodovinskim, ker le ta krepi v nas viseh razpoloženje »za medusobno spoštljivost i ljubav, te pretvara političku borbu u poiitički rad«. pozna in hvali pa razven teh še »razumni ili razboriti patri.iotizam«, ki daje grudi dobre gospodarie. (Dalje prih.)