Z G O D O V I N S K I Č A S O P I S 44 . 1990 . 4 . S2i—54e 521 M l a d e n A n č i ć LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE (Vrijeme nastanka i autorstvo Hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina) Tko je i kada, odnosno kako i zašto," prevodeći jedan dio onoga Sto se danas naziva Ljetopis popa Dukljanina, zapravo načinio posve novo djelo, što će ga Marko Marulić s punim pravom nazvati Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije, jedna je od onih zagonetki što ih se s mnogo razloga može nazvati »intelektual­ nom nasladom« profesionalnog historičara. Naime, ovo se djelce po prvi put spo­ minje 1510, u vrijeme kada su ga patriciji splitskog kulturnog kruga pronašli, prepisali i preveli, tražeći, pored ostalog, i u njemu odgovore ha pitanja o svo­ jim korjenima i identitetu. No, nedvojbeno ranijeg postanka, taj sastavak izra­ nja iz tame »jedne knjige stare«, pronađene u kući knezova Kačića-Markovića u makarskom primorju, bez ikakvih bližih naznaka o vremenu nastanka i autor­ stvu, stavljajući današnjeg historičara pred složen zadatak. Jedini način koji preostaje u pokušaju da se odgovori na postavljena pitanja jeste da se kroz pomnu analizu i više ili manje vjerojatne konjekture preciznije odrede pro­ storne, duhovne i vremenske koordinate u kojima je živio autor, pri čemu se na tom klizavom terenu usporednih analiza i nesigurnih oslonaca u sačuvanim iz­ vorima kao najveća opasnost pokazuje apodiktičnost i isključivost stavova i za­ ključaka, kako se to jasno zrcali u literaturi posvećenoj ovom problemu. Pokušaj da se načini iscrpan osvrt na literaturu nastalu oko pitanja postav­ ljenih na početku ovog teksta pokazao bi dosta čudne rezultate. Naime, osim Crnčićeva »Pripomenka«, opsegom nešto manje ali i nekritičnije rasprave D. Mandića i par stranica, u dva navrata, iz pera N. Klaić,1 nitko se, zapravo, nije sustavno bavio Hrvatskom redakcijom Ljetopisa popa Dukljanina ili Ljetopisom kraljeva Hrvatske i Dalmacije, što mi se čini prikladnijim naslovom za ovo dje­ lo, kao cijelinom. Nasuprot tomu, u mnoštvu rasprava posvećenih načinu smrti kralja Zvonimira,2 izrečeno je onako uzgred dosta različitih sudova o autorstvu Ljetopisa kraljeva, odnosno onoga njegova dijela u kojem je riječ o Zvonimi­ rovu ubojstvu, a da se pri tomu autori nisu potrudili da svoje hipoteze bar pro­ vjere, makar i površnom analizom ci j eline djela. Rezultat svega toga je upravo nevjerojatno šarenilo stavova i zaključaka, koji se šire u lepezu na čijem jed­ nom kraju stoje Jelić i Mandić, s teorijom o prvobitnom postanku Ljetopisa kra­ ljeva, koji bi onda pop Dukljanin preveo na latinski i nastavio od XXIV glave dalje,3 a na drugom Jagić i Crnčić, koji su držali, na temelju jezičke analize, da je tekst nastao istom u drugoj polovici XV ili na samom početku XVI st.,4 od­ nosno N. Klaić, koja je u jednom trenutku ustvrdila kako je »sva prilika« da je autor »živio daleko od Hrvatske«.5 Ostavljajući, međutim, po strani ekstremne stavove, najšire prihvaćenim čini se ono shvaćanje po kojem je Ljetopis kra­ ljeva, ili Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina, djelo anonimnog sve- 1 Crnčlćev »Pripomenak« pretiskao je F. Siale, Letopis popa Dukljanina, SKA, Beograd 1928, 259—285. Mandićev tekst tiskan je u: Rasprave 1 prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, 443—469. Konačno stavovi N. Klaić izloženi su u radu : O legendarnoj smrti kralja Zvonimira, Istori j skl zapisi, knj. ХХ/2, god. XVI/1963, 241—249, te u djelu Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 19752, 17—22. * Relevantne bibliografske preglede, u sklopu rasprave o tom pitanju, daju Klaić, O legen­ darnoj smrti..., a potom 1 S. Gunjaca, ispravci 1 dopune starijoj Hrvatskoj Historiji 3, Zagreb 1975, 171 i d. Najnoviji rad o tom problemu predstavlja 1. Goldstein, Kako, kada 1 zašto Je na­ stala legenda o nasilnoj smrti kralja Zvonimira ?, Radovi, Institut za hrvatsku povijest, 17/1984. 3 L. Jelić, Duvanjski sabor, Vjesnik hrvatskog arheološkog druStva, n. s. Х/1908—1909; Man­ dić, o. c. 4 V. Jagić, Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, Zagreb 1867; Crnčić, Pripo- menak. • Klaić, Povijest Hrvata, 22. 522 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE ćenika, koji je živio u drugoj polovici XIV, odnosno u prvoj polovici XV st., negdje u okolici Splita.6 Zbog svega ovog čini se uputnim krenuti od samog početka i konstatacije da je Ljetopis kraljeva nedvojbeno nastao tako što su prevedene i prerađene prve 23 glave teksta koji se danas nalazi u Ljetopisu popa Dukljanina, i potom dopunjene pričom o nasilnoj smrti posljednjeg hrvatskog kralja, Zvonimira. Da se u prvom dijelu doista radi o prijevodu s latinskog na hrvatski, i to teksta koji se nalazi u djelu barskog svećenika, a ne obrnuto, kako su držali Jelić, Man- dić„ te djelomično i Mošin,' može se dokazati relativno lako. Primjerice, »pro­ vincia Praevalitana« Dukljaninova teksta u II glavi, kod prevodioca postaje »Prilivit«, koji je »u Bosanske strane«; Raška (Srbija), u kojoj kralj Kranimir sakuplja vojsku za gušenje pobune u Bijeloj Hrvatskoj, postaje u prijevodu »istrijanska zemlja«; ugarski »princeps Kys« originala preveden je kao »ovi her­ ceg«, pri čemu je ono »Kys« čitano najvjerojatnije kao »hic«,8 itd. No, ništa manje važnim od konstatacije da se radi o prijevodu s latinskog, ne čini se ni pitanje provenijencije tog latinskog teksta. Ono što je u tom po­ gledu nedvojbeno, i što je dokazao već Sišić,8 jeste to da je još u XIII st. Dal­ macijom kolao tekst bar jednog dijela onoga što danas predstavlja Ljetopis popa Dukljanina, te da je taj tekst dospio i do Venecije, gdje ga je ekscerpirao, upra­ vo u doba mletačke vlasti nad dalmatinskim gradovima, kroničar Andrija Dan­ dolo. No, ono što na istom mjestu nije dokazao Sišić, a ni bilo tko poslije njega, jeste to da je u uporabi bio cjelovit tekst što se pripisuje barskom svećeniku. Dapače, postoje dobri razlozi da se pretpostavi kako je samo jedan dio teksta bio poznat kako u Dalmaciji tako i mletačkom kroničaru, što se prije svega od­ nosi na način na koji splitski kroničar, Toma arcidjakon, koji je posve sigurno čitao Dukljanina, donosi legendu o postanku Dubrovnika. Naime, u Dukljanino- voj verziji legende, nastanak Dubrovnika je rezultat integracije rimskih prati­ laca povratnika, kralja Bela/Pavlimira, i izbjeglog stanovništva Epidaura, koji je razoren od strane Saracena, dok kod Tome sami Rimljani, prispjevši na istoč- nojadransku obalu, razaraju Epidaur, da bi se'potom tamošnje stanovništvo po­ miješalo s njima u novopodignutom gradu Dubrovniku.10 Tomu valja sada dodati i to da Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije prati Dukljanina upravo do trenutka kada ovaj prelazi na legendu o osnutku Du­ brovnika, no u njemu te legende nema, kao što nema, začudo, ni dijelova XXVIII, XXIX i XXXI glave, u kojima su vijesti o Hrvatskoj mnogo pouzda­ nije i koherentnije od onih što ih u nastavku donosi Ljetopis kraljeva. Naprosto je nevjerojatno da naš Anonim, koji prazninu od smrti Seislava/Ćaslava do kra­ ljeva Krešimira i Zvonimira popunjava domišljanjem o povratku kralja Rado- slava i njegovu sinu Kolomanu (sic!), preskačući tako najmanje stoljeće, a mo­ žda i dva, u odnosu na kronologiju svog izvornika, ne bi donio podatke o hrvat­ skim vladarima iz spomenutih glava, da mu je taj tekst stajao na raspolaganju. Nije zgoreg ovdje dometnuti još i to da je Ljetopis kraljeva najvjerojatnije na­ stao na temelju istog onog teksta što su ga koristih Toma arcidjakon i Andrija Dandolo, pa da se čitav ovaj ekskurs završi prilično pouzdanim zaključkom kako su Dalmacijom kolale samo prve 23 glave onoga što se danas naziva Lje~ Glas S^ni/Ä^mstSnÄ010, L e g e n d a ° ^*" *™Мак0* taa«a MOW Zvonimira, m J У*?Ј,,МЦ- 3- v - Mošln,' Ljetopis popa Dukljanina. MH. Zagreb 1950, 33-4, ne određuje se £2Г?oPn £Л1°+«,2 P 7 e n s ^ l a . t t n s k e »U nrvatske redakcije, ali iznosi vrlo vjerojatnu hipotezu J?Na£SSÎÎ ^ kronici sacuvana prvobitna redakcija prvoga sastavnog dijela Dukljanina«. edi р г е ^ Г м о ^ п ^ ^ Д ^ М А 1 ^ . ^ 4 " 3 * t e k s t u k o J 1 « №"** b a r s k o m "vecenäu uspo-redi prema Mošin, Ljetopis, 42—3; 59; 64 s Sišić, o. c. 49 i d čki T 1 ? I S I P V M » ^ S Ï 4™?рћ' Z?T7Ì> * Thomas archidlaconus : Historie Salonitana, priredio F. Ra- znaVa*?ovaTäroanukZ4AlnVSa läicC;C- 5°' ШаГо6 0 v a l r o "Jelodanoj razlici, drži da je Toma po-znavao i ovaj dio Dukljaninova teksta. Z G O D O V I N S K I Č A S O P I S 44 . 1990 . 4 523 topis popa Dukljanina. No, time se, za neku drugu prigodu, opet otvara rasprava o tomu na koji je način i kada ovo izvanredno djelo doista nastalo, budući da je takav stav u koliziji s dosadašnjim rezultatima analize Dukljaninova teksta." S druge strane, dopisana priča o Zvonimirovu ubojstvu također nije, kako se čini, originalna tvorevina autora Ljetopisa kraljeva. Crnčić je odavno, ali skoro bez ikakva odjeka, upozorio na to da se i u ovom dijelu teksta dadu de­ tektirati tragovi prevodilačkog posla, ali isto tako i samostalne gramatičke kon­ strukcije." Opstojanje priče, pak, neovisno o Ljetopisu kraljeva dosta solidno zasvjedočuje kako pojava tog motiva u Ugarsko-poljskoj kronici, o kojoj će ne­ što niže biti više riječi, tako i čitav niz domaćih izvora što se koriste istim ključ­ nim točkama/događajima kod organizacije izlaganja povijesti srednje Dalmacije i 2ijena zaleđa, i koje čitav niz elemenata povezuje u koherentnu cijelinu. No, kako bi raspravi o vremenu i okolnostima postanka te skupine izvora /Qualiter, Anonimna splitska kronika, Historia Salonitana maior, pa i Pripisi sumpetar- skog kartulara/, moglo još štošta da se doda, a to bi od ovog rada načinilo nešto što on u početku nije ni trebalo da bude, cijeli ću taj kompleks ostaviti, zasad, po strani. Različite verzije što ih u dva od ovih sastavaka dobija epizoda o Zvo­ nimirovoj smrti čini se da, ipak, daju solidan temelj za pretpostavku da niti jedno od tih djela nije matica iz koje su onda drugi preuzimali priču, a to ja za raspravu o autorstvu i vremenu postanka Ljetopisa kraljeva ujedno i najvaž­ nije. Da je ta matica bila nešto starija, zaključak je koji se može izvući iz indi­ cija što ih pruža činjenica da se motiv ubojstva hrvatskog kralja pojavljuje i u Ugarsko-poljskoj kronici, djelu za koje se može reći sve prije no da je jedno­ stavno za dešifrirati.13 Ono što je, pak, za ovu prigodu o njemu osobito intere­ santno naglasiti, jeste uvjerenje da je autor, ili je možda riječ o više njih, imao uvid u neke naše kroničarske sastavke, što se može zaključiti iz sljedećih eleme­ nata: a) prikaz sukoba ugarskog kralja Aquile sa Slavenima i Hrvatima u toj kronici strahovito podsjeća na ono što se čita kod Dukljanina u II glavi o su­ kobu Ostroila i kršćanskih starosjedilaca na čelu s dalmatinskim i istarskim kraljevima;14 b) Ugarsko-poljska kronika proglašava Kolomana Ladislavljevim sinom, na isti način kako to čini Qualiter, sastavak naknadno umetnut u Kro­ niku Tome arcidjakona;15 c) kronika smješta hrvatskog kralja u Sipleth (Split), ne razdvajajući ovaj od stare Salone; d) kronika koristi motiv ubojstva hrvat­ skog kralja, kojemu, međutim, daje poljsko ime ; e) konačno, tu se rabe neobični oblici Chrwacia, Chrwati, Sipleth, ža koje je teško povjerovati da su posredo­ vani tekstom sastavljenim u kojem od dalmatinskih gradova, gdje se pisalo Chroacia, Chroati, Spaletum. Sve ovo pokreće neka krupna pitanja, na koja odgovore može dati tek da­ lje istraživanje, no, u čitavoj ovoj šumi nejasnoća, koja započinje već na pitanju predloška iz kojeg je preveden Ljetopis kraljeva, kao da se dade naslutiti posto­ janje nekih fantomskih tekstova, što nisu sačuvani do naših dana. Ma kako fan­ tastično zvučala takva pretpostavka, kojom dosta nekritično barata čitava jedna historičarska škola, valja ovdje upozoriti na to da čak i arhivski spisi znaju uputiti na postojanje danas zagubljenih tekstova, pa stoga nije zgoreg citirati primjer što ga pruža jedan spor vođen pred zadarskom Curia maior civilium, 16. 3. 1360. Naime, na tom je sudu stanovita »gospođa Ana, udovica gospodina kneza Budislava« tražila od »Radovana iz Modruše, pisara (profesionalnog pre- pisivaća)«, da joj vrati »librum unum vocatum Pribe«, što ga je Radovan od 11 Za mišljenje slično gornjem usp. Mošinov navod u bili. 7. 1 2 Crnčić, o. c. 280—1. 13 Izdanje J. Deér, Cronlcon Hungarlco-Polonicum, u Scrlptores rerum Hungaricarum П ur. E. Szentpetery, Budapestini MCMXXXVUI, 289—320. Pregledan komentar daje C. A. Macart­ ney, The medieval Hungarian historians, Cambridge 1953, 173—182. 14 Macartney, o. c. 178. l s Macartney, o. c. 178, ne zamjećujući razliku Između Tomlna teksta 1 onoga Sto donosi Qualiter, pripisuje ovu filijadju samom Tomi. 524 M. ANCIC : LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE kneginje preuzeo »pro scribendo seu exemplando ab eo librum alium materie eiusdem«. Radovan, sa svoje strane, nije osporio tvrdnju kneginjina advokata, ali je zatražio rok od 15 dana, unutar kojeg će vratiti knjigu, koju, inače, »Se- gniam destinasse«.16 Sto je taj »liber Prïba« uistinu bio, teško je pretpostaviti, no činjenica je da ga je profesionalni prepisivao uputio u Senj, ne poduhvaća- jući se toga da sam prepisuje tekst, što bi upućivalo na njegovu izvanrednu atraktivnost. Suhoparni sudbeni zapisnik ostaje tako tek odskočna daska, s koje se, međutim, može krenuti u različitim pravcima, no, kao posve izvjesno stoji to da je kulturna baština našeg srednjovjekovlja, u kasnijem vremenu devastirana iz raznih razloga, bila znatno bogatija od onoga što nam se danas nudi. Bilo kako bilo, vraćajući se Ljetopisu kraljeva Hrvatske i Dalmacije može se s velikom dozom sigurnosti ustvrditi kako on predstavlja kompilaciju naj­ manje dva, provenijencijom različita teksta, od kojih je jedan nedvojbeno, a drugi posve vjerojatno, i ranije postojao u pisanom obliku. No, unatoč tomu, on još uvijek funkcionira kao zasebna cjelina, koju je netko zamislio i ostvario upravo takvom, sumirajući svoja znanja i predstave o određenom problemu. Utvrditi, pak, koji je to problem u centru pažnje autora Ljetopisa kraljeva, nije tako lako, premda se već naslovom koji za djelo koristim relativno jasno odre­ đuje njegov sadržaj. Cijeli taj posao oko lociranja problema koji postavlja za­ sad anonimni autor, mogao bi dati valjanih plodova i pomoći u ocrtavanju nje­ gova duhovnog profila, što će uvelike olakšati i konačno identificiranje, a pri tomu je najbolje poći od analize prevodilačkog postupka, odnosno od jednostav­ nog upita koji se može formulirati po prilici ovako: na čemu počiva dosljedno kroatiziranje Dukljaninova teksta," i u kojoj mjeri ono mijenja njegov smisao. Na to se pitanje odgovor čini dosta teškim, te ne čudi što je, primjerice, Radojčić svojedobno, mada samo pitanje nije postavio, na njega pokušao odgo­ voriti tvrdnjom kako je naš autor znao »vrlo malo« činjenica »i iz hrvatske i iz opšte istorije«.18 No, kako bi dalje elaboriranje takvih postavki imalo slabih iz­ gleda da nas odvede bilo kuda, red bi bio obrnuti poredak stvari, i kao prvo postaviti pitanje, što su to «-činjenice hrvatske i opće povijesti« za ljude s kraja srednjeg vijeka na onom prostoru koji se određuje kao zavičaj našeg autora. Prvi i zacijelo najrašireniji priručnik tih »činjenica« u srednjoj Dalmaciji je Kronika splitskog arcidjakona Tome, kojega se u XIV i XV st. naveliko čita i prepisuje u kulturnim središtima što gravitiraju Splitu, kao duhovnom i gospo­ darskom centru. Tornino se djelo, tako, u XV st. može naći u knjižnici trogirske biskupije,19 a njegov duhovni utjecaj se dade raspoznati, kako će domalo biti pokazano, i kod šibenskog humaniste Jurja Sižgorića. Među »historijskim činje­ nicama« Tomina djela, ona koja je ovdje za dalje razglabanje najvažnija, i koja je bitno utjecala na shvaćanja o ranijoj povijesti ovog prostora tijekom kasnog Srednjeg vijeka, jeste postavka po kojoj su Hrvati starosjedioci na ovom pro­ storu, starosjedioci koje napadaju Goti /Slaveni, da bi u dugačkom procesu sim­ bioze na kraju ti Goti/Slaveni bili integrirani u hrvatsku masu, što u XIII st. okružuje Tomin Split.20 Recepciju te »činjenice« iz Tomina djela, pri čemu se time ne prejudicira rasprava o njenoj globalnoj distribuciji neovisno od split­ skog kroničara, može se ogledati na primjeru što ga nudi gotovo doslovno re­ produciranje kod već spominjanog Jurja Sižgorića, čije djelce O smještaju Ili­ rije i o gradu Šibeniku, inače, obiluje citatima antičkih pisaca i ocrtava huma­ nistički obrazovana autora, a kako će se usvajanje te »činjenice« u daljem izla- ganju pokazati dosta važnim, nije zgoreg to potkrijepiti usporednim citatom: " Historijski arhiv Zadar, Curla malor ciuilium Jađrensls, kut. П, fase. 5, fol. 27*°. " Kroatiziranje, kao bitnu značajku, naglašava Klaić. o. c. 21. 18 Radojčić, o. c. 56. " HAZd, Trogirski arhiv, kut. 2, sveS. 15, fol. 3, 11. 12. 1452. " Thomas, o. c. 25—e. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 . 4 525 Toma arcidjakon" Chroatia est regio montuosa, a septen- trlone adheret Dalmatie. Hec regio an­ tiquitus uocabatur Curetta, et populi, qui nune dicuntur Chroate, dicebantur Curetés uel Coribantes. Juraj Sižgorić22 Haec provincia Dalmatia a septentri- one habet Curetiam, quae hodie dicitur Crovatia, a qua Curetés dicuntur po­ puli. . . qui vulgo dicuntur Crovatini. Cini se da je upravo ovakvo shvaćanje daleke prošlosti ključno za razumi­ jevanje načina na koji prevodilac/autor Ljetopisa kraljeva iščitava i prevodi la­ tinski tekst što je stajao pred njim, a što se bjelodano zrcali na mjestima koja se otkrivaju tek pažljivim čitanjem, kao u priči o pobjedi Gota nad udruženim kršćanima/starosjediocima. Razlika između latinskog izvornika i hrvatskog pri­ jevoda, koja se pri letimičnom čitanju čini tek nijansom, zapravo ocrtava raz­ liku u temeljnim kategorijama kojima operiraju dva autora, i zato zaslužuje da se istakne usporednim tekstom :к Ljetopis popa Dukljanlna ceciditque pars christianorum et inter- fectus est rex Istriae et multa milia hominum christianorum in ore gladil mortua sunt et plurima captiva dueta sunt. Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije i prez izma bi pobijena strana krstjan- ska i ubijen bi kralj istri/ja/nski i mnogo tisuć krstjani po dobitju bi pod mač obraćeno i vele Hrvat bi pobijeno. Usvajanje ove ključne »historijske činjenice«, odnosno onoga što se provi­ zorno može nazvati Tominom verzijom »etnogeneze« Hrvata, navelo je autora Ljetopisa kraljeva da geografiju latinskog izvornika prispodobi takvoj koncep­ ciji i dobije slijed koji bi vodio do slike hrvatskih zemalja, kako ju je on shva­ ćao. Samo se na taj način mogu objasniti promjene koje su dovele do toga da »provincia Praevalitana« latinskog izvornika u prijevodu postane »Prilivit«, koji je u »Bosanske strane«,24 odnosno da se promijeni put kojim su Goti prispjeli u svoja nova staništa, gdje će se stopiti s »Hrvatima/starosjediocima«. Razlike koje nastaju ovakvim intervencijama prevodioca/autora jasnima se ukazuju tek ako se i jedan i drugi tekst razlože na faze i tako usporede, pri čemu se dobija sljedeća slika:25 Ljetopis popa Dukljanlna 1) Goti, napavši Panoniju, 2) prelaze u Templanu. 3) Dalmatinski i istarski kraljevi, iza­ šavši u susret Gotima, gube odlučni boj. 4) Pobjednici Goti se dijele, nakon čega Ostroil osvaja Iliriju, 5) potom Dalmaciju, 6) da bi se zaustavio u Praevalitani. 7) Nakon Ostroilove smrti, na kraljev­ ski se tron uspinje Svevlad, koji vlada zemljom od »Vinodola do Poljske«. Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije Goti, napavši Ugarsku, prelaze u Trnovimi. Dalmatinski i istarski kraljevi, s ko­ jima su i Hrvati, izašavši u susret Gotima, gube odlučni boj. Pobjednici Goti se dijele, nakon čega Stroil osvaja Iliriju, potom Prilivit/Bosnn, i, konačno, Dalmaciju, s gradovima od Narone do Skradina. Nakon Stroilove smrti, na kraljevski se tron uspinje Sviolad, čije su kra­ ljevstvo »Bosna i Valdemin (oči­ gledno ne kao greška za Vinodol — op. aut)« do Poljske. Ono što se postiže ovakvim prevodilačkim intervencijama usmjereno je na to da se »novu domovinu Gota« smjesti na prostor što ga ocrtava zamišljena linija povučena od Neretve ka sjeveru, pri čemu se u zemlje što su ih Goti za- n Thomas, o. e. 25. и Juraj Sižgorić Sibenčanin, O smještaju mrlje 1 o gradu Šibeniku (priredio v. Oortan), Šibenik 1981, 24. м Tekst donesen prema MoSln, o. c. 41—2. Kurziv autorov. и MoSln, o. c. 43. 2 5 Latinski tekst П 1 Ш glave u : MoSln, o. c. 41—3. Hrvatski tekst Ljetopisa kraljeva na Istom mjestu, 40—3. 526 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE posjeli uključuje i Prilivit/Bosna. Takva zamisao, na koju se onda nastavlja ideja o stapanju »Cureta/Hrvata« i »Gota/Slavena«, međutim, u punoj je su­ protnosti s temeljnim postavkama latinskog izvornika, koji, mada ih oboje izri­ jekom ne spominje, Hrvate i Srbe raspoređuje horizontalno u odnosu na jadran­ sku obalu. Pri tome ostaje ne baš posve jasno da li tu intenciju latinskog teksta prevodilac/ autor Ljetopisa kraljeva shvaća u cijelosti, no, on je u preradbi do kraja dosljedan, kako se to vidi na primjeru izlaganja o saboru kod razrušene Dalme, gdje je kralj Budimir podijelio svoju zemlju na oblasti. Naime, našavši se na tom mjestu pred nekim, u najmanju ruku za njega nejasnim pojedino­ stima, što su kolidirale i sa »historičarskim« autoritetima i sa suvremnim sta­ njem stvari, Drevodilac/autor, koji inače bez izuzetka kroatizira čitav tekst, na­ jednom u prijevodu izbacuje Crvenu Hrvatsku, od Dalmacie superioris pravi Donju Dalmaciju,2* a Srbiju izjednačuje s »velikom rikom Dunaj«, te njegova podjela Budimirova kraljevstva dobija nešto drugačiji izgled u odnosu na iz­ vornik :27 Ljetopis popa Duldjanina Primorje Bijela Hrvatska/donja Dalmacija (od Omiša do Vinodola) Crvena Hrvatska/gornja Dalmacija (od Omiša do Valone) Zagorje/Srbija Bosna (od Drine do Borove planine) Raša (od Drine do Laba) Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije Primorje Hrvati Bili/Dalmatini Nižnji (od Dalme do Valdemina) Donja Dalmacija (od Dalme do Drača) Zagorje/Surbija/velika rika Dunaj Bosna (od Drine do gore Borave) Raša (od Drine do Lipa) Cijeli ovaj sklop različitih shvaćanja postaje mnogo jasnijim uzme li se u obzir vremenska razlika što dijeli latinski izvornik od hrvatskog prijevoda. Naj­ veći se dio historičara, naime, slaže u konstataciji da je Ljetopis popa Duklja- пгпа nastao najkasnije u drugoj polovici XII st.,28 pri čemu se onda postanak prve 23 glave može pomjeriti još dublje u starinu, ukoliko se pokaže da je taj dio teksta, za koji je dokazano da je kolao po Dalmaciji, nastao zasebno, kao prvobitno jezgro Dukljaninova spisa. S druge strane, Ljetopis je kraljeva, kako je već rečeno, nastao najranije duboko u drugoj polovici XIV ili prvoj XV st., što prijevod udaljuje od izvornika za oko dva i pol stoljeća. Ta se vremenska razlika, međutim, u pravom svjetlu ukazuje tek onda kada se uzme u obzir da upravo to vrijeme ispunjava dugotrajni proces usijecanja kulturne/civilizacijske granice na južnoslavenskom prostoru, proces koji će svijetu kasnog Srednjeg vijeka na tom prostoru nametnuti novi okvir za smještanje slike o samom sebi i svojoj povijesti. Ukratko, ono što je, osobito u prvim glavama Dukljanina, svodljivo na svijest o tomu da su »jezik« i »narod« sinonimi, i iz čega je izrasla ideja o »Kraljevstvu Slavena« (koje, čak, ne mora neminovno biti samo plod nečije mašte), vremenom, odnosno taloženjem povijesnog iskustva, nadopunjeno je u novo shvaćanje. Suština je tog novog shvaćanja da su »jezik« i »narod« do­ ista sinonimi, ali sada već samo unutar više-manje čvrsto određenih kulturnih/ civilizacijskih granica. Dakako, ovim se u dobroj mjeri zabacuje relevantnost Ljetopisa kraljeva kao izvora za vrijeme o kojem on govori, da bi se istodobno to djelo ukazalo kao tim interesantniji izvor za vrijeme u kojem je nastalo. Nije, stoga, zgoreg ovdje napraviti jedan ekskurs, s ciljem da se pokaže kako prevodilac/autor Ljetopisa kraljeva nije u svom dobu bio usamljen u na- r,«, ™™?£'-° - c - 39X9,' a p o I , J e m u ! Moäln, o.e. 54, ispravljaju Izvornik, smatrajući da Je »Do- Sìfetii, iSf^1 л 8 г е а к а Preplsivača, i da Je tu trebalo da stoji »Gornja Dalmacija-«, Sto se u svjetlu svega rečenog, ne čini baš posve izvjesnim. • " Odnosni tekstovi u:Mošin, o. c. 53—5. и Usp. Mošin, o. c. 23 i d. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 • 4 527 činu na koji je čitao i shvaćao prve 23 slave Dukljaninova teksta. Na gotovo je istovetan način, gledajući u njemu nekakav Ljetopis kraljeva Hrvatske, taj tekst čitao i anonimni autor Pripisa mmvetarskom kartularu, s tim đa su njegova shvaćania poviiesne geografije bila tek unekoliko različita. Namjera je. naime. autora Pripisa bila đa unese stanovita povnesno-zemljopisna obiašnienja, koja su. no njegovim nazorima, scadala u doba nastanka kartulara. u kojem se, to ^alja osobito naglasiti u kontekstu raspre o priči o nasilnoj smrti, spominje kralj Zvonimir. Danas se. pak, dosta precizno dadu rekonstruirati izvori autorova znanja, pri čemu je važno istaknuti da se on. između ostalog, oslanjao na latin­ ski tekst bar one prve 23 glave Dukljanina. na što je upozorila N. Klaić, teme­ ljeći opravdano svoj zakliučak na obliku imena, kralja Svetopelega. kako ga rabi autor Pripisa.2 91 baš ta' činjenica da on kralia Svetopelega smješta u niz vladara »kralievstva Hrvata« bjelodano svjedoči da ie i njegovo tumačenje latinskog predloška počivalo na istim temeljima kao i ono prevodioca/autora Ljetopisa kraljeva. Štoviše, i spisak banova koji su. po autoru Pripisa, birali kralja u tom »kraljevstvu« pokazuje slično odstupanje u odnosu na Dukljaninov izvornik, iskazujući već uočeni dvojni princip istovetnosti »jezika« i »naroda« s jedne, i dobrano usječene kulturne/civilizacijske granice s druge strane (po Pripisu, kra­ lja su birali ovim redom: ban Hrvatske, bosanski ban, te banovi Slavonije, Po­ žege, Podravine, Albanije i Srijema).80 Činjenica, pak. đa se'na popisu našao i »ban Albanije«, unoseći osjetan ele- menat prostornog điskontinuiteta, zanimljiva je utoliko ukoliko pokazuje ka­ kvim su se dovijanjima i ko'nstrukcijama u »historijskim« razglabanjima služili obrazovani ljudi potkraj Srednjeg vijeka. Naime, uspostavljanjem »banovine Albanije« razrješuje se kontradikcija između onog što se čita kod popa Duklja­ nina, na jednoj, i Tome arcidjakona, na drugoj strani. Riječ je, zapravo, o tomu da su Duklianinove Bijela i Crvena Hrvatska, od Vinodola do Valone, neprispo­ dobive s Tominim izričajem đa je Dioklecijan utemeljio grad Dokleju »u zemlji Geta/Gota koja se sada zove Srbija ili Raša«.31 U nastojanju đa premoste takve diskrepancije što su se znale javljati u »literaturi« kojom su se koristili, našim je »historicima« ostajalo, u nedostatku drugih i drugačijih obavještenja i bez osjećaja za historijsku dimenziju svekolikih promjena kroz koje je prolazio svi­ jet što ih okružuje, samo đa se, poput skolastičara, dovijaju različitim kombina­ cijama, od kojih je ova s »banovinom Albaniiom« jedna od duhovitijih. Njenim uvođenjem u raspru otpada potreba da se posve zabaci Crvena Hrvatska na račun Tomina autoriteta, kako je to uradio prevodilac/autor Ljetopisa kraljeva, budući da se time ona samo pomjera iza »zemlje Geta/Gota koja se sada zove Srbija ili Raša«. Vraćajući se sada na postavljeno pitanje o kroatiziranju prijevoda i tim po­ stupkom uvjetovanim promjenama, ostaje nakon svega rečenog đa se zaključi kako ovdje ipak imamo posla prvenstveno s preradbom latinskog teksta, i to s takvom preradbom koja izvornik mijenja sukladno shvaćanjima obrazovanog svijeta hrvatskog kasnog srednjovjekovlja. Preradba je bila utemeljena na kor­ pusu »činjenica« kojima je raspolagao, to još jednom treba naglasiti, obrazovan čovjek naših krajeva u XIV i XV st., pri čemu valja voditi računa o tomu da je ono što je historiografija označila kao »kroatiziranje« izvučeno kao prirodna konsekvenca razglabanja takvog korpusa »činjenica«. To »kroatiziranje« sam prevodilac/autor Ljetopisa kraljeva, kao ni njegovi suvremenici, nije shvaćao kao preradbu, no, s druge je strane on očigledno svjesno prerađivao ona mjesta koja su stajala u kontradikciji sa slikom hrvatskih zemalja, onako kako ju je obuhvaćao pogled kroz njegove »naočale«. -•!ЏТ, 2 9 Klale, O legendarno! smrti, 244. 3 0 Najbolje Izdanje Pripisa priredio je V. Novak, SupetarsM kartular, JAZU, Zagreb МСМТЛ1. 230—1, nr. 100 i 101. 3 1 Thomas, o. c. 10—1. Slšlć, o.e. 50, daje ubjedljlvo objaSnjenle za ovaj Tomln Izričaj, no, valja naglasiti da »historicima« XIV 1 XV st. stvari nisu bile ni Izdaleka tako jasne 528 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE Analiza se, međutim, prevodilačkog postupka ne bi trebala zaustaviti na ovim rezultatima, budući da je iz nje moguće izvući neke nedvojbene zaključke i o pitanju odnosa prevodioca/autora spram tradicije svijeta u zaleđu dalmatin­ skog grada. Naime, u svom poslu, zasad anonimni pisac, ne preza ni od svjesnog izvrtanja smisla teksta izvornika, kada nastoji priskrbiti povijesne argumente za pravovjernost slavenskog bogoslužja. Jasni izričaj izvornika o tomu da je Konstantin uredio misu na slavenskom jeziku »po načinu Grka«, prijevod po­ sve izvrće pripisujući papinski autoritet Konstantinovu prevodilačkom poslu i ispuštajući misao o grčkom uzoru, a rezultat se takve preradbe jasno zrcali u usporednom tekstu : м Ljetopis popa Dukljanina commutavit evangelium Christi atque Psalterium et omnes divinos libros ve- teris et novi testamenti de graeca litera in sclavonicam, nec non et missam eis ordinane more Graecorum, confirmavit eos in fide Christi. Ljetopis kraljeva Hrvatske I Dalmacije istumači evanjelja i sve pistule crikve- ne, i tako staroga kako novoga zakona, i učini knjige s papinim dopušćenjem, i naredi misu i utvrdi zemlju u viru Isukrstovu. Stav, pak, prevodioca/autora spram stanovništva zaleđa na još jednom mje­ stu također bitno utječe na njegov prevodilački postupak, no, tu su promjene koje on unosi u odnosu na izvornik mnogo suptilnije, i dadu se iščitati tek paž­ ljivom analizom, stalno vodeći računa o onomu što je već rekonstruirano kao vladajuće shvaćanje obrazovana svijeta XIV i XV st. o etnogenezi« Hrvata. Naime, iz teksta VII i IX glave Dukljanina ljetopisa može se izlučiti zaokružena priča o stradanju kršćana (Latina-starosjedilaca) pod »gotskim« kraljevima pri­ je uspona na prijestol kralja Svetopelega, u kojoj je naglasak na patnjama grad­ skog stanovništva, dakako, shodno provenijenciji samog autora, prvenstveno onog iz obalnih naselja. U hrvatskom Ljetopisu kraljeva, međutim, naglasak se, unutar priče koja se i ovdje može izlučiti kao zaokružena cjelina, pomjera na stanovništvo planina i utvrđenih mjesta, koje je spremno patiti u čvrstoći svoje vjere, dok se drugim »kršćanima«, bez izričitog lociranja, u stanovitoj mjeri i spočitava što javno zabacuju svoju vjeru i pristaju uz pogane. Ključ za shva­ ćanje poimanja i Dukljanina i anonimnog prevodioca/autora nalazi se u po­ sljednjoj rečenici izlučene priče gdje je izvorni izričaj »kršćanima, koji su rabili latinski jezik« preveden kao »svim, koji latinski govorahu«. Iz toga jasno proiz­ lazi da prevodilac/autor ne shvaća, ili jednostavno ne prihvaća Dukljaninovu identifikaciju »starokršćani — Latini«, i zapravo ju dopunjuje svojim »starosje- diocima/kršćanima/Curetima/Hrvatima«, preuzetim od Tome arcidjakona ili iz nekog drugog zasad nepoznatog izvora, da bi onda u prijevodu simpatije prenio na ove druge, kako to pokazuje usporedni tekst:3 3 Ljetopis popa Dukljanina cop. VII Attamen diebus eorum (sc. »gotskih« kraljeva — op. aut) multi christiano- rum ex maritimis et transmontanis re- gionibus, nollentes se inquinare eorum pollutìs moribus fugiebant quotidie un- dique iungebant se illis, qui in monta- nts et in lods fortioribus manebant, eligentes magis cum eis sustinere per- secutiones et penuriam et salvare ani- mas suas, quam gaudere ad tempus cum gentilibus et in eorum (societate — dodaje SiSić) perdere animas. Ljetopis kraljeva Hrvatske I Dalmacije cap. VU I tako mnogi krstjane ne mogahu trpiti i množi stisnuti od nevolje k poganom se pričinjahu i k njih zakonom prista­ vami. A U n vrsih i tvrjavah obraše i voliše trpiti onu tugu i nevolju priji- mati i njih progonjenje, ko jest vrime- nje nego li u vike dušu izgubiti. cop. IX [Koštane, na putu za Rim, potvrđuje kralja Budimira u vjeri, i krsti još ne- krštene podanike] " Tekst donesen prema Moäin, o. e. 49. Kurziv autorov. 33 Tekst vn glave prema Moäln, o. e. 47, a DC glave na 1. ra. ». Kurziv autorov. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 • 4 529 cap. IX [Konstantin, na putu za Rim, pokršta­ va kralja Svetopelega i njegov puk] Tempore isto facta est laetitia magna et christian! descendentes de montants et locis abditis, quo dispersi erant, cae- perunt nomen domini laudare et bene- dicere, qui salvos fecit sperantes in se. Post haec Svetopelek rex iussit christi- anis, qui latina utebantur lingua, ut reverterentur unusquisque in locum suum et reaedificarent civitates et loca, quae olim a paganis destructa fuerunt. I u to vrime bi učinjeno veselje veliko meju krstjani i svi oni, ki bihu u tvr- javah i u vrsih gorskih i ki ta.jahu se i krijahu se i ne povlđahu se krstjane, očitovaše se, odvrg/ši/ strah. I svi ki bihu progonjeni vratiše se i počeše sla­ viti ime Isusa propetoga. I tako kralj Svetoga-puka zapovidi svim, koji latin­ ski govorahu, da se vrate svi u mista svoja i da podvižu i naprave gradove, koji po poganeh bihu rasuti i požgani. Ovakvo, u najmanju ruku, bezrezervno pristajanje uz tradicije svijeta u za­ leđu dalmatinskog grada, predstavlja za naše dotadašnje sačuvano srednjovje­ kovno kroničarstvo posve neuobičajen uklon, što u jednom bitnom segmentu jasno ocrtava autorov duhovni profil. Naime, Ljetopis se kraljeva sada ukazuje kao proizvod duha što bjelodano ne participira u onom kulturnom miljeu koji je svoje korijene i tradiciju tražio u kontinuitetu s ranokršćanskim središtima na istočnoj obali Jadrana, i koji je sam sebe označavo »latinskim«, kako se to, primjerice, očituje kod već spominjanog Jurja Sižgorića, ali i mnogo drugih su­ vremenih pisaca. Taj se kulturni identitet još od ranog Srednjeg vijeka gradio u opoziciji spram »barbarskog — hrvatskog/gotskog/slavenskog-« kulturnog mi­ ljea zaleđa, kojega netko u Ljetopisu kraljeva po prvi put sustavno pokušava rehabilitirati i osloboditi te »barbarske« hipoteke. To što se kulturni »background« prevodioca/autora Ljetopisa kraljeva defi­ nira na ovakav način, čini se da, konačno, otvara put i za odgovor na pitanje kako se i zašto u njegovu djelu našla priča o nasilnoj smrti kralja Zvonimira. Shvaćajući, kako se pokazalo, onaj dio Ljetopisa popa Dukljanina koji je stajao pred njim, sukladno suvremenim nazorima, kao povijest raspada jedinstvenog »hrvatskog kraljevstva« na zemlje »imenovane« na saboru kod Dalme, autor je tom tekstu nastojao priskrbiti logičan završetak time što će objasniti gubitak, na srednjovjekovni način shvaćene samostalnosti onog dijela kraljevstva što je zadržao hrvatsko ime.34 Taj se gubitak samostalnosti u Ljetopisu kraljeva pre­ cizno definira izričajima da Hrvati nemaju »od svoga jazika gospodina«, od­ nosno da su od »slobodnih u rabotu obrati«,38 a čini se da je razloge tomu pre­ vodilac/autor nalazio prije svega na moralnoj ravni, što je jasno izraženo ide­ jom o »neviri Hrvata« i kvalifikacijom da su oni »vazda bolji bili prid strahom i pitomiji pod silom, nere vladani dobrotom dobrimi«.*9 Krunski je dokaz takvo shvaćenje imalo upravo u priči o nasilnoj smrti kralja Zvonimira, koja je, kako je pokazano, više no vjerojatno postojala i prije no što ju je na ovaj način i ova­ ko uobličenu upotrijebio prevodilac/autor Ljetopisa kraljeva. Analizirajući tu priču, kao i većina prethodnika, bez rasprave o tomu u ko­ joj je mjeri ona originalna tvorevina autora Ljetopisa kraljeva, I. Goldstein je u njoj nedavno prepoznao tipično kršćanski motiv »ispaštanja za počinjeni gri­ jeh«. Iz te je točne konstatacije, koja korespondira i s netom izrečenim sudom o razlozima unošenja motiva Zvonimirove nasilne smrti u prerađeni Dukljani- nov tekst, ali, kako je to davno primijetio Radojčić, i s duhom samog Dukljani- novog teksta, oslanjajući se i na slično Sišićevo mišljenje, pokušao, međutim, izvući i dalekosežnije zaključke, formuliravši to tako da se »može pretpostaviti da je i pisac H/rvatske/ R/edakcije/ bio svećenik«, što bi, po Goldsteinu, potvr­ đivala i osjetna protužidovska nota unutar priče.37 Susret je, zapravo, s takvim 34 Slično tumačenje daje Radojčić, o. c. 84, a prihvaća 1 Klalo, o. c. 248—9. з» Takve formulacije hrvatskog teksta ljetopisa kraljeva vidi u: Mosln, o. c. 68. * Mošin, o. c. 62. " Radojćićevo mišljenje Iskazano u članku Društveno 1 državno uređenje kod Srba u ra­ nom srednjem veku po Barskom rođoslovu. Glasnik Skopskog naučnog društva 15—18/1936, 25. Slšlć, o. c. 162—3, tvrdi »da je neki nepoznati nam pisac Iz okoline splitske, svakako svestente« autor prijevoda. Goldstein, o. c. 44 1 d. 530 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE postavkama znak da se načinje i posljednji sloj u raspri o duhovnom profilu i identitetu zasad jos anonimnog prevodioca/autora, te odmah valja naglasiti kako se Sisic/Goldsteinov zaključak čini preuranjenim. Razlog, međutim, što se na njega pozivam ne svodi se samo na to da ga smatram netočnim. Problem je, naime, u tomu što takav zaključak počiva na vladajućim shvaćanjima naše hi~ storiografie, na jednom od onih stavova što ih se može smatrati općim mje­ stima, a koji sam Goldstein precizno formulira izričajem da su u Srednjem vi­ jeku »osim malobrojnih patricija i ponekog notara, svećenici jedini bili pi­ smeni«.38 Kao protivargument moglo bi se sada dosta dugo redati mnoštvo činjenica koje bi pokazale nešto drugačiju sliku, unutar koje se pismenost, u onom smislu u kojem ju shvaća i Goldstein, definira kao privilegij društvene elite, što će biti narusen^tek pojavom Gutenbergova tiskarskog stroja i korespondirajuće Refor­ macije. Za ono što nas, međutim, ovdje zanima u već naznačenim vremenskim i prostornim koordinatama, dovoljno je zabilježiti pojavu općinskih škola po gradovima Dalmacije,40 ili takve primjere raširenosti pismenosti u vladajućim feudalnim krugovima što ih daju već spominjana »knjiga zvana Priba« u po­ sjedu udovice kneza Budislava, Ane, odnosno izvanredni primjer posve huma­ nističke epistolarne vještine u pismu što ga je 1400. Butko Kurjaković uputio Pavlu Subiću Zrinskom.41 Sve je to bilo potrebno naglasiti upravo stoga što i sam Ljetopis kraljeva funkcionira u takvim okvirima, kao povijest društvene elite pisana za tu istu elitu, u što uvjerava i ono što je dosad izrečeno o duhov­ nom profilu njegova autora. Zaključak, pak, koji bi bio suprotan onomu što su ga izvukli Sišić i Goldstein, naime da prevodilac/autor nije bio svećenik čini se dobrano utemeljenim već i stoga što je on kod prevođenja Dukljaninova teksta posve izostavio dio izlaganja o saboru kod Dalme, u kojem je riječ o podjeli crkvenih jurisdikcijskih područja,4* što bi za jednog svećenika bilo posve ne­ uobičajeno i neočekivano. Samim tim se i koriščenje kršćanskog motiva »ispa- stanja za počinjene grijehe«, kao i biblijski paralelizam, što se ne ograničava samo na protužidovski stav,43 ukazuju u drugačijem svjetlu, kao posljedica pro- zetosti cjelokupnog života srednjovjekovnog društva kršćanstvom, koje funkcio­ nira kao jedinstveni temelj svjetonazora, unutar kojeg se, inače, iskazuje široki spektar heterogenosti. Uostalom i sam autor Ljetopisa kraljeva može poslužiti kao lijep primjer takve heterogenosti, pri čemu se u njegovim stavovima dade nazrijeti stanovita rezerviranost spram zvanične crkvene hijerarhije u gradu, gdje, po svemu sudeći, i sam obitava, što će se u pokušaju njegova identificira­ nja pokazati dosta pouzdanim putokazom. No, prije nego što, na temelju nešto arhivskog materijala, pokušam ko­ načno identificirati autora Ljetopisa kraljeva, valja sumirati sve ono što se može utvrditi pažljivim čitanjem njegova djela. Polazeći od sigurnih pokazatelja, na­ značiti je na prvom mjestu da on sam pobliže određuje svoje mjesto boravka prevodeći formulaciju latinskog izvornika »contra meridianam plagam« kao »-s ovu stranu gore k moru«,44 što nedvojbeno upućuje na Dalmaciju kao stalno boravište. K tomu bi sustavna jezička analiza pridodala zacijelo izvanrednih rezultata, no već i površniji uvid u tekst jasno će na površinu izbaciti kao te­ meljnu odliku diglosiju, razliku između jezika govora i pisanja. Cini se, već i na 3 8 Goldstein, o. o. 45. p r l j e v ^ ^ t l ^ a l e ^ Ä 3 ' p r l m 3 e r i c e ' C Gmzburg, Sir i crvtflzv. П formaggio e 1 vermi. г=>™ЈTrS™"3?-,1 * ° Sk2}a™* P»?ao *• voje, vplivi Italije na äoistvo in s tem povezan kulturni razvoj v Dalmaciji ter y Dubrovniku v srednjem veku, Zgodovinski časopis 37/3/1983. » u u u n u . M J ™ " ° d 28- 3- li00-°^vl°Je u o b " k u regesta E.Mâlyusz, zslgmondkorl oklevéltâr П/1, ft? ™ m i a V d ? đ o ' В , £ а р , е Л п Ј 9 5 4 6 ' J$TÎ; Gornik je u Mađarskom državnom arhivu uBudlmpe- lir'ne v ješto! vrijedilo bi ga Integralno objaviti upravo zbog autorove episto- 42 Ispušteni latinski dio teksta usp. kod Moäina o c 54 vom zuW^tr^usS.3^1 0 6 ' M o š l n ' °-c- ет: лкг^° P l a m o govori: Od zobaše kiselo grožđe, a slno- 4 4 Mošin, o. c. 53. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 . « 531 temelju Crnčićevih opaski,43 da je moguće zaključiti kako je autorov jezik pi­ sanja rezultat učenja u nekom od sjeverojadranskih glagoljaških centara, dok se nesustavno provedeno ikaviziranje očitava kao utjecaj maternjeg dijalekta. Time se samo potvrđuje već naglašena obrazovanost za pojmove hrvatskog ka­ snog srednjovjekovlja, što je autoru omogućilo da sitnijim zahvatima iz Duklja- ninova teksta načini povijest svog »jezika/naroda«, otjelotvorenog po njegovoj zamisli u -kraljevstvu Hrvata«. Taj je posao obavljen sukladno vladajućim shvaćanjima i na temelju onih »činjenica« što su mu stajale na raspolaganju, a osobni je pečat djelu dalo inzistiranje na kršćanskoj ideji o historijskom gi­ banju kao realizaciji moralne pouke. Nit, koja je do ovog trenutka omogućavala da se koliko-toliko pouzdano, kroz sam Ljetopis kraljeva, prati trag do njegova autora, na ovom se mjestu prekida. Na sljedećim ću stranicama pokušati dokazati da njen nastavak treba tražiti u sačuvanim spisima trogirske općine, danas pohranjenim u Historijskom arhivu u Zadru, točnije u nevelikoj skupini dokumenata što su nastali kao re­ zultat djelovanja stanovitog magistra Nikole pok. Jurja iz Krajine. Naime, »egre- gius vir magister Nicolaus Georgij de Crayna ciuis Tragurii«, kako je naslovljen u oporuci sastavljenoj 25. 5. 1448., pojavljuje se u trogirskim spisima, dakako onim sačuvanim, po prvi put 1416., dakle skoro stotinu prije no što će Dmine Papalić u kući Markovića-Kačića u Krajini naći Ljetopis kraljeva. U tom prvom sačuvanom dokumentu on je naveden kao »magister Nicolaus de Craina, rector scolarum gramatice«,48 dakle ravnatelj trogirske općinske škole, u kojoj se, po običaju onog doba, vjerojatno predavao »trivium« (gramatika, retorika, didak­ tika), a na čijem se čelu Nikola nalazio najkasnije od 3. januara iste godine. Za obnašanje te funkcije, magister Nikola je zacijelo morao posjedovati i neku for­ malnu kvalifikaciju, pri čemu jedan bilježnički instrument od 9. 1. 1421. daje naslutiti da je ta formalna kvalifikacija u ovom slučaju podrazumijevala obra­ zovanje liječnika. Naime, u rečenom je instrumentu među svjedocima naveden i stanoviti »magister Nicolaus de Craina medicus«,47 osoba koja se na takvi na­ čin ne pojavljuje ni prije ni poslije toga u trogirskim spisima. To što je magister Nikola eventualno bio obrazovanjem liječnik koji je u trogirskoj općini obnašao funkciju ravnatelja škole ne bi trebalo da bude iznenađenje, uzme li se, primje­ rice, u obzir da je u Splitu do 1359. djecu podučavao općinski liječnik.48 No, kako je već rečeno, magister Nikola svoj posao u školi nije obavljao uzgred, već kao ravnatelj u punom smislu, te će se kao takav uvijek i navoditi u svim prigodama. Bilo kako bilo, on je bio jedan od rijetkih domaćih ljudi što su, na izmaku Srednjeg vijeka, po dalmatinskim gradovima u općinskim školama po­ dučavali djecu. Pobliže nepoznata podrijetla, ovaj je liječnik/učitelj najvjero­ jatnije potjecao iz kakve plemenitaške obitelji, budući da je, shodno našem da­ našnjem znanju, samo takva sredina mogla na razmeđu XIV i XV st. u Krajini priskrbiti sredstava za školovanje mladića, koji je za takvo što pokazivao spo­ sobnosti i sklonosti. Za više od 30 godina što ih je proveo u Trogiru, magister Nikola je rela­ tivno rijetko dolazio u priliku da mu ime bude zapisano u službenim dokumen­ tima sačuvanim do naših dana, tako da se sve što je o njemu zabilježeno svodi « Crnčić, o.e. 269 i đ., pokuäava razabrati što Je djelo samog autora prijevoda/preradbe, a Sto kasnijih prepisivača. e " ' ^ p - ' ' 46 I. Pederin, Acta politica et oeconomica cancellarle communis Tragurii In saeculo XV Starine JAZU 60/1987. 163, 25. 8. 1416. Tiskarskom greškom, u ovoj su publikaciji svi unesel u knjigu rashoda trogirske općine zavedeni pod godinom 1426., dok je u Izvorniku (HAZd T A kut. 71, sveš. 3) jasno naznačena godina 1416. Sve eventualne dileme oko određenja Doim'a Kra­ jina davno je raščistio Crnčić, o. c. 260 1 đ. v«j"«e •"" « HAZd, T. A., kut. 66, sveš. 31, fol. 33. Ne čini se nevjerojatnim da je u prvo doba nakon uspostave mletačke vlasti u Trogiru općinska škola bila zatvorena, što bi magistra Nikolu DO- nukalo da se bar privremeno vrati liječničkoj praksi. ««JVUMI Vv 40 G. Novak, Povijest Splita I, MH, Split 1957, 360—1. 532 M. ANCIC : LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE na kupoprodaje i davanje vinograda u zakup. Pri tomu je u rasponu od svega tri godine, i to upravo u vrijeme kada je, kako izgleda, napustio položaj ravna­ telja škole,49 njegov društveni status promijenjen utoliko što je od titule »ma­ gister Nicolaus quondam Georgij rector scollarum de Craina« iz 1436. došao do toga da ga se 1439. oslovi kao »virum peritissimum magistrum Nicolaum«.50 Je­ dini stvarno osobni pečat u svim dokumentima što ga spominju, ostavio je ma­ gister Nikola u već spominjanoj oporuci od 25. 5. 1448.,51 te ona stoga postaje jedinim sigurnim osloncem za kakvo-takvo ocrtavanje njegove ličnosti. Legati što ih određuje ovaj bivši »rector scollarum« pokazuju svu neobičnost tek u usporedbi s drugim oporukama koje su u to doba sastavljali Trogirani,5* pri čemu bi detaljnija analiza tog materijala zahtijevala mnogo više prostora no što ovdje stoji na raspolaganju. Uglavnom, magister Nikola nije imao svog stalnog ispovjednika, kako je u to doba bio običaj, te je stoga 40 solida ostavio »onom svećeniku kojemu se bude ispovijedio na samrti«. Uz obaveznih po 10 solida za izgradnju zidina predgrađa i za hospital sv. Duha, te naručenih 10 misa u crkvi u kojoj bude sahranjen, to bi bilo skoro sve. U oporuci nema ni traga zavjetnim hodočašćima sv. Jakovu u Galiciji, sv. Mariji u Rekanatu ili u Rim, što je bio uobičajeni način traženja »spasa duše« Trogirana preminulih sredinom XV st. Obrazovani Krajinjanin nije ništa ostavio ni bilo kojoj od vjerskih institucija svog drugog zavičaja, mada se u oporukama njegovih suvremenika nerijetko mogu naći dugi spiskovi crkava i samostana kojima su ostavljani legati »pro fabrica«, ili za kupovinu i izradu različitih ukrasa. Magister Nikola je, među­ tim, sav svoj posjed ostavio stanovitom ser Ivanu Mundi i njegovoj ženi Mareli, koja je ujedno bila i Nikolina »rodica (attinens)«, no, s jednom klauzulom koja pokazuje da je nekadašnji ravnatelj općinske škole ipak vodio računa o »buduć­ nosti« svoje duše. Naime, klauzula je proviđala da ser Ivan i njegova žena, a po­ tom i svi njihovi nasljednici, moraju od prihoda s Nikolinih posjeda u njegovom domu dovijeka uzdržavati po jednog siromaha. Naslijeđeni se posjedi nisu ni u kom slučaju smjeli otuđivati, a u slučaju da ravnatelji zaklade ne bi obdrža- vali ono što je oporuka nalagala, bilo je predviđeno da im se kompletan posjed oduzme i preda općinskom knezu, koji bi se pobrinuo za ispravno realiziranje legata. Nakon ovakvog uvida u škrti izvorni materijal što je preostao od trideset- godišnjeg djelovanja magistra Nikole iz Krajine u Trogiru, samo se od sebe na­ meće pitanje na čemu pisac ovih redaka temelji postavku da je upravo ovaj nekadašnji ravnatelj općinske škole bio ta osoba koja je prevela i preradila prva 23 poglavlja Ljetopisa popa Dukljanina, i potom dopisala priču o ubojstvu kralja Zvonimira. Elementi na kojima se može graditi identifikacija magistra Nikole Jurjevog kao autora Ljetopisa kraljeva nisu beznačajni, a čini se da pri tomu treba krenuti od činjenice da je razina obrazovanosti koja ga je kvalifi­ cirala za funkciju koju je obnašao podrazumijevala sposobnost da se poduhvati posla oko prevođenja/preradbe Dukljaninova teksta. Takvoj identifikaciji na ruku idu i kronološki okviri Nikolina djelovanja (1416.—1448.), dakle upravo ono doba za koje se većina historičara slaže da bi odgovaralo nastanku Ljetopisa kraljeva. Ne treba smetnuti s uma ni podrijetlo iz Krajine i, vjerojatno, pleme- nitaške obitelji, dakle upravo onakve sredine u kakvoj je Dmine Papalić našao »jednu staru knjigu«. Takav bi opis, inače, odgovarao predmetu starom između « U ispravi kojom se registrira zamjena vinograda između magistra Nikole i trogirskog kanonika Blaža Hereegovića, ovaj prvi je naveden kao »pruđens et drcumspectus vir magister Nicoiaus condam Georgil de Сгаупа olim rector scollarum ln duitate Traguril« (Kaptolski arhiv i £ ? * . , ? e r 8 a m e n e ' ä k r J n J a *» nr. 165, 25. l. 1438.). U kasnijim prigodama ovo »ollm« neće više DIU rabljeno, tako da nije baš posve jasno da 11 je magister Nikola doista napustio službu rav­ natelja općinske škole. _ , 5 ° 1 ^ 2 đ a t a k te ш в - u H A Z < 1 . T. A., kut. 67, sves. 2, fol. 27™, 30. 5. 1436., a onaj iz 1439. na 1. m., kut. 67, sveš. 3, fol. 236« i 237, 9. 5. 1439. S 1 HAZd, T. A., kut. 46, sveš. 6, fol. 24»°—25. " Izvanredan materijal za usporedbe provide upravo sveščić naveden u bilj. 51, gdje su unošene samo oporuke i inventari posjeda u to doba preminulih Trogirana. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 - 4 533 70 i 100 godina, odnosno takvom stanju u kakvom bi bio rukopis da ga je Ni­ kola poslao u sredinu iz koje je potekao. No, indicije za preciznije atribuiranje Ljetopisa kraljeva ne ograničavaju se samo na ove spoljne znake. Naime, činjenica da je autor Ljetopisa kraljeva iz svog djela izostavio opis podjele crkvene hijerarhije na saboru kod Dalme, kao i stanovite rezerve spram kršćana dalmatinskih gradova, na koje je ukazano, čini se da mogu biti protumačene tako da korespondiraju s podatkom da ma­ gister Nikola iz Krajine nije imao svog osobnog ispovjednika, odnosno da nije ostavio novac ni za jednu od uobičajenih vjerskih zaklada. S druge, pak, strane, duboka prožetost autora Ljetopisa kraljeva kršćanstvom, što se očituje u zami­ sli o moralnoj pouci koja se realizira u historijskom gibanju, odnosno s tim po­ vezani motiv »ispaštanja za počinjeni grijeh«, može se dosta precizno uskladiti sa zamišlju o stvaranju zaklade iz koje će se dovijeka izdržavati po jedan si­ romah. Sve to, zapravo, može poslužiti kao skup komplementarnih fragmenata iz kojih se dade sastaviti, poput mozaika, vrlo jasan i precizan osobni stav u ko­ jem važno mjesto zauzimaju nedvojbene simpatije za crkvu slavenskog bogo­ služja, odnosno za čitav onaj kulturni kompleks što je usvajan obrazovanjem kakvo podrazumijeva autorova diglosija. Sve bi to predstavljalo interesantan, mada ne i historijski osobito važan, pečat osobnosti jednog obrazovana stanovnika dalmatinskog grada prve polo­ vice XV st., kada ne bi postojala mogućnost da se i na drugim mjestima u isto doba nađu vrlo slične stvari, koje omogućuju da se iz naizgled osamljenih točki povuku niti što će ubrzo ocrtati mrežu historijski relevantnog općeg stava. Da­ kako, detaljna rekonstrukcija sličnih stavova bi podrazumijevala mnogo više prostora i vremena za analizu pravog mora različitih izvora, što bi rezultiralo uvidom u dinamiku širenja i način manifestiranja jednog općeg raspoloženja, no, za ovu prigodu čini se da će dostajati jedan od zacijelo najupečatljivijih pri­ mjera, onaj što ga zrcali djelatnost zadarskog trgovca i veleposjednika Grgura Mrganića. Grgurove se simpatije za slavensko bogoslužje dadu jasno dokumen­ tirati činjenicom da je utemeljio dva samostana za glagoljaše franjevce trećeg reda, u zadarskom predgrađu i na Dugom otoku,53 a oporučni legati kojima vraća nekad kupljene zemlje stanovnicima neposrednog zaleđa signaliziraju da mu ni rustični hrvatski svijet nije bio emotivno dalek, pri čemu u dva slučaja ponovljene klauzule o zabrani daljeg otuđivanja tih istih posjeda,64 može da se dekodira kao želju za njegovim perpetuiranjem. S druge strane, nepovjerenje spram gradskog svećenstva što je službu božiju obavljalo na latinskom jeziku bjelodano se ispoljava u oporuci, klauzulama koje preciziraju obveze što se, kao u kakvu trgovačkom ugovoru, nameću dominikancima i redovnicama samostana sv. Dimitrija, koji su trebali moliti za dušu oporučitelja i njegove svojte. Raz­ lika u tretmanu klera latinskog i slavenskog bogoslužja u oporuci je tako upad­ na da ju je naprosto nemoguće ne zamijetiti, osobito onda kada se dotični legati izluče iz cjeline dokumenta: Glagoljaško redovništvo" Latinsko redovnistvo58 redovnicima samostana sv. Mihovila i dominikanci dobijaju 100 kvaru žita sv. Ivana legati pripadaju dok borave na godinu »s tim da su rečena braća na tim mjestima i službuju u rečenim zauzvrat dužna i obvezana zauvijek« crkvama; služiti određeni broj misa; redovnicama samostana sv. Katarine po redovnice samostana sv. Dimitrija do- 2 libre za psaltire što će ih izreći. bijaju po 4 libre i »svaka od njih treba ...,^_:^u» . .... ,. ЧЈ-Ч.1 i dužna je« da iščita pet psaltira. 5 3 o djelatnosti Grgura Mrganića opälrno piäe R. Jellć, Grgur Mrganlć, Radovi Instituta JAZU u Zadru 6—7/1960, koji je objavio i Grgurovu oporuku. н Jellć, o. c. 504 : »item reliquid Johani Toglienovich de Mirane omnes terras quas ipse te­ stator emit ab ipso Jonane et a quondam Stipaüo Toglienovich eius patre, existentes in villa Zapozane cum hac conditioner quod dicte terre nulla causa possint vendi, donati, lmplgnaii seu quomodocumque alienar! sed quod in perpetuo vadant et ire debeant de heredibus in here- des masculinl sexus ipsius Johanis Toglienovich. Item, cum predlcta condltlone, reliquia Petro darteli de Mirane omnes terras, quas dlctus testator ab eo emit«. Opombi 55 in 56 sta na strani 534. 534 M.ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE No, kršćanski se duh Grgura Mrganića nije ograničio samo na vjerske za­ klade, te je i on, poput magistra Nikole iz Krajine i sukladno svom mnogo bo­ ljem materijalnom stanju, iskazao i pravu kršćansku skrb za nemoćne, bolesne i siromašne, obvezavši svoj posjed u selu Gušić da zadarskom leprozoriju do­ stavi 20 modija vina i 10 kvarti žita, odnosno, što je mnogo važnije, utemeljivši nospital/ubožnicu u samom Zadru.57 Ono, međutim, što osobito privlači pažnju među oporučnim uredbama koje reguliraju upravu hospitala/ubožnice u budućnosti, jeste klauzula kojom se od­ ređuje da nikad i ni pod kakvim uvjetima u toj upravi ne mogu sudjelovati svećenici.30 I upravo taj gotovo grubi izraz nepovjerenja spram klera u cijelini, i to u onoj domeni koja tvori srž kršćanstva, doziva u sjećanje najotvoreniji napad na korumpiranu Crkvu u našem srednjovjekovlju, napad što ga sadrže stihovi pjesme Svit se končal Paralela između stihova te pjesme, »Grdinali, bi­ skupi i opati / misle, Boga ostavivše, le o zlati / Duhovna reč ot njih se ne more imati / ako im se penezi prije ne plati«, i izričaja Grgurove oporuke da su do­ minikanci »zauzvrat (onih 100 kvarti žita) dužni i obvezani« služiti točno odre­ đeni broj misa, nameće se sama od sebe, i otkriva istu misaonu podlogu na ko­ joj su nicale ove ideje. No, na ovom se mjestu treba bar na trenutak zaustaviti i uisazati na one čimbenike što jasnije situiraju te iste ideje u kontekst njihova vremena. Prije svega valja držati na umu da ovakvi iskazi nepovjerenja nisu, bar Koliko se može utvrditi analizom oporuka kroz duže razdoblje,0" poprimili ooiiježje masovne pojave. Stanovnici su dalmatinskih gradova i obližnjih sela po pravilu imali svog ispovjednika, a destinatarima su svojih brojnih vjerskih üa&laüa ostavljah mnogo više slobode u njihovu trošenju no što je to slučaj Kod trogirskog ravnatelja općinske škole i zadarskog trgovca. S druge je strane važno naglasiti da u doou kada po Evropi cvatu različite »hereze« (od Wycliifa u jtlnglesüoj, preko Husa u Češkoj do »crkve bosanske« u zaleđu dalmatinskih gradova), niti u jednom od tri navedena slučaja, magistra Nikole, Grgura Mrga- шса, pa i anonimnog tvorca pjesme Svit se konča, nije predena ona tanka crve­ na nit što dijeli razočaranog ali pravovjernog kršćanina katoličke crkve od »he­ retika«. Naime, nitko od njih nije zanijekao oficijelnom svećenstvu, unatoč svi­ jesti o njihovoj korumpiranosti ovozemaljskim brigama, moć podjeljivanja sa­ kramenata i time doveo u pitanje konstrukcije na kojima je počivala zgrada »svete matere Crkve«. Pa ipak, u nastojanju da se historijskom gibanju očuva ona punoća što ju dokumenti ponekad znaju oduzeti stoga što se, bar naizgled, u njima trajno fi­ ksira nešto tako fluidno i promjenljivo kao što su nazori i shvaćanja ljudi, valja upozoriti i na nijanse koje se dadu uočiti u tri navedena slučaja. Tako, magister а 3 Jelić, o. e. 503 : »-Item reliquid heremitis seu fratribus de penitentia tertii ordinis sancti ii'rancisci, comorantibus apud ecciesiam sancti Michaelis in Insula Magna« stanovite posjede, »et hoc donee et quamdiu dieti heremite in dicto loco stare et habitare et dietam ecciesiam otti- tiare voluerint. item dari voluit quolibet anno heremitis seu fratribus dictl tertii ordinis como­ rantibus in loco sancti Jobanis prope Jadram, quamdiu in dicto loco habitabunt et dietam ecc- iediam omtiabunt, decern quartas frumenti et quinque modia vini, pro anima sua et suorum«. j eue, o. c. 504: »Item reliquid cuilibet moniali sanete Catharine de Jadra libras duas paruorum pro psalteriis dicenais pro anima sua.« (Podvlačenje autorovo) а 6 Jelić, o.e. 504: »Item voluit et ordina vit dictus testator quod sue due possessiones... sint et esse debeant perpetuo obligate ad dandum omni anno fratribus sancti Dominici de Jadra quartas centum frumenti cum hoc quod dieti fratres versa vice teneantur et obligati sint in Per­ petuum ad celebrandum qualibet ebdomada quolibet anno duas missas la supradicta caperla sancte Dominice et quolibet anno facere quatuor anniversaria pro anima sua et suorum. . . . iiem reliquid cuilibet moniali monasterii sancti Demetrii de Jadra libras quatuor parvorum et quod quelibet lpsarum debeat et teneatur dicere seu legere quinque psalterla pro anima sua.« (Podvlačenje autorovo) 57 Oporučni legat za leprozorlj u: Jelić, o. e. 504. o utemeljenju hospitala/ubožnice vidi na i. m. 489 i d. 5 8 Jelić, o. e. 506 : »Item voluit et ordinavit dictus testator quod nullus prelatus neque cle- ricus cuiscumque condltionis, honoris, gradus et dignitatis existet, tam secularls quam regula­ rs, cuiuscumque religionis et ordinis, nullo modo possit neque valeat se Impedire de regimine et gubernatione dicti hospitalis, nec m parte nec In toto, neque dicto neque facto seu quocum- que modo«. 5 9 Ovu, više no često citiranu pjesmu, koristio sam prema izdanju u: Hrvatska književnost srednjega vijeka; Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 1, pr. V. Stefanić 1 suradnici. "" Kao kontrolni uzorak može se uzeti materijal troglrskln oporuka iz razdoblja 1370.—1450. (HAZd, T. A., kut. 46, sves. 1—6). Z G O D O V I N S K I Č A S O P I S 44 . 1990 . 4 535 Nikola iz Krajine, ukoliko se prihvati teza o njegovu autorstvu Ljetopisa kra­ ljeva, svoju osudu klera latinskog bogoslužja, ali i njihove pastve, prenosi do­ brim dijelom u historijsku dimenziju, optužujući ih za hipokriziju u doba »-bar­ barske« invazije. Istodobno on nastoji, u kontrastu spram onoga što se, primje­ rice, čita kod Tome arcidjakona o nastanku slavenskog bogoslužja,61 priskrbiti tom bogoslužju autoritet papinske potvrde i skinuti s njega eventualnu mrlju »heretičnosti« izbacivanjem podatka o uređenju mise po grčkom uzoru. To ga, pak, ne priječi da Hrvate, kao pastvu tako opravdanog klera, optuži za »neviru« i u tomu nađe uzrok njihovu »ropstvu i podložništvu« gospodaru koji nije »od njihova jezika«. - л Grgur Mrganić utemeljuje glagoljašima dva samostana, iskazujući i u opo­ ruci više povjerenja u njihovu kršćansku dosljednost nego što ga ima spram klera latinskog bogoslužja, ali, ipak, u krajnjoj instanci izražava generalno ne­ povjerenje spram svećenstva, odstranjujući ga zauvijek iz uprave hospitala/ ubožnice.'S druge strane, u mjeri u kojoj se može zaključivati na temelju opo­ ruke kao definitivnog suda o svijetu koji okružuje njena autora, Grgur iskazuje jasne i nedvojbene simpatije spram ruralnog hrvatskog miljea, nastojeći ga održati i osigurati od pauperiziranja. Konačno, anonimni autor Svita piše doduše svoje ' stihove hrvatskim jezi­ kom i glagoljicom, no, ne pokazuje nimalo naklonosti prema bilo kom dijelu službene crkve. U njegovoj verziji i »Mala bratja i koludri, predikavci / reme­ tani, karmeliti, kavčenjaci / vsi popove, koludrice i vsi đaci / vsi se nazad obra- tiše kako raci«.68 Štoviše, u stihovima »Množi ot njih ki ako bi v svete stali / skot bi pasli i kopali i orali«,63 osjeti se odbojnost i spram ruralnog svijeta i ma­ nualnog rada, a poštivanje i udivljenje rezervirano je samo za onog s visokim moralnim i duhovnim standardom »Ki bi hotel božju pravdu udržati / i njegova sina Isusa sledovati / u pokori i ubožastvi greh plakati«.84 Takva nijansiranost stavova, što se opire grubim nastojanjima naknadnog historičarskog razglabanja da stvori stereotipe pogodne za potkrepljivanje ova­ kvih ili onakvih generalnih zamisli, nastalih obično na fonu historičarove su­ vremenosti, zapravo je kompleksan rezultat bogatstva društvenog života i selek­ tivnosti ljudskog duha u odbiru činjenica na kojima se tvori iskustvo. Stoga je i razumljivo zašto je svaki od navedenih stavova lako mogao naći uporište u stvarnosti, kako ju bilježe sačuvani izvori, odnosno, zašto su, primjerice, iz per­ spektive dalmatinskog grada i tu vladajuće crkvene hijerarhije, glagoljaši, što su služili u predgrađima i okolnim selima, doista mogli izgledati dosljednim sljedbenicima apostolske kršćanske ideje. Da bi se to dokazalo dostatno je kon­ trapunktirati životopis i karijeru trogirskog kanonika Lukše Ivanovog Skoba- lja, kako ih ocrtavaju dokumenti sačuvani u kaptolskom arhivu njegova rodnog grada, i ono što se po bilježničkim spisima dade sabrati o »svećenicima hrvat­ skog jezika« koji su službovali u približno istim kronološkim okvirima. U Lukšinom životopisu i karijeri ključne točke tvore izbor za kanonika 1412., sukob zasad nepoznate prirode i s tim u vezi »objeda«, kako je to nazna­ čeno u jednom kasnijem dokumentu, od strane trogirskog biskupa Tome 1428., kada je već zauzimao položaj primicera trogirske crkve. Nakon te »objede« sli­ jede godine izgnanstva u Trstu, gdje prvo postaje »javni bilježnik s carskim autoritetom«, da bi 1435. dobio položaj »vikara u duhovnim stvarima« tamoš­ njeg biskupa i postao kanonik tršćanskog kaptola. Prijateljstva sklopljena za boravka na sjevernom Jadranu pokazat će se korisnima po povratku u Trogir, gdje će Lukša, nakon izravne papinske intervencije što ju je u njegovu korist ishodio porečki biskup Angelus, 1439. zauzeti mjesto arcidjakona, istiskujući « Thomas, o. e. 49 i d. <" Hrvatska književnost, o. e. 372, gdje su, u bilješkama, data objašnjenja na pripadnike ko­ jih redova se odnose pojedini izrazi, »з Hrvatska književnost, o. c. 372. « Hrvatska književnost, o. c. 373. 536 M - ANCIC : LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE drugog kandidata koji je već bio preuzeo tu dužnost, Nikolu Kristoforovog.65 2ivot je, dakle, gradskog svećenika latinskog bogoslužja u dalmatinskom gradu, kako se vidi, bio ispunjen intrigama, svađama, objedama, što je sve izviralo iz borbe za višu čast u hijerarhiji kaptola i nastojanja da se prisvoje unosni bene­ ficiji. Korumpiranost svjetovnim životom bila je uzrokom da je svakodnevnica svećenika bila sve prije no uzorita,68 čemu je nemali doprinos u XV st. dala i mletačka vlast, svojim nastojanjem da se na nadbiskupske i biskupske časti na­ mještaju Mlečani, koji su onda znali godinama izbivati iz svoje dioceze, brinući se samo za prikupljanje prihoda. Tako je, primjerice, čast splitskog nadbiskupa od 1426. pripadala samo Mlečanima, koji su rijetko dolazili u svoju nadbisku­ piju, određujući uglavnom vikare,67 a rezultati zanemarivanja crkvenih poslova ubrzo su dosegli razinu na kojoj je bilo potrebno da intervenira sam dužd. On je to doista i učinio 1446., određujući da se, poradi pomanjkanja »paramentis, libris, ornamentis ac ceteris rebus« u splitskoj crkvi, do čega je, kako se u sa­ mom dokumentu navodi, došlo zbog nadbiskupove nebrige, izdvoji dio nadbi­ skupskih prihoda za kupovinu istih stvari.68 Ovakve i slične pojave, što ih bilježe dokumenti sačuvam po arhivima, ipak nisu morale biti poznate i puku, koji je svećenstvo imao priliku sresti uglavnom prigodom bogoslužja, u ispovjedaonici ili na procesijama po gradskim ulicama, gdje je sve, dakako, izgledalo drugačije. No, ljudi poput predstojnika općinske škole, čije su prostorije bile smještene u prizemlju komunalne palače,69 i koji je i sam predstavljao jedan od stupova društvenog života, ih, pak, uglednog i utje­ cajnog trgovca, što je stajao na čelu pučke bratovštine sv. Jakova u Zadru,70 za­ cijelo su znali što stoji iza sjaja svećeničkih odora. S druge strane, ti su ljudi isto tako znali i to da glagoljaši na selu sjede na čestici zemlje, pa je i sam Grgur Mrganić, na ždrijebu što ga je posjedovao u selu Veliki Jošani, imao na­ seljenog svećenika tog sela.71 Glagoljaški su se svećenici, k tomu, tijesno vezi­ vali uz bratovštine nastale od pastve njihove crkvice, bratovštine koje su se, poput pravih kršćanskih zajednica, brinule za prostor i opremu potrebnu za bogoslužje, ali isto tako i za svoje bolesne i na drugi način hendikepirane čla­ nove.72 Sam se, pak, svećenik brinuo, na tipično srednjovjekovni način i nasu­ prot kaptolskoj školi u gradu, za svoj podmladak, uzimajući »naučnika« ili više njih, i starajući se da on, po isteku naučničkog roka, od crkvenih vlasti dobije 8 5 Djelatnost dom Lukše Ivanovog izvanredno je bogato dokumentirana Izvorima sto se da­ nas Čuvaju u Kaptolskom arhivu Trogir, a za ovu je prigodu koristen sljedeći materijal: KAT, Pergamene, škrinja 2, nr. 129, 28. 2. 1412.; nr. 130, 4. 3. 1412.; nr. 131, 6. 3. 1412.; nr. 148, 12. 10. 1429.; nr. 130, 18. 6. 1431.; nr. 136, 28. 2. 1433.; nr. 139, 28. 10. 1436.; nr. 169, bez datuma. 8 0 Za predmet kojim se naša Historiografija bavila jako rijetko, mnogo izvanrednog i ne­ iskorištenog izvornog materijala i danas se može naći kod D. Farlati, Ulyricum sacrum Ш—VI, Venecija 1765—1800. vrijedne rezultate daju Ш. Sunjić, O dalmatinskom kleru s kraja srednjeg vijeka, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu VI/lOTO—1971, 1 I. Pederin, Rab u osvit Humanizma i renesanse, Rab MCMLXXXIX, 27—43. «' G. Novak, Povijest Splita П, MH, Split 1961, 353. м Kaptolski arhiv Split, svezak 23, fol. 33, 27. 8. 1446. 6 9 KAT, pergamene, škrinja 2, nr. 144, 6. 4. 1426.: »Actum Traguru in stacione scolarum sub palatio communis«. ™ Jelić, o. c. 498. 7 1 Jelić, o.e. 303: »Item reliquid... unam suam sortem terre. . . positam in Gelsane Ma­ gne, super qua ad presens resldet presbiter diete ville«. 72 Seoske su bratovštine u našoj historiografiji gotovo nezamjećena pojava, pa bi za lole ozbiljniju analizu njihova djelovanja trebalo neusporedivo više prostora no Sto ga nudi jedna bilješka. Pa ipak, tek za potkrijepu gore navedenih rijeci, vrijedi navesti nekoliko podataka, kako iz literature, tako 1 Iz arhiva, s namjerom da se otvori dalja diskusija o ovom problemu. Stav jednog glagoljaškog svećenika prema tim zajednicama ilustrira oporučni legat dom Vuka de Paprachiano, koji je bratovštini sv. Nikole Iz Novog (fratalia s. Nicolai de Nouo) ostavio »vnum missale in llttera sclauonlca dictl condam presbltri Uolcni pro anima dleti condam pres- bitri uolchl cum hac condltione quod dleta fratalai teneatur dictum missale tenere et saluare in usum et comodum diete fratalie et Ipsum nunquam vendere, subpignorare, alienare uel ali­ quanter malignare« (HAZd, Spisi zadarskih bilježnika. Busta П, fascicolo 21, fol. 1-1»°, 8. 6. 1383.). Za seosku zajednicu (bratovštinu koja kao kolektiv kupuje obrednu knjigu usporedi primjer što ga navodi T. Raukar, Društveni razvoj u Hrvatskoj u XV stoljeću, Historijski zbornik XXXVIII/ 1985, 84 bil]. 19, i rad p. Runje, naveden u bilj. 89. za skrb zajednice oko seoske crkve, pri čemu nerijetko zajednica tu funkciju preuzima od prvobitno privatnog fundatora/patrona, vidi L Pe- triciou, Prilog zadarskim graditeljima XIV 1 XV stoljeća, Radovi, Filozofski fakultet Zadar, 20/ 1982, 31 i d., te N. Jakšić, Srednjovjekovne Kamenjane s crkvama sv. Jurja 1 sv. Luke, Staro­ hrvatska prosvjeta, ser. ш, 17/1987, 115 1 d. Za utemeljenje i društvene funkcije seoske bratov- štine usporedi dokumente u HAZd, Šibenski notarljat, svezak 3/II-j, fol. 76, 3. 5. 1423.; svezak 3/ Ш-а, fol. m»°-3, l. 9. 1433. ; svezak 3/Ш Battista de Ponte, fol. 82, juni 1438. Z G O D O V I N S K I Č A S O P I S 44 . 1990 . 4 537 svećenički red.73 U samom, pak, dalmatinskom gradu, svećenici su »hrvatskog jezika« do kraja ostali ne baš posve integrirani, što se bjelodano očituje već i u činjenici da je u bilježničkim spisima po pravilu njihov status posebno nagla­ šavan sintagmom »presbiter littera slauica/croatica«. No, takva se slika života glagoljaša može smatrati tek jednom stranom isti­ ne, budući da su oni, primjerice, u Zadru uspjeli za sebe ishoditi čak i moguć­ nost ulaska u kaptol,74 dok su, s druge strane, bili uvučeni u sve pore svako­ dnevnog života u gradu, brinući se da što bolje iskoriste izvore prihoda iz kojih su se izdržavali.75 Tamo, pak, gdje su glagoljaši tvorili veći dio, odnosno cijelinu crkvene hijerarhije, vezane dobrim dijelom i uz velike feudalne gospodare, nji­ hovo sudjelovanje u svjetovnoj sferi društvenog života zajednice bilo je neuspo­ redivo jasnije izraženo,76 te nije ni bilo razloga da ih se diferencira u odnosu na kler latinskog bogoslužja, kako se to očituje i u Svitu, nastalom, po svemu su­ deći, tamo gdje je glagoljanje bilo preovlađujući oblik bogoslužja. I dok je tako u tkivu historijskog gibanja bilo relativno lako raspoznati one elemente kršćanskog nazora na kojima se temeljilo preferiranje glagoljaške crkve kod magistra Nikole iz Krajine, najvjerojatnije autora Ljetopisa kraljeva, i onih njegovih suvremenika koji su razmišljali na sličan način, neke druge di­ menzije stavova iskazanih u tom djelu jako je teško pratiti u izvorima što da­ nas stoje na raspolaganju historičaru. Tu prvenstveno mislim na onaj osjećaj društvenosti, zapravo identitet, koji je sobom nosilo pripadanje »zajednici je­ zika«, koja se kao koncept jasno dade uočiti u Ljetopisu kraljeva. Valja odmah naglasiti da nije lako odrediti u kojoj se mjeri identitet »kultne zajednice« gla­ goljaškog miljea preklapao s identitetom što je nastajao iz »zajednice jezika«. Cini sé, idući tim pravcem, da je moguće naslutiti, upravo na primjeru autora Ljetopisa kraljeva ili, pak, Jurja iz Slavonije, čovjeka koji je skoro čitav život proveo u Francuskoj, gdje je, prepisujući Jeronimove Komentare na psalme, na dvije stranice izložio osnovne informacije o glagoljici nazivajući ju »hrvatskim alfabetom«,77 kako je školovanje glagoljaša doista pogodovalo stvaranju identi­ teta označenog pridjevom »hrvatski«. Pri tomu, ipak, treba biti dosta obazriv, budući da još nema pouzdanih rezultata koji bi rasvjetljavali način školovanja glagoljaša na cijelom prostoru koji su oni osvojili. No, bez obzira na tu »rupu« u našem znanju, pretpostavku o sustavnom školovanju tvore više no vjerojat­ nom kako činjenica da je, primjerice, već spominjanom Jurju iz Slavonije pret­ hodno obrazovanje omogućilo pohađanje nastave na pariškom sveučilištu, tako, još i mnogo preciznije, postojanje profesionalnih pisara/prepisivača glagolja­ ških tekstova, od kojih su neki, kao Bartul Krbavac, ostavili za sobom trajan i jasan trag.78 Ono što se može smatrati gotovo sigurnim, jeste uvjerenje da ni ?з E. Hercigonja, Društveni i gospodarski okviri hrvatskog glagoljaštva od 12. do polovine 16. stoljeća, Croatlca 2/1971, 51. Autorov zaključak potvrđuje 1 bilježnički materijal, iz kojeg se vidi da je stupanje na svećenički nauk tretirano kao i svi slični ugovori. Tako 28. 4. 1392. »Cuit- co Stancouich bastasius habitator Jadre dedlt et locauit Martinum fllium suum ibidem présen­ tera et uolentem ad standum, manendum et habitandum cum presbitro Crisano litere croatice de insula Yeci hine ad annos decern«, za koje vrijeme će Martin vjerno služiti popa Križana. Sa svoje se strane pop obvezuje dobro postupati, hraniti i odijevati Martina »secundum morem fa- mulorum, ac literas croaticas fideliter instruendo et in fine dieti termini donare vnam socram drapi croatici nlgri et vnum fustaneum nouos cum uno caputeo pani lanti et uno pari caliga- rum pani drapi albi omnia noua. Et si ambo viuerent videlizet dictus presbiter et dyaconus, suis expensis ad ordinem sacerdotalem eidem Martinum lacere consecrare et ordinare« obećaj e pop Križan (HAZd, SZB, Jordanus de Nosdrogna, Busta I, fascicolo 1, fol. 35). " J. Bezić, Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području, Zadar 1973, 124—5. 7 5 Tako, primjerice, »presbiter Creseuanus condam Drasoy littere croatice« zajedno s Pe­ trom Mihovilovim podiže »molendinum ab oleo« u zadarskoj okolici (HAZd, SZB, Jordanus de Nosdrogna, Busta I, fascicolo 1, fol. ll v 0, 3. 7. 1391.). " Usp. opširno o tomu Hercigonja, o. c. 7 7 F. Sanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata, KS, Zagreb 1988, 177 i d., s tamo navedenom lite­ raturom. ™ O Bartulu, kao zacijelo danas najpoznatijem od brojnih pisara Sto su od druge polovice XIV st. nalazili uhljebljenje u Zadru (vidi ovdje tekst uz bilj. 16), usp. M. Pantelić, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi staroslavenskog Instituta 5/1964, i P. Runje, Pisac Bartol iz Krbave spominje se u Zadru od 1410. do 1440., Slovo 38/1988. Da je u glagoljaškoj »kultnoj zajed- 538 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE Juraj iz Slavonije, ni magistar Nikola iz Krajine, ukoliko je on doista autor Lje­ topisa kraljeva, pa ni većina profesionalnih pisara/prepisivača, nisu obrazova­ nje stekli uz kakvog seoskog popa glagoljaša, kako je to bio običaj u ruralnom zadarskom okolišu, u sredini koju, zbog relativnog obilja sačuvanih izvora, po­ najbolje poznajemo. Bilo kako bilo, »-hrvatski« identitet, kojemu je »zajednica jezika« posve si­ gurno tvorila srž, iskazivao se i na marginalnim područjima glagoljaškog mi­ ljea, u dalmatinskim gradovima na prijelomu XIV i XV st. U raspravi, među­ tim, o tom predmetu valja voditi računa o jednom bitnom čimbeniku srednjo­ vjekovnog mentaliteta, što je presudno utjecao i na formiranje identiteta, kako ih se dade razabrati iz izvora X do XV st. upravo na onom prostoru što ga ovdje autor stavlja pod istraživačku lupu. Riječ je, naime, o partikularnoj svijesti, koja je okvire svog svjetonazora postavljala sukladno političkim okvirima ži­ vota, što je osobito značenje poprimalo u komunalnim društvima izraslim u fi­ zičkoj i duhovnoj ljušturi kasnoantičkog grada na istočnojadranskoj obali. Ogra­ đena tvrdim zidom, unutar kojeg se mikrokozmos formirao sukladno rasporedu katedrale, općinske palače, luke te pojedinih gradskih crkva, a komuniciralo složenim trojezičnim sustavom (latinski kao jezik uprave i dokumentacije; tali- janizirani romanski kao jezik poslovnog života; hrvatski kao jezik svakodnev­ nice), srednjovjekovna je »civitas/communitas« svoj identitet gotovo neometano gradila sve do sredine XIV st., uspijevajući kulturno integrirati doseljenike bez usakvih teškoća, namećući im svoj sklop običaja, svjetonazor i kolektivni dru­ štveni identitet.™ No, od sredine XIV st. prorijeđeno stanovništvo komune, de­ setkovano sukcesivnim epidemijama kuge, od kojih je zacijelo najstrašnija i naj­ pogubnija bila ona što je Dalmacijom harala 1348., nije više moglo tako lako integrirati doseljenike iz zaleđa, koji su u sve većem broju pristizali na obalu. Gradska je »posuda« vrlo brzo ispunjena i preko one crte koja označava opti­ mum, a migrantska je matica, pokrenuta na prostoru što ga grubo ograničava Unija povučena od Zagreba do Požege, usmjerena na drugu obalu Jadrana."0 Nemogućnost da se tako brzo promijeni identitet tako mnogo ljudi koji su se trajno naselili u gradu, iskazivat će se već na razini one dokumentacije što je registrirala gradsku svakodnevnicu. Naime, u bilježničkim će se spisima po dalmatinskim gradovima od sredine XIV st. po pravilu, čak i u onim slučaje­ vima kada je naseljenik i formalno integriran dobijanjem civiteta, uz ime do- ™ ? ^ p ° s t o J , a V J e d a n fes 0?« 1" *>» su tvorili oni, za svoje doba, visokoobrazovani, bjelodano svjedoci i sljedeći primjer. Stanoviti »Antonius heremita de monte ecclesie s. MicùaeÙs de Sibe- rüco~, spremajući se za hodočašće preko mora, prodao je svećeniku Andriji Vlatkovom iz Ko- ™ " a * ( ? ™ * u u m , 5 î e u l a r l u m d e u t t e r a sclauonica« za 12 dukata, uz uvjet da mu Andrija, po povratku s Hodočašća, vrati -vnum psalterium de dieto breuiario, ilium qui est pure inter- pretatus per linguam sclauonicam per olim magistrum Gregorium de Modrussia fflLAZd S N sveza* 3/il-a, loi. 42™, 3. 3. 1415. — podvlačenje autorovo). l ^ ' т „ „ 0 1 У ПЛ?03 s £ "storiogražiji i danas barata pojmom »etnički odnosi- u dalmatinskim ko- ™""amJ»• s t 0 , s e ani dosta problematičnim već i zbog vremenskog raspona što dijeli doba sla- Irazmele х п Н е х ^ ( ^ » î U đ 0 b a ? Г а г а п 3 а tomunalnta društava na istočnojadranskoj obali £2?,^,?™ ^ ? * * * ? BH- m}eù j e - d a k l e> ° razdoblju od gotovo pola milenija, doduše slabo po- S ? h ^ m r „ ? a 5 Č U v a n l m P l s a n i m spomenicima, iz kojto se, ipak, dade naslutiti da su gradovi i njihov okoliš zarana naseljen slavenskim svijetom (N. Jakšić, Constantinus Porphyroglnitus as Sr*»?,"»0Г- f o r d e s t r u c t ì o n oi salona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 77/1884), SS? ,?v tijesne kontakte, uključujući i jednosmjerna migracijska gibanja. Hezultat toga/kako = a ? L ? o k u S a o dokazao u nažalost još neobjavljenom referatu s Kongresa jugoslavenskih povje- « ^ » Л t u , 1 ^ a l J?? '- J e s t e nastajanje socio-kulturnih idenOteta »latinskog-« i »slavenskog« Ä ' kako ih otkrivaju već nešto brojniji izvori И i ХЦ s t Dokazni materijal za takve za- Г- ст=£ч,нлГ т 2? iS FfF*. dostupan u brojnim raspravam iz pera P. Skoka, V. Jakić-cestarić, h « ? ? LPetriciolia i L. Beritića, a nedavno publicirana radnja L. Steindorffa, Stari svijet i«?««« i ° l o rmiranju komune na istočnoj obali Jadrana, Starohrvatska prosvjeta, ser. Ш. ;.7,„„„ Ï ."?t n a 3 e d a n o d elemenata koji će postaü bitnim duhovnim osloncem tog sođo-kuH ÏÏÏEfL™ î e a "gradovima, na zajedničku zakletvu koja Je vezivala sve punopravne sudio- ?=?„ S - l života. S druge strane, pravne uredbe kojima su komunalna društva reguli- fnrtmW?, < Ж dosäjennta u zajednicu podrobno je analizirao T. Raukar, Cives, habitatores, torenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, Historijski zbornik XXIX—ХХХ/1976—77 «ini - i„Ti 2-™ e c u Prethodnoj bilješci ciüranog rađa T. Raukara, za bibliografsku orijentaciju i o S ' mUÌ, ? m u n a U } a društva u Dalmaciji u XTV stoljeću, Historijski zbornik XXX—XXXIV/ ciie"u м а а е Š'kv1'£t?al u ? V o t o i3 eSu ' Z a g r e b Ш 7 ' 2 2 * d - : R G e s t r«n, Migracije iz Dalma­ t i n , , ! «i»f™<>XVJ x v ï s t o l I e ć u - . Kadovi, Institut za hrvatsku povijest, 10/1978.; Italia felix. Ml- I AfnieLA % e j , l b a n e , ? 1 i n 0 c c l d e n t e . Romagna, Marche, Abruzzi, secoli XIV-XVI (a cura di I t o m i 7/1880 Г p r ° P o s t e e ricerche, nr3, Ancona; Atti. Giornata di studi Malatestiani Z G O D O V I N S K I Č A S O P I S 44 . 199e . 4 539 seljene osobe navođ'ti i mjesto podrijetla, od čega se neće odstupati ni onda kada su u pitanju bili patriciji iz susjedne komune.81 No, identitet se u tim pri­ godama označavao prvenstveno po načelu partikularne svijesti, tako da se ne­ rijetko đoseljenikov zavičaj precizirao do imena sela.™ dok se Sira odrednica (»de Croacia«, »de Sđauonia«, »de Bosnia« itd.) rijetko rabila. Tu se. međutim, pojavljuje gotovo nerješiv problem, koji proizlazi iz činjenice da se danas vrlo teško može utvrditi na koji je način bilježnik, no oravilu Talijan, od stranke koja bi došla nred niega tražio da iskaže svoj identitet, odnosno kako je zapi­ sivao ono što b ' mu bilo priopćeno. U ponekom se slučaju, ipak. može utvrditi da je doseljenik iskazivao snažnu svijest o svom širem društvenom identitetu, što ću pokušati ilustrirati na primjeru stanovitog Mavre pok. Grgura iz Zrina, osobe ne baš visoka društvenog ranga, što jasno proizlazi iz sadržaja dva doku­ menta u kojima se on snominje. Naime. 10. 6. 1384. Mavro je u Zadru sklopio ugovor s ankonitanskim trgovcem naseljenim u tom gradu, Andrijom Nutii. po kojemu je bio dužan poći u Ankonu i tamo dvije godine služiti kod stanovitog Franje Menegucii. U bilježničkom instrumentu kojim je registriran taj ugovor,*8 Mavrino je podrijetlo označeno formulacijom «de Srigno de Crohacia«, što je ponešto neuobičajeno u odnosu na praksu zadarskih bilježnika do uspostave mletačke vlasti 1409., koji su u takvim prigodama obično koristili formulu »de Sclauonia«. Da je ono »de Crohacia« najvjerojatnije posljedica Mavrina inzisti- ranja, pokazuje" drugi ugovor s istim Ankonitancem sklopljen skoro dva mje­ seca kasnije. Po svemu sudeći Mavro je pošao u Ankonu, no, tamo je nešto kre­ nulo naopako, te se on početkom augusta opet obreo u Zadru, da b i 2. 8. 1384. sklopio novi ugovor o služenju, ovaj put kod samog Andrije Nutii, i to počev od dana kada je sklopljen prvi ugovor, od 10. 6. 1384.84 No, ono što je od osobita interesa u kontekstu ove rasprave, tom je prigodom Mavro u dokumentu ozna­ čen kao »Maurus condam Gregorii de Srigno Crohatinus-*. Valja, međutim, odmah naglasiti i to da je ovako napadno iskazani osjećaj identiteta doista velika rijetkost u masi migranata što se u drugoj polovici XIV i prvoj polovici XV st. slijevala u Zadar i druge gradove, te da je, zapravo, i slu­ čaj Mavre Grgurovog autoru ovih redaka time naprosto »zapeo« za oko. Cini se stoga uputnim pokušati na jednom drugom primjeru pokazati kako na taj način iskazani identitet tvori jednu od dimenzija društvenosti, ali da ta dimenzija ni u kom slučaju nema primat nad drugim oblicima iskazivanja društvenosti kod iste osobe, odnosno da se ona tek sporadično i po načelima koja je danas teško odgonetnuti, pojavljuje u izvorima. Odabrani se primjer, također iz zadarskog bilježničkog materijala, odnosi ovaj put na jednog pripadnika plemićkog sta­ leža, koji se nikad nije ni naselio u dalmatinskom gradu, ali je uz njega bio ipak čvrsto vezan i nerijetko je u njemu boravio. U jednom trenutku našao se upletenim u vrlo kompliciran spor, nastao iz fiktivne trgovine nekretninama, kojom se, inače, po dalmatinskim gradovima uobičajavalo prikrivati davanje kredita uz zabranjene kamate. U tri dokumenta napisana rukom istog biljež­ nika u rasponu od godinu i pol dana, a koja se odnose na ovaj spor, identitet je našeg »junaka« svaki put drugačije određen. Prvi put, 15. 2. 1390., on je jedno­ stavno naveden kao »ser Paulus de Pseto«, drugi put, 2. 1. 1391., isti je bilježnik 8 1 Tako se, primjerice, u Splitu spominju »Mise Zanls de Bagnalo habltator et Chris Spa- leti« 1 »Michael Johannls de Raguslo cluls et habltator Spaleti« (V. Rlsmondo, Pomorski Split druge polovine XIV st. Notarske lmbrevljature, Izdanje muzeja građa Splita 5/1954, 28 nr. U 12. 7. 1362.: 56, nr. 69, 3. 3. 1369.). S druge strane, splitski patricij Toma de Lucharls dobio je du­ brovačko građanstvo pod uvjetom đa preseli u Dubrovnik, odakle je onda otišao čak u Srbiju Imenovan, u jednom sporu, čak 1 za dubrovačkog konzula u Rudniku, ali se uz njegovo ime uvliek navodilo i ono »đe Spaleto« (Historijski arhiv Dubrovnik, Reformatlones, svezak 29 fol. 45VO. 14. 6. 1392.; svezak 33, fol. 140»о, ц. з. i«o.; fol. l59vo, 14. 9. 1410.). ra Od desetina sličnih primjera, odabrao sam one u kojima še' spominju stanoviti Urban sin Lukacijev iz Binca u Sani, koji je u Zadru sklopio ugovor o trogodišnjoj službi (HAZd SZB. Vannes qm. Bernardi de Firmo, Busta I, fascicolo 2. fol. 388, 9. 8. 1403.), odnosno Radoslav Radovanić »de Hliuna de loco Bistrica«, koji Je u Trogiru naukovao kod krznarskog obrtnika (HAZd. T. A., kut. 66. sveš. 30. fol. 2. 24. 2. 1412. — Bistrica Je, Inače, središte livanjske župe) 8 3 HAZd. SZB, Petrus de Serçana, Busta П, fascicolo 22, fol 22 I V I и Isto. fascicolo 23, fol. 7. 540 M- ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE zapisao ime stranke kao »ser Paulus Croatus de Pseto«, da bi treći put, između 8. i 18. 5. 1391., bilo navedeno »ser Paulus conđam Petri de Pseto«.85 Teško je, dakako, reći tko je, zadarski bilježnik ili pak sam »gospodin Pavao«, mijenjao način bilježenja identiteta, ali se ipak čini da ovaj primjer dosta precizno ocr­ tava duhovni prtljag što ga je doseljenik iz hrvatskog zaleđa unosio u svoje novo prebivalište, gradsku komunu. Konačno, bilježnički spisi pokazuju da ne treba prebrzo i olako suditi i o tomu što ga je, kao duhovna stvarnost, tamo čekalo. Da stereotipna shvaćanja, što počivaju na dihotomiji Jirečekovih razglabanja o »romanstvu« patricijata i »slavenstvu« puka,88 nemaju baš čvrsto uporište u historijskoj zbilji gradskog života, čini se da će najbolje potvrditi ono što se može pročitati kod prve dvo­ jice zadarskih bilježnika domaćeg podrijetla čiji su spisi sačuvani, Jordana No- zdronje i svećenika Matije Salašića. Jordan, iz patricijske obitelji de Nosdrogna, čiji sačuvani spisi pokrivaju kratko razdoblje od aprila 1391. do juna 1392., do­ sljedno u svakoj prigodi rabi pridjev »hrvatski« tamo gdje su talijanski biljež­ nici po pravilu pisali »slavenski«, te se tako kod njega pojavljuju »gonjaji hrvat­ ske mjere«, »svećenici hrvatskog pisma«, koje se opet kao takvo, »hrvatsko«, i uči.87 S druge strane, svećenik Matija, nepoznata podrijetla, kojega je inače u »bilježnika s carskim autoritetom« proizveo u Zadru 1390. biskup Drivasta,88 i čiji sačuvani spisi teku od 1400., nasuprot Jordanu, dosljedno rabi odrednicu »slavenski« u svim onim prigodama kada je riječ o svećenicima toga »pisma«, mjerama što važe van gradskog distrikta itd., mada, primjerice, naselje Karin jasno locira u Hrvatsku.89 Čini se da upravo ovo tanano distingviranje »hrvat­ skog« i »slavenskog« identiteta zrcali dva različita shvaćanja što već od ovog doba usporedo egzistiraju u dalmatinskom gradu. Naime, određujući jezik, mje­ re itd. kao »hrvatske« Jordan Nozdronja jasno daje do znanja da i sam parti­ cipira u onom društvenom entitetu što sam ga već označio kao »zajednicu je­ zika«, zajednicu koja prelazi političke/kulturne okvire što ih je stoljećima per­ petuirao feudalni partikularizam, inzistiranjem na univerzalnoj vrijednosti raz­ lika proizašlih iz podijeljenih jurisdikcija. S druge strane, svećenik Matej Sa- lašić, rabeći u istim prigodama odrednicu »slavenski«, vezuje se na tradiciju srednjovjekovnog shvaćanja o suprotstavljenim kulturnim identitetima nedifer- ciranog slavenskog okružja i komunalne zasebnosti, utjelovljene u »latinskoj« gradskoj kulturi. Upravo ovaj primjer dvojice obrazovanih Zadrana i njihova odnosa spram identiteta svijeta koji ih okružuje vraća raspravu, na stanoviti način, tamo oda­ kle je ona i krenula, naime na skup ideja fokusiranih u Ljetopisu kraljeva, ko­ jega sam autorstvo pripisao magistru Nikoli iz Krajine. Iz svega što je ovdje rečeno jasno proizlazi da je na prijelomu XIV i XV st. duhovna klima dalma­ tinskog grada, usljed vrlo intenzivnih gospodarskih i društvenih promjena, po­ stupno počela napuštati okvire što ih je nametala srednjovjekovna komunalna svijest. U potrazi za identitetom, što se otvarala samim promjenama u svim do­ menama društvenog života, komunalno jedinstvo i zatvorenost prema spoljnom okružju nisu se više mogli održati pred prodorom svijesti o zajedništvu sa svi­ jetom što se prostirao van granica gradskog distrikta.90 Sagledan u tom svjetlu, 8 5 HAZd, SZB, Articutlus de Rivignano, Busta П, fascicolo rv, fol. 9l-lvo; fascicolo V, fol. 57vo ; fascicolo VI, fol. 12VO-3. 8 8 Usp. K. Jireček, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka (izv. Die Roma­ nen in den stadten dalmatiens wahrend des Mittelalters — prijevod S. Stojanovića), Zbornik Konstantina Jirečeka П, SANU, Beograd 1962. 8 7 HAZd, SZB, Jordanus de Nosdrogna, Busta I, fascicolo 1, fol. 15-5*°, 5. 9. 1391. Usp. i bllj. 73 i 75. 8 8 HAZd, SZB, Articutlus, Busta П, fascicolo V, fol. 31-1™>, 20. 8. 1390. 8 9 HAZd, SZB, Presbiter Matheus Salassich, Busta I, fascicolo I, fol. u™, ». io. 1400. : »Ser Andreas Merdessicn nobilis de Crouatia videllzet de Carino-«; fol. rr 0, 24. 11. 1400.: »presentlbus disscretis viris presbitro Grisogono condam Drasoy dicto Osstrlzo lictere sclaulce-, ltd. Usp. 1 P. Runje, O vrijednosti i ugledu glagoljskih knjiga u 15. stoljeću, Slovo 37/1987, 181. » Usp. T. Raukar, Komunalna društva, 177 i d., s preciznim podnaslovom — Dinamika кго- atlzacije. ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 • 1990 • 4 541 Ljetopis je kraljeva, kako je već rečeno, najstariji sačuvani tekst u kojem se su­ stavno pokušava skinuti hipoteka »-barbarstva« s hrvatskog okružja građa, hi­ poteka što ju je nametala upravo srednjovjekovna komunalna ideologija. Samo je dokidanje tog »barbarskog okružja« kao »điferenciae specificae«, koja možda nije ni bila tako široko prihvaćena kako se to čini pa i uporno dokazuje isklju­ čivo na temelju Kronike Tome arcidjakona, bilo preduvjet za širenje »hrvat­ skog« identiteta u građu, pri čemu ne treba, unatoč stanovitoj sinkroniji i slič­ nosti, cijeli taj proces posmatrati zanemarujući razlike što su se javljale od gra­ da do grada. U kojoj je mjeri taj proces zahvatio Troßir jako je teško govoriti budući da fond sačuvanih izvora iz razdoblja potkraj XIV i prve polovice XV st. nije ve­ liki, no, čak je i u njemu bilo moguće naći dovoljno elemenata da se bar djelo­ mično ocrta duhovni kroki magistra Nikole iz Krajine, kroki koji se u dobroj mjeri podudara i nadovezuje na ono što se o duhu autora moglo izvući iz samog Ljetopisa kraljeva, unatoč činjenici da, bar naizgled, u izvorima iz kojih su crp­ ljene informacije nema ništa o predmetu o kojem se upravo raspravlja. Ne tre­ ba, međutim, zanemariti saznanje da je upravo u Trogiru dinamika gospodar­ skih, pa i društvenih gibanja, bila, najvjerojatnije, najslabije izražena u odnosu na druge dalmatinske gradove,*1 čime bi se mogla objasniti stanovita nota izo­ liranosti i suprotstavljenosti komunalnom svijetu kao cijelini kod autora Ljeto­ pisa kraljeva. U takvoj je situaciji, s druge strane, stalna veza sa svijetom hrvat­ skog okruženja nadomještala nepostojanje šireg kruga sumišljenika u onom mi­ ljeu u kojem se autor svakodnevno kretao, što bi u daljoj konsekvenci moglo objasniti kako je Nikolin rukopis, kako se on može nazvati ako se prihvati atri- buiranje autorstva, našao svoj put do kuće Markovića-Kačića u Krajini. Na­ stavljajući istraživanje u tom pravcu nije bez značenja napomenuti da je i je­ dina osoba za koju se moglo utvrditi da je bila u tijesnim vezama s magistrom Nikolom, Ivan Munda, muž njegove rodice, na ovaj ili onaj način održavao jake kontakte sa svijetom »hrvatskog« okružja suvremenog Trogira. O samoj obitelji Munda ne može se reći gotovo ništa, i svakako je indika­ tivno da, primjerice, o njima pod tim imenom nema niti jednog slova u Luciće- vim Povijesnim svjedočanstvima o Trogiru. Otac, pak, Ivanov, Juraj Munda, po­ javljuje se u bilježničkim spisima iz posljednjih desetljeća komunalne slobode kao trgovac stokom i poslovni partner stanovitog Olivera Gojšića, Vlaha nase­ ljenog u Trogiru, jednog od aktivnijih trgovaca koji su više-manje redovito od­ lazili s robom u Hrvatsku i Bosnu.92 Sam Ivan se tridesetih godina XV st. bavio trgovinom vinom na veliko, te zakupljivao velike zemljišne posjede crkvenih institucija u gradu.93 No, za ovu je prigodu osobito interesantno naglasiti da je upravo Ivan Munda bio ta osoba kojoj su se glavari devet sela trogirskog dis- trikta (Razice, Vresina, Gusterna, sanctus Angelus, Vinischia, Dobrouiza, Suin- ze, Chnegignin dub i Crastouaz) obratili u januaru 1437., tražeći pozajmice u žitu koje bi ima omogućile preživljavanje do sljedeće žetve. S predstavnicima svakog od tih sela ponaosob, Ivan je sklopio posebne ugovore, registrirane kod gradskog bilježnika, kojima se predviđala isplata cijene prodanog žita do kraja juna tekuće godine.94 Teško je reći što je prouzročilo glad u ovim selima, osim ako to nije bila posljedica uništavanja usjeva u doba sukoba između Ivana »l Raukar, o. c. 160 1 đ. Usp., također, Isti, Komunalna društva u Dalmaciji u XV st. i u prvoj polovini XVI stoljeća, Historijski zbornik XXXV/1982, 164 1 đ. "* Za Jurja Mundu : HAZd, T. A., kut. 66, sveS. 29, fol. 15-5™, 16. 11. 1410. Za novac Sto Je Jurju bio dužan »Aliuerius Goisich Vlachus nabltator burgi TraguiU« na i. m., kut. 1, sveS. 12. fol. 4™ 11. 0. 1413. U istoj knjizi presuda trogirskog općinskog suda iz koje je citiran prethodni podatak, jasno se zrcali i Oliverova trgovačka djelatnost: fol. 1, 29. S. 1413.; fol. 2, 17. 5. 1413.; fol. 4, 4. 6. 1413. : fol. 10, 20. 8. 1413. "9 Ser Ivan Munda unajmljuje brod koji će za njegov raćun prevesti vino u Veneciju (HAZd, T. A., kut. 67, sveä. 1, fol. 65, 5. 7. 1435.). Usp. i bllj. 97. и HAZd, T. A., kut. 67, sveä. 2, fol. 99, 18. 1. 1437; fol. 99то-100, 17. 1. 1437.; fol. 101, 19. 1. 1437.; fol. 102-2", 20. 1. 1437. 542 M. ANCIC : LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE Frankopana i Matka Talovca, kada su doista stradavala i dobra Trogirana,95 no, činjenica da su se stanovnici ovih devet sela obratili za pomoć upravo Ivanu, a ne kojemu drugom bogatijem i utjecajnijem Trogiranu, kakvih nije bilo malo, daje za pravo da se pretpostavi kako su s njim veze održavali i ranije. Što se, pak, identiteta tog stanovništva, pa, zapravo, i čitava njihova svijeta, tiče, čini se da o tomu jasno govori činjenica da se čak i njihovo vino zvalo »hrvatskim«,9* što s druge strane, obzirom na to da se takvo određenje svaki put posebice na­ glašavalo, daje naslutiti da se u samom gradu čuvalo dosta jako jezgro komu­ nalnog identiteta. No, raspon se veza s hrvatskim okružjem Trogira u krugu unutar kojeg se kretao magister Nikola znatno širi sagleda li se djelatnost glavnog poslovnog kompanjona Ivana Munde, veletrgovca Jakova Klapčeva. Naime, Ivan i ser Ja­ kov, uz čije se ime taj dodatak veže tek u kasnijim godinama života, zajedno su nastupali kao zakupci velikih zemljišnih posjeda u trogirskom distriktu,87 ali je Jakov k tomu spadao i među najaktivnije trgovce u svom gradu. Njegovo je podrijetlo u dobroj mjeri pokriveno tamom nedostatka izvora, pojavom kara­ kterističnom, inače, za život nižih slojeva komunalnog stanovništva, no, ipak se može utvrditi da mu se otac zvao Klapac Dražojević, pri čemu bi se moglo po­ mišljati da obitelj potječe iz Poljica, čemu u prilog govori i činjenica da se Klap- čev unuk i Jakovljev sin Nikola kitio titulom kneza,98 što ne bi bilo bez stanovi­ tog značenja. Sam Jakov se pojavljuje kao trgovac tkaninama i drugom robom što je dolazila iz i odlazila u bliže i dalje zaleđe, još u predmletačkom razdob­ lju,99 a pod sam kraj tog razdoblja počinje igrati aktivnu ulogu i u političkim gibanjima, pa neposredno pred konačni pad Trogira pod mletačku vlast boravi na dvoru kralja Sigismunda i čak biva imenovan kapetanom kraljevske galije sa zadatkom da se bori protiv Venecije.100 Nakon uspostave mletačke vlasti 1420., u želji da se vrati u svoj grad, Jakov pristaje da neko vrijeme bude konfiniran u.Veneciji, a potom dobija dozvolu za povratak u Trogir,101 gdje se opet posve­ ćuje trgovini i razgranava poslove sa zaleđem do te mjere da je trgovao i s jed­ nim od najmoćnijih feudalnih velikaša svog doba, gospodarom Cetine i bivšim banom, Ivanišem Nelipčićem, od čijih je nasljednika 1437. pokušavao utjerati neka potraživanja.102 Takva je i poslovna i politička orijentacija ostala obitelj­ skom tradicijom, pa je Jakovljev sin Nikola, isti onaj što se kitio titulom kneza, prvo postao »dikarom« (neke vrsti poreznika) u Senju,103 a potom i glavnim po­ slovnim partnerom bosanskog kralja Stjepana Tomaša, koji ga je, kao nešto , r a " ° s " k 9 b u I v a n a Frankopana i Matka Talovca vidi V. Klalć, КгсМ knezovi Frankapani, мн, Zagreb 1901, 225 1 d. u oktobru 1 novembru 1436. u Trogiru su se Imenovali prokuratorl za potraživanja nastala Iz štete pričinjene Troglranlma od strane ljudi »magnifici comltls Angeli Cetine et Clissle«, odnosno Stete pretrpljene »dum (oštećeni — op. aut.) lret de campo hostls magnifici domini comltls Matchonls« (HAZd, T. A., kut. 67, sveš. 2, f oL 62, 16. 10. 1436 -fol 73" H. 11. 1436.). ' * J* Peđerin Acta politica, 161, 18. 6. Ш6. (za datum usp. bllj. 46): »domino Blasco Andrée pro vino crouatico ab Ipso accepte quando dleti noblles luerunt ad Mezllnam Ubras ХШ soldos Ш1« (podvlačenje autorovo). ^ ^ -.- °I ?55 , J a k ° v T e.stó i ser Ivan Munđa zakupljuju od Ivana de Mugla prihod crkava sv. Ma­ rije od Otoka 1 sv. Petra »de castello«, po cijeni od 29 dukata na godinu (HAZd, T. A., kut. 67. sveš. i. fot 21«, io. 3 1435.). Ista dvojica zakupila su »introitus vini monasteril s. Johannis Bap- м р о d i e n l o d 140° Ubara na godinu (na 1. m., sveä. 2. fol. 3, 18. 2. 1436.). „ , „ "-Olapac Drasoleuich« pojavljuje se kao svjedok kod prodaje posjeda u selu Ostrog 'rV* d.' \ ' , k u t - 6 6 , s v e ä - 1 5 ' f o 1 - x» "• 1 2- 1385->- ° -knezu Nikoli« viol M. Sunjić, Trogirski lz- 1391 d ° o m osvojenJu Bosne, Glasnik arhiva i društva arhivskih radnika BIH ХХ1ХД989, , ,„, M Jako vi j evo se Ime Jako često pojavljuje u suvremenim bilježničkim spisima, zrcale« djelatnost kojoj bi se mogla posvetiti čitava rasprava. Za ovu Je prigodu, međutim, dostatno naznačiti đa je do 1417. Jakov Imao trgovačko druStvo s braćom Ivanom, Baltazarom 1 Jakovom рок. Beltrama Iz Venecije, te đa Je pri sravnjivanju računa s njima Isplatio stanovitu sumu za ИГ7 ? n ° З е P * l n P a n n l s et aUls mercanciis« (HAZd, T. A., kut. 66, sveä. 30, fol. 42, 16. 9. л t.. "ü! I \ L u c l e . Povijesna svjedočanstva o Trogiru i l (Izv. Memorie Isteriche dl Tragurio ora detto Traù — prijevod J. Stlplšlća), CS, Split 1979, 903 Id. 101 Luclć, o. e. 954 1 d. „„,,., гТ^ет J a ^ ? . v T . e s t a J e 9- *• 1 4 3 7 - Imenovao prokuratora koji Je trebalo da utjera sva nje- fS,iđ t £ K11,s,u * ^ F g d ì e ' o đ nasljednika Ivanlša Nellpčića, Blaža Ratetlća, te od svih osta- i m ^ H e " 1 8 ivis" (RAza- T- A-> kut. 67, sveš. 2, tel. 96-6»°). m t „ , / - 5 L 7 u r m .•J.S rY3 t s M spomenici, J A Z U , Zagreb 1898, 179, 3. 2. 1449.: »muž' vazmožnl knez Nikola Trogiranin- dikarl senli'ski«. (Podvlačenje autorovo) ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 . 4 543 kasnije i njegov nasljednik, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, ko­ ristio i kao političkog emisara.104 No, ono što se čini ovom prigodom bitnim naglasiti u tom sustavu veza ši­ reg kruga Trogirana među kojima se kretao magister Nikola nije bilo zabilje­ ženo u onim izvorima iz kojih su crpljeni gornji podaci, izuzimajući, dakako, jasne naznake političke orijentacije. Riječ je o tomu da način na koji je dalma­ tinski srednjovjekovni trgovac vodio svoje poslove, to znači pregovarao, sklapao sporazum i sravnjivao račune sa svojim kompanjonima, rijetko izlazi na pvor- šinu u sačuvanim izvorima, a i to se, gotovo po pravilu, dešava samo u sudbe­ nim spisima. Tek iz te rijetke skupine dokumenata izlazi na vidjelo atmosfera u radnji ili trgovčevu domu, odnosno na gradskom trgu ili u luci, gdje se na okupu obvezatno nalazilo više osoba, i u okružju neobaveznog prepričavanja i prenošenja različitih informacija, odvijao tzv. »poslovni život«.105 U kolikoj su mjeri, inače, za dalmatinsku komunu trgovci bili važan izvor informacija o ži­ votu zaleđa, ponajbolje se vidi na primjeru Dubrovnika, gdje neizmjerno bogat­ stvo sačuvanih arhivalija omogućuje najdublji uvid u sve pore svakodnevnice. Upravo zahvaljujući tomu znamo da su dubrovačke vlasti svoje diplomatske uspjehe dobrim dijelom temeljile na manipuliranju informacijama što su ih s putovanja donosili trgovci, i formalno obvezani da svoju vladu izvijeste o svim novostima što su ih_usput pokupili.108 Čini se da nije presmjelo pokušati upravo u takvoj atmosferi, za kakvu se može pretpostaviti da je vladala i u domovima i radnjama Ivana Munde i ser Jakova Klapćeva Teste, uz koje je, odnosno bar uz jednog od njih, magister Ni­ kola bio vezan čak i rodbinskim vezama, tražiti odgovor na pitanje otkud u Lje­ topisu kraljeva ideja o »nevjernim Hrvatima« koji nemaju »od svoga jezika gospodara«. Uzimajući u obzir silinu vrenja na prostoru »hrvatske jezičke za­ jednice« u prvoj polovici XV st., u eksploziji feudalne anarhije, pospješene sra­ zom različitih političkih čimbenika, od duždeve palače u Veneciji, preko dvo­ rova u Budimu i u Bosni, sve do »nevjerničke kuge« u obličju Turaka, koji su se, poput »božijeg biča«, sve češće pojavljivali na tom prostoru, jasno se ocrtava situacija u kojoj je doista bilo teško očuvati dosljednost opredjeljenja i vjernost bilo kakvom principu.107 Polazeći korak dalje, nije teško zamisliti kako su se vi­ jesti o stalnim sklapanjima i razvrgavanjima saveza, promjenama orijentacija i odsutstvu bilo kakva centra moći koji bi bar na trenutak uspio ujediniti ve­ ćinu snaga, sklapale u čudovišan mozaik koji, zacijelo, nije mogao ostaviti »hlad­ nima« krug Trogirana što su već na razini političkog angažmana i poslovnih veza nedvojbeno iskazivali jasno opredijeljene simpatije za svijet zaleđa. U usporedbi sa svim tim, kakav stari tekst o vladavini dobrog hrvatskog kralja Zvonimira, čije se postojanje, prisjetimo se, dosta jasno naslućuje, doista je mo­ gao dočarati »zlatno doba«, a »grijeh« što je proizlazio iz kraljoubojstva, u ne baš koherentnoj predstavi vremenske sukcesije zbivanja, precizno se ukazivao kao uzrok »božijeg gnjeva«, što se spustio na glave »nevjernih Hrvata« i uvje­ tovao postojeće stanje. m Lučić, o. c. 960 i đ.; usp. 1 bilj. 98. 105 Trgovačku »topografiju-« Zadra razrađuje T. Raukar, Prilozi o trgovačkom životu u Za­ dru XV stoljeća, Spomenica Josipa Matasovića (1892—1962), Zagreb 1972. Atmosferu u radnji ma­ gistra Petra novčara, zadarskog veletrgovca, u trenutku kada Je tu sklapan pomirbeni sporazum između trgovaca Stagli filli Antonij de F imo 1 Johannis Beta de Bononla dočaravaju izjave date pred zadarskom Curia cpnsulum et marls (HAZd, SZB, Curia consilium et marls, Busta I, fascicolo П, fol. 8-9™, 15. 9. 1387.). Kako su se u kući Petra, sina Venture iz Cesene, zadarskog građanina, sravnjivali računi između njega i Liparelli qm. Georglj mercarij de Ancona, zrcali se u iskazima trojice nazočnih svjedoka, datim pred Curia maior dvilium Jadrensls (HAZd, Curia maior civilium Jadrensls, kut. 1, svezak П, sveSčlć 1, fol. 20-21»°, 9. 3. 1395.). 1 И B. Krekić, Dubrovnik in the 14th а п а i5th centuries : A city Between East and West, Nor­ man, University of Oklahoma Press, 1972, 147 1 d. 1 0 7 Za politička gibanja prve polovice XV st. joä uvijek Je relaventno ono Sto Je davno na­ pisao V. Klaić. povijest Hrvata, knj. 3, MH. Zagreb 1972*. 53 i d. Usporedi, također, i djelo Istog autora citirano u bilj. 95, ali isto tako i Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Napre­ dak, Sarajevo 1942, 413 i d., odnosno S. Cirković, Istorija sređnjovekovne bosanske države, SKZ Beograd 1964, 192 i đ. Bibliografsku orijentaciju za novije radove o tom razdoblju posljednji je dao T. Haukar, Druätveni razvoj, 75 bilj. 2. 544 M. ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE Pokušavši na prethodnim stranicama utvrditi temeljne značajke djela koje se s punim pravom može nazvati Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije nasto­ jao sam istodobno, u mjeri u kojoj je to moguće u jednom kraćem tekstu, ocr­ tati duhovna gibanja i atmosferu iz kojih proizlazi i sve ono što se, kao skup ideja, fokusira u tom sastavku. Utvrdivši usporednom analizom da je Ljetopis kraljeva podjednako i prijevod i preradba prve 23 glave teksta koji se danas naziva Ljetopis popa Dukljanina, kojemu je pridodat drugi tekst nepoznate pro­ venijencije, po svemu sudeći također preveden i prerađen, i u kojemu je riječ o vladavini i ubojstvu hrvatskog kralja Zvonimira, ustvrdio sam da on može i mora da se posmatra kao cjelovito djelo, u kojem netko sumira svoja znanja i predstave o »procesu raspadanja jedinstvenog hrvatskog kraljevstva«, i o gu­ bitku, u srednjovjekovnom smislu shvaćene, državne nezavisnosti upravo onog dijela tog »kraljevstva« koji je zadržao hrvatsko ime. Na temelju kompleksnosti sartie zamisli i instrumentarija kojim je prove­ dena preradba, može se zaključiti da je autor tog posla morao posjedovati za svoje doba zavidnu razinu obrazovanosti, praćenu dubokom prožetošću kršćan­ skim idealima, što se najjasnije očituje u shvaćanju historije kao realizacije kršćanske moralne pouke. Na tu se kršćansku ideju kod autora Ljetopisa kra­ ljeva nadovezuje stanovita rezerviranost spram gradskog klera latinskog bogo­ služja i nedvojbeno iskazane simpatije za kulturne obrasce hrvatskog okruženja grada, u kojima centralno mjesto svakako zauzima glagoljaška tradicija sla­ venskog bogoslužja. Dokazujući da se takvim shvaćanjima mogu naći paralele u dalmatinskim gradovima prve polovice XV st., pokušao sam autorstvo Ljeto­ pisa kraljeva atribuirati magistru Nikoli pok. Jurja iz Krajine, ravnatelju op­ ćinske škole u Trogiru, koji je u tom gradu boravio od 1416. do 1448. Polazeći od činjenice da se ono što neveliki sačuvani materijal arhivskih iz­ vora otkriva o ličnosti magistra Nikole iz Krajine dobrim dijelom poklapa i na­ dovezuje na autorski pečat, očitan u analiziranom djelu, pokušao sam rekon­ struirati krug unutar kojeg se on kretao, stavljajući u prvi plan djelatnost dvo­ jice »poslovnih« ljudi s kojima je ravnatelj općinske škole bio rodbinski pove­ zan i, najvjerojatnije, održavao društvene kontakte. Upozoravajući na to da bi­ lježnički materijal, na kojem se temelji analiza veza ove dvojice »poslovnih« ljudi s hrvatskim okružjem Trogira, ne može u punoj mjeri osvijetliti atmosferu i način distribuiranja informacija koje su se, samom prirodom trgovačkog po­ sla, slijevale u radnje i domove ovih ljudi, pokušao sam dokazati da su upravo iz tog kruga, odnosno iz uvida u stvarnost života suvremene Hrvatske, nikle ideje o »nezahvalnim Hrvatima« i njihovoj »nevjeri«, dakle one ideje kojima autor Ljetopisa kraljeva objašnjava »tragičan« tijek hrvatske povijesti do nje­ gova vremena. ' Konačno, završavajući na prethodnim stranicama vođenu raspravu, čini se da nije na odmet upozoriti na eventualni dalji pravac istraživanja, utemeljenih na ovdje postignutim rezultatima, o luku duhovnih gibanja što, rasponom od skoro dva stoljeća, povezuje nastanak i procvat raznorodnih tekstova na kojima se temelji i u kojima se ogledao »hrvatski« identitet u dalmatinskim gradovima. Taj se luk svojim starijim krakom oslanja na dopune i pripise, koji su trebali »pojasniti« stvari u starim tekstovima (Qualiter, Pripisi sumpetarskom kartu- laru), a mlađim na krug humanističkih autora što su u prvoj polovici XVI st. po tim istim gradovima stvarali neke od najljepših stranica hrvatske književnosti (Marko Marulić, Petar Zoranić itd.). Materijal za takvu raspravu je više no obi­ lat i uključuje, pored »historiografskih« radova kakav je i ovaj kojim sam se bavio na prethodnim stranicama, i već razvijenu književnu produkciju, te mno­ štvo dokumenata rasutih po brojnim bilježničkim knjigama imbrevijatura i per- gamenama smještenim danas po raznim arhivima. Dio toga dokumentarnog obi- ZGODOVINSKI ČASOPIS 44 . 1990 . 4 545 lja ugrađen je, bilo izravno bilo neizravno, u razglabanja na prethodnim stra­ nicama, i već na temelju toga moguće je upozoriti da dvije gore postavljene granične točke nisu povezane »pravom linijom razvoja«. Čini se da najbolju ilu­ straciju toga na što mislim priskrbljuje sam Ljetopis kraljeva, odnosno način na koji se taj tekst pojavljuje i nestaje na obzorju splitskog intelektualnog kruga tijekom ovog razdoblja. Riječ je, naime, o tomu da je latinski izvornik u ra­ sponu od jednog stoljeća na posve oprečan način shvaćen i ekscerpiran kod Tome arcidjakona i anonimnog autora Pripisa sumpetarskom kartularu, da bi potom nedvojbeno bio zagubljen i ponovno otkriven u hrvatskom prijevodu po­ četkom XVI st., što će pobuditi veliku pažnju u humanističkom krugu oko Mar­ ka Marulića, a njega samog ponukati da se poduhvati prevođenja na latinski radi lakšeg distribuiranja u suvremenom obrazovanom svijetu Evrope. Već i ovaj primjer jasno ukazuje na to da u budućim analizama sličnog materijala treba postupati krajnje pažljivo, vodeći računa o tomu da su distribucija i pri­ hvaćanje određenih ideja u dalmatinskim gradovima, sve do šireg prodora ti­ skane knjige, uvelike ovisili o sudbini pojedinačnih rukopisa, koji su se lako gubili i teško pronalazili. S u m m a r y »THE CHRONICLE OF THE KINGS OF CROATIA AND DALMATIA« (On the origins and the authorship of Croatian redaction of The Chronicle of presbiter of Dioclea) Mladen Ančić In the paper dedicated to the 900th anniversary of the death of Croatian king Zvonimir the author submitted to the thorough analysis previosly well known histo­ riographie text which was among historians entitled »Croatian redaction of The Chronicle of presbiter of Dioclea«. After reasserting former title given to the text by the 16th century Croat poet Marko Marulić (The Chronicle of the kings of Croatia and Dalmatia), the author asserts the fact that »The Chronicle of the kings« was com­ posed in a such way that the Croatian translation and re-making of the first 23 chap­ ters of the Latin text known as »The Chronicle of presbiter of Dioclea« were com­ plemented with another text, probably also translated and re-made, which tells the story of the king Zvonimir's violent death. Thereafter the author proceeds with alle­ gation that despite its twofold composition »The Chronicle of the kings« is still well defined and one and same work whose author tried to explain how and why the kingdom of Croatia lost independence in its medieval sense. In his explanation ano- nimous translater/writer is bent upon the christian morals and insists on the idea of »expiation of the sins«. The long list of the sins comitted by »ungrateful Croats« ends with the murder of the »good and pious« king Zvonimir, whose curse that Croats never again »should have the king of their language« was materialised with the ad­ vent of the Hungarian king. But, contrary to all earlier chroniclers and most of »hi­ storians« from Dalmatia, the author of this chronicle shows great simpaties for »Croat« cultural traditions (i. e. glagolitism), rejecting at the same time »Latin« cultu­ ral traditions deeply rooted in Dalmatian cities. The analysis of the method of trans­ lation and re-making showed also that the anonimous translater/writer who, it is proved beyond any reasonable doubt, lived somwhere in Dalmatia in the first half of the 15th century was well educated and under the strong influence of the historical works and the way of »historical thinking« of his age Such an picture of the author of »The Chronicle of the kings« is then contra- punctuated with small group of archival data about some »magister Nicolaus de Craina« who was »rector scolarum gramatice« in the city of Trogir. Born in the me­ dieval region of Krajina, between city of Omiš and river Neretva, homeland of Croat noble house of Kačići and at the same time precisely the place where the only manu­ script of »The Chronicle« was found in the beginning of the 16th century, Nicolaus probably got his university degree of »medicus« somwhere in Italy and around 1416. started his career as »rector scolarum«. His testament, drafted in the may of 1448. 546 M.ANCIC: LJETOPIS KRALJEVA HRVATSKE I DALMACIJE and preserved in the archives of the city of Trogir, shows the sam kind of piety as was discerned m -The Chronicle of the kings« while a t the same time maintains note of disrespect for the »Latin-« clergy of his town. At this point the author ventures into discussion on the subject of notions of so- tm-cultural identities as they were articulated in the cities of Dalmatia at the time preceding the coming of »The Chronicle«. The results of discussion enabled the author to conclude that »magister Nicolaus de Craina« was by no means isolated in his opi­ nions After pinpointing the lack of wider range of relevant historical sources for this specific period (1. e. chronicles, as well as other sorts of literal works) the author con­ cludes his discussion on the subject with an attempt to discern the grounds on which »•magister Nicolaus«, supousedly translater/writer of »The Chronicle of the kings«, formulated his remarks on the »ungratefulness« of the Croats. In order to do so, the author reconstructed the circle of »magisteri« relatives and friends, chiefly the rich merchants of the city of Trogir, who were closely connected by the means of bussines and political ties with the Croat hinterland. Such an network of ties provided good flowing through of informations about political grievances in the hinterland, where at this time raged feudal anarchy. This body of informations concerning treacherous acts, seemingly unprovoced petty wars and whole lot of similar facts might have deep impact on a pious and pesimistic mind of school's master so that he felt urge to find »deeper« causes for such an state of affairs KRONIKA Časopis za slovensko krajevno zgodovino Sekcija za krajevno zgodovino Zveze zgodovinskih društev Slovenije že vse od leta 1953 izdaja svoje glasilo — »Kroniko«. Revija je ilustrirana in poleg poljudno-znanstvenih prispevkov iz slovenske krajevne zgodo­ vine pogosto objavlja tudi razprave in članke, ki po svoji problematiki presegajo ozke lokalne okvire. »Kronika« ima namen popularizirati zgo­ dovino in zato poroča o delu zgodovinskih ustanov in objavlja ocene novih knjig, pomembnih za slovensko zgodovinopisje. »Kroniko« lahko naročite na sedežu Zveze zgodovinskih društev Slove­ nije, 61000 Ljubljana, Aškerčeva 12/1. Po izredno ugodnih cenah so na razpolago tudi večinoma vsi starejši letniki revije. V seriji »Knjižnica Kronike« so doslej izšle naslednje publikacije: — Milko Kos, SREDNJEVEŠKA LJUBLJANA, topografski opis mesta in okolice (1955), 96 strani. — Igor Vrišer, RAZVOJ PREBIVALSTVA NA OBMOČJU LJUBLJANE (1956), 72 strani. — Vlado Valencia, SLADKORNA INDUSTRIJA V LJUBLJANI (1957) 68 strani. ' — Sergij Vilfan — Josip Cernivec, ZGODOVINA LJUBLJANSKE ME­ STNE HIŠE (1958), 128 strani. — Peter Vodopivec, LUKA KNAFELJ IN STIPENDISTI NJEGOVE USTANOVE (1971),.104 strani.