Angelos Baš, Opisi oblačilnega videza na Slovenskem v 17. in 18. stoletju. Ljubljana, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 1989. (Gradivo za narodopisje Slovencev — Materialia ad ethnographiam Slovenorum spec-tantia; 4) YU ISBN 86-7131-027-2 0007562752, 107 str. teksta.
Pred nama je opet jedan od vrlo korisnih radova s područja kulture odije-vanja poznatog autora, etnologa A. Baša, koji se več godinama intenzivno posvečuje obradi te teme na području Slovenije. Ovom knjigom Baš paralelno prati ostvari-vanje svog zamašnog plana, tj. da tu temu svestrano osvijetli i znanstveno obradi za razdoblje od kraja srednjega vijeka do naših dana. Do sada su mu več objavljene dvije knjige: »Noša na Slovenskem v poznem srednjem veku in 16. st.« (1970) i »Oblačilna kultura na Slovenskem v Prešernovem času« (1987). U njima je na osnovu arhivske, tiskane i obilne slikovne grade sistematski sredio i istak-nuo značajke odijevanja tih dvaju razdoblja. Znajuči, da je grada osnova za svako daljnje studijsko proučavanje, Baš je s mnogo truda prikupio gotovo sve od onoga što se o odijevanju navodi u raznovrsnim izvorima, po brojnim raspršenim putopisima, opisima slovenskih krajeva i ljudi i njihovih običaja. Za neka razdoblja pribavio je i arhivske podatke, koji su doduše, obzirom na odijevanje, obično veoma škrti. (Prva knjiga čiste grade: »Opisi kmečkega oblačilnega videza na Slovenskem v 1. polovici 19. stoletja«, objavljena je 1984. u istom nizu pod br. 2.)
dima i putnim zabilieškami putopisaca, koje su katkad samo usputne, dok po-nekad pružaju i vrijedna zapažanja pa i usporedbe sa srodnim pojavama izvan neposredno promatranog područja. No najznačajniji udio u gradu o načinu odi-Autor je za knjigu koja je pred nama gradu crpio po rječnicima, propovje-jevanja na tlu Slovenije 17. i 18. st. dala su dva znamenita opisivača slovenske zemlje tog razdoblja. To je za drugu pol. 17. st. J. W. Valvasor svojim enciklope-dijskim djelom »Die Ehre Dess Hortzogthums Crain« (slovenski izbor M. Rupel, Valvasorjevo berilo, Ljubljana 1951) i puno stolječe kasnije B. Hacquet sa svoja tri djela posvečena torn području. Oboje njih, prikazujuči prirodne, povijesne i kulturne značajke nekih dijelova Slovenije, dotiču se i načina odijevanja njihovih Stanovnika. Od grade, koju Baš u knjiži iznosi u 149 jedinica, njih 60 potječe iz Valvasora, a 25 je Hacquetovih. Večim brojem jedinica uz njih može stati jedino B. F. Hermann iz čijeg je putopisa po nekim zemljama Austrije i Europe (1780) izdvojeno 13 jedinica. Preostalih 19 autora raznih zapisa zastupljeno je s po 1—4 jedinica teksta (ukupno 51 jedinica).
Raspored knjige teče po Bašovom ranije utvrdenom metodološkom postupku. U I se dijelu donose opisi seljačkog načina odijevanja kronološkim redom prema pokrajinama: Slovenska Štajerska (7 jedinica); Kranjska s podregijama Gorenj-skom, Dolenjskom, Notranjskom i Istrom (54 jedinica); Goriška (2 jedinice); okolica Trsta (3 jedinice). Več iz omjera grade očito je, koliko su Valvasorovo djelo o Kranjskoj i Hacquetovi opisi obogatili naše znanje i o toj temi u prošlosti.
II dio prikazuje pojedine sastavne dijelove seljačkog odijevanja, koji dolaze do izražaja u posebnim prilikama. Tako doznajemo kako se kretalo po snijegu i po vodi, o načinu izrade odjevnih materijala i nekih dijelova odječe, o ulozi
nekih predmeta u običajima rodenja, odnosno u svadbenim običajima (drago-cjeni podaci o svadbenim vjencima i kiticama), o predmetima ko j prate ples (sablja), o navici pušenja i njušenja duhana. U poglavlju »Varia« govori se o opremanju prilikom odredenih svečanosti, o ophodenju seljaka u susretu s gospodom, o organiziranom pranju rublja ljubljanskih gradana na selu, o opremi hodočasnika, o potpunoj golotinji oba spola prilikom ribolova. U poglavlju o na-zivlju iscrpno su navedeni odjevni termini iz onodobnih rječnika i to s početka
17.	st. (2), iz prve pol. 18. st. (2) i iz druge pol. 18. st. (4). U zasebno poglavlje uvršteni su podaci o fizičkim osobinama slovenskog puka.
U III i IV dijelu knjige izdvojeni su podaci koji govore o plemičkom i gradanskom načinu odijevanja u Ljubljani kao i o proizvodnji materijala i di-jelova odječe tog odjevnog inventara. Ti su podaci svojim opsegom, u usporedbi s prvim dijelovima knjige, samo skromni dodatak. Konačno, to je razumljivo, jer je način odijevanja širokih slojeva naroda, zbog svojih posebnosti i regionalnih značajki privlačio pažnju pisaca, dok su plemički i gradanski društveni sloj slovenskih krajeva pratili srednjoevropsku kulturu odijevanja, bez nekih značajnih izdvajanja iz tog kruga.
U Sloveniji u to vrijeme specifično ruho još opčenito značajno za sav se-ljački svijet, a ta če se slika tek u 19. st. postepeno, ali i konačno izgubiti pa je zato grada prikazanog razdoblja dragocjena za utvrdivanje opče slike i regionalnih posebnosti u odijevanju slovenskog puka. Na osnovi te grade može se pratiti oblikovanje ruha i u krajevima koji graniče sa slovenskim područjem, kao npr. u Hrvatskom Zagorju i u Istri. Osim toga mogu se uočiti neke pojave u domeni odijevanja, kao npr. alpski utjecaji (sivo sukno sa crvenim porubima i crveni prsluk u muškoj te odječa od mezlana u ženskoj nošnji), dok su još uvijek pri-sutne neke opčeslavenske značajke odijevanja (bijelo platno, platnene široke hlače u muškom ruhu ili platnena plahta za zagrtanje u žena).
Knjiga s gradom o kulturi odijevanja na tlu Slovenije 17. i 18. st. postaje nezaobilazni priručnik svakome, ko pristupa proučavanju odjevne problematike ne samo u okvirima slovenskog područja, nego i susjednih krajeva.
Jelka Radauš-Ribarič