ANA
Sječam se...
Izgledala je divno,
izgledala je tako nevino.
Još se i sad sječam
dva naga tjela,
odsjaj zvijezda,
miris Ijubavi
i poljskog cviječa.
Mislio sam,
da ni Venera nije Ijepša,
držeči je u naručju
lizao sam rosu s njenih usana
gledavši bjelinu njenih grudi
umirao
lagano, poput njenog uzdaha.
Bilo je ludo,
divje mladenački.
Zapalivši strast
gubeči razum
stopila su se tjela.
Mislio sam djevica...
Oh, kako sam se prevario.
Znala je ona mnogo toga.
I samo su uzdasi tiho
šuštali kroz noč...
uz miris Ijubavi i poljskog cviječa.
A izgledala je tako nevino.
MILADIN MACANOVIČ GRADIS, ŽELEZOKRIVNICA