Poštarina p »asimilirali domaće pučanstvo«. Još gori »Deutsche Allgemelne Zoitung«, u razmacima' donosio je pod gornjim naslovom »Od Mare nostrum do Sredozemnog Mora« seriju članaka svoga rimskog dopisnika dra. Filipa Hilte-branda o Sredozemnom moru od rimskih do današnjih vremena. U broju od 17 juna, u spomenutoj seriji članaka, govori se o manjim državama Sredozemnoga mora, o Jugoslaviji, Grčkoj, Turskoj i Egiptu. Tu se u vezi sa Jugoslavijom kaže: U najvećem neprijateljstvu stoje jedni prema drugom Jugosloveni i Talijani u Sredozemnom moru. Na osnovu svoga »historijskog« prava koje su naslijedili od venecijanske republike Talijani zahtjevaju za sebe Dalmaciju i apsolutno gospodarstvo na Jadranu. Zato što ovaj cilj nije postignut, oni smatraju Jadran kao »najgorčije more«. Prije svjetskoga rata došlo je izme-dju Italije i Habsburške monarhije do unutrašnjeg raskida, zato što ova po talijanskom mišljenju nije stavljala^ potrebni otpor prodiranju Jugoslovena. Talijansko-austrijski rat bio je u stvari talijansko-jugoslovenski rat. Jugosloveni su pretstav-Ijali najveći dio austrijske vojske na Soči. Z dekretom od 1. junija 1936. štev. 1019 je italijanska vlada priznala abesinskemu domačemu prebivalstvu nekaj, dasi silno omejenih pravic. Tako je bilo zajamčeno domačim poglavarjem zastopstvo v »svetu za italijansko vzhodno Afriko«. Ta svet se bavi z gospodarskimi in kulturnimi problemi, kakor tudi z vsemi drugimi problemi ki se nanašajo na socialno in narodnostno strukturo prebivalstva. Poleg tega so dalje prepustili nižje sodstvo raznim kadi-jem in drugim domačim sodnikom. Prebivalstvu se je zagotovila tudi popolna verska svoboda. Javni spisi se bodo sestavljali v arabskem, amariškem, in tigrinskem jeziku. V posameznih pokrajinah se bo vršil pouk na osnovnih šolah v omenjenih jezikih, pa poleg tega še \ galskem, ha-rarskem, in kafskem jeziku. Naknadno je bilo sicer sporočeno, da se bodo ti jeziki poučevali poleg italijanščine. Na sebi so te odredbe nad vse naravne in so kvečjemu le še preozke. Nad vse značilne pa so radi popolnoma drugačnega postopanja s kulturno neprimerno višje stoječim jugoslovanskim narodom Julijske Njihov vodja bio je jedan Hrvat, Borojević. Poslije rata Srbija, koja je bila saveznica, postala je pripojenjem Hrvatske suviše jaka za Italiju. Talijani su simpatizirali sa Makedoncima, a prije svega sa Hrvatima, koji su dotle važili kao najgori neprijatelji. Srbija, koje je postala Jugoslavija, potražila je oslonca u Maloj antanti. Kada se Italija ugnjezdila u Albaniji, zaključila je ona godine 1928 osim toga i jedan obrambeni savez sa Francuskom. Njen položaj bio je nadalje otežan i time, što je Italija objavila srdačni sporazum sa Madžarskom. 1 nakon toga što je postigla hegemonistič-ku poziciju u Austriji. Ona je mogla biti obuhvaćena ne samo sa zapada i sa sjevera. Jugoslavija se najviše osjetila ugroženom iz Albanije, gdje su Talijani navodno izgradili jednu operacionu bazu protiv Jugoslavije. Zogu, kralj ove talijanske »dr-žave-štićenice« — naziva se »kraljem Albanaca«, od kojih oko 300.000 žive u Jugoslaviji. Uslijed propagande koju su razvili Talijani, prema strahovanjima Jugoslovena izgledalo je da se namjerava jedan rat, koji bi trebao da Talijanima donese posjed Dalmacije i Jadrana i uostalom razbijanje jugoslovenske države, dodjeljivanjem Hrvatske Madžarskoj i Makedonije Bugar- Krajine v srcu same Evrope. Temu narodu je Italija odrekla ne samo vseh pravic kot narodna manjšina, temveč tudi vse človečanske pravice. Svoje stališče napram Slovencem in Hrvatom v Julijski Krajini ni Italija izpremenila niti po končani abesinski vojni, v kateri je jugoslovansko prebivalstvo Julijske Krajine sorazmerno najmanj toliko mladih fantov žrtvovalo kakor celotna Italijanska kraljevina. Kajti po uradnih statistikah je od začetka sovražnosti do končanega vojnego pohoda padlo celotno 2313 metropolitanskih vojakov, od teh pa je bilo 36 Jugoslovanov iz Julijske Krajine. Toda tem jugoslovanskim fantom, ki so žrtvovali za veličino Italije in za ustvaritev italijanskega afriškega življenja svoje življenje, je še po smrti odrekala celo njihovo narodnost. Kajti z velikim pompom so se prirejale in se prirejajo v ròdnih krajih teh padlih vojakov velike svečanosti, katerih se udeležujejo najvišji civilni in vojaški dostojanstveniki, šole in fašje poimenujejo po njih in na vidnem mestu se vzidavajo spominske plošče, ki naj pričajo svetu in potomcem, da so ti jugoslo- skoj, čiji je kralj postao zet talijanskog kralja. Bura je prešla preko Albanije i izbila je u zemlji Negusa, ah baš zbog relativno brze talijanske pobjede povešala su se jugoslavenska strahovanja. Abesinski rat bio je odlučen industrijsko-vojničkim aparatom. Jugosloveni su ratnički neobično obdarena rasa, koja može da stavi u bojnu liniju milijun ljudi, ali im no dostaje aparat, pošto oni ne raspolažu nikakvom većom industrijom i pošto na suviše uskom prostoru ne mogu voditi n> gerilski rat. Pošto poslije francusko-talijanskog ugo-vpra od 7 januara 1935 više nisu imali, apsolutno sigurnog oslonca u Francuskoj, pribliiili su se Njemačkoj Poljskoj. Zbog toga najbolje obezbjedjenje jugoslo-venskog jedinstva « nezavisnosti vide u Engleskoj, koja izuzevši neprijateljsku Italiju nema nikakvih suprotnosti sa ostalim sredozemnim državama. Iako nijednoj državi nisu sankcijama bile nametnute tako mnoge žrtve kao Jugoslaviji, ona ih je ipak prinijela i zbog toga je protiv njihovog ukidanja. vanski fantje »s svojo smrtjo posvetili nad vse italijansko in fašistično prepričanje obmejnega ozemlja«. Pri tem fašistične oblasti pač prerade pozabijo, da je istočasno okoli 2000 jugoslovanskih mladeničev dezertiralo iz Julijske Krajine in Italije in da tako najlepše pričajo o pravem mišljenju in prepričanju prebivalstva. GRAZIOLI POKRAJINSKI TAJNIK V TRENTU. Nam predobro znani in radi svojega delovanja na Krasu proslulega fašističnega inšpektorja Emilio Grazioli v Sežani, ki je v zadnjih treh mesecih nadomestoval pokrajinskega tajnika Perusinija v Trstu, je bil po povratku Perusinija iz Abesinije, imenovan za pokrajinskega tajnika v Trentu. Prepričani smo. da se bodo po njegOr vem odhodu končno lahko oddahnili naši Kraševci in Notranjci in bržkone tudi Tržačani, žal pa nam je, da bodo morali okusiti njegovo krutost in surovost člani nemške manjšine na Južnem Tirolskem. imperijalizam po njegovom mišljenju tjera-raju one države, koje iz gole gramzljivosti za snagom i vojnom slavom nagovještaju rat kulturnim narodima, koji su svijesni svoje nacionalne individualnosti 1 vlastite historije. Višak imperijalizma vidi Tresić-Pavičić u tome, da se zabranjuje plodnim narodima da bi zaposjeli potrebna im zemljišta i da im se to sprečava čak i oružjem. Iz toga Tresić-Pavičić izvodi neopo-recivo pravo Italije da zaposjedne tudje teritorije i da stvara svoj imperij. Pri tome je g. Tresić-Pavičić nažalost ponovno dokazao, da do skrajnosti jednostrano pozna problem o kojem predaje. — Jer po rasudjivanju trijeznih talijanskih naučenjaka i političara isključeno je da bi se okupacijom Abesinije mogao riješiti problem talijanske plodnosti. Italija će u toj svojoj koloniji igrati istu ulogu kakvu igraju ostale kolonijalne države, razumije se, ako bude imala zato dovoljno sredstava i ako ne bude morala Abesiniju prepustiti u eksploataciju drugim faktorima. O kakvoj kolonizaciji u velikom stilu, koja ledbi Tre-siću-Pavičiću pred očima, ne može biti govora. Previše se u ovim argumentima pozna upliv Marinettija i drugova, koji slave rat radi rata, i pisanje fašističke oficiozne štampe. Da je nešto dublje prodro u talijanske probleme, morao bi konstatovati da je plodnost karakteristična samo za etničko slabiji dio Italije, naime za Kalabriju i Siciliju, dočim je u sjevernom dijelu postao problem prirodnog porasta pučanstva svojim negativnim pojavama prilično akutnim. G. Tresić-Pavičić je otišao i korak dalje. Smatrao je za potrebno da izjavi (u čije ime?) da Jugoslavija ne zavidja Italiji njezin uspjeh u Abesiniji i da se je samo iz solidarnosti prema drugim državama priključila sankcijama. Ona je to po njegovim riječima izvršila teška srca, jer je upravo Jugoslavija najteže osjetila štetu sankcija. Očito je i u tom pogledu nedostajao piscu kritičan pregled, jer bi inače znao da bi Jugoslavija takodjer i u slučaju da ne provodi sankcije bila isto tako, a možda i više na šteti, jer Italija ne bi mogla da plaća robu koju bi od nas dobila. G. Tresić-Pavičić zaključuje svoje predavanje nekim čudnim i neutemeljenim optimizmom: Italija i Jugoslavija imaju tisuću interesa koje ih sile da budu prijateljice, jer se njihova gospodarstva medjusobno dopunjuju. Radi toga, kaže Tresić, nisam nikad očajavao, da će se diferencije koje postoje prijateljski izravnati naročito ako Italija bude uvijek imala na čelu osobe širokog i dubokog horizonta kao što je On (Musalini) koji vodi danas njezinu sudbinu. Historija Italije bilježi čitavu vrstu invazije u Srednjem vijeku i razna tudja gospodstva. Ali nema niti jednog slučaja da bi Slaveni bili prodrli u Italiju. Njihovi in- teresi gravitiraju drugamo. Radi toga gledaju Jugoslaveni sa simpatijom na uspjehe talijanskog oružja u Africi i vesele se s njima njihovoj pobjedi. Ne možemo da sudimo u koliko su te riječi uistinu izraz unutarnjeg uvjerenja g. Tresića-Pavičića. Možemo medjutim da mu glasno i jasno kažemo da te riječi ne izražavaju uvjerenje ogromne većine našega naroda. U ime naše emigracije i našega naroda pod Italijom koji ima još uvijek žalosnu priliku da neposredno upoznaje »ljubav« talijanskog naroda a naročito »široko i duboko obzorje Onoga« u kojega Tresić-Pavičić tako slijepo vjeruje, moramo najoštrije osuditi i odbiti njegove riječi. Konačno bi pak željeli upozoriti g. Tresića-Pavičića, kojega je rodila naša Dalmacija, na još neke činjenice, na koje je on očito u svojem oduševljenju zaboravio. Istina je, kako on kaže, da Slaveni nisu nikad upali u Italiju, pa ni danas Italiji ne prijeti nikakva opasnost od njih, ali isto je tako istina da su Rimljani i Mlečani u više navrata navaljivali na istočnu obalu Jadrana i zaposjeli je i da još uvijek Italija ima u svojoj vlasti jugoslavensku Julijsku Krajinu, te da naročitom željom upire oči na našu Dalmaciju. Zaključit ćemo ove opaske s poslovicom u jeziku koji je Njegovoj Ekscelenciji g. Tresić-Pavičiću naročito pri srcu: »Si ta-cuisses...- — T. P RAZLIKA MED ABESMCi IN JUGOSLOVANSKIM NARODOM V JULIJSKI KRAJINI V ABESINIJI ŠOLSKI POUK V MATERINSKEM JEZIKU INICIJATIVNI ODBOR MLADINE ZA MIR V MARIBORU Na inicijativo Ženskega društva se je vršil dne 18. t. ra. sestanek delegatov 25 mariborskih društev z namenom, da izvolijo mladinski inicijativni odbor za pripra ve kongresa mladine za mir, ki! so bo vršil pod okriljem Društva Narodov v Ženevi od 31. aug. do 7. sept. 1936. Sestanak otvorila predsednica Ženskega društva, ga. Maistrova, ki je v lepih besedah orisala ci ije tega kongresa in pozvala mladino, da deluje zanje. Nato je predala vodstvo sestanka dele' gatinji mladinske sekcijo Ženskega društva, Kerti Haasovi, ki je nato razvila program ženevskega kongresa ter predložila delovni program inicijativnega odbora. H temu je poročal tudi delegat inicijativnega odbora akademikov ljubljansko univerze. — Po živahni diskusiji je sestanek prišel do naslednjih zaključkov: 1. Inicijativni odbor tvorijo rdelegati vseh društev, ki hočejo sodelovati. 2. Izvoljen je izvršni odbor: predsednica Kerta Haas, podpredsednik Karlo Medved, tajnik: Androjna Viljem, tajnica II: Kovačič Andrina, blagajnik: Domiter, odborniki: Kralj Marino, Angleiter Zmago, Reberšek Karl. Delegirani pa bodo v odbor še zas topniki drugih društev. 3. V delovni program je bilo sprejeto: organiziranje mitinga, dneva miru, stiki z ostalimi inicijativnim! odbori, popularizacija dneva miru, proglas mladini in dr. Prvi korak k delu mladine za svetovni mir Je s tem v Mariboru storjen. Poskrbeli bomo zato, da bo naša mladina dostojno zastopana v mednarodnem mladinskem parlamentu. * Sestanek je potekel v lepem in složnem razpoloženju. Vabimo vsa društva, _kl še niso zastopana, da se udeleže prihodnje seje, ki jo bomo pravočasno objavili. — Inicijativni odbor mladine za mir — Maribor, Akcija za Julijsko Krajino v Ameriki »Novi List«, ki izhaja u Buenos-Airesu (urednik dr. Viktor Kjuder) prinaša prvi strani ta le članek pod naslovom »Akcija za primorske bratec 2 e nekaj mesečo v je, odkar so se jugoslovanski izseljenci, bivajoči v Združenih državah Severne Amerike, zgenili ter se združili za skupno akcijo v prid onim našim rojàkom, ki žive v mejah Italije in ki jih preganja sedanji režim, kateri je posebno v svojem postopanju napram narodnim manjšinam nad vse krivičen. Kakor smo že poročali svoj čas, se je v New-Yorku ustanovila posebna organizacija, ki nosi ime »Defens Alliance for the Yugoslavs In Italy« in katere namen je obveščati ameriško javnost o položaju naših zasužnjenih bratov ter zbirati prispevke za pomoč preganjanim Slovencem in Hrvatom v Italiji. Prejšnji mesec je to udruženje priredilo v New-Yorku svoj prvni javni shod, katerega se je udeležila velika množica slovenskih, hrvatskih in srbskih izseljencev. Shod jo nad vse lopo uspel in razni govorniki so zborovalcem obrazložili tuge in težave naših bratov na Primorskem ter jih pozivali na skupno delovanje za jugoslovenske žrtve fašizma v Italiji. Danes, 23. maja, pa se bo vršil v new-yorškem Poljskem domu velik koncert, pri katerem sodelujejo vsa slovenska, hrvatska in srbska pevska društva iz Now-Yorka in okolice, poleg tega pa še razni naši odlični umetniki- pevci in glasbeniki. Čisti dobiček prireditve je namenjen preganjanim bratom v Italiji. *** Izgleda, da so bomo sedaj zgenili tudi mi, v Južni Ameriki, oziroma vsaj v Buenos Airesu. Na pobudo Jugoslovenskoga oddelka Mednarodnega patronata za pomoč žrtvam fašizma, se je začela akcija, katere namen je doseči sodelovanje vseh naših društev v prid primorskim rojakom. Upati je, da bo sporazum kmalu dosežen na podlagi osnutka dogovora, ki ga je v ta namen predložil odbor »Tabora«. Po tem dogovoru naj bi se vsa društva obvezala za skupno sodelovanje pri veliki prireditvi, katere čisti dobičok bi šel v omenjeno svrhe: v pomoč jugoslovanskim žrtvam fašizma v Julijski Krajini. Gotovi smo, da bo tako sodelovanje z zadoščenjem in navdušenjem pozdravila vsa naša javnost ter da bo prireditev za naše primorske rojake nekaj takega, kar doslej Slovenci 5e niso videli v Buenos Airesu. PROPAGANDA PO ISTRI ZA ISELJIVANJE U ABESINIJI FAŠISTI SU POČELI NAGOVARATI I DJEVOJKE NA ISELJAVANJE NASI ISELJENICI U AMERICI PROTESTIRAJU PROTIV PISANJA »JADRANSKOG DNEVNIKA« Primili smo oduži dopis od g. Donka Curaća, pretsjednlka glavnog odbora »Jadranske straže« za USA i Kanadu u New-Yorku. U tom dopisu se g. Curać, koji je i član glavnog i izvršnog odbora Udruženja za odbranu Jugoslovena pod Italijom, osvrće na pisanje »Jadranskog dnevnika o fašističkoj pobjedi u Abeslnili (Vidi »Istru« od 15 maja »Sta to znači?«) Dopis g- Donka Curaća nosi naslov »Brankovićeva posla«, ali je pisan u tako oštrom tonu da ga uz najbolju volju ne možemo objaviti obzirom na Zakon o štampi. Toga radi donaša-mo samo ovu noticu da ljudi oko »Jadranskog dnevnika« znadu kako se njihovo pisanje prati i kakove opravdane reakcije izazivlju. Ponavljamo: g. Donko Curać je pret-sjednik Glavnog odbora »Jadranske straže« za USA i Kanadu. Mune, juna 1936. — Iza pobjede u Abesiniji naveliko se je počela propaganda za iseljivanje našeg naroda u Abesiniju. Ne samo da se vrši propaganda usmeno nego i putem letaka. Tako je ova propaganda doprla i u naše selo i prošle nedjelje, kada smo baš iz crkve izlazili, pojavio je jedan njihov agent, te je počeo dijeliti narodu ove letake. Interesantno je da su ovi letači bili pisani našim jezikom. U njima se opisivalo bogatstvo i ljepotu Abesinije i zvalo se ljude neka se dobrovoljno jave za — Abesiniju. Mi ne bi imali mnogo protiv ove propagande kada bi se išlo samo zatim da idu naši mladići i muževi na rad, pa da se nakon nekoliko vremena povrate, jer mi smo i prije rata bili naučeni ići za radom po svim dijelovima svijeta, ali oni hoće da se potpunoma iselimo. Ovi njihovi agenti posegli su još i za našim djevojkama, jer da bi bilo vrlo dobro za naše djevojke kada bi se odlučile, da idu u Abesiniju jer da su zdrave i lijepe, te da bi se u kratko vrijeme obogatile. Ovaj agent nam je dapače i spomenuo da sav trošak koji bude da će ga snositi država. Mi smo prozreli zašto oni hoće naše djevojke poslati u Abesiniju, jer i slijepac vidi u koju svrhu bi one išle, pa je ovaj agent ostao kratkih rukava, a da ga nisu pred crkvom uzeli u zaštitu karabinjeri dobio bi od naših djevojaka batina, jer su ga djevojke bile počele napadati. Evo sa ovakvim se rabotama fašist’ kod nas služe. Čić DRŽAVNI ODVJETNIK TRAŽI OŠTRU KAZNU ZA JOSIPA RIBARICA Rasprava ponovno oderodjena Vodice, juna 1936. — Nekako u početku ove godine bili smo vam javili kako je naš seljak Ribarič Josip, koji inače stanuje u Trstu, bio u našem selu uhapšen zbog toga što se je nepovoljno izrazio o pobjedi u Abesiniji. Zbog ovih riječi bio je zatvoren 9 mjeseci u Rijeci, ali državni tužilac nije se zadovoljio sa ovim, nego je tjerao dalje 1 13 ovog mjeseca vodila se ponovno zbog toga rasprava. Medjutim se još ništa nije odlučilo na ovoj raspravi gdje je državni odvjetnik zahtjevao oštriju kaznu. Rasprava je odgodjena. Rodite' lji Ribariča su u silnom strahu i u očaju, jer su već do sada za procese i odva^ kate potrošili preko 50 hiljada lira. Ovaj slučaj ih je potpunoma materijalno upropastio, a ni sami ne znaju koliko će još potrošiti. (ćić) SIMČIČ IVAN UHAPŠEN KADA SE VRATIO š k a 1 n i c a, juna 1936. — Ovih dana vratio se iz Jugoslavije jedan naš mladić imenom Simčič Ivan star 26 godina, ali vratio se na svoju veliku nesreću, jer čim se je u selu pojavio i čim je tajna policija doznala za njega, došla je sa zatvorenim policijskim automobilom iz Klane, te ga uhapsila. Okovana su ga odveli najprije na preslu-šanje na vojničku komandu u Klani, a nakon saslušanja odveli ga automobl lom u zatvor u Volosko, gdje će čekati na raspravu i odgovarati pred vojničkim sudom zbog dezerterstva. Napo menut ćemo vam da je Simčič pobjegao u Jugoslaviju radi Abesinije kada je bio dobio od vojničkih vlasti poziv prošle godine u mjesecu augustu. (Graničar) NAŠ KMET GRADI Z DAVKI IN TLAKO ASFALTIRANE CESTE V VOJAŠKE NAMENE Tomaj, na Krasu, jtmija 1936. — V Tomaju na Krasu je občinska uprava počela akcijo za olepšavo naše vasi in naših krajev. Na občinske stroške so popravili vse poti ceste in klance. Tako delajo sploh povsod. Gospodarji, ki imajo parcele ob cestah in poteh pa so morali na svoje stroške si popraviti plotove, ograje in zidove. Te akcije so seveda tujsko prometnega pomena. Italijanske oblasti so in-teresirane na tem, da ako pride tujec deželo dobi vtis, da tu vlada blagostanje. Pred kratkim sem govoril z nekim jug. trgovcem ki je potoval po naših krajih. In mi pravi: »Našim slavenskim primorcem se že ne treba pritoževati, da im gre slabo pod Italijo. Imajo lepe asfaltirane ceste in tako dalje«. Seveda gospod ni vedel, da asfaltirane ceste so ravno naš narod upropastile. Asfaltirane ceste so se gradile na račun gladovanja naših ljudi. Kaj nam pomagajo lepe ceste ko naš narod umira od glada. Davke navijejo tako visoke, da v par letih poženejo gospodarje iz svojega posestva. Na ta način lahko gradijo lepe ceste. I te asfaltirane ceste našemu narodu prav nič ne koristijo. Bolje bi bilo, da bi Italijani našim ljudem olajšali davke v takšnem razmerju kot so bili pred vojno, ali pa jim naredili iz Krasa lepo gladko ravnino in jim zmetali in izkopali kamen, da bi kmet lahko sejal pčenico, kot da je gola gmajna (S. L.) REAKCIJA ZADNJIH PREPOVEDI RABE SLOVENSKEGA JEZIKA V CRKVAH NA TRŽAŠKEM Odkar so politične oblasti v Trstu prepovedale slovenske pridige in slovensko molitev v tržaških cerkvah, so cerkve docela prazne. Kajti predmestje, ki e bilo najbolj udarjeno po tej odredbi je po ogromni večini slovensko. To prebivalstvo pa je tudi globoko verno in je že od nekdaj rado hodilo v cerkve. Sedaj pa, ko ne slišijo več ne pesmi ne^ božje besede več v svojem jeziku, so začeli v pravem pomenu besede bojkotirati cerkve. Ker pa nekateri verniki kljub temu nočejo zanemarjati svojih verskih dolžnosti, hodijo ob nedeljah' celo po več ur daleč k maši, samo da lahko molijo k Bogu v svojem jeziku. Jasno je, da je morala ta nepričakovana reakcija vplivati tudi na fašistične kroge. Radi tega so v Barkovljah s pretnjami, z odsoditvijo iz službe in celo z zaporom skušali preprečiti, da bi hodili verniki dru- gam v cerkev, odkar so izgnali iz domače cerkve njih jezik. Drugod skušajo celo z denarjem pridobiti posebno slavne pridigarje, ki naj bi s svojo slavo pritegnili slovenske vernike k italijanski službi božji. Toda vsi ti poizkusi so se izjalovili. Cerkve so ostale prazne. Da, celo procesije, katerih se je prej udeleževalo skoro vse prebivalstvo, so silno klaverne. Spredaj koraka deček z italijansko državno zastavo. V procesiji je videti samo člane ba-lilskih organizacij, ki se morajo pod pritiskom udeleževati procesije, in ie skrajno malo domačih vernikov. Tudi prispevki za cetkev so v zadnjem času popolnoma izostali. Prej tako verno ljudstvo je sedaj obupano in naravnost divje na cerkvene obiasti, zlasti ker niso te doslej riti najmanje skušale te odredbe omiliti ali odpraviti. „SLOVANSKY PREHLED“ 0 NAŠEM NARODU POD ITALIJOM Praška revija »Slovansky Prehled« donaša redovito u svakom broju sve nove dogadjaje o našem narodu pod Italijom. Taj prikaz piše g. Josip Vuga. Tako u posljednjem broju prikazuje dezerterstva naših mladiča, koloniju na Lastovu, o progonu našeg jezika u crkvi i raznim hapšenjima. Na koncu iznaša posljednji dekret o promjeni prezimena. »Slovansky Prehled« ima ove godine na koricama geografsku kartu slovenskoga svijeta, pa je u taj grafički prikaz obuhvaćena i Julijska Krajina kao dio Slavenstva. »Slovansky prehled« se čita u svim slavenskim zemljama, a i u ostalim krajevima, pa je to pisanje o nama i našoj zemlji od neprecje-nljivih koristi. G. Josipu Vugi moramo biti zahvalni na neumornom radu za naš narod i našu zemlju pod Italijom, BOJ MED TRSTOM IN GENOVO. Dasi je po novi ureditvi pomorske plovbe ostala Trstu samo zveza z deželami onstran Sueškega prekopa, dočim je izgubi! vse proge v vzhodnim delom Sredozemskega morja in z Ameriko, se je že ponovno oglasila Genova, ki je tudi takrat odnesla leji del in je skušala še dalje zmanjšati delež, ki je odpadel na Trst. Ker ni mogla ne smela stvarno ugovarjati rešitvi, ker je narekoval sam Mussolini, sc je spravila na kleveto. Očitala je Tržaškemu Lloydu barbarizem in kampanilizem že ra-samega imena. Na te izpade genovskih listov je reagiralo glasilo tržaških fašistov Popolo di Trieste«.. Odgovora pa ni ostala dolžna niti Genova. »11 Corriere Mercantile« od 15 in »Giornale di Genova* od 16 t. m. sta enako energično zavrnila pisanic tržaškega lista. Pri tem pa niso ta lista pozabila omeniti dokaj značilno dejstvo, da ie tudi pri Tržaškem Llydu interesi-rar. predvsem genovski kapital. Radi tega bila ponovna reakcija tržaškega 'Ista dokaj medla. Medtem pa čuti Trst že posledice nove ureditve. Vsa večja spedicijska podjetja so že skrčila svoje osobie. Seveda so se nri tem sklicevali na sankcije in so v prvi vrsti odslovili zadnje ostanke slovanskih uradnikov. NI POSLIJE UKIDANJA SANKCIJA TRGOVINA S ITALIJOM NECE OŽIVJETI. Zagrebački ekonomski list »Jugosloven-ski L!oyd« donaša odulji prikaz talijansko-jugoslovenskih trgovačkih odnosa obzirom na sankcije, pa na jednom mjestu kaže: Italija nema danas na raspolaganju deviza za plaćanje izvoza, a u koliko bude raspolagala manjim količinama deviza, morati će iste da upotrebi za plaćanja najvažnijeg uvoza (petrolej, ugljen, sirovine itd.) i za investicije u novim kolonijama. Dakle, perspektive za plaćanje našeg izvoza u Italiju nisu nimalo ružičaste. Vremena koja su bila prije sankcija neće se tako skoro povratiti. U svom prvom veselju zbog ukidanja sankcija naši su privrednici čini se zaboravili da mi imamo u Italiji još starih potraživanja za nekih 220 do 250 miljuna di-dinara uopće nije uplaćeno u kliring. (Tačne cifre se nažalost još uvijek neznaju). od nepriznavanja osvojenja Abesinije. Ta naša potraživanja neće biti moguće izravnati na brzu ruku uvozom i izvozom, jer su na naše mjesto kao dobavljači drva, našeg najjačeg izvoznog artikla za Italiju, stoke i drugih proizvoda stupili drugi interesenti, a bez prethodnog regulisanja starih naših potraživanja bilo bi ludo stvarati nova potraživanja u Italiji, 1 Zadar, grad sa mnogim granicama i jedan pijani novinar Fašistički list »Gazetta del Popolo*, (Torino) donosi dopis Maria Soldati o Za-dru i njegovim granicama IJ dopisu se najprije govori o posebnoj ljepoti dahnaiinr skog neba i podneblja, o ostrvima koja se protežu ispod Zadra i o izletu no granice Zadra. Dopisnik je vidici jugoslavensku zastavu na granici, sela Nin i Diklo. pa onda veli, da se kod Svete Jelene talijanska asfaltna cesta produžuje kaljavim i kamenitim jugoslavenskim putem. Soldati je obišao i granicu kod Babinduba Značajno je. da on ovaj naš čisto narodni izraz piše Bnb-tn-Dub i nekoliko puta ponavlja ovaj svoj ortografski »pronalazak«. Pored talijanskog karabinjera na putu kod »Bab-in-duba« šeta jugoslavenski žandar: »visok, mršav čovjek sa lukavim očicama i sa dugačkim i ernia1 brkovima.« Možda je neki Srbin. Gledao sam jednog dječaka, koji se igra na granici i mislio sam dugo na »Bab in Dub*-Ali, priznaje Soldati, jako dalmatinsko vino smutilo me je i ja sam se toliko opio. da se više ne sjedam šla sam mislio.« — Izgleda da je doista tako i bilo. Zagrebačka „Hrvatska Smotra “ o pravu Italije na Ekspanziju! Talijànska revija »Echi e commenti* Pronosi jedan napis zagrebačke revije »Hrvatske smotre« o pravu Italije nA ekspanziju, članak je napisao Anto Orša-mč koji se bavi uzrocima tolijansko-abesin-skog rata, prikazuje slanje Italije, koja j0 bogata stanovništvom ali siromašna zemljom i sirovinama, pa onda opširno obraz-la~e pravo Italije na ekspanziju, što je zajedno sa drugim važnim razlozima navelo talijanski narod, da preduzme kolonijalni rat u Africi. Pisac kaže, da je Talijanima prijetilo samoubistvo i oni su bili prisij Ijeni, da u primitivnoj > divljoj Abesiniji. čije je stanovništvo dvanaest puta rjeđi11 nastanjeno nego talijansko, potraže ono što im je. nužno. Zbog toga je potrebno, da ee Italiji omogući, da iskoristi zapuštena bogatstva Abesinije. Talijani s punim pravom mogu da rade ono, što su prije njih radili Englezi i Francuzi. Zbog ovog Idealnog * ekonomskog razloga, koji je Italiju natjerao u rat, Abesinija mora apsolutno da kapitulira zajedno sa svojim zaštitnicima. Tako je, eto, talijanska štampa ima*1 prilike da pronese po čitavoj Italiji glaS »Hrvatske smotre«. Pa isplatilo se toj 2®' grv.bačkoj reviji donijeti taj članak,.r GLASOVI TALIJANSKE ANTIFAŠISTIČKE ŠTAMPE SANKCIONISTICKA KOMEDIJA sL PRIBLIŽAVA KRAJU Velika komedija s Društvom naroda i sa sankcijama se približava kraju. Engleska konservativna vlada predlaže uzmak, čisti i jednostavni uzmak od sankcija i uzmak od nepriznavnja osvojenja Abesinije. Kako što smo predvidjeli pred mjesec i pol, Mussolini odnaša i diplomatsku pobjedu iza one vojničke. Politika kolektivne sigurnosti je mrtva. Vlada Pučkog fronta je smatrala oportunim da sačeka odluku engleske vlade. Odluka je došla. Francuska će platiti račun tih operacija. Iza triumfa napadača, Evropa se polagano upućuje k novom ratu ili seriji novih ratova. Talijani će brzo žaliti što su sa imperijem ušli u pakleni imperijalistički vrtlog. Giustizia e Libertà. ŠTA JE RADILA MILICIJA U AFRICI? Jedan oficir talijanske vojske priča:... Milicija je sijala teror u zaleđu. Milicioneri su masakrirali bodežima starce, žene i djecu. Milicija se ponosi »svojim« udarcem bodeža u donji dio trbuha. U ono malo bojeva u kojima je sudjelovala milicija, zarobljenici su bili ubijani užasnim i nepotrebnim barbarskim načinom. Kada je jedan moj kolega predbacio jednom odredu milicije najužasnija divljaštva riječima »U čemu se razlikujete od crnaca?«, milicioneri su mu razbojničkom podlošću odgovorili: »Mi ne paramo usmrđenim Iješinama trbuhe, već živima«. Kod Abi Adi je jedan cijeli odred milicije silovao jednu mladu Abe-sinku, a iza toga su je bacili s jedne visoke pećine da si je polomila sve kosti. Takove i još gore stvari događale su se svuda gdje je bila milicija. Komande su morale intervenirati, ali ko može kontrolirati junake iz pozadine. Vojnici su dva-desetgodišnjaci, zdravi su i pošteni seljaci i dobro su disciplinirani; njihovo vladanje je rezervirano i humano, ali milicioneri su masa razbojnika koji ne misle na drugo nego na kradju i silovanja. .............. Giustizia e Libertà. MIR JE IZDAN. Još jednom sliči Evropa sablasnom brodu prepuštenom hiru struja. Jedini skoro siguran elemenat u današnjoj situaciji je taj da se na inicijativu engleskog imperijalizma ide k ukidanju sankcija. Mir je izdan! Spasimo mir boreći se protiv egoističkih imperijalizama i protiv provokatorskih fa-šizapia. Il Nuovo Avanti. ODJEK POBJEDE FRANCUSKOG PUČKOG FRONTA U ITALIJI Italija, juna 1936. — Po izvještajima talijanskog radia činilo bi se da je Italija centar svijeta. Francuska nema drugih briga nego kako će se riješiti sankcija — Cijeli svijet živi i vrti se oko Italije. Tako, barem, izgleda. Ali usprkos svih mjera opreznosti, lazi i krivih vijesti ipak nisu uspjeli sakriti tali ianskom narodu pobjedu francuskog proletarijata. Ta pobjeda je prouzrokovala veliko i iskreno oduševljenje i velike, iako 'amne nade. Avanti. CRVENE ZASTAVE U TRSTU Pula, juna 1936. — U Trstu je neki dan osvanulo dvadesetak crvenih zastava u raznim dijelovima grada. Ovdje se više ne govori u štampi o spomeniku Imperiji koji je imao da se podigne. Štampa je, nasuprot, dobila nalog, da ispita teren za novo »spon-'«tno« davanje zlata državi. L’informateur italien. BORBA SE NASTAVLJA Iza aneksije Abesinije i proglašenja car-stva mnogi se pitaju: »A šta sada. Da li ćemo prestati s našom kampanjom protiv aneksije Abesinije: hoćemo li prestati borbom protiv fašističkog napadača«. Jasno i odlučno: Ne! Mi moramo nastaviti još u pojačanoj mjeri našu borbu protiv fašizma, protiv njegove politike pljačke i agresivnosti, a poštovanje neodvisnosti teritorijalnog intengriteta svih naroda, bilo koje rase i hoje. Il Grido del Popolo. IMPERIJ GLADI Grenoble, juna 1936. — Eto vam nekoliko impresija jedne žene Talijanke sa izleta u Italiju sa kojega se tek Povratila: U Italiji sam se morala crveniti radi toga što sam ovdje često tvrdila da je tašizam usrećio talijanski narod, čim sam izašla sa stanice predala sam kovčeg jednom između grupe mladića koji su se za nj otimali. Došavši u stan dala sam tom mladiću pet lira. Možda taj mladić nije nikada vidio pet lira, jer takovo je bilo njegovo čuđenje i njego-vo zahvaljivanje. Kasnije sam vidjela da se glas o mojoj darežljivosti raširio, jer svakog jutra kada bi izlazila iz stana slijedila me ^elika grupa dječaka među kojima je bilo i djevojčica. Slijedili su me moleći ba im dadem štogod«. U Grido del Popolo. U JUŽNOM TIROLU FAŠISTI ZABRANILI STARINSKO NOŠNJU U PROCESIJI NA TJELOVO Innsbruck, juna 1936. »Stidtiroler Nachrichtendienst: javlja: U stara vremena bio je župnik sela Tirola istodobno i župnik kneževskoga grada Merana. Tako je tjelovska procesija u Me-ranu održana na blagovijest dakle 14 dana ranijo nego li je Tijelovo. Nakon svečane mise na glavnom trgu sastaju se muškarci i svrstavaju se u povorku. Svi nose starinsku grofovsku nošnju. To daje cijeloj toj stvari šaroliku i kićonu sliku. Bijele perjanice sjaje so na šeširima sa crvenim i zelenim vrpcama. Nose se bijele čarape sa plavom vrpcom zelene naramenice, kožnato hlače sa crvenim žnorama, žarko crveni prsluk sa kaputićem od lodna sa crvenim ukrasom. Najvažniji je široki bijelo protkani kožnati pojas, iza kojega proviruje crveni svileni rupčić. Ova je nošnja naslije-djena od oca i svi muževi u toj općini sma- traju svojom svetom dužnošću da tu nošnju nose. Tako i onaj mali dječačić kojega je otac poveo na procesiju nosi isto takovu nošnju i vjetar se veselo igra sa bijelim perjem. Stasiti momci nose majsko drveće, koje je okićeno svilenim vrpcama, starodrevni običaj koji utjelovljuje »drvo života«. Povorka so na daleko kreće kroz krajinu, u kojoj loze već nose zelene pupoljke, a voćke, koje su već ocvale dižu svoje zelene krošnje prema sjajnom caklastom nebu. Teške crkvene zastave se lepršaju, ozvanja glazba sve onamo do plodne doline Etsch prema Moranu. Kod te povorke sjedinjuje se starodrevni običaj sa crkvenom pobožnošću Ponosno se nosi narodna nošnja kao svečana i časna odjeća. Najugledniji seljaci općine nose Sv. Urbana zaštitnika vina, i mole za dobar svr- šetak berbe. Mladi seljaci nose sliku dobroga pastira i andjela čuvara. Pred povorkom zastavnik ide u narodnoj nošnji. U sva je vremena vitlao crveno bijelu svilenu zastavu pred Evangelicima. Sada je tirolska zastava zabranjena a neku drugu da nose mladim momcima nije ni na kraj pameti. Talijanske vlasti nisu rado gledale ovu šaroliku ispovjost prema religiji i domovini pa su neprestano nastojale da vanjske svečanosti ograniče i spriječe. Ali do sada još nije bilo došlo do nekog miješanja sa strane države. No ove je godine po prvi put glazba dobila zabranu, da kod povorko sudjeluje u grofovskoj starinskoj nošnji. Tako je ove godine nedostajala glazba i vidjelo se samo seljake koji su molili. Upravo ova zabrana u svim je krugovima izazvala najveće ogorčenje Kulturni život njemačke narodne manjine u Jugoslaviji Njemački »Kulturbund« izdaje svake godine izvještaj o svom godišnjem radu. — Štampani izvještaj za godinu 1935, prikazujući nam vjernu sliku o kulturnom radu i životu jugoslovenskih Nijemaca, dokazuje da oni imaju veliki smisao za organizaciju i da brzo napreduju. Rad »Kulturbunda« ne ograničava taj rad na prosvjećivanje Nijemaca, nego obuhvata,-takoreći više ili manje sve grane narodnog života naših Nijemaca. Veliku važnost polaže »Kulturbund« na buđenje nacionalne svijesti kod njemačke narodne manjine u Jugoslaviji. Organizacija »Kulturbunda« proteže se na sve teritorije Jugoslavije gdjegod ima Nijemaca. Prošle godine bilo je 55 novih mjesnih organizacija, od toga samo u Slavoniji 22 i u Bosni 4. Veza između vodstva »Kulturbunda« i mjesnih organizacija veoma je živa i vrlo organizovana. Članovi »Kul-turbundova« vodstva učinili su lanjske godine mjesnim organizacijama 385 posjeta. Godine 1934 održalo je vodstvo u Novom Sadu kurs za odgoj putujućih učitelja. Dužnost ovih učitelja je da posjećuju mjesne organizacije »Kulturbunda« i da prosvjetnim predavanjima oživljavaju prosvjetu njemačkog seljaka i bude medju njima nacionalnu svijest, koja, kako je poznato, u krajevima koji su ranije potpadali pod Madžarsku, nije bila baš velika. Nijemci uživaju ne samo potpunu nacionalnu slobodu, nego čak imaju i neki privilegisani položaj kakvog nema nijedna naša narodna manjina u susjednim državama. Našim manjinama je naprotiv prosvjetni rad skoro potpuno onemogućen, a da i ne govorimo o tome da je nacionalno školstvo naših nacionalnih manjina u nekim susjednim državama već potpuno ugušeno. Tu se jasno vidi da je kulturno shvaćanje u Jugoslaviji na daleko višem nivou, pošto je tolerantnost prema nacionalnim manjinama jedan od najznačajnijih odlika i upravo karakteristika istinske kulture jednog naroda. Njemački putujući učitelji u Jugoslaviji održali su 73 prosvjetna tečaja, koji su u pojedinim krajevima trajali po nekoliko dana, a ponajviše 10—14 dana. »Kulturbund« mnogo polaže na svečanosti koje priređuje o raznim prilikama naročito na svečanosti njemačkih narodnih nošnji, i na prosvjetni rad u užem smislu riječi: na biblioteke, čitaonice, gajenje njemačke pjesme i na svoj zanatlijski naraštaj. I njemačka žena u Jugoslaviji primila je svoje dužnosti u uzgoju ženske omladine i u rješavanju savremenili socijalnih problema. »Kulturbund« je ustanovio 125 biblioteka 1 čitaonica. U koliko nema dovoljno snaga za prosvjetni rad u zemlji, poručuje govornike i konferensijere čak iz Njemačke i stara se za dolazak njemačkih korova i umjetnika koji koncertiraju u krajevima naše zemlje gdje ima Njemaca. Vrijedno je da se spomene, da članovi »Kulturbunda« redovno uplaćuju ne samo članarine, a koja je iznosila oko 105.000 Din godišnje, nego neobično i uredno plaćaju i pretplate na sve svoje listove kao i doprinose za razne priredbe. Prilozi »Kulturbunda« iznosili su 1934 godine 547.060 Din, a sav prihod 794.111 dinara. — (S. na 7. — Split). SMRT POD SKALO Trbiž, junija 1936. — Agis. — V rabeljskem rudniku je 11 t. m. med delom zadela nesreča delavca Vulča Antona, starega 47 let doma iz Čezsoče pri Bovcu. Odtrgala se je skala in ga na mestu ubila. Ponesrečenec zapušča jeno in menda petero neodraslih otrok. VISOKE DENARNE GLOBE ZA MALE PRESTOPKE Tržič, junija 1936. — Agis. — Za vsak, pa naj bo še manjši prestopek kaznujejo italijanske oblasti naše ljudi z visokimi denarnimi globami. Pred kratkim je bil z zneskom 350 lir kaznovan Matija Breginc iz Čezsoče, osumljen, da je lovil ribe. Ker ni imel koncesije za ribolov je bil naznanjen pristojnemu oblastvu, ki ta je obsodilo na plačilo gori označeneg/ zneska, ki je pač za današnje razmerfc našega ljudstva več kot previsok. Ker pa ne poseduje ničesar je bil aretiran in odpeljan v bovške zapore, kjer je moral za svoj prestopek presedeti sedem dni skoraj ob sami vodi nato pa so ga izpustili ITALIJANSKA KULTURA V LUČI LJUUSKIH KNJIŽNIC Statistični mesečnik (Bollettino mensile di statistica), ki ga izdaja Osrednji statistični urad v Rimu, je (letos maja) objavil pregled ljudskih knjižnic v Italiji. Iz njega povzemamo, da je bilo leta 1934. v vsej Italiji 2109 ljudskih knjižnic. Od teh so jih vzdrževale občine, šole in šolske pa-tronance 977, fašistična stranka 143, bojevniško udruženje 69, balilske organizacije 88, delopustne ustanove (dopolavoro) 265, verska udruženja 372 in druge ustanove 195. Knjižnice so imele 2,041.863 knjig. Za Julijsko krajino navaja pregled 34 knjižnice (seveda italijanske) s 41.163 knjigami. V vsej Italiji se je čitalo v letu 1934. 1,848.881 knjig, v Julijski Krajini 48.057. Ker so se nam že ti podatki zdeli zanimivi, smo se potrudili in preračunali dane podatke glede na število prebivalcev. Po štetju iz leta 1931. je imela vsa Italija 41,177.000 prebivalcev. Na vsakih 19.500 prebivalcev je torej prišla po ena ljudska knjižnica. Seveda so bile razmere v raznih pokrajinah različne. Najbolje je bilo na Južn. Tirolskem, kjer je prišla po ena knjižnica že na 5400 prebivalcev. Pripomnimo, da so v tej pokrajini več ko polovico knjižnic vzdrževala verska udruženja. Koliko je bilo nemških knjižnic, statistika ne omenja. Sledila bi Lombardija z eno knjižnico na povprečno 11.000 prebivalcev. Na najslabšem so bile Kampanija z eno knjižnico na 45.000, Sicilija z eno knjižnico na 52.000 in Pulje z eno knjižnico na vsakih" 73.000 prebivalcev. Povprečno je leta 1934. v vsej Italiji prečitala le vsaka 22. oseba po eno knjigo, v Kampaniji, ki šteje 3,500.000 prebivalcev, le vsaka 191., v Puljah z 2,500.000 prebivalcev vsaka 180., v Siciliji, ki šteje skoro 4,000.000 prebivalcev, vsaka 98., o Luka-niji s pol milijona prebivalcev vsaka 90., v Umbriji vsaka 79., v Markah in v Sardiniji vsaka 68, ter v Abrucih vsaka 60, oseba po eno knjigo. Celo v Toskani je prišla po ena pročitana knjiga povprečno le na vsaka 22 prebivalca. Bolj ugodne so bile prilike samo v Pijemontu in Liguriji, kjer je že vsak 12. prebivalec prečital vsaj po eno knjigo. Najbolje priliko so bile v Lombardiji, kjer je prišla po ena knjiga na manj kakor 10, in na Južnem Tirolskem, kjer je prišla po ena knjiga že na vsakega četrtega prebivalca. V Julijski Krajini in v Zadru je prečital povprečno vsak 20. prebivalec po eno knjigo. Primerjanje s prejšnjim stanjem v Julijski Krajini in z razmerami pri nas prepuščamo čitatelju. Dr. L. Čermell (»Misel in delo«). VOJAŠKI VODOVOD V PODBRDU Podbrdo, junija 1936. — Agis. — Dela krog vojaškega vodovoda iz Porezna k vojašnici v Podbrdu se bližajo koncu. Pri tem delu pa je zaposlenih tudi nekaj domačinov. Nekemu delavcu doma iz Tržiča je pri tem delu strlo nogo. Bil je odpeljan v goriško bolnico, a tam je baje podlegel poškodbam. VOJAŠKI DOPUSTI PODALJŠANI Gorica, junija 1936. — Agis. — Vsi mobiliziranci, ki se nahajajo na dopusti in katerim je dopust pretekel, so pred kratkim bili obveščeni, da se jim dopust podaljša do preklica. Dotični pa, ki so bili mobilizirani po aneksiji Abesinije — to je nekaj pripadnikov specialnih čet letnika 1909, so bili demobilizirani. TOVARNA »PEKATETE« ZAPRLA OBRAT Reka, junija 1936. — (Agis.) — Kot poročajo iz Ilirske Bistrice je tamkašnja domača tvornica testenine »Pekatete« — (Prva kranjska tovarna testenin) — zaprla začetkom tega meseca svoje obratovanje. Tovarna je zaposlovala, poleg precejšnjega števila uradništva in profesionalnoga delavstva tudi lepo število navadnih delavcev. Zadnje čase je bil sicer obrat zelo skrčen, kljub temu pa so še vsi delavci bili zaposleni tako, da je polovico delavstva delalo 15 dni, druga polovica pa ostalih 15 dni v mesecu. S popolnim prenehanjem obratovanja pa je tako ostalo lepo število delavcev in delavk brez vsakega zaslužka. Večina delavcev je bilo iz Ilirske Bistrice, pa tudi iz okoliških vasi so našli zaslužek v tej tovarni. S tem je zadan Bistrici in okolici velik udarec. MALE VESTI — »Journal« objavljuje razgovor svoga dopisnika sa talijanskim ministrom kolonija Lessonom, koji je rekao: — Sa svih strana nam nude milijarde. Kada bih htio mogao bih raspolagati sa ogromnim stranim i domaćim dapače i engleskim kapitalom. Nama se nudi — vi to u Francuskoj ne znate, ali ja sam bio u ratu u Abesiniji i mogu vam reći, da je sankcionistička Engleska pomogla na gospodarskom polju Italiju da je dobila ovaj rat. ,* — Abesinsko poslanstvo u Londonu izdalo je komunikej u kojem tvrdi da abesinska vlada još postoji. * — Usprkos ukidanja sankcija po Vel. Britaniji, njena ratna mornarica ostaje koncentrirana u Sredozemnom moru. * — Nova talijanska torpiljerka »Sagittario« bit će puštena u more na brodogradilištu na Rijeci. — Talijanska vojska broji danas 650.000 vojnika, prema posljednjem službenom izvještaju. Tu nisu uračunati vojnici koji se nalaze u Istočnoj Africi, a to je 325.000 Talijana 1 150.000 urođjeničklh vojnika. U slučaju rata Italija može da izbaci na bojište 7,838.000 boraca starih od 21 do 54 godine. * — Pretsjednik talijanskog senata Federzoni je došao ovih dana u Split i Dubrovnik. Dalmatinski Talijani su mu u svojim društvima priredjivali svečana primanja. Federzoni Je autor jedne iredentističke knjige o talijanstvu Dalmacije. * — Direktorij fašistične stranke kl se je sestal 15 t. m. v Milanu, je med drugim sklenil, da je treba dodeliti za mladinske vaje 100.000 pušk, kl se bodo rezdelile raznim mladinskim organizacijam. Razen tega morajo v vseh važnejših pokrajinah zgraditi nove vojašnice za fašistično mladino. * — Prezidcnt Roosevelt Je izdal agre-ment za novo imenovanje italijanskega poslanika v JATashingtonu Fulvia Su-vicha. —. Mussolini je darovao 40.000 Ura za pomoč gladnima u Istri. Ti novci potječu od darova koje su talijanske banke I industrijalci »darovali« đuceu u prvom redu oduševljenja afričke pobjede. !*' — Vlasti su uhapsile 300 radnika koji su se povratili iz Istočne Afrike u Cacari 1 okolici. Uhapšeni su radi toga što su odvračali druge radnike da ne Idu u Afriku. * — Otac antifašiste Ricarđa Bauera, koji čami u tamnici u Italiji, umro Je u Milanu. Milanski »Corriere della Sera« je odbio da uvrsti osmrtnicu sasvim tim da na osmrtnici nije bilo imena utamničenog sina antifašiste. ★ — Francuska Liga za prava čovjeka uputila je apel poslanicima Pučke fronte u kojem se zauzimlje za emigrante u Francuskoj. U tu svrhu je 1 jedna deputacija Lige posjetila ministra unu-šnjih poslova Salengra. ♦ — Tvrdka in tovarna »Pireili« je po svojem ravnatelju lastniku izročila Mussoliniju 1 miljon lir za proslavo zmage. Vsekakor je to le majhen del ogromnega zaslužka te tvrdke, ki ga Je imela in ga bo še imela z afriško vojno. En miljon je izročila v iste namene tudi Banca d* Italia. * — Belgijski časopis »Nailon Belge« pi-še sledeče: »V zahvalo rimskemu redu bo spoznala Etiopija novo življenje in prero-jenje«. — Poslanik Etiopije v Londonu pa poziva ves svet proti Italiji radi streljanja nedolžnih in upornih Abesincev v masah, ki se sedaj vrše in o katerih časopisje stalno poroča. Ali je to rimski mir? KAŠA KULTURNA KRONIKA MEDNARODNO ODLIKOVANJE NAŠE ROJAKINJE DERNO! GLOBOVE VIJESTI IZ organizacija OKROŽNICA ORGANIZATORNO-PROPAGANDNEGA ODSEKA Dobrav oljska manifestacija V prvi polovici junija se je pod pokroviteljstvom zveznega kancelarja Schuscli-nigga in častnim predsedstvom poslanikov vseh na Dunaju zastopanih držav vršila na Dunaju mednarodna tekma za petje in klavir, katere se je udeležilo 185 pevcev najrazličnejših narodnosti. Pred sodbo strogega razsodišča, ki ga je sestavljalo 63 članov iz 11 držav, pa je neznaten odstotek vzdržal preizkušnje in samo kakšnih 20 mladih umetnikov je bilo deležnih odlikovanja med njimi tudi naša altistka ga. Ber-not-Golobova, ki je prejela prvo srebrno plaketo. Ta uspeh naše umetnice je toliko večjega pomena, če pomislimo, da imajo pri takšnem ocenjevanju veliko vlogo razni kulturno-politični oziri in nacionalna čustva in da so bile v razsodišču za petje poleg Avstrije, katere zastopniki so imeli absolutno večino, zastopane vse sosedne države razen Jugoslavije. Med drugim je pred tem forumom odpela tudi Musorgskega »Hovanščino« v slovenskem jeziku, a ko je zapela Schubertovo »Der Tod und das Madchen«, so ji čestitali pevski pedagogi raznih narodnosti, ki se niso mogli načuditi da ji je vso njeno glasovno in muzikalno izobrazbo dala le mala Ljubljana. Ugledni pevki k odlikovanju naše iskrene čestitke! VSEBINA 7—8 ŠTEVILKE »MISEL IN DELO« Moč in odgovornost, E. S p e k t o r -skij: Nastanek in težnje današnjega nacionalizma. V. J. K1 o f a č, L. T v a r u-žek, J. Hajšman: Spomini na Gregorja Žerjava, B. Borko: Emanuel Radi. G. Šilih: Narodno-socialistička vzgoja v Nemčiji. — Obzornik: K obletnici smrti dr. Gregorja Žerjava. Problem malih narodov (Dr. B. Vrčon). Enotna kulturna volja (Z.). Minimalne mezde in kolektivne pogodbe (S. B.). Položaj rudarjev (B.). Pre-napolnjenje šol pred sto leti (Dr. L.). Ita-liianska kultura v luči ljudskih knjižnic (L. Č.). Knjižnice v dravski banovini (**). Prava pot k načrtnemu gospodarstvu (B. V.). Čremošnik, Dr. Gregor: Odnos Dubrovnika prema Mlecima do g. 1358 (L. C.). Drobtine (na platnicah). »ČESKOSLOVENSKO-J1HOSLOVANSKA REVUE« O SREČKU KOSOVELU U posljednjem broju praške »Českoslo--ensko-jihoslovanske revue« napisao je B. Jorko članak o Srečku Kosovelu. U tom stom broju piše D. Prohaska o Vladimiru Nazoru. „ZVESTI KRAS PROSLAVLJA ZMAGE IN SLIČNO" Trst, junija 1936. — Agis. _ — Po vseh večjih kraških vaseh se vrše letos stalno proslave za proslavo, da je postalo ljudem že kar vse odveč. Skoro vsako nedeljo, pa tudi ob delavnikih, ce slučajno tako pade, vlačijo ljudi s kraja v kraj, jih poslavljalo v vrste, otroke uniformirajo in jim govore vse mogoče razumljive in nerazumljive stvari. Proslava vstop Italije v vojno, ki se je vršila 24. maja in potem razne proslave oh ustanovitvi imperija, ki so na dnevnem redu jemlje ljudem^ tohko časa zlasti sedaj, ko je največ dela. Sežana, Herpelje, Postojna, Tomaj »to so zvesti kraški kraji«, ki ne morejo zamuditi niti ene prilike, da bi, kakor trde fašisti, ne izkazali primernih casti Najbolj so prizadeti pri tem otroci, ki'so včlanjeni v ballilo, avanguardo in druge bojne organizacije. Vlačijo jih s kraja v kraj. Uniformirajo ih dajejo orožje v roke in jih utrujejo s paradami. Ubogi zvesti Kras mora prenašati če ne zlepa pa zgrda vso to poplavo proslav in poleg vsega tega se strada. ITALIJANSKI OFICIR UBIT NA MEJI. Lož, junija 1936. - (Agis). — Kakor poročajo iz Leskove doline je bil tamkaj na italijanski strani pred kratkim ustreljen neki italijanski oficir. O tem dogodku se širijo najrazličnejše govorice, da je bil napaden od civilistov, ko se je sprehajal po gozdu, med tem ko bi se dalo iz drugih sklepati, da je bil ubit od italijanskih obmejnih patrulj med tem ko je nameraval pobegniti čez mejo. VELIKO ŠTEVILO VOJAKOV št. Peter, junija 1936. — Agis. — obmejni pas od Postojne do Reke je napovedano ca 120.000 vojakov, ki bodo imeli tod velike vojaške letne manevre, kar bo za našega kmeta — po večmesečnem deževju — prava nesreča. GOSTIONA I POSJED NA PRODAJU Prodaje se dobro uvedena gostiona sa posjedom oko 7000 kvadratnih metara oranice i inventarom na periferiji Celja. Obratite se g. Karlu Krameru, Celje, Vodnikova 11. 1. Idejni tečaj druStva »Tabor« v Ljubljani za emigrantske edinice Dravske banovine se bo vršil v nedeljo 28 junija 1936. Referati, referentje, čas in kraj tega tečaja so razvidni iz okrožnic imenovanega društva z dne 16. Junija 1936., štev. 341/36, ki je bila poslana vsem prizadetim društvom. Ta akcija bratskega »Tabora«, ki Je vredna vsega priznanja, Je dolžan podpisani odsek tudi s svoje strani podpreti po svojih močeh, zato piosimo vsa društva, da pošljejo svoje delegate. Ne pozabite na pooblastila, ki so obvezna. Izkoristite polovično vožnjo od sobote 27 junija 1936. opoldne do ponedeljka 29 Junija 1936. opoldne (nedeljske karte, bližnji) drugi pa polovično vožnjo, ki bo veljala za dobroveljske manifestacije (glej navodila spodaj). Ravnajte se točno po navodilih društva »Tabor«. 2. Dobroveljske manifestacije v Ljubljani. Istega dne 28 junija 1936 proslavi Srezka organizacija Saveza dobrovoljaca v Ljubljani 20 letnico osvobodilnih bojev v Dobrudži, kjer so padli tisoči dobrovoljcev, ter razvije svoj prapor, ki mu kumuje Nj. Vel. Kralj Peter II. Ustanovil se je v Ljubljani meddruštveni odbor, v katerem je oficijelno zastopan tudi naš emigrantski Savez. Spored manifestacij bomo še naknadno javili. Za danes prosimo, da se te manifestacije naša društva udeleže v čim večjem številu. Delegacije naj prlneso s seboj tudi zastave, ki bodo korakale v sprevodu. Vsa svečanost se bo oddajala po radiju. Zbirališče za sprevod in vse ostalo bomo Javili tekom prihodnjega tedna. Za manifestacije so določene sledeče vozne olajšave: 1. Popust 75% vsem članom Saveza ratnih dobrovoljaca Kraljevine Jugoslavije, ki so državni uslužbenci, na podlagi njihove uradniške in dobrovoljske članske legitimacije in 2. popust od 50% vsem ostalim članom Saveza ratnih dobrovoljaca Kraljevine Jugoslavije in vsem drugim udeležencem te proslave. Važnol Vsi udeleženci morajo kupiti na odhodni postaji železniške legitimacije obrazec K 14 in karto do Ljubljane. Ta karta velja nato za brezplačen povratek, ko bodo železniške legitimacije potrjene od orire-ditvenega odbora sreske organizacije Saveza ratnih dobrovoljaca v Ljubljani, da se je imetnik prireditve udeležil. Popust velja od 25 junija do 1 Julija 1936, za vse razrede vlakov razen IV. In razen ekspresnih vlakov. Javite najkasneje do 25 junija t. 1. število In Imena delegatov radi napisnih tabel, ki Jih bomo poskrbeli za sprevod v Ljubljani. Udeležba na tej važni prireditvi je naša dolžnost. Pridite v naših narodnih nošah, ne pozabite zastave! 3. 28. junija 1936 se vrši v Subotici pokrajinski zlet Sokola K. J. Na »slovansko gomilo« bodo v Subotici prinesli zemljo iz vse Jugoslavije, pa tudi iz ostalih slovanskih držav. Društvi »Istra-Trst-Gorica« v Subotici in »Istra« v Novem Sadu bosta na to gomilo položili zemljo iz naše zasužnjene Julijske Krajine in Koroške. Na to važno svečanost opozarjamo vse organizacije iz Južnih predelov naše države in prosimo, da pohitite tja v velikem številu ter tako daste tudi temu aktu naše propagande dovolj močan po-vladek. Vse podrobnosti boste izvedeli pri društvih v Subotici oziroma Novem Sadu. 4. Na emigrantski sestanek v Kamniški Bistrici, ki se bo vršil v bližnji bodočnosti danes ponovno opozarjamo in prosimo, da se pripravljate nanj že sedaj. 5. Požig narodnega doma v Trstu. 13 julija obhajamo 16 letnico. Pripravite vse za komemoracijo, primerno predavanje dobite začetkom julija. 6. Enotne legitimacije. Vsem članicam Javljamo, da je zadeva sedaj vendar enkrat rešena In da smo legitimacije, katerih vzorec so vsa društva že dobila z malimi popravki že dali v tiskarno. Prosimo takojšnih sporočil, koliko Izvodov bo posamezna organizacija prevzela. V nekaj dneh dobite kr-tačni odtisek. Naročila prosimo takoj. 7. Vse zaupnike prosimo tesnega sodelovanja, posebno pa, da nam javijo naslove, na katere žele dobivati naše okrožnice v času počitnic. Kočno prosimo, da to okrožnico vestno in vsestransko proučite, sprejmete konkretne sklepe in nam iste sporočite. Vsi k smotre-nemu delu za rešitev Julijske Krajine in Zadra! Organizatorno propagandni otsek Saveza — štev. 1137. IZLET IDRIJČANOV K SV. TREM KRALJEM Kot Je bilo javljeno, se Je vršil v nedeljo dne 21. junija izlet k Sv. Trem kraljem na Vrhniko. V soboto popoldne je deputacija pripravljalnega odbora za idrijske proslave |x>ložila lep lovorjev-pozlačen venec ob vznožji Cankarjevega spomenika na Vrhniki. Venec Je bil okrašen s trakovi v narodnih barvah, na teh pa je bil napis: »Idrijčani svojemu velikemu sosedu«. Naš znani komponist in pevovodja Zorko Prelovec, ki je tudi Idrijčan, je ob tej priliki spregovoril nekaj toplih besed, posvečenih Cankarju in pa našim krajem in ljudem onkraj meje. Deputacijo je pozdravil in se je zahvalil g. poslanec Hočevar. V soboto zvečer so na Vrhu zakurili kres, ki se je videl daleč naokoli, zlasti pa so ga morali opaziti naši ljudje onkraj meje. V nedeljo opoldne pa se je zbralo okrog 150 ljudi na Vrhu. Pozdravno besedo je Imel Idrijčan Lade Božič, toda nenadna nevihta je razkropila vse zbrane, ki so se zatekli v gostilno in po drugih hišah na Vrhu. Razpoloženja kljub temu ni manjkalo. Ne glede na to, da se je zbralo prvo nedeljo v juniju, ko je bil prvič napovedan Izlet, pa vsled slabega vremena preložen, okrog 100 ljudi, so tudi to nedeljo prihiteli Idrijčani in drugi pa Vrh od vseh strani: Iz Ljubljane, Vrhnike, Žiri, Kranja, celo Iz Zasavja in od drugod. In resnično, ni Jim moglo biti žal. Z Vrha je krasen razgled na vse strani, zlasti pa Je daleč na levo in desno lahko opaziti kod teče krivična meja, In male vasice onkraj meje kot Breznlco, Ledine, Vrsnik, Zavratec, Medvedje brdo Itd. Lep je pogled tudi na tolminske hribe in Trnovsko planoto Padel je predlog, da bi se Izlet na Sv. Tri kralje organiziral vsako leto, kar je za pozdraviti! IZ DRUŠTVA „ISTRA” U ZAGREBU Poziv na uplatu članarine Pozivaju se svi članovi društva »Istra«, da najkasnije do konca jula uplate zaostalu članarinu. Članovi, koji nakon tog roka budu u zaostatku s članarinom više od (3) tri mjeseca, bit će brisani iz članstva društva. Tko nije u mogućnosti, da zbog teških materijalnih prilika plati članarinu ima pravovremeno podnijeti Upravnom Odboru pismenu molbu za odgodu uplate članarine. USTANOVLJENO JE NOVO EMIGRANTSKO DRUŠTVO »GORICA«. Dne 7 Juna t. 1. se je ustanovilo za mesto Ptuj in okolico društvo primorskih in koroških rojakov »Gorica« s sedežem v Ptuju. K društvu je do sedaj pristopilo 96 članov, kar dokazuje, da je bila ustanovitev istega nujno potrebna. V soboto dne 20 t. m. priredi društvo v prostorih Mladike v Ptuju s pričetkom ob 20 uri predavanje primorskega rojaka vse-učiliškega profesorja g. Kosa o zgodovinskem razvitku naših narodnostnih mej. NOVI ODBOR PRIMORSKEGA AKADEMSKEGA STAREŠINSTVA V LJUBLJANI Na izrednem občnem zboru Primorskega akademskega starešinstva dne 12 junija t. 1. Je bil izvoljen novi odbor, ki se je na svoji prvi seji takole konstituiral: Predsednik: dr. Lavo Čermelj, podpredsednik: Saša štre-kclj, tajnik: dr. Branko Vrčon, tajnikov namestnik: Laharnar Anton, blagajnik: dr.