Ca?» Najvidljiviji daruu* J Xj J ' venima u Julijshoj Krajini pouu rio fašizam jesu hici koji su tolike već smrtno pogodili i godine tamnice koje čine vjekove i milenije. » jr Italija žanje u našim krajevima ono što je sijala; sijala je nasilje i nepravdu a žanje mržnju i neslomivi otpor. L. ^ GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE Četvrta obljetnica osude u puli TRAGEDIJA VLADIMIRA GORTANA I DRUGOVA VLADIMIR GORTAN Tragedija Vladimira Gortana i osuda njegovih drugova Zivka Gortana, Viktora Baćac, Dušana Ladavac i Vjekoslava La-davac, prije četiri godine u Puli, u toliko je veća, ako se uzme u obzir sve one zajedničke njihove obiteljske nedaće prije i poslije puljskog procesa. Obitelji Gortana i njegovih drugova me-djusobno su u rodu a svi su oni rod — iako daleki — velikog istarskog biskupa Dobrile. Sam Živko Gortan je pranečak biskupov. Pokojni Vladimir Gortan nešto je mladji od Živka Gortana. Rodjen je 7. jula 1004. Roditelji se njegovi zovu Franjo i Kata rodj Milohanić. U selu su ga poznavali po imenu Vlade. Bio malena rasta, ođ-važan, jak. čvrst. Najljepša mu je strana bila neustrašivost i čvrstoća karaktera. Iza beramskog dogadjaja, prvi je bio uh šen i to na stanici Matulje. Bio je odveden najprije u zatvor u Pulu, a zatim u istražni zatvor Specijalnog tribunala u Rim, te je kasnije sa drugovima bio doveden opet u Pulu, kad se ovamo bio preselio Specijalni tribunal da sudi njemu i drugovima. ♦ Četiri, danas još mlada, života borave u tamnicama fašističke Italije. Specijalni tribunal osudio ih je na trideset godina tamnice. Pet godina kraćega boravka u tamnici, koji im je darovala jedna amnestija, nije gotovo ništa, jer nakon četiri godine provedene u zatvoru još ostaju dvadeset-ijedna mukotrpne kalvarije. U poredenju s time da je i običnim zlikovcima oprošteon deset do petnaest- godina, tih njihovih pet godina amnestije, dane mladićima, koji su osuđeni zato što su se usudili manifestirati svoju narodnost, djeluje kao znak cinizma. Fažizam ie htio učiniti samo jedan gest, da ga uzmogne nazvati »velikodušnim«, a nije išao zatim da stvarno olakša sudbinu Gor-tanovib drugova. Ako oni dožive sreću u velikoj nesreći da se jednom vrate u svoje selo, doći će u nj kao starci, usred novi naraštaj, doći će iscrpljeni i uslijed najljepših godina, koje će uz njih proći, teško i polagano j uslijed tamnice koja im podgriza tijelo i dušu. Žrtva tih mladića teško je mučeništvo. Smrt kao ona Gortanova djeluje groznije, sugestivnije nas zahvaća predodžba o tome kako Će se za čas prekinuti život mladoga čovjeka, u čija su leda uperene puščane cijevi. Kada se sjetimo Gortana nama u punom značenju dođe pred oči njegova žrtva. Žrtva Sto su je njegovi drugovi pridonijeli za ideju, za koju je Gortan dao život, malo je manja od žrtve samoga života. Kao kazna to je najteža kazna nakon koje se ostaje živ, ali ostaje se živ samo zato da se životari po tamnicama koje zijevaju grobnicama. Tu postoji samo mala nada koja je suđena ljudima da je imadu, nada da će ipak jednom doći dan kad će kroz tamnička vrata biti otvoren put u slobodu. Na toj niti stoji život. — Nižu se tako dani u nedogled, blijedi, beznačajni, jedan kao drugi. Život se kreće uvijek u istom i nepromijenjenom okviru; goli zidovi ćelija i tamničko dvorište. Za Gortanove drugove daleko je Istra, i usred nje njihov Beram, daleko je život na selu, rodne njive, drugovi, mladost, daleko su ljudi koji su im braća i koji govore njihovim jezikom. Ne vide toga više i ne čuju o tome ništa. Postoji samo sjećanje i proživljava-nje dana koji im postaju sve udaljeniji. Četiri godine tamnice su iza njih, a pred njima je još dvadeseti edna, ako im u rodnom Bermu i u Istri ostanu oni koji su od njih napravili žrtve i koji traže druge da od njih naprave to isto. Seoski momci, odijeljeni jedan od drugoga, borave teške dane u tamnicama debelih zidova, jer su se digli protiv onih koji su se nepozvani dovukli u istarska sela da zavađaju ljude, siju mržnju i nasilja. Tj nepozvani došli su u Istru, nanijeli joj najveće zlo, i jednoga dana odlučili su da naprave komediju koju su nazvali plebiscitom. Novi gospodari vukli su ljude na birališta da izjave kako su svi za fašizam, da su zadovoljni što su gnjavljenj i mučeni. Sadizam nasilnika je tražio da mu se poljubi čizma kojom gazi. Pet mladića se diglo protiv toga da otkriju svijetu fašističku laž. To je bila njihova krivnja. Jedan je zato dobio hice u leđa, a ostaloj četvorici dosudili su trideset godina tamnovanja. Ljudi, koji su 15 i 16 oktobra 1929 godine odgovarali u Puli pred Specijalnim tribunalom, bili su tek djeca i mladići. Dvojica najstarijih imali su dvađesetpet godina, a dvojica najmlađih, jedan devetnaest, a drugi sedamnaest. Na te mladiće i na tu djecu oborio se bijes fašističke javnost; nazivajući ih najgorim imenima odričući im da su radili iz plemenitih pobuda. Fašistička štampa zadržava dakako idealizam samo za one koje ona slavi kao narodne junake Italije. U zatvoru, a sasvim otvoreno pred sudom postupalo se s Gortanom i drugovima kao s najgorim zločincima. Najsmješnije indicije, jedno sokolsko pero, činjenicu da je Gortan bio dvaput u Judogslaviji, svjedočanstva svojih slugu, izrabljivali su da podignu strašnu optužnicu da mogu opravdati još strašniii zločin koji su spremili. I onda je još taj famozni specijalni tribunal preuzeo ulogu onoga koji se brine za dobro istarskih seljaka, jer je nakanio riješiti ga tobože »opasnih zlikovaca«. Laskali su našem narodu da je miran kao jagnje i da ne želi ništa drugo nego »da živj sretan i zadovoljan u okviru majke Italije«. Tako uostalom rade uvijek kada im dobro dolazi. Onda laskaju našem narodu; inače su Slaven; dotepenci, stienice, nametnici koji su se ugnijezdili u tuđoj kući. Ali kada se dogodi nešto što svrat; na sebe pažnju svijeta, onda fašistička Italija uzima krinku spasioca. I tako ona na dva sasvim različita načina vrši svoju »civilizatorsku« misiju — već prema tome. Međutim dobro istarskoga seljaka nije nikada imalo ništa zajedničko s onim što je za fašističku Italiju dobro. Interes našega čovjeka u Istri nema ništa s imperijalističkom politikom jednoga šovinističkoga režima. To zna dobro taj režim i zna da mu je baš naš seljak velika zapreka njegovim ciljevima, jer stoji čvrsto prikovan na svojoj zemlji. Najvidljiviji darovi što ih je Slavenima podarila fašistička Italija u Istri, Trstu i Goričkoj jesu hicj koji su već tolike smrtno pogodili i godine tamnice, koje zajedno čine vijekove i milenije. Traži li fašistička Italija zahvalnost našega čovjeka za sve to? Ostaje samo duboka mržnja koja se nakuplja u jednom neobičnom i prividnom mrtvom stanju. Italija žanje u našim krajevima ono što je sijala; sijala ie nasilje i nepravdu a žanje mržnju i otpor. Ođ vremena do vremena dižu se protesti sada jači sada slabiji Jedan od onih koji nam je najjasnije posvjedočio otpornu snagu našega naroda bio je be-ramski dogođaj. DRUGOVI VLADIMIRA GORTANA ŽIVKO GORTAN Zivko Gortan bio je najstariji iz-medju svojih drugova. . Rodjen je 4. jula 1904. Bilo mu je dakle 25 godina kad je bio osudjen. Roditelji njegovi su Šime i Barbara, te im je sada oko 80 godina. Živko Gortan je oženjen sa Marijom rodj. Baćac. Otac je dvoje djece, od kojih se jedno rodilo malo iza toga što je bio osudjen. Inteligentan je i načitan. DUŠAN LADAVAC Najtragičniji udes zadesio je porodicu Dušana Ladavac. Pred rat bili su mu živi otac, majka, sestra, djed i baka. U ratu mu je nestalo oca, nakon rata umrla mu je sestra, zatim baka i djed, tako da je bio ostao sam s majkom. Kada je bio zatvoren, umrla mu je i majka od vidike tuge, tako da je sada od čitave obitelji ostao samcat. "»• -Ó4 *<( Gortan (sestre Živka Gortana). Obitelj Vjekoslava Ladavac bila je jedna od najuglednijih u Bermu. Bila je to velika obitelj koja je brojila 12 članova. Vjekoslav Ladavac rodjen je 24. aprila 1912., te je bio navršio jedva 17. godinu kad je bio osudjen sa drugovima na trideset godina tamnice. U Bermu ima majku i dvije sestre. VIKTOR BAĆAC tor Baćac, sin ie Josipa i Kate Rodjen je 30 septembra 1907. Oze-sa Marijom rodj. Ujčič te ima jeđ-;. Osrednjeg je stasa i snažnog uz-nao je dvije sestre i dva brata od jedan povodom procesa bio toliko an da je malo iza toga poludio i naskoro umro. Otac mu jc ratni in- ■ iite: II, H s : VJEKOSLAV LADAVAC Njegovi pokojni roditelji bili su Mate i Antonija rodj Šipraka. Dušan Ladavac imao je 19 godina ,kađ je bio pred tribunalom. Rodjen je naime 10. maja 1910. Svršio je nižu gospodarsku školu u Pazinu. Najmladji, izmcđju sviju bio je Vjekoslav Ladavac, sin pok, Josipa < Kate BAZOVICA V NARODNI PESMI Cisto neopažena je šla mimo nas obletnica heroične smrti basovskih junakov. Imamo pač preveč bolj važnih opravil... Pred dvemi leti sem prejel od prijatelja Joška Mikola pesem, ki se je takrat prepevala okoli Ljutomera in se je že tudi drugod razširila kot narodna pesem. Ne bi bilo napak, če bi se ta pesem povsod razširila. Pesmico je napravil preprost kmetski fant po narodni »Tam za turškim gričem...* in se glasi: Tam pri Bazovici bli su štir fantiči, fantje našega rodu. fantje našega rodu. Lahi so se zmenili, da jih bodo ubili, ker so našega rodu, ker so našega rodu. Nič se niso bali, nič se ne jokali, klicali so vneto vsi: Jugoslavija naj živi! Kraglje priletele, v hrbet jih zadele ter jih smrtno ranile, ter jih smrtno ranile. Mi pa jih častimo, v srcu jih nosimo, ker junaki so bili, ker junaki so bili! Morda se kje sliši še kaka narodna pesem ki opeva našo jadransko bolest. Naj bi se zapisala! Jakob Soklič, Vijesti ix Julijske Krajine PISMO IZ DEKANI Vesti iz Dekani se ie do sedaj zelo malo čitalo, dasiravno je zelo mnoso zanimivega iz našega »Malega Pariza«. Sedaj botri po možnosti večkrat poslal dopise, ki bodo zanimali tudi čitatelje »Islre« v svobodni Jugoslaviji. PREMESTITEV OBČINSKEGA TAJNIKA IN NJE VZROKI Pred časom je bil premeščen iz Dekanov v Pulj občinski tajnik Antonio Selles, kateri je vedno pravil našim liudem. da bi jili speljal na limance, da je vnet republikanec, izkazal pa se je za zelo vnetega pristaša današnjega režima in kot velikega nasprotnika našega naroda- Vzroki njegove premestitve so sledeči: Gospod Antonio je kaj pridno hodil v koruzo k gospej Olgi V' ter s tem dal povod ljudem, da so prinesli na dan nelepe govorice o njem ju Olgini družini. Ko je izvedel soprog Olge za celo stvar je nastal med zakoncema prepir. Ker pa tudi to ni pomagalo in je cela afera zavzemala vedno večji obseg, so se gospodje fašistovski funkcijo-narji zavzeli za ubogega soproga in zbirali obtežilni materijal proti gospodu Antoniu. Ko je prišel nekega dne v občinski urad neki naš kmetič iz dve ure oddaljene vasi in prosil gospoda Antonia, da mu naredi neko službeno potrdilo, se ie gospod Antonio začel zgovarjati, da nima časa m da ima polne roke dela. Ko je pa kmetič le prosil in maledcval ga vpraša gosp, Antonio kaj bo zato dobil. »Denarja in tudi kaj drugega Vam ne morem dati«, ouvrne očanec možko in začne jokati o mizeriji, v kateri 'e res živel. Gospod Antonio, Kateii ima pa zelo rad kurje meso piavi očancu: »prinesite mi eno kokoš pa vam bocem tako; naredil zaprošeno potrdilo.« Očanec je hočeš nočeš šel domov in se vrnil drugi dan s zahtevano kokošjo. Te pa ni nesel direktno gospodu tajniku, temveč jo pusti! \ neki trgovini, kjer ie naročil, ca naj s: jo tajnik pošlje iskat, ker da je njega òhe sram. nesti ži-valico v občinski urad. Stvar ie bila za Sellesa v redu, takoj je izdal potrdilo in odslovil našega očanca. Za našega človeka na stvar ni bila s tem urejena, ker nemudoma se ie podal do domačega orožniškega brigadirja (kateri je eden izmed redkih poštenih Lahov) in mu naznanil celo zadevo. Brigadir se je za stvar zanimal in mu obljubil pomoč. Odšel je takoj v omenjeno trgovino in vprašal kje se nahaja kokoška ki mu jo je prinesel kmetič, dobil pa je odgovor, da je živalico odnesla hčerka tajnika Lilijana Brigadir ie odšel k tajniku, zahteval. da pitko vrne kmetu, ga ozmerjal in zadevo naznanil na prefekturo v Pulj. Radi takih in sličnih izsiljevalnih zgodbic pri katerih mu je bila zvesta pomagavka njegova soproga, se je končno nabralo toliko obtežilnega materijala, da je gospod Antonio moral zapustiti Dekani, ki so mu jako prirasle k srcu. Ljudje so se oddahnili za njim pa stoka in pretaka bridke solze (Lepa Vida) Olga V., ki je izgubila z odhodom Toneta svojega zvestega ljubčka. OBČINSKI STRAŽNIKI... Zloglasni občinski stražnik in navdušen (!) fašist Josip Lavriha ima popolnoma svoje metode za obvladanje položaja v Dekanih, v tej strašni in nevarni koloniji. Odkar obstoja fašizem je imenovani najbolj divji njegov služabnik v Dekanih: muči in šikanira naše ljudi kadar in kjerkoli moie. Zgodil se je slučaj, da je šel nek kmetič zvečer domov s polja, kjer je rabil krivec (fovč). Spotjo se je ustavil v gostilni, da bi spil kozarec vina. V gostilni sta se pa srečala s stražnikom Pepijem, ki ga je kar na mestu preiskal in mu našel krivec za pasom. Odvedel ga je h Karabinerjem. od koder je moral v zapor, kjer je presedel dva meseca! Imenovani Lavriha pa tudi jako rad kvarta. Ce mu sreča pri igri ni mila . pa postopa — uradno. Ko mu se nekoga dne pri igri slaba predla, je izzval pretep ter domačina Karmela Jakomina pretepel do nezavesti. nato ga je pa še odvedel v zapor- Zadevo je preiskoval domači brigadir ter ugotovil, da je krivda na strani Lavrihe Toda Lavriha ie tako mogočen gospod, da ie ostal popolnoma nekaznovan ... Prav gotovo pa ne bodo vsa njegova dejanja ostala vedno nekaznovana. SLOVENSKI FANTJE NOČEJO TALIJAN. SKIH PLESOV Trst, oktobra. Ker Dopolavoro finančno ne more izhajati, to se pravi ne more vzdrževati razne fašistične vodje, prirejajo po slovenskih krajih plese, na katere vabijo slovensko mladino, da jj izvabijo iz žepa zadnje lirice. Radi grozne mizerije, ki vlada med našim ljudstvom Pa tudi ta sredstva nič ne zalezejo in plesi ne krijejo niti režijskih stroškov Radi tega so objasti začele sumiti, da bojkotirajo plese naši ljudje. Začeli so sumničiti in preganjati uglednejše ljudi, češ da oni hujskajo mladino, da ne pohaja plesov, ki jih prireja Dopolavoro. Tako se je godilo zadnji teden v septembru v Boljuncu. Vršil se je Ples. k plesu pa ni prišel noben domačin. Zato so tirali nekatere fante na karabinjersko postajo, kjer so jih obdolžili, da so oni hujskači, in so jim pretili z raznimi kaznimi. ZOPET NESREČA Z GRANATO. Gorica, oktobra. Kronika žrtev povzročenih od vojnega streliva še sedaj ni končana. Pred dnevi je Franc širok delal na njivi in je pri tem zadel z lopato na granato, ki je bila skrita v zemlji. Granata je eksplodirala in široka tako nevarno ranila da ie bil na mestu mrtev. NOVE ŠTEVILNE ARETACIJE ŽALOSTNE VIJESTI Knežak. 10. oktobra 1933. — Pretekli teden so aretirali tri slovenske delavce, ki so bili zaposleni pri vojaški cesti pod Snežnikom. Ti trije delavci, izmed katerih je eden doma iz Tolminskih hribov, ostala dva pa s Pivke, so dobili nekje v gozdu kos časopisa, ki izhaja v Jugoslaviji. Ker je slovenski časopis za našega človeka v Italiji danes res nekaj posebnega, so vsi trije z začudjenjem čitali list. ne meneč se. kaj se godi okoli njih. Njihovo gorečnost ie zapazil eden izmed italijanskih delavcev, ki je to takoj javil bližnjemu karabinerju. Na lice mesta je nato prišla skupina karabiner-jev več miličnikov in ilnancarjev. Navedeni trije delavci so bili na mestu aretirani in odvedeni v Knežak. Tu so aretirance zaslišali na karabinerski postoji, oz. v uradu bistriškega komisarja javne varnosti. Ker so hoteli iz njih neke izjave, katerih aretiranci niso mogli potrditi, so jih nečloveško pretepali z žilavkami in puškinimi kopiti. Med tem se je trudil občinski tajnik dva dni da 3e prevedel siovenskj časopis v italijanščino. Makar so aretirance odpeljali v reške zapore, kjer čakajo na obsodbo. Italijan. ki je ovadil svoje tri tovariše dobil ie za svoje »plemenito« deio 500 Lir nagrade. NOVE ARETACIJE NEDOLŽNIH. Št. Peter. 9. oktobra 1933. — Po vsej okolici se ie naglo razširila vest o novih aretacijah v Košani. V pondeljek dne 2. t. m. so imeli fantje v Sp. Košani pri Kalužo-vih takozvano fantovščino ali kot pravijo »balo nakladajo«. Vino je fantom razvezalo jezike in niso ostali samo pri razgovorih, ampak so tudi prepevali. Saj si brez pesmi prav za prav niti ne moremo misliti takega vaškega praznika. Prepevanje ie slišala žena nekega italijanskega delavca. Iz kakšnega vzroka je odšla na karabiner-sko postajo ni znano; tam ie poleg drugoga baie tudi izjavila, da so fantje prepevali: »Italijančki žvrgolijo, se Jugoslavija veseli«. Da si je to žena samo izmislila, ni treba povdariati. Še isti večer so sledile aretacije. Iz Košane so odpeljali s policijskim avtobusom nekaj fantov v Postojno, v torek dopoldne pa so prišli še po ostale. Ker niso dobili nekaterih fantov doma, so jih poiskali po bližnjih vaseh. Tako so šli po nekega fanta celo na oddaljene Gornje Ležeče. Pri aretacijah so bili zaposleni vsi karabinjerji z brigadirjem na čelu, s pomočjo košanskih in volčanskih miličnikov. Ker so se udeležili fantovščine skoraj vsi fantje iz Košane, so odpeljali tudi skoraj vse. Ljudstvo je pa trdno prepričano, da bodo oblasti uvidele, da so fantje popolnoma nedolžni. Z ARETACIJAMI NADALJUJEJO. Žiri, 11. oktobra 1933. — Dne 9. t. m. ie bila v Podbrdu arentirana 18 letna Francka Torkar, kčerka splošno znane gostilničarke in trgovke. Vzrok aretacije ni nikomur znan. Aretiranko so odpeljali iz orožniške postaje v Podbrdu v Tolmin, iz Tolmina v Gorico, iz Gorice v Videm od kjer ni nobenega glasu več. Družino ie slučaj zelo porti zlasti, ker se ie komaj pred letom dni vrnil iz poldrugo letne konlina-cije brat aretiranke Dolef, ki se je ves čas konfinacije nahajal na nekem otoku blizu Sardinije. Pa ne samo družino, vse prebivalstvo ie nenadna aretacija mirnega in pri-ijublienega dekleta zelo razburila. VELIKE ARETACIJE V POSTOJNI. Trst. 16. oktobra. — V soboto dne 14 t. mj. so aretirali v Postojni pet naših fantov. Odpeljali so jih kar sredi dela in jim niso dovolili, da bi šli dovom in se vsaj preoblekli. Tako so nekega čevljarja odpeljali kar iz njegove delavnice. Aretirance so takoj odpeljali v znane in proslule ko-perske zapore. Tudi včeraj so ves dan stikali po hišah raznih domačinov in kakor izgleda bodo tem aretacijam sledile še druge. Vzroki niti domačim niso znani. Trst, 17 oktobra. Aretacijam 6 slovenskih mladeničev in mož iz Postojne, ki so jih pretekli četrtek zjutraj odveli v kopersko jetnišnico, so sledile še nove. Kakor se je naknadno izvedelo, je bil poleg urarja Rajka Tavčarja, njegovega brata stavca Karla, stavca Franca Likana, knjigoveza Lojzeta Cestnika, prevoznika Marijana Ribolja in čevljarja Mirka Bizjaka, aretiran še pekovski pomočnik Karel Gorjančič. Vsi so baje osumjeni, da so delovali proti režimu. Včeraj od .7 zjutraj pa se je v Postojni znova pojavil avtomobil tržaške policije in se ustavil pred hišo, ki v njej stanujeta Franči Čukova, nevesta aretiranega Gorjančiča in svakinja aretiranega Karla Tavčarja, ter njena mati. Policija je izvršila strogo hišno preiskavo ter ju nazadnje aretirala in odvedla v Trst. Ob pol devetih je bih nato na postaji v Postojni aretiran še železnički ključavničar Henrik Mekinda, rodom iz Postojne, ki je pa jugoslovenski državljan in biva v Cerknici pri Rakeku. Ko |e izstopil iz ljubljanskega vlaka in odšel na carinarnico k carinskemu pregledu, sta mu pred vrati dva policijska agenta napovedala aretacijo. Odgnala sta ga na obmejno kolodvorsko policijo, kjer je blh preiskan in zaslišan. Od tam so ga vklenjenega odvedli v Trst. Razen v Postojni so bili aretirani tudi nekateri Slovenci iz bližnje in daljne postojnske okolice. Skupno je bilo aretiranih okrog 30 oseb. — (Jutro). ARETACIJE V IDRIJI Trst. oktobra. Pred dobrim tednom so bili v Idriji aretirani Kos Srečko, star 24 let. Kos Josip, star 30 let in Hlanik Janko, star 28 let. Aretirali so jih baje radi tihotapstva. Tihotapstvo se je v zadnjem času ob meji zelo razširilo, čemur je pač kriva velika beda. Ljudje so v tem položaju prisiljeni posluževati se vseh, še tako nevarnih poslov, da se le skromno preživljajo. Zato ti niso navadni tihotapci ampak žrtve razmer, ki vladajo. OSAM GODINA ZATVORA ZA KRIUMCARENJE CIGARETA Trst, oktobra 1933- Jučer Je tršćanski kazneni sud sudio Antonu Braseliju i Franji Prudiču optuženim radi prenašanja cigareta iz Jugoslavije u Italiju. Svaki od optuženika ie osudj en tia 8 godina zatvora i 4000 lira globe. PREDAN SUDU RADI PRELAZA GRANICE. Komen, oktobra. — Karabinijeri su predali sudu Rudolfa Cotiča pok. Antona iz Romena, ier da je prešao u Jugoslaviju bez putnice. GOSPODARSKE PRILIKE U JULIJSKOJ KRAJINI SLABA BERBA U ISTRI. Talijanske novine tješe seljake u Istri, da ovogodišnja berba neće biti tako loša, kaošto se mislilo. Uslijed čestih proljetni’.! kiša zarodilo ie malo groždja i znatno ie zakasnilo sa zrijanjem. U augustu je nastupila suša. a* poslije suše navalile su kiše i groždie nije moglo dobiti onoliko šećera, koliko je potrebno je po znamenitom dekretu Acerbo t. j. 10 stupnjeva za crno, a 9 za bijelo vino. Prvih dana oktobra vrijeme se je popravilo, a to je pogodovalo groždiu tako. da je sazrelo bolje nego su se prije nadali. Ove je godine mnogo manie groždja, ali na Poreštini da će biti prilično dobro, pa izgleda da će cijene biti više nego lanjske godine. Nu kod prodaje imat će najveću korist trgovci, koji znadu da groždia imade manje, pa će vino biti skuplje. Naravski da će oni odrediti cijenu groždju. ali gospodarske ustanove pozivlju vlasnike neka ne prodaju ispod cijena, koje one odrede. Posujilniće i gospodarska društva su odredila, da prime grozdje na račun duga. da pripravo vino i da ga pro-dadu, a čisti utržak da otpišu od duga. Time ie naravski malo pomognuto selj'aci-ma. jer neće doći do para. Novine predlažu da bi gospodarska društva morala preuzeti sve količine groždja od svojih dužnika, pa da bi dali novac dužnicima što ostane iza pokrića duga. Jasno je da gospodarska društva misle samo za sebe, a ne i za seljake Ne samo od dužnika nego od svih producenata bi vinarske i druge gospodarske zadruge morale uzeti grozdje, prire-diivatj vino i prodavati Ka. a ne puštati trgovcima da oni odredjuju cijene. Istina je da ne bi bio veliki odziv ni sa strane seljaka. ali ipak neki bi to i učinili. Dosadašnja propaganda u korist zadružnih konoba nije se u Istri pokazala praktičnom. Berba je slaba, a potrebe seljaka »radi naročitih okolnosti« su ove godine veće. Treba ba- rem gledati da trgovci ne varaju seljake kod prodaje groždja i da ga prodaju skuplje nego lanjske godine. Tako pišu talijanski listovi. Vidi se da sellaci neće imati koristi od toga, što ie manje groždja. A kako bi i imali, kad ga imaju mnogo manje i mnogo slabije od lanjske godine. GOSPODARSTVO NA PROSEKU. Trst, oktobra. — Na Proseku so radi slabih vremenskih prilik nastopile v kmetijskem gospodarstvu zelo težke razmere. Po dolgi zimi in deževni pomladi je nastopila velika vročina, tako, da niso skoro poldrugi mesec videli dežja. Razumljivo je torej, da so vsi jesenski pridelki z ozirom na lansko leto izredno pičli tako, da so kmetje radi bližajoče se zime v velikih skrbeh. Edino vina bo^ letos precej, vendar pa je veliko vprašanje, če bo sedaj v času krize in velikih davščin prineslo sploh kaj izkupička. Celo lanskoletno vino imajo nekateri še vedno v zalogi, ker ga niso mogli prodati. Do zadnjih dni pred trgatvijo je bilo na Proseku in Kontovelju nad 20 »osmič«, kjer so točili vino po L 1.60. Dne 10. septembra se je vršila pri nas velika slavnost na čast Materi Božji. V ta namen so postavili nad cestami pet slavolokov. Pri popoldanski procesiji, v kateri so nosila proseška dekleta Marijin kip, je pel crkveni zbor slovenske cerkvene pesmi. Tu edino je še ostala slovenska pesem. Tudi ta bo kmalu izginila pod silo. POLOŽAJ V PRESTRANKU IN OKOLICI. Prestranek, oktobra. — Politični, zlasti pa gospodarski položaj v našem okraju je izredno težak, že od nekdaj so se fašisti ravno za našo vas iz- redno zanimali. Ta položaj se je poostril zlasti po zadnjem plebiscitu in po odkritju spomenika padlim Italijanom po znanem spopadu z orjunaši. Tako je sedaj pri nas za vsako najmanjšo stvar kot v obsedenem stanju. S preizkava-mi, pretepanjem in zapori ne prizanašajo. Zlasti pa izkoriščajo v to razne obletnice fašistične »revolucije«, ki so navadno združene s svečanostmi pri spomeniku. Na to vabijo v prvi vrsti naše zavedne fante in može in jih, če le mogoče za vsako stvar, zlasti če se prireditve ne udeleže, na vse načine preganjajo. Pred kratkim pa so zaprli več fantov samo radi nekega grozilnega pisma. Fašistovski »caposquadra« Rupnik Mirko, je baje dobil grozilno pismo, v katerem je bil žaljen tudi Mussolini. Posledica je bila aretacija nekaj fantov od katerih je bil Jug Jožef obsojen na pet let konfinacije. Imenovani je nevede podpisal v preizkovalnem zaporu zapisnik, ki ga ni razumel in ki so mu ga vsilili, ter je s tem priznal dejanje, ki ga ni nikdar storil. Vse pritožbe in prošnje za vlogo priziva so bili zaman. Nekaj ostalih fantov se je rešilo nadaljnjega preganjanja z begom čez mejo. O gospodarskem položaju se skoro ne splača govoriti saj je obupen, kot povsod v naših krajih. Niti posojil na zemljo ne dobivajo več kaj šele, da bi lahko zaslužiti za najpotrebnejše. Vsi z največo bojaznijo pričakujejo zi: 3. POSESTVO ZA 150 LIR! Ljubljana, oktobra. — V štever-janu pri Gorici je bila pred kratkim dražba, kakršnih je bilo po naših vaseh v zadnjem času naravnost velikansko število. Ker ni bilo na dražbi nobenega, ponudbenika, ki bi za posestvo plačal zahtevano ceno, so morali prodati posestvo za 150 lir, s katerimi so se krili komaj upravni stroški sedišča. SAJAM GROŽDJA U PAZINU. — ŠTO JE S PAZiNSKIM VODOVODOM? Pazin, oktobra. — I kad se je pomit drusrih gradova držala početkom mjeseca komedija sa prodajom groždja, koju zovu sajam groždja. okrabuljene su gra-dianske na dva voza išle po gradu i prodavale groždje. Ali gradlani nemaju novaca. na ga nisu mogli kupovati. Da bi pak mogli prodati kupljeno groždje. prisilili su trgovce, da oni kupe bonove i da ih daruju svojim mušterijama, samo da se raspača groždie. Trgovci su stisli zube. kupili bonove i razdavalj ih svojim rodjacima * znancima, da se najedu siano kupljenog đ.ianke na dva voza išle po gradu i prodalo se ie više groždja. ali tada nije bilo potrebno tjerati ljude da kupuju. Imali su čtme Buzetski vodovod probudio ie i našu gospodu da zamole vladu, da bi opskrbila vodom i pazinsku općinu. Poznato je da sva sela pazinske općine trpe od nestašice vode. a takodjer i njihova stoka. Za ljetne vrućine, kad najviše kipi posao u poliu, moraju seljaci da upregnu kola i da idu više od 10 km po vođu na kakvu blatnu lokvu. Nu glavno ie Talijanima, da grad dobije vodu. jer su i oni po ljeti bez vode. Počeli su nešto pregledavati, kako bi uredili Potok (Trajbu) i njegove pritoke. Misle — kako oni vele — bonificirati one predjele tako. da bi osim grada uredili pitanje vode i za naša sela. a naročito za Draguć. Zarečie. Gologoricu. Butonegu. Grdoselo. Novake i druga manja sela. PUNO GLJIVA — MALO NOVACA. Trst. oktobra. — Davno nije u Trstu na trgu bilo toliko gljiva kao ove godine ier ie palo mnogo kiše. Samo jednog đan* ie dovezeno na trg preko 20.000 kg gljiva Naši seljaci sa Krasa, .a naročito Brkini marljivo su sabirali gljive, ier su mislili, da će time nešto zaslužiti i kupiti si brašno za poientu. Nu u Trstu ih ie čekalo razočaranje. ier su morali prodavati gljive po 3. 2 i do 1 liru kg. Pače oko podne davali Su čitave košare za 2 do 3 lire. tako da nisu ni dobili, koliko su potrošili za vlak. Bilo obilje ili nestašica — za nas je danas svakako slabo. TRST. Dunajski listi poročajo, da namerava menjavati Anglija svoj premog za avstrii' ski les. In sicer bi se uvažal prvi In izvažal drugi čez Trst. Hkratu dobiva Avstrija ponudbe za različno kolonijalno blago iz Anglije in njenih kolonij, in sicer tudi na potu čez Trst. . Večkrat smo že omenili, da ie Trst pn sedanjih razmerah sicer bolj ali manj izl?' čen od mednarodne trgovine, da pa ie ostane kljub vsemu najidealnejši pristan za srednjo Evropo, zlasti še Podonavje, i11 T rst je bil od pradavnih časov tudi na.iy.e' čje in najvažnejše slovensko pristanište-Vzroka imamo torej dovolj, da se ustavli3' mo ob podobnih vesteh in razmišljamo n možnostih, ki so dane. Zakaj nedvomno so dane. Ne vemo sicer, koliko misli popustit' Balija fašistično-centralistične vajeti nau Trstom. O meri popuščanja zavisi mer-uspeha, obnoviti tržaško trgovino. In ou gospodarske in politične razsodnosti Italijanov — pa tudi drugih! — bo odvisno k°' liko bo ta mera in kolika bo obnovitev-(Slovenija). POŠALJITE PRETPLATU! 0 NAŠIH UČITELJIH P!SMO IZ TOLMINSKEGA. Tolmin, oktobra 1933. Med nami živi lepo število laških učiteljev in učiteljic, ki Pa nimajo z našim ljudstvom ničesar skupnega. Mi ne zaupamo njim in oni ne zaupajo nam. Le našo deco nam skušajo odtujiti. Silijo jo v balile, štulijo njihove him ne, ki joh naši otroci papagajsko ponavljajo, r>e da bi razumeli smisel tujih besed. Tudj v borbi proti slovenščini v cerkvi se učitelji močno udejstvujejo. V neki bovški vasj je učiteljica napove-dala molitev rožnega venca za učence v cerkvi. Župnik obveščen o tem. je stvar vzel pač na znanje. Kot je otroška navada sploh so se otroci pričeli zbirati mnogo pred napovedanim časom. Ker pa so bili okoli cerkve preveč glasni in razpojaseni jih je cerkovnik, nevedoč za učiteljičine namene zapodil domov. Saj je bila tistega dne pobožnost sv rožnega venca že opravljena. S tem dejanjem se je cerkovnik hudo kompromitiral. Uvedene so bile preiskave, grozilo se je na desno in levo in je malo je manjkalo, da ni cerkovnik končal v konfinaciji. Pa ne mislite, da je tem našim gospodarjem kaj do vere. Le dušo bi radi iztrgali našemu človeku iz prs in ga prepričali da je vse. prav vse kar je vzvišenega in nevsagdanjega italjansko. Saj so že proglasili rimokatoličko vero za italjansko vero. In tudi Boga menda reklamirajo vsega za se, kar dokazuje stavek, ki ga je neki učenček napisal na školski zid: »Ewiva Dio italiano« je napisal: pa ne vem ali iz nav-dušenefa prepričanja, ali iz ironije. Da niso kalabreške učiteljice med našim ljudstvom na najbolšem glasu je znano. Pa ne samo. da se pajdašijo z raznimi pokvarjenimi tipi, se sliši o nekaterih, da imaju celo predolge prste. Ubogi naši otroci s takimi vzgojitelji! FAŠISTIČKE SKUPŠTINE NA KRASU U PROSEKU. GROPADU I ZGONIKU. Trst. oktobra. — I ove nedjelje su eiavari tršćanskih fašista posjetili nekoja slovenska sela i držali skupštine fašističkih organizacija Ovoe- Puta išao je federalni podsekretar dr. Gefter-Wondrich. a narav-ski s njime ie bio i Grazioli kao inspektor kraških fašista. Posjetili su Gropadu, Prosek i Zgonik U Gropadi i Prošeku držali su skupštinu u školi, dok u Zgoniku pred crkvom Tajnik gropadskog fašija Je istaknuo, da ie u zadnje vrijeme broj fašista znatno povećan. Napomenuo ie domaćima. da su im fašisti dali vodu 1 svijetlo u zimsko doba davali potpore onim dobrim eradianima. koji po svojem političkom vladanju zaslužuiu. .... i, U Prošeku je njihov tajnik Aurelio Foggia takodier naglašavao, kako fašisti pomažu hranom i odjećom dobre obitelji i rekao da će pučanstvo naći u fašizmu ouu-n0e zaštitnika njihovih interesa i dobrih drugova, koji će oo pravednosti nagraditi dobre a kazniti slabe. Medju samim fasi-stima niie moralo biti sve u redu. jer je govorio o reorganizaciji i q uspostavljanju discinline u niihovim redovima. Pobije Proseka otišli su fašistički po-glavari u Z c o n i K I ovdje je bilo kao u drugim selima govora o potporama i zauzimanju fašizma za interese pučanstva, ali o djelatnosti organizacije ni riječi. Federalni podtajnik ie svuda hvalio uči-telie koii svojim požrtvovnim radom pro-vad'aiu nakane stranke i države u izloženim kraiev'ma te uzgajaju »djecu, koja će sutra hiti čisti fašisti i novi vojnici nove Mussolinijeve Italije«. VELIKI POŽAR U AJDOVŠČINI Trst oktobra. Prošl* četvrtak nastao ie u Ajdovščini veliki požar. Bili su pozvani vatrogasni iz Gorice i Trsta jer se Požar, koji le nastao u pilani Rizzatto naglo širio i prijetio ie da ^ zahvatiti tvornicu duhana koja >- u blizini. Došli su takodjer i odredi vojnika iz Vipave i iz šprice 1 milicija gorički nreiekt. pokrajinski iašistički tajnik konzul milMje. kvestor Izgonio je mnogo drva tako da šteta iznosi ledan mili-iun lira. O uzroku požara nije se moglo ništa ustanoviti. Uapšena su oba čuvara na pilani. ________ ZAŠTO IMA U TRSTU TOLIKO POŽARA? Trst. oktobra. — Premda je ova godina bila dovoljno vlažna, još nikada nije registrirano toliko požara. Zapaženo je u Trstu da ie vatra nastala u više dućana. Drugi trgovci zavidiaju takovim sretnicima. ako im uspiie da realiziraju od osiguravajućeg društva naknadu štete. No i po selima se manifestiraju takove pojave. U novinama ie rubrika »požari« dovoljno opsežna više Puta opsežnija od mnogo većih doeodiaja To su epidemske pojave u časovima traženja izlaza iz očajnog položaja. »SJAJ« KVARNERSKOG BISERA. Opatija, oktobar. — Zapuštenost Opatiie ne osjeća se samo po rijetkim gostima. koji ie posjećuju, već i svojoj Vanjštini Ulice su u vrlo lošem stanju. Na samom korzu su čitave kaljuže, pa treba dobro paziti, kad automobili prolaze iza kiše i škrope na cesti kao u otvorenom bolju. Osobito se to opaža na korzu od hotela Plobst do tržnice. - Ta je zapušte-host tako očita, da ju je zabilježila i teta »Vedetta- FAŠISTIČNI LISTI PROTI ..SLOVENCU” Izmed vseh jugoslovanskih časopisov se ljubljanski »Slovenec« še najbolj zanima za naš primorski in istrski živelj. Redno prinaša, zlasti v ponedeljski izdaji, vse pol no verodostojnih poročil o življenju in trpljenju Jugoslovanov pod Italijo- Marsikatere njegove vesti pa so italijanskim ušesom, gotovo radi svoje resničnosti, zelo malo povšeci in se zato italijanski časopisi, podobno kakor v »Istro«, zaganjajo tudi vanj z vso besnostjo. Tako so ravno zadnje čase dvignili »Giornale d Italia«, »Popolo d’ Italia«, »Popolo di Trieste« in »Piccolo« velik krik in vik radi »Slovenčeve« trditve, da izvaja goriški škofovski upravitelj Sirotti pritisk na slovenske duhovnike ter zahteva od njih opustitev slovenskega jezika pri opravljanju duhovniških poslov. »Slovenec« je na vse te napade odgovoril v dveh uvodnikih dne 15. in 16. oktobra z naslovoma »Strah pred resnico« in »Mi ne bomo odnehali«. Kjer sta oba omenjena članka v marsičem zanimiva ju v izvlečkih prinašamo: »Zunanji politiki liberalne Italije ie italijanska diplomacija utirala pot v svet po sledovih, ki so jih puščale za seboj ideje velikih mislecev, umetnikov in tudi idealnih borcev za človeške pravice. Tudi fašistična Italija črpa svoje sile kolikor toliko še vedno iz tega bogatstva, čeprav to radi fašističnih političnih metod, ki so vse prej kakor svobodoljubne, čedalje bolj pojema. Morda si fašistični glavarji niti sami niso zvesti, kako jim ta kapital, ki so ga italijanski geniji kopičili z vztrajnim delom stoletja, drči iz rok. Morda se sami ne zavedajo, v kako kričečem nasprotju je danes njihova večna pesem o dvatisočletni civilizaciji z njihovim resničkim ravnanjem, z njihovo politiko proti lastnim državljanom, posebno tistim, ki so tuje narodnosti«. Dalje govori članek o vlogi lateranskega konkordata ter njegovem izigravanju s strani fašistične Italije. »Fašistični politiki so tudi bili prepričani, da bo že vest o spravi v Lateranu tako vplivala na jugoslovansko duhovščino v Italiji, da se bo tudi ona spravila s fašističnim Rimom In zapustila svoje ljudstvo. Da. računali so tudi, da vzniknejo simpatije za duceja tudi onkraj meje in da bodo lahko manje zidali svoje politične težnje in z njihovo pomočjo celo posegali v notranjepolitično življenje svojih sosedov. Dalje govori članek o vlogi lateranskega konkordata ter njegovem izigravanju s strani fašistične Italije. »S fašističnim tiskom pač ne bomo polemizirali. Samo nedolžen nasvet bi radi dali pismarip-m. ki trosijo z visokih tribun v Ri- mu kulturo vsemu svetu: Če hočejo, da njihovi izbruhi proti nam pred svetom kaj zaležejo, potem naj zanikajo, ako se upajo, tale dejstva: 1. V Beneški Sloveniji so politična obla-stva prepovedala slovensko oridigovanje. 2. Katekizem, spisan v rezijanskem narečju, plenijo orožniki po kmečkih hišah; oblastva so prisilila duhovnike, da so pozvali v cerkvi vernike, naj prineso katekizme v župnišče, kjer so jih orožniki zaplenili. 3. Duhovščina v Beneški Sloveniji je pod trajnim policijskim nadzorstvom. 4. Po vsej Julijski Krajini je slovenski, oziroma hrvatski verouk v šoli prepovedan; duhovniki učijo otroke verstvo samo v cerkvi in ne smejo pri tem uporabljati nikakih učnih pripomočkov, kakor n. pr. šolsko tablo ali karkoli, kar bi spominjalo na šolo. 5. Duhovnikom je prepovedano imeti kakršnekoli zveze z otroki izven cerkve. (Nedavno so politična oblastva zahtevala premestijev duhovnika — cerkveno oblastjo je morala tuda izvršiti — samo radi tega, ker je peljal »Marijin vrtec« na izprehod v bližnjo podružnico.) 6. Glavni državni pravdnik v Trstu, ki v smislu konkordata lahko vloži proti ume-ščenju vsakega župnika svoj veto, ni po sklepu kònkordata v letu 1929 do danes priznal skoro nobenega slovenskega župnika. Dolga vrsta jugoslovenskih duhovnikov je radi tega že več let brez plače. 7. Jugoslovanski duhovniki se postavljajo pod politično nadzorstvo italijanskih duhovnikov, ki prihajalo na fare z državno podporo kot kurati »Balille« ali veroučitelji. 8. Od konca leta 1930 se ne sme tiskati v Julijski Krajini niti najmanjši verski listič; celo podobice s slovenskimi podpisi ne morejo svobodno krožiti. 9. V tržaško-koprski škofiji so oblastniki izgnali iz neštevilnih slovenskih cerkva jezik domačega ljudstva. (Še v zadnji številki smo poročali, kako je bilo v Šmarju v Kopru aretiranih deset ljudi, ker so dekleta med procesijo prepevala v slovenskem jeziku). 10. 62 far v Istri nima duhovnika, ki bi lahko oznanjal vernikom božjo besedo v njihovem jeziku. Te trde resnice ne olepšajo niti najlepše fraze o dvatisočletni civilizaciji, čeprav povite v Dantejev jezik. Dokler se bo iu-goslovenskemu življu pod Italijo godila največja vseh krivic, da ne sme namreč v lastnem jeziku potožiti Stvarniku svojega gorja, bomo neprestano kazali nanjo pred vsem svetop’1 SLUČAJ LJUBLJANSKOG INŽINJERA DEDEKA Skandalozan postupak talijanskih vlasti — Gdje je inž. Dedek, toga su uhapsili još prije mjesee dana na Riieci — Iznudjivanje sa njegovim puštanjem na slobodu Etaiija sprema rat! Utrjevanje meje Žiri, oktobra 1933. — V Pobrđu, le par sto metrov pod železniško postajo, gradijo veliko vojašnico, za katero so projektirana 4 večja poslopja. Kako se jim mudi, pojasnuje dejstvo, da delajo v petek in svetek z mrzlično hitrostjo. Pred zimo morata biti dva objekta pod streho. Ko pa bodo dovršeni vsi štirje projektirani objekti s pritiklinami, se be v Podbrdu vojaštvo stalno naselilo. V vsem Podbrškem kotu je meja pravcata trdnjava in nas nekako spominja na kitajski zid. Pa ne samo nad zemljo, tudi pod zemljo vrtajo in kopljejo rove ter delajo podzemne utrdbe in skladišča. Gradnje teh naprav, ki se grade povečini samo na privatnih zemljiščih, tako napredujejo, da se je bati da bodo čez nekaj let ob meji samo državna in ne več privatna zemljišča. NOVA VOJAŠKA CESTA. Reka, oktobra 1933. — Nova vojaška cesta s Trnovega na Milanje (.vrh pred Snežniškim gozdom, katerega močno utrjujejo) se gradi z amerikansko hitrostjo. Ta je že druga nova vojaška cesta, ki bo neposredno vezala Snežnik s Trnovom. Sicer te ceste ne bodo mogli uporabljati za težje prevoze, ker bo kljub dobri izvedbi in položni izpeljavi le še prestrma, bo pa zato najkrajša. VOJAŠNICE IN SKLADIŠČA SO VISOKO OGRAJENA. Postojna, septembra 1933. — Novo in obširno vojašnico v Trnovem so ogradih s preko 3 metra visokim zidom. Na večih krajih ograje so vdelane v zid stražnice. Govorijo tudi, da bodo cesto, ob kateri stoji vojašnica in ki pelje iz Trnovega proti Ribnici—Trst, zaprli do železničkega mostu ter speljali novo po najlepšem delu trnovskega polja. Del naprav v Dulah pri Neverkah so dokončali. Ogradili so skladišča z visokim betonskim zidom in številnimi opazovalnicama v katerih je nastanjena straža. Zidu se nes me nihče približati. V skladišča pa noč in dan dovažajo vojaški materijal. S tem pa še ni dokončano utrjevanje tega kota. V načrtu so še razne druge vojaške naprave, o katerih bomo še drugič poročali. U 9 MJESECI 5 NOVIH PODMORNICA Trst. oktobra. — Podmornica »Ga-latea«, koja ie nedavno spuštena u more ie peta. koja je u ovih zadnjih 9 mjeseci iz-gradiena u Tržiču. Prije nje su izgradjene: »Sirena«, »Naiade«, »Nereide« i »Anfitrite«. Za koji mjesec će dovršiti i šestu iste vrste »Ondina«. Duge su 61 metar, a široke 5.70. U danima opće bijede samo si Italija dozvoljava takove troškove. Da li to rade za obranu ili napad stvar je pomorskih stručnjaka. Oni bi to kod drugih država nazvali »corsa agli armamenti«. VOJAŠKA DELA PRI ŠT. PETRU NA KRASU. Jugoslavenske novine donijele su ovih dana vijest. koja se mnogo komentira. Radi se o slučaju uglednog ljubljanskog inžinira Franje Dedeka, kojega su talijanske vlasti uapšile na Rijeci još 17 prošlog mjeseca. Inžinir Dedek građi medju ostalim veliko carinsko skladište na Sušaku. Vozeći se često puta automobilom na Sušak. Dedek je prilikom posljednjih poplava, kad su mnogi putevi prema Sušaku postali na mnogim mjestima neprohodni, upotrijebio put preko Postoine i Rijeke, dakle preko talijanskog teritorija. Kad se nekj dan vraćao sa Sušaka u Ljubljanu preko talijanskog terito-ija, morao je stati kod Matulja kad ie upravo preko pruge polazio vlak. U tom času došla je tamo i jedna četa talijanske vojske, medju njima i četa s poljskom kuhinjom, na kojoj je sjedilo nekoliko vojnika, koji su upravo u taj čas jeli — špagete. Vojnici su se me-djusobno šalili i — prizor je bio takav, da ga ie inž. Dedek — fotografirao. Sada mu je prišao jedan podčasnik koji ga je opomenuo. da je svako fotografiranje u pograničnoj zoni zabranjeno. Ing. Dedek je zbog toga predao cijeli film, kojeg je imao u aparatu. žaleći se dotičnom podčasniku, što će mu propasti i snimci njegovih novogradnja na Sušaku. Podčasnik mu ie dao na to svoju adresu i pozvao ga. da ga posjeti na Riieci gdje će mu vratiti njegove snimke sa Sušaka. Kako inž. Dedek nije dosta dugo poslije toga bio na Sušaku, pisao je podčasniku neka film preda ravnatelju Banco di Roma na Riieci koji će mu u njegovo ime isplatiti eventualne troškove. Dne 17 septembra bio je inž. Dedek sa svojim šoferom na Rijeci. S njim su u automobilu bile još dvije osobe. Kad su se medjutim dovezli do graničnog mosta, talijanske su vlasti uapsilc Dedeka i njegovog Solerà, a ostala su dva putnika propustili u Jugoslaviju. Auto. vlasništvo inž. Dedeka. takodjer je zaplijenjen. Inž. Dedek i njegov šofer Alojzij Bešter odvedeni su na riječku kvesturu, i od onda im se bio zameo svaki trag. Rodbina ing. Dedeka obratila se talijanskim vlastima i ponudila kauciju za njegovo puštanje na slobodu i sve što bi se od njih tražilo, ali sve dosada nije od ing. Dedeka bilo nikakovih vijesti. Sve molbe bolesne 78-godišnje majke ne pomažu da bi se štogod saznalo o nii-ma, niti im se može štogod poručiti, kako le doma. kako je s poduzećem, kako je s Dedekovom majkom, koja je inž. Dedeku uz njegovo poduzeće jedina skrb i radost. Sada dolazi najljepše, što karakterizira čitav slučaj i postupak talijanskih ^vlasti. Zastupnik interesa inž. Dedeka na Sušaku dobio je od njih obavijest, da će talijanske vlasti pustiti ing. Dedeka i šofera na slobodu tek onda, kada jugoslovenske vlasti oslobode nekog talijanskog državljanina Parenzana. koji je zbog špijunaže osudjen na 12 godina robije. Tako dva nevina čovjeka leže u talijanskom zatvoru, jer talijanske vlasti hoće da iznude osiobodjenje jedifug svog osu-djenog špijuna. Jugoslovenski konztil na Rijeci uložio je. protest protiv ovakovog postupka talijanskih vlasti, ali dosada nije bilo uspjeha. Radi toga vlada velika uzrujanost osobito u Ljubljani i na Sušaku, gdje ie inž. Dedek bio poznat i cijenjen. Ovakav postupak talijanskih vlasti izaziva opravdanu osudu i izgražanje. NOVA UAPŠENJA Ljubljana, 18 oktobra. O sudbini uglednog ljubljanskog arhitekta i poduzetnika ing. Franje Dedeka, doznaie se tek sada nešto pozitivno. Naime da su inž. Franjo bedek i njegov šofer Alojzije Bešter internirani u Kopru. Pravni zastupnik inžinjca bedeka dr. Milan Korun, poduzeo je odmah, kad je doznao o ovom uhićenju brojne intervencije. Intervenirao ie kod talijanskog poslanstva u Beogradu, pa čak i kod talijanskog ministarstva vanjskih poslova i tek sada ie dobio službeno obavještenje. da se protiv inž. Dedeka vodi istraga. koja će uskoro biti završena. Do-znaje se j to, da je inž. Dedek bio najprije uhićen na Rijeci a onda preveden u Trst i sada se nalazi u Kopru. Dok se tako polako razjašnjava afera inž. Dedeka. javlja se već novi slučaj uhićenja jugoslovenskih državljana. Sinoć u 8 i po sati. bio je na željezničkoj stanici u Postojni uhićen željeznički bravar Henrih Mekunda. rodom iz Postojne, koji je jugo-slovensl.-j podanik, a sa stalnim boravištem u Cerknici kod Rakeka Kad je Mekunda istupio iz ljubljanskog vlaka te prošao preko u carinarnicu na pregled, zaustavili su ga dva policijska agenta te mu najavili, da je uhićen. Odveli su ga u Pograničnu policiju jrjje su ga preslušali. Nakon toga preslušanja svezali su ga u lance i odveli u Trst. U Postojni i okolici, uhićeno je ovih dana iz nepoznatih razloga oko 30 Slovenac» St. Peter na Krasu, oktobra. -Poleg ostalih utrdb o katerih je bilo že mnogo pisanega in ki jih je že ogromno, grade sedaj celo vrsto novih kavern. Te kaverne stoje v ravni vrsti v smeri od St. Petra na Krasu, do H niše vj a, Stran in do Nanosa. Delo je v polnem teku. Služile naj bi kot spo-polnilo vseh onih vojaških del zapadno od te črte, ter naj bi tvorile nekako obrambno črto, na tej odprti in ravni pokrajini. Dela se vrše, kot povsod z naj večjo opreznostjo in bojaznijo pred tujimi, zlasti pa domačimi očmi. Ceste, ki vodijo čez to črto so povsod na vse načine maskirane, da se ničesar ne vidi. VOJAŠKI LETALSKI TEČAJ ZA MLADINO. Gorica, oktobra. — V začetku septembra se je začel na vojaškem letališču v Mirnu pri Gorici vojaški letalni tečaj za fašistično mladino, ki naj bi zgojil italijanske pilote. Udeleženci so se pričeli najprej e vaditi v letanju z brezmotornim letalom (volo a vela). V ta tečaj skušajo vsiliti in prisiliti tudi nekaj slovenskih študentov. EKSPLOZIJE U ITALIJI. U mjestu Spilambroto nedaleko Mondene nastala je ovih dana eksplozija u tamošnjoj tvornici, baruta Detonacija se čula 3 km daleko. Prilikom eksplozije dva su radnika poginula, a dvije su radnice teško ranjene. U Torniju eksplodirao je kotao u tvornici mineralnih uolja. Prilikom eksplozije su poginula tri radnika. LAMENTACIJE ZBOG TALIJANSKOG JEZIKA NA MALTI. Jedan talijanski književnik se tužio londonskom »Timesu« radi zapostavljanja talijanskog jezika na Malti. Od tri jezika, koja se govore u britanskim kolonijama — francuski u Kanadi, holandski u Južnoj Africi i talijanski na Malti — samo se proti talijanskom uzelo mjere. Pisac pita. zašto se ne bi postupalo i sa talijanskim jezikom na Malti kao sa francuskim i holandskim u drugim engleskim dominijonima. Pitanje ie dosta deplasirano jer Francuzima ne pada na pamet penetracija u Kanadu ni Nizozemcima u Afriku, dok Talijani otvoreno manifestiraju svoje aspiracije na Maltu, premda službeno izjavljuju, da ne smatraju Maltu neoslobodjenom zemljom. O našima u Julijskoj Krajini Sa zadovoljstvom u duši registriramo svaki glas u štampi kojemu je svrha upoznavanje javnosti, domaće i inozemne, sa prilikama našega naroda u Italiji, uzimajući u obranu i zalažući se za njegova prava, gažena danas jače no ikada u njegovoj povijesti. Danas donosimo što piše »Slovansky prehled«, zatim jugoslovenske novine u Americi i »Narodna obrana«. »SLOVANSKY PREHLED« O SLAVENSKIM MANJINAMA U ITALIJI I NJEMAČKOJ. Praška mjesečna revija »Slovansky Prehled« u svom posljednjem 7. broju za mjesec rujan donosi u rubrici »Slaveni u neslavenskim državama«, bilješke i informacije o Lužičkim Srbima i Poljacima u Njemačkoj, te o Jugoslavenima u Italiji. Članak o Lužičkim Srbima jedo-sta opširan i u njemu se registriraju poznati dogodjaji iz kulturno-političkog života Lužičkih Srba i mjere koje je poduzimala njemačka vlast na štetu narodnih interesa ove slavenske manjine u posljednje vrijeme. — »Slovansky Prehled« spominje pisanje »Srpskih novina«, ^ koje su nastojanjem i mjerama njemačke vlade prisilno orijentirane u duhu Hitlerove Njemačke, pa tako ističe i ovaj pasus^ iz »Srpskih novina« od 26. juna: »Lužički narod stoji vjerno uz njemačku državu i nikada i na nikoji način ne pristaje da ga se otudji od njegove domovine. Narodni preporod u Njemačkoj takodjer je razjasnio srpsku stvar tako da je put lužič-kog rada za budućnost jasan: samo u okviru naše njemačke domovine hoćemo njegovati naše srpstvo.« Ova je misao osobito karakteristična na metode kojima se Hitlerova Njemačka poslužila oduzevši Lužičkim Srbima pravo i mogućnost da sami zastupaju svoje narodne interese. Umjesto njih t. j. pravih Lužičko-srpskih predstavnika govore sada preko »Srpskih novina« Hitlerovi namještenici u toj redakciji i — naravno je da oni onda ustaju protiv Češke, gdje za ovu najmanju slavensku granu postoji od uvijek najveći interes. U jednom drugom članku 8. VII. »Srpske novine« opet po diktatu izražavaju lojalnost njemačkoj državi i otklanja se zaštita vangraničnih novina. U članku od 24. VII. »Srpske novine« ustaju protiv velikog manifestacionog zbora u Mužskem u korist Lužičkih Srba. Njemačke su novine tada prenijele ovaj posljednji članak kao protučeški glas lužičkih Srba. »Slovansky Prehled« bilježi zatim da je prestao izlaziti belestristički časopis »Lužica«, koji je osnovan godine 1882. Donja Lužica je sada uopće bez časopisa, jer je 29. srpnja prestao izlaziti »Serbski časnik«. O Poljacima u Njemačkoj »Slovansky Prehled« spominje medju ostalim, da su organizacije poljskih socijalista (na pr. u Leipzigu, Berlinu i dr.) bile raspuštene a arhivi zaplijenjeni. Kronika glavnijih dogadjaja iz života naše manjine detaljno je registrirana. Do- bar informator Josip Vuga iznosi najprije kako Talijani sve više utvrdjuju granicu prema Jugoslaviji. Zatim spominje tragičan slučaj Valentina Eržena, iznosi zatim slučaj Tršćanina Pregarca, koji je ljetos bio u Trstu najprije zatvoren, a onda odveden u talijansku vojsku, ma da je jugoslavenski državljanin. U Gorici je bio osu-djen Slovenac Sviligoj na pet mjeseci, jer je bez znanja redarstva posjetio svoje prijatelje u susjednoj općini. Vuga zatim registrira i druge slučajeve zlostavljanja, pa medju ostalim spominje i slučaj Antuna Sćulac, koji je bio tri mjeseca u zatvoru radi toga što su kod njega nadjene hrvatske i slovenske knjige tiskane i cenzurirane u Trstu, a neke izdane u Zagrebu još prije rata. U općini Prem u Goričkoj imaia je Gorička Matica kao i drugdje svog povjerenika. Poslije premetačine koju su vlasti izvršile kod njega morao je predati popis pretplatnika, kojima su onda oružnicl zaplijenili neke knjige, a sam povjerenik bio je kažnjen globom. Vuga poslije toga nabraja neke slučaje gdje su ljudi bili kažnjavani zato, jer su pjevali slovenski ili hrvatski. Spominje zatim ovaj karakterističan dogodjaj: 25. travnja ove godine pošli su seljaci iz okolice Buzeta u crkvu na Vrh da prisustvuju procesiji. Kad je svećenik počeo moliti litanije talijanski, svijet se najedamput razišao. PosHje toga je na zahtjev svećenika bila istraga, ali bez rezultata. Ipak su glavari obitelji odsjedili po jedan dan u zatvoru. »Slovansky prehled« spominje još i slučaj sa spomen-pločom pjesnika Gregorčiča u Rihem-bergu, koju su fašisti razbili. Isto tako razbijen je nadgrobni kamen svećeniku Jelencu i obitelji Žigante radi hrvatskih natpisa. Kako se vidi iz ovoga »Slovansky Prehled« je dobro informiran o slavenskim manjinama. Pisanje ove ugledne praške slavenske revije dokazuje još jednom interes, koji se u Cehoslovačkoj posvećuje problemu slavenskih manjina, prema tome i našem pitanju. Kulturni slavenski svijet može i odatle, iz ovakve obične kronike da dobije pojam kakvom su postupku izloženi Slaveni izvan slavenskih država, u dvjema fašističkim državama: Italiji I Njemačkoj. JUGOSLOVENSKA ŠTAMPA U AMERICI I JULIJSKA KRAJINA Za štampu naših iseljenika u Americi može se reći da u većini redovno prati prilike u Julijskoj Krajini i da o našem pitanju piše sa simpatijom i razumijevanjem. List »Jugoslavija« koji izlazi u Buenos Airesu donosi tako u svom broju od 16. septembra kroniku dogadjaja iz Julijske Krajine pod naslovom: Iz zasužnjenega Primorja. U istom broju list donosi (u svojem slovenskom dijelu) članak na slovenskom jeziku o komemoraciji u počast bazovičkih žrtava, što ju je priredio Sokol »La Paternal« (o tom je društvu bila riječ nedavno u jednom od naših prošlih brojeva). Komemoracija je imala vrlo lijepi uspjeh i održana je sasvim u duhu pravog * odavanja počasti mučenicima u Bazovici i u Puli. U broju prije toga (9. septembra) isti je list posvetio čitavu stranicu našem pitanju. Donio je uvodnik : »O tretji obletnici naših narodnih mučenikov v Bazovici«, zatim članak pod naslovom: »Slovansko ljudstvo pod Mussolinijevim krutim jarmom« sa slikom Vladimira Gortana i četvorice njegovih drugova sa puljskog procesa : Ba-čac Viktora, Ladavac Dušana, Ladavac Vjekoslava i Gortan Zivka. Nadalje je prikazao rad Mladinske matice u Ljubljani 1 aktivnost primorskih kulturnih radnika. Chicaška »Hrvatska« imala je u svoja dva broja uspomene Ante Belanića iz Zagreba pod naslovom. Istra i Jugoslavija. Ove se Belanićeve uspomene odnose na prilike u Istri, u doba prevrata i prve godine po dolasku Talijana. U broju od 21. septembra list je donio pjesmu Silvestra Joviče u spomen bazovič-kim žrtvama, kojima je pored toga posvetio i dva manja toplo pisana članka. List »Scrbian Ilerald« (San Francisco) donio je u broju od 10. septembra izvještaj o emigrantskom taboru u Črnomlju. REZULTATI JEDNE POLITIKE. Pod tim naslovom donosi posljednji broj časopisa »Narodna odbrana« (od 15. oktobra) prikaz koji se bavj položajem našega naroda u Julijskoj Krajini. U članku se spominju najprije sumarno, a najnoviji neki dogodjaji i podrobno, sva zlodjela koja vrši fašizam u našim krajevima. »PREFERITE IL PRODOTTO NAZIONALE« ostala Je samo prazna krilatica. Trst, oktobra 1933. Iz razumljivih i opravdanih razloga sve su talijanske vlade iza rata nastojale da medju svojim gradjanima uvedu što veću uporabu domaćih proizvoda. Medju prvim ekonomskim krilaticama fašističke vlade bila je ona poznata »preferite il prodotto nazionale« — dajte prednost domaćem proizvodu. Medju Talijanima je uvriježeno osvjedočenje da su talijanski produkti kvalitativno mnogo gori od inozemnih, pa to osvjedočenje nije mogao da iskorijeni ni sadašnji režim ni u ovim teškim vremenima. Nalazimo i sada u jedanaestoj godini fašističke ere čitave članke u kojima se novine tuže da su Talijani još uvijek robovi predrasuda o boljoj vrijednosti tudjih proizvoda, pa ako ikako mogu, kupuju radije tud ju robu i ponose se tudjim markama. U tom pogledu — pišu talijanske novine — bonifikacija duha nije još dovršena i bakcil eksotičnog snobizma teško iščezava. No nije po svoj prilici sva krivnja samo na konsumenti-ma, koji zapostavljaju domaće proizvode, nego će nešto biti krivi i producenti. g ŠALJITE PRETPLATU! NAŠ KOROTAN SPOMIN NA KOROŠKI PLEBISCIT V LJUBLJANI. Kakor vsako leto se je tudi letos dne 9. oktobra na predvečer obletnice koroškega plebiscita vršila pri spominski plošči pred univerzo kratka svečanost. Ob 8. uri zvečer je prišlo okrog 60 članov srednješolskega društva »Preporoda«, ki so položili k plošči krasen šopek cvetlic. Za pjimi so strumno prikorakali člani mladine Narodne Odbrane. Tudi ti so prinesli cvetja, njih vodja na ie imel kratek nagovor. Zbrano občinstvo je nemo zrlo na napis osvetljevan z gorečimi svečami: 10. X. 1920. O bratje, jaz ne spim. le čakam vas in čakam vas, da gremo skupaj čez Št. Vid med brate našo Žilo pit. in pri tem z grenkoto v srcu razmišljalo o kruti usodi vseh naših neosvobojenih. SPOMINSKA SVEČANOST V DRUŠTVU »TABOR«. V četrtek, dne 12. t. mj. je agilno emigrantsko društvo »Tabor« organiziralo spominsko svečanost, na katero je povabilo vse emigrantske, narodno-obrambne in druge nacionalne organizacije, ki so se svečanosti v res lepem številu udeležile ter napolnile dvorano na realki do zadnjega kotička. V posebno velikem številu so se te svečanosti udeleželi emigranti iz Julijske Krajine, ki so ob sličnih prilikah vedno v prvi vrsti. Svečanost je otvoril predsednik »Tabora« g. Štrekelj. Po -kratkem zahvalnem in pozdravnem nagovoru ie dal besedo, tajniku Osrednjega odbora kluba it0Ix • 1 Slovencev v Ljubljani, g. Franu Uršiču, ki je v stvarnem orisu prikazal razvoj in sedanje stanje germanizacije na Koroškem. Niegovim izvajanjem so navzoči sledili z živim zanimanjem. Po njegovih podatkih, ki so plod njegovega vzornega dela, živi sedai na Koroškem 90.000 Slovencev. S spominom na nesrečni potek plebiscita ie predavatelj, ki mu je občinstvo živahno aplavdiralo, zaključil s pomenbnimi besedami, ki jih ie izrekel delegat naše države ori plebiscitni komisiji Jovanovič: »Jugoslavija ne bo Koroške nikoli pozabila!« Predsednik osrednjega odbora Kluba koroških Slovence v Ljubljani g Dr. .julij Fellacher je v temperamentnem govoru naglasil, da 10. oktober ni dan žalovanja, temveč dan neumornega in vztrajnega dela v prid naši Koroški, dela. ki nai našim nesrečnim bratom prinese svobodo. Oba govornika sta bila med govorom večkrat prekinjena z gromkim odobrava-njem. Predsednik Tsbors se je ob koncu toplo zahvalil gg. predavateljima kakor tudi vsem. ki so se sestanka udeležili ter s tem dokazali, da ijm je usoda naše Koroške vedno pri srcu. Obenem je povabil vse navzoče, da se udeležijo prihodnjega sestanka. ki bo posvečen spominu obletnice nmaške smrti velikega narodnega mučenika Vladimirja Gortana. MUSSOLINI, VATIKAN I MANJINE JEDNA INTERESANTNA I DOKUMENTIRANA RASPRAVA. »Mitteilungen«, bečki časopis, koji ima za zadaću da informira evropsku javnost o stanju narodnih manjina pod Italijom, donio je nije tome dugo, opširni i svestrani prikaz o položaju naše jugoslovenske i njemačke manjine pod Italijom. Uvjereni smo, da će ovaj prikaz dobro doći svim onima koji se osobito zanimaju za prilike u Julijskoj Krajini. Naši će čitatelji u njemu naći detaljnije obavještenje, dokumentarne podatke o toku dogođaja u Julijskoj Krajini i sudbini naše narodne manjine. Zato će odsada izlaziti redovno u našem listu prijevod ovoga opširnog prikaza kojemu je pisac jedna od najkompetentnijih ličnosti i ponajboljih poznavača prilika o kojima raspravlja. Bila bi šteta da se ovakav materijal, prvovrsni dokumenat ne objavi i u našem j eziku. Sam prikaz obuhvaća razvitak dogođaja u Julijskoj Krajini i prilike nastale iza kako je bio sklopljen Lateranski ugovor 11. februara 1929., kojim je ugovorom došlo do izmirenja između talijanske države i Vatikana. Sadržaj ove rasprave razdijeljen je u tri dijela: prvi prikazuje sam Lateranski ugovor, drugi govori o prilikama u Julijskoj Krajini, koje su -nastale iza sklopljenog ugovora, te primjeni samog ugovora obzirom na našu narodnu manjinu. Treći dio raspravlja o prilikama u Južnom Tirolu i posljedicama koje ima Lateranski ugovor za vjerski i nacionalni život njemačke manjine. Prikaz, koji bismo možda mogli nazvati detaljnom’stuaijom o biti i duhu Luteranskog ugovora, pisan je načelno sa katoličkog stanovišta a to jest baš ono što mu zapravo daje još veće značenje. Piscu se stoga nikako ne može prigovoriti da brani svoju narodnu stvar sa stanovišta užeg nacionalnog okvira i da bi stoga sudio neobjektivno Objektivni stav pisca je ono što odlikuje ovaj prikaz, koji nam ocijenjuje važnost La-teranskog ugovora u prvom i jedinom redu sa stanovišta onih načela, koja je katolička crkva kroz stoljeća ispovijedala za svoja, a koja je Lateranskim ugovorom zanijekala. Stvar time postaje još tragičnija — kako pisac kaže — jer Lateranski ugovor, koji je po svome duhu jedinstven u povijesti sličnih ugovora, ne pogađa samo narodne manjine u Italiji, proti kojih je bitno uperen, nego je on i žalosni dokaz da je sadašnje centralno vodstvo katoličke crkve Lateranskim ugovorom prešlo preko temeljnih načela katoličke vjere i time sklopilo pakt koji je u suprotnosti sa duhom katolicizma uopće. Iz prikaza izlazi jasno da je Vatikan svojevoljno žrtvovao prava Crkve na štetu naše narodne manjine i time prekinuo sa tisućljetnom tradicijom i naučavanjem da su svi narodi u Crkvi ravnopravni. Lateranski ugovor, koji je navodno imao urediti odnose između Države i Crkve, zapravo je te odnose još i pogoršao, jer se ono što se dešava u Julijskoj Krajini i Južnom Tirolu nikako ne može nazvati poboljšanjem, već jedino pogoršanjem prilika, koje postaju svakim danom sve teže i nesređeni je. Današnji službeni pretstavnici katoličke crkve dozvolili su protivno tradiciji i načelima Crkve da jedan režim upotrebi Crkvu, vjeru i njezine ustanove kao sretstva za odnarođivanje drugog naroda i što je najgore, mjesto da su se po zahtjevima kršćanske nauke tome najodlučnije opirali i branili ona načela koja je Crkva kroz vijekove proglašl-vala za naravno i vrhunaravno pravo svakog naroda — naime za prava upotrebe narodnog jezika manjine u vjerskim potrebama vjernika i naučavanja vjeronauka u materinskom jeziku djece — oni su ovo odnarođivanje zakonski utvrdili i time Crkvu ponizili na oruđe za odnarođivanje jedne narodne manjine. Lateranski ugovor kojim bi se bilo moralo manjinama osigurati barem najelementar-nije pravo upotrebe narodnog jezika u crkvi, ne samo da im to pravo nije osigurao nego im je i ono oduzeo što su dotada još bile sačuvale. Pisac je ovu svoju tvrdnju detaljno i dokumentarno dokazao. Prisilno otstupanje goričkog nadbiskupa dra. Sedeja i sve makinacije protiv njega opširno su prikazane. A osvijetljena je vrlo dobro i uloga apostolskog vi-sitatora biskupa Luca-Passetta kao i nasilna eksproprijacija slovenskog »Alojzijevišča«, ličnost novog administratora goričke nadbiskupije Sirotti-a kao i sva progonstva slavenskog svećenstva u Julijskoj Krajini, naročito ona koja su nastala iza Lateranskog ugovora. Sve što je potrebno za jedan objektivni prikaz o stanju i vjerskim prilikama našeg naroda u Julijskoj Krajini ovdje je precizno izneseno. , . . Pisac je na koncu prikazao 1 vjerske prilike Nijemaca u Južnom Tirolu cija je sudbina pod Italijom slična našoj, pa ćemo radi potpunosti prikaza donijeti poglavlja koja go- vore o vjerskim prilikama Nijemaca u Južnom Tirolu kako bi se naši čitatelji upoznali * f3; Prilikama onih koji danas pod Italijom dijele istu sudbinu s nama. „ R. Z. 1 politika ltaliie> isto tako opsežno kao i sistematski provedena, zauzima i na vjerskom no-drucju naročit i jedinstven stav među evropskim dr-zavama. Kada Je Italija nakon više godina tvrdokor-ela bžMi>enf1oiritla ,ustallovltl da nije ni izdaleka posti-orkos6 nori n čpt! i 5K~Parođen:|a. inorodnog pučanstva, us-školTtva cltavoB: njemačkog i jugoslavenskog fnvnih k0S potpunog italijaniziranja sudova i javnih uprava, usprkos ukinuća svih njemačkih i jugoslavenskih kulturnih društava, usprkos uvrštenja zaeUe3eif«tr£ U tall1anske omladinske organi- easlivpn^ih08 5asturan5a Postojećih njemačkih i ju-ne ìf 'THdrVBa.’ usprkos obustavi dnevne štam- h?sknlJ 1U 1 Sitav°S Periodičnog tiska u Ju- oko iLihl usprkos intenzivne službene akcije vortPćimi^iHAb:f3a.Iniena 1 Prezimena — postalo je vodećim političkim krugovima u Rimu jasno da neće ni u buduće moći ostvariti konačni cilj svoje manjin-ske politike, za koju su toliko žrtava pridonijeli, ako Mussoliniju ne uspije da za djelo odnarođenja ne do-bije pomoć — druge velike sile u Italiji — katoličke crkve. Mussolini je, kao realni političar snoznao da je odnarođenje i italijaniziranje Južnog ’ Tirola i Ju' lijske Kraiine praktički ce Katohčka crkva, koja je starija^d^liziSTi stari] tisućljeće^svoje dTel^tnosti^mlđu Sjerskim masam te Vui° pripadnika lako da potisne držalu kao sv^a &v janfziranja PUČa^tva^ gS Jlneu?lilS1teS^U? drža"e SntuLludnim . čl1'il1esm1eRistP?^lajeu0dluči0 se Mussolini na akcij naar£ sTS golfSrS - podpritiskom^nje jugos^lavenskih^katoUka^u ^mljf1^38 PRVA NAVALA TDfG^VOR OD n- FEBRUARA 1929. ie dodušp »,ItaU -a voc11 protiv svojih manjina bih je doduše vec u prvim počecima uperena i protiv nJj- PRIREDBA U MARIBORU. Mariborski koroški klub održao jo povodom trinajste obljetnice koruškog plebiscita spomcnvečer koja je bila dobro posjećena i lijepo je uspjela. Prvi je govorio pretsjed-nik kluba Hochmiiller koji je upozorio na nerješeno koruško pitanje i naglasio da ne smijenio zaboraviti Koruške. Okružni sudac Dr. Čemer dao je pregled predple-biscitne dobe u Korruškoj i prikazao dogo-djaje dobrim poznavanjem. On je prikazao cijelo gibanje u Koruškoj detaljno prije plebiscita. Plebiscit je iza nas završio ie govornik. Plebiscitom je odlućena pripadnost Austriji, ali — Njemačkoj. Kad se u najbližoj budućnosti to pitanje bude, rješavalo, vrijeme nas nesmije naći nepripravne. Posljednji je govorio još tajnik koruškog kluba Brandtner koji je zaključio da koruški Slovenci nisu sami krivi za plebiscitni neuspjeh i zato ih Jugoslavija ne smije zaboraviti. »PLEBISCITNA SLAVNOST DEŽELNE VLADE«. Graška »Tagespost« javlja: »Celovec, 10 oktobra. Plebiscitna slavnost deželne vlade. Deželni, glavar Ferdinand Kern-maier je za 10 oktobar ob 11 uri ob priliki spominjskega dne plebiscita na Koroškem Povabil predstojnike uradov in oblasti k sprejemu na deželni dvorec, kateremu so Prisostvovali tudi konzuli Nemčije i Italije, dalje policijski direktor, celovški župan ter Številno zastopniki oficirskega zbora. Deželni glavar ie v svojem govoru povdarjal Pomembnost obletnice in pozival k složnosti. Svečanost se je končala z ogledom zelo zanimive razstave propagandnega materijala iz dobe plebiscita ki jo je priredilo zgodovinsko društvo za Koroško v deželnem muzeju.« PREDVOJAŠKE VAJE. Žiri, oktobra 1933. — V Podbrdu je priglašenih k predvojaškem tečaju okoli 60 mladeničev, samih Slovencev. Vaje se vrše redno vsako nedeljo med službo božjo. Ob lepem vremenu se na Prostem, ob deževnem pa se v zaprtih Prostorih vadijo o sestavi pušk, o čiščenju teh itd. Kako neradi zahajajo mladeniči k tem brezpomembnim vajam, od katerih nimajo prav nobene koristi, Pač pa le škodo, si lahko predstavljamo. Toda gorje, če bi izostal kdo izmed njih. Sledi ovadba, denarna globa, in kar je najhuje: šikaniranje s strani oblasti, ki v takih slučajih ne prizanesejo nikomur. Fašisti, koji ne nose svog znaka i Kopar — oktobra. Koparski fašjo fazasiao je pisma dvanaestorici svojih Članova, kojim im prigovara, da nikada ne Uose u zapućku fašističkog znaka. Nošenje ?naka mje samo dužnost, već i čast. Ako 'm znak smeta u sklapanju unosnih poslova fo neka vrate iskaznicu. Uvjerava ih, da im se radi toga neće ništa dogoditi. Vidi Se dakle, da poslovni svijet ne voli imati tosla sa osobama, koje nose fašistički jmak pa ga fašisti iz lične koristi ne nose. Napomena da mogu bez opasnosti vratiti iskaznicu govori o posljedicama, koje su s ♦lm otkazom skopčane. ČETVRTA OBLJETNICA SMRT! VLADIMIRA GORTANA KOMEMORAT1VNI SASTANAK OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRE« U ZAG REBU U subotu 14. o. mj. održan je u društvenim prostorijama vanredno dobro posjećen članski sastanak. Pročelnik Sekcije Vidmar nakon što je pročitao zapisnik komemorira lijepim riječima četvrtu godišnjicu smrti našeg narodnog mučenika Vladimira Ocrtana. On je mčdju ostalim kazao: Sveta nam je dužnost, da se barem na čas sjetimo i u duhu poklonimo o četvrtoj godišnjici nepravedne i nasilne smrti Vladimira Ocrtana, tog našeg najidealnijeg istarskog sina, toj našoj prvoj krvavoj žrtvi za oslobodje-nje Julijske Krajine. Vladimir Gortan nije mogao, da se proslavi ničim drugim nego samo svojim junačkim srcem, koje je plamtielo od ljubavi do svog zarobljenog naroda, kojega fašizam proganja i uništava. Zaslugom tog revolucij onarnog upornika znala je na čas djela Evropa, da naš narod u Istri, Trstu i Gorici pati pod fašističkim terorom i da mora oružjem u ruci braniti svoj jezik i svoju narodnost. Uz poklik: ŠTAMPA U POVODU GORTANOVE OBLJETNICE. U povodu četvrte obljetnice smrti Vladimira Gortana i osude četvorice njegovih drugova donijela je dnevna štampa tople prigodne članke. Zagrebačke »Novosti« pisale su 17. X. medju ostalim: »Danas se na-vršuju četiri godine, da je u Puli strijeljan Vladimir Gortan, a četvorica njegovih drugova: Živko Gortan, Viktor Baćac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac dà su osudjeni na trideset godina tamnice. Sudovanje Specijalnoga Tribunala, koji je tom prilikom po prvi put došao u naše krajeve pod Italijom, bila je samo stvar formalna, udovoljavanje šablonskim propisima koje se vrši pod krinkom pravde, jer se unapred znalo da će pasti najteža osuda. To nije trebalo tek predpostavljati i držati vjerojatnim zato što se znalo kakvu svrhu imađe Specijalni Tribunal, naročito kada dolazi suditi izvan svoga sjedišta u Rimu. Svakoga na-gadjanja bio nas je riješio pretsjednik toga suda fašistički general Cristini, kojj ie jednom engleskom novinaru unapred izjavio, da će na procesu pasti smrtna osuda. Proces Specijalnoga Tribunala nije bilo dakle nikakovo suđjenje, gdje se na temelju točno i savjesno ispitanih okolnosti ustanavlja i izriče osuda, ne, jer je taj proces bio samo maskiranje svega toga. Specijalni Tribunal došao je u Pulu ne da sudi, nego samo da osudi.« »Jutarnji Ljst« završio je svoj kraći Članak ovako: »Žrtva Gortanova i osuda njegovih drugova ostaje zapisana duboko kao znak jedne teške nepravde nad našim narodom u Istri, dokaz teškog stanja, koje traži reparaciju u imo dubokih opće čovje-čanskih zasada, koje fašizam u današnje doba neskrupulozno gazi«. »Varaždinske Novosti« od 19 oktobra prenijele su na uvodnom mjestu članak iz »Jutarnjeg lista«: Četvrta obljetnica smrti Vladimira Gortana. Slava Vladimiru Gortanu završena je ova lijepa komemoracija. Nakon toga pročitan je referat organi-zatorno-propagandnog odsjeka Saveza: »O odnosu emigranata i njihovih organizacija do domaćeg pučanstva«. Govorilo se još o tekućim stvarima pa je nakon toga pročelnik zaključio sastanak. Nakon dulje stanke bio je to prvi članski sastanak, koji je bio vanredno dobro posjećen, pa bi bilo poželjno, da budu i ubuduće naši redoviti sastanci, koji 'se održavaju svake subote, tako dobro posjećeni, kako bi mogli za te sastanke angažirati što bolje predavače. Budući članski sastanak bit će u subotu 21 o. mj. u 8 sati navečer. Predavat će jedan naš prijatelj o temi: »Procedura političkih prekršaja i izvršenje kazne u Italiji«. Pozivaju se članovi, da u što većem broju prisustvuju ovom sastanku. DRUŠTVO »SOČA« — MATICA V LJUBLJANI bo oddržalo pri »Levu« dne 21 t. m. spominski večer za padle žrtve. Dne 22 t. m. ob 10.30 uri pa se bo služila sv. maša v Šentjakobski cerkvi. Upamo da se meščanstvo odzove tozadevnemu pozivu polnoštevilno. ZADUŠNICE ZA VLADIMIRA GORTANA NA SUŠAKU U utorak su na Sušaku na inicijativu emigrantskog odbora održane zadušnice za istarskog mučenika Vladimira Gortana. OBLETNICA MUČENIŠKE SMRTI VLADIMIRJA GORTANA V LJUBLJANI Na predvečer težke obletnice so se emigrantska. narodnoobrambna in druga nacionalna društva zbrala okrog spominske plošče pred univerzo, ter s cvetjem in lučkami počastila spomin Njega, ki Je žrtvoval vse za svobodo svoje zemlje. Zbrana množica krepkih in odločnih mladih ljudi je nudila več kot obljubo, da bo naš Vladimir Gortan maščevan in bo njegova zemlja, kj jo je tako vroče ljubil, osvobojena. Ta mladina, v kateri živi duh naših velikih mučenikov, nam je porok, da niso zaman prelili svoje srčne krvi. SOKOLSKO DRUŠTVO KOMEMORIRA GORTANA. Sokolsko društvo Zagreb III. priredilo ie u srijedu 18 o. mj. na večer sastanak svog članstva, na kojem je komemoriralo pokojnog Vladimira Gortana. Dulji je izvještaj u slijedećem broju. DRUŠTVO »TABOR« LJUBLJANA V četrtek, dne 19 t. m. ob 20 uri je bil na realki (Vegova ulica) k'omemorativni sestanek našega mučenika Vladimirja Gojtana. Govoril je gosp. prof. dr. Lavo Čermelj. Več b temu v prihodnji številki. OSUDE SPECIJALNOG TRIBUNALA Pred tribunalom za zaštitu države održana je rasprava protiv devetorice fašista iz Reggio Emilia, koji su optuženi da su provodili antifašističku propagandu. Od optuženih dvojica su osudjena na 18 godina, jedan na 16, dva na 15. 1 na 12, dva na 11 i jedan na 1 godinu dana zatvora. Svima optuženima osim posljednjeg oprošteno je na osnovu posljednje amnestije pet godina zatvora. APŠENJA ANTIFAŠISTA U RIMU Rim. 17 oktobra. Redarstvo javlja, da je uapsilo tri čovjeka, koji su priznali, da su dne 25 lipnja počinili bombaški atentat u crkvi Sv. Petra. Rim. 17 oktobra. Agencija Stefani javlja: Redarstvo je uapsilo talijanske državljane Renata Cianca. Aldu Cianca i Leonarda Buchiglioni. Oni su optuženi za teroristička djela u Italiji po nalogu antifašističkih prvaka u inozemstvu. Ova trojica uapšenih izvršili su atentat od 20 lipnja ove godine pred crkvom Sv. Petra u Rimu. Uapšeni Buchiglioni priznao je, da mu je u Parizu emigrant Alberto Cianca povjerio da izvrši atentat na crkvu Svetog Petra u Rimu i druga teroristička djela u Italiji a izmedju ostalog i atentat u Rimu pomoću zagušljivog plina. Tom prilikom mu je emigrant Alberto Cianca dao novaca i materijal za izvršenje ovih djela. Rim. 18 oktobra. Prema informacijama fašističkih listova uapšeni antifašiste Cianca i Buchiglioni spremali su nove atentate, koje bi sigurno bili izvršili da policija nije na vrijeme pronašla krivce i tako je spriječila njihov rad. »Giornale d’Italia« ističe, da strogost fašističkog zakona nikoga ne će mimoići, a ostali listovi traže za uapšene najstrožu kaznu. — Vatikanski organ »Osservatore Romano« zahvaljuje talijanskoj policiji, što je pronašla krivce i protestira što su antifašistički emi-enmti pod maskom liberalizma i demokracije digli ruku na kršćanske svetinje. U VENECIJI JE UAPŠEN MUSSOLINIJEV PRIJATELJ ZBOG ŠPIJUNAŽE U RATNOJ MORNARICI. Londonskom listu »Daily Telegraph« javio je neki dan njegov dopisnik iz Venecije: Prisni prijatelj Mussolinija Donato Batelli osumnjičen je, da je vršio špijunažu u mornarici u korist jedne strane države. Dopisnik dodaje, da se misli, kako ovo uapšenje stoji u vezi s uapšenjem bivšeg talijanskog narodnog zastupnika Um-berta Bianchia, koji je u zatvoru već od mjeseca kolovoza. Sudit će mu posebni sud za zaštitu države. BEZ ISKAZNICE NEMA KRUHA. Samo fašisti mogu biti namieštcni. Trst oktobra. — Ministarstvo korporacija je naredilo udruženjima poslodavaca. profesionista i zanatlija, da se drže uvijek zakonske odredbe, kojom je uz ostale uvjete naknadno predvidjeno, da onaj, koii hoće da bude namješten kod sindikalnih ili njima sličnih ustanova, mora da je upisan u fašističku stranku. Zato i je broj »revolucionarne« fašističke stranke tako velik. Bez iskaznice nema kruha. Jiovih svećenika i njihovih crkvenih uredaba, ali se tu još radilo većinom o napadajima mjesnih vlasti ‘ mjesnih fašističkih odreda. Tada nije još postojao na Veliko zacrtani plan vodećih krugova u Rimu. Iako su već tada svećenici pa i biskupi trpjeli ili čak pospješivali prodiranje odnarođivalačkih nastojanja u crkveni život manjine, radilo se tu o pogriješkama talijanskih svećenika, koje je Sveta Stolica kao vrhovna glava katoličke crkve temeljito odbijala. Odgovorno centralno vodstvo crkve na koje su se tlačeni pripadnici manjina često obraćali sa svojim molbama * žalbama, izjavljivalo je opetovano njihovim zastup-hicima da Vatikan osuđuje sve mjere što ih vlada bođuzima za odnarođivanje i da će znati potisnuti i Samu pomisao da Crkva sarađuje na italijaniziranju 'horodnoga pučanstva. Tada još uvijek postojeća sva-Qa između Svete Stolice i talijanske države prečila je hažalost Vatikanu da se uspješno zauzme za prava Manjina Ideološka razmimoilaženja između talijanske države koja je tlačila manjine i temeljnih načela kršćanske pravednosti kojih se držalo centralno vodstvo crkve, bilo je poznato ne samo njemačkim i jugoslavenskim masama nego i talijanskim. Prvi otvoreni napadaj što ga je Mussolini poduzeo brotiv ovog stava Svete Stolice uslijedio je u godini 1929. povodom sklapanja Lateranskog ugovora. Za prijeme pogađanja koja su predhodila ugovoru pokušavali su papinski zastupnici da u konkordat unesu Izričitu odredbu da se poduka u nauku vjere u pučkim školama u novim provincijama ima vršiti na materinjem jeziku djece. Zbog indiskrecije talijanske j^lade saznala je javnost za sadržaj prijedloga Vati- Iz tog prijedloga vidimo da je Sv. Stolica postavila 1 zahtjev da bi država mogla »na onim mjestima, gdje broj svećenika slovenskog i njemačkog jezika nije za ^Ušobrižničke potrebe pučanstva dovoljan«, dozvoliti dotičnome biskupu da on »u sporazumu sa talijanskim državnim vlastima pozove svećenika, koji vladaju jednim i drugim jezikom, iz inostranstva«. , Pretstavnici talijanske vlade nisu samo taj predug Vatikana odlučno odbili, nego i zahtjev, koji se tican nnđiike nauka vjere na materinjem jeziku, sto le dokaz da se Italiji bila odlučila da u državnim Školama manjinskih područja zloupotrebi za svoju bolitiku odnarođivanja i vjersku obuku. Tada su pa-bltiski nretstavnici pod pritiskom vlade povukli pri-Jcđloi n noduci nauka vjere na materinjem jeziku, kho i zahtjev o pomoćnim svećenicima iz inostranstva. u Kada je sadržaj granskog ugovora bio objav-jJcn ustanovili su njemački i jugos avenski katonc *taiije sa velikim zgražanjem, da se^u tekstu konkor ''vila. KOBNI PROPUST. Ovo prešućivanje moralo je još više začuditi, što je Italija imala takav školski zakon, koji je već od prije zabranjivao njemačku i slavensku vjeronaučnu obuku u školama Južnog Tirola i Julijske Krajine i na njihovo mjesto stavljao talijansku vjersku obuku i za njemačku i slavensku djecu, kao organski dio državnoga nastavnog plana. To što Sv. Stolica nije javno podigla prigovor protiv ovoga zakona, koji je vređao na najgrublji način naravno pravo njemačkih i jugoslavenskih katolika i prema tome bio i nećudoredan i nekršćanski, ima se samo time objasniti, što je talijanska vlada praktički odstupala od provođenja te odredbe i — neobaziravši se na zakonske propise — dozvoljavala i dalje da njemački i jugoslavenski svećenici novih provincija vrše u školama vjersku obuku na materinjem jeziku, kao što je to bilo i prije nego je zakon stupio na snagu. Bila je sigurno zasluga posredovanja Vatikana što je vlada i mimo zakona ovo trpila. U vrijeme zaključka Lateranskog ugovora stanje stvari je već bilo međutim drukčije. U Južnome Tirolu je vlada već prije pozvala njemačke, a u Julijskoj Krajini upravo na početku školske godine 1928.—29., sve slavenske svećenike da dotadašnju vjersku obuku u materinjem jeziku djece narodnih manjina obustave i od sada dalje predaju na talijanskom jeziku. Budući da su svećenici odbili da se odazovu ovome pozivu vlade bili su po nalogu vlasti iz škole udaljeni i sada se razvija težak konflikt sa državom i vlađa-jućom strankom, koji se upravo početkom god. 1929. bio izvanredno zaoštrio. Pitanje vjerske obuke, preko kojega je konkordat šutke prešao, postalo je gorućim problemom, koji najjače zadire u duševni' život manjina. Kad već Vatikan u konkordatu nije osigurao manjinama vjersku obuku na materinjem jeziku djece, bilo je sigurno puno lakše unesti u konkordat barem izričitu odredbu da se vjerska poduka na talijanskom jeziku smije pružati samo talijanskim učenicima. U tom slučaju bi se moglo poskrbiti za vjersku poduku njemačke i jugoslavenske djece samo izvan škole — u crkvi ili župnom dvoru isto tako u njihovom materinjem jeziku za talijansku djecu u državnoj školi. Ovakvom dvoznačnom formulacijom mogla je Sveta Stolica u najmanju ruku zakonski onemogućiti da se vjerska obuka na talijanskom jeziku u državnim školama ponižuje na sredstvo odnarođivanja inojezične katoličke mladeži. Ovakva jedna odredba nije nažalost ušla u konkordat. • SLUŽBENO PONIŽENJE JEZIKA MANJINA U LATERANSKOM UGOVORU. Ono što je gore navedeno tiče se načelno i praktički važnih propusta, ali se — budući o tome nema točne oznake u tekstu — ne može još označiti kao manjinama otvoreno neprijateljski stav. No Mus- solini je u Luteranskom ugovoru još više postigao. Njegovoj je politici uspjelo da su u ugovor ušle odredbe koje su izričito uperene protiv manjina. Treba spomenuti najprije članak 2. konkordata u kojemu se između ostaloga nalazi slijedeće: »Sveta Stolica kao i biskupi mogu nesmetano objavljivati naloge, naredbe, pastirska pisma, diecezne listove i druge za duhovno upravljanje vjernika potrebne naredbe, koje u okviru svoje nadležnosti nađu za shodne...« »Spomenute objave mogu biti objavljene sa strane Svete Stolice u bilo kojem jeziku; one koje izdaju biskupi moraju biti sastavljene u talijanskom ili latinskom jeziku; crkvena oblast može ipak uz talijanski tekst da priloži i prijevode u stranim jezicima«. što je smisao ove odredbe Lateranskog ugovora? Iz nje jasno izlazi da je biskupima Južnog Tirola i Julijske Krajine zakonski zabranjeno da svojim vjernicima njemačke i jugoslavenske narodnosti upravljaju pastirska pisma i Objave bilo koje vrste isključivo na njihovom materinjem jeziku, što je u protivnosti sa već davno ukorjenjenim običajima u ovom području kao i u katoličkim zemljama cijeloga svijeta. Iz izreka citiranog članka slijedi također da i diocezijski listovi, dakle periodične crkvene tiskane stvari koje bi recimo brixenski biskup za njemačke ili gorički biskup za slovenske katolike htio objaviti, moraju biti objavljene ili samo talijanski ili dvojezično. Ovdje se radi o jednoj odredbi koju su tršćanski i udinski prefekt još u oktobru 1923. bili izdali za slavenski periodički tisak u Julijskoj Krajini, i u kojoj se naređuje da se svi sastavci, notice i inače drugi sadržaj ima od riječi do riječi vjerno donesti (uz slovenski odnosno hrvatski tekst) i u talijanskom prijevodu. Ova naredba, koja je svojedobno u inostran-stvu pobudila veliku pažnju, bila je — po nalogu Mussolinija — zbog svoje nečuvenostl povučena. Osobitost Lateranskog ugovora sastoji se u tome da je ona ista naredba, koju je onda Mussolini sam smatrao nepravednom i osudio je, uvedena od obe ugovarajuće stranke talijanske države i Vatikana kao zakonska uredba — ne sad više u javnom privatnom tisku slavenskom kojega više nema, nego u crkvenom životu manjina. Ona sada postaje ne samo za Slavene u Julijskoj Krajini nego i Nijemce u Južnom Tirolu zakonska odredba. Kod toga se mora još spomenuti da se niti ova, već sama po sebi nepravedna naredba, o dvojezičnim objavama, prema konkordatu ne mora bezuvjetno poštivati. Prema članku 2. konkordata može ali ne mora crkvena oblast da talijanskom tekstu priloži i prijevod. (Nastavit će se.) NAŠA KULTURNA KRONIKA Knjiga o Jadranskem vprašanju V Berlinu je izšla knjiga, ki jo je spisal Josef Marž z naslovom »Adria-Fra-ge« (Bei hefte zur Zeitschrift fiir Geopolitik. Heft 11. Berlin-Grunewald 1933. Kurt Wowinkel Verlag G. m. b. H., stra ni 352). Ta izredno uspela knjiga je pisana v poljudno znanstveni obliki in obravnava vprašanje z geopolitičnega stališča. Knjiga je spisana zelo nepristransko. O jadranskem vprašanju so nagro madili Italijani ogromno literaturo. Zlasti so hiteli v svetovni vojni, ko so hoteli opravičiti v svetu svoje imperialistične načrte na vzhodni obali Jadra na in na Balkanu. Naša literatura o tem vprašanju je zelo majhna. Zato je to delo toliko bolj upoštevanja vredno, ker ga je spisal Nemec in še to zelo nepri stransko. Ugotovitve znanstvenika so tudi za nas lahko izredno važne. Gospodarski odnošaji med Jugoslavijo in Italijo se izredno točno podani in tvorijo gotovo najboljši del knjige. Izredno pravičen pa je v obravnavanju narodnostnega vprašanja. Poiskal je in navaja točne podatke o Slovencih v Italiji in z vidnim sočutjem obravnava položaj slovenske manjšine v Italiji. Pri-pozna, da bivajo v Beneški Sloveniji Slovenci tja do Čedada in Vidma Opisal je trpljenje naše manjšine nepristransko. Primorja pa tudi položaj 600.000 Slovencev in Hrvatov v Italiji s stanjem nemške manjšine v Južnem Ti rolu ter pokaže v kakem kričečem razmerju stojita ti dve manjšini v primeri s peščico Italijanov na dalmatinski obali, ki imaju mnogo več pravic in kulturnih privilegijev. Statistično podaja maloštevilno naseljenost Italijanov po dalmatinskih mestecih in nato obstoj italijanskih šol z italijanskim učiteljstvom za peščico italijanskih učencev, primerja s kultunimi pravicami stotiso-čev Slovanov v Italiji, ki nimajo nobene šole in nobenega svojega učitelja. V to sentimentalno politično razmotrivanje vplete tudi številko slovanskih izseljencev iz Primorja v Jugoslavijo in drugam — 120.000 da se jih je izselilo v zadnjih letih, — kar nas lahko navdaja z grozo! Temeljito je obdelan tudi zgodovinski razvoj, kjer kaže jasno skozi celo dobo boje prebivalcev zapadne obale z vzhodno, ki niso nikoli imeli razumevanja za njih težnje. Tu našteva razne boje od onih proti Benetkam do zadnje svetovne vojne z 12 soškimi bitkami. Kako Italija razume jadransko vprašanje nam pokaže Marž v slučaju Albanije, ki je postala skoro njena kolonija, čeprav je gospodarsko bliža Jugoslaviji in Grčiji. Italija, ki se je sicer odpovedala z rapallsko pogodbo Dalmaciji, še vedno govori in ustvarja v ljudstvu krivično miselnost, da je Dalmacija res italijansko ozemlje. Knjiga je zelo dobrodošla, zlasti v tem času. Lahko bo tudi nam v marsičem služila kot dragocen vir. Zato opozarjamo nanjo naše čitatelje, ki zasledujejo take redke dogodke v literaturi. DR DINKO TRINAJSTIČ SAVEZU. Na pozdrav koji mu je bio upućen sa trećeg emigrantskog kongresa u Ljubljani, naš odlični istarski prvak, senator Dr. Dinko Trinajstič odgovorio je ovom zahvalom: Savezu jugoslavenskih emigrantskih udruženja Beograd. Najsrdačnije se zahvaljujem na prijaznom sjećanju upućenom mi sa trećeg kongresa emigranata iz Julijske Krajine. Mnogo me veseli i ispunjava dobrim nadama pojačani i organlzovani rad u redovima naših emigranata, jer samo čvrsta i složna organizacija može nam donijeti one plodove, koje mi svi želimo. Dok mi razum služi i noge nose, naći ćete me uvijek pripravna na saradnju u Vašem plemenitom i požrtvovnom radu. Bratski Vas pozdravlja i želi svaki uspjeh. Vrbnik. 12. oktobra 1933. Dr. Dinko Trinajstič. OBČNI ZBOR »NANOSA« V MARIBORU. Društvo primorske mladine »Nanos« v Mariboru je .imelo te dni svoj II. redni občni zbor pod vodstvom podpredsednika Danila Viherja. Delovanje društva v preteklem letu je bilo živahno tako na kulturnem, kakor na socialnem področju. V novem poslovnem letu postavlja društvo svoje poslovanje na širšo podlago ter bo skušalo organizirati v emigrantske vrste tudi podeželski primorski živelj. Pri volitvah je bil soglasno izvoljen naslednji novi odbor; Kralj Marino, predsednik, Ambrožič Stanko, podpredsednik, Kette Ferdo, II. podpredsednik; Rojic Ljubo, tajnik; Prunk Makso, namestnik; Lašič Bogumil, blagajnik: Leban Andei. gospodar; Kompare Zvonka, knjižničarka; V odboru so še: Kralj, Hrovatin. Macarol, Šonc Jurca in Bizjak. Nadzorstveni odbor: Koruza, Stergar, Pivka, razsodišče: Dr. Fornazarič. prof. Bevk in restarater Lesjak^_ Gostovanje gledališke družine ,,Istre" Ljubljana, 14 oktobra. Danes ob 20 uri je v Delavski zbornici priredila gledališka družina »Istra« na svoji turneji po naših krajih uspelo gostovanje. V sporedu, ki je obsegal dva dramska prikaza, dve recitacije in nekaj pevskih solo točk, so sodelovali bivši člani raznih gledališč v režiji g. Košute — bivšega režiserja gori-škega gledališča. Prizor iz Cankarjevega Hlapca Jerneja z verzijo Grudnove »Naše pesmi« je bil zelo učinkovit, in na umetniški višini. Misel združiti Jernejevo borbo za svoje socialne pravice z simbolom naše borbe je sicer malo ponesrečena, ker se nikakor ne more v isti sap; vsporejati Cankarjevih idej z našimi. Cankarjeve besede, položene na usta Jerneja in njegovega sojetnika so bile, z Grudnovimi skoro brez potrebne miselne zveze ter v nekakem nesoglasju. — Jetnika je igral g. Košuta zelo dobro in naravno. Jerneja je podal g. Strniša dobro. Luč je prizor zelo poživila. Za drugo točko sta bili dve recitacije ge. Jugove. Prvo, Župančičevo »Pomladno epistolo« je podala naravno in ljubko, še bolj pa drugo: Gregorčičevo »Ob Soči«. Konec pesmi je nekoliko kazilo prepogosto bliskanje in grmenje, ki je odvračalo pozornost od besedila. Recitaciji sta bili spremljeni s klavirjem, nameščenim za kulisami. Preprosta toda učinkovita točka je bila nagrajena s prisrčnim aplauzom. Tretjo točko so tvorili sdlospevi o Jarca iz komponistov: Lajovica, Konjoviča. Ravnika in Bizeta. Pevec je višine tonov zelo dobro odvladal. Zadnji njegovi pesmi ie sledil buren aplauz, tako da je g. Jarc dodal še prvo arijo Puccinijeve opere »Tosca«. Kot zadnja točka je bila odigrana Czinnerjeva groteska »Satanova maska«. G. Košuta je podal gledališkega ravnatelja vseskozi dobro, zelo dober pa je bil na koncu, ko je glumil blazneža. G. Strniša je gledališkega slugo podal dobro in je bil mnogo bolši kot pri Hlapcu Jerneju. Ga. Jugova je igrala dobro z živahno gestikulacijo. Komad je v splošnem uspel in je bil nagrajen z aplauzom. H koncu še nekaj besed o celokupni prireditvi. Pozdraviti je treba veliko požrtvovalnost sodelovalcev. ki jo je prireditev zahtevala in v tem lahko stavimo gledališko družino »Istro« vsem našim organizacijam za vzgled. Občinstva je bilo razmerno malo. kar se da opravičiti, ker je bilo isti večer več koncertov. Na delo naših rojakov in na njih požrtvovalnost opozarjamo vse. Prepričani smo, da tudi pri posetu v Zagrebu uspeh ne bo izostal. PREMIJERA CAREVE »VICENCICE« o kojoj smo već jednom u našem listu govorili. bit će slijedećeg četvrtka 26, o. mj. u Naradnom kazalištu na Trgu Kralja Aleksandra. Drama se daje u režiji mladoga redatelja gosp. Ka Mesariča dok naslovnu ulogu igra ljubimica zagrebačke publike gdjica Nada Babič. Za premijeru vlada veliki interes oeobito medju onom publikom koja pozna dosadašnji Carev književni rad. Na ovu premijeru upozorujemo posebno naše zagrebačke čitatelje. — IZLETI OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRE«. U nedjelju 1. o. mj. priredila je zagrebačka Omladinska Sekcija društva »Istre« vrlo uspjeli izlet na Okić Grad kraj Samobora, a u nedjelju 8, o. mi. popodnevni izlet u Gračane. Na izletima bilo ie oko 20 omla-dinaca kao i pretsjednik »Istre« g. Stari. Svi su bili zadovoljni sa ovim izletima izrazivši želju, da se i u buduće priredjuju ovakvi izleti u prirodu, jer vrlo povoljno utječu na medjusobno upoznavanje i srdačno drugarstvo medju članstvom. Namjeravni izlet na Sljeme bit će ove nedjelje, ier je prošle nedjelje bilo loše vrijeme. — EMIGRANTOM IZ JULIJSKE KRAJINE. v srezu krškem in brežičkem sporočamo, da se je osnoval pripravljalni odbor za ustanovitev primorskega emigrantskega društva v Krškem—Vidmu za okraja Krško in Brežice. Vabimo sve emigrante iz Julijske Krajine, da pristopijo v našo organizacijo. Dobrodošli so pa tud' Jugoslovani-domačini, ki sočustvujejo z nami. — Pravila so že odposlana banski upravi v odobrenje. V pripravljalnem odboru su: Kodermac Rok. uradnik: Šonc Alojzij, potnik in Kramar Alojzij, uradnik iz Krškega ter Miklavčič Anton, posestnik: Zlatić Anton, kovač: Valentinčič Alojz, mizar in Nedoh Martin, čevljar, iz Stare vasi — in drugi. Ustanovni občni zbor bo javljen v časopisju. Pripravljalni odbor. JUGOSLOVENSKA MATICA U ZAGREBU pozivlje Škrlj Andriju iz Drskovča-Knežaka neka javi svoju adresu. — Odbor. KONGRES U LJUBLJANI I - „PICCOLO” Radi čega se faši stički organ buni VSE DOLŽNIKE ki so pred kratkim dobili opomin In poštno položnico, prosimo, da bi nam čim preje poslali še ostalo naročnino lista ker se bliža konec leta. Uprava mora kljub temu, da vsi redno ne plačajo, zmeraj hitro in točno ispolnjevati obveznosti nasproti tiskarni. U prošlom smo broju zabilježili neke glasove štampe o emigrantskom kongresu u Ljubljani. Nismo izostavili niti onaj glas sofijskog lista »Nezavisnosti« nama i našoj manjini nesklon. Da li je ovaj list vodila kod toga simpatija do fašizma ili koji drugi motiv, nije ovdje toliko važno. Nedavno se javio i tršćanski »Piccolo« osvrtom na ljubljanski kongres (u broju od 13. o. mj.) obarajući se na neke pasuse iz govora predsjednik Saveza dra Ivana M. Čoka. Osvrt tršćanskog »Piccola« ne iznena-đjuje: ta dr. Čok je govorio o Julijskoj Krajini u sklopu Jadranskog problema, a to je glavno radi čega se »Piccolo« buni. Talijani bi naime odavna htjeli da budu jedini gospodari Jadrana, pa naravno kako se može dopustiti da se iznosi drukčiji protivni pojam o jadranskom pitanju. »Piccolo« poziva kod toga u pomoć — talijansku pobjedu, kao da sVaki laik ne zna da je »talijanska pobjeda« sinonim nevojnićkih podviga, oličenih u — Caporettu. Za »Piccolo« je bezobraznost misliti da je današnja talijanska granica nepravedna, da bi je trebalo pomaknuti duboko na zapad i da Julijska Krajina, po svom karakteru, kako je utvrdio i dr. Čok u svom govoru, geografskom. etnografskom, ekonomskom i strateškom pripada položaju Balkana. Pasus u kom je dr. Čok istaknuo kako je svjetska kriza pogodila cijeli svijet, pa kako je u osobitoj mjeri pogodila i Italiju, »Piccolo« nikako ne će da dozvoli da je istinit. Čudno je ovo negiranje, pogotovo kad se zato uzmu argumenti kako ih navodi »Piccolo«. »Neka se dr. Čok približi granici pa će na Krasu vidjeti nove ceste, svijetlo, vodovod, vidjet će kako se narodu pomaže u njegovim potrebama, kako mladež raste zdrava i jaka, osjetit će treptanje duha, reda, vedrine, vjere u budućnost.« To su argumenti »Piccola«, ali sve je to lice jedne blještave fasade, to je površina. »Piccolo« nije otkrio naličja, unutrašnjost stvarnosti : fiskus, zabranu prodaje domaćih vina, oduzimanje obrtnica našim ljudima, koloniz'ranje Talijana, prisilno u- vršjavanje djece i odraslih u fašističke redove, dijeljenje potpora i nagrada, da — Mi učiteljima za ođnarodjivnnje. Šume bajoneta crnih košulja i karabinijera ne govore » normalnosti, a inkvizitorske metode o vedrini i o vjeri u budućnost Ako te vjere ima, onda je to vjera da će jednom biti bolje, to je nada svakog čovjeka, čak čitavoga naroda u Italiji, da će jednom, nestankom fašizma biti bolje. Uostalom apsurdno je kad bi netko kao »Piccolo« htio dokazivati nasuprot gospodarske depresije u cijelom svijetu kako je u isto vrijeme Italija od toga dok svi stradaju, jedina poštedjena. Prije bismo vjerovali obratno: jer se barem dosada znalo, da je upravo u Italiji, dok su inače po ostalom svijetu vladale dobre gospodarske prih' ke, stanje uvijek bilo mizerabilno. U normalno vrijeme toliko siromaštva kao u Ra' liji nije uopće bilo nigdje. Ako se mora ^ Italiji vjerovati da je fašizam i u tom pr0-ko noći učinio čudo. svijet izvan Italije ne može se primorati da vidi bijelo, tamo gdje je sve — crno od fašističkog dima. »Piccolo« se dotiče usput i položaja naše emigracije i na svoj način prikazuje prj; like naših ljudi u Jugoslaviji, pokazujući zato veliku brigu. Nema smisla u tom I10; gledu trošiti sa »Piccolom« riječi. On tvra> svoje (ima zato računa) a mi opet znad®' mo svoje, i »Piccolo« je daleko od toga da bi nešto shvatio, ali je nevjerojatno sa koliko cinizma piše o nama tj, o našoj emigraciji, koja je baš radi stanja koji »Fic" colo uzdiže«, morala ostaviti svoj kraj, ra; di gospodarske katastrofe, nezaposlenosti, ! političkog terora Uostalom ta nasilja na_o našim narodom su i danas takva, da vri-jedjaju ne samo nacionalni ponos svib J11 ' goslavena nego i čovječanski osjećaj svih ljudi. A organizirana emigracija iz Julij' ske Krajine u Jugoslaviji je ona koja će svijetu i dalje govoriti i nastojati da se ,0 ne zaboravi i ne pusti s vida niti na ča3-To je u ostalom glavno radi čega se »P'c; colo« i buni i radi čega će se vjerojatno > dalje buniti... DONEDAVNI IDEOLOG FAŠIZMA ZATVOREN Zašto je Mussolini dao uapsiti Curzia Malaparte, poznatog književnika, publicistu i negdašnjeg člana fašističkog direktor ija Veliko ie začudjenje u talijanskim i stranim književnim krugovima pobudila vijest, da je poznati talijanski književnik i političar Curzio Malaparte zatvoren u Rimu u Regina Coeli radi svojeg antifašističkog manifestovanja u inozemstvu. Po svoj prilici je Malaparte zatvoren, jer se nije dovoljno isticao kao fašista, jer je presbiro fašističke stranke izdao ovaj ko? munikej : »Tajnik nacionalne fašističke stranke je odredio isključenje iz stranke člana CitrZia Ericka Suckerta iz razloga, što »nije bio vjeran položenoj prisezi.« Curzio Malaparte zove se pravim imenom Kurt Eric Suckert. Otac mu je navodno njemački Židov, a mati Ćeškinja. Redio se u Pragu godine 1898. Na početku svjetskog rata pobjegao je kao srednjoškolac u Francusku i stupio u »Garibaldijevu legiju«. Godine 1919 dodijeljen je talijanskoj diplomatskoj misiji u Varšavi, ali je skinut sa toga položaja, kad je izbio rusko-poljski konflikt. Malaparte je naime simpatizirao s boljševicima. Sudjelujući od prvog početka u fašističkom pokretu, postao je doskora član fašističkog direktorija. Dvije godine bio je direktorom »Štampe«. Svojim političkim spisima (»Živa Evropa«, »Tehnika državnog udara«, »Dobričina Lenjin«) stekao je glas uvaženog publiciste i najsamostalnijeg ideologa fašizma. Malaparte je izvrsni polemist. On je prvi uočio potrebu, da se Mussolinijev režim upotpuni političkom doktrinom. On je i prvi stao govoriti o fašizmu kao o općem evropskom pokretu. U više je navrata glorificirao Mus-solinia na veoma neukusan način. No to ga nije smetalo, da se kojom drugom zgodom udalji od službenog fašizma i približi antifašistima. Talijanska ga je javnost smatrala ekstremistom i filoboljševikom. Još pred nekoliko dana milanski »Corriere della Sera« donašao je njegove dopise iz Londona, gdje je u zadnje vrijeme Malaparte živio. Tamo je učinio s jednom knjižarom ugovor da napiše Mussolinijevu biografiju, pa je moguće i to jedan od uzroka njegove aretacije. Prošle su samo 3 godine, otkako se vratio iz Rusije, kamo ga je bio poslao Mussolini kao najpovjerljivijeg i najsposobnijeg svog druga, a sada se eto nalazi u najstrašnijem odjeljenju Regina Cceli, u VI paviljonu. štampa protivno svojoj tradiciji opširno j® s neobičnim apetitom izvjestila o posljeu' njim časovima streljanog i njegovoj justi* fikaciji. Ko zna koliko bi više posla imali porot' ni sudovi u Italiji u normalnim prdikarna. da ie pohvatati sve ostale fašističke. ne samo kriminalne zločince. JEDNO STRELJANJE U ITALIJI. Proces protiv višestrukog ubojice Cesare Serviatija koga je porotni sud u Speziji osudio na smrt povodom žalbe ponovljen je pred kasacionim sudom u Rimu. Kasacija je potvrdila smrtnu osudu. Branitelji Serviatija uputili su molbu za pomilovanje, ali je molba bila odbijena. Prošli petak Servia-ti je streljan na staroj streljani kod Sarza-ne. Smrtna kazna je izvršena streljanjem u ledja. Egzekucija, kod koje se Serviati držao mirno i cinički bila je javna, te ioj je prisustvovalo oko 5000 ljudi. Fašistička BIVA IZ TRSTA Na dvorišču se igrajo otroci, skačejo, kajo in kričijo. Dvorišče je odprto na ce' sto, kjer sem pa tja privozi kak avto, najrtj' je pa še kak biciklist. Dobrosrčna sosed® vidi nevarnost za otroke, ki bi lahko trenutek skočili na cesto in bi prišli P°. kako vozilo in opozori >šjoro* na drug1 strani dvorišča na to. »Kam pa (em i njimi?* Ves dan jih P* tudi ne morem držati doma. Naj se lovij0’ jih ne bo vrag vzel, saj tudi nas ni, ko le bilo več avtov in druzega na cesti.* »E, kaj ne znaste *šjora«! V »porto* i1’11 pošljite, v »porto*! (kjer sedaj dvolj prost°' ra, ko ni prometa — op. ur.!). TRBOVLJE SE PRIPRAVLJA NA RAPAI SKI VEČER. Trbovlje, oktobra 1933. Naša n13 organizacija jugoslovenskih emigrantov n' če tudi letos zaostati za bratskimi društ in se pripravlja na prireditev rapalske aK demije. Izjave občinstva so bile lani v: edine, da v Trbovljah še ni bilo tako le[ nacionalne prireditve, kot je bila naša r; palska. Zato je v občinstvu pustila f11 tiste občutke, katere hočemo vzbujati v j' goslovenskem narodu ob vsakem naše koraku. Da bo tudi letos naša priredit« na visini, je Orjem povabila k sodelovan brate iz Celja in Zagreba in tudi govoru ka iz Ljubljane. NAŠ KALENDAR »SOČA bit će mnogo bolji 5 dotleraniji od lafl skog^ našega koleruara »Emigrars«. I sadržaju j po opremi. Važne podatke kol cete u njemu naći uzalud biste ih trai"1 * žepnim kalendarima. Usprkos sv. roškova oko riška i opreme cijena *n" 10 Din, t. j. ista kao I lanjskom kalendar Narudžbe za kalendar »S r. č a« već 1,3 stižu, pa se i Vi požurite. Propagirajte " lendar i medju svojim prijateljima ” emigrantima, jer time vršite dobru Pr0P Kandu za Istru. . Naša društva upozorujemo na okru»3 cu Saveza i uprave lis'a Organižacijsm se uračunava 20 posto popusta! POŠILJAJTE NAROČNINO •‘rn; ri--»^ rrvT%^: Urednik: Ive M.bovPov.d Jekićeve u.. 36. _ Zn uredništvo odgovarar^Dr^rr»^mjiCid^ndvokel,^3 bro)*i3lfl0^<1^nlna J“*0s,0^ke «ampe d.* zCab. “Masaryicva Zei! - 28