ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
original scientific article	UDC 711:712.3(497.5Šibenik)"1945/1985"
received: 2015-04-15
POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREDENJA ŠIBENIKA I OKOLICE U RAZDOBLJU 1945.-1985. GODINE
Boris DORBIC
University of Applied Sciences „Marko Marulic" in Knin, Department of Karst agriculture, Petra Krešimira IV. 30, 22 300 Knin, Croatia
e-mail: bdorbic@veleknin.hr
Elma TEMIM
University „Džemal Bijedic" Mostar, Agromediterranean faculty, University campus bb, 88 104 Mostar-Bosnia and Herzegovina
e-mail: elma.temim@unmo.ba
IZVLEČEK
Krajinska ureditev Šibenika in okolice je svoj razcvet doživela po 2. svetovni vojni, s poudarkom na pogozdovanju in gradnji novih nasadov ob bivalnih stavbah. V članku so izpostavljeni posamezniki in ekološke organizacije, ki so prispevali k formaciji krajine šibeniškega okoliša. Za urejanje krajine je bilo uporabljeno manjše število v lokalnih drevesnicah vzgojenih dendroloških vrst. V sklopu gradnje novih stanovanjskih naselij in hotelov pa so vzniknile tudi nove krajinske površine, s slabimi oblikovnimi značilnostmi in brez primerne tehnične dokumentacije. Pričujoče delo nudi zgodovinski prikaz gradnje nasadov v času urbanizacije mest in naselij v šibeniškem okolišu na podlagi raziskav primarnega arhivskega gradiva in druge dokumentacije.
Ključne besede: Šibenik, urbani nasadi, urbano vrtnarstvo, krajinska ureditev
rassegna storica dello sviluppo del giardinaggio e dell'arte ambientale di sebenico e dei suoi dintorni durante il periodo 1945-1985
SINTESI
Decorazione ambientale di Sebenico e dei suoi dintorni visse la sua rinascita dopo la Seconda guerra mondiale. Si trattava per di piu' di rimboschimento e dell'avviamento delle nove piantagioni nell'ambito dell'area residenziale. Un numero ristretto di specie dendrologiche coltivate nei vivai locali e' stato usato nella modellazione dell'ambien-te. Le superfici del paesaggio sono state decorate nell'ambito della costruzione degli insediamenti popolati e degli alberghi. Hanno delle pessime caratteristiche di design. Durante il lavoro sull'analisi dei materiali d'archivio originali e dell'altra documentazione e'stata creata una rassegna storica dell'avviamento delle nouve piantagioni durante !'urbanizzazione delle citta' e degli insediamenti nella regione di Sebenico.
Parole chiave: Sebenico, piantagioni urbane, giardinaggio urbano, decorazione ambientale
637
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
UVOD
Krajobrazno uredenje Šibenika i okolice svoj procvat doživljava nakon II. svjetskog rata. Najviše se radilo na pošumljavanju i podizanju novih pejsažnih površina u okviru novo izgradenih stambenih zgrada na istočnim dijelovima grada. Nije se vodilo računa o primjenjenim biljnim vrstama i njihovoj zemljopisnoj pripadnosti, što je uvelike utjecalo na propadanje istih tijekom izvje-snog vremenskog razdoblja, a izgled stambenog okoliša ima veliki utjecaj na izbor mjesta stanovanja (Seferagic, 1988). Estetska slika grada izuzetno je loša. Gradska tvrtka Zelenila provodila je sustav održavanja, koji nije u cijelosti zadovoljavao. Opcenito je nedostajalo struč-njaka: inženjera poljoprivrede i šumarstva, krajobraznih arhitekata i izučenih vrtlara. Razvoj moderne parkovne arhitekture Šibenika započet je 1896. godine uredenjem gradskog perivoja Roberta Visianija (Fantulin, 1997, 8; Dunkic, 1998, 82).
„U tlorisnoj i panoramskoj slici Šibenika za grad značajna parkovna arhitektura je nepovezana, točkasto je smještena u gradu i zbog razmjerno malene površine (s iznimkom perivojne šume Šubicevac) nije osobito za-mjetljiva u cjelovitoj slici grada" (Bojanic Obad Ščitaro-ci, Obad Ščitaroci, 1998, 27).
Treba istaknuti i gradske zaljubljenike u prirodu i okoliš koji su dali nemjerljiv doprinos pošumljavanju Šibenika i njegove okolice u okviru društva Šubicevac.
Upotrebljavaju se vecinom dendrološke vrste otpor-ne na gradske uvjete; malo je cvjetnih trajnica, koje se sade isključivo na reprezentativnim mjestima, kao što su Park „Luje Marune" ili Perivoj Roberta Visianija. Slično navodi Pehar (2003, 254) za grad Mostar.
Uporaba autohtonog raslinja u svrhu ozelenjavanja nije u prvom planu, premda ju stručnjaci preporučuju (Rosavec, Barčic & Španjol, 2005, 121).
Stereotip planiranja obnove naslanja se na neka-dašnja sovjetska iskustva. Usporedujuci ondašnje stanje o važnosti gradskih nasada, može se vidjeti kako se tretirala hortikultura i pošumljavanje u tadašnjim gradskim socijalističkim sredinama. Takoder se iz starih dokumenata može iščitati da je intenziviranje rada na području hortikulture u Sovjetskom savezu inicira-no referatom tadašnjeg predsjednika Nikite Sergejeviča Hruščova, počevši od planerskih studija i novih stavo-va u odnosu na oblikovanje do realizacije u velikim mjerilima.Tako Nikita Sergejevič Hruščov na XXII. kongresu KPSS iznosi:
Naša naseljena mjesta moraju sve više odgovarati predodžbama o zelenim gradovima. Ona moraju sadržati u sebi sve što ima suvremeni grad-kva-litetne stambene objekte, transportne magistrale,
komunalne uredaje, dječje, kulturne i sportske ustanove, sa svim najboljim što imaju seoski pred-jeli-bogatim rastlinstvom, vodenim površinama, čistim zrakom (Wenzler, 1962-1963,10).
Nadalje Hruščov naglašava kako je potrebno stva-rati gradove koji če u potpunosti odgovarati čovjeku iz komunističkog društva (Wenzler, 1962-1963, 10). Takva iskustva nalazila su pojedine upotrebe u hortikulturnoj preobrazbi pojedinih industrijskih središta tadašnje Jugoslavije pa tako i u Šibeniku, ali su čimbenici lokalne tradicije uvjetovali modifikaciju standardnog oblika uredenja.
Razvojem turizma 50-ih godina 20. stolječa, primorska mjesta počela su se uredivati nasadima, ali je ruralni izgled naselja bio prisutan desetlječima (Latin, 2005, 87). Podizanje novih nasada obavlja se bez naročitog plana. Mjesta u zaledu takoder se ureduju, ali znatno sporije.
RAZVOJ „OZELENJIVANJA", VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREDENJA ŠIBENIKA U RAZDOBLJU 1945.-1970. GODINE
Parkovna dendroflora Šibensko-kninske županije u tom vremenskom razdoblju nije bila raznolika. Njena zastupljenost u parkovnim i vrtnim prostorima te u su-stavu gradskih javnih nasada je u svakom slučaju uzroč-no-posljedična veza različitih čimbenika. Društvena previranja s prijelaza iz socijalističkog u demokratsko društvo ostavila su niz tragova i na tom polju. Tako su se, primjerice, u tadašnjem poslijeratnom razdoblju iza 1950-ih godina koristile tek poneke autohtone i alohto-ne vrste koje su se uzgajale, tj. proizvodile u susjednim opčinskim rasadnicima.
Opčinski rasadnici1 u tadašnjem vremenu samoupravljanja nisu dobivali sadni materijal za daljnje raz-množavanje izvan lokalne sredine te su se uglavnom snalazili na različite načine. Poslijeratno vrijeme osku-dice nije davalo zamah pokretanju i večem interesu za razvoj proizvodne grane ukrasnog bilja, koja je nedvoj-beno bila glavni oslonac u uredenju gradskih nasada i pošumljavanju opčina i gradova. Stručno osoblje kao kamen temeljac u tom razdoblju bio je nedostatan, a onaj postoječi nedovoljno educiran.
Šumski rasadnik na Šubičevcu bio je pogodniji za jednogodišnje sadnice, a onaj u Donjem polju za pro-izvodnju stablašica za drvorede i parkove, kao i za podloge. Takoder su postojali i znatno manji rasadnici u Skradinu i Vodicama koji služe za opskrbljivanje privatnika, 23 lugarska centra kao i 4-5 sjedišta čuvara kultura i to u: Gorišu, Ždrapnju, Varivodama i Raslini. Godine 1947. izvršena je inventarizacija šuma. Cilj je bio podiči drvorede i parkove, rasporediti drvorede uz turističku cestu te ih zasaditi tijekom 2-3 godine, a
1 Daši, Zbirka Šumarstvo, dalje ZŠ: „Odjel poljoprivrede i šumarstva Narodni odbor (N. O.) Šibenik, prijedlog radova obnove krša u jesen 1945. Biljke alepskog bora iz rasadnika na Šubičevcu bit če korištene za popunjavanje parka, Šubičevac. U Kninu če se iz rasadnika posaditi bagrem oko Unske i Ličke pruge."
638
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 1: Gradska poljana u Šibeniku 50-ih godina 20. stoljeca (izvor/source: Šibenski list)
drvorede uz ostale ceste kroz 4-5 godina. U arhivskim spisima se naglašava da rasadničku proizvodnju treba povečati, osobito onu dendroloških vrsta (parkovnih i šumsko-vocnih vrsta).2
Rasadnik Svetina osnovan je 1905. godine u Skradi-nu radi pošumljavanja rijeke Krke i bujičnog područja. Veličine je oko 4000 m2, djelomično terasaste forme s tri bunara koji nikada ne presušuju. Rasadnik je zatvoren 1937. godine, a u dokumentu iz 1945. godine spominje se njegova ponovna revitalizacija s tim da bi poslove održavanja obavljali lugari.3
Uloga Šumarije u razdobju poslije 1945. godine
Uloga šibenske šumarije primarno je bila melioracija krša i pošumljavanje šumskih područja. Ona je obavljala funkciju nadzora i gospodarenje nad svim šumskim površinama na području grada i kotara Šibenik. Šumarija je u vrijeme osnutka bila smještena u Narodnom odboru (N. O.) grada, dok se nije izgradila upravna zgrada s popratnim gradevinama na Šubicevcu. Od 1946.-1952. godine pošumljeno je 680 ha državne površine (Anonymous, 1952b, 2).
U tadašnje vrijeme nije se odveč pridavalo važnosti krajobraznom oblikovanju u sklopu krajobrazne slike grada, več se radilo o gradskom neformalnom „ozele-njivanju." 4

Slika 2: Gradska poljana u Šibeniku 2015. godine (izvor/source: Dorbic, 2015)
Ipak se do 1950. godine proces pošumljavanja ši-benskog područja pomalo ustalio.5 Pošumljavanje se izvodilo na nekoliko radilišta s malim površinama. Pokazalo se da te male površine nisu imale nekog naro-čitog uspjeha u lugarskom nadziranju zbog rascjepka-nosti, te su prije ili kasnije bivale zapuštene. Imajuci u vidu navedeno, u šumarstvu se planiraju i rade tzv. gospodarske osnove, koje traju 20 i više godina, u cilju dugoročnog planiranja.
Tako je utvrden niz predjela za sadnju. Od sliva rijeke Krke i južnije mogu se koristiti: Pinus halepensis Miller.-alepski bor, Cupressus sempervirens L.-čempres, Prunus mahaleb L.- rašeljka, Fraxinus ornus L.-crni jasen, Amygdalis communis L.-bajam i dr. Prioritete za pošumljavanje imaju predjeli, koji zašticuju od štetnog djelovanja bujica i vjetrova. Pošumljavaju se i turističke gradevine. Turističke primorske gradevine ne mogu se ni danas brže pošumljavati s obzirom na oskudnost rad-ne snage. U pogledu šumskih vrsta prevladavaju: Pinus halepensis Miller.-alepski bor, Cupressus sempervirens L.-čempres, Robinia pseudoacacia L.-bagrem, Fraxinus. sp.-jasen te Ulmus. sp.-brijest koje treba saditi na krše-vitijim terenima, dok šumsko-poljoprivredne vrste kao npr. Amygdalis communis L.-bajame, Prunus mahaleb L.-rašeljke, Juglans regia L.-orahe i Olea europaea L.-masline treba saditi na nešto povoljnijim površinama bogatijeg tla.6
U regionalnom prostornom planu obalnog pojasa Opcine Šibenik iz siječnja 1967. godine mogu se pro-
2	Daši, Zš, Šumarija Šibenik, 9.6.1954. godine.
3	Daši, Zš, Odjel poljoprivrede i Šumarstva Šibenik, 1945, O. Bezbradica.
4	Vujičic, 2014, Praksa pejzažnog projektovanja u Srbiji, prezentacija stručni medunarodni skup: Krajobraz-krajina-pejzaž, 2014. Slični su trendovi u uredenju i oblikovanju karakteristični i za Beograd.
5	Daši, Zš: „Narodna republika Hrvatska (NRH), Poljoprivredni odsjek 31.1.1947, Predmet: Proljetni pošumljivački radovi Sve škole mora-ju napisati jednu školsku zadacu u roku od 11.2-23.2.1947 sa jedinstvenim naslovom zašto pošumljavamo krš? Sve škole održat ce jedno skupno predavanje o važnosti pošumljavanja. Na satovima iz prirodopisa u vremenu od 11.2-23.2 treba učenicima ukazivati na važnost pošumljavanja. Na predijelu Šubičevac počet ce se s kopanjem jama 3.2.1947. godine. Ovaj ce rad izvoditi mladež za vrijeme zimskih praznika. Nalaže se i Tvornici elektroda i ferolegura (TEF-u) da u svoj plan za 1 955. godinu uvrsti izvršenje pošumljavanja Smričnjaka." (Šumarija Šibenik: pošumljavanje užeg i šireg područja.)
6	Daši, Zš, Šumarija Šibenik, 9.6.1954.
639
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
talijanskog grada Padove. Frua je poslovno suradivao sa Šimom Grubišicem-Rovilom, koji je 1912. godine osnovao Društvo Šubicevac, s ciljem očuvanja gradske „hortikulture". Grubišic-Rovilo bavio se pošumljava-njem „brina" oko Skradinskog buka, Kanala sv. Ante i Martinske. Frua je s Grubišicem-Rovilom započeo s rea-lizacijom projekta gradskog kupališta Jadrija. Anonimni autor za Fruu tvrdi: „Frua je bio društveno-odgovorni entuzijast, a Rovilo zaljubljenik u prirodu, čovjek koji brine o prirodi i baštini, sadi i njeguje šume, ureduje staze, perivoje i vidikovce te potiče kulturu i umjetnost Šibenika." Osnovao je planinarsko društvo Kamenar čiji je bio član, predsjednik i tajnik do kraja života. Do dru-gog svjetskog rata uredio je staze, šumu i vidikovac oko Tvrdave Sv. Mihovila, a nakon rata se posvetio Vidilici, šibenskim tvrdavama te park-šumi Šubicevac (Anonymous, 2011, 48 i 49).
Medu ostalim pionirima u pošumljavanju Šubicev-ca ističu se: Bruno Ungaro, Buro Veleglavac, ing. Mate Huljev, Mate-Jakarin Kovač itd. Za njihov trud i rad se navodi: „Njihovo djelo raste, zeleni se, uljepšava život. A koliko je gradana koji ne vide, ili vide ali ne umiju cijeniti tu ljepotu što raste i ljepotu djela tih ljudi." Ini-cijativom društva „Šubicevac", 1954. godine uz pomoc gradske opcine, postavilo se u velikoj jami na putu za Vidilicu spomen ploču pok. Ivi Jadronji, dugogodišnjem članu ovog društva, koji je mnogo uradio na uredenju Šubicevca (Anonymous, 1954b, 7).
Gradska opcina Šibenik, 1954. godine donosi odluku kojom se zabranjuje ispaša koza na Šubicevcu. Postavljen je i čuvar za područja od gradskog predjela Crnice do Rokic Drage. Zbog jake zime i neimaštine gradani su otudivali drvlje iz obližnjih gradskih šuma. Opasnost za urbane šume su i djeca. Tako se navodi da „na tvrdavi Sv. Ivana zidovi nisu zapreka da se ude unutra i da se kao inat sve ruši, a vec je u tri navrata i brava bila obija-
Tablica 1: Pošumljavanje i melioracije na području Kotara Šibenik
Opcina	Pošumljeno ha	Meliorirano ha	Zasadenih Rasadnika u ha
Primošten	-	-	-
Rogoznica	-	-	-
Zlarin	-	-	-
Šibenik vanjski	185	-	-
Skradin	52	100	0,12
Tisno	-	-	-
Vodice	6	-	-
Kotar ukupno	280	100	0,12
Šibenik grad			0,40
Ukupno	280	100	0,16
Izvor/Source: Statistički pregled Kotara Šibenik, 1953, 34.
Slika 3: Ante Frua (izvor/source: Šibenik)
nad zanimljivi podaci o primjeni autohtonih drvenastih vrsta u krajobrazu. Nadalje, za maslinu (Olea europaea L.) se ističe da je ona najdominantnija poljoprivredna kultura na cijelom primorskom dijelu Jadrana.
Pioniri šibenskog pošumljavanja
Najistaknutiji i najstariji član društva „Šubicevac" bio je Ante Frua. Roden je 1889. godine, a potječe iz
640
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 4: Promidžbeni letak tvrtke Rad iz Šibenika (iz- Slika 5: Pripremni radovi na gradskom Stadionu iz vor/source: Daši)	1949. godine (Daši) (izvor/source: Daši)
na." Autor članka se pita da li roditelji i njihovi nastavnici mogu utjecati na djecu, a i svi gradani riječima ili drugim mjerama (Anonymous, 1954d, 7), kao npr. povecanom podukom o čuvanju i zaštiti gradskog krajobraza.
U poslijeratnim godinama park Šubicevac bio je za-nemaren. Mini zoološki vrt slabo je održavan. Neke ži-votinje su bile, nažalost, ubijene ili ukradene, kao npr. pelikani. Ostali su samo paunovi. Dječje igralište je ostalo nedovršeno, a potom je srušeno. Putevi su takoder bili neizgradeni. Medutim, 1967. godine počelo se s urede-njem vidilice, postavljanjem ograda i puteva. Za taj je po-sao Šumsko gospodarstvo utrošilo oko 20.000,00 tadaš-njih novih dinara. Kamenu ogradu je dizajnirao arhitekt Dinko Vesanovic. Predlagala se izrada umjetnog jezerca za labudove u udolini brežuljka. Ta „zelena zona", kako se ističe, trebala bi i dalje biti namijenjena prvenstveno za rekreacijsku namjenu (Čelar, 1967, 3).
RAZVOJ POŠUMLJAVANJA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ŠIBENIKA OD 1954. DO 1970. GODINE
U tom razdoblju intenzivno se obavljalo urbano po-šumljavanje, a kao primjer za to je pošumljavanje na po-dručju Jadrije tijekom 1954. godine: „U nedjelju je oko stotinu članova Socijalističkog saveza sudjelovalo na po-šumljavanju predjela u blizini kupališta na Jadriji. Tom prilikom iskopano je preko tisucu jama. Pošumljavanje je predvodio ing. Milan Lalic (Anonymous, 1954c, 5)."
Na gradskom području sve se više gradi, a time rastu i površine pod nasadima (Tablica 1): U arhivskoj gradi iz 1952. godine nalazi se informacija gdje bi se treba-lo posvetiti više pažnje o nasadima na predjelu Grade. Potrebno je bilo uredenje gradskih nasada od bolnice do Mandalinskog puta, a za čije održavanje je trebalo osigurati barem dva čuvara (Anonymous, 1952a, 3).
U predjelu Mandalina 1954. godine Narodni odbor gradske opcine odlučio je urediti glavnu ulicu.
Pripremni radovi su vec započeli. Isto tako u tijeku su radovi na uredenju jednog parka, kao i na izgradnji javnog zahoda (Anonymous, 1954a, 3).
Rad na planiranju u okvirima gradske aglomeracije Šibenika ima relativno dugu povijest i njegov početak datira još iz 1947. godine, kada je izraden Direktivni regionalni plan koji je poslužio kao osnova za početak rada na prvom Generalnom urbanističkom planu grada 1954. godine (Anonymous, 1983).
U Šibenskom listu iz 1956. godine, nalazi se članak u kojem se navodi da Zagreb i Beograd imaju 4 m2 zelenih površina po stanovniku, Prag 5 m2, Beč 7 m2, a neki gradovi sjevernih europskih zemalja preko 20 m2, dok Šibenik s pošumljenom okolicom oko 1 m2 zelenila po stanovniku (Huljev, 1956, 4).
Godine 1957. radi se na izgradnji triju stambenih zgrada, dvokatnice i trokatnica s 32 stana- „Baldekin komanda mornarice", Dječji park s igralištem na mjestu stare ribarnice, „Zelenilo" kod novih zgrada u istočnom dijelu Šibenika (Čelar, 1957, 7).
Da bi se stalo na kraj vandalizmu (gaženju, čupanju i sl.), tvrtka „Zelenilo" 1964. godine uvodi stražu za čuvanje gradskog parka, obale i nasada na Baldekinu, gdje su izgradeni novi cvjetnjaci. Takoder, ta tvrtka uz pomoc opcinske uprave ulaže, za tadašnje vrijeme poprilična, sredstva u proširenje novih pejsažnih površina u gradu. U gradskom parku je postavljeno 80 klupa, posadeno je različito cvijece, uredene su staze i sl. Na Baldekinu je ureden novi park na površini oko 3 tisuce kvadratnih metara tako da se pod gradom nalazi ukupno oko 25 tisuca kvadratnih metara zemljišta, a podizat ce se i novi nasadi u sklopu Stambenog naselja Mažurica. Za proširenje i obnovu nasada investirano je oko 24 milijuna dinara. Tvrtka „Zelenilo" je takoder vršila prijevoz kupača i gostiju do kupališta na Jadriji (Čelar, 1964, 5). Šibenik je 1965. godine imao 24,578 m2 zelenila po stanovniku. Ta brojka je zadovoljavajuca, jer je grad Šibenik u to vri-
641
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 6: Stambeno Naselje na Baldekinu (izvor/source Šibenski lista)
jeme imao oko 30.000 stanovnika. Podizanje pejsažnih površina raste iz godine u godinu. 1964. godine zasnovano je novih 3.500 m2 različitih nasada i podignut je perivoj uz položeni neboder na Baldekinu. Podignuto je 7.000 m2 nasada oko Stambenog naselja Mažurice. Zanimljivo je istaknuti ondašnja promišljanja o izboru biljnih vrsta gdje se iznosi zanimljiva činjenica da 90 % biljnog materijala treba biti autohtona flora, a osta-tak odabrane egzotične i alohtone vrste. Za travnjake se navodi da ih je potrebno smanjiti na minimum i zami-jeniti s upotrebom aromatičnog bilja. U tom pravcu se pokušavalo usmjeriti projektante prilikom oblikovanja, te rasadničku proizvodnju za proizvodnjom željenog bilja. Tvrtku „Zelenilo" održavanje „gradskih parkova" tada košta od 1000-1200 dinara po m2. Na svim po-slovima uredenja, podizanja i čuvanja gradskih nasada „Zelenilo" je tada zapošljavalo 19 osoba (Anonymous, 1965, 3).
Navode se i podaci da se iz godine u godinu smanju-ju sredstva za održavanje gradskih nasada: 1965. god je obradivano 23,471 m2, 1966. god 30,879 m2, 1967. god 30,879 m2. Sve površine gradskih nasada su se dijelile po načinu i intenzitetu obrade na 2 klase, a takoder se daju kalkulativno drvoredi i pješačke staze (Anonymous, 1965, 3).
Razvoj vrtlarstva i krajobraznog uredenja Šibenika u razdoblju 1970.-1985. godine
I u tom vremenskom razdoblju uvelike se podižu novi stambeni blokovi, a samim time i javni nasadi. Održavanje gradskih nasada obavlja tvrtka „Kras", unu-tar koje navedene poslove obavlja tvrtka „Zelenila" iz Šibenika. Zelenilo ima prvenstveno ekološku namjenu.
„Kras"-Šumsko turističko poduzece Šibenik, počet-kom 1970-ih godina u internim izvještajima pretpostav-lja da ima oko 6 ha zasnovanih površina pod javnim
Slika 7: Stambeno Naselje na Baldekinu 2015. godine7 (izvor/source: Dorbic, 2015)
nasadima, od toga ih 4 održava tvrtka „Kras" na osnovu ugovora s opcinskom upravom koja osigurava za tu svr-hu novčana sredstva.
Ove površine su podijeljene u dvije kategorije. U I. kategoriju su svrstane sve površine u starom dijelu grada i na obali, u drugu kategoriju ostale površine u novijim predjelima grada. Razlike u kategorijama se sastoje u intenzitetu obrade. Zelene površine koje održava, posebno one I. kategorije, imaju dobar izgled, iako su i one na pojedinim mjestima izložene stalnom oštecivanju i uništavanju. Medutim ako gledamo grad kao cjelinu, onda se mogu staviti mnoge primjedbe na njihov izgled. U ovom osvrtu razmotreno je:
•	Problem održavanja zelenih površina koje su izložene stalnom oštecivanju zbog nesavjesnosti gradana, omladine, djece i radne organizacije.
•	Zelene površine koje iz urbanih razloga to više ne mogu biti, pa im treba mijenjati namjenu ili ih reducirati.
•	Zelene površine o kojima bi se trebali brinuti drugi.
•	Problem organizacije čuvarske službe.8
Pojedine radne aktivnosti komunalne tvrtke „Zelenilo" iz Šibenika koja je u odredenim vremenskim raz-dobljima djelovala samostalno ili u grupaciji sa sličnim komunalnim tvrtkama mogu se opisati i pomocu biografija njenih djelatnika.
U šibenskom „Komunalcu", potom „Zelenilu" tije-kom navedenog vremenskog razdoblja radio je vrtlar predradnik Jovan Čalic. Godine 1948. Čalic je završio srednju poljoprivrednu školu u Poreču, smjer vocarsko vinogradarski. Nakon školovanja zaposlio se u ondaš-njem poljoprivrednom kombinatu u Benkovcu. Tamo se bavio sa svim segmentima poljoprivredne proizvodnje. Potom odlazi na odsluženje vojnog roka. Poslije vojske
7	Nasadi i pejsažne površine nisu ispravno oblikovane i održavane.
8	Troškovnik za održavanje zelenih površina u gradu Šibeniku za 1972. godinu.
642
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
je radio u Istri, a potom u komunalnom poduzecu Kras. U Tvornici lakih metala (TLM) na Ražinama radio je na poslovima sadnje nasada na prilazu tvornici i oko proizvodnih hala. Nakon poslova sadnje bio je premješten u Šibenski rasadnik. On je tada bio direktor komunalne tvrtke koja se bavila uredenjem gradskih nasada i uzgo-jem ukrasnog bilja. Pokrenuo je i inicijativu za otvaranje cvjecarne. Tvrtka je tada brojala više od 20 zaposlenika. Biljni materijal za rasadnik i gradske nasade uvozio se iz Splita. Sredinom 1960-tih godina Čalic je direktorsko mjesto u rasadniku prepustio gradevinskom tehničaru Tonku Marotiju. Osim proizvodnje sadnog materijala u rasadniku vodio je i grupu vrtlara za uredenje gradskih nasada. Nasadi su podignuti u različitim dijelovima grada: predjel Mažurice, površine na Šubicevcu, ležecem neboderu na Baldekinu itd. Godine 1969. Čalic je na-pustio tvrtku „Zelenila" i prešao raditi u „Dubrovački vrtlar". Čalic je dobro poznavao teoriju i praksu vrtlar-ske struke.
Čalic je jedno vrijeme bio bez posla, a kako je ostvarivao poslovnu suradnju sa tadašnjom dubrovač-kom komunalnom tvrtkom „Vrtlar", direktor te ustanove ponudio je Čalicu prijedlog za otvaranje rasadnika na Biocima u Šibeniku. Taj rasadnik se nalazio nasuprot sadašnje Robne kuce na Vidicima na mjestu sadašnjeg dječjeg igrališta. Još su uvijek vidljivi ostaci njegovog rasadnika u vidu preostale šume od borova (Pinus sp.), čempresa (Cupressus sempervirens L.) i himalajskog cedra (Cedrus deodara (Roxb.) G. Don). Rasadnik je bio podijeljen na razdjele prema uzgojnoj namjeni. Crno-gorične i neke listopadne vrste je proizvodio iz sjemena, a ostalo drvece i grmlje iz reznica. Buduci da je u to vrijeme bila manja ponuda ukrasnog bilja snalazio se na različite načine. Nešto bi naručivao iz Slovenije, tvrtke „Zelenila" itd. U vecini slučajeva nije bio zadovoljan s kvalitetom naručenog sjemenskog materijala. U rasadniku koji je bio pod dubrovačkim „Vrtlarom" imao je tri zaposlenika, a Dubrovčani su dolazili raditi tijekom ljeta kao sezonski radnici.
Čalic je bio redovni sudionik tadašnjih vrtlarskih izložbi u Zagrebu i Splitu. Dobivao je i nagrade za svoj trud oko uzgoja autohtonih ukrasnih vrsta. U tadašnje vrijeme bila je rijetkost uzgojiti planiku (Arbutus unedo L.) kao lončanicu tj. uspješno ju prenijeti iz prirode u lonac. Čalic je izvrsno poznavao vrtlarsku struku. Shva-cao je važnost uzgoja i primjene naših autohtonih vrsta bilja.
Sredinom 1970-tih godina u tvrtku „Zelenila" je pri-mljen diplomirani inženjer šumarstva Ante Dunkic, koji je roden 1938. godine u Šibeniku. Završio je poljopri-vredno-šumarski fakultet i to biološki odsjek Šumarskog odjela. Prvi posao je obavljao kao Šumarski inženjer u mjestu Srb u Lici. Nakon toga je počeo raditi u „Zelenilu". Bio je direktor, projektant zelenih površina i nadzorni inženjer sve do umirovljenja. Dunkic navodi da tada
Slika 8: Ugovor o održavanju zelenih površina iz 1968. godine9 (izvor/source: Tvrtka "Zelenilo")
nije bila normirana potrebna količina pejsažnih površina u postocima uz nove zgrade. Inženjer gradevine Drago Šantic je bio komunalni nadzornik za pejsažne površine i parkove. Ante Dunkic ističe: „Političari padaju ako nema čistoce i ako je zelenilo u gradu neodržavano. Šibensko zelenilo je 70-ih, 80-ih i 90-ih godina zaista bilo na marginama gradskog proračuna." Uvijek su se nasadi podizali prema raspoloživim sredstvima. Problematično je bilo i buduce održavanje te njega. Nepri-kladna su bila i stabla brijesta kojima bi se korijenje jače razvijalo kad bi se potkresivala krošnja. Godine 1955. je uredena nova tržnica u Šibeniku te je istodobno posaden i drvored koštela kojeg je projektirao krajobrazni arhitekt Dragutin Kiš. Stara glicinija je posadena na Trgu Medulic nakon Drugog svjetskog rata.
Početkom 80-ih godina 20. stoljeca u rasadniku gradske tvrtke „Zelenilo" radile su tri djelatnice i po-slovoda Ana Buric, poljoprivredni tehničar cvjecarskog smjera. Tada je tvrtka Zelenilo raspolagala s dva mala rasadnika, drvenom kucicom i prostorom za vanjsko bilje. Ukrasno bilje su nabavljali iz obližnjih vrtlarija, kao što je splitski „Jadro", Institut za Jadranske kulture i meli-oraciju krša, splitski „Parkovi i nasadi" i dr. Tada su bilje uglavnom razmnožavali za vlastite potrebe, buduci da je tvrtka održavala gradske pejsažne površine. U ondaš-
9 Zelenila, komunalna ustanova za hortikulturu. Br. 66/68, Program rada na održavanju parkova iz 1968. godine.
643
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
nje vrijeme se koristilo više sezonskog jednogodišnjeg i dvogodišnjeg cvijeca, koje je sada zamijenjeno trav-njacima i aromatičnim pokrivačima. Od ukrasnog bilja sjemenom su razmnožavali oleander (Nerium oleander L.), lovor (Laurus nobilis L.) i različite sezonske cvjet-nice. Reznicama su razmnožavali: lovor višnju (Prunus laurocerasus L.), lavandu (Lavandula angustifolia Mill.), ružmarin (Rosmarinus officinalis L.), santolinu (Santolina chamaecyparissus L.), vatreni trn (Pyracantha coccinea M. Roem.), bršljan (Hedera helix L.) i dr. Izbor bilja u ponudi je bio daleko manji nego sada, a i cijene su mu bile vece. U tadašnjoj ponudi nije bilo: četkovca (Calli-stemon citrinus L.), grevileje (Grevillea sp.), feijoe (Fei-joa sellowiana Berg.), fotinije (Photinia serrulata (Desf.) Kalkman.), aukube (Aucuba japonica Thunb.), patuljaste pitospore (Pittosporum tobira nana Thunb. ex Murray W. T. Aiton.) itd. U rasadniku su imali mali broj poljo-privrednih strojeva i uredaja. Tadašnji odnos djelatnika i zaposlenika u odnosu prema radu bio je daleko flek-sibilniji nego u sadašnje vrijeme. Tvrtkom je rukovodio dipl. ing. šumarstva Ante Dunkic.
U ono vrijeme se u „Zelenilu" isticao i poljoprivred-ni tehničar Ivan Lopatni, koji je završio srednju poljo-privrednu školu u Vinici kod Varaždina. Imao je smisla za oblikovanje „aridnih" vrtova s mediteranskim biljem. Posjedovao je privatnu zbirku patuljastog drveca Bonsai. Grupu za održavanje pejsažnih površina u tadašnje vrijeme, prema riječima gde. Ane Buric, činilo je 20-tak osoba.10
U generalnom urbanističkom planu Šibenika iz 1983. godine ističe se važnost meliorativnih radova i pošumljavanje kao inventara turističke izgradnje. Navo-di se da u zonu aktivne rekreacije spadaju:
a)	Rekreativne površine unutar stambenih zona u koje su uključena igrališta za djecu i stanovnike sa svom potrebnom opremom i ozelenjene površine sa 7,0 m2/ stanovniku
(46,9-53,9 ha).
b)	U zonu pasivne rekreacije spadaju i veci šumski sklopovi i pojedini prirodni rezervati pogodni za izleti-šta, šetnje i sl. Smješteni su na periferijama i velikih su površina.
(201,0-231,0 ha).
c)	Gradski parkovi, šetališta i okoliš značajnih javnih zgrada su posebno uredene površine koje su sastavni dio prostorne strukture grada s osnovnom funkcijom po-ticanja okupljanja ljudi i njihovog boravljenja u vanj-
skim prostorima. Potrebe se računaju na temelju normativa od 4,0 m2/stanovniku.
(26,8-30,8 ha).11
Usporedimo Šibenik sa Zagrebom, gdje je do 1966. godine održavanje pejsažnih površina bilo povjereno nekolicini komunalnih tvrtki, što se nije pokazalo idealnim rješenjem iz razloga što su pejsažne površine bile nejednoliko održavane. Od 1966. godine održavanje pejsažnih površina povjereno je tvrtki „Flora". U to vrijeme grad Zagreb je imao 67,6 ha pejsažnih površina. Deset godina kasnije pejsažne površine zauzimale su 289 ha (Novak, 1980, 43).
Razvoj okolnih turističkim mjesta, danas opcina ili gradova u Šibensko-kninske županije započeo je 70-tih godina 20. stoljeca.
U izvješcu Ugostiteljsko trgovačke komore iz Šibenika se navodi:
Čistoča grada nije na zavidnoj visini. Poduzece koje obavlja ovaj posao suočava se sa nizom objektivnih i subjektivnih poteškoca. Održavanje zelenih površina trpi od istih problema. Tu je potrebna veča surad-nja svih gradana i organizirane akcije. Naše društvo treba da nade svoje mjesto baš u tim organiziranim akcijama, kao na primjer:
•	Tjedan za obnovu i održavanje zelenih površina
•	Organizirana sadnja sadnica putem omladine
•	Mjesec čistoče itd.
Ove akcije treba organizirati i u njima sudjelovati kroz uključivanje svoga članstva, davanjem nagrada omladini koja se istakne na tom poslu i slično.12
Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeca s jačanjem industrijalizacije raste i veci interes za intenziv-niji uzgoj ukrasnog bilja.13 Tadašnji Jugoslavenski socija-listički sustav omogucavao je gradanima bolji kontakt sa svijetom u odnosu na istočno-sovjetski politički režim. U tom razdoblju počinje veca primjena alohtonih i egzo-tičnih biljnih vrsta u parkovima i vrtovima. Gradanstvo je imalo puno više vremena za kulturu vrtlarstva nego danas. Neadekvatna sadnja u potpunosti je prisutna kod stambenih blokova u Kninu i Drnišu. Tamo su blokovska naselja isključivo neplanski sadena raslinjem. U oblikov-nom smislu nije postignut sklad zbog nepostojanja planske regulative i izostanka oblikovanja prostora.
Socijalističko doba je značajno utjecalo na krajo-braznu sliku dalmatinskog grada pa tako i Šibenika.14
10	Prema navodima gde. Buric, izdvajamo neke od djelatnika (radnika) „Zelenila": „Gda. Janja Pivac, Vinka Milutin, Ive Gulin, Ivan Lopatni, Tereza Lokas, Oršula Matošin, Jakica Paic, Marija Marčic, Rade Računica i dr". Navedena skupina radnika je održavala sve gradske pejsažne površine te sudjelovala u zasnivanju novih ispred novosagradenih zgrada.
11	Daši, Fond zbirka statistike i tiskovine: Generalni urbanistički plana Šibenika iz 1 983. godine., str. 91-93.
12	Zbirka Ugostiteljsko trgovačka komora 1952-1970; kutija 43, dalje Zutk: Izvršenje ciljeva i zadataka turističkog društva Šibenik, 1975.
13	Hortikultura (3-4/91 str. 49): 60-ih godina 19. st. Cvjecarstvo je u Francuskoj (Var) doživjelo veliki procvat.
14	Zbirka Turizam i ugostiteljstvo 1966.-1974. Informacija o rezultatima provedene ankete medu turistima u sezoni 1971. Materijali pro-vedene ankete medu turistima ukazuju na dobre strane kao i na nedostatke koji su pratili turistički promet pojedinog turističkog mjesta i mišljenja smo da oni mogu vrlo dobro poslužiti za provodenje smišljenih i organiziranih priprema za predstojecu turističku sezonu. U skladu sa time potrebno je da svi privredni i neprivredni faktori koji na bilo koji način učestvuju u turističkom prometu u svojim okvirima
644
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 9: Šibenska obala 1980-tih15 (izvor/source: Šiben-ski list)
Slika 10: Šibenska obala 2013. godine (izvor/source: Dorbic, 2013)
Slika 11: Stambeno naselje Vidici 2015.16 (izvor/source: Dorbic, 2015)
Ne uočava se napredak u boljem izboru vrsta, osobi-to u uredenju travnjaka kojih je ionako bilo premalo. Nije se pridonosilo njihovom uredenju, zaštiti i prihrani. Automatsko navodnjavanje nije bilo u uporabi; zbog nedostatka tehnike, vrtlari su navedene površine morali manualno zalijevati, što je poprilično teško i riskantno, posebice za one u postupku zasnivanja. Ulični drvoredi su tada bili neuredno oblikovani. Novoposadeni nasadi bili su monotoni i nisu bili privlačni.
Stoga u to vrijeme nije bio rijedak slučaj da proble-matiku vezanu za interakciju tla i biljke rješavaju samo-stalno neke druge struke što zbog nedovoljnog pozna-
Slika 12: Stambeno naselje Šubicevac 2015.17 (izvor/ source: Dorbic, 2015)
vanja problema ostavlja posljedice na terenu. Urbano drveče izloženo je nizu biotičkih i abiotičkih čimbenika koji utječu na njihovo zdravstveno stanje (Matoševič, 2004; Diminič, Hrašovec, 2005).
Cvjetne gredice nisu bile oblikovane po pravilima struke-bile su bez prepoznavanja cvjetne kompozicije te loših kolorističkih karakteristika. Slična problematika je prisutna i u gradu Mostaru (Arar, 2003, 196). Često se sadi manji broj biljaka po m2 pa gredice izgledaju neskladne i neprimjerene (Arar, 2003, 205). Najblaže rečeno gradskim se nasadima nije odveč pridavalo pa-žnje.
Nije se vodilo brige o karkateristikama posadenih vrsta. Tako su drvoredi brijestova (Ulmus sp.) na šiben-skoj poljani korijenjem podizali cestovni asfalt, ili kao
rasprave o ovim materijalima i o mjerama za koje ce poduzeti da bi se nedostaci otklonili ili sveli na minimum. Posebnu brigu trebalo bi posvetiti higijeni i čistoči turističkih mjesta, javnih plaža i izletničkih punktova te čuvanju šuma i zelenih površina od požara. Tu bi se trebalo više nego do sada osjetiti aktivnost turističkih društava, a naročito kada govorimo o problemima šire infrastrukture u koju grupu spadaju i javne plaže."
15	Anonymous (1980a): Šibenski list, Glasilo socijalističkog saveza radnog naroda opcine Šibenik, XIX.
16	Gradevine i nasadi su ostali nepromijenjeni.
17	Središnji i istočni dio naselja je zadržao prvotnu formu.
645
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIČ & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 13: Promidžbeni letak Vodica s početka 1970-ih. Podina (izvor/source: Daši)
u Kninskoj glavnoj ulici drvored lipa (Tilia sp.), koji je 2013. godine zamijenjen s koštelama (Celtis australis L.) i lipama (Tilia sp.) u špaliru.18 Na gradskoj šibenskoj obali su tada zasadene kaline, što nikako ne odgova-ra ambijentu starog grada i morske ekološke matrice. Linijski nasadi u ovom slučaju trebaju odisati ne samo estetikom, več i autentičnošču. Gradski perivoj Roberta Visianija bio je prepušten neadekvatnom održavanju, zbog čega je djelovao neuredno. Prednjači uporaba dendroloških vrsta nad cvjetnim u gradskim pejsažnim površinama što se može povezati s tradicijom utjecaja ranije austrijske uprave. Godine 1997. perivoj je u cije-losti posječen i nakon toga obnovljen prema približno-me povijesnom izgledu. (Sironič, Sironič, Mornar, 2008, 139).19
U to doba veča je uporaba neadekvatnih alohtonih nemediteranskih vrsta. Uočljiva je uporaba drveča i gr-mlja za kontinent. Takoder one ne bi trebale biti prisutne ni na području Knina, koji ima submediteransku klimu.
Razvoj podizanja nasada i krajobraznog uredenja okolice Šibenika (Vodice i Primošten)
Povijest podizanja nasada u Vodicama započinje ti-jekom 50-ih godina 20. stolječa, a usko je povezana s počecima organiziranog djelovanja turizma. Malobrojni su dionici iz ondašnjeg doba koji mogu vjerno opisati tadašnje stanje urbanizacije Vodica. Jedan od njih zasi-gurno jeste Ante Roca, diplomirani ekonomist i profesor
Slika 14: Obala u Vodicama 2015. godine (izvor/source: Dorbic, 2015)
prirodopisa. Kako Roca navodi, ozelenjivanje i vrtlarska kultura u Vodicama nastajala je spontano, kao dio lokalne tradicije. Šezdesetih godina 20. stolječa počelo se s hotelskim turizmom u Vodicama. Godina 1955. može se označiti kao početak organiziranog bavljenja turizmom u Vodicama. Označava ju posjet tadašnjih radnica tekstilne tvrtke „Pobjeda" koje su došle u Vodice, a spavale su u školskoj čitaonici na slamaricama. Do 1965. godine nije bilo apartmanizacije i urbane izgradnje, osim restorana „Kozara" u vlasništvu šibenske Rivijere. Roca je tada kao 25-godišnji profesor prirodopisa i ekonomije odlučio reformirati tadašnju zadrugu. Tada je njezin predsjednik bio poljoprivredni tehničar Marko Srdarev, koji je u Vodicama uoči Prvog svjetskog rata zasadio šumu alepskog bora (Pinus halepensis Mill.).
Kada se radio hotel Punta, nasipao se obalni pojas gdje je kasnije podignuta sadašnja A.C.I. Marina. Poznati filmski snimatelj Šime Strikoman navodi da su u starom Gradskom vodičkom parku tijekom 1970-ih godina bile posadene ruže (Rosa spp.), a od stabala brije-stovi (Ulmus sp.) i koštele (Celtis australis L.). Uz kuče kao i u večini ondašnjih ruralnih primorskih naselja vrt su uglavnom upotpunjavale različite vrste vočaka: smo-kva (Ficus carica L.), breskva (Prunus persica L.), marelica (Prunus armeniaca L.), maslina (Olea europea L.), vinova loza (Vitis vinifera L.) te mediteransko povrče. Sadnja palmi u Vodicama započinje krajem 1970-ih godina. U Vodicama je 1960-ih godina postojala grupa za poljepšavanje mjesta i plaža. Posadeni su tamarisi (Tamarix sp.) uz obalu.
Godine 1956. ureden je i park na vodičkoj poljani. Intenzivna izgradnja u Vodicama se odvijala u razdoblju 1971.-1979. 1970-tih godina. Hoteli su 1970-tih godina
18	Blaževič (2013): „Od uredenja Poljane zemljanom površinom od 1 852. do 1914. Godine drvoredi su bili unutar plohe poljane, a ne uz njezin rubni pravac. Od 1927. godine drvorede i cvjetne elemente na Gradskoj Poljaniureduje privatnik Ante Zorič, šibenski cvječar uz pomoč šibenskih vrtlara Duje Grbca i Ante Blaževič-Jurišiča s Gorice."
19	Bojanič Obad Ščitaroci, Obad Ščitaroci (2004, 183): „Obnova šibenskoga perivoja pokazala je svu ozbiljnost obnove povijesnih peri-voja-ne samo u smislu metodološkoga pristupa nego i kod ozbiljne investicije s potrebom osiguranja velikih svota novca. lako je perivoj obnovljen prema povijesnoj matrici, sve je u perivoju novo. Nepotrebno su srušeni stoljetni borovi i druga stara stabla te su posadena ista nova. Uklonjeni su i svi stari arhitektonski kameni dijelovi i ugradeni novi. Takav pristup uopče nije prihvatljiv i ne smije biti predložak za druge obnove povijesnih perivoja, osobito ako nema uporište u znanstvenom istraživanju i znanstvenoj podlozi cijeloga projekta obnove. Rezultat je takve obnove novi stari, zapravo lažni perivoj."
646
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Tablica 2. Hortikulturno-rekreacijski objekti na područ-ju Vodice-Srima, 1980. godine.20
Područje	Naziv	Indeks	Površina (ha)
Tribunj	S.R.C Zaglave	TR1	15,80
Tribunj	Park	TR2	1,63
Tribunj	Kupališni rekreacioni lokalitet	TR3	6,25
Tribunj	Groblje	TR4	1,00
Tribunj	Park Vidikovac	TR5	2,5
Tribunj	Park	TR6	1,0
Vodice	S.R.C Bristak	VR7	23,25
Vodice	Groblje	VR8	1,62
Vodice	Kupališni rekreacijski lokalitet	VR9	8,32
	Ukupno		59,74
Izvor/Source: Skupština zajednice opcina Split: Prostorni plan za-jednica opcine Split-osnove prostornog plana Šibenske regije, Op-cinski zavod za urbanizam Šibenik, 1980, 71.
ulagali u uredenje plaža, okoliša, parkova, prilaza i ulica. U tom razdoblju Vodice su još uvijek imale ruralni izgled (Latin, 2005, 87). Zaslugom Mjesnog ureda osni-va se 1973. godine zasebna tvrtka „GKP-Vodice" koja se bavi gradevinskim i komunalnim poslovima za potrebe mjesta (Latin, 2005, 123).
Razvoj podizanja nasada i krajobraznog uredenja u Primoštenu
O podizanju nasada u Primoštenu govorio je ing. Josip Pažanin. Godine 1947. počelo se pošumljavati na primoštenskom poluotoku.22 U Primoštenu je tada djelo-vala i šibenska Šumarija, a tadašnji direktor Šumarije bio je inženjer šumarstva Mate Huljev. Na pošumljavanju Primoštena su sudjelovala i školska djeca.
Pejsažno uredenje Primoštena započelo je s razvit-kom turizma. Godine 1957. u Primoštenu osnovano
Slika 15: Primošten 1970-ih godina (izvor/source: Daši)
Slika 16: Obala u Primoštenu 2015. godine21 (izvor/ source: Dorbic, 2013)
20	Skupština zajednice opcina Split: Prostorni plan zajednica opcine Split-osnove prostornog plana Šibenske regije, Opcinski zavod za urbanizam Šibenik, 1980., Str 71.
21	Na obali prevladava izvorno zelenilo s početka zasnivanja nasada.
22	Inženjer poljoprivrede Josip Pažanin roden je 1933. godine u Primoštenu. Srednju školu je pohadao u Šibeniku i Poreču. Godine 1956. je završio za tehničara vocarstva vinogradarstva i vinarstva u Porečkoj poljoprivrednoj školi. Do 1960. godine radio je u Novigradu Istarskom u dolini rijeke Mirne. U Primoštenu je djelovao godinu dana kada se zbog neslaganja s tamošnjim političarima morao povuci s radnog mjesta i vratiti u Poreč. Višu poljoprivrednu školu Vocarsko-vinogradarskog i vinarskog smjera je završio 1964. godine u Poreču. Bio je na jednogodišnjem stručnom usavršavanju u Plovdivu, Republika Bugarska, na institutu „Marica". Uveo je različite inovacije u biljnoj proizvodnji, a jedna od njih je bila i strojna berba rajčica, tada za mnoge nepojmljiva.
647
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
Slika 17: Knin, glavna ulica (izvor/source: https://www. google.hr/?gws_rd=ssl#q=knin+stare+razglednice)
je Turističko društvo čiji je prvi predsjednik bio Tome Huljev. Zagrebački esperantisti su 1961. godine organizirano dolazili u njihov kamp. Zanimljivo je njihovo predvorje, tj. aleja sa zastavama odabranih zemalja. Od agronoma je u Primoštenu u razdoblju do 1970. djelo-vao bračni par Elezovic sa Hvara. Centralni park don. Ive Šarica u Primoštenu je izgraden 1959. godine. U ta-dašnje vrijeme park je bio ograden kamenim zidom, a ispred crkvice je bio čempres (Cupressus sempervirens L.) i nekoliko borova (Pinus sp.). Godine 1975. obnovljen je ogradni zid, dok su ljuljačke ugradene početkom 1980-ih godina. Tamarisi (Tamarix sp.) su u Primoštenu posadeni 1970. godine. Predsjednik tadašnje Mjesne zajednice bio je Ante Nižic koji je medu ostalim bio inicijator stvaranja pejsaža mjesta. Palme su posadene 1970. godine.
Razvoj podizanja nasada i krajobraznog uredenja Knina
Ruske i ukrajinske izbjeglice, tzv. „Ruska bjelogarda" poslije revolucije 1917. godine dale su ideju za urede-nje nasada grada Knina. Sadnja je započela poslije 1920 godine. Tada je Knin bio prašnjav, neasfaltiran i nedo-voljno ureden. Prvotno su se počele saditi lipe (Tilia sp.). Na Kninskoj tvrdavi se pak bilježi različita dendrološka vegetacija, kao što su: klen (Acer campestre L.) , dren (Cornus mas L.), hrastovi (Quercus sp.) i sl. Platane (Pla-tanus sp.) koje su zasadene u Kninu stare su više od 170 godina, a za njihovu sadnju je zaslužna engleska dobro-tvorka Miss Irby koja je boravila u Kninu i široj okolici za vladavine Austro-Ugarske monarhije. Poneke platane su djelomično uništene i za vrijeme Domovinskog rata. U povijesti kninskog ozelenjivanja treba istaknuti i gdu. Novak, za koju se smatra da je bila dendrološki struč-njak. Ona je živjela u kuci iza mjesne crkve sv. Ante, a umrla je prije nekoliko godina. U Komunalnom podu-
Slika 18: Knin, glavna ulica 2015. godine23(izvor/sour-ce: Dorbic, 2015)
zecu iza II. Svjetskog rata radio je Stevo Stojanovic, kao nadglednik i voditelj komunalnih radova. On je ispred upravne zgrade Elektre, uz cestu posadio lovor višnje (Prunus laurocerasus L.).
Nakon njega poslove preuzima nadglednik Milivoj Popovic, dipl. ing. šum. U to se vrijeme od komunal-nog poduzeca prema granici s Bosnom i Hercegovinom sadio divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.). Godine 1975. Milivoj Popovic dobio je zadatak uredenja tadašnje osnovne škole Narodnih heroja. Stabla nižeg rasta nabavljana su iz Zagreba. Za park je izvadeno 15 sitnolisnih lipa (Tilia parviflora L.) iz kamenjara u Plav-nom, a vadili su ih miniranjem kamena. Od alohtonih vrsta posadenih u Kninu može se izdvojiti turkestanski brijest (Ulmus pinnato-ramosa L.), koji se nabavljao iz rasadnika u Sinju.
ZAKLJUČAK
Podizanje nasada i pejsažno uredenje Šibenika i okolice svoj procvat doživljava nakon Drugoga svjetskog rata. Ponajviše se radilo na pošumljavanju i eko-loško-oblikovnom podizanju novih pejsažnih površina u sklopu novo-izgradenih stambenih naselja u istočnim dijelovima grada. Tako su se u tadašnjem poslijeratnom razdoblju iza 1950-ih godina koristile tek poneke au-tohtone i alohtone vrste koje su se uzgajale u susjednim opcinskim rasadnicima. Sustav održavanja gradskog zelenila provodila je gradska tvrtka „Zelenilo". Pioni-ri šibenskog pejsažnog uredenja su takoder doprinijeli stvaranju urbane slike grada. Najistaknutiji i najstariji član društva „Šubicevac" bio je gosp. Ante Frua, koji je 1921. godine započeo s realizacijom projekta kupališta Jadrija i uredenjem park-šume Šubicevac.
Na gradskom području nakon 1952. godine sve se više gradi, a time se povecavaju nove površine pod na-sadima. Godine 1956. Šibenik s pošumljenom okolicom
23 Sjeca postojecih i zasnivanje novih nasada uz središnju prometnicu u Kninu je započeta od 2011. godine.
648
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
ima oko 1 m2 nasada po stanovniku, dok je 1964. godi-ne zasnovano novih 3500 m2 različitih nasada, podignut je perivoj uz položeni neboder na Baldekinu itd. I u tom vremenskom razdoblju uvelike se podižu novi stambeni blokovi, a samim tirne i pejsažne površine. U šibenskom „Komunalcu", a potom „Zelenilu" tijekom navedenog vremenskog razdoblja radili su upravnici Jovan Calic i Tonko Marotti, a kasnije Ante Dunkic i dr. Komunalno poduzece „Zelenilo" je projektiralo, uredivalo i održa-valo javne gradske pejsažne površine u skladu s vlasti-tim mogucnostima. Nakon 1980. godine sve je veca uporaba neadekvatnih alohtonih vrsta ukrasnog bilja.
Povijest podizanja nasada Vodica započinje tijekom 50-ih godina 20. stoljeca, a usko je povezana s poče-cima organiziranog djelovanja turizma. Sadnja palmi u Vodicama započinje krajem 70-ih godina. U Vodicama je 1960-ih godina osnovana grupa za poljepšavanje
mjesta i plaža. Posadeni su i tamarisi (Tamarix sp.) uz obalu.
Godine 1947. počelo se pošumljavati na primošten-skom poluotoku. Pejsažno uredenje Primoštena je za-počelo s razvitkom turizma. Godine 1957. u Primoštenu je osnovano Turističko društvo čiji je prvi predsjednik bio Tome Huljev. Centralni park don. Ive Šarica u Primoštenu je izgraden 1959. godine, a palme na obali su posadene 1970. godine.
Pejsažno uredenje Knina započelo je poslije 1920. godine. Prvotno su se počele saditi lipe (Tilia sp.). Platane (Platanus sp.) koje su zasadene u Kninu stare su više od 170 godina. U Komunalnom poduzecu iza Drugog svjetskog rata je radio Stevo Stojanovic, kao nadglednik i voditelj komunalnih radova, a poslije njega Milivoj Po-povic koji je dao značajan doprinos u podizanju nasada mjesta.
a historical overview of the development of gardening and landscaping in sibenik and its outskirts during the period from 1945 to 1985
Boris DORBIC
University of Applied Sciences „Marko Marulic" in Knin, Department of Karst agriculture, Petra Kresimira IV. 30, 22 300 Knin, Croatia
e-mail: bdorbic@veleknin.hr
Elma TEMIM
University „Dzemal Bijedic" Mostar, Agromediterranean faculty, University campus bb, 88 104 Mostar-Bosnia and Herzegovina
e-mail: elma.temim@unmo.ba
SUMMARY
Landscape decoration of Sibenik and its outskirts flourished right after the World War II. Afforestation and enhancement of new plantations next to houses were represented the most. Several individuals and environmental organisations that made a significant contribution to the formation of landscape throughout the Sibenik region stand out. A small number of dendrological species grown in the local plant nurseries was used in the landscape design. Landscape surfaces were formed during the construction of new residential areas and hotels. Their design features were unsatisfactory and their technical documentation inadequate. This paper analyses the original archive materials and other documentation and provides a historical overview of the plantation raising during urbanisation of cities and settlements in Sibenik area.
Keywords: Sibenik, urban plantations, urban gardening, landscaping
649
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 25 ■ 2015 ■ 3
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 637-650
LITERATURA
Anonymous (1952a): Aktuelni komunalni problemi, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 1, Br. 5. Šibenik, 3.
Anonymous (1952b): Šumarija-ustanova o kojoj se malo zna, Šibenski list-organ narodnog fronta za grad i kotar Šibenik, God. 1, Br. 16, Šibenik, 2.
Anonymous (1953): Statistički pregled Kotara Šibenik, 34.
Anonymous (1954a): Uredenje mandaline, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 3, Br. 75. Šibenik, 3.
Anonymous (1954b): Uredenje Šubicevca, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 3, Br. 90. Šibenik, 7.
Anonymous (1954c): Završena akcija pošumljavanja, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 3, Br. 116, Šibenik, 5.
Anonymous (1954d): Problem naših zelenih površi-na-Čuvajmo Šubicevac, Šibenski list-Organ socijalistič-kog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 3, Br. 90. Šibenik, 7.
Anonymous (1965): Zelene površine u gradu, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda Opcine Šibenik, God. 14, Br. 656. Šibenik, 3.
Anonymous (2011): Ante Frua,Šibenik, Časopis za promicanje zavičajnih vrijednosti i baštine, Broj, 9, Šibenik, 46.
Arar, K. (2003): Primjena sezonskog cvijeca i trajnica na zelenim površinama grada Mostara, Agronomski glasnik, Vol. 65 No. 3-5. Zagreb, 195-206.
Bojanic Obad Ščitaroci, B., Bojanic Obad Ščitaroci, M. (2004): Gradski perivoji Hrvatske, Ščitaroci d.o.o, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 183.
Čelar, J. (1957): U 1956.-preko 185 milijuna dinara za stambenu izgradnj, Šibenski list- Organ socijalističkog saveza radnog naroda kotara Šibenik, God. 6, Br. 224-225. Šibenik, 7.
Čelar, J. (1964): Vecu pažnju pokloniti čuvanju zelenih površina, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar Šibenik, God. 13. Br. 614, Šibenik.
Čelar, J. (1967): Šubicevac ponovo ureden, Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda Opcine Šibenik, God. 16, Br. 765. Šibenik, 3.
Diminic, D., Hrašovec, B. (2005): Uloga bolesti i štetnika pri odabiru drveca u krajobraznoj arhitekturi, Agronomski glasnik 2-4, Zagreb, 309-325.
Dunkic, A. (1998): Pregled povijesti zelenila grada Šibenika s osvrtom na perivoj R. Visianija, Zbornik simpozija Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske, 82.
Fantulin, J. (1997): Šibenski perivoj nekad. Šibenski list-Glasilo Šibensko-kninske županije, God. 35, br. 1737, Šibenik, 8-9.
Huljev, M. (1956): Proširenje i čuvanje zelenih površina u našem gradu. Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda kotara Šibenik, God. 5, Br. 174. Šibenik, 4.
Latin, J. (2005): Vodička turistička kronika: 50. godi-na organiziranog turizma (1955.-2005), Turistička zaje-dnica grada Vodica, 31-123.
Matoševic, D. (2004): Štetna entomofauna drvoreda i parkova grada Zagreba, Agronomski glasnik 3-5. Zagreb, 309-326.
Novak, Š. (1980): Održavanje zelenila na području Zagreba, Hortikultura 3, Zagreb, 43-44.
Obad Ščitaroci, M., Bojanic Obad Ščitaroci, B. (1998): Povijesna perivojna arhitektura u slici Jadranskih gradova, Zbornik simpozija Povijesni vrtovi, peri-voji i parkovi primorske Hrvatske, 82.
Pehar, J. (2003): Estetsko dekorativna funkcija cvje-tnih biljaka u oblikovanju krajobraza, Agronomski glasnik, Vol. 65, No. 3-5. Zagreb, 253-259.
Rosavec, R., Barčic, D. & Ž. Španjol (2005): Autochthonous woody species as an element of the Mediterranean urban area in Croatia, Agronomski glasnik, 2-4, 121.
Seferagic, D. (1988): Kvaliteta života i nova stambe-na naselja, Biblioteka Revije za sociologiju, Sociološko društvo Hrvatske, Zagreb.
Sironic, M., Sironic, D. & N. Mornar (2008): Gradski perivoj u Šibeniku-Metode i rezultati rekonstrukcije u 20. stoljecu, Prostor, Vol 1 (35) 16, Zagreb, 132.
Wenzler, M. (1962-1963): Praksa hortikultur-nog oblikovanja gradova u SSR-u, Hortikultura, Br. 4 (1962) i 1-4 (1963), 10. https://www.google.hr/7gws_ rd=ssl#q=knin+stare+razglednice
650